Click here to load reader

Spirale transgresije, Žarko Paić

  • View
    169

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Zeničke sveske 14/11

Text of Spirale transgresije, Žarko Paić

Spirale [email protected] Pai

Georges Bataille i sveta profanost tijela*Moe se rei da je erotizam potvrivanje ivota ~ak i u smrti. G.B., LErotisme

Erotizam i nadolazea zajednica: Vizualna i retorika transgresija ma li seksualnoga uitka bez Boga? Je li mogu seksualni uitak ako se ne porie Bog kao metafiziki temelj zabrane i tabua dopustivoga seksualnoga odnosa u okvirima povijesno uspostavljenih zajednica ljudi od iskona do danas? Naravno, ova su pitanja samo drukija inaica pitanja: ima li svijeta bez Boga i moe li biti smisla ako vi{e ne postoji metafiziko ustrojstvo svijeta uope? Uitak bez Boga kao da je ne{to neispunjeno ili ak i prazno. Pretpostavlja se da pojam uitka upuuje na ne{to samodostatno i samosvrhovito te stoga blisko utapanju u ni{tavilo i smrt. Uvijek je rije o ideji ivotne snage. Krajnja toka njezina ozbiljenja lei u blaenoj nemoi ili nedjelovanju. A krajnja toka uitka jest upravo kraj negativnosti djelovanja. Ono ispunjeno je krajnje i dovr{eno (tlos). Uitak nije istoznaan sa svrhom ljudske egzistencije, nego je ne{to*

I

Gotovo istodobno deseto poglavlje istoimene knjige kao zasebnim izvanrednim ogledom zahvaljujui autorovoj predusretjivosti raspolau Zeni~ke sveske i Knjievna republika (ur. Velimir Viskovi), za koju je upravo arko Pai ujedno uradio i izbor tematskih tekstova o Geogesu Batailleu. 23

^asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

{to proizlazi iz dijalektike udnje. Ona u sebi ima animalno-ljudsku svrhu. Gotovo bi se moglo doi u napast i rei, shodno Kantovome izrijeku o ljepoti kao svrhovitosti bez svrhe, da je seksualni uitak svrha bez svrhovitosti jer se njime 1 dospijeva do male smrti (le petite mort), kako tvrdi Bataille u svojem Erotizmu. Drevna izreka nedvosmisleno, pak, kae: post coitem omne animal triste (poslije tjelesne naslade sve ivotinje tuguju). Ali ivotinje ne uivaju protuprirodno niti ekscesivnim nainima naslade. Njihov je uitak u funkciji produetka vrste. Paradoksalno je to {to sve monoteistike religije seksualnost i uitak svode na prirodnu vezu mu{karca i ene u toj istoj ivotinjskoj reprodukciji. Seksualni uitak je na taj nain neka vrsta kolateralne koristi u {tetnome teleologijskome modelu povijesti. Korist je u tome {to uitak djeluje kao utjeha pred patnjama i tragedijom svjetske povijesti. Na taj nain bi se seksualni uitak mogao kvijetistiki shvatiti kao posljednjom utjehom dekonstruiranoga kr{anstva bez Boga. Jedino seks jo{ zamjenjuje funkcije umrloga Boga. Otklonimo li moguu ironiju, nije li zapanjujue da je Alberto Moravia na taj nain shvatio problem ljudske komunikacije? Seksom se, paradoksalno, zabrana i tabu u ljudskoj komunikaciji jo{ vi{e uvr{uju pod uvjetom represivne tolerancije protuprirodnoga bluda homoseksualnih odnosa. U Bataillevoj noveli Plavetnilo neba kao i u Blanchotovom romanu-eseju Posljednji ~ovjek oko nadilazi spoznajno-opaajnu ulogu u otvorenosti svijeta i postaje iskonskim osjetilom svjetovnosti svijeta. Oko vidi ono {to je svijetu samome uskraeno u njegovoj skrivenosti treptaj i patnje svijeta, uitak i bol ljudskoga tijela. S pomou oka se uitak vizualizira u ekstatikoj transgresiji. Mistino je {panjolsko slikarstvo duhovnome oku posveivalo osobitu pozornost. Boanska ljepota dosezala se tjelesnim bolom/uitkom kao na slikama El Greca. Bez slike uitak kao transgresija bola bez boli nema svoj prirodni okvir. Vizualna transgresija nadilazi opaajne mogunosti ljudskoga oka. Stoga je za Bataillea oko nadosjetilni organ iskonske komunikacije u svijetu. Boje oko se u tradiciji duhovne ljubavi u srednjovjekovnome misticizmu izjednaava s neposrednom spoznajom apsoluta. Leibniz Boga zato i moe odrediti poveznicom spoznaje i vremenske oznake stalne prisutnosti kao intuitus 2 praesens. Ljubav struji kroz oko kao {to rijeka struji kroz svoje dubine. No, ideja ljubavi i pojam erotizma na zaudan nain spajaju tijelo i svetost.1 2

G.Bataille, LErotisme, Minuit, Pariz, 1957. G.Deleuze, The Fold:Leibniz and the Baroque, University of Minnesota Press, Minneapolis, 1993.

24

Zeni~ke sveske

Monoteizam je bio povijesni dogaaj uspostave vjere u jednoga Boga s iskljuenjem svakog oblika politeizma kao ekscesa i kao primitivnosti idolatrije. U svojoj dekonstrukciji kr{anstva Jean-Luc Nancy upozorava da je religija mogua samo onda kad se koncept zajednice izvodi iz transcendentalnoga naela neobrazloenosti vladavine Jednoga i Jedinoga (Boga) nad itavim pojavnim svijetom. Ta je neobrazloenost iskljuenje svih drugih naela iz igre. Da bi se zajednica odrala u sukobu s drugim zajednicama, potrebno je da se vjera kao monoteistiki zakon odri i u prijelazu iz iskonske zajednice u moderno graansko dru{tvo. Ono je u svojoj biti politeistiko po svjetonazorima, a monoteistiko po tome {to je jedina vjera i jedini Bog 3 novac kao supstancija i subjekt kapitalistike ekonomije. Rije ekonomija nakon izvorno grke uporabe u kr{anstvu ima teologijsko podrijetlo. Odnosi se na zbrinjavanje unutar materijalne strukture zajednice i/ili dru{tva na naelima boanskoga gospodarstva. Ta je ekonomija slina podarivanju-pruanju bez uzvrata. Zato nalikuje predmodernim dru{tvima zasnovanim na krvnome srodstvu. Organski koncept zajednice odgovara ogranienoj ekonomiji, a ekonomija primjerena nadolazeoj zajednici s onu stranu klasno-socijalne i statusne hijerarhije moe biti samo suverenom opom ekonomijom. To je 4 ishodi{te Batailleove teorije dru{tva, religije i erotizma. Stoga nije nevano pitanje za{to je kritika monoteizma u moderno doba ili dekonstrukcija kr{anstva, islama, hinduizma i judaizma istodobno dekonstrukcija institucionalnoga poretka patrijarhalnosti i monogamnoga braka. Nadolazea zajednica nadilazi strukturu kapitalistike ekonomije graanskoga dru{tva. Ali to ini samo onda kada prelazi njegove imanentne granice u shvaanju seksualnosti i erotizma. Eksces pritom oznaava zonu razdvajanja: profane seksualnosti graanskoga dru{tva i sakralnoga erotizma nadolazee zajednice. Prva je pretpostavka transgresije dokidanje monogamnoga braka kao institucije privatnoga vlasni{tva u obliku primarne elije dru{tva. Heterogenost erotizma dokida tako homogenost seksualnosti u funkciji produetka ljudske vrste.3

J.-L.Nancy, Dis-enclosure: The Deconstruction of Christianity, Fordham University Press, New York,

2008.4

Vidi o tome: G.G.Preparata, Un(for)giving: Bataille, Derrida and the Postmodern Denial of the Gift, The Catholic Social Science Review, br. 13/2008., str. 169-200., A.R.Boelderl, Vom Opfergeist: Hegel mit Bataille, PAIDEIA, Philosophy of Religion, 2000., J. Irwin, Heterodox Religion and Post-Atheism: Bataille / Klossowski / Foucault, Minerva An Internet Journal of Philosophy, br. 10/2006., str. 215-244. 25

^asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Pitanje seksualnosti prvorazredno je pitanje odrivosti nadolazee zajednice. Kao dru{tveni in neposredne komunikacije, kao tabu povijesnoga opstanka ljudskih zajednica i, na posljetku, kao transgresija moi i neslobode u svijetu, seksualnost je primarna mogunost susreta ovjeka s onim svetim i nepoznatim u vlastitoj prirodi. Mitsko znamenovanje ovjeka vezano je uz udovi{nu zabranu i tabu. Granica boanskoga i ljudskoga, onog pripadnoga bogovima i onog pripadnoga jednoj prirodnoj vrsti koja poiva na blizini i udaljenosti od bitka uope, poiva upravo u uspostavljenome bezdanu ili pukotini izmeu dvojega. Zakon koji nastaje na nepremostivosti same pukotine utemeljuje cjelokupnu povijest. To je povijest metafizikoga dvojstva ili, kako je to odredio Derrida, povijest traga u samoj razlici/razluci (diffrance) izmeu 5 bitka, Boga i biti ovjeka. Zabrana imenovanja Boga u slici i rijei nema ezoterino znaenje. Ikonoklazmom se samo metafizika struktura povijesti duboko utiskuje u svijest kao zabrana i tabu. Kao {to postoje dvije vrste povijesnoga ikonoklazma slike i jezika tako se analogno moe govoriti i o dvije vrste transgresije. Prva je vizualna, a druga retorika. Slika i jezik u cjelokupnoj se povijesti zapadnjake civilizacije meusobno odnose na ne{to {to ih omoguuje. Bilo da je rije o zabrani imenovanja ili prikazivanja Boga u slici kao {to je sluaj u religijskome ikonoklazmu Staroga Zavjeta, uvijek se radi o istovjetnome inu zabrane i prekoraenja zabrane. Slikovni jezik suvremene reklame u dru{tvu spektakla takoer je u znaku vizualno-retorike transgresije zabrane i tabua, ak i kad ga naizgled nema. U suvremenoj je semiotici slike upravo retorika vizualna strategija opravdanja metajezika. Iza poruke ne stoji ni{ta. Metajezik je utisnut u nju kao ideologijsko-diskurzivan znak zabrane govora o samoj prirodi udovi{ne slike. Barthes je ogolio ideologiju u analizi reklamne slike medija, pokazujui da iza medijske slike dogaaja ne stoji vi{e nikakav znak znakova. Nema vi{e Boga kao drugoga oznaitelja. Priroda slike u suvremeno doba medija pokazuje da je oznaitelj prazan. Slika i jezik njegove 6 ogoljenosti i praznine samo je aluzija na (ne)skrivenu zonu erotizma. Kao {to je 7 svaka slika sveta slika, tako je i svaka slika transgresija svetosti. Ogoljavanje5 6 7

J.Derrida, Marges de la philosophie, Minuit, Pariz, 1972. R.Barthes, Rhetoric of Image, u: Image-Music-Text, Collins, Suns, and Co.,New York, 1964.

Vidi o tome: J.-L.Nancy, The Ground of the Image, Fordham University Press, New York, 2005., str. 1-14. 26

Zeni~ke sveske

je skidanje pozlate svetosti sa slike njezinim svoenjem na golo tijelo i ono iza golosti gologa tijela. Podrijetlo reklamne slike nije u uporabnoj vrijednosti, nego u erotskom vi{ku vrijednosti same supstancije gologa (enskoga) tijela 8 kao slike-objekta vizualno-retorike udnje. Erotizam je stoga posljednja zona iskljuenja metafizike iz povijesti. Priroda se erotizma ogleda u njegovoj radikalnoj neprirodnosti i u njegovoj jo{ radikalnijoj prirodnosti kao transgresiji same sebe. [to to znai? Ponajprije, priroda u erotizmu nije puka priroda, ne{to izvanjsko, okrutno i pr