INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

EKONOMSKI FAKULTET

TRAVNIK

EANCOM – Elektronska trgovina

SEMINARSKI RAD

Predmet:

Komercijalno poznavanje robe

Mentor: Student:

Travnik, april 2013.

SADRŽAJ

UVOD

Državama u tranziciji imanentan je nedostatak kapitala za ubrzanje privrednog rasta. Osnovni preduslovi značajnijeg privlačenja stranog kapitala jesu funkcionisanje i stabilnost pravnog sistema, postojanje nezavisnih i efikasnih državnih institucija, zakonodavstvo uređeno na principima slobodne tržišne ekonomije, stabilan i konkurentan poreski sistem, postojanje razvijene infrastrukture i dr. Poreska konkurentnost predstavlja, prema tome, samo jedan od elemenata ukupnog privrednog ambijenta koji utiče na priliv investicija i privredni rast.

Poreski sistem predstavlja jedan od osnovnih elemenata makroekonomskog sistema ikao takav treba da obezbijedi ostvarivanje osnovnog, fiskalnog, cilja - prikupljanje dovoljnogiznosa javnih prihoda za pokriće javnih rashoda, ali i brojnih ekstrafiskalnih, posebnomakroekonomskih, ciljeva (stabilnost cijena, održivi privredni rast, puna zaposlenost iravnoteža platnog bilansa).

2

1. NASTANAK, POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE POREZA I PORESKIHSISTEMA

1.1. Pojam poreskog sistema

Poreskim sistemom naziva se skup poreza, taksa, doprinosa, naknada i drugih javnih prihoda (dažbina) uvedenih u jednoj zemlji i povezanih u cјelinu, kojima se mogu ostvarivati ciljevi poreske politike, čijem se ostvarenju teži u sklopu finansijske, odnosno šire ekonomske politike. Ovdje se poreskim sistemom naziva via facti sistem javnih prihoda, i to bi se moglo nazvati širom definicijom. Međutim, poreski sistem u užem smislu predstavlja ukupnost poreskih oblika jedne zemlje1.

Iako termin «sistem» ukazuje da bi odnos između elemenata koji ga čine trebao da je skladan, praksa pokazuje da se oporezivanje u mnogim državama odvija primjenom različitih poreskih instrumenata, od kojih svaki ima sopstvene ciljeve i način zahvatanja ekonomske snage obveznika. Iza postojanja pojedinih poreza kriju se, pored fiskalnih i ekonomskih, raznovrsni socijalni, politički, istorijski i drugi razlozi.Pored standardnih poreza, koji se, manje-više, sreću u najvećem broju zemalja (poput poreza na dohodak fizičkih i pravnih lica, poreza na dodatu vrijednost, akciza, poreza na nepokretnosti, poreza na naslijeđe i poklon i slično), javljaju se i brojni, sasvim specifični fiskaliteti, čija je izdašnost, po pravilu, mala, ali koji su uvedeni sa nekom posebnom namjerom.Za razliku od nekog idealnog poreskog sistema koji bi činili porezi povezani nekom utvrđenom zajedničkom svrhom što se oporezivanjem želi ostvariti, u praksi susrećemo poreske oblike koji su u različitom vremenu i sa različitom namerom uvršćeni u sistem prihoda određene zemlje.

Poreski sistem ne nastaje kao rezultat unaprijed definisanog, na naučnim principima zasnovanog plana, već prije na osnovu kompromisa različitih političkih snaga, pod uticajem istorijskog razvoja, kao i pritisaka da se pronađu novi izvori za finansiranje javnih rashoda, pa i pod dejstvom inostranog faktora.2

1.2. Struktura savremenih poreskih sistema

U savremenim poreskim sistemima sreće se veći broj poreskih oblika. Najčešće se radi o porezima koji pogađaju dohodak, prihod ili imovinu, o porezima koji pogađaju porast vrijednosti imovine, odnosno njen prenos kao i o porezima koji pogađaju trošenje dohotka, prihoda ili imovine.Globalno posmatrano, postoje savremeni poreski sistemi koji su oslonjeni većim dijelom na neposredne poreze (porez na dohodak), odnosno oni koji su u većoj mjeri oslonjeni na posredne poreze (porez na promet, odnosno porez na dodatu vrijednost). U poslednjih deceniju-dvije postoji izražena tendencija ka proširenju upotrebe i značaja posrednih poreza, posebno zbog

1 Jelčić, Božidar: Nauka o financijama i financijsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1990.,2 Popović, Dejan: Nauka o porezima i poresko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1997.,

3

rastuće primjene poreza na dodatu vrednost. Ova tendencija se širi uprkos činjenici da je sa gledišta pravičnosti i ravnomjernosti raspodjele poreskog tereta (srazmerno ekonomskoj snazi) pogodniji poreski sistem u kome preovladavaju neposredni poreski oblici.Poreski sistemi savremenih država međusobno se razlikuju, ne samo s obzirom na sastavne elemente, nego i s obzirom na relativno učešće pojedinih poreskih oblika u strukturi javnih prihoda fiskalnog karaktera. Brojni su faktori koji uslovljavaju pomenute razlike:

- razvijenost privrede,- društveno-ekonomsko uređenje,- fleksibilnost pojedinih poreza,- političke reakcije vlada na proistekle automatske efekte,- opredjeljenje birača između niskih poreza i visoke socijalne sigurnosti države blagostanja,- obrazovni nivo stanovništva i mogućnosti korišćenja novih tehnologija,- struktura radne snage,- način finansiranja socijalnog osiguranja,- karakter državnog uređenja,- pripadnost određenoj međunarodnoj organizaciji,- istorijski razvoj i tradicija.

U razvijenim zemljama, u kojima je per capita dohodak visok, po pravilu će biti većeučešće poreza na dohodak, pa i poreza na imovinu, nego u zemljama u razvoju. Države ukojima je dohodak stanovništva nizak moraju se relativno više oslanjati na poreze kojipogađaju potrošnju. Zato je kod njih udio carina, akciza i poreza na promet u ukupnimporeskim prihodima značajniji nego u industrijalizovanim zemljama.U tržišno orjentisanim privredama porezi se postavljaju tako da što manje remeteneutralnost. Poreski podsticaji su relativno rasprostranjeni, ali se, po pravilu, pružaju naosnovu čvrsto postavljenih kriterijuma (najčešće ekonomske, ekološke ili socijalno-političkeprirode). Sve u svemu, iako država primarno nastoji da putem poreza dođe do finansijskihsredstava, poreska politika se vodi na način da se obezbjedi optimalnost u ostvarivanjualokativnih i redistributivnih ciljeva.Na promjene u strukturi poreskog sistema može uticati i automatska elastičnostprihoda od nekih poreskih oblika u odnosu na konjukturna kretanja u privredi.Iako je svako uopštavanje pomalo rizično, može se uočiti izvjesna pravilnost da vladedesno od centra nastoje da provode politiku nižih poreza, uopšte, i smanjivanje učešća porezana dohodak u odnosu na poreze na potrošnju, posebno. Vlade lijevo od centra imaju, popravilu, pristup u skladu sa kojim javni sektor treba da bude veći, što podrazumijeva većeporeze i, posebno, oštrije oporezivanje dohotka.3

Svaka vlada koja u demokratskom društvu želi da bude reizabrana prinuđena je davodi računa o tome da li više vrednuje okolnost da su porezi koje plaćaju srazmjerno niski,makar zato koristi koje primaju u vidu javnih dobara bile skromne, ili, pak, okolnost da jesocijalna sigurnost koju pruža država blagostanja na visokom nivou, pa i po cijenu visokih

3 Messere, Ken: Tax policy in OECD Countries, IBFD Publications, Amsterdam, 1993,

4

poreza.4

Ako je stanovništvo neke zemlje u prosjeku dobro obrazovano, poreske vlasti u njoj ćemoći da se više oslone na poreze kod kojih se osnovica utvrđuje primjenom direktne metode(dakle, na osnovu podataka koje poreski obveznik dostavlja u poreskoj prijavi), odnosno nasloženije oblike poreza na promet (poput poreza na dodatu vrijednost).Srazmjerno veliki broj lica koja samostalno obavljaju djelatnost u poređenju sazaposlenima implicira relativno manji udio poreza na dohodak fizičkih lica. Najjednostavniji,a ujedno i najefikasniji mehanizam naplate ovog poreza je «naplata po odbitku», koja seprimjenjuje kod plata koje se isplaćuju zaposlenima. Porez na prihod od samostalnedjelatnosti utvrđuje se, međutim, na osnovu rješenja nadležnog poreskog organa o visiniporeske osnovice.Većina savremenih država finansira obavezno socijalno osiguranje putem posebnihdoprinosa, koji se uplaćuju u specijalne fondove javnog socijalnog osiguranja. U državamakod kojih se obavezno socijalno osiguranje obezbjeđuje iz budžeta uopšte ne postojedoprinosi za socijalno osiguranje ili je njihovo učešće u poreskoj strukturi marginalno, dok jeudio poreza na dohodak fizičkih lica iznad prosjeka.Zemlje kod kojih je učešće spoljnotrgovinskog sektora u društvenom proizvodusrazmjerno veliko (otvorene privrede) vode računa o kompetitivnosti poreskog sistema.Posebno kada su u pitanju posredni porezi, oni nastoje da primjene poreske oblike (poputporeza na dodatu vrijednost) koji se mogu lako iskoristiti za podsticanje izvoza.Okolnost da li je neka država federacija takođe može uticati na strukturu njenogporeskog sistema. Karakteristično je da kod zemalja OECD-a PDV nije uveden samo u dvijesložene države – SAD i Australiji.Članstvo u Evropskoj ekonomskoj zajednici podrazumijeva visok stepenharmonizovanosti nacionalnih sistema oporezivanja prometa. Sve zemlje primjenjuju porez nadodatu vrijednost čija je osnovica jedinstveno uređena, dok kod stopa i dalje postoje određenerazlike.Konačno, istorijski razvoj i tradicija su faktori koji mogu uticati na strukturu poreskogsistema. Posebno su poreski sistemi zemalja u razvoju pod uticajem tradicionalnog iistorijskog faktora.

1.3. Savremena kretanja na području oporezivanja

Nesmetano kretanje ljudi, kapitala, roba i usluga je nezaobilazna pretpostavka zaostvarenje ideje o integraciji nacionalnih privreda u supranacionalna. Prepreku takvomkretanju predstavljaju, uz ostalo, i poreski sistem i mjere poreske politike, koje autonomno, naosnovu svog finansijskog suvereniteta, utvrđuju pojedine države. Takvi sistemi oporezivanjafunkcionisali su više-manje u okviru očekivanog i ispunjavali zadate im ciljeve u uslovimarelativno zatvorene privrede (relativno mala spoljno-trgovinska razmjena, otežana mogućnostizvoza kapitala, mala pokretljivost radne snage).9 Međutim, oni više nisu mogli odgovoriti

4 Messere, Ken: Tax policy in OECD Countries, IBFD Publications, Amsterdam, 1993,

5

potrebama i poslužiti ciljevima od onog momenta kada su se nacionalne privrede, štoinstitucionalno, što neformalno, počela sve intenzivnije i na širem privrednom području,povezivati.Integracija nacionalnih privreda u proteklih nekoliko desetina godina snažno je uticalana privredna kretanja, ne samo unutar pojedinih država, nego i među državama – članicamaintegracijskih asocijacija i slično, stvarajući tako novi prostor i nove uslove za nove idrugačije međusobne odnose. Tako se troma, spora i obimom mala spoljnotrgovinskarazmjena, sniženjem carina i ublažavanjem drugih carinskih davanja, a naročito njihovimukidanjem, značajano povećala i postala brža.Ukazivanje na fenomen integracije nacionalnih zakonodavstava neophodno je zbogtoga što će se on svakako odraziti i na oporezivanje, odnosno na poreski sitem, mjere poreskepolitike, kao i na poresku administraciju unutar neke nacionalne ekonomije. Naime,integracija i oporezivanje međusobno su povezani i uzročno-posljedično uslovljeni. Što sunacionalni poreski sistemi različitiji, što su udaljeniji jedan od drugog, što je stepen njihovogmeđusobnog usklađenja niži, to je i utakmica među njima izraženija, a takav je onda i uticajna distribuciju, odnosno redistribuciju dohotka.11Internacionalizacija ekonomskih aktivnosti ne mora promijeniti ciljeve koje državaželi ostvariti svojim poreskim sistemom i mjerama poreske politike, ali će svakako kaoposljedica te internacionalizacije, proširenjem aktivnosti poreskih obveznika na različitedržave, kao i proširenjem dometa njihovih djelatnosti, poreski sistemi i poreske politikepojedinih država postati faktori od uticaja na ekonomske odluke poreskih obveznikaodređenih država. Poreski sistemi i poreske politike pojedinih država odrazit će se kaosvojevrsni pritisci na poreske obveznike i njihove poslovne odluke time što će se pojedininacionalni poreski sistemi međusobno razlikovati i konkurisati razlikama u visini poreskihosnovica, u različitim visinama poreskih stopa, većim ili manjim mogućnostima izbjegavanjaplaćanja poreza i drugo. Ove faktore mogu koristiti pojedini poreski obveznici, ali i pojedinedržave koje će nastojati ostvariti veće prihode na račun neke druge države.Teorijska saznanja, empirijska istraživanja i praktična iskustva na područjuoporezivanja, na jednoj strani, te integracijska kretanja širih razmjera na drugoj, u nekolikoproteklih decenija, imali su značajan uticaj i na promjene u poreskom sistemu, kao i mjeramaporeske politike, odnosno na zahtjeve koji se u savremenim uslovima postavljaju pred poreskisistem i poresku politiku. Neki od njih su:12- harmonizacija poreza,- neutralni porezi,- smanjenje poreskog opterećenja,- jednostavnost u oporezivanju,- prednost oporezivanja potrošnje u odnosu na oporezivanje dohotka,- pravednost u oporezivanju.Da bi se što brže i bolje realizovali ciljevi kojima su pri svom formiranju težileintegrisane ekonomske zajednice, potrebno je, između ostalog, što više usaglasiti poreskesisteme i mjere poreske politike. Praksa je pokazala da za uspješno funkcionisanje tih

6

zajednica nije neophodno unificirati poreske sisteme i poreske politike članica zajednica, negoje za ostvarenje proklamiranih ciljeva dovoljno da se ti sistemi i te politike što više približe,da se što više usklade, odnosno da se harmonizuju toliko da preostale razlike ne buduprepreka realizaciji slobode kretanja ljudi, kapitala, proizvoda i usluga. U pravcuharmonizacije poreskih sistema i poreske politike najviše je učinjeno u Evropskoj uniji.Države-članice EU su u cijelosti ujednačile sistem carinjenja, a učinjeni su značajni koraci i uharmonizaciji propisa kojima je regulisana materija oporezivanja prometa, odnosno u oblastiporeza na dodatu vrijednost i akciza. Međutim, mada su sve članice Evropske unije u svojporeski sistem ugradile porez na dodatu vrijednost, još uvijek među njima postoje značajnerazlike u broju i visini stopa ovog poreza, poreskim oslobađanjima, kao i sudjelovanju prihodaod poreza na dodatu vrijednost u ukupnim poreskim prihodima pojedinih zemalja. Po ugleduna članice Evropske unije, porez na dodatu vrijednost su u svoje poreske sisteme ugradile imnoge druge države (one koje žele postati članice Evropske unije, države koje imajurazvijene trgovinske odnose s članicama Evropske unije, države u tranziciji koje reformomsvojih sistema oporezivanja nastoje što brže i uspješnije preći na tržišni način privređivanja).13U praksi se nije potvrdilo korištenje poreza kao instrumenta ekonomske politikedržave. Država se pokazala kao loš privrednik, a djelovanje države u privredi inferiorno uodnosu na tržišni mehanizam. Zbog neželjenih ekonomskih učinaka oporezivanja, odnosnozbog zahtjeva da država što manje utiče na ponašanje poreskih obveznika (donošenje odlukekada, koliko, kuda, u šta ulagati, kako će i gdje organizovati privrednu aktivnost i slično), svesu glasniji zahtjevi da se uloga poreza neutrališe, odnosno ograniči na ostvarenje fiskalnihciljeva, te da se rizik donošenja poslovnih odluka prepusti samim preduzetnicima, odnosno dase isključi mogućnost države da mjerama poreske politike utiče na poslovne odluke poreskihobveznika.14Sve su glasniji zahtjevi teoretičara, političara, privrednika, raznih interesnih grupa išire javnosti za smanjenjem poreskog opterećenja, odnosno za zaustavljanjem povećanogsudjelovanja poreza u društvenom proizvodu u posljednjih 20-ak godina. Zahtjevi za„štedljivijom“ državom, za smanjivanjem, odnosno ograničavanjem nekih zadataka i mjera iznadležnosti države, za rasterećenjem privrede, kako bi se podstakla proizvodnja, povećalazaposlenost, smanjila inflacija i drugo, prisutni su u svim savremenim državama.Logična posljedica sve veće demokratizacije društva je nastojanje da oporezivanjebude što jednostavnije, odnosno da se poreski obveznici što lakše snalaze u poreskimpropisima i da poreska materija bude precizno regulisana. Međutim, zahtjev zapojednostavljenjem u oporezivanju ne smije dovesti u pitanje plaćanje poreza premaekonomskoj snazi, odnosno pravednost u oporezivanju.U naučnim krugovima sve je zastupljenije mišljenje da je oporezivanje potrošnjepravednije nego oporezivanje dohotka, da je mogućnost poreske evazije manja prioporezivanju potrošnje, te da je logičnije oporezovati potrošnju nego dohodak. U prilogoporezivanju potrošnje ističe se da ljudi rade i ostvaruju dohodak, ne zato da bi ga imali, većzato da bi ga trošili i tako zadovoljili neke svoje potrebe. Orjentacija na oporezivanjepotrošnje podstiče štednju, samim tim pozitivno utiče na ulaganja, pa, prema tome, doprinosi

7

otvaranju novih radnih mjesta i privrednom napretku uopšte. Uz nesumnjive prednostioporezivanja potrošnje ističu se i određeni nedostaci. Naime, kako ekonomski slabija lica većidio svog dohotka troše, oporezivanje potrošnje jače tereti siromašnije, odnosno u povlaštenpoložaj dovodi bogatije.Trajni zadatak koji se postavlja pred kreatore sistema oporezivanja je ravnomjernaraspodjela poreskog tereta, ostvarenje što veće horizontalne i vertikalne jednakosti, odnosnošto veće pravednosti u oporezivanju.

2. HARMONIZACIJA PORESKIH SISTEMA

2.1. Poreska harmonizacijaO harmonizaciji u oporezivanju se govori vrlo često, a sama riječ harmonizacijaupotrebljava se u smislu zajedništva, jedinstva i povezivanja. Na harmonizaciju zemljerazličito gledaju. Praksa je pokazala da problem harmonizacije poreza nije nimalojednostavan, te da je njegovo rješavanje osjetljiv politički zadatak.Problem harmonizacije povezan je s rješavanjem brojnih i raznovrsnih praktičnihproblema. Da li harmonizacija tj. usklađivanje znači potpuno usklađivanje, što će značiti dasve zemlje imaju iste poreske sisteme, iste poreske oblike, istu poresku strukturu, iliharmonizacija znači izraz poreskog sistema koji djeluje skladno, u smislu da formira cjelinu,ali svi djelovi nisu jednaki? Pitanje je zapravo koliko trebaju biti velike razlike u porezimameđu različitim fiskalnim sistemima.141Harmonizacija je termin koji znači usklađivanje fiskalnih (poreskih) sistema. Javila seiz potrebe da se određene vrste fiskalnih oblika dvaju fiskalnih sistema međusobno ujednače iusklade, kao i uslovi fiskalnog zahvaćanja među različitim fiskalnim sistemima.Harmonizacija, s druge strane, ne znači potpuno brisanje razlika u poreskim sistemimani ostvarivanje istovjetnosti pojedinih poreza i mjera poreske politike tako da ih unificira, većse traži da se porezi i mjere poreske politike usklade, tako da sistem oporezivanja ne budekočnica već da pridonose ostvarenju ciljeva integracije i omogući slobodnije kretanje ljudi,kapitala, roba i usluga.Mjere fiskalne harmonizacije podrazumijevaju postupak uklanjanja fiskalnih preprekai neusklađenosti poreskih sistema u međunarodnim zajednicama u cilju jačanja unutarekonomskih prostora. Zahtjev za harmonizacijom u oporezivanju relativno je novijeg datuma, a učestalije seo njoj počinje govoriti u godinama poslije II svjetskog rata tj. poslije osnivanja Evropskeekonomske zajednice.Novi zamah harmonizaciji i podsticaje usklađivanju poreza dale su promjene do kojihje došlo krajem osamdesetih i početkom devedesetih: rušenje Berlinskog zida i ujedinjenjeNjemačke, raspad SSSR-a, Jugoslavije i ostalih socijalističkih zemalja, tranzicija kao iformiranje CEFTA-e i WTO.Među poreskim sistemima postoji mnogo razlika. Fiskalna harmonizacija je

8

alternativni pristup fiskalnom federalizmu. U državama postoje fiskalni dispariteti kojiizazivaju ekonomske poremećaje, a i na međunarodnom planu fiskalne razlike utiču naporemećaje u međunarodnoj trgovini, na devizne kurseve, migracije ljudi, kapitala i dr.Stvaranje carinskih unija i međudržavnih ekonomskih integracija dalo je jedan noviimpuls izučavanju fiskalne harmonizacije. Činjenica je da porezi određeni na različitimosnovicama ili po različitoj stopi, na tržištu stvaraju prepreke slobodnom protoku roba iusluga.Temeljni razlog za poresko usklađivanje je u slobodnoj trgovini i jedinstvenomtržištu.142 No, jedan od razloga posljedica postojanja razlika u sistemima oporezivanja je ipovećan obim izbjegavanja plaćanja poreza – poreska utaja. Glavna posljedica takvogizbjegavanja poreza je smanjenje državnih prihoda, što znači veći teret za ostale poreskeobveznike ili potrošnju stanovništva nižih slojeva, ili kombinaciju jednog i drugog.Problemi i ciljevi fiskalne harmonizacije nisu isti u svim državama. Problemi vezaniuz fiskalnu harmonizaciju u pojedinim zemljama potiču iz decentralizacije u podjelinadležnosti i izvora finansiranja između središnjih i federalnih jedinica. Koncept fiskalneharmonizacije u državama mora biti fleksibilan i ne dovoditi u pitanje osnove decentralizacijeodnosa i samostalnosti nižih nivoa vlasti.Smatra se da svaka država najbolje poznaje preferencije svojih građana i kako najboljevoditi računa o njima. S druge strane, postoji mišljenje da je fisklana harmonizacija zapravoštetna i nepoželjna. Fiskalnom harmonizacijom se smanjuje prostor za djelovanje nacionalnihekonomskih politika, a međunarodni ugovori polaze od pretpostavke da postoji tendencijapovećanja poreskih stopa. Takođe, došlo bi do gubitka blagostanja, jer bi EU ili neka drugainstitucija zamijenila istorijske fiskalne sisteme, koji su posljedica društvene, političke ikulturne tradicije koji su uticali na sadašnju ekonomsku sliku.Poreska harmonizacija (ili poresko usklađenje) označava koordinaciju poreskihsistema država članica Evropske unije radi izbjegavanja nacionalnih poreskih mjera kojemogu negativno uticati na funkcionisanje zajedničkog tržišta, tj. na slobodno kretanje roba,usluga i kapitala, te koje mogu narušiti konkurenciju.143U EU teži se harmonizaciji poreskih sistema radi postizanja sljedećih ciljeva:- osnivanje zajedničkog tržišta i uklanjanje fiskalnih prepreka koje remetekonkurenciju na zajedničkom tržištu;- postupno međunarodno približavanje ekonomskih politika zemalja članica;- omogućavanje finansiranja EU vlastitim sredstvima;- uvođenje zajedničkih politika - osiguravanje ekonomske neutralnosti fiskalnih sistema zemalja članica u pogledugeografske alokacije resursa i poštovanja načela nediskriminacije poreskihsubjekata;- učiniti harmonizaciju fiskalnih sustava članica EU instrumentom ubrzanja procesaintegrisanja i međuzavisnosti nacionalnih privreda.Ugovorom o EU utvrđene su pravne norme koje se odnose na poreze, a do danas senisu mijenjale. Prema njima, svaka država članica ima pravo zadržati vlastiti poreski sistem,

9

pa čak i uvoditi nove poreske oblike, uz obavezu da neke njihove dijelove (poresku stopu,osnovicu i sl.) uskladi s odlukama tijela EU.144 Evropska unija donijela je nekoliko posebnihsmjernica (direktiva) o harmonizaciji pojedinih poreza, te je postignut određeni minimumusklađivanja poreskih sistema. Tako je postignuta djelimična harmonizacija direktnih poreza,a najdalje se otišlo u harmonizaciji sistema indirektnih poreza, tj. PDV-a i akciza.Smjernice su osnovni instrument harmonizacije poreza. One su svojevrstan vodičkojeg bi se zemlje članice trebale pridržavati u izgradnji i reformama svojih poreskih sistema.Tiha harmonizacija je harmonizacija tj. usklađivanje poreskog sistema kandidata za članstvo uEU. Po načelu supsidijarnosti središnji nivo vlasti EU treba donositi odluke, samo ako ciljevekoje njima želi postići može bolje i efikasnije ostvariti od samih zemalja članica. Usuprotnom, odluke treba prepustiti nižim nivoima vlasti. Velike razlike u razvijenosti zemalja,socijalni razlozi, i drugo, temeljne su prepreke harmonizaciji poreskih sistema.Kako su nacionalni poreski sistemi uglavnom u nadležnosti 27 država članica, vrlo jeteško postići potpunu harmonizaciju sistema. Posljednje proširenje EU dodatno je produbiloporeske razlike u Uniji. Tako, uprkos uvođenju zajedničkog tržišta, te ekonomske i monetarneunije, u EU još uvijek ne postoji istinska zajednička poreska politika. Tome je pridonio stavdržava članica koje smatraju da je poreski sistem i dalje jedno od temeljnih obilježjanacionalnih suvereniteta i nevoljno prebacuju svoje nadležnosti s tog područja na Uniju.Osim toga, u EU je postupak odlučivanja o harmonizaciji oporezivanja još uvijekkompleksan. Naime, potreban je konsenzus za donošenje odluka o oporezivanju na nivouUnije. Tako, nakon konsultacija s Evropskim parlamentom i Ekonomskim i socijalnimodborom, Komisija prijedlog upućuje Savjetu, koji jednoglasno odlučuje o prijedlozima spodručja oporezivanja. Međutim, kako takav sistem blokira donošenje odluka, da bi seolakšalo odlučivanje o poreskim pitanjima, Komisija je predložila primjenu procedure bliskesaradnje. Ona bi omogućavala Komisiji da grupa od najmanje osam država članica možesarađivati u donošenju odluka na određenom poreskom području, te bi nakon dobijanjaodobrenja Savjeta njihova odluka mogla djelovati kao odluka kvalifikovane većine.145 Takođese države članice podstiču da primijene preporuke koje će suzbiti štetnu poreskukonkurenciju, a da na to nisu prisiljene obvezujućim zakonskim propisima.

5.1. Harmonizacija poreza na promet

10

U tržišnom gospodarstvu postoji slijedeći zakon poreznog učinka: opterećenje dobara porezom, ubirao se on na bilo kojem mjestu, od bilo koga i u bilo kojem obliku manifestira se uvijek u u obliku odricanja od potrošnje privatnih osoba kako bi se na drugoj strani ostvarila potrebna sredstva za državne potrebe.U načelu postoje samo dva načina da se porezom smanji privatna potrošnja.Jedan se sastoji u tome da se oporezuju dohoci građana koji su nasatali na tržištu čime se izravno porezom opterećuje osnovica za kupovinu potrošnih dobara (porez na dohodak i porez na dobit).Drugi način smanjenja kupovne moći privatnih osoba ostvaruje se putem poreza na dobra.Osnovica za ovo oporezivanje može biti:

proizvedena količina prodana količina ostvarena vrijednost prometa (prodana količina x cijena proizvoda)

U prva dva slučaja se radi o porezu na promet na količinu, a u trećem slučaju o porezu na promet na vrijednost. U suvremenim poreznim sustavima opći porez na dobra se uvijek koristi u koncepciji poreza na vrijednost, dok se u pojedinačnim porezima na promet koristi koncepcija poreza na promet na količine.Porez na promet je danas uključen u sve porezne sustave svih suvremenih država i zauzima jedno od središnjih mjesta. Tome pridonose njegove karakteristike kao što su: izdašnost, jeftinoća njegova ubiranja, relativna stabilnost prihoda, te mogućnosti da se koristi kao elastičan i djelotvoran instrument ekonomske politike.Porez na promet je porezni oblik koji je povezan s prodajom robe ili obavljanjem usluga pa je i njegova šira primjena povezana s razvojem tržišnog gospodarstva. Povećanje proizvoda u prometu ili povećanje broja obavljenih usluga dovodi izravno do povećanja broja objekata oporezivanja čime se na drugoj strani širi mogućnost njihove primjene.

povećanje roba i usluga ↔ povećanje broja objekata oporezivanja

Porez na promet je porezni oblik čiju osnivu oporezivanja čini vrijednost ili količina dobara i usluga namijenjenih brojnoj potrošnji. Porez na promet se svrstava u posredne (neizravne) poreze. Plaćanje porezne obveze nastaje samom činjenicom da netko raspolaže nekim sredstvima i da se ta sredstva pristaju potrošiti kako bi se nabavilo neko dobro ili učinila neka usluga. Plaćanjem naknade za ta isporučena dobra ili obavljene usluge istodobno nastaje i obveza plačanja poreza na promet. Glavna obilježja poreza na promet se očituju kroz:

1. obilježje prevaljivosti2. financijska obilježja3. ekonomska obilježja4. socijalna obilježja

Obilježje prevaljivosti

11

Porez na promet karakterizira činjenica da se osoba poreznog obveznika razlikuje od osobe koja stvarno snosi porezni teret, te na taj način dolazi do prevaljivanja (tj.prebacivanja) porezne obveze. Namjena je zakonodavca da porez na promet u povećanoj cijeni oporezovanog proizvoda i usluge, da ju plaća krajnji potrošač iz svog dohotka. O tome je li prevaljivanje uspjelo, ovisi o biti poreza na promet. Ako porez na pormet nije prevaljen na glavnog potrošača onda porez na pormet gubi svoju glavnu krakteristiku. S druge strane, kupac kao krajnji potrošač, često nije svjestan da plaća porez na promet, jer se on plaća kroz povećanu cijenu kupljenog proizvoda ili obavljene usluge (plaćanje ¨pod anestezijom¨).

Financijska obilježjaPredstavlja bitan faktor koji određuje mjesto i ulogu pojedinog poreznog oblika u poreznom sustavu. Financijska obilježja se mogu sagledati iz sljedećih kriterija:

kriterij izdašnosti prihoda kriterij stabilnosti prihoda kriterij jeftinoće ubiranja prihoda kriterij ugodnosti plaćanja poreza

Ekonomska obilježjaEkonomska obilježja poreza na promet kao poreza na krajnju potrošnju moguće je raščlaniti na:

alokacijske učinke – ova funkcija proizlazi iz funkcije prijenosa dijela dohotka ekonomskih subjekata (građana i poduzeća) u korist institucija javnog financiranja.

stabilizacijske učinke – tržišni sustav ne stvara sam po sebi punu zaposlenost, stabilnost cijena i društveno poželjne stope gospodarskog rasta, te se u tom segmentu državna politika mora odrediti na način da osigura navedene ciljeve u okviru efikasnog korištenja instrumenata fiskalnog sustava.

učinke poreza na promet na gospodarskoj razini – veći ili manji porezni teret poreza na promet, uključen u cijenu proizvoda, izravno utječe na odnose ponude ili potražnje za tim proizvodima te na na taj način oni imaju izravan utjecaj na gospodarski razvoj pojedinih proizvođača i gospodarskih grana.

Socijalna obilježjaKod poreza na promet kupci oporezovanih proizvoda plaćaju nominalno isti iznos poreza bez obzira na svoju ekonomsku snagu. Ovako raspoređeni porezni teret dovodi do višeg poreznog opterećenja građana s manjim dohocima, što je sa stajališta socijalne politike, ali i sa stajališta poreznih načela (posebice porezne pravednosti), neprihvatljivo. Neovisno o svojoj ekonomskoj snazi, svaki građanin mora kupovati određene proizvode i kupovati određene usluge i pri kupovini tih proizvoda ili korištenja usluga svi moraju plaćati nominalno isti iznos poreza.Sa strane aspekta ovih obilježja nameće se tendencija da se izgrade određeni mehanizmi kojima će ovo negativno djelovanje poreza na promet na socijalnom planu ublažiti ili smanjiti regresivni učinak oporezivanja.EUROPSKI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST

12

Porez na dodanu vrijednost je porez koji se obračunava i plaća u svim fazama proizvodnog i prometnog ciklusa, ali tako da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodane vrijednosti koja se ostvarila u toj fazi proizvodno-prometnog ciklusa.

Posebnu važnost u povijesnom tijeku uvođenja ovog poreza ima 1957. godina, jer je tada osnovana Europska ekonomska zajednica, koja je 1986. godine promijenila naziv u Eurospku uniju. Pa je 1963. godine EEZ predložila zamjenu ondašnjeg sustava oporezivanja na promet koji je bio u obliku bruto-svefaznog poreza na promet u neto-svefazni porez na promet, tj. porez na dodanu vrijednost (Neumarkov komitet). Od tada nadalje porez na dodanu vrijednost postao je sastavnim elementom poreznih sustava u preko stotinu zemalja.

Okvir kojim je na kraju utemeljen europski porez na dodanu vrijednost sadržan je u 6.Smjernici (1977.godine) koja predstavlja okvir za svaku zemlju članicu EU o izgradnji vlastitog sustava poreza na dodanu vrijednost.

Porez na dodanu vrijednost je porez potrošnog tipa, čija se primjena zasniva na sljedećem: svaka isporuka dobara i usluga mora biti oporezovana porezom na dodanu vrijednost osim

ako nije oslobođena posebnom odredbom niti jedna isporuka dobara i usluga ne smije biti obuhvaćena porezom na dodanu

vrijednost dva ili više puta porez na dodanu vrijednost u isporukama dobara i usluga u poduzetničke svrhe mora

putem PRETPOREZA biti odbijen, kako bi se ostvarilo načelo njegove neutralnosti u poduzetničkim aktivnostima

svaki poduzetnik zahtijeva od svojih dobavljača (poduzetnika) da na računima iskazuju zaračunati porez na dodanu vrijednost kako bi ga oni mogli odbiti kao svoj pretporez-

Šesta smjernica čini osnovu europskog modela poreza na dodanu vrijednost. Ovom smjernicom sve su europske zemlje preuzele obvezu da preoblikuju svoje sustave oporezivanja prometa te ih međusobno usklade.

Osnovne odrednice Šeste smjernice čine:

Predmet oporezivanjaPredstavlja isporuke dobara ili obavljanje usluge što ih uz naknadu u tuzemstvu obavljaju porezni obveznici te uvoz dobara.

Oporezivanje uvoze i načelo odredišta

13

Prema primjeni načela odredišta uvoz dobara oporezuje se porezom na dodanu vrijednost neovisno o tome uvoze li ta dobra poduzetnici za svoju djelatnost ili taj uvoz vrše organi državnih vlasti, političke stranke ili ih uvoze građani.

Porezni obveznikTo je svaka osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda, te ako vrijednost oporezivih isporuka prijeđe zakonom propisani iznos.

Mjesto oporezivanjaMjesto oporezivanja polazi od načela odredišta, tj. da se dobro oporezuje prema mjestu gdje se konačno troši. Međutim, mjestom oporezivanja usluga podrazumijeva se sjedište poduzeća davatelja usluge, što znači da je temeljno načelo oporezivanja usluga u stvari načelo porijekla.

Porezna osnovicaOsnovica poreza na dodanu vrijednost je sve ono što čini naknadu koju je isporučitelj primio za isporučena dobra i obavljene usluge od primatelja, kupca ili neke treće osobe uključujući i subvencije koje su izravno povezane sa cijenom takve isporuke dobara, kao i sa obavljenim uslugama.

Porezna oslobođenjaPorezna oslobođenja se uvode zbog različitih ciljava, koji se s njima žele ostvariti. Pored dobara koja se izvoze i koja se shodno načelu odredišta oslobađaju poreza na dodanu vrijednost, jer će se njihovo oporezivanje obaviti po poreznim propisima zemlje uvoznice, proširenje kruga poreznih oslobađanja od plaćanja poreza na dodanu vrijednost obišno se opravdava sa sljedeća tri razloga:

oslobađaju se dobra čijim se neoporezivanjem želi ublažiti regresivo djelovanje poreza na dodanu vrijednost (hrana)

usluge čije se koristi rasprostiru na širu zajednicu te se u u prvi plan stavlja javni interes (obrazovanje, zdravstvo, kultura, usluge socijalnih i vjerskih ustanova)

usluge za koje se smatra da je teško proizvesti njihovo oporezivanje porezom na dodanu vrijednost (financijske usluge)

Porezna oslobođenja u sustavu poreza na dodanu vrijednost mogu se ostvariti kao oslobađanja bez prava na odbitak pretporeza i kao porezna oslobođenja s pravom na odbitak pretporeza.

Porezne stopeNe postoji opće prihvaćeno mišljenje o tome da li u oporezivanju PDV-om primijeniti jednu ili više poreznih stopa. U ovom slučaju Šesta smjernica određuje da svaka država članica sama može određivati visinu standardne porezne stope koja pri tome ne može biti niža od 15%, dok se svakoj

14

zemlji članici daje pravo da uvede jednu ili više sniženih stopa na promet određenih proizvoda čija visina ne može biti manja od 15% (samo određene i propisane isporuke dobara i usluga).

Pretporez i odbitak pretporezaPretporez predstavlja osnovu poreza na dodanu vrijednost. Pretporez se može definirati kao iznos poreza na dodanu vrijednost kojeg je platio porezni obveznik svojem dobavljaču za isporeučena dobra i obavljene usluge i kojeg ima pravo odbiti od poreza na dodanu vrijednost obračunatog na svoje prodaje (outpute). Odbitkom pretporeza oporezivanje porezom na dodanu vrijednost svodi se na oporezivanje dodane vrijednosti koju je poduzetnik dodao u svojoj fazi proizvodno-prometnog ciklusa.

Posebni postupci oporezivanjaŠesta smjernica predviđa posebne postupke oporezivanja za:

male poduzetnike poljoprivrednike turističke organizacije prodaju rabljenih stvari, umjetničkih djela, zbirki i antikviteta isporuke investicijskog zlata.

Stope poreza na dodanu vrijednost

Iako porez na dodanu vrijednost karakterizira relativno malen broj poreznih stopa, ipak je njihov broj kao i visina jedan od središnjih problema poreza na dodanu vrijednost.

5.2. Harmonizacija ostalih neizravnih poreza

Pored harmonizacije poreza na dodanu vrijednost potrebno je djelomično uskladiti posebne poreze na promet (trošarine) te još neke neizravne poreze. pri tome posebni porez na promet predstavlja takav porezni oblik kojim se oporezuje samo jedan ili nekoliko istovrsnih proizvoda.

S porezno-tehničkog aspekta postoje tri načina utvrđivanja trošarinske obveze: da se trošarina plaća u apsolutnom iznosu po jedinici mjere (jedinični porez) da se trošarina plaća u postotku od vrijednosti kupljene robe (porez po vrijednosti-ad

valorem) da se pri utvrđivanju trošarinske obveze istovremeno primjenjuje i jedinični porez i porez

ad valorem (mješoviti porez).

15

Karakteristike posebnih poreza na promet: obveza plaćanja posebnih poreza primjenjuje se na točno određeni krug proizvoda fiskalna izdašnost istodobna primjena posebnog poreza na promet i općeg poreza na promet stabilnost prihoda jeftinoća ubiranja prihoda ugodnost plaćanja prevaljivost

Sam broj proizvoda ili skupine istovrsnih proizvoda koji se oporezuju posebnim porezima na promet različit je i varira od od svega nekoliko proizvoda pa do nekoliko desetaka proizvoda, te je shodno tome moguće razlikovati sljedeće sustave posebnih poreza:

Ograničeni sustav posebnih poreza na promet (do 15 proizvoda) Srednji sustav posebnih poreza na promet (15-30 proizvoda) Prošireni sustav posebnih poreza na promet (preko 30 proizvoda).

Razlozi uvođenja posebnih poreza na promet

Porezna vlast mora imati razloge za uvođenjem nekog poreza u porezni sustav ostoje - fiskalni razlozi (jednostavna struktura, izdašan prihod, visoko mjesto u u strukturi prihoda) i - nefiskalni razlozi (socijalni razlozi, zdravstveni razlozi, ekološki razlozi, ekonomski razlozi, razlozi zbog načela korisnosti, razlozi zbog poskupljenja uvoznih proizvoda i slično).

Harmonizacija posebnih poreza u Europskoj uniji

Stvaranje zajedničkog, jedinstvenog tržišta u Eu od 01.01.2003.godine zahtijevalo je usklađivanje određenih poreznih propisa. Nužno zbog osiguranja slobodnog kretanja dobara, usluga, ljudi i kapitala (nastalo zbog brisanja granica).

- 1985.godine tzv.Bijela knjiga; paket smjernica-osnovni uvjeti harmonizacije sustava trošarine u EU. Vezan za harmonizaciju tri osnovne skupine trošarina: duhan i duhanski proizvodi, alkohol i alkoholna pića, te na mineralna ulja. Pravni temelj usklađivanja trošarina nalazi se u čl.99.Ugovora o osnivanju EU koji kaže da će Vijeće jednoglasnom odlukom na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja sa Parlamentom usvojiti propise za usklađivanje zakona u svezi sa neizravnim porezima (pa i trošarinama). Sve do 1993.godine prijedlog tih smjernica nije usvojen.

Iako se u zemljama članicama EU trošarinama oporezuje različit broj proizvoda, usvajanjem Općeg sporazuma o posjedovanju, kretanju i nadgledanju proizvoda koji se oporezuju trošarinama zajednički je za sve zemlje članice EU uređeno oporezivanje tri osnovne trošarine. Ostali proizvodi koji se oporezuju trošarinama u pojedinim zemljama članicama EU ne podliježu

16

obvezi harmonizacije (uz uvjet da oporezivanje neće iziskivati dodatne formalnosti na granicama → slobodno kretanje roba, a uz to su to fiskalno manje značajni proizvodi). Ovaj sporazum se još naziva Sistemska smjernica.

Prema Sistemskoj smjernici trošarinama podliježu trošarinski proizvodi porizvedeni u zemlji članici EU, trošarinski proizvodi uvezeni na područje EU, te trošarinski proizvodi koji se unose iz drugih zemalja članica EU. Trošarine se ubiru u zemlji porošnje prema postojećem trošarinskom pravu dotične zemlje članice EU (načelo odredišta) kako bi se izbjeglo eventualno dvostruko oporezivanje.

Osim opće Smjernice postoji još nekoliko smjernica i uredbi koje pobliže porpisuju strukturu i visinu oporezivanja trošarina za svaku od ovih skupina proizvoda.

Strukturne smjernice se odnose na strukturu trošarina, na definiranje kategorija proizvoda koji su predmet oporezivanja, definiranje osnovica na koje računa trošarina i definiranje poreznih oslobođenja.

Smjernice o stopama i visini trošarina definiraju propisane minimalne stpe, odnosno visinu trošarina za proizvode na koje se primjenjuju trošarine u EU.

5.3.Ostali neizravni porezi

Sustav harmonizacije u EU prije svega se temelji na harmonizaciji neizravnih poreznih oblika.Osnovicu sustava harmonizacije čine PDV i trošarine, no postoje još neki neizravni porezi koji u fiskalnom i ekonomskom smislu nisu toliko značajni, ali ih se također pokušalo uskladiti.

To su sljedeći neizravni porezi: Porez na osiguranja Porez na kapital Porez na vrijednosnice Porez na motorna vozila i porezi na ceste.

5.4. Harmonizacija izravnih poreza

Harmonizacija izravnih poreza započeta je tek sa usustavljivanjem i stvaranjem visokog stupnja harmonizacije neizravnih poreza. Razlog tome proizlazi u izvršenju primarnog cilja uspostave PDV-a i trošarina u okviru stvaranja zajedničkog tržišta, a time i jednostavnije eliminacije poreznih barijera u slobodnom kretanju ¨četiriju sloboda¨: rada, kapitala, proizvoda i usluga.

17

Nakon niza odbijanja zahtjeva za harmonizacijom izravnih poreza, ozbiljnije razmatranje harmonizacije izravnih poreza veže se uz 1990.godinu kada je osnovana tzv.Rudingova komisija.

Kod sustava oporezivanja poduzeća (kompanija, dobiti), Vijeće je donijelo nekoliko porezno-pravnih dokumenata:

1. smjernicu o fuziji 2. smjernicu o trgovačkim društvima majka-kćer3. međunarodni dogovor o primjeni arbitražnog postupka u slučajevima dvostrukog

oporezivanja4. smjernicu o zajedničkom oporezivanju kamata i autorskih naknada povezanih

kompanija.

Osim ovih smjernica, postoji još dokument koje je Vijeće donijelo a vezan je za oporezivanje dohotka, i zove se Smjernica o oporezivanju kamata na štednju. Pored toga Komisija, je u međuvremenu, iznijela prijedloge vezane uz oporezivanje dividendi, oporezivanja mirovina te poboljšanju međusobne suradnje članica EU oko pitanja oporezivanja dohotka pojedinca. Komisija je 1997.godine izdala dokument kojim je predložila niz mjera protiv štetne porezne konkurencije, gdje je taj porezni paket trebao smanjiti razlike u oporezivanju dobiti i dohotka među zemljama članicama EU, usmjeriti sustave izravnog oporezivanja više prema ostvarenju ciljeva zajedničkog tržišta te usmjeriti sustav izravnog oporezivanja u cilju povećanja zaposlenosti u EU. U okviru ovih prijedloga formirane su tri inicijative. Prve dvije inicijative se odnose na Kodeks ponašanja pri oporezivanju poduzeća te Smjernicu o zajedničkom oporezivanju kamata i autorskih naknada među povezanim poduzećima. Treću inicijativu je činila Smjernica o oporezivanju kamata na štednju kojom je proširen sustav harmonizacije oporezivanja dohotka pojedinca.

Jedno od područja oporezivanja gdje do sada nisu postignuti nikakvi pozitivni pomaci jest područje oporezivanja imovine (funkcioniraju jedino bilateralni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja imovine)

Harmonizacija sustava oporezivanja poduzećaZa razliku od oporezivanja poreza na promet, u EU nije dogovoren zajednički oblik oporezivanja dobiti tako da se može govortiti samo o harmonizaciji pojedinih segmenta sustava oporezivanja poduzeća, a ne o harmonizaciji poreza na dobit (profit). Osim harmonizacije poreznog oblika, ne postoji nijedan dokument niti smjernica na razini EU koja harmonizira poreznu stopu, poreznu osnovicu, porezna oslobađanja i ostale bitne elemente oporezivanja.

Danas sustav harmonizacije oporezivanja u EU obuhvaća smjernice i ostalo porezno-pravne akte koje se odnose na pet područja:

Oporezivanje matičnih i zavisnih društava (majki-kćeri) Porezni tretman spajanja, dijeljenja te transfera imovine i udjela među poduzećima

18

Arbitražni postupak u slučajevima dvostrukog oporezivanja Oporezivanje kamata i autorskih naknada između povezanih kompanija Europski model spriječavanja štetne porezne konkurencije.

Harmonizacija sustava oporezivanja dohotka pojedincaZakonodavstvo EU se rijetko miješa u oporezivanje fizičkih osoba što je razlog najmanjeg stupnja harmonizacije u segmentu oporezivanja dohotka pojedinca.Osim oporezivanja kamata na štednju, u EU postoji još nekoliko inicijativa i prijedloga koji bi harmonizacijom obuhvatili problematiku oporezivanja mirovina i dividendi kod dohotka pojedinca.

Oporezivanje kamata na štednjuU 2003. godini je uvedena Smjernica o oporezivanju dohotka od štednje, tj.kamata na štednju. Cilj Smjernice je da se u budućnosti osigura najmanja razina prekograničnog oporezivanja kamata u EU. Prema ovoj smjernici sve zemlje članice EU moraju uvesti automatsku razmjenu informacija o isplatama kamata na štednju nerezidentima (fizičkim osobama).

Oporezivanje dividendiProblematika oporezivanja dividendi fizičkih osoba nije usklađena unutar EU, niti postoji namjera zakonodavstva da se miješa u ovaj segment oporezivanja. Tek se 2003.godine Komunikacijom o oporezivanju dividendi fizičkih osoba na zajedničkom tržištu pozivaju sve zemlje članice na suradnju oko pitanja oporezivanja. Ne smije se ograničavati slobodno kretanje kapitala te se dividende koje ostvaruju rezidenti druge zemlje članice ne mogu se oporezivati većim porezom nego što ih ostvaruju rezidenti u zemlji članici.

Oporezivanje mirovinaKomisija je 2001.godine uputila obavijest (komunikaciju) pod naslovom: Eliminacija poreznih prepreka kod prekograničnih profesionalnih mirovina. Ovdje je bitno da se uklone prepreke i u budućnosti omogući pojedincima uplaćivanje sredstava u mirovinske fondove izvan zemalja članica u kojoj imaju stalno prebivalište.

5.5. Porezna konkurencija u Europskoj uniji

Proces ekonomske integracije uz mnoge koristi (ekonomskog karaktera) izaziva i mnoge troškove koji su posljedica raznih pojava i problema (posebice porezna konkurencija). Jedan od razloga štetne porezne konkurencije jest to što EU nema zajedničku fiskalnu, a posebice poreznu politiku.Štetna porezna politika se ogleda u području oporezivanja poduzeća. Model koji se koristi u EU za borbu protiv štetne porezne konkurencije uobličen je u dokumentu Kodeks ponašanja pri oporezivanju poduzeća. Kodeks je usmjeren na oporezivanje dobiti, ali i na druge mjere kao razne olakšice i državne potpore koje bitno snižavaju efektivnu poreznu stopu. Štetna pojava

19

porezne konkurencije nije samo europski problem, nego globalni problem. Uzroci nastanka štetne porezne konkurencije u sferi oporezivanja poduzeća postojali su i prije, samo što je njihov utjecaj u 90-tim godinama posebice došao do izražaja.

Promjene koje su se dogodile u 90-tom godinama: niz međunarodnih spajanja i pripajanja kompanija snažan porast elektronske trgovine i rast mobilnosti faktora proizvodnje koji snažno

utječu na distorziju porezne osnovice u zemljama EU svakodnevni porast sve veće ekonomske integriranosti utjecao je na jačanje nefiskalnih,

tehnoloških i iinstitucionalnih barijera unutar EU velike (multinacionalne) kompanije unutar EU promatraju EU kao svoje domaće tržište

(organizacijske promjene i veća centralizacija) porezni obveznici su tražili kako smanjiti svoje obveze, a s druge strane zemlje članice

EU su raznim poticajima željele akumulirati što više kapitalal u svoja gospodarstava.

Efektivne porezne stope oporezivanja poduzeća u EU

Oporezivanje je jedan od najvažnijih čimbenika pri donošenju investicijskih i financijskih odluka u suvremenom svijetu. Uz niz drugih čimbenika, kao najznačajniji se pojavljuje efektivna visina korporativnih poreznih stopa. Razlike u visini poreznih stopa imaju utjecaja na međunarodnu konkurentnost poduzeća i ukazuju na to da postoje razlozi inicijativama poduzeća da izaberu za njih najpovoljniju zemlju.

ZAKLJUČAK

U odgovoru na globalnu ekonomsku i finansijsku krizu MMF je stavio veći naglasak na identificiranje sistemskih rizika, na razvoj novih političkih okvira, i na jačanje instrumenta za politički dijalog s nacionalnim vlastima. Fond je produbio svoju saradnju s drugim faktorima, uključujući Svjetsku banku, G20, a za financijsku stabilnost postavlja nove standarde. U ispunjavanju tih ciljeva, Fond je iskoristio svoje osnovne prednosti-njegova stručnost u

20

pomaganju zemljama pogođenim financijskom krizom, vjerodostojnost i nezavisnost koje proizlaze iz pravnog mandata, svom gotovo univerzalnom članstvu, i visokoj kvaliteti, raznolikosti i iskustva svojeg osoblja. Strategijom za financijsku nadzora Međunarodni monetarni fond (MMF) predlaže konkretne i prioritetne korake za daljnje jačanje financijskog nadzora, tako da Fond može ispuniti svoj mandat i da bi se osigurao učinkovito funkcionisanje međunarodnog monetarnog sustema i podržati globalnu ekonomsku i financijsku stabilnost.

Literatura

1. Babić, A., Babić, M., Međunarodna ekonomija, V. dopunjeno i izmjenjeno izdanje, Mate, Zagreb, 2000.

21

2. Syllignakis, M i Kouretas, G. (2011): „‟Dynamic correlation analysis of financial contagion, International, Review of Economics and Finance,

3. Lin, C. (2012), International Review of Economics and Finance,4. http://www.ecb.int/home/html/index.en.html (datum gledanja 21.12.2012. god.)5. http://siteresources.worldbank.org/ (datum gledanja 09. decembar 2012. God.)6. http://www.imf.org/external/index.htm (datum gledanja 12. decembar 2012. God.)

22