S o c i j a l n a k o g n i c i j a

Prenđa / Kalamiza © 2009

Uvod

> naše poimanje socijalnog svijeta temelji se na 3 aspekta: 1. objektivne činjenice ili podaci;2. tumačenja koja se odnose na podatke; 3. tumačenja o prosudbama

> kognicija se odnosi na skup aktivnosti kojima se obrađuju informacije iz pamćenja, okoline ili one o kojima zaključujemo na osnovi prethodnog znanja

> s gledišta obrade informacija, kognicija je aktivnost spoznavanja; stjecanja, organiziranja i upo-trebe znanja (percepcija, pamćenje, procesi misaone elaboracije, govor), odnosno, aktivnost koja se odnosi na objekte

> kognicija se može kvalificirati kao socijalna na 3 načina:1) njezin objekt je socijalni jer se odnosi na rasuđivanje o stvarima koje su socijalne2) ima socijalno porijeklo jer se stvara ili razvija u socijalnu interakciju3) jer je zajednička različitim članovima nekog društva ili grupe

> socijalna kognicija se odnosi ne samo na opažanje sebe i drugih ljudi, već i na 'naivnu teoriju' koju ljudi razmatraju pri objašnjenju tih opažanja

> na proučavanje ovih procesa često utječu teorije i metode kognitivne psihologije koje se usre-dotočuju na to (1) kako se informacije obrađuju i (2) kako ta obrada utječe na prosudbe

> domena socijalne kognicije su načini na koje ljudi dolaze do svoje konstrukcije socijalnog svijeta

> socijalna kognicija se razlikuje od socijalne percepcije po načinu pristupanja određenim feno-menima - način na koji postupamo a ne uzroke ponašnja i način na koji ljudi procesiraju i kako te njihove prosudbe djeluju na druge

> stereotipi = posebni slučajevi kategoriziranja kod ljudi kod kojih je naglasak na sličnostima unu-tar grupa i razlikama između grupa (Tajfel, 1969)

> zajednička vjerovanja o personalnim atributima

> socijalno porijeklo kognicije (Cousins, 1989)> 2 verzije testa 'Tko sam ja?'

- dekontekstualizirana verzija - osobine ličnosti 4× više navođene kod Amerikanaca- kontekstualizirana verzija - 'Tko sam ja u školi/kući...' - Japanci 1½× više navodili osobine

ličnosti> zaključak: Amerikanci razmišljaju o sebi u autonomnim entitetima, dok Japanci u terminima

so-cijalnog konteksta

> naše implicitno znanje o drugima ne ograničava se samo na pretpostavke/očekivanja o odno-sima između pojedinih osobina, već se također često (pri opažanju i procjenjivanju drugih) kori-stimo svojim 'tipologijama'

> te tipologije predstavljaju naš alternativni (i ne manje važan) izvor informacija pri opažanju i prosuđivanju drugih

> svrstavanje ljudi u tipove i socijalno kategoriziranje općenito nam (1) omogućuje da akumulira-mo znanje o ljudima (2) jako pojednostavljuje zadatak procesiranja velikog broja različitih soci-jalnih informacija

> dotok informacija se podvrgava zakonima i procesima koji iskrivljavaju opažanje i koji djeluju, npr. putem selekcije, rigidnosti i pojednostavljivanja, kao što je kategorija (koncept) = skup dva-ju ili više različitih objekata koji se tretiraju na sličan način

> koncepte je za razliku od kategorija moguće razlikovati unutar grupe - mentalna reprezentacija

> Brunner: 'U našoj percepciji, mišljenju i pamćenju nema ničeg bazičnijeg od kategorije'> kategorizacija zapravo reflektira socijalnu realnost - ljudi doista pripadaju različitim

socijalnim ka-tegorijama ili grupama> opažanje drugih u terminima grupne ili kategorijalne pripadnosti odraz je nekih važnih

elemena-ta socijalne strukture i socijalnog života

1

> primitivne kategorije u opažanju drugih se automatski i univerzalno koristi jedan manji broj ključnih ili primitivnih kategorija (Brewer, 1988) - spol, dob, rasa...

> to su široke kategorije ljudskih bića koje služe kao osnova za daljnje finije distinkcije> stječu takav status zato što su to prve kategorije koje opažači uopće mogu napraviti> radi se o onim kategorijama koje su najvažnije za značajne informacije o drugima> postoje i neke druge važne osnove za kategorizaciju (npr. distinkcija 'mi-oni'; salijentnost ili

distinktivnost u datom kontekstu - koji može postojati i samo u glavi promatrača)

> prototip = najbolji primjer neke kategorije; apstraktna predodžba svojstava povezanih s katego-rijom, koja je pohranjena u pamćenju, a koristi se za organizaciju informacija

> svakak naivna teorija/razlog zbog kojih neki mentalni sustav grupira zajedno neke objekte za-jednička je karakteristika tih objekata

> shema = kognitivna struktura koja predstavlja organizirano znanje o nekom danom konceptu ili podražaju, a koja utječe na percepciju, pamćenje i zaključivanje

> socijalne reprezentacije = zajedničke socijalne ideje, u obliku zdravo-razumskih 'teorija' čija je glavna funkcija učiniti svijet smislenim i olakšati komunikaciju

> funkcija: pomaže pojedincu da ovlada svijetom i da mu smisao te olakšava komunikaciju> u ostvarivanju funkcija socijalnih reprezentacija ljudi koriste 2 glavna procesa:

1) uklapanje - nove ideje se uklapaju u već postojeće sheme2) objektivizacija - ono što je apstraktivno mora se učiniti konkretnijim

- personifikacija = povezivanje teorije ili osobe koja ih predstavlja (Freud - psihoanaliza)

- figuracija ili upotreba slika = zamišljanje ida, ega i superega kao sante leda

2

Atribucije

> atribucije su procesi zaključivanja o uzrocima ponašanja

> atribucijska teorija = opći okvir istraživanja> tumačenja određenih fenomena - iz atribucijske perspektive> konceptualni okvir unutar socijalne psihologije koji se bavi laičkim ili zdravorazumskim

objašnje-njima ponašanja

> teorija atribucije = pojedinačna teorija> tumačenje atribucijskih procesa - ljudi tumače socijalne događaje u terminima uzroka i ta

tu-mačenja imaju značajnu ulogu u ljudskim reakcijama na ta ponašanja

> određene teorije fokusiraju se na određene teme> ne objašnjavaju sve teorije sve fenomene; posljedice, indikacije, ascedente

> teorija kauzalne atribucije (Heider) zadatak promatrača je utvrditi je li dana akcija uzroko-vana nečim što je u osobi koja ju izvodi (personalni/internalni izvor; npr. sposobnost, napor, namjera) ili nečim što je izvan nje (eksternalni izvor; npr. težina zadatka, sreća)

> postavio osnove atribucijskog pristupa

> ljudi se u svakodnevnom životu ponašaju poput 'naivnog znanstvenika' i pri tumačenju svog so-cijalnog svijeta ne zadovoljavaju se samo pukim registriranjem onog što opažamo, nego nasto-je otkriti i 'latentne stabilnosti' (uzroke) u javljanju tih događaja, što omogućuje da svoj socijalni svijet doživljavaju kao stabilniji i predvidljiviji

> tragaju za konstantnosti radi kontrole nad životom

Teorija korespondentnog (odgovarajućeg) zaključivanja (Jones i Davis, 1965)

> s ponašanja se zaključuje na postojanje korespondentne dispozicije, pogotovo kad je vjeroja-tnost javljanja tog ponašanja u danoj situaciji mala i ako dana osoba (akter) ima razmjerno vi-soku mogućnost izbora ponašanja

> pravilo oduzimanja (substractive rule) kad promatrač atribuira ponašanje internalno, onda od te osobne dispozicije koja je implicitna u ponašanju, oduzme percipirani utjecaj situacije

> ako su zahtjevi situacije agresije oduzimaju od utjecaja situacije - 'Osoba nije agresivna.'

> cilj atribucijskog procesa je zaključiti da opaženo ponašanje i namjera koja ga je proizvela od-govaraju nekom osnovnom stabilnom obilježju osobe ili aktera

> korespondentni zaključak = promatračeva prosudba da je ponašanje uzrokovano ili povezano s nekom određenom osobinom; akterovo ponašanje odražava skrivenu dispoziciju

> 2 osnovna stadija zaključivanja o personalnim dispozicijama1) atribucija namjere - procjena je li i koje je učinke opažene akcije akter namjeravao

postići- da bi promatrač zaključio da je bilo koji od učinaka neke akcije bio namjeravan, on

mo- ra vjerovati da je akter znao koje su posljedice njegove akcije, te da je imao sposobnosti za njeno izvođenje

2) atribucijska dispozicija - vjerovanje što bi drugi učinili u istoj situaciji (socijalna poželjnost)

- korespondentni zaključci su izraženiji kad su posljedice danog ponašanja soc. nepoželjne

3

- samo ona ponašanja kod aktera koja ne potvrđuju očekivanja doista pružaju informacije o akteru (istraživanje o astronautu i podmorničaru)

- ponašanje koje je najmanje vjerojatno najviše je informativno jer najviše govori o dispozicijama, odnosno namjerama

> ZNAKOVI~ Ponašanje je rezultat slobodnog izbora pojedinca~ Ponašanje ima jedinstvene (nezajedničke) učinke~ Ponašanje nije socijalno poželjno~ Ponašanje ima za nas važne posljedice (tzv. hedonistička relevantnost ponašanja)~ Ponašanje je i poduzeto s namjerom da izazove neke posljedice po nas osobno (personalizam)

> ZAKLJUČAK~ Dano ponašanje odražava 'stvarnu' karakteristiku pojedinca (osobinu, motiv, namjeru, stav), tj. s ponašanja se, obično s popriličnom sigurnošću, zaključuje na postojanje odgovarajuće dispozicije

Pristranost u procesu zaključivanja> atribucijska pristranost javlja se ako promatrač sustavno iskrivljuje (tj. previše ili

premalo rabi) neki inače ispravan postupak, ili ako je iskrivljen i sam rezultat postupka

> 1. motivacijske pristranosti - promatrač je bio osobno zahvaćen akcijama druge osobe> npr. veća je vjerojatnost da će promatrač donijeti korespondentan zaključak kad je akterov

izbor imao pozitivne ili negativne posljedice za njih = hedonistička relevantnost> povećava se vjerojatnost asimilacije> neka neutralna ponašanja procjenjuju se kod drugog kao da ga želi povrijediti

> 2. kognitivne pristranosti - precjenjivanje personalnih i podcjenjivanje situacijskih činitelja = os-novna atribucijska pogreška

> internalne prema eksternalnim atribucijama stavlja se velik naglasak na njihovo razlikovanje

> Heider je predložio obrnutu povezanost između personalne i situacijske kauzalnosti: što se više neka osoba doživljava kao urzok neke akcije, to će se okolina manje opažati kao uzrok

> internalne i eksternalne atribucije kombiniraju se kod objašnjenja ekstremnih događaja ili slože-nijih interpersonalnih događaja poput braka (Fincham, 1985)

> problem kod razlučivanja internalnih i eksternalnih atribucija je u tome što se izjave za koje se čini da impliciraju eksternalne, mogu preformulirati tako da impliciraju internalne atribucije

> Nisbett i sur. (1973) tražili su od ispitanika da ukratko opišu zašto su izabrali svoj predmet studira-nja - izjava poput ''Želim zarađivati puno novca'' kodirana je kao internalna, dok je izjava ''Kemi-ja je dobro plaćeno područje'' kodirana kao eksternalna - ova sličnost je glavna zamjerka

> Weiner - 2 ključna faktora u izazivanju atribucija: neočekivani događaji (prema očekivanima) i nepostizanje (prema postizanju) nekog cilja

> atribucije variraju ovisno o(a) očekivanoj interakciji s osobom čijem se ponašanju donose atribucije(b) prirodi odnosa između osobe koja atribuira i osobe o kojoj se donose atribucije(c) afektu koji izaziva osoba-objekt atribucije

> ključni problemi u vezi s teorijom korespondentnih zaključaka1. teorija je primjenjiva samo na 'akcije' kod kojih postoji određen element izbora

(nespretnost)2. iako je ponašanje koje ne potvrđuje očekivanja očito informativno, takvo može biti i

ponaša- nje koje potvrđuje očekivanja (poput ponašanja koje potvrđuje stereotipe)3. u većini istraživanja nisu mjerene kauzalne atribucije - zaključivanje o nekoj dispoziciji

nije isto što i zaključivanje o urzoku

4

> zaključivanja o dispozicijama bave se proučavanjem različitih komponenti ili stadija u atribuira-nju osobina:

1) identificiranje osobina koje su sadržane u nekom ponašanju2) atribuiranje identificirane osobine akteru3) situacijsko korigiranje kojim se atribucija osobine prilagođava prema vanjskim

činiteljima> osoba s 'višim' rangom procjenjuje se kao 'bolja' nego osoba s 'nižim' rangom - davanje

krvi, laskanje, pohvale...Weinerov atribucijski model

> afektivne i bihevioralne reakcije na stimulus situaciju ili događaj određene su kauzalnim atribu-cijama

> veza između percipiranog događaja i reakcije na taj događaj prikazuje se AAB sekvencom (attribution-affect-behavior) dani događaj (neuspjeh) potiče atribucijsku analizu (A) čiji is-hod određuje afektivnu reakciju (A) na dani događaj i, posredstvom nje, bihevioralnu reakciju (B) na dani događaj

> ključne kauzalne dimenzije: lokus (mjesto uzroka), stabilnost (u vremenu; uzročno obilježje), kontrolabilnost (uzročno obilježje), globalnost

> Weiner (1980) proširuje AAB sekvencu i uvodi prosudbu o odgovornosti, koja je određena kau-zalnim atribucijama (kontrolabilnošću)

> odgovornost je zaključak koji se izvodi o samom pojedincu, a ne o uzroku> proširena AAB sekvenca može se primijeniti u analizi afektivnih i bihevioralnih reakcija na

podra-žajne situacije ili događaje u različitim domenama, od postignuća do agresivnog ponašanja i pomaganja

> Piliavin (1969) potvrdio Weinerovu pretpostavku, da je tendencija pomaganja osobi koja je u nevolji određena atribucijskim procesima i sudom o odgovornosti te osobe, koji onda određuju afektivnu reakciju prema toj osobi i (posredstvom te afektivne reakcije) samu tendenciju po-maganja

> procjene odgovornosti i srdžbe općenito su veće, a procjene sažaljenja i spremnosti pomaga-nja manje kad je riječ o osobama s dijagnozama mentalno-bihevioralnih poremećaja nego kad je riječ o osobama s tjelesnim poremećajima (Weiner, Perry i Magnusson, 1988)

> manipulacija kontrolabilnošću uzroka uglavnom je proizvela očekivane promjene, ali postoje i iznimke, npr za Alzheimerovu bolest (vijetnamski sindrom)

> vijetnamski sindrom informacija, da je uzrok nekontrolabilan, nije proizvela značajne efekte ni na jednu procjenu; takva informacija očito nije redundantna

> informacija o kontrolabilnom uzroku je rezultirala značajno većom procjenom odgovornosti

> Brickman i sur. (1982) zaključili da je važno razlikovati percepciju odgovornosti pojedinca za u-zrokovanje aktualnih problema i percepciju njegove odgovornosti za rješavanje tih problema

Odgovornost za Odgovornost za rješavanje problemauzrokovanje problema

VISOKA NISKA__________________________________________________________________________

VISOKA Moralni model Model prosvjećivanja

NISKA Kompenzacijski model Medicinski model

> kad u simptomatskoj slici prevladavaju tzv. pozitivni ili produktivni simptomi (koje okolina prepo-znaje kao takve, pa ih atribuira samom psihopatološkom procesu), reakcije prema samom po-jedincu su pozitivnije (manje je hostilnosti i kritiziranja) nego kad prevladavaju tzv. negativni ili neproduktivni simptomi (koje okolina ne prepoznaje kao takve, pa ih atribuira faktorima koji su pod kontrolom samog pojedinca)

5

> kod reakcija prema osobama sa simptomima PTSP-a, primarni uzrok se percipira uglavnom kao nekontrolabilan, no to još ne znači da se dana osoba ne smatra odgovornom za rješavanje po-sljedica (simptomi i općenito problemi u aktualnom funkcioniranju)

Model kovarijacije (Kelley, 1967)

> promatrač ima informacije iz više izvora, situacija ili modaliteta, pa može opažati kovarijaciju nekog opaženog efekta i njegovih mogućih uzroka

> promatrač ima samo jedno opažanje i mora uzeti u obzir konfiguraciju faktora koji bi mogli biti uzroci opaženog efekta

> načelo kovarijacije neki se efekt atribuira uvjetima koji su prisutni kad je prisutan taj efekt, a odsutni su kad je i taj efekt odsutan

> model se temelji na analizi varijance (ANOVA) - analiziraju se promjene u zavisnoj varijabli (efekt) u funkciji variranja nezavisne varijable (uvjeti)

> načelo kovarijacije sugerira da će se procijeniti da je efekt uzrokovan onim faktorom kojim varira

> promatrač, kad zaključuje o uzroku nekog ponašanja, uzima u obzir 3 faktora, tj. izvora1|akter (konsenzus) = osoba koja izvodi dano ponašanje; kako se drugi ljudi, osim

aktera, odnose prema danom objektu ili ciljnoj osobi2|entitet (distinktivnost) = 'target'; objekt ili osoba na koju je usmjereno

ponašanje; koliko je ponašanje aktera specifično samo u odnosu prema tom entitetu ili se on inače ponaša na takav način prema svim entitetima

3|situacija/kontekst (konzistencija) = situacija/kontekst u kojem se ponašanje izvodi; koliko je ponašanje aktera prema entitetu stabilno tijekom vremena i u različitim situacijama> visoka distinktivnost = eksternalni uzrok (i obrnuto)> što je veća konzistencija, veća je vjerojatnost da će se takvo ponašanje usmjeriti entitetu

> nezavisne varijable su 3 moguća načina određivanja varijacija u efektimaa) variranje među osobama (iz kojeg se izvodi podatak o konsenzusu)

- ako je konsenzus visok, percipirani uzrok je najvjerojatnije izvan entiteta (npr. svi nam čestitaju jer smo položili ispit

b) variranje tijekom vremena ili između modaliteta (na osnovi čega se zaključuje o konzi- stenciji) vjerojatnost ponašanja

- što je veća konzistencija, veća je vjerojatnost da će se ponašanje pripisati ciljnoj osobi - entitetu

c) variranje podražaja (na osnovi čega se zaključuje o distinktivnosti)- ako je distinktivnost visoka (ako je ponašanje distinktivno), atribucija je

vjerojatno eksternalna, nešto što je izvan samog aktera

> radi se o normativnom modelu, koji sugerira kako bi optimalno moglo biti kad bi promatrač ko-ristio sve informacije koje su mu na raspolaganju

> ljudi ne koriste sve informacije koje su im na raspolaganju i, k tome, preferiraju neke vrste infor-macija u odnosu na neke druge (Major, 1980; primjer sa zatvorenikom Johnom koji se potukao)

> nakon ispričane priče, ispitanici su morali dati uzrok njegova ponašanja (25-33% tražilo inf.)

> 3 glavna razloga zašto je model bio kritiziran(1) načelo kovarijacije je, kao osnova za zaključivanje o kauzalnosti, ograničeno;

kovarija- cija ne implicira nužno i uzročnost(2) u vrsti eksperimenata koji su korišteni za provjeru ovog modela, ispitanicima se

daje već unaprijed pripremljena informacija o kovarijaciji koju pod normalnim okolnostima oni ne bi tražili ni koristili

6

(3) iako atribucije koje ispitanici donose mogu ostaviti dojam kao da pritom koriste načelo kovarijacije, oni u stvari mogu procesirati informacije na način koji je posve različit od onog kojeg pretpostavlja Kelly (koji i sam priznaje da je model idealiziran)

Model kauzalnih shema (Kelley, 1972)

> koristimo se shemama ili apstraktnim predodžbama o tome koji se uzroci i na koji način kombi-niraju u produciranju pojedinih ishoda (shema mulitple nužnosti, shema multiple dovoljnosti)

> kauzalna shema = već postojeća vjerovanja, mišljenja ili čak teorije, izgrađene na iskustvu, o in-terakciji određenih vrsta uzroka pri proizvođenju specifičnih efekata (opća je, apstraktna)

~ shema multiple nužnosti = tumačenje više ili manje zahtjevnih zadataka- da bi se proizveo neki efekt, nekoliko uzroka mora djelovati zajedno- koristi se u objašnjavanju ekstremnih i neuobičajenih efekata- neuspjeh nije informativan jer puno faktora djeluje; uspjeh je neinformativan jer su

više- struki zahtjevi ispunjeni

~ shema multiple dovoljnosti = izvođenje lakih zadataka- bilo koji od nekoliko uzroka (problemi kod kuće, neadekvatni uvjeti, nedostatan

napor) koji djeluju zasebno može proizvesti isti efekt (neuspjeh na ispitu)- tumačenje izvođenja laganih zadataka usjpeh nije informativan jer je zadatak

lagan; neuspjeh je informativan jer je vidljivo da nijedan faktor nije zadovoljen koji bi doveo do uspjeha

> Kelly je također predložio neka atribucijska načela koja prate kazualne sheme> shema multiple dovoljnosti povezana je s načelom umanjivanja budući da različiti

uzroci mogu proizvesti isti efekt, uloga nekog uzroka u nastanku danog efekta umanjuje se ako su pri-sutni drugi mogući uzroci

> načelo povećavanja uloga nekog uzroka se povećava ako se efekt javlja u prisutnosti ne-kog inhibirajućeg uzroka (ovo načelo vrijedi za obje sheme)

> laicima su na raspolaganju i mnoge druge vrste kauzalnih shema, koje su važne iz 3 razloga

(a) pomažu promatraču pri donošenju atribucija kad je informacija nepotpuna(b) one su generalne koncepcije o uzrocima i efektima koje mogu vrijediti za

sadržaj- no različita područja(c) pružaju promatraču neku vrstu 'kauzalne stenografije' koja omogućuje brzo i

lako izvođenje složenijih zaključaka

> 2 glavna pitanja koja treba objasniti1. premda se intuitivno čini mogućim, postojanje i funkcioniranje kauzalnih shema

nije uspješno demonstrirano2. apstraktnost i o sadržaju neovisno poimanje sheme - shema bi trebala

reprezentirati organizirano znanje utemeljeno na kulturalnom iskustvu, a ne samo apstraktni odnos iz- među uzroka i efekta

Individualne razlike u kauzalnim spoznajama

> I|fokus na procesu za domišljanja istraživanja koja se fokusiraju na pitanje vjerojatnosti i kompleksnosti atribucija, a ne na pitanje o sadržaju atribucija

a|potreba za spoznajom (Petty i Caccioppo, 1982)

7

- osobina ličnosti koja odražava stupanj u kojem se pojedinac namjerno upušta u spoznaj- ne aktivnosti i uživa u njima

- odnosi se na potrebu pojedinca da kauzalno tumači događaje u svom socijalnom svijetu te na zadovoljstvo koje nastoji postići (Petty i Caccioppo, 1982)

- skala potrebe za spoznajom (1986): 'Razmišljam samo onoliko koliko moram'

b|atribucijska kompleksnost (Fletcher i sur., 1986)- stupanj kompleksnosti kauzalnih shema koje pojedinac obično koristi pri tumačenju

soci- jalnih interakcija ('Puno razmišljam o tome kako utječem na ponašanje drugih ljudi')> II|ispitivanje sadržaja kauzalnih atribucija tendencija preferiranja određenih tipova

uzroka

a|lokus kontrole može biti internalni (ponašanje pojedinca, uspjeh/neuspjeh, pripisuje se pretežno unutarnjim faktorima, osobnim namjerama i odlukama, a osoba doživljava se- be kao izvor kontrole vlastitih postupaka i svoje sudbine); i eksternalni (ponašanje pojedin- ca, uspjeh/neuspjeh pripisuju se pretežno vanjskim okolnostima koje potiču i kontroliraju postupke (Rotter, 1966)

- Rotter je razvio upitnik osobina ličnosti od 29 čestica, a zadatak ispitanika je da zaokruži jednu od mogućnosti u svakom pitanju prema tome što točnije pokazuje njegov stav

('Većina nesretnih stvari u životu ljudi djelomično je rezultat loše sreće')

- Wallstone i Wallstone (1988) pokazali da ljudi koji vjeruju da općenito kontroliraju svoje zdravlje, nasuprot liječnicima, bolje se nose s kroničnim bolestima (npr. dijabetes)

b|atribucijski stil (Abramson i sur., 1978; Peterson i sur., 1988) = sklonost određenom obliku kauzalnog zaključivanja u različitim sitaucijama i u različito vrijeme

1|eksplanatorni optimistični atribucijski stil- za pozitivne događaje internalne, stabilne, globalne atribucije- za negativne događaje eksternalne, nestabilne, specifične atribucije

2|eksplanatorni pesimistični atribucijski stil- za negativne događaje internalne, stabilne, globalne atribucije- za pozitivne događaje eksternalne, nestabilne, specifične atribucije

- iako se često koriste oznake pesimistični i optimistični eksplanatorni stil, prikladne su samo za ekstremne skupine ispitanika, dok ih većina postiže srednje vrijednosti na eksplanator- nom stilu, tj. nisu ni optimistični ni pesimistični

~ razvoj upitnika atribucijskog stila- ispitaniku dan niz od 12 hipotetskih situacija, pozitivnih i negativnih, u

različitim do- menama, a zadatak je dati kauzalno objašnjenje i procijeniti ga na lokusu, stabil- nosti i globalnosti

~ ASQ (Peterson i sur., 1988)- nema općeg atribucijskog stila, pa je drugi pristup usmjeren na mjerenje- sugerira se da mjerenje atribucijskog stila ne bi trebalo biti globalno, već ih

treba mjeriti u specifičnoj domeni- u domeni akademskog postignuća = modified ASQ (Henry i Campbell, 1995);

ra- dna domena = organizational ASQ (Kent i Martinko, 1995); domena bračnih odno- sa = RAM (Fincham i Bradbury)

Atribucije i intimne veze

> pretpostavlja se da atribucije održavaju aktualnu razinu zadovoljstva vezom i mogu potaknuti promjene u zadovoljstvu vezom, te da posreduju ili uzrokuju reakciju jednog partnera na pona-šanje drugog partnera

8

> pretpostavlja se da u nesretnim brakovima atribucije naglašavaju učinak negativnog ponaša-nja partnera a umanjuju učinak pozitivnog ponašanja

> suprotno, smatra se da partneri koji su zadovoljni brakom donose atribucije koje jačaju vezu tako što umanjuju učinak partnerova negativna ponašanja a naglašavaju pozitivno ponašanje

> iako su Bradbury i Fincham (1990) utvrdili povezanost atribucija i zadovoljstva vezom, ona ne govori ništa o tome da li atribucije potiču promjene u zadovoljstvu brakom ili obrnuto

> Fincham i Bradbury (1987) koristili su početne kauzalne atribucije i atribucije odgovornosti kao prediktore kasnijih procjena zadovoljstva, uz kontroliranje početnih procjena zadovoljstva

> međutim, početne procjene zadovoljstva nisu predviđale kasnije atribucije, što sugerira da atri-bucije utječu na zadovoljstvo, ali ne i obrnuto

> Bradbury i Fincham (1993) uveli su dvije važne promjene, od kojih se jedna odnosila na mogu-ćnost da depresija i samopoštovanje mogu biti uzrok atribucija i zadovoljstva, a budući da su i depresija i samopoštovanje povezani s atribucijama i sa zadovoljstvom, logično je pitati nisu li atribucije i zadovoljstvo povezani naprosto zbog svoje veze s navedenim varijablama

> utvrđeno je da su atribucije povezane sa zadovoljstvom čak i kad se depresija i samopoštova-nje statistički kontroliraju

> nadalje, zadovoljstvo brakom koje ne ovisi niti o depresiji niti o srdžbi objašnjava se atribucijama

> atribucije predviđaju kasnije zadovoljstvo i kod muževa i kod žena ali zadovoljstvo nije prediktor kasnijih atribucija (Senchak i Leonard, 1993)

> Bradbury i Fincham (1992) utvrdili da su kod bračnih partnera oba spola kauzalne atribucije i atribucije odgovornosti koje odražavaju nezadovoljstvo u braku povezane s većim brojem ne-gativnog ponašanja i s većom razinom specifičnih negativnih afekata

Motivacijske pristranosti

> fenomen obrambene atribucije = pojava da događaje koji dovode u pitanje sliku koju imamo o sebi i svijetu, protumačimo tako da sačuvamo tu bazičnu sliku i osjećaj vlastite neranjivosti, kontrole nad onim što nam se događa i sigurnosti

> npr. tendencija okrivljavanja žrtava: 'Mora da su bili jako loši ljudi kad su ih morali tretirati na ta-kav način' - izjava jednog posjetitelja koncentracijskog logora (Walster, ex-Hatfield, 1966)

> mi sebe pokušavamo zaštititi; ako akteru pripišemo određene karakteristike, mi nismo takvi, na-ma se to neće dogoditi

Self-serving bias

> pristranost prema samom sebi (hedonistička pristranost, pristranost samouzdizanja, atribuiranje u vlastitu korist) = opći naziv za sve slučajeve pristranog atribuiranja kod kojeg atribucije primar-no služe samouzdizanju ili samozaštiti

> vjerojatnija je u situacijama u kojima drugi promatraju ponašanje pojedinca ili se on osjeća od-govornim za ishod svog ponašanja (Bradley, 1978)

> ljudi će svoj uspjeh vjerojatnije pripisati internalnim uzrocima kao što su sposobnosti, a neuspje-he vanjskim uzrocima kao što je težina zadatka

9

> ta pristranost je rezultat kognitivnih i motivacijskih čimbenika koji variraju u javnim i privatnim si-tuacijama

Samootežavanje ili samohendikepiranje

> samootežavanje uključuje bilo koju tvrdnju, akciju ili izbor okruženja za izvedbu koje povećava mogućnost za eksternalizaciju (ili opravdavanje) neuspjeha ili internalizaciju (povećanje zaslu-ga za) uspjeha (Shepperd i Atkins, 1990)

> teorijsko objašnjenje korištenja samohendikepiranja temelji se na atribucijskim principima koje je 1971. postavio Kelley kao nadopunu modela kovarijacije

načelo umanjenja vjerojatnost da će ishod biti atribuiran nekom uzroku (npr. nedosta- tku sposobnosti) smanjuje se ako su prisutni i drugi mogući uzroci (hendikepi)

načelo uvećavanja vjerojatnost da će ishod biti atribuiran određenom uzroku (sposo- bnostima) povećava se ako do tog ishoda dolazi unatoč postojanju inhibitornih faktora (hendikepa)

> hendikepi se razlikuju po tome uključuju li za sposobnosti irelevantne internalne atribucije (redu-ciranje napora, depresija), ili za sposobnosti irelevantne eksternalne atribucije (težina zadatka)

> stvoreni hendikep postoji prepreka koja zaista može smanjiti vjerojatnost uspjeha (reducira-nje napora, nedovoljno vježbanje)

> iskazani hendikep ispitanici tvrde da postoje, što može ali ne mora biti istina (iskazi o fizičkim simptomima, anksioznost itd.)

> samohendikepiranje (Jones i Berglas, 1978) = bihevioralna strategija koja može otežati uspjeh na nekim, za osobu relevantnim, zadacima, ali osigurava alternativno objašnjenje za eventual-ni neuspjeh (nedovoljno uvježbavanje)

> samohendikepiranje (Snyder, Smith i sur., 1982) = verbalno izvještavanje o određenim slabosti-ma, simptomima ili problemima koji ometaju učinak na nekom zadatku kroz koji bi inače bile vi-dljive sposobnosti osobe (zdravstveni problemi, anksioznost)

> kvalifikacija mogućih hendikepa (Leary i Shepperd, 1966)

IZVORI HENDIKEPA

SAMOISKAZANI BIHEVIORALNI_______________________________________________________________________________________________

INTERNALNO Socijalna anksioznost Reduciranje naporaIspitna anksioznost Nedovoljno uvežbavanje

MJESTO Fizički simptomiPERCIPIRANEODGOVORNOSTI EKSTERNALNO Loši uvjeti za rad Izbor teških ciljeva

Nedostatak vremena Uzimanje nekih supstanciIsticanje težine zadatka Izbor ometajuće glazbe

> samoiskazano samohendikepiranje pretpostavlja tvrdnju o postojanju neke prepreke te se oso-ba ponaša na način za koji bi se moglo očekivati da zaista smanjuje vjerojatnost uspjeha

> općenito, pretpostavka je da su atribucije o osobama koje koriste samoiskazane hendikepe manje negativne nego o osobama koje koriste bihevioralne

> faktori koji utječu na pojavu samohendikepiranja

10

- kad postoji nesigurnost u mogućnost uspjeha u nekoj domeni važnoj za pojedinca- kad je riječ o visoko evaluativnim zadacima ili situacijama- kod javne izvedbe zadatka- kad postoji osnova za vjerovanje da će hendikep biti prihvaćen kao legitiman uzrok

po- tencijalnog neuspjeha- kad postoji određena doza nesigurnosti u vlastite sposobnosti

> ovisno o mjeri u kojoj je osoba proživjela nekontingentna potkrepljenja, ona može imati jak osje-ćaj varalice, prevaranta, praćen vjerovanjima da nije zaslužila ono što postiže, jer nije učinila ni-šta čime bi to zaradila

> takva osoba smatra da je imala samo sreće, da je bila na pravom mjestu u pravo vrijeme> sa svakom od tih pretpostavki povezan je strah da uspjeh ne može biti ponovljen> hendikepiranje je karakteristično za osobe koje imaju negativnu ali ne potpuno negativnu

sliku o vlastitoj kompetenciji (Jones i Berglas, 1978)

> faktori koji inhibiraju pojavu samohendikepiranja- kad situacija sadrži neki od prije postojeći hendikep koji može poslužiti kao izlika za

neu- spjeh, novi hendikepi neće biti korišteni (Shepperd i Arkin, 1989)- eksplicitno priznanje vrijednosti neke isprike potencijalnog uzroka neuspjeha može

smanji- ti vjerojatnost da on bude korišten, vjerojatno zbog brige da će se činiti previše očitim i zbog toga izgubiti legitimnost (Smith i sur., 1982)

- postojanje nekog ekstrinzičnog poticaja ili nagrade (Greenberg i sur., 1985)- želja za točnim informacijama o vlastitim sposobnostima (Sachs, 1982)

> visoki rezultati na SHS povezani su s niskim samopoštovanjem, manjom sklonošću davanja soci-jalno poželjnih odgovora, većom tendencijom davanja situacijskih atributa za različite ishode

> Snyder i Higgins (1988) smatraju da osobe niskog samopoštovanja češće koriste samohendike-piranje, dok Rhodewalt i Jones (1990) smatraju da te osobe rjeđe koriste tu strategiju zato što imaju manju potrebu da štite samopoštovanje; u većini slučajeva je ipak koriste

> istraživanja na ženama potvrđuju upotrebu samoiskazanog samohendikepiranja, davajući izja-ve o ispitnoj anksioznosti, fizičkim simptomima i sl.

> istraživanja na muškarcima potvrđuju da konzumiranje alkohola, sredstava s inhibitornim djelo-vanjem na učinak te izjave o ispitnoj anksioznosti, mogu poslužiti kao strategije samohendikepi-ranja kod muškaraca

Izbor droge kao strategija samohendikepiranja u odgovoru na nezavisan uspjeh

> takve strategije se definiraju kao bilo koja akcija ili izbor izvedbe koji poboljšava mogućnost eks-ternaliziranja (opravdavanja) neuspjeha i internalizacije uspjeha

> zaključak da je sposobnost najvjerojatniji potencijalni uzrok uspješne izvedbe, povećava se pri-sutstvom alkohola

> dok ljudi jasno mogu izbjeći dijagnostičke povratne informacije o situaciji, oni mogu imati nepo-uzdanu iluziju kontrole, paradoksalno i promišljeno preuzeti rizik da budu izvan kontrole; upotre-bljavajući drogu ili neadekvatno je pripremajući, ili ne pokušavajući sačuvati vjerovanje u kraj-nju mogućnost kontroliranja kad je to stvarno potrebno

> eksperiment #1 dizajniran je da bi se testirao prijedlog povezivanja strategija samohendikepira-nja (izbor droge koja inhibira izvedbu) s nedavnom prošlošću nezavisnog uspjeha

> glavna pretpostavka bila je da će ispitanici kod nezavisnog uspjeha, u oba smjera (privatnom i javnom) izabrati inhibirajuću drogu više nego ispitanici u zavisnim uvjetima

> ispitanici u uvjetima zavisnog uspjeha izrazili su veće povjerenje u točnost rješenja svakog pro-blema, nego ispitanici u uvjetima nezavisnog uspjeha, te su također u uvjetima

11

zavisnog uspje-ha pripisivali svoju intelektualnu izvedbu spososobnostima, više od onih s nezavisnim uspjehom

> ispitanici u javnom smjeru pripisali su uspjeh sposobnosti (manji efekt u odnosu na droge)> žene su manje pripisivale uspjeh spsobnostima, te su slijedile predikcije izbora droge samo

u jav-nim uvjetima

> kritika rezultati bi možda bili drugačiji sa ženskim eksperimentatorom

Implicitne teorije ličnosti

> implicitne teorije ličnosti = 'naivna' vjerovanja o čestini i varijabilitetu osobina kod pojedinaca i grupa, kao i o odnosima između različitih osobina

> implicitne teorije ličnosti su svojevrsne sheme koje koristimo kako bismo grupirali različite osobi-ne ličnosti, a njihovo korištenje pomaže u stvaranju dojmova o drugim osobama samo na osno-vi razmjerno malog broja informacija koje imamo o njima, te da zaključujemo i o osobinama o kojima nemamo direktnih informacija

> u osnovi upotrebe različitih osobina su dvije nezavisne dimenzijemale (hard) vs. female (soft)konformističan vs. nekonformističan

> teoretičari entiteta = oni koji izrazito pristaju uvjerenju da je ličnost pojedinca u osnovi stabilan i fiksan entitet, kojeg je teško mijenjati (doživljavaju kao zadatak evaluacije)

> spontano generiraju značajno više stabilnih i globalnih osobina ili značajki nego teoretičari pro-mjene ('Alexis je ukrala kruh u dućanu zato što je Alexis... lopov (teoretičari entiteta) / gladna (teoretičari promjene)

> teoretičari entiteta spremnije prosuđuju o drugima u evaluativnim terminima> veća sklonost procesiranju informacija u evaluativnim terminima kod teoretičara entiteta je

po-sebno izražena u situaciji formiranja dojma o nekome

> teoretičari promjene = oni koji su skloniji vjerovati da se ličnost ipak može mijenjati (kao formira-nje mišljenja o osobi bez evaluativnog suda)

Pristranosti u atribuiranju

> pristranost (podudarnost) = tendencija da se na temelju akterova opaženog ponašanja zaklju-čuje o njegovim osobnim karakteristikama, čak i kada je takvo zaključivanje neopravdano jer postoje drugi mogući uzroci njegova ponašanja

> pristranosti u atribuiranju odnose se na opće sklonosti k određenim vrstama kauzalnih objašnje-nja, kojima u osnovi mogu biti kognitivni i/ili motivacijski faktori

> fundamentalna atribucijska pogreška (pristranost podudarnosti) = tendencija podcjenjivanja si-tuacijskih determinanti ponašanja, odnosno prenaglašavanje stupnja u kojem ponašanje i nje-gove posljedice odražavaju dispozicije aktera

> kada se tumači ponašanje drugih, tj. aktera> ponašanje se atribuira korespondentnoj dispoziciji> objašnjenje u terminima pažnje koja je pri atribuiranju usmjerena na osobu koja je

akter

> Miller (1984) usporedba kauzalnih objašnjenja koja su za niz situacija dali ispitanici iz Indije i SAD-a pokazala je da su Amerikanci bili skloniji dispozicijskim a Indijci kontekstualnim tumače-njem istih postupaka

12

> Schweder i Bourne (1982) pri opisivanju prijatelja, Amerikanci češće koriste crte ličnosti (npr. 'On je sebičan.') nego Indijci, koji pak preferiraju kontekstualna određenja pojedinih osobina (npr. 'On oklijeva kad nekom treba posuditi novac.'

> dimenzija individualizam-kolektivizam implicira razlike u poimanju selfa> u individualističkim zemljama pojedinac se promatra kao autonoman, nezavisan, odvojen

od konteksta, dok se u kolektivističkim pridaje važnost grupnoj pripadnosti, međuzavisnosti i konfor-miranju s grupnim normama

> akter je, za razliku od promatrača, skloniji svoje ponašanje atribuirati situacijskim faktorima

> ta se razlika javlja1|zbog razlike u dostupnim informacijama (akter ima više inf. o sebi nego

promatrač)- implikacija: u samoopisivanju, kao i opisivanju drugih koje dobro poznajemo, trebali

bi- smo biti skloniji situacijskim ograničenjima u korištenju pojedinih osobina (Goldberg, 1981)

2|zbog razlike u perspektivi (perceptivna istaknutost i fokus pažnje)- implikacija: ako možemo manipulirati tim razlikama, onda bismo trebali moći

modificirati sam taj fenomen

> obrambene atribucije = objašnjenja događaja koja omogućuju izbjegavanje osjećaja ranjivosti i smrtnosti

> nerealistični optimizam ljudi misle da je vjerojatnije da će se dobre stvari dogoditi njima ne-go drugima, i obrnuto

> heuristika pomaka s uporišta stvaranjem atribucija, ljudi se koriste objektom na koji im je usmje-rena pozornost kao polaznom točkom

> proces atribuiranja u dva koraka - kad ljudi analiziraju ponašanje druge osobe, obično automat-ski donose unutarnju atribuciju; zatim mogu svjesno odabrati da se upuste u zahtjevni drugi korak procesa, razmišljajući o mogućim situacijskim faktorima, zbog čega mogu promijeniti ponašanje

> Storms (1973) promatrači su atribuirali više dispozicijskih značajki izvođaču kojeg su opažali (FAP), dok su izvođači stvorili više situacijskih atribucija o istom (svom) ponašanju

> ponašanje ljudi snimano je videokamerama kako bi ga neki od njih kasnije mogli vidjeti iz druga-čije perspektive

> efekt salijentnosti = relativna distinktivnost podražaja u odnosu na kontekst> perceptivno salijentni akteri na čudnoj stolici ili na osvjetljenom mjestu (Taylor i Fiske, 1975)

- inter-nalne atribucije, češće odgovorni za nešto za što oni možda nemaju kontrolu

> efekt reflektora = sklonost precjenjivanja stupnja u kojem su naši postupci i izgled uočljivi drugima

Test repertoara konstrukata uloga

> test repertoara konstrukata uloga mjeri konstrukte tako što se od dane osobe traži da identifici-ra i opiše ono po čemu su neke dvije osobe slične jedna drugoj i u isto vrijeme različite od neke treće osobe

> analiza personalnih konstrukata iskusnih i novih menadžera (Brown i Detoy, 1988) u uspored-bi s iskusnijima, novi menadžeri su koristili značajno veći broj konstrukata koji se odnose na soci-jalnu interakciju nego iskusni menadžeri (koji su koristili značajno više konstrukata iz kategorije utjecajnosti)

13

Uloga shema u socijalnoj percepciji

> shema = kognitivna struktura koju pojedinac stvara kako bi organizirao svoje znanje o socijal-nom svijetu vezano uz neku temu ili područje, i koje onda može utjecati na informacije koje on uočava, o kojima razmišlja i koje pamti (Bartlett, 1932)

> kognitivne sheme se hijerarhijski organiziraju - niža (vrabac), bazična (ptica) i viša (životinja)

1|sheme osoba> odnose se na specifične ljude, pojedince

2|sheme tipova osoba> čitave socijalne kategorije; prosudbe o nekoj osobi ovise o tome koliko je ona 'prototipična'

savršen primjerak ponašanja> nalazi prvih istraživanja su bili kontradiktorni (npr. Cantor i Mischel, 1979; Hastie i Kumar,

1979)> kasnija istraživanja: važno je kada se formira dojam (a ne općenito o kome) - Forgas, 1983> na dojam i prosudbe mogu utjecati i naše afektivne reakcije na dane kategorije/prototipove> Forgas (1983; istraživanje tipova studenata) pokušao je odvojiti utjecaj prototipičnosti ciljne

oso-be i afektivni odnos prema kategoriji ili prototipu> osnovni nalaz: konzistentnost ciljne osobe s nekim 'tipom' prednost je u formiranju dojma

onda kada su s tim tipom povezane jake (pozitivne ili negativne) afektivne reakcije> kad nema tako snažnih afektivnih reakcija na prototip osobe koje su kompleksnije i

uključuju karakteristike više 'tipova' mogu biti lakše upamtljive i rezultirati snažnijim impresijama

3|sheme uloga> organizirani, apstraktni pojmovi koje imamo o ljudima u određenoj ulozi> za razliku od shema osoba (koje se odnose na specifičnog pojedinca), sheme uloga se

odnose općenito na neku socijalnu kategoriju (npr. shema osobe nekog konkretnog političara ili kon-kretnog i aktualnog predsjednika države, možemo imati i shemu političara općenito ili pred-sjednika države općenito)

> sheme uloga su obično ograničene na situacije koje su relevantne za ulogu> problem: kad je shema uloge idealizirana i nerealistična, kao i kad se kod ljudi koji imaju

komplementarne uloge bitno razlikuju sheme vlastite uloge i uloge drugoga

4|sheme događaja (scenarij/skript)> organizirani, apstraktni pojam o obrascu ili slijedu ponašanja u nekoj situaciji tijekom

određenog vremenskog perioda> uči se na osnovi vlastitog iskustva i socijalnog modeliranja, doživljavaju događaje oko sebe

ra-zumljivima i predvidivima> scenariji se mogu više ili manje razlikovati od jedne osobe do druge, no budući da zapravo

određuju što očekujemo a što ne u određenoj situaciji, mogući su naravno i nesporazumi zbog tih razlika

> obilježja: uklopljenost u određeni vremenski kontekst i kauzalni tok (predstavlja jedinstvenu, ko-herentnu perceptivnu jedinicu

> ove, kao i druge sheme, ljudi mogu koristiti (ne nužno svjesno) da bi sebi objasnili različite ishode događaja o kojima nemaju uvijek sve informacije na raspolaganju

14

> sheme su, zapravo, posebno važne onda kad se susretnemo s informacijom koja se može tu-mačiti na različite načine, što nam omogućuje da smanjimo višeznačnost

> Carli, 1999

5|self-sheme> Markus kognitivna generalizacija o samom sebi, derivirana iz prethodnog iskustva, koja

orga-nizira i usmjerava procesiranje informacija iz socijalnog iskustva koje su relevantne za self

> uključuje kognitivne reprezentacije koje su izvedene iz specifičnih događaja i situacija u koje smo bili uključeni, ali i iz općenitijih reprezentacija koje su izvedene iz opetovanog kategorizira-nja i evaluiranja vlastitog ponašanja od strane drugih ili nas samih (Markus, 1977)

> selektivnost pažnje kao posljedica sheme mišljenja (Swan i Read, 1981)> ispitanicima koji su prethodno procijenili sebe na osobinama povezanim s asertivnošću i

emo-tivnošću rekli su da će te samoprocjene biti pokazane jednoj drugoj osobi koja će onda odgo-voriti na niz pitanja o samom ispitaniku

> nakon toga im je dan popis potencijalnih pitanja (o njima samima) na kojem su trebali izabrati ona koja su preferirali da se koriste

> pitanja su bila sročena tako da izazivaju odgovor koji potvrđuje prisutnost ili odsutnost asertivno-sti ili emotivnosti

> osnovni nalaz: ispitanici su jasno preferirali pitanja koja su mogla potvrditi njihovu self-shemu

> npr. asertivni ispitanici dosljedno su birali pitanja koja potiču odgovore kojima bi se potvrdila asertivnost (npr. 'Zašto mislite da bi se ta osoba u restoranu potužila zbog loše usluge?')

> oni koji su sebe procijenili kao emotivne, pokazivali su tendenciju izbjegavanja pitanja koja su bila tako formulirana da potiču traženja argumenata za to kako dana osoba baš i ne reagira emotivno (npr. 'Zašto mislite da se ta osoba ne rasrdi čak ni kada je isprovocirana?')

> mogući selfovi (possible selfs)

> karakteristike zajedničke svim shemama- sheme su hijerarhijski organizirane- pojedinci ili grupe se mogu razlikovati po svojim specifičnim shemama- sheme čine naše procesiranje informacija efikasnijim (iako ne nužno i točnijim)

Spolna (self) shema

> spolna (self) shema = hipotetski konstrukt koji se odnosi na određeni način organizacije različitih znanja, vjerovanja itd., koja ljudi imaju o spolovima (Bem, 1981)

I|Spolne razlike u inteligenciji (1894-1936)> period empirijskih provjera raširenog vjerovanja da su muškarci intelektualno superiorni

ženama> započinje publiciranjem Ellisove knjige 'Muškarac i žena' a završava kad su Terman i Miles

obja-vili knjigu 'Spol i ličnost'> 'spolno shematične' osobe = drže do pravila koja reflektiraju i odražavaju razlike u spolnim

ulo-gama - osjetljivi su situacije i pravila koja su relevantna za razlike u spolnim ulogama

II|Maskulinost-femininost kao globalna crta ličnosti (1936-1954)> stupanj u kojem sebe netko opisuje u terminima maskulinosti i femininosti> individualne razlike rezultat su nasljednih bioloških i socijalnih faktora> uvođenje i širenje novog koncepta 'maskulinost nasuprot femininosti' kao bipolarna osobina> naglasak na razlikama u specifičnim sposobnostima i u neintelektualnim

obilježjima/osobinama> važan produkt istraživanja - istraživači ignorirali žene

III|Razvoj spolne uloge (1954-1966)

15

> kako dječaci i djevojčice postaju muškarci i žene> fokus je na proučavanju razvoja spolne uloge ('identifikacija sa spolnom ulogom')> nastavlja se rad na proučavanju spolnih razlika> još nema jasno artikuliranog tumačenja maskulinosti-femininosti

IV|Velike nove teorije u spolnom tipiziranju (1966-1974)> 'Razvoj spolnih razlika'> period socijalnih pokreta koji su tražili promjene, a također i 'relevantnu psihologiju',

uključujući i psihologiju koja će 'imati osjećaj za žene', tj. baviti se i njima, a ne podcjenjivati ih

> razdoblje velikih promjena

V|Androginija kao idealna spolna uloga (1974-1982)> Sandra Bem uvodi pojam 'androginije' (distinktivni tip ličnosti)> upravo ta uravnoteženost dopušta pojedincu da se ponaša različito u različitim situacijama> ako su obe mjere nisko osoba ima nisko samopoštovanje, što nije 'zdravo'> dvije važne (i radikalno nove) postavke

- androginija je kombinacija maskulinosti i femininosti- androginija je 'zdrava' (a ne maskulinost kod muškaraca i femininost kod žena)

VI|Spol kao socijalna kategorija (1982-)> spol je socijalna kategorija, odnosno, socijalni rod (muški i ženski)> društvo ima svoju koncepciju što je maskulino a što feminino> Sherif: 'Potrebni koncepti u proučavanju spolnog identiteta'> psihološke analize moraju uvažiti činjenicu da je spol (i) socijalna kategorija, tj. da društvo

u ko-jem živimo ima svoje koncepcije o spolnim razlikama koje određuju socijalizaciju muškaraca i žena, ali i utječu na našu percepciju muškaraca i žena, kao i onog što je maskulino i feminino

> taj sustav uvjerenja počiva i na razlikama u statusu muškaraca i žena u društvu i u njegovim po-jedinim sferama, te utječe na načine na koje opažamo određene tipično muške ili tipično žen-ske karakteristike

> Bem (1981) smatra androginiju ravnotežom između maskulinosti i femininosti (to je 'zdravo')

> Taylor i Hall (1982) - pregled dotadašnjih istraživanja koji je pokazao da nema jasne povezano-sti između androginije (ma kako se definirala) i psihološkog zdravlja

> ono što se, čini se, 'isplati', je prije maskulinost

> Broverman i sur. (1972) - i muškarci i žene procjenjuju kao najpoželjnije maskuline osobine

> Dimitrovsky i sur. (1989) - kao uspješniji i bolje prilagođeniji procijenjeni su muškarci koji su spolno tipizirani ili androgini, te žene koje su suprotno spolno tipizirane ili androgine

> Frable i Bem (1985) - analiza pogreški u identifikaciji govornika pokazuje da (suprotno) spolno tipizirani ispitanici (spolno shematični) zamjenjuju pripadnike suprotnog spola međusobno (svi su oni isti)

> Frable (1989) - spolno shematični su osjetljivi na situacije i pravila koji su relevantni za razlike u spolnim ulogama

> dok spolno tipizirani drže do takvih pravila koja reflektiraju/održavaju razlike u spolnim ulogama, suprotno spolno tipizirani ih smatraju nepravednim i diskriminatornim

16

Pet pristupa pojedincu kao subjektu socijalne kognicije

1. Konzistentna osoba ili osoba koja racionalizira

> nesklad među kognicijama izaziva jednu neugodnu psihološku napetost koja se mora reducira-ti postizanjem konzistencije kognitivna neravnoteža, asimetrija, inkongruentnost, disonanca

> teorija kognitivne disonance postoji između dvije kategorije ako iz jedne (od njih) proizlazi suprotno od druge (pušenje = tumor)

> reduciranje napetosti = prestanak pušenja, ali i drugi su pušili i više i duže pa se nisu razboljeli = racionalizacija

2. Naivni znanstvenik (formiranje dojmova o osobi)

> istraživanja formiranja dojmova gestaltistički pristup (Solomon Asch)

> dojam o nekoj osobi je više od zbroja pojedinih osobina koje opažamo ili o kojima imamo odre-đene informacije

> dojam o nekoj osobi izgrađuje se na osnovi informacija o važnim, 'centralnim' osobinama

> centralna (središja) osobina = osobina ličnosti koja snažno utječe na promatračev cjelokupni dojam o nekom tko posjeduje tu osobinu

> centralnost ili perifernost neke osobine ovisi o kontekstu, tj. drugim osobinama ili informacijama koje imamo na raspolaganju (Hamilton i Zanna)

> informacije o centralnim osobinama zapravo kreiraju očekivanja, koja onda utječu na interpre-taciju novodobivenih informacija

Kelley (1950) - replikacija Aschovog eksperimenta u prirodnim uvjetima> ispitanici (studenti) procjenjivali gostujućeg nastavnika; dobili su kratak pisani rezime o

njemu, koji je sadržavao popis svih osobina koje je koristio i Asch> polovina ispitanika dobila je popis s osobinom hladan a polovina popis s osobinom topao> uz procjene koje su za različite osobine studenti davali nakon održanog predavanja,

registrira-na je interakcija sa samim nastavnikom> u diskusiji su bili aktivniji studenti iz skupine s toplom informacijom (56% vs. 32%)

Widmeyer i Loy (1988)> sličan nacrt kao kod Kelleya, osim što su procjenjivane i nastavnikove sposobnosti i vještine

po-dučavanja topao nastavnik procjenjen kao uspješniji u nastavi, društveniji i manje formalan

17

> efekt primarnosti = nesrazmjerno veći utjecaj prvih nego kasnije dobivenih informacija o nekoj osobi na konačni dojam koji o njoj formiramo

> Asch jedna skupina ispitanika dobila popis osobina ciljne osobe (inteligentan, marljiv, impul-zivan, kritičan, tvrdoglav, zavidan), a druga isti popis ali obrnutim slijedom

> prva grupa (s pozitivnijim prvim osobinama) evaluirali su ciljnu osobu značajno pozitivnije

> objašnjenje hipoteza o asimilaciji značenja- značenje svake nove informacije mijenja se pod utjecajem prethodnih informacija- prve informacije stvaraju jedan općenit, neiskristaliziran dojam koji usmjerava

značenje kasnije dobivenih informacija tako da bude u skladu s tim dojmom> uz redoslijed, važan je i sadržaj informacije, tj. na koju se osobinu odnosi (introverti,

stabilni...)

> Anderson efekt primarnosti se može objasniti i u terminima smanjenja pažnje, tj. na kasnije dobivene informacije se naprosto obraća manje pažnje

> izostanak ili reduciranje efekta primarnostiI|kad se pojedinca upozori da obrati pažnju na sve (pa i kasnije dobivene informacije), kao i na sam efekt primarnostiII|kad se pojedinca uputi da formira novi dojam nakon svake nove informacijeIII|kad se poveća vremenski razmak između prezentiranja informacija i izražavanja

dojma- u tom slučaju nastupa efekt recentnosti kasnije dobivene informacije razmjerno

veći utjecaj na ukupan dojam o stimulus osobi (Snyder i Uranowitz, 1978)

> negativity bias (pristranost prema informacijama o negativnim osobinama) informacije koje se odnose na negativne osobine imaju veću težinu u formiranju dojmova nego one koje se od-nose na pozitivne osobine

> objašnjenje negativno ponašanje se inače smatra dijagnostičnijim, pa u skladu s tim ljudi tre-tiraju i informacije o negativnim karakteristikama

> leniency bias (pristranost popustljivosti) ako nemamo jasno negativnih informacija o drugi-ma, skloniji smo očekivati pozitivne nego negativne osobine

> halo-efekt = tendencija da nove informacije o nekome procesiramo na način koji je evaluativ-no konzistentan već formiranom općem dojmu o danoj osobi

3. Uvježbani obrađivač podataka (algebarski modeli formiranja dojmova)

> Anderson proturiječio Aschu, glavni kritičar Aschova rada koji je smatrao da podaci imaju prednost u odnosu na teorije o podacima

> on naglašava osobine ličnosti koje prezentira svojim ispitanicima, a ne teorije koje ispitanici imaju o ovim osobinama

> prema Andersonu, efekt primarnosti uzrokovan je ne nekim kontinuiranim organiziranjem osobi-na, već smanjenjem pažnje kod ispitanika

> on smatra da ispitanik svu svoju pažnju posvećuje prvim pridjevima koji im se prezentiraju, ulažu-ći sve manje pažnje kako dalje čitaju popis

> zbog svoje nepovoljne situacije, odnosno pozicije, zadnje osobine na popisu ne mogu utjecati na ispitanika, osim ako eksperimentator na neki način održi pažnju ispitanika tijekom zadatka

> u svakoj kulturi osobine ličnosti mogu se procjenjivati pozitivno i negativno> konačna evaluacija neke osobine ovisi o procjenama svake poznate osobine te osobe, no

va-žno je kako se te osobine integriraju jednostavnim zbrajanjem, nalaženjem prosjeka> Anderson je pokušao formirati neke matematičke principe te je ponudio aditivni model ili

mo-del sumacije i model prosjeka

18

> prema modelu sumacije konačan dojam kojeg imamo o nekoj osobi, funkcija je zbroja svih bo-dova koji su dani različitim karakteristikama te osobe

> ukupni dojam je suma vrijednosti osobina te osobe o kojoj imamo informacije a pritom svaka osobina za nas ima neku vrijednost

> svaka osobina, pa čak i mraginalno pozitivna, trebala bi učiniti konačni dojam još pozitivnijim

npr. Anita je spontana (+3), zabavna (+3) i lijepa (+3), a Ana pažljiva (+8) i ružna (-1).

Anita=9 | Ana=7

> prema modelu prosjeka ukupan dojam o nekoj osobi je prosjek svih vrijednosti, a istraživanja su pokazala da je najbolje navoditi baš one jako pozitivne osobine (Anita=9/3=3 | Ana=7/3=3,5)

npr. Nikola je inteligentan (+2), iskren (+3) i dosadan (-1) [4/3=1,33] ali i velikodušan (+1).

[5/4=1,25]

> dodavanje osobine smanjuje ukupan dojam, pa makar osobina i bila pozitivna

Model ponderiranog prosjeka> u određenim situacijama određene kvalitete različito vrednujemo, odnosno različitim

osobina-ma dajemo različite pondere

npr. Anita je spontana (+3), zabavna (+3) i lijepa (+3).ZA PRIJATELJSTVO- spontana 10 ×3- zabavna 10 ×3 = 30 + 30 + 3 = 63 / 3 = 21- lijepa 1 ×3

ZA MANEKENSTVO- spontana 1 ×3- zabavna 1 ×3 = 3 + 3 + 30 = 36 / 3 = 12- lijepa 10 ×3

> Anderson zastupa koncepciju obrađivača informacija koji objektivno pristupa činjenicama analizirajući podatke bez nekog prethodnog mišljenja

> Aschova koncepcija odgovara metafori o naivnom znanstveniku prema kojoj ljudi obrađuju in-formacije više na osnovi svojih tumačenja nego na osnovi detaljne analize podataka

> model ponderiranog prosjeka istraživanja pokazuju da se negativnim informacijama daje veći ponder nego pozitivnim i da veći ponder ili težinu mogu dobiti informacije koje dobivamo na početku formiranja dojma - model prvenstva

grupa A > jako pozitivno (1), pozitivno (2), negativno (3) i jako negativno (4) + D (zanemarivanje 1. pisma)grupa B > 4, 3, 2, 1 +Dgrupa C > kontrolno 2, 3, 4 + Dgrupa D > kontrolno 3, 2, 1 + D

> postoji tendencija da će ispitanici grupe A imati pozitivniji dojam o mladiću iz priče od grupe C

> kad stvaramo impresiju o drugim osobama, informacije koje slijede nemaju značajnog utjecaja na naš konačan dojam o toj osobi

> kada su ispitanici upozoreni da je jedna informacija potpuno netočna, ostaju pri prvom dojmu

> iako ljudi mogu 'izbrisati' informacije koje su im dane o drugim osobama iz kognitivnih reprezen-tacija, ne mogu 'izbrisati' zaključke koje su donijeli o tim ljudima (istraživanje: slagalice i suci)

19

4. Kognitivni škrtac

> heuristike = brzi i ekonomični načini zaključivanja koji su obično efikasni, ali mogu voditi i ozbilj-nim pogreškama

> ljudi kao kognitivni škrtci koji se uglavnom oslanjaju na 'heuristike'> daje se prednost obradi informacija koje su salijentne

> ublažavanje stereotipa = tendencija da utjecaj stereotipa na prosuđivanje slabi nakon dobiva-nja irelevantnih ili nedijagnostičkih individualnih informacija

5. Motivirani taktičar ili socijalni agent

> motivirani taktičar = jedan potpuno angažirani mislilac kojem su na raspolaganju različite kon-gruentne strategije među kojima bira na temelju ciljeva, motiva i potreba

> kad ljudi ovise o drugima ili su na neki drugi način motivirani, te kad imaju dosta vremena, on-da pažljivije procesiraju dostupne informacije i biraju strategije koje su najprimjenjenije njihovim ciljevima

> model koji objašnjava integriranje stereotipnih i individualiziranih informacija (koje se odnose na određenog pojedinca, često suprotna kategorijalnoj informaciji)

> ljudi na druge prvo reagiraju tako da ih kategoriziraju, pa se onda oslanjaju na stereotipe> pod pretpostavkom da su motivirani i da imaju potrebne kognitivne resurse, pokušat će

učiniti smislenom individualiziranu informaciju koja je protivna njihovim početnim kategorijama

> kad je to moguće, osobu će ponovno kategorizirati ili svrstati u podkategoriju kako bi kontradik-tornoj informaciji dali smisao

> u osnovi postoji neka točna prosudba UGLAVNOM NIJE TAKO

> socijalni agent postupa na način koji je u funkciji interakcije> socijalna percepcija je više u domeni akcije nego intelekta

> kategorijalna informacija = informacija koja se odnosi na kategorije ili grupe kojoj osoba pripa-da, često suprotstavljena individualnoj informaciji

> socijalni agenti tragaju za onoliko istine koliko je dovoljno za reguliranje interakcija ili za djelova-nje u svojoj okolini i njezino bolje razumijevanje

20

Samopredstavljanje

> samopredstavljanje = proces kojim ljudi kontroliraju dojmove koje drugi stvaraju o njima (Leary i Kowalsky, 1990) ili strategijsko ponašanje osmišljeno i izvođeno kako bi se njime utjecalo na dru-ge (Jones i Pittman, 1982)

> Roy Baumeister (1982) - 2 oblika samopredstavljanja: 1. oblik usmjeren na sviđanje publici i vo-đen željom da se postignu željeni ishodi i osiguraju nagrade; 2. usmjeren na izgradnju javnog identiteta ili 'samoformirajućeg samopredstavljanja' koje služi pojedincu da bi izgradio sebe

> nadalje, razlikuje 2 cilja koja se ostvaruju ovom vrstom ponašanja- da se upravlja dojmom o sebi -cilj sviđanja određenoj publici- uspostavljanje/održavanje javne slike o sebi -cilj izgradnje/održavanja osobnog

identiteta

> osoba visokog samopredstavljanja svojim predstavljanjem nastoji stvoriti sliku o sebi koja je adekvatna situaciji u kojoj se našla, i takve osobe brzo uče što je prikladno u novim situacijama, imaju dobru kontrolu nad vlastitom facijalnom ekspresijom te efikasno ostavljaju impresiju o sebi

> osobe niskog samopredstavljanja ne teže promatranju, usmjeravanju ili kontroliranju dojmova koje ostavljaju na druge; za njih je vjerojatnije da će pokazivati konzistentnu sliku o sebi u različi-tim situacijama; pitaju se kako da budu najbolje JA u nekoj situaciji

> nisko samopoštovanje je povezano sa zaštitničkim samopredstavljanjem, a visoko samopošto-vanje s asertivnim samopredstavljanjem

> ta povezanost se objašnjava različitim motivacijama, ciljevima osoba niskog i visokog samopo-štovanja u interpersonalnim odnosima

> ljudi pokazuju veću socijalnu anksioznost u situacijama susretanja novih ljudi nego u situacijama kada susreću osobe koje dobro poznaju; ovisi i o vlastitoj procjeni uspješnosti stvaranja dojma

Dob i spol> dobne razlike postoje prije svega u temeljnim ciljevima samopredstavljanja> u adolescenciji je prisutna želja da se ostavi dojam na vršnjake, i ta je faza popraćena

pojača-nom sklonošću upuštanja u niz opasnih i rizičnih ponašanja> muškarci se nastoje samopredstavljati što poželjnije u dimanzijama koje su povezane s

kompe-tentnošću, jer im je to obilježje vrlo važno, dok se žene samopredstavljaju poželjnije u dimenzija-ma povezanim s različitim aspektima interpersonalnog ponašanja

21

> taktike samopredstavljanja mogu biti npr. govorenje o sebi na određeni način, predstavljanje nekih obilježja, različito govoriti o drugima, oblačenje, naglašavanje porijekla, vrsta glazbe i sl.

Taksonomija Tedeschija i sur. (1981/1985)> kroz samopredstavljanje pokušavamo pokazati drugima tko smo ili kakvi hoćemo biti viđeni> taktika predstavlja skup nastojanja i akcija usmjerenih k ograničenom broju kratkoročnih

cilje-va, dok strategija ukazuje na veći broj radnji, radi postizanja dugoročnih ciljeva> asertivno i obrambeno je dimenzija uzroka koji dovode do samopredstavljajućeg

ponašanja

> Jones i Pittman (1982) vide samopredstavljanje kao vrstu socijalnog ponašanja usmjerenog na izgradnju osobnog identiteta ili slike o sebi, a taktike vide kao ponašanja koja pojedinac koristi kako bi utjecao na to da ga ljudi vide točno kako želi radi postizanja specifičnih ishoda

~ umiljavanje je taktika, tj. proces kojim ljudi komplimentiraju druge ili se konformiraju mi- šljenju drugih te pronalaze zajedničke točke i sličnosti pokušavajući se svidjeti drugima

(najžešća strategija koja neće funkcionirati ako se skuži)~ samoisticanje - ponekad priznaju nedostatke da bi postigli isti cilj~ predstavljanje uzora - izgradnja javnog identiteta kojeg su proželi dimenzijama

moralno- sti, poštenja i sl. (pošteni, disciplinirani)~ zastrašivanje - u odnosima koji su predodređeni i iz kojih nije moguće pobjeći;

izazivanje straha kod drugih~ bespomoćnost - traženje pomoći i razumijevanja

Točnost i sigurnost u procjenjivanju drugih

> ljudi su općenito skloni vjerovati da se s razvojem njihovih interpersonalnih veza od površnih k prisnima povećava stupanj u kojem poznaju partnera i, konkretno, točnost opažanja i prosudbi koje daju o različitim karakteristikama partnera

> Taft (1955) malo je dokaza o postojanju neke jedinstvene osobine ili sposobnosti točnog opažanja i procjenjivanja drugih; utvrđeno je da su bolji procjenjivači, inteligentniji, s boljim aka-demskim postignućem, bolje emocionalno prilagođeni te da rade ili studiraju u nekim drugim područjima izvan bihevioralne znanosti

> Forgas skloni prevelikom fokusiranju na individualne razlike; pretjerano diferenciranje ciljnih osoba i preuveličavanje opaženih razlika

> Cronbach (1955) treba razlikovati stereotipnu (generalne značajke koje karakteriziraju neku grupu) i diferencijalnu točnost (razlikovanje i točno procjenjivanje pojedinaca unutar te grupe)

Model reprezentacijskog bogatstva (Swann i Gill, 1997)

> reprezentacijsko bogatstvo bogatstvo reprezentacija ili predodžbi koje imamo o nekome

> s integriranjem različitih informacija koje dobivamo o svojim partnerima u koherentne dojmove o njima, naše reprezentacije o pratnerima postaju sve bogatije

> jedan način je dodavanje novih informacija u funkciji trajanja veze i u funkciji porasta integri-ranosti i koherentnosti naših dojmova

> tehnika pseudoparova (Corsini, 1956) žene: samoprocjena muškaraca koji su njihovi muževi i drugih muškaraca koji im nisu muževi - velik prediktor koji objašnjava zadovoljstvo životom

> danas se uglavnom koristi upravo za ocjenu izraženosti ili udjela stereotipne točnosti pri procjeni

22

> reprezentacijsko bogatstvo ne doprinosi nužno točnosti prosuđivanja bilo koja informacija može povećati informacijsko bogatstvo, ali samo ona informacija koja je doista dijagnostična, povećava točnost

> postoji niz pokazatelja sklonosti ljudi da pri formiranju dojmova ili prosuđivanju o drugima koriste informacije koje nisu dijagnostičke (ili ne koriste one koje jesu)

> zaključivanje s ponašanja na korespondentnu dispoziciju čak i kad je jasno da je to ponašanje određeno prvenstveno situacijskim faktorima

> pitanje kriterija u odnosu na kojeg se određuje točnost najčešća samoprocjena ciljne osobe na danom obilježju; do 90-ih vrlo oštra kritika Cronbacha zbog načina na kojeg je određivao metodu i indeks točnosti - nije se vodilo računa da procjene i ciljne osobe nisu nezavisni

> Cronbach je predložio naizgled vrlo složen postupak određivanja indeksa povezanosti/točnosti

> indeks točnosti izračunava se intraklasna korelacija; u dijadnim analizama koristi se kao indeks sličnosti, tj. povezanosti procjena članova dijade, a ne Pearsonov

> multipla regresijska analiza trajanjem veze i involviranosti kao prediktora te indeksima točno-sti i procjena sigurnosti kao beta-ponderima

> pokazatelji reprezentacijskog bogatstva1 trajanje veze (zapravo indicira količinu informacija o partneru koju je pojedinac

mogao dobiti)2 razina involviranosti u vezu (indicira motiviranost pojedinca da integrira različite

informa- cije o partneru)

> mjereno je upitnikom involviranosti kojeg je konstrirala C. Rusbult> uparivale su se procjene opažača iz jednog para i ciljne osobe (suprotnog spola) iz drugog> korelacije su bile značajne ali nisu od prethodno utvrđenih korelacija (indikatora točnosti)> procjenjivači su dosljedno precjenjivali broj točnih predviđanja

> Cline točnost je veća kad nam je ciljna osoba dobro poznata, kad su procjenjivane karakte-ristike neposredno observativne te kad je objekt procjenjivanja jednostavan

> 'poznatost' ne jamči veću točnost, nego veću sigurnost

> točnost ovisi o 1) stupnju poznavanja ciljne osobe i procjenjivača; 2) količini ekstrapoliranja koje zahtjeva konkretna procjena; 3) kompleksnosti konkretne ciljne osobe

> razine točnosti kod cimera (Swann i Gill, 1997; studija 2) pokazale se približno onoj razini točnosti koja je dobivena za partnere u heteroseksualnoj vezi

> dobra procjena u jednoj domeni ne znači dobru procjenu u drugoj zbog porasta reprezentacijskog bogatstva

> dobiveno ne samo kad su procjene sigurnosti pojedinog ispitanika korelirale s njegovom pro-cjenom involviranosti, nego i kad su korelirale s procjenama involviranosti njegovog cimer

> sigurnost je povezana s mjerom samopoštovanja, što replicira obrazac korelacija koji je dobi-ven za parove iz situacije 1

> trajanje veze i involviranost pridonose sigurnosti

> cilj studije 3 (Swann i Gill, 1997) bio je direktnija manipulacija informacijama suprotnog spola

> manipulacija- mala količina informacija - nekoliko općih informacija- velika količina informacija - kako bi se ponašala u nizu hipotetskih informacija

> usmjereno integriranje - znatno utjecala na procjene sigurnosti

23

> analiza točnosti o prosudbi o seksualnim iskustvima ciljne osobe pokazala je da su u uvjetima usmjerenog integriranja ispitanici bili manje točni

> točnost upitnika seksualnih aktivnosti općenito je bila niska

> spolne razlike muškarci su bili sigurniji u svoje procjene nego žene, te su im procjene bile točnije = muškarci više razmišljaju o seksu.

> nije bilo spolnih razlika u procjenama sigurnosti, ali su žene bile točnije od muškaraca

Kriteriji u odnosu na kojeg se određuje točnost> samoprocjena ciljne osobe na danom obilježju (neiskreno odgovaranje)> umjesto vlastitog suda, pokušava se predvidjeti kako će se druga osoba predvidjeti, a ni to

se ne bazira relevantnim informacijama o drugoj osobi (na stereotipnim vjerovanjima)

> transverzalno istraživanje tendencija je da se veze u kojima prevladava netočnost relativno rano prekidaju, pa se radi o selekcioniranom uzorku

> ispitanici koji su dulje u vezi relativno se bolje poznaju> veća je vjerojatnost da se u skupini onih koji su dulje u vezi mogu naći parovi čija su

uzajamna opažanja i prosudbe bili i inicijalno točniji

> longitudinalno istraživanje porast točnosti ili 'poznavanja' vrijedi prvenstveno za inicijalno ra-zdoblje veze, nakon kojeg su dobici u točnosti zapravo mali

> postoji disocijacija između točnosti i sigurnosti u točnost poznavanja partnera

Mentalni prečaci ili heuristike

> heuristika = (grč. otkriti) mentalni prečaci koje ljudi koriste kako bi brže i djelotvornije prosuđivali

> funkcionalne su i korisne no ponekad mogu dovesti do pogrešnih zaključaka

> 1. heuristike u zaključivanju su pravila zasnovana na iskustvu koje ljudi koriste umjesto prikladni-jih statističkih pravila zaključivanja, da bi brže i efikasnije donijeli prosudbe

> 2. heuristika dostupnosti je donošenje prosudbe na temelju lakoće kojom se nečega možemo dosjetiti ponekad ono čega se lakše dosjetiti nije tipično za cjelokupnu sliku, što dovodi do pogrešnih zaključaka

> Schwartz i sur. (1991) varirali stupanj lakoće kojom su se ljudi dosjećali primjera svog ranijeg ponašanja - dosjećanje 6 slučajeva u kojima su reagirali asertivno - većina ljudi se lako dosjetila

> zatim su se trebali dosjetiti 12 slučajeva i nadalje, da procjene koliko su oni zapravo asertivni

> 3. heuristika reprezentativnosti je mentalni prečac kojim ljudi nešto klasificiraju s obzirom na to koliko je slično tipičnom slučaju - kada se nešto pokušava kategorizirati

> 4. informacija o relativnoj zastupljenosti je informacija o broju članova različitih kategorija u ne-koj populaciji - uzima se u obzir kada se ljudi služe heuristikom reprezentativnosti

> 5. heuristika pomaka s uporišta je mentalni prečac kojim ljudi koriste neki broj ili vrijednost kao polaznu točku, i zatim svoj odgovor prilagođavaju u odnosu na to uporište, ali se nedovoljno pomaknu osnivanje na pristranom uzorku - generaliziranje iz uzorka pristranih informacija

> neki autori su pokazali da se ljudi pri razmišljanju o polazišnoj točki selektivno dosjećaju informa-cija koje su u skladu s njom

24

> heuristika pomaka s uporišta povezana je s ulogom dostupnosti prema kojoj misli koje su naj-istaknutije u glavama ljudi utječu na njihove prosudbe

> pomak i dostupnost - primjeri za automatsko mišljenje kojeg je teško kontrolirati> kada donosimo zaključke o svijetu, često dozvoljavamo svojim iskustvima i opažanjima da

bu-du uporište naših dojmova čak i kada znamo da naša iskustva nisu uobičajena

> korištenje pristranog uzorka (Hamill i sur., 1980) tražili su od ispitanika da pročitaju priču o majci na socijalnoj pomoći čiji je način života neodgovoran i isprazan

> jednima je rečeno da je ta žena tipičan primjer ljudi koji žive od socijalne pomoći, a drugima da je netipičan primjer istog - negativan stav i kad je primjer netipičan

> ljudi se ne prilagođavaju dovoljno i previše su pod utjecajem svoje početne prosudbe> ljudi imaju polaznu točku - ova osoba je neodgovorna i ne zaslužuje pomoć u odnosu na

točke kojima trebaju prilagoditi svoju prosudbu (ali ona uopće nije tipična i zato ne bi trebali generali-zirati)

Mijenjanje prošlosti u mislima: zamišljanje što je moglo biti

> što je lakše u mislima promijeniti neki ishod, to je jača emocionalna reakcija

Faktori zašto se neki ishodi lakše zamisle od drugih

> 1) blizina (vjerojatnost) = dostupnost ili blizina zamišljenog ishoda; taj ishod (stizanje na avion) či-ni se bližim nego ono što se zaista dogodilo

> Miller i sur. smatraju da ljudi stvaraju mentalne reprezentacije događaja koji uključuju informaci-je o tome kako su neki drugi faktori mogli utjecati na razvoj tog događaja ili situacije

> zamišljeni ishod je bliže stvarnom događaju ako moramo izmijeniti nekoliko stvari od stvarnog događaja

> 2) neuobičajena ponašanja veća je vjerojatnost da ćemo zamišljati ishode i žaliti za nečim ako se susretnemo s nekim neuobičajenim ponašanjem ili situacijom

> ispitanici više mijenjaju nova i neuobičajena ponašanja

> 3) kontrolabilnost što se više identificiramo sa žrtvom, veća je vjerojatnost da ćemo je kriviti

> kada se pokušavaju mijenjati ishodi neke igre, mijenjaju se oni faktori koje je moguće mijenjati

> 4) aktivnost-neaktivnost stvari koje smo učinili ili stvari koje nismo učinili> akcije se više žale jer je u prošlosti lakše obrisati nego dodati događaje> kada se od ispitanika traži da opišu za čime više žale, rezultati ukazuju da žale za onim što

se nije dogodilo, a ponajviše kada se govori o trenutku> ove akcije ovise o vremenu

25

> akcije izazivaju veće žaljenje kratkotrajno a neaktivnost veće žaljenje dugotrajno gledajući

Teorija kognitivne disonance (TKD; Leon Festinger, 1957)

> kognitivna disonanca (spoznajni nesklad) = nagon ili osjećaj nelagode koji se izvorno definirao kao rezultat postojanja dviju ili više neusklađenih spoznaja a kasnije je definiran kao rezultat po-stupaka koji je nesukladan uobičajenom, obično poimanju sebe

> uvijek izaziva nelagodu te s time motivira pojedinca da pokuša smanjiti nelagodu

> kognitivni elementi svako znanje, vjerovanje ili mišljenje o okolini, o samom sebi ili o nečijem ponašanju

> odnos između dva kognitivna elementa može bitiirelevantan, ako kognicija X ne implicira ništa što bi se odnosilo na kogniciju Yrelevantan, pri čemu dani elementi mogu biti

u konsonantnom odnosu (kognicija X implicira kogniciju Y)u disonantnom odnosu (kognicija X implicira suprotno od kognicije Y)

> primjeri disonantnih kognicija~ kad zaključimo da se ponašamo suprotno vlastitom stavu ili očekivanju~ kad se ponašamo suprotno od vlastitog znanja (logička inkonzistencija)~ kad se ponašamo suprotno uvriježenim kulturalnim običajima~ inkonzistencija vezana za sukob nove kognicije iz aktualnog iskustva i stare

kognicije iz prošlog iskustva

> što je veća diskrepancija između kognicija i što su kognicije koje su uključene u diskrepancu va-žnije za pojedinca, to će i disonanca biti veća - Festingerovo predviđanje izraženo formulom:

D = (VD × BD) / (VK × BK)BD = broj disonantnih događajaBK = broj konsonantnih elemenata

26

VD = ukupna važnost koju pojedinac pridaje kognitivnim elementima koji su disonantniVK = ukupna važnost koju pojedinac pridaje kognitivnim elementima koji su konsonantni

> ljudi aktivno izbjegavaju situacije koje bi mogle izazvati disonancu> TKD dopušta da motivi i željene posljedice nekog ponašanja mogu biti obećavajući faktori

vrste odnosa među kognicijama> disonancu ljudi obično reduciraju promjenom kognicije koja je manje otporna na promjenu> kad disonanca dosegne kritičnu veličinu, dolazi do promjena u tom elementu, što rezultira

sma-njenjem disonance> no, to ne mora vrijediti i onda kad bi promjena tog elementa mogla izazvati disonancu

među drugim elementima

> empirijske provjere TKD

1. Disonanca kao posljedica donešene odluke ili izbora između dviju inicijalno podjednako privlačnih alternativa

> općenito, može se očekivati da će pojedinac nakon odluke pozitivnije vrednovati alternativu koju je izabrao, nego onu koju nije izabrao (iako ih je prije odluke jednako evaluirao)

> Brehm (1956) potvrdio pretpostavku - djeca izabiru između 2 slične igračke (manja disonan-ca) i između 2 različite (velika disonanca)

> izabrana igračka pozitivno je ocjenjena, pogotovo ako se radi o različitim igračkama> ovakvu disonancu se može očekivati kad je riječ o psihološki ili subjektivno neugodnom

izboru u smislu da izbor znači odustajanje od (jedinstvenih) prednosti neizabrane alternative i prihvaća-nje (jedinstvenih) mana izabrane alternative

> Younger i sur. (1977) neopozivost konačne odluke povećava disonancu pa i potrebu da je se reducira

> disonanca nakon odluke disonanca koja se javlja nakon donošenja odluke obično se sma-njuje naglašavanjem privlačnosti odabrane mogućnosti i podcjenjivanjem odbačenih mogu-ćnosti

> trajnost odluke = što je odluka trajnija, odnosno neopoziva, veći je nesklad> niska lopta (iluzija neopozivosti) = neopozivost odluke uvijek poveća nesklad i

motivaciju da je smanjimo> niska lopta je beskrupulozna strategija kod koje prodavač potiče kupca da pristane kupiti

proi-zvod po vrlo niskoj cijeni, kasnije tvrdi da je to bila pogreška, a potom podiže cijenu; često ku-pac ostaje pri odluci kupnje

> 3 razloga 1) već smo potpisali (obveza); 2) očekivanje uzbuđujućeg događaja; 3) kad sam već tu, pa što onda...

2. Disonanca koja se javlja u situaciji u kojoj realnost opovrgava naša mišljenja ili uvjerenja

1) spoznaja koja proturječi postojećim kognicijama trebala bi izazvati veću ili manju disonancu2) ona bi trebala biti izraženija ako je riječ o kogniciji (mišljenju/uvjerenju) koji su pojedincu važniji i3) motivirati pokušaje asimilacije a ne akomodacije, tj. reinterpretiranje novih (uvjerenju kontradik-tornih) informacija (umjesto promjene samog uvjerenja) sindrom okrivljavanja žrtve4) što u krajnjoj instanci može (naizgled paradoksalno) rezultirati jačanjem postojećeg uvjerenja

27

> proročanstvo koje samo sebe ispunjuje tri su uvjeta da bi grupa sljedbenika nekog 'novog proroka' mogla nastati, održati se i funkcionirati kroz duže vrijeme

(1) među sljedbenicima postoji žrtvovanje odnosno odricanje(2) među sljedbenicima postoji intenzivna socijalna podrška i(3) nastupa realni događaj koji grupi daje uvid da je proročanstvo neispunjeno- nakon neispunjenja proročanstva, grupa 'živne' i javlja se potreba da se u grupu

pridobi- ju novi članovi

> Festinger (1956) efekt jačanja uvjerenja vjerojatniji je pod sljedećim uvjetimaa) dano uvjerenje mora biti čvrstob) pojedinac ga mora javno iskazati (čime se javno obvezuje)c) mora biti podložno nedvosmislenom opovrgavanjud) mora se dogoditi nešto što nedvosmisleno proturječi ili opovrgava to uvjerenjee) mora postojati potpora za promjenu uvjerenja (jačanje uvjerenja) koje se dogodi na-kon takvog proturječnog događaja

> a), b), c) i d) nužni su za disonancu, dok je e) nužno da se disonanca reducira

3. Disonanca izazvana ulaganjem napora... uzalud (mučenjem do sviđanja)

> ulaganje napora u postizanje nekog cilja koji se na kraju pokaže ne tako vrijedan kao što smo inicijalno pretpostavili, dovodi do disonance koja se obično razrješava revrednovanjem cilja

> Aronson i Mills (1950) studentice koje su raspravljale o seksualnosti i prošle kroz inicijaciju

> studentice su u početku slušale o seksualnosti žaba> što je inicijacija bila stroža, procjene su bile pozitivnije> postupak inicijacije = neugodno iskustvo; neugoda bi mogla biti uzrok efekta opravdanja

truda sklonost pojedinca da poveća svoju naklonost prema nečemu za što se jako trudio postići

4. Disonanca u situaciji iznuđene suglasnosti (induced compliance)

> iznuđena suglasnost = disonanca koju doživljavamo zato što smo postupili na način koji nije u skladu s našim stavom

> o iznuđenoj suglasnosti govori se kada pojedinac percipira da na takav način nije bio primoran

> izazvana disonanca može se smanjiti postizanjem veće suglasnosti između stava i ponašanja

> budući da je ponašanje izvedeno, preostaje jedino da se stav uskladi s vlastitim ponašanjem

> zagovaranje suprotnih stavova = iznošenje mišljenja ili stava koji je suprotan privatnom vjerova-nju ili stavu te osobe

> ako ne možemo pronaći vanjsko opravdanje za svoje ponašanje, pokušat ćemo naći unutar-nje opravdanje smanjenje nesklada mijenjanjem nečeg u sebi (npr. svog stava ili ponašanja)

> vanjsko opravdanje = razlog ili objašnjenje za neusklađeno ponašanje koje se nalazi izvan oso-be (npr. kako bi se dobila velika nagrada ili izbjegla stroga kazna) lažemo da ne povrijedimo

> nedovoljna kazna = nesklad koji je izazvan kad pojedincima nedostaje dovoljno vanjskog opravdanja za odupiranje željenoj aktivnosti ili objektu, a obično dovodi do toga da pojedinci omalovažavaju zabranjenu aktivnost ili objekt

> trajnost samouvjeravanja = dugotrajan oblik promjene stava koji proizlazi iz pokušaja samo-opravdanja

> Ben Franklinov efekt = osobi koja nam se inače ne sviđa, ukoliko joj napravimo uslugu, sviđat će nam se više; promijenti ćemo svoje stavove da bi smanjili nesklad

28

> treba koristiti malu nagradu ako se želi izazvati značajnija promjena stava> no, postoje i neki uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi se javila disonanca zbog

nedovoljnog opravdanja- pojedinac mora percipirati da je imao mogućnost izbora kako postupiti- disonanca je manje vjerojatna nakon ponašanja suprotnog stavu ili uvjerenju ako

nitko ne može identificirati taj naš postupak (pa lako negiramo da smo bili ozbiljni i rekli)- da svojim danim postupkom nismo nikog povrijedili

> važno je da se pojedinac smatra osobno odgovornim za dano (disonantno) ponašanje> disonanca će se pojaviti samo ako je primoran zaključiti da je bio svjestan uzročnik neke od

dis-krepantne i osobno važne odluke (postupka) za koju se moglo predvidjeti da će imati negativ-ne posljedice

> Festinger i Carlsmith (1950); Bem (1968) efekti veličine nagrade na evaluaciju zadatka

> u situaciji male nagrade (1$) ispitanici su pozitivno evaluirali zadatak jer su promijenili stav, bu-dući da su tražili unutarnje opravdanje

> ovi ispitanici su 'morali' lagati drugim ispitanicima da je zadatak bio zanimljiv> kod velike nagrade (20$) ispitanici su negativnije evaluirali zbog velikog vanjskog

opravdanja> kad je nekome ponuđena znatna količina vanjskog opravdanja, oni ne mijenjaju svoje

stavove, dok oni kojima nije ponuđeno vanjsko opravdanje, više mijenjaju svoje stavove

Novi smjerovi u istraživanju samoopravdanja

> teorija neusklađenog pojma o sebi ljudi osjećaju neugodu kad je njihov doživljaj stvarnog ja neusklađen njihovom traženom pojmu o sebi

> teorija samodokazivanja kad god ljudi dožive prijetnju važnom aspektu svog pojma o sebi, postaju motivirani da pretraže dodatno socijalno priznanje tog dijela svog identiteta

> teorija održavanja vlastite vrijednosti pojam o sebi neke osobe može biti ugrožen ponaša-njem druge osobe; stupanj ugroženosti određen je bliskošću s drugom osobom i osobnom va-žnošću ponašanja

> teorija samopotvrđivanja ljudi će smanjiti utjecaj prijetnje svom pojmu o sebi koja izaziva ne-sklad usmjeravajući se na druge zadatke i potvrđujući svoju stručnost na druge zadatke i potvr-đujući svoju stručnost na nekim dimenzijama nepovezanim s prijetnjom (kad je ugroženo naše samopoštovanje)

Samoopravdanje vs. samoodržanje: uloga negativnih vjerovanja o sebi

> teorija samoprovjere ljudi imaju potrebu tražiti potvrdu za svoj pojam o sebi, neovisno o to-me je li pojam o sebi pozitivan ili negativan

> pod određenim okolnostima, ova sklonost može biti u konfliktu sa željom da održimo povoljan doživljaj sebe

> ljudi koji imaju loše mišljenje o sebi, osjetit će manji nesklad kad učine nešto loše

> samoopravdanje = sklonost opravdanja vlastitih postupaka kako bismo očuvali svoje samopo-štovanje zamka racionalizacije = mogućnost da smanjenje nesklada proizvede slijed samo-opravdanja koja naposlijetku rezultiraju lancem nerazumnih i nemoralnih postupaka

Strategija vođenih pitanja

> pitanja na koja osoba kojoj su upućena mora odgovoriti na način koji je suprotan njezinu mišljenju ili stavu

> Swann i Ely (1984)- ovaj konvencionalni oblik strategije vođenih pitanja bit će efikasan prvenstveno onda kad je mala uvjerenost danog pojedinca u stav o kome je riječ (i koji želimo mijenjati)

29

- ako je uvjerenost visoka, ljudi obično odbijaju odgovarati na ovakva pitanja- i kod onih koji su uvjereni u svoj stav, strategija vođenih pitanja može se efikasno

koristiti ali ne u ovom uobičajenom obliku; u tom slučaju, efikasnije je disonancu izazvati uz po- moć pitanja koje reflektira poziciju iste valencije kao što je i stav danog pojedinca, ali je istodobno i puno ekstremnija

Redukcija kognitivne disonance

> dva osnovna postulata TKD u vezi s posljedicama disonance~ kognitivna disonanca je psihološki neugodno stanje koje pojedinca motivira na

akciju koja će dovesti do njezina reduciranja (razrješavanja)~ kad pojedinac doživljava disonancu, on je neće samo pokušati reducirati, već će

vjero- jatno izbjegavati sve one situacije i reakcije koje bi ju mogle povećati> u oba slučaja, osnovni motivacijski faktor je neusklađenost među kognicijama

> nastala kognitivna disonanca može se smanjiti> 1) promjenom stava> 2) selektivnim izlaganjem informacija

a) traženjem i izborom informacija koje podržavaju/favoriziraju jednu stranu disonantnog para

b) i/ili izbjegavanjem informacija koje bi još više povećale disonancu- oba načina podrazumijevaju da imamo kontrolu nad informacijama kojima smo izloženi- Erlick i sur. (1957) usporedba selektivnog izlaganja informacija o automobilima

kod no- vih i starih vlasnika auta - novi vlasnici više voljeli čitati o tipu kojeg su izabrali - potvrđen 1. tip

- Frey (1981) skupina maturanata koji su nekoliko tjedana prije kraja školske godine trebali navesti za koje se zanimanje namjeravaju opredijeliti

- interes je bio veći za pozitinve informacije kad izvor nije bio kredibilan> 3) promjenom ponašanja iz kojeg proizlazi disonantna kognicija

- osnovni problem - to što se kao način reduciranja disonance vjerojatno pojavljuje u kombi-naciji s promjenom stava

- ponašanje koje slijedi disonancu ne mora uvijek biti selektivno, može biti i kompenzacijsko> 4) promjenom važnosti relevantnih kognicija> 5) selektivnim dosjećanjem disonantnih informacija> 6) poricanjem preuzete obveze

> postoje individualne razlike u selektivnom izlaganju> samozatomljivanje = sklonost potiskivanju neugode ili loših iskustava

Samomotrenje (self-monitoring)

> Mark Snyder (1974/1979) tendencija motrenja i kontroliranja vlastite (verbalne i neverbalne) samoprezentacije, odnosno njezine usklađenosti sa situacijskim karakteristikama

> individualne razlike~ poimanje sebe kao osobe koja je prilagodljiva manje-više svakoj situaciji (pragmatični

self)~ poimanje sebe kao osobe čije je ponašanje prije svega u skladu s vlastitim uvjerenjima,

sta-vovima, osjećajima (principijelni self) - nisko samomotrenje (pragmatični self visoko)

SMS - skala samomotrenja (Snyder, 1974)> vođenje računa o socijalnoj poželjnosti vlastitog ponašanja> uspoređivanje s drugima radi dobivanja informacija o socijalno primjerenom ponašanju> sposobnost kontrole i modificiranja vlastite prezentacije i ekspresivnog ponašanja> korištenje te sposobnosti u određenim situacijama> mijenjanje vlastitog ponašanja i prezentacije ovisno o situaciji

> osobe koje su visoko na samomotrenju

30

- vrlo su osjetljive za ekspresiju i samoprezentaciju drugih u socijalnoj situaciji; koriste te infor- macije kao ključ za usmjeravanje vlastite prezentacije, s ciljem upravljanja tuđim dojmovima

- brzo uče što je socijalno prikladno u novim situacijama; imaju dobru kontrolu nad vlastitom emocionalnom ekspresijom i efikasno se služe tim sposobnostima u stvaranju dojma koji odra- žava bilo koji aspekt slike koju o sebi imaju a za koji žele da ga drugi vide

- u socijalnoj situaciji traže i koriste informacije, dobivene putem usporedbi s drugima, o tome koje je ponašanje prikladno> osobe koje su nisko na samomotrenju

- ne teže promatranju drugih, usmjeravanju ili kontroliranju dojma koji ostavljaju na druge- ponašaju se u skladu sa svojim osjećajima, stavovima i mislima, neovisno o prikladnosti- veća vjerojatnost da će pokazati konzistentnu sliku o sebi u nizu različitih situacija

> oni koji imaju visok rezultat, uspješnije i uvjerljivije prikazuju sebe kao introverta, a ekstraverti su

> češće i duže koriste informacije iz socijalne okoline> više usklađuju svoje mišljenje s mišljenjima drugih sudionika u diskusiji> češće potiskuju ekspresiju neke emocije u situaciji u kojoj se ta ekspresija smatra

neprimjerenom> imaju više prijateljskih veza, ali su im manje intimna (češće se vezuju, a manje obvezuju)

> tijekom postupka validacije, SMS je primjenjena na različitim skupinama koje bi se po ovom mi-šljenju i teoretski trebale razlikovati

> npr. u usporedbi sa studentima: glumci - veći rezultati; mentalni bolesnici - manji rezultati> očekivala bi se veća konzistencija između stavova i ponašanja kod osoba koje su niskog SM> SMS je faktorski kompleksna

1) jednu komponentu čini zabrinutost za dojam koji drugi imaju o nama2) drugu čini samopouzdanje i sposobnost glume koji su potrebni za manipuliranje

dojmovima

Efekti lažnog konsenzusa i jedinstvenosti

> efekt lažnog konsenzusa = pojava da precjenjujemo broj drugih koji dijele naša mišljenja, sta-vove, osobine i tendencije ponašanja

> javlja se pri procjenjivanju uobičajenosti mišljenja i stavova, neuspjeha, nepoželjnog ponašanja

> Ross i sur., 1977; Sherman i sur., 1983; Wetzel i Walton, 1985; ...> objašnjenje ljudi se druže s onima koji su im slični; neki autori kažu da ako nemamo

dovoljno informacija, koristimo svoje vlastito mišljenje kao vjerojatno mišljenje drugih; kad ne znamo što bi učinili, ponašamo se na način što bi drugi napravili; ljudi imaju potrebu ocjenjivati svoje pona-šanje kao tipično

> efekt lažne jedinstvenosti = pojava da podcjenjujemo broj drugih koji imaju slične osobine

> javlja se pri procjenjivanju uobičajenosti vlastitih sposobnosti, uspjeha i poželjnog ponašanja

> Marks, 1984; Rosenblatt, 1993; Suls i sur., 1988; ...> objašnjenje kad se želimo osjećati jedinstveno, distinktivno

Istraživanja procesa socijalnog uspoređivanja

> izvori informacija pri samoevaluacijiobjektivne informacije = rezultati na testureflektirane procjene = zrcalni odraz, spoznaje o tome kako nas vide drugisocijalne usporedbe = usporedbe s drugimatemporalne usoredbe = usporedbe sa samim sobom u različitim vremenskim točkama

> teorija procesa socijalnog uspoređivanja (Festinger, 1954) u nedostatku objektivnih informa-cija možemo se evaluirati tako da se usporedimo s drugima

> postavka da ljudi spoznaju kakve su njihove sposobnosti ili stavovi uspoređujući se s drugima

31

> 2 osnovna pravca1) ljudi se uspoređuju prvenstveno kad žele evaluirati sebe, ali im nisu dostupne

objektivne inf.2) veća je pažnja posvećena posljedicama i motivima socijalnog uspoređivanja, posebice motivu samouzdizanja - prirodan nagon da se ljudi usporede sa svime što se nalazi oko

njih

> s obzirom na smjer, socijalne usporedbe mogu biti lateralne, uzlazne i silazne> u domeni stavova i uvjerenja, najradije se uspoređujemo lateralno, a u domeni

sposobnosti i postignuća, preferirani standard usporedbe su oni koji su nešto bolji od nas

> Wheeler i sur. (1969) 1. grupa - test intelektualne fleksibilnosti; 2. grupa - rigidnosti> ispitanici popunjavali test u grupama od po 9, svaki imao slovo za svoju oznaku> povratna informacija - rezultat koji sam po sebi nije ništa značio> ispitanici su željeli vidjeti rezultate osobe koja je bila bolja od njih

> uzlazna socijalna usporedba = uspoređivanje s drugima koji su bolji od nas u određenoj osobini ili sposobnosti

> Zanna, Goethals i Hill (1975) mogu postojati situacije kad nam je zanimljivije usporediti se s onima koji su najsposobniji

> 97% ispitanika u ovoj 'situaciji visokog konflikta' željelo je vidjeti normativne podatke za grupu pripadnika istog spola

> Wood (1996) kao standard, ljudi obično biraju druge koji su im slični po nekim općim, rele-vantnim obilježjima (spol, dob)

> sljedeći korak u izboru najprikladnijeg objekta usporedbe ovisi o motivu uspoređivanja

> kad nas netko jasno nadmašuje u nama važnoj domeni tendencija preuveličavanja sposo-bnosti takve osobe ('on je genije' efekt)

> javlja se kad je ishod takve uzlazne usporedbe prijeteći za samopoštovanje

> silazna socijalna usporedba = usporedba s ljudima koji su lošiji od nas u određenoj sposobnosti ili osobini

> kad smo mi jasno bolji od druge osobe, precjenjujemo sposobnosti te osobe> ljudi ne izbjegavaju uzlazne socijalne usporedbe

Priroda pojma o sebi

> pojam o sebi sastoji se od naših misli i vjerovanja te osobina> mi smo aktivni obrađivač pojmova

> na spoznajni aspekt sebe odnosimo se kao na pojam o sebi (sadržaj, tj. naše znanje o tome tko smo), a na spoznajni aspekt kao na svijest o sebi (razmišljanje o sebi)

> 3 funkcije pojma o sebi> 1) organizacijska funkcija iznimno važna shema koja nam pomaže u tumačenju i

dosjeća- nju informacija o sebi i socijalnom svijetu

32

> 2) emocionalna funkcija određivanje emocionalnih reakcija (tko sam ja, tko želim biti, tko misli da želim biti)

> 3) izvršna funkcija upravlja našim ponašanjem, donosi odluke i planira budućnost

Kulturalne razlike u definiranju sebe

> nezavisan pogled na sebe = definiranje sebe u terminima vlastitih razmišljanja, osjećaja i postu-paka, a ne mišljenja, osjećaja i postupaka drugih ljudi

> međuzavisan pogled na sebe = definiranje sebe u terminima svojih odnosa s drugim ljudima; shvaćanje da je nečije ponašanje često određeno (tuđim) mišljenjima, osjećajima, postupcima

Spolne razlike u definiranju sebe

> žene imaju veću međuzavisnost u odnosu, što znači da su usmjerenije na svoje bliske odnose, kao npr. osjećaj za muškarca ili dijete

> muškarci imaju veću kolektivnu međuzavisnost, što znači da su više usmjereni na svoju pripa-dnost većim grupama (članovi bratstva, navijači nekog kluba)

> ljudi žele biti točni u spoznaji sebe (samoprocjenjivanje), žele potvrditi ono u što već vjeruju (samopotvrđivanje) i žele pozitivnu povratnu informaciju (samouzdizanje)

> 4 osnovna načina spoznavanja sebe(1) introspekcija(2) opažanje vlastitog ponašanja(3) sheme o sebi(4) socijalna interakcija

> spoznavanje sebe introspekcijom proces kojim ljudi zahvaćaju sebe iznutra kako bi proučili vlastite misli, osjećaje i motive

1) ljudi se ne oslanjaju na ovaj izvor informacija toliko često2) čak i kad se posvete introspekciji, razlozi za njihove osjećaje i ponašanja mogu

ostati skri- veni od njihove svjesne spoznaje

> Csikszentmihalyi i Figurski (1982) istraživali koliko ljudi razmišljaju o sebi

Teorija svijesti o sebi

> usmjeravanje na sebe pretpostavka da ljudi, kada usmjere svoju pažnju na sebe, vrednuju i uspoređuju svoje trenutno ponašanje s vlastitim unutarnjim standardima i vrijednostima

> ako postanemo svjesni razlike između našeg ponašanja i naših moralnih vrijednosti> a) možemo promijeniti svoje ponašanje tako da ono odgovara našim unutarnjim

smjernicama; to ćemo i učiniti> b) ako mislimo da ne možemo promijeniti svoje ponašanje, tada to će što se nalazimo u

stanju svijesti o sebi biti vrlo neugodno; prestajemo biti svjesni sebe što prije

33

Zaključivanje o svojim osjećajima: govorimo više nego što možemo znati

> teorije o uzrocima teorije o uzrocima vlastitih osjećaja i ponašanja; često takve teorije učimo u svojoj kulturi

> promjena stava zbog navođenja razloga = promjena stava izazvana razmišljanjem o razlozima za naš stav; ljudi pretpostavljaju da njihovi stavovi odgovaraju razlozima koji su plauzibilni i koje je lako verbalizirati

Spoznavanje sebe opažanjem vlastitog ponašanja

> zaključivanje tko smo iz načina kako se ponašamo> teorija samopercepcije (Bem, 1972) teorija o tome da kad su naši osjećaji nejasni ili

višezna-čni, zaključujemo o njima opažajući svoje ponašanje i situaciju u kojoj se ono javlja

Intrinzična vs. esktrinzična motivacija

> intrinzična motivacija = želja za nekom aktivnošću zato što u njoj uživamo ili nam je zanimljiva, a ne zbog nagrada i prisila

> ekstrinzična motivacija = želja za nekom aktivnošću zbog vanjskih nagrada ili pritisaka, a ne za-to što u njoj uživamo ili nam je zanimljiva

34

> vanjska nagrada može naštetiti intrinzičnoj motivaciji - teorija samopercepcije

> efekt suvišnog opravdanja = pridavanje prevelike važnosti ekstrinzičnim razlozima i podcjenjiva-nje intrinzičnih razloga pri pokušaju objašnjenja vlastitog ponašanja

> nagrade ovisne o zadatku = nagrade koje se dodjeljuju za obavljanje zadatka, neovisno o to-me koliko je dobro zadatak obavljen

> nagrade ovisne o učinku = nagrade koje ovise o tome koliko je dobro zadatak obavljen

Razumijevanje vlastitih emocija: dvofaktorska teorija emocija

> dvofaktorska teorija emocija (Schachter) postavka da je emocionalni doživljaj rezultat pro-cesa opažanja samog sebe u 2 koraka, tijekom kojeg ljudi prvo osjete fiziološko uzbuđenje, a zatim za njega traže prikladno objašnjenje

> Schachter i Singer prvi dio ispitanika dobio epinefrin a drugi dio placebo - uvredljiv upitnik

Nalaženje pogrešnog uzroka: pogrešna atribucija uzbuđenja

> pogrešna atribucija uzbuđenja = proces u kojem ljudi donose pogrešne zaključke o tome što je uzrok toga kako se osjećaju

Tumačenje socijalne okoline: teorije emocija temeljene na kognitivnoj procjeni

> teorija emocija temeljena na kognitivnoj procjeni = teorija prema kojoj su emocije rezultat na-ših tumačenja i objašnjenja događaja, čak i u odsutstvu fiziološkog uzbuđenja

> 2 važne vrste procjena(1) naše shvaćanje ima li događaj dobre ili loše posljedice po nas(2) naše tumačenje toga što je do događaja dovelo

> dvofaktorska teorija emocija vs. teorija emocija temeljena na kognitivnoj procjeni

> prema teoriji o kognitivnoj procjeni, uzbuđenje se ne javlja uvijek prvo; kognitivne procjene su same za sebe dovoljan uzrok emocionalnih reakcija

> kada su ljudi uzbuđeni, a nisu sigurni odakle to uzbuđenje, način na kojeg to uzbuđenje obja-sne odredit će njihovu emocionalnu reakciju (dvofaktorska)

> kada ljudi nisu uzbuđeni, način na kojeg tumače i objašnjavaju ono što se događa određuje njihovu emocionalnu reakciju

akter-promatrač, 13

algebarski modeli, 18

Anderson, 17; 18; 19

Aronson, 27

atibucije, 3

atribucijska pristranost, 4; 12

atribucijski stil, 8

Bem, 15; 16; 28; 34

Bradbury i Fincham, 8

Brehm, 26

Cronbach, 22

Csikszentmihalyi i Figurski, 32

efekt primarnosti, 17

efekt reflektora, 13

efekt salijentnosti, 13

emocije, 34

Festinger, 26; 28; 31

fundamentalna a. p., 12

Gestalt (Asch), 17

heuristike, 24

implicitne teorije ličnosti, 12

individualne razlike, 7

35

intimne veze, 8

izbor droge, 11

Jones i Berglas, 11

Jones i Pittman, 21

kategorija, 1

Kelley, 6; 7; 17

kognitivna disonanca, 17; 26

kognitivni škrtac, 19

korespondentni zaključak, 3

lažni konsenzus, 30

lokus kontrole, 8

Markus, 14

menadžeri, 13

mijenjanje prošlosti, 25

Miller, 12

model kauzalnih shema, 7

model kovarijacije, 6

motivacijske pristranosti, 9

motivirani taktičar, 19

opravdaje, 28

Peterson, 8

pojam o sebi, 32

pravilo oduzimanja, 3

primitivne kategorije, 1

prototip, 2

redukcija k. d., 29

reprezentacijsko bogatstvo, 22

samomotrenje, 30

samootežavanje, 10

samopredstavljanje, 21

Schachter, 34

self-serving bias, 9

shema, 2

sheme, 14

Shepperd, 10

Snyder, 18; 30

socijalna kognicij, 1

socijalne reprezentacije, 2

socijalno uspoređivanje, 31

spolna self-shema, 15

stereotipi, 1

Storms, 13

svijest o sebi, 33

Swan i Read, 15

Swann i Ely, 29

taksonomija, 21

Taylor i Fiske, 13

teorija samopercepcije, 34

test repertoara k. u., 13

vijetnamski sindrom, 5

Weiner, 5

Prenđa / Kalamiza © 2009

36