Stanje Okolisa Federacija 2010

�STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE – IzVJEŠćE zA 2010. GODINu

2 STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE – IzVJEŠćE zA 2010. GODINu

STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE - Izvješće za 2010. godinu

NakladnikFederalno ministarstvo okoliša i turizma

Glavni i odgovorni urednikprof.dr.sc. Nevenko Herceg

Zamjenik glavnog i odgovornog urednikamr.sc. Mehmed Cero

Uređivački odbor:Akademik Sulejman Redžić, prof.dr.sc. Tarik Kupusović, prof.dr.sc. Nevenko Herceg,prof.dr.sc. Aco Knežević, mr.sc. Mehmed Cero, Fethi Silajdžić, Tomislav Lukić i Martin Tais

Lektura, korektura i grafičko oblikovanjeBosna-S Consulting, Sarajevo

TisakFRAM zIRAL, Mostar

Naklada1.000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo502.1 (497.6)(047)

Stanje okoliša Federacije BiH – Sarajevo: Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2010.[Glavni i odgovorni urednik Nevenko Herceg]88 str. : ilustr. ; 29 cm

ISBN 978-9958-9089-6-5COBISS.BH-ID 17837062

3STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE – IzVJEŠćE zA 2010. GODINu

STANJE OKOLIŠAFEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

4 STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE - IzVJEŠTAJ zA 2010. GODINu

�STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE – IzVJEŠćE zA 2010. GODINu

SADRŽAJ

Sadržaj

PROSLOV.................................................................................................................................... 7

1UVOD........................................................................................................................................ 9 1.1Svrha izrade Izvješća o stanju okoliša..................................................................................... 11 1.2Primijenjena metodologija i dostupnost podataka.................................................................... 11 1.3Pokazateljski pristup................................................................................................................. 11 1.4Akteri praćenja i ocjene stanja okoliša..................................................................................... 12 1.5Proces izrade Izvješća............................................................................................................. 12 1.6Akcijski plan................................................................................................................... 13

2.INSTITUCIONALNIIZAKONSKIOKVIRSEKTORAOKOLIŠAUFBiH............................... 17 2.1Institucionalni aspekt................................................................................................................ 19 2.2Pravni aspekt............................................................................................................................ 20 3.POKAZATELJI........................................................................................................................ 23 3.1Okolišni pokazatelji u oblasti prirode........................................................................................ 26 3.2Okolišni pokazatelji u oblasti voda........................................................................................... 35 3.2.1 Kvaliteta voda........................................................................................................... 36 3.2.2 Zaštita voda.............................................................................................................. 37 3.2.3 Zaštita od voda......................................................................................................... 38 3.3Okolišni pokazatelji u oblasti zemljišta..................................................................................... 38 3.3.1Strukturazemljišta.................................................................................................... 39 3.3.2Korištenjezemljišta................................................................................................... 40 3.3.3Zaštitazemljišta........................................................................................................ 42 3.4Okolišni pokazatelji u oblasti energije....................................................................................... 47 3.5Okolišni pokazatelji u oblasti zaštite zraka............................................................................... 52 3.5.1Emisijeuzrak........................................................................................................... 52 3.5.2Kvalitetazraka.......................................................................................................... 54 3.5.3Monitoring................................................................................................................. 56 3.6 Okolinski pokazatelji u oblasti gospodarenja otpadom............................................................. 58 3.6.1Generatoriotpada..................................................................................................... 58 3.6.2Komunalniotpad....................................................................................................... 62 3.6.3Industrijskiotpad....................................................................................................... 63 3.6.4Medicinskiotpad....................................................................................................... 66 3.6.5Otpadizpoljoprivredeišumarstva........................................................................... 67

4.STANJEOKOLIŠAUFBiH..................................................................................................... 73 4.1 Priroda...................................................................................................................................... 75 4.2 Vode......................................................................................................................................... 76


SADRŽAJ

4.3 Zemljište.................................................................................................................................... 76 4.4 Ambijentalni zrak....................................................................................................................... 78 4.5 Gospodarenje otpadom............................................................................................................. 79

5.AKCIJSKIPLANZAŠTITEOKOLIŠA..................................................................................... 83 5.1 Federalna strategija zaštite okoliša-opći dio...................................................................... 85 5.1.1Pregled aktivnosti iz Akcijskog plana koje su započete............................................ 85 5.1.2Prijedlog prioritetnih aktivnosti iz Akcijskog plana za iduće tri godine:..................... 85 5.2 Zaštita prirode................................................................................................................ 85 5.2.1PregledaktivnostiizAkcijskogplanakojesuzavršene........................................ 85 5.2.2PregledaktivnostiizAkcijskog plana koje su započete....................................... 85 5.2.3PrijedlogprioritetnihaktivnostiizAkcijskogplanazanarednetrigodine................ 85 5.3Zaštitazraka.................................................................................................................. 86 5.3.1PregledaktivnostiAkcijskogplanastrategijekojesuutijeku................................ 86 5.3.2 Planirane aktivnosti za iduće tri godine............................................................... 86 5.4Gospodarenjeotpadom................................................................................................... 86 5.4.1PregledaktivnostiizAkcijskogplanakojesuzavršene........................................ 86 5.4.2PregledaktivnostiizAkcijskog plana koje su započete........................................ 86 5.4.3PrijedlogprioritetnihaktivnostiizAkcijskogplanazanarednetrigodine................ 87

7STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE - IzVJEŠTAJ zA 2010. GODINu

Globalna kriza okoliša jasno upozorava kako je, ako ne dođe do zaokreta u našem ponašanju, trenutni razvitak civilizacije praktično neodrživ. Mnoštvo neželjenih promjena u okolišu re-zultat je posljedica nagomilanog pritiska velikog broja procesa koji izmiču našoj pozornosti i postaju gotovo prihvaćeni dio ljudske svakodnevice. Pozitivno zakonodavstvo u oblasti za-štite okoliša te svakim danom sve veća razina institucionalne svijesti o potrebi sustavnog pri-stupanja problematici zaštite okoliša, rezultirali su tijekom 2009. godine izradom Prijedloga federalne strategije zaštite okoliša s Akcijskim planom te njezinim usvajanjem od Doma na-roda Parlamenta F BiH čime su se stekli i formalno-pravni uvjeti za njezinu implementaciju.

Budući da se kreiranje okolišne politike temelji na raspoloživosti podataka o stanju okoliša, koji čine temelj za određivanje prioriteta u okolišnom sektoru, logično se kao sljedeći korak nametnula potreba izrade Izvješća o stanju okoliša u Federaciji BiH. Imajući u vidu da je iz-vješće temeljeno na pokazateljskom (indikatorskom) pristupu, ono predstavlja “nulto stanje” čime Federalno ministarstvo okoliša i turizma stvara uvjete za daljnje praćenje učinkovitosti primijenjenih mjera politike zaštite okoliša. Slijedom toga, Izvješće o stanju okoliša važan je alat u planiranju politike zaštite okoliša, ali i pokazatelj nužnosti ugradnje obveze zaštite okoliša u sve razvojne i strateške dokumente drugih sektora. Integracija zaštite okoliša u sek-torske politike istovremeno je i jedan od instrumenata, ali i temeljnih načela i ciljeva suvre-mene prakse zaštite okoliša i održivog razvitka. U tom smislu, ovaj dokument je tek inicijalni materijal koji će, kroz dijalog i sudjelovanje svih za ovu problematiku značajnih čimbenika, jasnije odrediti načine u kojima će se okvirno događati budući razvoj, ali i prioritetne mjere koje se moraju poduzeti sa svrhom zaštite svih sastavnica okoliša.

Publiciranjem ovog izvješća želimo prezentirati podatke o ocjeni stanja okoliša u Federaciji BiH sa svrhom da se osigura veće sudjelovanje i uključivanje znanstvene, stručne i najšire javnosti u procese rješavanja problematike okoliša, odnosno da se odgovornost i dužnost skr-bi o okolišu prenese na sve koji na njega utječu, od zakonodavne preko izvršne vlasti na svim razinama do gospodarskih subjekata i pojedinca. Razvijanje svijesti o okolišu dugoročno je neupitno temeljni cilj i mjera zaštite okoliša te se i ovim izvješćem javnost nastoji dodatno senzibilizirati za probleme okoliša, informirati o trenutnom stanju i važnosti poduzimanja mjera njegove zaštite.

Glavni i odgovorni urednik

PROSLOV

� STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE – IzVJEŠćE zA 2010. GODINu


1.

uVOD


��STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE – IzVJEŠćE zA 2010. GODINu

UVOD

Zakon o zaštiti okoliša F BiH (“Službene novine Fede-racije BiH”, broj 33/03 i 38/09) temeljni je zakonski akt

koji određuje i utvrđuje ciljeve, načela, mjere, odgovorno-sti, dokumente, financiranje i nadzor zaštite okoliša na po-dručju Federacije BiH. Člankom 22. spomenutog zakona propisana je obveza Federalnog ministarstva okoliša i tu-rizma na uspostavljanju sustava informiranja o okolišu te omogućavanja monitoringa stanja okoliša. S druge strane, povećana razina institucionalne svijesti o potrebi sustav-nog pristupa problematici zaštite okoliša te činjenica da će u procesu našeg približavanja i pristupanja Europskoj uniji okoliš nužno postati jednim od prioritetnih područja, do-prinijela je intenziviranju aktivnosti izrade takvog doku-menta kojim će se obraditi niz sektora i tematskih područ-ja koja predstavljaju pokretače, pritiske i utjecaje na okoliš kako bi se utvrdilo stanje sastavnica okoliša i ocijenila pro-vedba politike njegove zaštite. Takav dokument predstavlja Izvješće o stanju okoliša koje daje ocjenu ukupnog stanja okoliša te procjenu učinkovitosti primijenjenih mjera za-štite okoliša te je, uz Federalnu strategiju zaštite okoliša s Akcijskim planom, jedan od temeljnih dokumenta zaštite okoliša u Federaciji BiH. Također, ono predstavlja prvo u nizu izvješća o stanju okoliša koje je Federalno ministar-stvo okoliša i turizma dužno periodično objavljivati u okvi-ru svojih obveza na uspostavljanju sustava informiranja o okolišu kao i obveza radi međunarodne razmjene okolišnih podataka.

1.1 SVRHA IZRADE IZVJEŠĆA O STANJU OKOLIŠA

Svrha izrade Izvješća o stanju okoliša je dvojaka; s jedne strane ono na jednom mjestu objedinjava, analizira i struk-turirano prezentira podatke i ocjenu stanja okoliša, a s dru-ge strane služi kao logično polazište za daljnje planiranje i provedbu mjera zaštite okoliša na području Federacije BiH. Ovdje publicirano Izvješće o stanju okoliša Federacije BiH predstavlja pregled stanja pojedinih okolišnih komponen-ti te pregled stanja institucionalnog i zakonodavnog okvira sektora zaštite okoliša u Federaciji BiH. Koristeći se rezul-tatima analiza, prosudba i proračuna okolišnih pokazatelja provedenih u proteklom razdoblju, Izvješće donosi pregled stanja u 2010. godini.

1.2 PRIMIJENJENA METODOLOGIJA I DOSTUPNOST PODATAKA

Primijenjena metodologija izrade Izvješća prvenstveno je određena karakteristikama problematike kojom se bavi (zaštita okoliša), razinom uspostavljenosti sustava zašti-te okoliša i njegovom dvojakom zadaćom – s jedne strane objedinjavanja, analiziranja i strukturiranog prezentiranja podataka i ocjene stanja okoliša, a s druge strane pružanja logičnog polazišta za daljnje planiranje i provedbu mjera zaštite okoliša na području Federacije BiH. Sadržaj Izvje-štća strukturiran je prema tzv. DPSIR modelu čija se ideja svodi na vrlo jednostavan model: pokretači uzrokuju pri-tiske koji se odražavaju na stanje okoliša, što ima izravan utjecaj na ekološki sustav i cijeli lanac neizravnih utjeca-ja. Svi ti negativni utjecaji isprovociraju odgovore društva, koje nizom odgovarajućih mjera djeluje na sve karike tog lanca. Izvješće je strukturirano na način da s jedne strane daje prikaz uzroka i počinitelja te posljedica onečišćenja, a s druge strane analizira mjere i instrumente zaštite od one-čišćenja. Kvaliteta ovog izvješća u izravnoj je svezi s kvali-tetom dostupnih podataka i informacija. S jedne strane u određenim područjima mjerenja se sustavno provode te se podatci prikupljaju godinama dok s druge strane dio po-trebnih podataka vezanih za, u prvom redu, sektorske pri-tiske dosada nije bio prepoznat kao bitan za problematiku zaštite okoliša te se ti podatci uopće nisu prikupljali i obra-đivali. Glavni problemi u prikupljanju i vrjednovanju po-dataka korištenih u ovom izvješću su rascjepkanost poda-taka po različitim izvorima, izostanak sustavnih mjerenja i napose nepostojanje svih potrebnih podataka.

1.3 POKAZATELJSKI PRISTUP

Izvješće o stanju okoliša F BiH uvodi pokazateljski pri-stup u određivanju trenutnačog stanja okoliša sa svrhom jednostavnije razmjene informacija i njihova korištenja u cjelokupnom procesu planiranja i razvoja sektora okoliša radi unaprjeđenja stanja okoliša u F BiH. Pokazatelji (indi-katori) su reprezentativne vrijednosti nekog promatranog slučaja i oni na određeni način kvantificiraju informacije o okolišu. Dakle, svrha pokazateljskog pristupa je kvantifi-


UVOD

ciranje fizičkih pokazatelja stanja okoliša te osiguranje efi-kasne poredbe vrijednosti pokazatelja iz različitih ciklusa procesa razvitka sektora okoliša. S obzirom da je ovo izvje-šće temeljeno na pokazateljskom pristupu, ono predstavlja “nulto stanje” na temelju kojeg će se u sljedećim razdoblji-ma pratiti i ocjenjivati napredak u području zaštite okoli-ša. Okolišni pokazatelji u F BiH odnose se samo na fizičke komponente okoliša te ne obuhvaćaju pokazatelje koji bi odredili trenutačno stanje institucionalnog, zakonodavnog i ekonomskog okvira sektora okoliša, što Izvješće tretira kao posebnu cjelinu. Za prikaz u Izvješću odabrani su po-kazatelji na temelju dostupnosti, važnosti za ocjenu stanja i uvrštenosti u listu temeljnih pokazatelja EEA�, tzv. core-list2. Jedan dio pokazatelja je preuzet iz CSI liste pokaza-telja definirane od EEA, sa svrhom usklađivanja formata podataka sa zahtjevima međunarodne razmjene podataka, dok je ostatak pokazatelja definiran kako bi prikazao speci-fične okolišne parametre u F BiH.

Za potrebe određivanja stanja okoliša u prvom ciklusu ra-zvoja sektora okoliša u F BiH definirana je lista od 80 oko-lišnih pokazatelja, i to prema sljedećim fizičkim kompo-nentama okoliša:

priroda, četrnaest (14) pokazatelja;vode, devet (9)pokazatelja;zemljište, šesnaest (16) pokazatelja;energija, devet (9) pokazatelja;zrak, deset (10) pokazatelja; iupravljanje otpadom, dvadeset dva (22) pokazatelja.

Ovako odabrani pokazatelji zapravo su trenutačno dostu-pni pokazatelji bitni za temeljne okolišne probleme – bio-lošku raznolikost, kakvoću vode, zemljišta, onečišćenje zraka i oštećenje ozonskog omotača, otpad i dr.

1.4 AKTERI PRAĆENJA I OCJENE STANJA OKOLIŠA

Trajna i učinkovita komunikacija, suradnja i usklađenost među različitim čimbenicima, segmentima i procesima za-štite okoliša spada među temeljne i neophodne aktivnosti uspostavljanja kvalitetnog sustava zaštite okoliša. Sadržaj ovog izvješća zahtijevao je da se ono izradi kroz izraženo participativni proces, odnosno proces koji na što kvalitet-

1 Europska agencija za okoliš2 CSI - Core set indicators

••••••

niji način uključuje sve značajne čimbenike zaštite okoli-ša. Time je i povećana vjerojatnost da će Izvješće sadržavati realan pregled i ocjenu stanja okoliša iz kojeg će proizaći najbolje mjere zaštite okoliša na području Federacije BiH. Na tom tragu, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine doni-jela je 30. studenoga 2009. godine Zaključak broj 932/2009, kojim zadužuje Federalno ministarstvo okoliša i turizma da uredi i publicira integralno Izvješće o stanju okoliša za Federaciju BiH. U Zaključku se naglašava kako je potrebno intenzivirati aktivnosti oko upravljanja okolišnim podatci-ma i informacijama, obavljati obradu okolišnih sektorskih pokazatelja i izradu periodičnih izvješća o stanju okoliša u Federaciji BiH. Navedenim zaključkom, Federalno mini-starstvo okoliša i turizma zaduženo je za upravljanje ovim aktivnostima te poduzimanje odgovarajućih aktivnosti oko uspostave Federalnog zavoda za zaštitu prirode i Agen-cije za zaštitu okoliša. Prema istom zaključku, do usposta-ve navedenih institucija, okolišnim podatcima upravljat će Federalno ministarstvo okoliša i turizma, a sve referentne institucije za pojedine komponente okoliša (Federalni hi-drometeorološki zavod; Federalni agropedološki zavod; Agencija za vodno područje rijeke Save; Agencija za vodno područje Jadranskog mora; Federalni geološki zavod; Fede-ralni zavod za statistiku i Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove) sukladno Zakonu o zaštiti oko-liša imaju obvezu slanja pouzdanih, pravovremenih i toč-nih podataka i informacija iz svoje nadležnosti Federalnom ministarstvu okoliša i turizma.

1.5 PROCES IZRADE IZVJEŠĆA

Izradu Izvješća3 o stanju okoliša F BiH provelo je Federal-no ministarstvo okoliša i turizma u okviru aktivnosti na izradi Federalne strategije zaštite okoliša čija se jedna od komponenti odnosila na utvrđivanje trenutačnog stanja okoliša u Federaciji Bosne i Hercegovine. Konačnim usva-janjem Prijedloga federalne strategije zaštite okoliša na 26. sjednici Doma naroda Parlamenta F BiH, održanoj 26. li-stopada 2009. godine, stekli su se i formalni uvjeti za nje-zinu implementaciju. Sastavni dijelovi Federalne strategije zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: Federalna strategija) su:

Federalna strategija zaštite prirode;Federalna strategija zaštite zraka;Federalna strategija gospodarenja otpadom;Federalna strategija gospodarenja vodama, koja se radi posebno.

3 Strategija integriranja Bosna i Hercegovine u Eu; Direkcija za Europske integracije

••••


UVOD

Imajući u vidu da je ovaj strateški dokument izrađen uz po-dršku svih relevantnih zainteresiranih strana, kako na ra-zini Federacije BiH, tako i subordinirano prema županija-ma/kantonima, to bi trebalo umnogome olakšati njegovu integraciju u druge sektorske strategije, kao i kasniju im-plementaciju, uz sljedeće smjernice:

kako smanjiti korištenje, spriječiti opterećivanje i zagađivanje okoliša, spriječiti narušavanja, kao i poboljšati obnovu oštećenog okoliša;kako zaštiti ljudsko zdravlje i poboljšati uvjete okoliša za kvalitetan život;kako očuvati i zaštiti prirodne resurse, racionalno ih koristiti i primijeniti način gospodarenja kojim se osigurava obnova resursa;kako uskladiti druge interese sa zahtjevima za zaštitu okoliša;kako sudjelovati u međunarodnoj suradnji u oblasti okoliša; kako dobiti inicijativu javnosti i pokrenuti sudjelovanje javnosti u aktivnostima kojima je svrha zaštita okoliša;kako koordinirati gospodarstvo te integrirati socijalni i ekonomski razvitak sukladno zahtjevima zaštite okoliša;kako uspostaviti i razviti institucije za zaštitu i očuvanje okoliša.

Izvješće o stanju okoliša F BiH izrađeno je na temelju de-taljne analize koristeći se metodologijom preporučenom od EEA, koja primjenjuje DPSIR pristup u procesu plani-ranja sektora okoliša te temeljito obrađuje relevantnu pro-blematiku. DPSIR pristup osigurava efikasan proces plani-ranja sektora okoliša na način da se razvoj sektora planira na cikličnoj osnovi, gdje svaki od idućih ciklusa započinje mnogo kvalitetnijim parametrima stanja okoliša od onih s početka prethodnog ciklusa. Dokument Izvješća o stanju okoliša izrađuje se za svaki od ciklusa sa svrhom određiva-nja stanja okoliša za dani ciklus, a to su ujedno i referentne vrijednosti pokazatelja okoliša za idući ciklus, čiji je zada-tak u procesu razvoja sektora okoliša kvalitativno popraviti referentne pokazatelje. Također, ovaj pristup odabran je iz razloga kompatibilnosti informacija namijenjenih među-narodnoj razmjeni podataka, koja prvenstveno ide preko EEA. S druge strane, proces izrade Izvješća o stanju okoliša proveden je poštujući principe sudjelovanja svih interesnih skupina sektora okoliša. Primijenjeni intersektorski pri-stup i sudjelovanje relevantnih institucija iz svih segmena-

•

•

•

•

•

•

•

•

ta okoliša osigurali su korištenje najaktualnijih dostupnih informacija i podataka u procesu razvoja sektora okoliša. Zbog nepostojanja jedinstvenog intersektornog informacij-skog sustav, koji bi u svakom trenutku bio u mogućnosti dostaviti tražene informacije, do podataka se moralo doći primjenom različitih prosudbi, pretpostavki i analiza. Sva-kako, najprecizniji podatci mogli bi se dobiti obradom re-zultata konstantnog monitoringa svih segmenata okoliša. Međutim, uspostava jednog takvog sveobuhvatnog sustava monitoringa okoliša veoma je zahtjevan zadatak, a to će biti jedan od prioritetnih ciljeva u idućem razdoblju. S obzirom da su u procesu izrade Izvješća primijećene određene po-teškoće kod dostavljanja potrebitih podataka i informacija o okolišu, jedan od primarnih zadataka budućega jedin-stvenog sustava informiranja o okolišu u F BiH je usposta-va sustava obveza i odgovornosti za dostavljanje podataka o okolišu među relevantnim federalnim tijelima nadležnim za pojedine okolišne komponente.

1.6 AKCIJSKI PLAN

Federalna strategija zaštite okoliša sa svojim Akcijskim pla-nom pravi funkcionalnu vezu s odgovarajućim državnim institucijama Bosne i Hercegovine kroz mjere koje država treba poduzeti sa svrhom razvoja politike okoliša i bržeg napretka ka punopravnom članstvu u EU. Te mjere su slje-deće:

uspostaviti odgovarajuće kapacitete na razini države (posebice sa svrhom realizacije međunarodnih ugovora o okolišu) i donijeti potrebne zakone na razini države;pristup i provedba Protokola iz Kyota, Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, čime će se omogućiti strano ulaganje u povećanje energetske efikasnosti, odnosno korištenje obnovljivih izvora energije;pojačati kapacitete za okoliš u entitetskim ministarstvima, posebno inspekcijske službe;izvršiti opću implementaciju standarda i kriterija okoliša na temelju strategije “dragovoljno polučlanstvo”, u prvoj fazi, a kasnije kao kandidata za članstvo i u konačnici punopravnog člana Europske unije, što bi bio optimalan temelj razvoja institucionalnih odnosa, ne samo u sektoru okoliša;izvršiti prethodne pravne i ekonomske analize kako bi se pristupilo konvencijama i protokolima kojima BiH nije pristupila, te regulirati njihovu

•

•

•

•

•


UVOD

implementaciju na relaciji država – entiteti – županije/kantoni;raditi na formiranju okolišno odgovornog tržišta u BiH (slanje signala akterima u gospodarstvu da je potrebno da se ponašaju okolišno prihvatljivo; uvođenje državnih programa te okolišnih i ekonomskih poticaja);pri realizaciji ovih koraka treba imati na umu kako se navedene aktivnosti ne mogu obaviti isključivo unutar sektora okoliša, već integralno sa svim ostalim sektorima.

Akcijski plan Federalne strategije, napravljen je kao tablič-ni prikaz za sve komponente okoliša koje tretira Federal-na strategija (zrak; zemljište; priroda i otpad ) kroz pravni i institucionalni okvir, uz ekonomske instrumente zaštite okoliša, sa sistematiziranim naslovima mjera, uz planirani rok izvršenja, s odgovornim institucijama za izvršenje, kao i procijenjeni potrebni iznos sredstava i izvor iz kojega po-jedinačni projekti i aktivnosti trebaju biti financirani. S ob-zirom na dugotrajnu proceduru usvajanja Federalne strate-gije, određene aktivnosti iz Akcijskog plana morale su biti započete, a neke su već i završene. Izvješće o stanju okoliša daje presjek stanja realizacije Akcijskog plana za sve poje-dinačne komponente do sada, uz odgovarajuće selektiranje prioriteta za moguću realizaciju, uzimajući u obzir realnu raspoloživost financijskih sredstava i institucionalnih ka-paciteta, za iduće tri godine (2010. – 2012.) za koje se radi i DOB. Osim sredstava koja se planiraju u Proračunu Fede-racije BiH, za implementaciju Akcijskog plana neophodno je pokrenuti rad Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i izvršiti nadogradnju njegovih ekonomskih instrumenata sukladno Zakonu o Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj 33/03).

•

•




2.

INSTITuCIONALNI I ZAKONSKI OKVIR SEKTORA OKOLIŠA u FBiH

�� STANJE OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE – IzVJEŠćE zA 2010. GODINu


INSTITUCIONALNI I ZAKONSKI OKVIR SEKTORA OKOLIŠA U FBiH

2.1 INSTITUCIONALNI ASPEKT

Okolišna administracija u FBiH ima izrazito fragmen-tiranu i složenu institucionalnu strukturu (tri admi-

nistrativne razine – Federacija, županije/kantoni i općine). U takvoj situaciji, nepostojanje snažne vertikalne i horizon-talne koordinacije dovelo je do toga da je upravljanje okoli-šem u FBiH u značajnoj mjeri neefikasno i neekonomično, iako su nadležnosti i funkcije u Federaciji, kao cjelini, ade-kvatno definirane. Naime, okolišne administracije na svim razinama (federalna, županijska/kantonalna i općinska), imaju zakonima definirane mandate kojima se uređuju njihove nadležnosti i funkcije. Međutim, glavni razlog po-stojanja praznina, preklapanja i dupliciranja nadležnosti i funkcija među ovim razinama okolišne administracije leži u nepostojanju institucionaliziranih kanala vertikalne kon-sultacije i mehanizama koordinacije. Ovakvi uvjeti složene administracije zahtijevaju krajnju preciznost s gledišta za-konodavstva, provedbe i kontrole. Vertikalna koordinacija u FBiH je, sa aspekta ocjene strategijskih procjena okoli-ša radi zauzimanja stavova i davanja mišljenja, predviđena kroz Zakon o zaštiti okoliša iz 2003. god. Vlada FBiH je u listopadu 2006. god. donijela rješenje o imenovanju članova Savjetodavnog vijeća za okoliš, radi pružanja znanstvene i stručne podrške Federalnom ministarstvu okoliša i turiz-ma i Vladi FBiH za oblast okoliša. Savjetodavno vijeće čini 13 članova, od čega njih deset predlažu nadležna županij-ska/kantonalna ministarstva za zaštitu okoliša iz znanstve-nih krugova, organizacija i ustanova koje zastupaju stručne i ekonomske interese, a preostala tri člana predlažu FMO-iT-a, ANU BiH-e i REC-BiH. Pored resornih ministarstava, koja se bave segmentima okoliša, na Federalnoj razini po-stoje javne stručne institucije koje se bave problematikom okoliša, bilo da su u sastavu resornih ministarstava ili pod izravnom nadležnošću Vlade FBiH, čije su nadležnosti i funkcije također definirane zakonima. Uočeno je da struč-na institucija koja se bavi prirodom nije uspostavljena.

Postojeće institucije:

obavljaju stručne poslove u različitim segmentima okoliša (Federalni zavod za agropedologiju, Federalni zavod za geologiju, Federalna uprava za geodetske i

•

imovinske-pravne poslove, Agencija za vodno podučje rijeke Save, Agencija za vodno područje Jadranskog mora, Federalni hidrometeorološki zavod BiH, Federalni zavod za statistiku);obavljaju nadzor i kontrolu nad aktivnostima koje utječu na stanje okoliša (Federalna uprava za inspekcijske poslove);iniciraju, planiraju i izvršavaju aktivnosti kojima se štite ljudi, materijalna dobra i okoliš od prirodnih katastrofa, urgentnih/akcidentnih situacija i nesreća većih razmjera (Federalna uprava civilne zaštite).

Međutim, mehanizmi koji osiguravaju razmjenu podataka i informacija, međusobnu koordinaciju i konsultacije izme-đu ovih institucija i Federalnog ministarstva okoliša i tu-rizma, kao i ostalih resornih ministarstava koji se bave se-gmentima okoliša, nisu adekvatni. Zbog ovoga je u velikoj mjeri umanjena efikasnost tj. mogućnost kvalitetnih rezul-tata rada na upravljanju okolišem u FBiH. Također, formal-ni institucionalni oblici suradnje među sektorima, koji se bave problematikom okoliša, ne postoje, što često dovodi do konflikta interesa među sektorima koji imaju utjecaja na prirodne resurse.

Iako generalno postoje institucionalni elementi adekvat-ne okolišne administracije, ustanovljeno je da je zaštita i upravljanje okolišem kao administrativni posao relativno mlad u FBiH i da ne postoji dovoljan broj adekvatno obuče-nog stručnog kadra za upravljanje okolišem. Ovakva situa-cija dovodi do značajnog jaza između zakonski definiranih funkcija (tj. administrativnih zadataka koji se trebaju oba-viti) i funkcija koje se zapravo sprovode.

Problematika ljudskih resursa u sektoru okoliša svodi se na nekoliko ključnih aspekata:

mali broj stručnjaka za bilo koju oblast okoliša (otpad, emisije u zrak, buka, nuklearno zračenje, itd);nedostatak stručnih osoba i obujam posla na svim administrativnim razinama nadilazi postojeće kapacitete;stručnjaci rade više različitih poslova;neusklađenost planiranih i popunjenih radnih mjesta.

•

•

•

•

••



Prema podatcima navedenim u okviru projekta “Funkcio-nalni pregled sektora okoliša u Bosni i Hercegovini” (2005. god.), BiH na 100.000 stanovnika ima 0,08 službenika u sektoru okoliša. Usporedba s nekim europskim zemljama pokazala je sljedeće odnose u broju službenika u sektoru okoliša na državnoj, entitetskoj i županijskoj/kantonalnom razini.

Broj službenika u sektoru okoliša na državnoj razini:

Državni nivo Broj službenika / 100.000 stanovnika BiH 0,08Njemačka 2,39Finska 17,98Švicarska 4, 90

Tabela 1. Broj službenika u sektoru okoliša na državnoj razini

Entitetski nivo Broj službenika / 100.000 stanovnika FBiH 1,75RS 1,69Njemačka (Saksonija) 20

Tabela 2. Broj službenika u sektoru okoliša na entitetskoj razini

Kantonalni nivo Broj službenika / 100.000 stanovni-ka

Sarajevo 2Tuzla 1,76zenica - Doboj 1,75RP Chemnitz – Njemačka 18,75Vogtlandkreis - Njemačka 15,38Appentzell Auss. - Švicarska 26,42Luzern - Švicarska 20

Tabela 3: Broj službenika u sektoru okoliša na županijskoj/kan-tonalnoj razini

Na temelju navedenih podataka, zaključeno je da neke eu-ropske zemlje (Njemačka, Finska i Švicarska) u usporedbi s BiH imaju:

25 – 200 puta više osoblja na državnoj razini,oko 12 puta više osoblja na entitetskoj razini,oko 8 – 18 puta više osoblja na županijskoj/kantonal-noj razini.

Suradnja i koordinacija između Federacije BiH i Republike Srpske, vezana za problematiku okoliša u BiH, ostvarena je uspostavljanjem Međuentitetskog tijela za okoliš. Ovo tijelo sastoji se od osam članova, od kojih je četiri člana imeno-vala Vlada FBiH, te četiri člana Vlada RS. Međuentitetsko tijelo se bavi svim pitanjima iz oblasti okoliša koja zahti-

•••

jevaju usaglašen pristup entiteta. Prilikom planiranju pro-jekta, ovo tijelo je dužno osigurati da se u obzir uzmu inte-resi oba entiteta, naročito u situaciji kada se radi o koliziji u korištenju prirodnih resursa i okoliša na području koje pre-sijeca međuentitetska crta. Također, Međuentitetsko tijelo se bavi i pitanjima koja su u njegovu nadležnost prenijeli entiteti, a naročito: međunarodnim sporazumima i progra-mima iz oblasti okoliša; suradnjom s međunarodnim orga-nizacijama i drugim zemljama, koordiniranjem implemen-tacije i donošenja zakona i drugih propisa; koordiniranjem monitoringa provedbe standarda i procedura za okoliš; da-vanjem preporuka za uspostavljanje usuglašenih standarda kvaliteta okoliša na razini entiteta; koordiniranjem entitet-skih akcijskih planova i drugih programa i planova iz obla-sti okoliša; koordiniranjem monitoringa i sustava za infor-miranje, te prikupljanjem i razmjenom informacija.

2.2 PRAVNI ASPEKT

Analiza zakonodavstva iz oblasti okoliša ukazala je na ne-dostatak velikog broja akata. Npr. u skladu s Okvirnim za-konom o zaštiti okoliša Federacije BiH, predviđeno je do-nošenje 23 podzakonska akta, od kojih je do sada doneseno samo 6, unatoč činjenici da su rokovi za njihovo donošenje davno prošli. Osim što veliki broj akata još nije donesen, problem je također i u tome što oni koji su doneseni nisu usklađeni sa standardima i propisima Europske unije, a ta-kođer postoji i neusaglašenost između zakona koji su do-neseni na različitim razinama vlasti. Iako se u BiH primje-njuje princip da zakoni doneseni na nižim razinama vlasti moraju biti u skladu sa zakonom donesenim na višoj razini, ipak je došlo do određenih različitosti u zakonima na žu-panijskoj/kantonalnoj razini, jer su neki od njih doneseni prije nego što je Zakon o zaštiti okoliša FBiH stupio na sna-gu, što uzrokuje nastajanje određenih konflikata prilikom implementacije ovih zakona.

Jedan od dodatnih problema jeste nepostojanje prostornog plana Federacije BiH. Ovaj plan predstavlja krovni strateški dokument na temelju kojeg će se definirati korištenje pro-stora i izrađivati razvojni planovi, koji će između ostalog definirati objekte i područja prirodnog naslijeđa, te ciljeve prostornog razvitka, zaštitu, korištenje i namjenu zemlji-šta. Uz prostorni plan Federacije BiH potrebno je donije-ti i županijske/kantonalne i općinske prostorne planove za koje je potrebno da budu usuglašeni s prostornim planom FBiH. Poznato je da su aktivnosti na izradi ovog plana već u tijeku.

Problemi također postoje i u oblasti koncesija. Parlament Federacije BiH usvojio je 2002. godine Zakon o koncesija-ma (“Službene novine FBiH“ br. 40/02 i 61/06). Osim ovog



zakona, postoje i županijski/kantonalni zakoni koji regu-liraju dodjelu koncesija za predmete koji nisu u nadležno-sti FBiH. U praksi se pokazalo da se vrlo često izvrši do-djela koncesije, a da se nakon toga, u postupku izdavanja dokumenata za građenje, ispostavi da gradnja nije moguća. U skladu s tim, utvrđeno je da je nedostatak propisa/zako-na o koncesijama u tome što nigdje ne obvezuje koncesora da prije nego pokrene postupak za dodjelu koncesije utvrdi mogućnosti za gradnju. Osim toga, u zakon treba ugraditi odredbu da povjerenstvo prilikom donošenja odluke o stu-diji ekonomske opravdanosti uzme u obzir i to uklapa li se projekt u prostorni plan, pored svih ostalih pobrojanih za-htjeva. Na taj način bi se izbjegla mogućnost dodjele kon-cesije na prostoru na kojem nije dopuštena gradnja. Pored navedenog tu je i problem izostanka integracije okolinske politike u ostale sektore, kao i nedostatak međusektorske suradnje prilikom izrade propisa.

Kad su u pitanju međunarodne obveze, neophodno je is-punjavanje obveza glede izvješćivanja, imenovanja naci-onalnih focal point-a i praćenja stanja/monitoringa. U ti-jeku implementacije projekta “Funkcionalni pregled javne administracije u sektoru voda i okoliša“ utvrđen je osnovni nedostatak koji se ogleda u nemogućnost administracije da nadgleda i upravlja multilateralnim okolinskim sporazu-mima.



3.

POKAZATELJI



POKAZATELJI

Pokazatelji praćenja stanja okoliša u Federaciji BiH su izrađeni prema DPSIR analizi. DPSIR je opći okvir za

organizaciju podataka o stanju okoliša u okolinskim kom-ponentama priroda, voda, zemljište, zrak i upravljanje ot-padom. Međutim, ideja za ovaj okvir ipak je izvorno bila izvedena iz socijalnih studija, pa tek onda šire primijenje-na, posebice za organiziranje sustava pokazatelja u kontek-stu zaštite okoliša i kasnije održivog razvitka.

DPSIR okvir pretpostavlja odnos uzrok-efekt između me-đusobno povezanih komponenti društvenih, ekonomskih i okolišnih sustava, i to:

pokretačkih snaga ekoloških promjena – ekonomskih sektora i ljudskih aktivnosti (Drivers);pritisaka na okoliš u vidu emisija i otpada (Pressures); stanja okoliša – fizičkog, kemijskog, biološkog (State); utjecaja na stanovništvo, gospodarstvo, ekosustave (Impacts)odgovora društva, prioriteta, ciljanih postavki, pokazatelja (Response)pokazatelja (Response).

Slika 1. DPSIR metoda

•

•••

•

•

U procjeni stanja okoliša indikatori okoliša su vrlo važni pokazatelji. Dobivaju se iz određenog uzorka koji opisuje stanje okoliša, njegov utjecaj na ljudska bića, ekosistem, U procjeni stanja okoliša pokazatelji okoliša su vrlo važni pokazatelji. Dobivaju se iz određenog uzorka koji opisuje stanje okoliša, njegov utjecaj na ljudska bića, ekosustav, pri-tisak tog uzorka na okoliš, osnovne pokretačke mehaniz-me negativnih utjecaja (npr. u poljoprivredi, upravljanju otpadom, upravljanju vodama itd), kao i odgovore društva na negativne utjecaje toga uzorka. Pokazatelji su efikasan oblik za praćenje promjena te ostvarenje ciljeva sektorskih politika ili strategija. Oni pomažu boljem razumijevanju složenih ekoloških problema te daju kvantitativnu infor-maciju na jednostavan i jasan način.

Na temelju DPSIR okvira temelji se i standardna tipologija pokazatelja Europske agencije za okoliš (EEA), koja je ra-zvila tzv. CORE set pokazatelje. Glavna svrha CORE set pokazatelja je osiguranje praktične i stabilne baze za izvje-šće prema EEA, te unaprjeđivanje kvalitete i geografske po-krivenosti protoka podataka.

pokazatelj D – pokazatelj okolnosti (driving forces);pokazatelj P – pokazatelj pritisaka na okoliš (pressures);pokazatelj S – pokazatelj stanja okoliša (state of environment);pokazatelj I – pokazatelj utjecaja (impacts) ipokazatelj R – pokazatelj odgovora društva (response).

Stanje okoliša FBiH je utvrđeno na temelju identificirane liste okolinskih pokazatelja, te proračunu vrijednosti po-kazatelja. Lista korištenih pokazatelja u oblasti upravljanja otpadom je prikazana prema komponentama.Stanje okoliša FBiH je utvrđeno na osnovu identificirane liste okolišnih indikatora, te proračunu vrijednosti indikatora. Lista korištenih indikatora u oblasti upravljanja otpadom je prikazana prema komponentama.

••

•

••


POKAZATELJI

3.1 OKOLIŠNI POKAZATELJI U OBLASTI PRIRODE

PRIRODA [Tip indikatora]

Prirodno okruženje

Biodiverzitet

Geološka raznolikost

Prirodno naslijeđe

Konverzija staništa

Konverzija primarnih ekosistema [P]

Konverzija sekundarnih staništa [P]

Prekomjerna eksploatacija resursa

zagađenje

utjecaj klimatskih promjena na prirodu

Invazivne vrste

Stanje javne svijestiIdentifikacija (rangiranje) ekosistema sa visokim vrijednostima bioraznolikostiOpis posebno vrijednih područja

Tabela 4. Lista okolišni pokazatelja stanja prirode u FBiH

Federacija Bosne i Hercegovine, koja zauzima površinu od 26.110 km², predstavlja jedinstvenu prostorno-vremensku cjelinu, s visokim stupnjem biološke, geološke i hidrološ-ko-ekološke raznolikosti, kako na području zapadnog Bal-kana, tako i na području čitave Europe. Razvoj i postojanje velikog broja fitocenoza, zoocenoza i antropocenoza koje su u neprestanoj interakciji s abiotičkim komponentama (klima, geološka podloga) za posljedicu su imali nastanak osobito bogatog biosa na ovom području. Prema stupnju raznolikosti vrsta, koja se ogleda kroz diverzitet biljaka, životinja, gljiva, lišajeva, i određenih skupina prokariota, FBiH se nalazi u samom vrhu u Europi.

Biodiverzitet

Imajući u vidu interakciju svih činbenika biotopa i bioce-noze ovog područja, sa sigurnošću se može reći da je na ovom dijelu Bosne i Hercegovine sadržano i više od 90% od ukupnog broja utvrđenih vrsta.

Kao osnovni čimbenici diverziteta Federacije Bosne i Hercegovine mogu se navesti:

diverzitet terestričnih staništa kroz: prisustvo stijena različite geološke starosti, raznolikost matičnog supstrata, tipova zemljišta, unikatnih i raznovrsnih formi reljefa, te diverzitet klimatskih uvjeta;diverzitet vodenih staništa kroz: bogatu i raznovrsnu

•

•

hidrološku mrežu (planinska jezera, izvori, planinski potoci, rječice, rijeke, ponornice, bare, močvare, podzemne vode, termalni izvori, bočatne vode i more);dugotrajni procesi antropogeneze;raznoliki procesi etnogeneze.

Ekološka heterogenost područja Federacije Bosne i Herce-govine (geomorfološka i hidrološka raznolikost, specifična geološka prošlost i diverzitet ekoklima) uvjetovala je visok stupanj endemičnosti živog svijeta na ovom području. Ovu endemičnost čini više od 450 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka, nekoliko stotina beskičmenjaka (naročito inseka-ta), 12 vrsta riba, 2 vrste vodozemaca, 4 vrste gmazova, te nekoliko vrsta ptica i sisavaca. Na malom geografskom po-dručju egzistira više razvojnih endemičnih centara, u koji-ma se i danas odvijaju procesi nastajanja novih vrsta. Već spomenuti centri razvoja glacijalne flore i faune, dokazi su procesa koji su se događali nakon ledenog doba na Balkan-skom poluotoku. Izražen diverzitet insekta, predstavnika ihtiofaune i sisavaca, čini faunu FBiH prepoznatljivom u europskim razmjerama, a prema nekim skupinama (pećin-ski organizmi i ribe u kraškim ponornicama i podzemnim objektima – pećinama) jedinstvenu za čitav svijet.

Geološka raznolikost

Osim specijske, diverzitet Federacije BiH se odlikuje i izni-mno visokim stupnjem pejzažne raznolikosti u koju su in-tegrirani i svi oblici geološke i biološke različitosti u najši-rem smislu. Idući od razine mora do najviših planina mogu se razlikovati:

••

Grupa organizama Broj vrsta

alge 1.100

mahovine 500

papratnjače 70

sjemenače 4.100

ribe Više od 100

vodozemaci 20

gmizavaci 35

ptice 320

sisari 80

beskičmenjaci Oko 10.000

gljive Oko 1.400

lišajevi Oko 300

prokariota više hiljada nedovoljno poznatih

Tabela 5. Pregled procijenjenog biodiverziteta u FBiH


POKAZATELJI

mediteranski pejzaži,submediteranski pejzaži,mediteransko-montani pejzaži,oromediteranski pejzaži.

Idući od najnižih dijelova Bosanske Posavine (100 m n.v.) pa do najviših vrhova planina (Čvrsnica, Vranica, Bjelašni-ca) kao rezultanta specifičnih uvjeta staništa razvijeni su:

peripanonski pejzaži,panonski pejzaži,brdski pejzaži,gorski pejzaži,planinski pejzaži.

Svaki od pejzaža diferencira se na više ekosustava (šume, livade, kamenjari, šibljaci, te ekosustavi obradivih i naselje-nih površina). Poseban pečat unikatnosti područja Federa-cije BiH daju i specifični pejzaži, karakteristični za ukupni diverzitet Federacije, a to su:

visokoplaninski pejzaži s dominacijom ekosustava planinskih livada ili rudina, planinskih točila ili sipara, pukotina stijena, bazifilnih treseta, te pretplaninskih ekosustava klekovine bora, bukve, munike, smrče i jele; raznoliki i polidominantni pejzaži u refugijumima Bosne i Hercegovine:

pejzaži reliktnih borovih šuma na dolomitima i ofiolitskoj zoni s ekosustavima ilirskog bora, munike;pejzaži reliktno-refugijalnih ekosustava u kanjonima i klisurama Une, Sane, Neretve, Bosne i Drine (gdje je sadržan najveći diverzitet ekosustava, zajednica, staništa, vrsta, te geoloških formi);

močvarni pejzaži (Hutovo Blato, Buško Blato, planinska jezera Kupreške visoravni, Bjelašnice, Prenja, Čvrsnice, Šatora, te močvarna planinska područja u obliku otoka (Vranica, Zvijezda);složeni ekosustavi kraških polja i polja u kršu (Grahovsko, Livanjsko, Glamočko, Kupreško, Šuičko, Grudsko, Posuško, Dugo polje, Mostarsko blato, Ljubuško, Stolačko i zapadni dio Popovog polja s hidrogeološko-morfološkim fenomenom – pećinom Vjetrenicom).

Na temelju procjene stanja, ističu se sljedeće karakteristike pejzažne i biološke raznolikosti u FBiH:

••••

•••••

•

•

•

•

•

•

visok stupanj genetičke, specijske i ekosustavne raznolikosti;visok stupanj očuvanosti cjelina pejzažne raznolikosti od europskog i globalnog značenja; značajan stupanj promjena, u odnosu na distribuciju i sastav klimatogenih ekosustava;izražen trend gubitka biološke i pejzažne raznolikosti, uvjetovan širokim spektrom antropogenih čimbenika.

Prirodno nasljeđe

Prirodno nasljeđe su dijelovi prirodnog okoliša u Federa-ciji BiH, izdvojeni i zaštićeni posebnim zakonskim aktima kao dobra s identificiranim visokim vrijednostima bio i ge-odiverziteta. Ukupna površina pod zaštićenim područjima na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu s prirodnim potencijalima i identificiranim prirodnim vri-jednostima i generalno je vrlo niska. Najveći dio postojećih zaštićenih područja u Federaciji BiH je još uvijek reguliran Zakonom SR BiH o zaštiti prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa iz 1985. godine. Neophodno je istaknuti da zašti-ćena područja koje tretira spomenuti zakon, danas ne uži-vaju odgovarajući stupanj zaštite i ne stoje pod adekvatnom skrbi i zaštitom društva. Spomenuta područja su velikim dijelom napadnuta neadekvatnim „razvojnim“ akcijama, te nije rijetkost da se u ovim, zakonom štićenim dijelovima teritorija, otvaraju kamenolomi (posebno u reliktno-refu-gijalnim pejzažima), siječe šuma (u rezervatima), planira-ju i grade različiti energetski (velike i mini hidrocentrale), komunikacijski (sve vrste putne i komunikacijske mreže), gospodarski i drugi objekti infrastrukture.energetski (ve-like i mini hidrocentrale), komunikacijski (sve vrste putne i komunikacione mreže), privredni i drugi objekti infra-strukture.

•

•

•

•


POKAZATELJI

Strogi prirodni rezervatPrašuma Žuća RibnicaPrašuma Plješivica

Upravljani prirodni rezervati Šumsko područje Masna Luka na ČvrsniciSpecijalni rezervati

geološkiPećina Vjetrenica u zavali Pećina Hrustovača kod Sanskog MostaBijambarska pećina

botaničkiTresetno područje na zvijezdi kod Vareša Dolomitno područje Vrtaljica kod KonjicaTresetište Đilda na zvijezdi Mediteranetum na Kleku

ornitološki Hutovo Blato kod Čapljine

Rezervati prirodnih predjela

Kanjon Neretve od Jablanice do Drežnice Vrelo Bune u BlagajuKanjon Rakitnice Predjel Bašajkovac kod LivnaKanjon Vrbasa kod Jajca Predjel Kruščica kod VitezaKlisura ujča kod Kladnja Predjel Tisivac kod BusovačeKlisura Čude kod Olova Predjel Bistričak kod zeniceKlisura Miljacke kod Kozje ćuprije

Spomenici prirode

geološkiSedreno područje oko vodopada Kravice Sedreno područje u Martin-BroduSedreno područje oko vodopada u Jajcu

geomorfološki

Prokoško jezero Vrelo Vrioštice u Vitini Pećina Breteljivići kod Kladnja

Blidinje jezero Kameni svod na Miljacki kod Sara-jeva Pećina kod Martin Broda

Šatorsko jezero Kazani kod Trnova Međugorska pećina na Šator pl.Boračko jezero Hajdučka Vrata na Čvrsnici Đuričina pećina kod IlijašaBlatačko jezero na Bjelašnici Vodopad Kravice Pećina pod Vrtoč pl. (Fojnica)Ždrimačka jezera kod Gornjeg Vakufa Vodopad Kočuša kod Ljubuškog Pećina Brazilovka kod Livna

Jezero Krenice kod Gruda Vodopad Šištice ispod Boračkog j. Oberske pećine kod KreševaPaučko jezero kod Kladnja Vodopad Skakavac kod Sarajeva Veliki Ponor oklop kod KreševaIzvori: rijeke Dabra kod S. Mosta Dva vodopada na Plačkovcu (Travnik) Mali oklop kod Kreševa

Crni izvor kod Martin Broda Vodopad Blihe kod S. Mosta Pećina Ševrljica kod BlagajaRijeke Žuče kod Kaknja Vodopadi na Bregavi u Stocu Pećina Vrelo kod ŽivinicaMliništak kod Jablanice Vodopadi Bučine kod Ljubuškog Pećina Duman u LivnuRijeke Klokot kod Bihaća Srednji Buk kod Martin Broda Mračna pećina kod LivnaRijeke Stavnje kod Vareša Vodopad Očevje kod Vareša Pećina Tomornjača kod Stoca

Duman u Livnu Vodopadi na Kozici kod Fojnice Pećina Hardomilje kod Ljubuškog

Rijeke Sturbe kod Livna Veliki slap kod Martin Broda Pećina Vrbine kod GrudaRijeke Krušnice kod B. Krupe Štrbački Buk kod Martn Broda Pećina Vrpeć kod KonjicaRijeke Bregave kod Stoca Pećina Dusina kod Fojnice Pravčeva pećina kod LišticeVrelo Tihaljine kod Ljubuškog Vilinska pećina na Sebešiću Bezdan na Šator planiniVrelo Bunice kod Mostara Dabarska pećina kod S. Mosta Mijatova pećina kod DuvnaVrelo Lištice

paleontološkiGornja Bijambarska pećinazelena pećina iznad Blagaja

Tabela 6. Lista zaštićenih područja prema zakonu o prirodnom i kulturno-povijesnom naslijeđu SR BiH


POKAZATELJI

Postojeći društveni trendovi, koji često ignoriraju neprin-cipijelne strane tranzicijskih procesa, uveliko potpomažu propadanje prirodnog naslijeđa Federacije BiH. Poslijeratni Zakon o zaštiti prirode, postavljen na principima Smjerni-ce o staništima (EU HABITATS DIRECTIVE (92/43/EEC) i Smjernice o pticama (Council Directive 79/409/EEC), propisuje sljedeće kategorije zaštite (usklađene s kategori-zacijom zaštićenih područja prema IUCN):

zaštićeno područje prirode (I.a, I.b i IV. kategorija IUCN-a);nacionalni park (II. kategorija IUCN-a);spomenik prirode (III. kategorija IUCN-a);zaštićeni pejzaž (V. kategorija IUCN-a).

Međutim, kako je nadležnost za uspostavu zaštićenih po-dručja podijeljena između federalnog i županijskih/kanto-nalnih razina (prema visini kategorije), tako je i implemen-tacija i prohodnost Zakona znatno oslabljena. Neophodno je istaknuti da u Federaciji BiH nisu uspostavljeni ekonom-ski instrumenti i mobilizirani financijski tijekovi koji bi omogućili efikasnu zaštitu prirodno vrijednih područja. S druge strane, upravljanje prirodnim dobrima nije razvije-no niti u svijesti, niti u praksi kao efikasna i održiva mo-gućnost stjecanja profita.

Istovremeno, značajan stupanj ugroženosti biološke i pej-zažne raznolikosti ogleda se kroz identificirane:

kritično ugrožene vrste/staništa/ekosustave/pejzaže od lokalne, regionalne i globalne važnosti;staništa i ekosustave s velikim brojem endemičnih i reliktnih ili ugroženih vrsta ili s visokom stopom bogatstva biološke raznolikosti;ekosustave sa značajnom ekonomskom i ekološkom vrijednošću;pejzaže sa značajnom biološkom i kulturnom raznolikošću.

Prema kriterijima IUCN-a (International Union for Con-servation of Nature), procjenjuje se da je više od 600 taxo-na viših biljaka s različitim stupnjem ugroženosti, 250 vr-sta kičmenjaka (ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci), desetine vrsta beskičmenjaka, te 50 vrsta gljiva i lišajeva. U upravljanju biodiverzitetom Federacije Bosne i Hercego-vine posebno mjesto zaslužuju prioriteti dugoročne zaštite, a to su:

•

•••

•

•

•

•

diverzitet endemičnih reliktnih vrsta, vrsta ugroženih na nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini; gospodarski važnih vrsta i autohtonih genetičkih resursa;bogatstvo kanjona i klisura kao razvojnih centara flore, faune i vegetacije; te refugijuma biodiverziteta tercijarne starosti;diverzitet staništa izvan uobičajenog područja rasprostranjenja i prirodno rijetkih staništa (tresetišta, slatine, planinski izvori, morske hridine, manje močvare, male pećine itd);diverzitet kraških ekosustava kao najvećih prirodnih fenomena (kraška polja, ponornice, pećine, krš);diverzitet visokoplaninskih ekosustava – otoci očuvane glacijalne flore i faune;diverzitet ekosustava provincije reliktnih borovih šuma na različitim geološkim supstratima (krečnjaci, dolomiti, ofioliti, travetini i sl).

Konverzija

Konverzija predstavlja proces degradacije staništa, pri čemu s višeg stupnja organizacije i integracije se prelazi u staništa karakteristična za niže oblike organizacije. Ovo je rezultat djelovanja jednog ili više ekoloških čimbenika, a može biti antropogene prirode, rezultat prirodne katastrofe (požari, poplave, odroni) ili rezultat dugotrajnog procesa regresiv-ne sukcesije biocenoza. Konverzija je u pravilu nepovoljan proces za autohtoni biodiverzitet. Stanje bio i geodiverzite-ta na području Federacije BiH koje nastaje kao posljedica konverzije staništa ogleda se kroz ljestvicu promjena struk-ture biocenoza i ekosustava do njegova potpunog gubitka na određenom području i u određenom vremenu. U po-sebno nepovoljnom stanju su: šumski ekosustavi, planinski vodeni ekosustavi, osjetljiva kraška područja, kraška polja, te močvarni ekosustavi, a posebno kanjoni i klisure rijeka, u kojima su inače identificirani i svi centri razvoja endema i reliktno-refugijalnih zajednica. Posebnu opasnost za bu-dućnost prirode Federacije Bosne i Hercegovine čine često neprincipijelni i stručno nedovoljno utemeljeni poduhvati u kreiranju novih obrazaca energetskog sustava, urbanog razvoja, te korištenja mineralnih i fosilnih resursa. Poseban problem čini dio prirode sadržan u mediteranskom pojasu Bosne i Hercegovine, području koje je danas pod iznimno visokim pritiskom neplanske izgradnje, eksploatacije ma-rinskih resursa, te planirane izgradnje infrastrukture, koja bi trajno degradirala nesumnjive prirodne vrijednosti ovog dijela Federacije.

•

•

•

•

•

•


POKAZATELJI

Utjecaji danog stanja bio i geodiverziteta Federacije BiH da-nas se očituju kroz fizičko smanjenje površina pod primar-nim i sekundarnim terestričnim ekosustavima, odnosno homogenizaciju biodiverziteta u vodenim ekosustavima.

Kako je već navedeno u planskoj dokumentaciji, Federacija BiH raspolaže setom okolinskih zakona koji predstavljaju osnovu za pozitivan odnos i odgovor društva na dane priti-ske, stanje i utjecaje. Međutim, daljnja instrumentalizacija odgovora društva mora ići u smjeru izgradnje sustava mo-nitoringa (I) i sustava zaštite (II) bio i geodiverziteta.

Konverzija primarnih šumskih staništa uvjetovana je na području Federacije sljedećim aktivnostima: intenzivna, prekomjerna i neselektivna sječa šuma, naročito na sen-zitivnoj geološkoj podlozi (dolomiti, peridotiti, amfibo-liti itd); neuravnotežena izgradnja putnih komunikacija, šumskih putova, energetskih postrojenja („male“ protočne elektrane), turističke infrastrukture, eksploatacija mineral-nih resursa itd.

Slika 2. Konverzija primarnih šumskih ekosustava

Konverzija visokoplaninskih staništa uvjetovana je sljede-ćim čimbenicima: prekomjerna i intenzivna ispaša primar-nih rudina, eolska i hidroerozija planinskih staništa, toplje-nje snježanika, kaptiranje planinskih izvorišta, neplanska izgradnja infrastrukture, neuravnoteženi turizam.

Slika 3. Konverzija slatkovodnih i marinskih ekosustava

Konverzija slatkovodnih staništa uvjetovana je sljedećim čimbenicima: podizanje brana i uspostava vještačkih hi-droakumulacija, neplanska izgradnja u priobalnom pojasu, neuravnotežena izgradnja cestovnih komunikacija, kame-noloma, eksploatacija šljunka, neplanska i ekološki pri-hvatljiva izgradnja tzv. malih protočnih elektrana, degra-dacija i devastacija priobalnog zaštitnog šumskog pojasa, kaptiranje izvorišta, prevođenje vodotoka u druge slivove, presijecanje vodenih žila, prekomjerna uporaba vode u svr-he melioracija, rekreacije.

65

50

90

65

55

75

55

50

40

75

75

45

65

25

30

Garizi

Mediteranske kamenjare

Mediteranske livade

Submediteranski šibljaci

Submediteranske kamenjare

M. stijene i šipari

Mezof. dolinske livade

Termof. brdske livade

Kontinentalne kamenjare

Vlaž. livade

Mo varne treseti

Gorske livade

Rudine

Stijene i šipari

Refugijumi stijene

Slika 4. Konverzija nešumskih ekosistema

90

85

90

70

70

50

60

75

45

75

85

80

85

85

85

esvina

Termof. hrastovi

Crni grab

Kitnjak, obi ni grab

Bukva

Bukva i jela

Smr a, bijeli bor

Crni bor, munika

Pan. omorika

Plem. liš ari

Meki liš ari

Lužnjak

Kesten

Breza, jasika

Krivulj

50

60

70

65

95

90

60

90

90

85

90

85

100

85

46

45

More

Morske hridine

Delta

Hutovo blato

Buško blato

Barda a

Una

Vrbas

Bosna

Drina

Sava sa pritokama

Neretva

Trebišnjica

Sliv Cetine

Plivska jezera

Planinska jezera


POKAZATELJI

Konverzija marinskih staništa uvjetovana je sljedećim čim-benicima, prisutnim u FBiH: degradacija, devastacija i de-strukcija priobalnog pojasa uslijed neplanske izgradnje ek-sploatacije mineralnih resursa i cestovnih komunikacija; neplanska i prekomjerna akvakultura, neplansko podiza-nje prekomorske infrastrukture.

Konverzija močvarnih nešumskih ekosustava uvjetovana je sljedećim čimbenicima, prisutnim u FBiH: isušivanje, prekomjerna eksploatacija fertilnog sloja zemljišta (humus, treset), namjerno izazvani požari u bazifilnim tresetištima.

Konverzija sekundarnih šumskih ekosustava uvjetovana je sljedećim čimbenicima, prisutnim u FBiH: neuravnoteže-na i nekontrolirana sječa, sušenje stabala uslijed nedovoljno stručne introdukcije kultivara, nedovoljno stručno zasađi-vanje.

Konverzija livadskih ekosustava uvjetovana je sljedećim čimbenicima, prisutnim u FBiH: prekomjerna ispaša, ora-nje, kopanje i slični agrikulturni zahvati, prirodna progra-dacija uslijed neodržavanja (odsustvo košenja).Konverzija refugijalno-reliktnih staništa uvjetovana je sljedećim čim-benicima, prisutnim u FBiH: izgrađene brane i hidroaku-mulacije, planiranje novih hidroakumulacija (Neretva, Sana, Bosna), prekomjerno otvaranje kamenoloma, preko-mjerna eksploatacija šljunka.

Eksploatacija resursa

Prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa podrazumije-va njihovo korištenje od strane čovjeka u tolikoj mjeri koja onemogućava njihovo prirodno obnavljanje (obnovljivi ne-biološki resursi) i narušava bitne faze u razdoblju njihove reprodukcije (obnovljivi biološki resursi). Kad su u pitanju neobnovljivi resursi, prekomjerna eksploataciji podrazumi-jeva njihovu uporabu u onoj mjeri koja dovodi do tolikog iscrpljivanja osnovnog resursa da dolazi do naglašenih am-bijentalnih promjena.

Čimbenici prekomjerne eksploatacije su:

otvaranje kamenoloma s visokom učestalošću na jedinicu površine, u geološkim područjima koja čine unikatna i vrlo vrijedna staništa (saharoidni dolomiti, ofiolitske stijene, kanjoni, sedrene naslage, visokovrijedne ambijentalne cjeline, termomineralne zone itd);naglašena eksploatacija vodenih resursa (uključujući sve tipove vodnih staništa) u energetske svrhe, melioracije i opskrbljivanja, a naročito podzemnih depoa voda;nekontrolirana i intenzivna uporaba ljekovitih jestivih i vitaminskih biljaka iz prirode u herbalnom sektoru;nekontrolirani i ilegalni lov i ribolov i sakupljanje divljih životinja (puževi, reptili, amfibi, ribe i ptice);

•

•

•

•

Slika 5. Mapa kamenoloma na području FBiH


POKAZATELJI

ilegalna trgovina rijetkim, zaštićenim i unikatnim geno-fondom, te geološkom raznolikošću (stalaktiti, stalagmiti, šljunak, pijesak).

Pritisci koji se javljaju kroz prekomjernu eksploataciju bioloških i geoloških resursa se očituju kroz:

smanjenje površina pod vrijednim šumskim resursima;smanjenje biomase ljekovitih, aromatičnih i vitaminoznih vrsta;smanjenje populacija reptila, amfiba, riba i ptica;povećan broj rudnika i kamenoloma;smanjenje kvalitete prirodne baštine.

Stanje biološke i geološke raznolikosti uvjetovano preko-mjernom eksploatacijom resursa se karakterizira, prije sve-ga, promjenom strukture ekosustava i promjenama općeg stanja ekosustava što za posljedicu, koju čovjek danas lako osjeća u okolišu FBiH, ima gubitak ekosustavnih servi-sa (regulaciju kvalitete zraka, regulaciju kvalitete vodnog režima, regulaciju kvalitete klimatskih uvjeta itd). Preko-mjernom eksploatacijom bioloških resursa dolazi do fra-gmentacije staništa, što ima mnogostruke posljedice, kako po resurse koji se iskorištavaju, tako i po sve vrste organi-zama koje su vezane za dano stanište. Prekomjerna i ne-planska eksploatacija mineralnih resursa, pored posljedica po biološku raznolikost i ireverzibilna oštećenja litosfere, ima vrlo jako djelovanje na ambijentalne i pejzažne vri-jednosti područja, čime se umanjuju mogućnosti za razvoj drugih gospodarskih grana društva. Federacija BiH raspo-laže osnovnim zakonskim aktima koji reguliraju korištenje prirodnih resursa. Međutim, dani zakoni nisu u korespon-denciji sa Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o zaštiti okoliša.

Zagađenost

Zagađenost je stanje koje uvjetuje značajne promjene u prostornoj i vremenskoj organizaciji ekosustava životne sredine. U zavisnosti od prirode i intenziteta, te mjesta na-stanka, uvjetuje stanovite promjene u kvantitativno-kvali-tativnim determinantama svih tipova staništa, što uzroku-je značajne promjene u strukturi biodiverziteta i prirodnog naslijeđa. Uz to određeni oblici zagađenja atmosfere, uvje-tuju destrukciju površinskog sloja geološke raznolikosti, te mijenjaju kvalitetu i uporabnu vrijednost zraka, smanjujući adaptivne vrijednosti mnogih predstavnika biodiverziteta s užom ekološkom valencom. Zagađenje pedosfere dovo-

••

•••

di do značajnih promjena u sastavu edafona (živog svijeta zemljišta), te kroz oštećenje rizosfere dovodi do značajnih promjena, pa i nestajanja, biljaka te brojnih životinja. U vodenim ekosustavima, zagađenje uvjetujući promjene pH vrijednosti i povećavajući stopu eutrofikacije, bitno utje-če na promjenu kvalitete staništa, te sastava organizama u ekološkim formama bentosa, planktona i nektona. Zagađe-nje u području ekumene se krajnje nepovoljno odražava na kvalitetu života i ekološki produktivitet stanovništva, do-maćih životinja i biljnih genetičkih resursa kroz smanje-nje prinosa od 30 do 50%. Zagađenje uvjetuje i pad imunih sposobnosti kod biljaka, životinja i čovjeka, čime nastaju i široki spektri raznih oboljenja, kao što su mikoze, bakteri-oze i viroze.

Zagađenost komponenti životne sredine rezultira promje-nom uvjeta staništa, te u krajnjoj mjeri gubitkom odre-đenih tipova staništa. Zagađenost je jedan od osnovnih pokretača promjena na razini specijskog diverziteta. S ob-zirom na činjenicu da svaku vrstu karakterizira definira-na ekološka valenca u odnosu na spektar ekoloških uvjeta (svaka vrsta je prilagođena na život u određenim uvjetima), sama promjena uvjeta onemogućuje daljnji opstanak ili čak i potpuni gubitak vrste. Nadalje, odsustvom vrsta s određe-nih staništa vidno se mijenja sastav biocenoza, što rezulti-ra degradacijom i promjenom tipa ekosustava. U posebnoj opasnosti od zagađenja se nalaze endemične i rijetke biljne, životinjske, te vrste gljiva i lišajeva, koje su prilagođene na vrlo mala odstupanja u spektru ekoloških uvjeta. Utjecaji zagađenja na biološku raznolikost su izravni (na određe-ne vrste i ekosustave) i neizravni (kroz lančano zagađenje pojedinih sfera života, ili kroz interakcije vrsta u ekosu-stavima). Kako je već naglašeno, u setu okolinskih zakona kojima raspolaže FBiH, pojedini zakoni reguliraju pitanje zagađenja okoliša. Kao i kod drugih pokretača promjena, mora se istaknuti slabo sinkronizirana implementacija za-kona iz seta.

Utjecaj klimatskih promjena na prirodu

Jedan od važnih abiotičkih komponenti ekosustava je i kli-ma, čija promjena na lokalnoj razini predstavlja rezultat značajne izmijenjenosti osnovnih parametara klime na glo-balnoj razini. Ove promjene su uvjetovane kako različitim utjecajima s planeta Zemlje, tako i određenim utjecajima iz kozmosa. Praćene su pojavom temperaturnih i padalinskih ekstrema i neravnomjernom distribucijom. Kao osnovni pokazatelj tih promjena javlja se globalno otopljavanje, koje


POKAZATELJI

se već odražava i na stanje biodiverziteta FBiH. Ova pro-mjena je naročito uočljiva u pojasu planinskih ekosusta-va, gdje žive tzv. kriofilni organizmi (uz snježnike). Uz to, proces će dovesti do pomjeranja granica postojećih šum-skih ekosustava na vertikalnom profilu, pri čemu će doći u pitanje sadašnji ekosustavi šuma smrče, jele, bijelog bora, klekovine bora i svih frigorifilnih vrsta i tipova zajednica. Vrlo ozbiljne promjene će se dogoditi i u smanjenju izvora slatkih voda, te vrlo značajnim gubitcima biodiverziteta.

Pritisci nastali klimatskim promjenama očituju se kroz promjene uvjeta staništa, koje vode gubitku diverziteta vr-sta i ekosustava karakterističnih za dana staništa. Utjecaj klimatskih promjena u ovoj regiji (Jugoistočnoj Europi), a time i BiH/ FBiH, je još u ranoj fazi. Trendovi povećanja temperature, povećavanja pritiska na vodene resurse, pove-ćanje frekvence loših vremenskih prilika i poplava, pove-ćanja erozija i šumskih požara će se nastaviti. Stanje bio i geodiverziteta u uvjetima klimatskih promjena na područ-ju Federacije BiH već karakterizira povećan broj ugroženih populacija, vrsta i ekosustava. Utjecaj na biodiverzitet je potvrđen analizama vođenim od znanstvenika i ekspera-ta iz regije. To se prvenstveno odnosi na vrste i ekosustave visokoplaninskih područja. Jedan od odgovora društva na globalne klimatske promjene, jeste i usvajanje Okvirnog ak-cijskog plana za prilagođavanje klimatskim promjenama za Jugoistočnu Europu. Ovaj akcijski plan je usvojilo pet mini-stara zaštite okoliša (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Srbija, Crna Gora). Na konferenciji održanoj 14. 11. 2008. u Sarajevu, iskazan je interes sudionika za regionalnu suradnju u borbi protiv klimatskih promjena. Kako je problem klimatskih promje-na globalnog karaktera, regionalna suradnja je neophodna. Pored toga, Bosna i Hercegovina ima obvezu implementa-cije Okvirne konvencije o klimatskim promjenama (Rio de Janeiro 1992.) čime je stvorena i obveza Federacije BiH da slijedi principe i implementira ciljeve Konvencije.

Invazivne vrste

Invazivne vrste predstavljaju organizme koji posjedu-ju sposobnost distribucije i širenja svog staništa i areala na druge teritorije, uslijed visokog fiziološkog, a naročito ekološkog reproduktiviteta. Kako postižu visoku produk-ciju i brojnost za vrlo kratko vremensko razdoblje, brzo osvajaju nova staništa i tako potiskuju ili ometaju prirodni rast i razvoj, te reprodukciju organizama drugih područja, odnosno autohtonog genofonda. S obzirom na sve razvije-

nije oblike komunikacije među ljudima, za veoma kratko vrijeme mogu dospjeti i s dosta velikih udaljenosti (Ame-rika, Azija, Afrika). Danas neke od ovih vrsta predstavlja-ju i veliku opasnost za biodiverzitet kako kopnenih tako i vodenih ekosustava. Osnovni razlozi širenju invazivnih vr-sta su, uz klimatske promjene (koje im najčešće pogoduju) nedovoljna kontrola unosa sjemena, biljnog i životinjskog živog materijala, različitih prerađevina, kao i sve veća otvo-renost zemlje, te njezina relativno mala površina. Ovom čimbeniku treba dodati i genetički modificirane organiz-me, te genetički modificiranu hranu, koji će sigurno imati vrlo ozbiljne pa i nesagledive posljedice po svijet naročito osjetljivog autohtonog biodiverziteta.

Pritisci nastali širenjem invazivnih vrsta. U uvjetima šire-nja invazivnih vrsta dolazi do fizičkog smanjenja obujma staništa autohtonih vrsta biljaka, životinja i gljiva.

Stanje bio i geodiverziteta u uvjetima širenja invazivnih vr-sta. Širenje invazivnih vrsta ugrožava kako staništa, tako i populacije, vrste i čitave ekosustave. Posebnu važnost ima širenje invazivnih vrsta u urbanim i agroekosustavima, gdje smanjuju kvalitetu života, odnosno ugrožavaju autoh-toni agrobiodiverzitet.

Utjecaji invazivnih vrsta na autohtonu floru, faunu i fungi-je nisu dovoljno istraženi i poznati, izuzev opće priznatog smanjenja staništa. Međutim, pojedine invazivne vrste, kao što je Ambrosia spp. imaju dokazana alergena dejstva, te na taj način znatno utječu na kvalitetu življenja.

Postojeći odgovori društva. Do danas ne postoji definiran okvir odgovora društva na prisustvo i širenje invazivnih vrsta u Federaciji BiH.

Stanje javne svijesti

Javna svijest je rezultat interaktivnog odnosa niza različitih čimbenika: od političkih, ekonomskih, društvenih, kultu-roloških, i mnogih drugih. Rezultat ove interakcije jest for-miranje određenog stava prema životnom okruženju i ma-nifestacijama u njemu. Na formiranje odgovarajuće javne svijesti bitno utječe i javno informiranje, odgovarajuća spo-znaja, kao i sklop psihosomatskih determinanti. Postojeća javna svijest u FBiH nije na zadovoljavajućoj razini. Poseb-na odgovornost leži na medijskim kućama (radio, televizija i elektronski mediji), ali i na većoj angažiranosti vladajućih struktura. S posebnim interesom je potrebno pratiti nevla-


POKAZATELJI

din sektor, naročito organizacije i društva, koje se izravno ili neizravno bave zaštitom okoliša, sa svrhom jačanja javne svijesti u društvu. Do sada nije načinjen i definiran okvir za razvoj javne ekološke svijesti u Federaciji BiH.

Identifikacija (rangiranje) ekosustava s visokim vrijednostima bioraznolikosti

Poseban pečat unikatnosti području Federacije BiH daju i specifični pejzaži koji su karakteristični za ukupni diverzi-tet Federacije, a to su:

visokoplaninski pejzaži s dominacijom ekosustava planinskih livada ili rudina, planinskih točila ili sipara, pukotina stijena, bazifilnih treseta, te pretplaninskih ekosustava klekovine bora, bukve, munike, smrče i jele.raznoliki i polidominantni pejzaži u refugijumima Bosne i Hercegovine:

pejzaži reliktnih borovih šuma na dolomitima i ofiolitskoj zoni s ekosustavima ilirskog bora i munike; pejzaži reliktno-refugijalnih ekosustava u kanjonima i klisurama Une, Sane, Neretve, Bosne i Drine, (u kojima je sadržan najveći diverzitet ekosustava, zajednica, staništa, vrsta, te geoloških formi).

močvarni pejzaži (Hutovo blato, Buško blato, planinska jezera Kupreške visoravni, Bjelašnice, Prenja, Čvrsnice, Šatora, te močvarna planinska područja u obliku otoka (Vranica, Zvijezda).složeni ekosustavi kraških polja (Grahovsko, Livanjsko, Glamočko, Kupreško, Šuičko, Grudsko, Posuško, Dugo polje, Mostarsko blato, Ljubuško, Stolačko i zapadni dio Popovog polja s hidrogeološko-morfološkim fenomenom – pećinom Vjetrenicom).

Opis posebno vrijednih područja

Visokoplaninska područja. Visoku specifičnost područ-ju FBiH daju ekosustavi planinskih pejzaža sa značajnim diverzitetom bioloških formi i tipova staništa. Na područ-ju Federacije BiH ovi pejzaži i ekosustavi zauzimaju pret-planinski i planinski pojas visokih masiva. Reljef staništa je dinamičan. Vrlo raznoliki i biološki značajni ekosusta-vi se nalaze na strmim padinama, u planinskim vrtačama, depresijama, na točilima, s karbonatnom i silikatnom ge-ološkom podlogom i plićim humusno-akumulativnim tli-ma. Klimu karakteriziraju veće količine snježnih padalina,

•

•

•

•

•

•

jaki planinski vjetrovi i izraženi temperaturni ekstremi. U planinskim depresijama, u kojima se na nekim mjestima snijeg zadržava i tijekom čitave godine vlada izmijenjena nivalna ekoklima. Usprkos sličnim ekološkim uvjetima, većina masiva u FBiH se odlikuje specifičnostima i unikat-nošću živog svijeta. Svaki od masiva je nastao kroz vlastite obrasce razvoja i oblikovanja, te posebne putove naseljava-nja živog svijeta. Raznolikost procesa nastanka je rezultira-la visokim stupnjem endemičnosti i reliktnosti svakog od planinskih masiva na području FBiH.

Područja reliktno-refugijalnih ekosustava. Posebno vrijed-ne dijelove okoliša FBiH čine refugijalno-reliktna staništa, koja su nastajala kroz dugotrajne procese oblikovanja ze-mljine kore, geogeneze, stvaranja klime i živog svijeta. To su staništa, koja su pretrpjela najmanje promjene od pred-glacijalnog do postglacijalnog razdoblja, što je rezultiralo očuvanjem vrlo starih vrsta flore, faune i specifičnih tipo-va ekosustava. Naime, na ovim staništima su zastupljene mnoge tercijerne vrste biljaka i životinja koje su uspjele preživjeti i drastične promjene klime u tijeku posljednjeg glacijala. Ovakvi tipovi staništa, na kojima žive brojne ter-cijerno-reliktne vrste biljaka i životinja su od najvećeg zna-čenja za biodiverzitet FBiH, a time i globalni biodiverzitet. Pozicija tercijernih reliktnih ekosustava u FBiH povezana je prvenstveno s kanjonima, klisurama i strmim padinama planina, kao i u slivovima rijeka: Une, Bosne, Drine i Ne-retve.

Močvarna područja

Močvare i vodenjare danas čine najugroženije ekosustave u FBiH. Močvarna područja su staništa rijetkih biljnih, te ra-zličitih vrsta iz skupina ptica, gmazova, vodozemaca i riba. U svjetskim i europskim konzervacijskim akcijama ova staništa s navedenim skupinama organizama imaju priori-tet. Zbog ograničenosti hidromorfnih zemljišta na područ-ju FBiH, te njihove stalne melioracije i isušivanja, močvar-na staništa pa i čitavi ekosustavi su zastupljeni na relativno malim površinama. Na području FBiH, močvarna staništa često imaju lokalni karakter koji je uvjetovan specifičnim orografsko-edafskim prilikama. Močvarna staništa se na-laze na vododrživoj geološkoj podlozi, različitim sedimen-tima i hidromorfnim dubokim tlima. U sastav močvarnih pejzaža ulazi veći broj ekosustava s visokim pejzažnim vrijednostima koje čitavim ravničarskim područjima daju posebna ekološka i biogeografska obilježja. Ovi ekosusta-vi obuhvaćaju i područja uz veće vodotoke (Una, Bosna,


POKAZATELJI

Drina, Neretva) na kojima su razvijene higrofilne zajednice šuma i šibljaka vrba, joha, rakite i ive. Idući uz vertikalni profil planina u FBIH, susreću se i posebni tipovi vlažnih staništa oko planinskih izvora i potoka, a na pojedinim mjestima i ekosustavi tresetišta (cretova). Posebno značajno močvarno područje, s internacionalno priznatom važnošću je Hutovo blato, koje se nalazi na ušću rijeke Neretve. Hu-tovo blato je uvršteno na listu Internacionalno važnih po-dručja za migratorne vrste ptica, a lokalnom legislativom je zaštićeno u kategoriji parka prirode. Pored ovog vrijednog prostora, neophodno je spomenuti da su plavljena područja kraških polja, s prisutnim vodenim bazenima, veoma važni dijelovi ruta migratornih vrsta ptica Europe. U strateškim ciljevima očuvanja biodiverziteta FBiH, neophodne su mje-re i ciljevi kojima će biti štićena staništa ovih vrsta.

Područja kraških polja

Kraške tvorevine na području FBiH su specifični fenomeni koji ukazuju na obrasce razvoja Zemljine kore, hidrološke mreže, te biološke i ekološke raznolikosti. Krš u širem smi-slu podrazumijeva kamenu pustoš ili vrlet, a u užem smislu reljef s pretežito podzemnom cirkulacijom u topivim sti-jenama (krečnjak, dolomit, sedra). Krš nastaje otapanjem vapnenca vodom koja u sebi ima CO2, pri čemu se CaCO3 pretvara u, u vodi topivi, Ca(CO3)2. Korozijom se pukotine u vapnencu proširuju i međusobno spajaju u mrežu pod-zemnih šupljina i kanala, koji dopiru do velikih dubina i ispod morske razine. Duž većih pukotina u kršu su for-mirane uvale. Polja, najveće zaravni s ravnim naplavnim dnom, pretežito nastaju na dodiru krečnjaka i nepropusnih stijena. Ponornice su vodeni tokovi koji s površine poniru kroz kraške pukotine ili ponore, gdje se nastavlja njihov podzemni tok. Ekološki i biološki najinteresantniji kraški fenomeni su kraška polja, formirana kroz specifične puteve orogeneze, geogeneze i hidrogeneze u klimatski raznolikim uvjetima. Kraška polja daju ekološkom diverzitetu na po-dručju FBiH specifičnost visoke razine. S obzirom na eko-klimatske karakteristike, kraška polja Bosne i Hercegovine se diferenciraju na skupine:

kraška polja zapadne Bosne (Glamočko, Livanjsko, Kupreško, Duvanjsko i Šuičko polje);kraška polja zapadne Hercegovine (Posuško, Grudsko);kraška polja donje zapadne Hercegovine (Lištičko, Ljubuško i Mostarsko blato);donja kraška polja istočne Hercegovine (Buško blato i Popovo polje).

•

•

•

•

Neophodno je istaknuti da se svi tipovi posebno vrijednih područja u Federaciji BiH danas nalaze pod iznimno jakim antropogenim pritiscima.

3.2 OKOLIŠNI INDIKATORI U OBLASTI VODA

VODA [Tip indikatora]

Korištenje voda

Korištenje vode za vodosnabdijevanje [P]

Korištenje voda za navodnjavanje [P]

Korištenje voda za industriju [P]

Zaštita vodaOdvodnja i tretmanotpadnih voda domaćinstava i industrije [R]

Emisije organske materije [P]

Kvalitet površinskih voda [S]

Kvalitet podzemnih voda [S]

Kvalitet vode za piće [S]

Zaštita od voda

Područje pod prijetnjom poplava [S]

Tabela 7. Lista okolinskih pokazatelja stanja voda u FBiH

Zakonom o vodama FBiH (“Službene novine Federacije BiH“, broj 70/06) utvrđeno je da Strategija upravljanja vo-dama čini sastavni dio Federalne strategije zaštite okoliša. Za izradu spomenute strategije nadležno je Federalno mi-nistarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Stoga su Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Federalno ministarstvo okoliša i turizma, ko-ordinirano u svojim programima rada za 2006. godinu predvidjeli izradu strategija iz svoje nadležnosti i pristupili aktivnostima pripreme pojedinih njezinih komponenti. Za potrebe Federalne strategije zaštite okoliša obrađeni su po-jedini pokazatelji stanja voda, da bi se stanje okoliša moglo sagledati cjelovito i prepoznati interakcija između pojedi-nih komponenti. Federalna Strategija upravljanja vodama iz 2009. godine detaljno obrađuje ovu tematiku.

3.2.1 Kvaliteta voda

Korištenje vode za vodosnabdijevanje

Trenutno ne postoji katastar o korištenju vode koji bi mo-gao dati jasnu sliku o stvarnim količinama vode koja se za-hvaća za različite namjene i korisnike. U strukturi izvori-šta vode za vodoopskrbu dominantna je uloga podzemnih voda (preko 50%). Statistički godišnjaci FBiH pružaju po-


POKAZATELJI

datke samo o zahvaćenim količinama putem javnih sustava za vodoopskbu4.�Na temelju dostupnih podataka zahvaća se oko 270 l/st/dan, uključujući i gubitke koji se kreću oko 50%. Dakle, prosječna potrošnja u vidu isporučene količine vode je oko 135 l/st/dan. Oko 70% isporučenih količina iz ovih sustava otpada na kućanstva.

Osnovni razlozi za poteškoće u funkcioniranju vodovodnih poduzeća su visoki fizički gubitci u sustavima koji u nekim slučajevima dostižu i 80%, nizak stupanj naplate (ispod 50%) i niske tarife, kao i njihova organizacijska rascjepka-nost na općinskoj razini. Spomenute poteškoće rezultiraju lošim financijskim pokazateljima. Sadašnji sustav upravlja-nja vodovodnim poduzećima odvraća strane ulagače koji smatraju da su neoperativni rizici preveliki, posebno s as-pekta propisa. Ne postoji sustavno praćenja kvalitete vode za piće i provedbe standarda, osim u pojedinim većim op-ćinskim vodovodima.

4 Izvješća koja se dostavljaju zavodu za statisku FBiH se djelimično zasniv-aju na evidenciji i dokumentaciji, a djelimično i na procjeni.

Korištenje voda za navodnjavanje

Ne postoje točni podatci o navodnjavanim površinama. Procijenjeno je da se na vodnom području Jadranskog mora trenutno navodnjava oko 7.000 ha. S pretpostavkom o prosječnoj potrošnji vode oko 3000 m3/ha/god potrošnja se kreće oko 146 l/st/dan.

Korištenje voda za industriju

Prema statističkom godišnjaku, isporučene količine putem javnih sustava za vodoopskrbu za druge djelatnosti su oko 30% od ukupne isporučene vode. S obzirom da se veći in-dustrijski objekti najčešće opskrbljuju iz vlastitih izvorišta, ovi podatci se ne mogu uzeti kao mjerodavni za procjenu količina vode koju koristi industrija.

Slika 6. uređaji za tretman otpadnih voda u FBiH


POKAZATELJI

3.2.2 Zaštita voda

Odvodnja i tretman otpadnih voda kućanstava i indu-strije

Točni podatci o pokrivenosti kućanstava kanalizacijskim sustavima ne postoje. Također, u slučajevima većih općin-skih centra obodna naselja su najčešće bez kanalizacijske mreže. Do sada je izgrađeno pet postrojenja za prečišća-vanje otpadnih voda, dok se otpadne vode ostalih naselja izravno ispuštaju u otvorene vodotoke. Spomenuta postro-jenja za prečišćavanje otpadnih voda se nalaze u Gradačcu, Srebreniku, Ljubuškom, Grudama i Neumu.

Prema dokumentu “National Diagnostic Analysis BiH” (NDA BiH) iz 2003. godine, procijenjene količine otpadnih voda od kućanstava iznose oko 0,65 m3/s. Statistički godiš-njak FBiH daje podatak za cijelu FBiH koji iznosi 1,7 m3/s, sa tim da se ovaj podatak ne smatra reprezentativnim.

Emisije organske tvari

S obzirom na stanje tretmana otpadnih voda u FBiH, nije realistično očekivati smanjenja u ispuštanju organskih sup-stanci i nutrijenata u skorije vrijeme. Kako bi se procijenila emisija organskih tvari u vode, korišten je teoretski model IMPRESS vodiča Okvirne smjernice o vodama, koji je us-poređen s podatcima NDA BiH za vodno područje Jadran-skog mora. Dobivene procjene se mogu smatrati reprezen-tativnim. Za vodno područje Save godišnja produkcija je oko 40.000 BPK (t/god), 15.000 N (t/god) i 2.000 P (t/god) od stanovništva, stočarstva i poljoprivrede. Za vodno po-dručje Jadranskog mora vrijednosti su 8.000 BPK(t/god), 4.000 N(t/god) i 450 P(t/god).

Slika 7. Emisije organske materije u vode (t/god)

Ovaj pritisak korespondira s pokazateljima stanja CSI 020 koji opisuje koncentraciju nutrijenata, CSI 019 (tvari u ri-jekama koje troše kisik) i drugim izračunatim koji nisu na listi CSI.

Kvaliteta površinskih voda

Kvaliteta površinskih vodotoka za koje postoje podatci i gdje su klase, odnosno granične vrijednosti, definirane propisima bivše SFRJ (“Sl. list SFRJ 6/78 i 8/78”), u većini slučajeva odgovara propisanim vrijednostima. Najlošije stanje je na rijeci Bosni u vodnom području Save. Ovo se posebno odnosi na rijeku Spreču i podatke na mjernoj sta-nici Bosna kod Doboja. U zadnjih nekoliko godina počinju se obnavljati i uspostavljati nove stanice za monitoring kva-litete i količine voda. Osim Agencija za vodna područja ri-jeke Save i Jadranskog mora, monitoring nad površinskim vodama provode Federalni hidrometeorološki zavod i Jav-na elektroprivredna preduzeća. Za uspostavu monitoringa na način koji je predviđen Zakonom o vodama neophodno je donijeti propise o jedinstvenom sadržaju i metodologiji izrade baze podataka zaštite voda područja riječnog sliva, posebno o gustoći lokacija za monitoring, učestalosti i me-todologiji uzrokovanja, listi obveznih parametara, metoda-ma analize i algoritmima procjene, te listi pogona koji su obvezni da sami provode monitoring ili da na drugi način osiguraju podatke vezane za zaštitu voda.

Kvaliteta podzemnih voda

Ne postoji sustavno praćenje kvalitete podzemnih voda u FBiH i ne postoje podatci o kvaliteti. Zakonom je predviđe-na izrada programa monitoringa i uspostava stanica za pra-ćenje stanja podzemnih voda, kemijskog i kvantitativnog.

40000

15000

2000

8000

4000

450

Biološka potrošnja kisika (BPK)

Nitrati

Fosfati

Vodno podru je sliva rijeke Save Vodno podru je sliva Jadranskog mora


POKAZATELJI

Kvaliteta vode za piće

Kvaliteta vode za piće se sustavno ne provjerava. Samo u većim vodovodima obavljaju se interne kontrole kvalitete vode za piće. Zakonom o vodama FBiH propisana je obveza stalnog i sustavnog pregleda vode od ovlaštenih laboratori-ja. Uvjete koje treba ispunjavati voda koja se koristi za piće propisuje Federalni ministar nadležan za zdravstvo.

3.2.3 Zaštita od voda

Izgrađenost zaštitnih objekata

Tehnički dio sustava za obranu od poplava , koji je egzisti-rao i funkcionirao prije rata u BiH, sastojao se od velikog broja zaštitnih objekata i nasipa uz rijeku Savu i Neretvu, te njihove pritoke u ukupnoj dužini od 350 km. Sustav se sastojao od: (I) obodnih kanala dužine oko 170 km; (II) 25 izgrađenih crpnih stanica za zaštitu od unutrašnjih voda ukupnog kapaciteta 120 m3/s; (III) reguliranih vodotoka dužine oko 76 km; (IV) 55 km izgrađenih obaloutvrda; (V) 3,8 km tunela s dvije kule zatvaračnice za odvod voda iz plavljenih kraških polja; (VI) 28 vodnih akumulacija za-premine 3,6 milijardi m3; i (VII) niza drugih zaštitnih obje-kata kao što su uređene bujice, male akumulacije i dr.

Trenutačno stanje zaštitnih objekata je loše zbog ratnih oštećenja i dugogodišnjeg minimalnog održavanja uslijed nedostatka sredstava i miniranosti pojedinih objekata. To se posebno odnosi na naselja uz rijeku Savu. U slučaju po-jave poplava na ovom području izazvanih velikim vodama rjeđeg ranga, posljedice bi bile nesagledive. Poduzete su određene mjere na unapređenju stanja ovih objekata, ali još uvijek se to ne može smatrati zadovoljavajućim. Stanje ni u ostalim dijelovima zemlje nije mnogo bolje, o čemu govore poplave na području Tuzlanske(og) županije/kantona koje su se dogodile u lipnju 2001. godine. Tada je pričinjena ve-lika materijalna šteta na poljoprivrednim usjevima i stam-benim i infrastrukturnim objektima. Poplavnim valom u Tuzlanskoj(m) županiji/kantonu također je uzrokovano erodiranje obradivog zemljišta i pojava većih klizišta.

Područje pod prijetnjom poplava

Procjenjuje se da je trenutno u vodnom području Save oko 21.500 ha pod prijetnjom od poplava velikih voda ranga po-jave 1/100 godina, a u vodnom području Jadranskog mora oko 20.600 ha.

3.3 OKOLIŠNI INDIKATORI U OBLASTI ZEMLJIŠTA

ZEMLJIŠTE [Tip indikatora]

Struktura ukupnog zemljišta [S]

Struktura urbaniziranog zemljišta [S]

Korištenje zemljišta

Promjena namjene [P]Godišnji prosjek pretvaranja poljo-privrednog zemljišta [S]

Razvijenost sistema monitoringa korištenja zemljišta [R]

Zaštita zemljišta

Emisije u zemljište [P]Antropogena i specijalna degradacija zemljišta [P]

Osjetljivost zemljišta [P]

Kiselost zemljišta [S]Kontaminacija teškim metalima i ostalim hemijskim agensima [S]

Zdravstveno stanje zemljišta [S]

Fizički gubitak zemljišta [S]

zbijenost zemljišta [S]

Struktura prema bonitetnim klasama [S]Razvijenost monitoringa kvaliteta zemljišta [R]

Certificirane šume – FSC [R]

Tabela 8. Lista okolinskih pokazatelja stanja zemljišta u FBiH

3.3.1 Struktura zemljišta

Struktura ukupnog zemljišta

Za održivo upravljanje zemljišnim resursima bitni su po-datci o trenutnom korištenju zemljišta. Prema službenim statističkim podatcima Federalnog zavoda za statistiku4, FBiH raspolaže s 1.140.000 ha ukupnih poljoprivrednih po-vršina. Od toga iznosa obradivo zemljište zauzima 719.000 ha (63%), pašnjaci 419 000 ha (36,8%), te barsko i ostalo 2.000 ha (0,2%).

Od navedenih 719.000 ha obradivog zemljišta, oko 411.000 ha (57,2%) otpada na oranice, oko 42.000 ha (5,8%) na voć-njake, 4.000 ha (0,6 %) na vinograde, te 262.000 ha (36,4%) na prirodne livade. U FBiH se nalazi 0,40 ha/st ukupnog poljoprivrednog zemljišta, dok je obradivog zemljišta dosta manje i iznosi 0,25 ha/st.


POKAZATELJI

1471050

0

719000

419000

2000

1140000ostale vrstezemljištapoloprivrednepovršineobradivo

Slika 8. Poljoprivredno zemljište u FBiH (ha)

411000

420004000

262000

oranice

vo njaci

vinogradi

livade

Slika 9. Obradivo poljoprivredno zemljište u FBiH (ha)

Podatak od 0,17 ha oranične površine po jednom stanovni-ku predstavlja kritičnu granicu po međunarodnim mjerili-ma neophodnu za prehranu stanovništva. Ovaj odnos će se stalno smanjivati prvenstveno rastom populacije. Opisana situacija nameće potrebu da se poljoprivredno zemljište ko-risti maksimalno racionalno i strogo namjenski u skladu sa zakonskim okvirima.

Strukturu korištenja zemljišta potrebno je pratiti u skladu s međunarodnim standardima kako bi podatci bili usporedi-vi. U tu svrhu potrebno je imati podatke o strukturi zemlji-šta prema tipu pokrivača u skladu sa Corine Land Cover podjeli. Za sada ovi podatci za FBiH nisu dostupni u cijelo-sti i moguće je dati samo grubu procjenu i to za četiri tipa pokrivača. Grupe procjene postoje i za cjelokupnu BiH.

Očite razlike u podatcima prema različitim izvorima uka-zuju na nepouzdanost i nedostatak podataka koji trebajubi-ti prikupljeni na adekvatan način i uz internacionalno pri-hvaćenu metodologiju praćenja.

0,40

0,25

0,17

Poljoprivredno zemljište

Obradivo zemljište

Oranice

Poljoprivredno zemljište Obradivo zemljište Oranice

Slika 10. Raspoloživost zemljišta u FBiH (ha/stanovnik)

Urbanizovanepovršine

1%

Pod usjevima24%

Pašnjaci9%

Šume64%

Ostalo2%

Slika 11. Struktura zemljišta FBiH


POKAZATELJI

Struktura urbaniziranog zemljišta

Na temelju dostupnih planskih podataka, 7% ukupnog zemljišta namijenjeno je za urbani i ruralni razvoj. Za eksploatacijska polja i radne zone, te prometnice i energetsku infrastrukturu namijenjeno je po 2% od ukupne površine zemljišta.

Kategorija km2 %

ukupno FBiH 26.110,5 100,0

urbani i ruralni razvoj 1.830 7,0

Eksploataciona polja i radne zone 520 2,0

Saobraćajnice i energetika 520 2,0

Tabela 9. Struktura urbaniziranog zemljišta FBiH

Slika 12. Struktura korištenja zemljišta u BiH (Izvor: FAO (GCP/BIH/002/ITA), Mart 2002)

3.3.2 Korištenje zemljišta

Promjena namjene

Najznačajniji pritisak na zemljište i strukturu njegova ko-rištenja uzrokovan je potrebama društveno-ekonomskog razvitka. Uslijed porasta populacije, promjene u životnim navikama stanovništva, porasta kupovne moći i ekonom-skog razvitka povećavaju se potrebe za promjenom namje-ne zemljišta. Stoga se struktura zemljišta, u skladu sa spo-menutim kategorijama, u određenoj mjeri mijenja na uštrb poljoprivrednog i šumskog zemljišta, odnosno na uštrb vi-sokovrijednih kategorija koje omogućavaju vitalne ekološ-ke funkcije tla.

Praćenje promjene namjene korištenja zemljišta predstav-lja “rano upozorenje“ u smislu (ne) ugroženosti kvalitete okoliša i potencijalnih opasnosti za biodiverzitet i ljudsko zdravlje. Stoga je EEA u listu ključnih okolinskih pokaza-telja uključila “CSI 014 Land take” koji prati kategorije ze-


POKAZATELJI

mljišta koje nestaju i površinu zemljišta u hektarima koje biva ustupljeno za druge namjene (industrija, rudnici, ur-banizirana područja i sl).

20%

40%

25%

15% Naselja

Infrastruktura

Eksploatacijamineralnih sirovina

Ostalo

Slika 13. udio pojedinih aktivnosti u predviđenoj 10-godišnjoj promjeni namjene korištenja zemljišta

Ovim se pokazateljem također utvrđuju djelatnosti koje imaju najviše zahtjeve prema zemljištu. U Europi se potre-be za zemljištem većinom osiguravaju iz kategorije obra-divog zemljišta, te 48,4% ukupnog zemljišta kome je pro-mijenjena namjena potiče od obradivog zemljišta. U FBiH nema podataka o površinama zemljišta s promijenjenom namjenom jer ne postoji integralna evidencija i/ili podatci s nižih razina vlasti nisu dostupni. Županija/kanton Sara-jevo može biti izvrstan primjer; za razdoblje od 20 godina, njezin/njegov prostorni plan 2003 – 2023. predviđa pove-ćanje udjela građevinskog zemljišta sa 14,6% na 20,28% pr-venstveno na račun poljoprivrednog zemljišta koje smanju-je udio s 36,9% na 28,7%.

Kao dovoljno dobra procjena mogu poslužiti podatci iz Prostornog plana BiH za razdoblje 1981 – 2000. Na temelju ovih podataka moguće je dati okvirnu procjenu o površini zemljišta potrebnoj za pojedine djelatnosti u vremenu od 10 godina (vidi slijedeći graf). U skladu s tim, infrastruk-tura se javlja kao “najveći potrošač zemljišta“. S obzirom na ratna i poratna događanja treba pretpostaviti da je udio na-selja koja uključuju i industrijske zone nešto više, a infra-struktura ima nešto manji postotni udio.

Za planiranje i zaštitu zemljišta neophodno je utvrditi naj-ugroženija područja, tj. ona s najznačajnijim promjenama. Kao najadekvatnija metoda za praćenje spomenutih pro-mjena smatraju se satelitski snimci, što trenutno nije mo-guće uraditi za BiH.

Slika 14. urbana područja BiH – centri s najviše zahtjeva za promjenom namjene korištenja zemljišta

Najugroženije zone u FBiH su urbani industrijski centri kao što se vidi na gornjoj ilustraciji, s tim da šire područ-je Mostara i Neuma predstavlja zone u kojima se događa-ju značajne promjene namjene korištenja zemljišta. Tre-ba naglasiti da se velike promjene događaju i u zonama s manjom gustoćom naseljenosti tj. u ruralnim područ-jima u kojima je izražena gradnja sportsko-rekreativnih centara kao što su Vlašić, Igman-Bjelašnica, Kupres i sl.

Godišnji prosjek pretvaranja poljoprivrednog zemljišta

Kao što je već ranije naglašeno, poljoprivredno zemlji-šte, a posebice obradivo, dragocjen je resurs u FBiH i približava se granici neophodnoj za prehranu po me-đunarodnim mjerilima stanovništva. Stoga je iznimno važno pratiti razinu gubljenja poljoprivrednog zemljišta na godišnjoj razini. Na temelju stručnih ocjena, godiš-nje u FBiH izgubi/promijeni namjenu oko 0,101% po-ljoprivrednog zemljišta. Iako Zakon o poljoprivrednom zemljištu FBiH nameće obvezu nadležnih kantonalnih ministarstava da vode evidenciju o promjeni namjene korištenja poljoprivrednog zemljišta, takvi podatci nisu na raspolaganju. Neke(i) od županija/kantona uopće ne raspolažu evidencijom ili odbijaju ustupiti podatke o promjeni korištenja namjene poljoprivrednog zemljišta.


POKAZATELJI

Razvijenost sistema monitoringa korištenja zemljišta

Kako bi bilo moguće održivo upravljati vrijednim i ogra-ničenim resursom, kao što je zemljište, u FBiH neophod-no je izgraditi efikasan i integriran sustav načina korištenja zemljišta, kao i praćenje unapređenja područja koja mogu imati negativan utjecaj na kvalitetu okoliša i/ili zdravlje lju-di. Novim Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta FBiH, predviđa se uspostava integralnog sustava praćenja koji podrazumijeva prikupljanje podataka i evi-denciju svih promjena u prostoru. Međutim, još uvijek ne postoje podzakonski akti kojim bi se uredila ova oblast, osi-guralo kontinuirano javno financiranje i razvila adekvatna usporediva metodologija za prikupljanje podataka na svim razinama. S druge strane, postoje poželjni zakonski propisi koji obvezuju nadležne da vode evidenciju o promjeni na-mjene korištenja poljoprivrednog zemljišta, ali ti propisi se ne poštuju u svim županijama/kantonima. Stoga, integral-na evidencija o korištenju zemljišta i njegovoj kategorizaciji ne postoji. Iako postoje određeni pomaci u uspostavi GIS koji je dio svakodnevnih aktivnosti Federalnog zavoda za agropedologiju i poboljšanja u uređenju katastra, integrira-ni sustav monitoringa zemljišta ne postoji, odnosno njego-va izgradnja je u početnoj fazi.

Prema mišljenju određenog broja stručnjaka5,� obezvrjeđi-vanje zemljišta zbog neadekvatnog funkcioniranja tržišta nekretninama/zemljištem6�je stvorilo percepciju o zemlji-štu kao neograničenom resursu, što je uzrokovalo potpu-no neodgovoran odnos prema zemljištu. Iz tog razloga je potrebno ukloniti barijere za uspostavu efikasnog tržišta zemljištem. Najznačajniji problem u ovom segmentu je ne-adekvatan katastar i zemljišne knjige koji čine proceduru provjere vlasništva veoma dugom, a u nekim općinama i veoma kompliciranom. Zakon o zemljišnim knjigama („Službene novine FBiH“, broj 58/02) je uveo obvezu uvo-đenja elektronskog upisa i obrade podataka. Problem ostaje u općinama koje nemaju dovoljno proračunskih sredstava i/ili ostalih resursa da ispoštuju ove zakonske odredbe. Pro-blemi u praćenju korištenja zemljišta se svode na slijedeće:

ne postoji precizna i vjerodostojna kategorizacija i inventarizacija zemljišta, koja bi bila praćena setom namjenskih tehničkih karata za FBiH;podatci o pretvorbi zemljišta su neuredni;

5 Bublin (2004): Pregled poslijeratne situacije zemljišnih resursa u BiH, FAO office u Sarajevu, Projekt GCP/BiH/002/ITA.

6 Cijena zemljišta nije pokazatelj njegove stvarne vrijednosti.

•

•

ne postoji evidencija o svim promjenama u prostoru;ne postoje satelitski snimci koji bi omogućili efikasnu identifikaciju nastalih promjena;katastri i zemljišne knjige nisu uredno vođene, katastar pašnjaka vode četiri županije/kantona: Posavska(i) (590 ha), Bosansko-podrinjska(i) (25 ha), Srednjobosanska(i) (21,38 ha) i Herceg-bosanska(i) (68 ha)73

evidencija o neobrađenom poljoprivrednom zemljištu se vodi samo u nekim županijama/kantonima.

3.3.3 Zaštita zemljišta

Kada govorimo o zaštiti zemljišta onda svakako najznačaj-niji izvor pritiska na kvalitetu zemljišta, odnosno kapacitet zemljišta da osigura i fizičke i ekološke funkcije neophod-ne za održivi razvitak, su različite emisije koje idu izravno ili neizravno u zemljište, zatim različite vrste antropogene degradacije tla i osjetljivost zemljišta, koja proističe iz pri-rodnih karakteristika područja FBiH. Da bi se planirala adekvatna zaštita zemljišta, neophodno je raspolagati po-datcima tj. pokazateljima koji ukazuju gdje može doći do problema koji mogu ugroziti kako kvalitetu života ljudi, tako i prirodna staništa za veliki broj osjetljivih biljnih i ži-votinjskih vrsta.

Emisije u zemljište

Sve što je rečeno o zagađenju vode, zraka i o odlaganju ot-pada trebalo bi biti ponovljeno u ovom pasusu. Sve spome-nute emisije izravno ili neizravno, potpuno ili djelimično, dospijevaju u zemljište, što onda može biti izvor rizika za zdravlje ljudi i opstanak biljnih i životinjskih vrsta. Trenut-no je o svim emisijama malo raspoloživih podataka i teško je ocijeniti koliki je stvarno pritisak na zemljište. Tako je poznato da je emisija olova 15 t godišnje (10% dolazi iz lo-žišta). Ove emisije iz zraka će biti sve značajniji čimbenici pritiska kako se bude razvijala industrija i mreža prometni-ca. Međutim, odlaganje otpada je trenutačno najznačajniji čimbenik pritiska i rizika. Godišnje se stvara 1,5 milijuna t otpada što predstavlja 15% godišnje proizvodnje, a 10% otpada čini opasni otpad. Zabrinjava što se organizirano prikuplja samo 40% otpada na 56 sanitarnih odlagališta i što ne postoji svijest u kućanstvima da je potrebno sortirati otpad. Zabrinjava i činjenica da 90% industrijskog otpada nije adekvatno odloženo kao ni 77% medicinskog otpa-

7 FMPVŠ (2007): Studija o stanju poljoprivrednog zemljišta, draft verzija.

••

•

•


POKAZATELJI

da. Dodatno zabrinjava nepostojanje podataka o skladi-štima nafte i naftnih derivata niti izvješća njihovu stanju. Drugim riječima, generalno se može reći kako trenutačno nema dovoljno podataka da se precizno definiraju područja i razine rizika za prirodne habitate i zdravlje ljudi.

Antropogena i specijalna degradacija zemljišta

Značajan rizik i izvor rizika za zdravlje ljudi i prirodne re-surse, kao i za prirodna staništa, čine površine koje su već na određeni način degradirane, odnosno koje su već zaga-đene. Prema pokazateljima EEA (CSI 015 Progres in mana-gement of contaminated sites8)� prati se samo koliko odre-đena zemlja napreduje u uklanjanju i/ili smanjenju razina rizika baš ovakvih područja. To obvezuje sve zemlje člani-ce da identificiraju sva ovakva područja i naprave procje-nu razina rizika po okoliš i zdravlje ljudi i plan stavljanja pod kontrolu tog rizika i/ili njegovo uklanjanje u potpu-nosti. Upravo se onda taj plan prati. Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta (“Službene novine FBiH“, broj 4/06) predviđa vođenje evidencije o svim pa i ovakvim promjenama u prostoru, ali ne predviđa vođenje registra (katastra) ovakvih područja. Generalno rečeno, ne postoji pouzdan i dokumetiran izvor podataka koji bi omogućio identifikaciju ovako degradiranih područja i procjenu ra-zina rizika po okoliš. Međutim, prema predratnim podat-cima na razini BiH bilo je 20.000 ha tehnogene pustinje (0,5% teritorija BiH). Treba naglasiti da se odlaganje raz-bacanog otpada obavlja u ruralnim oblastima, što značaj-no ugrožava i mogućnost generiranja dohotka, a posebno u izvanpoljoprivrednim djelatnostima, kao što je turizam. Osim toga, minska polja koja zauzimaju 4% teritorija FBiH predstavljaju stalni rizik po kvalitetu okoliša i mogućnost generiranja dohotka. Miniranost terena će još dugo pred-stavljati stvarnu opasnost za ljude i sprečavat će razvoj u nekim područjima.

Osjetljivost zemljišta

Upravo prirodne karakteristike tla u cijeloj BiH, a time i u FBiH, definiraju ovaj resurs kao izrazito osjetljiv medij ko-jim se mora veoma pozorno raspolagati, te se o njemu mora planski i sustavno skrbiti. Činjenice da 84,2% teritorija ima nagib veći od 13%, te da je 40% zemljišta pliće od 30 cm, dok 17% zemljišta su vrlo plitka tla, ukazuju da se najve-ći dio teritorija može svrstati u kategoriju osjetljivih tala koja zahtijevaju dodatnu skrb i posebne načine upravlja-

8 za više informacije vidjeti http://themes.eea.europa.eu/IMS/CSI

nja i primjenu posebnih proizvodnih praksi. U tom smislu zabrinjava činjenica da ne postoji karta visoko senzitivnih područja, kao ni ovom problemu prilagođene agrookolin-ske politike (programi). Trenutno se mali dio proračuna za podršku poljoprivredi odvaja za poticanje održivih poljo-privrednih proizvodnji, a u okviru ruralnog razvoja – ne fokusira problem zemljišta.


POKAZATELJI

Slika 15. Topografija BiH

Kiselost zemljišta

Kisela reakcija zemljišta može biti njegova prirodna ili an-tropogeno inducirana osobina. U BiH oko 43 % svih zemlji-šta ima kiselu reakciju. Generalno, osnovni uzrok antro-pogenog zakiseljavanja tla su neadekvatne poljoprivredne prakse, ali i “kisele kiše“, te zagađeni vodotoci. Međutim, treba istaknuti kako nedostaju podatci koji bi poslužili za preciznu identifikaciju ugroženih područja. Postoje samo neki predratni podatci koji ukazuju na utjecaj neadekvat-nih poljoprivrednih praksi. Prema podatcima Federalnog zavoda za agropedologiju zakiseljavanje poljoprivrednog zemljišta uslijed intenzivne gnojidbe u posljednjih 30 godi-na predratnog razdoblja (1956. – 1991.) kretao se od 0,5 do 1,5 pH jedinica, što znači da je na pojedinim zemljištima u BiH na poljoprivrednim dobrima (državne farme) zbog uporabe N:P:K gnojiva u prosjeku pH sa 6,0 znala opasti na 5,5 pH u H2O. Ovim procesima je bilo zahvaćeno oko 65.000 ha uglavnom ravničarskog i brdskog područja. Za privatna poljoprivredna gazdinstva kojih je znatno više ne-

mamo podatke. Osim neadekvatne poljoprivredne prakse zakiseljavanju tla doprinosi i neadekvatno upravljanje šu-mama i šumskim zemljištem. Ne postoje službeni podatci koji ukazuju na veličinu problema, ali sama činjenica da je jedan od bitnih problema bh. šumarstva nelegalna sje-ča, ukazuje da se šumama ne upravlja na adekvatan način. Pravi odgovor je svakako propagiranje održivih praksi u poljoprivredi i šumarstvu. Za sada u FBiH ne postoje jasno definirani agrookolinski programi, kao dio cjelokupnih politika podrške poljoprivredi. Međutim, stanje se donekle popravlja jer se od ove godine podržava i integralna i or-ganska poljoprivredna proizvodnja.

Kontaminacija teškim metalima i ostalim kemijskim agensima

Veoma je teško govoriti o razini kontaminiranosti teškim metalima i drugim kemijskim agensima. Istraživanja o za-gađenosti tla su obavljana veoma sporadično, tako da ras-polažemo nekim podatcima koji su rezultat istraživanja


POKAZATELJI

koje je proveo Federalni zavod za agropedologiju 1998., 1999., 2000. i 2005. godine. Zato je moguće predstaviti slje-deće podatke koji mogu poslužiti kao indikacija o razini zagađenosti tla teškim metalima. Udio zemljišta sa sred-njom i visokom razinom sadržaja teških metala s tim da Co i Cd se ne pojavljuju kao bitni zagađivači (drugi postotak predstavlja postotak zemljišta koja imaju visoku razinu za-gađenja) jest sljedeći:

Sarajevska(i) županija/kanton – Pb (37%, 13%), Cu (88%, 2%), Zn (90%, 0), Mn (72%, 1%),Unsko-sanska – Pb (22%, 2%), Cu (62%, 0%), Zn (68%, 0%), Mn (83%, 5%),Tuzlanska – Pb (11%, 0%), Cu (60%, 1%), Zn (54%, 0%), Mn (67%, 3%),Srednjobosanska – Pb (0%), Cu (88%, 2%), Zn (78%, 0%), Mn (56%, 44%).

Osim ovih podataka kao indikacija mogu poslužiti pre-dratni podaci (Kubat 1987), pregledna karta oreola prirod-ne i vještačke zagađenosti – Polje Velika Kladuša (Ba i Pb), Polje Otoka B. Krupa (Pb i Cu i Ag), Tri polja Bihać (Al, Fe, Ti, Si i Ga), Čemernica (Al i Fe, Si, Mn), Bugojno-Prozor (Ba, Hg, Sb, Pb, As), Kreševo- Fojnica (Pb, Sb, Hg, Ba, F, As i U), Borovnica-Vareš-Čevljanovići-Srednje (Pb, Sb, Hg, Ba, Zn, Cd), Olovo (Pb), Tuzla (Cl i Na), Goražde – Čajniče (Sb, Hg, Pb i Ba).

Zbog nedostatka sustavnog istraživanja i praćenja nema podataka o zagađenosti tla radionukleoidima, organskim polutantima i NOx jedinjenjima. Dostupni su samo podatci Federalnog zavoda za agropedologiju koji su pratili zagađe-nje uz ceste od regionalnog značenja M5, M16, M17, M18 u razdoblju 2004. – 2006. god. i nije konstatiran povišen sadržaj zagađivača.

Dakle, zbog nedostatka podataka nije moguće dati procje-nu stvarnog stanja zagađenosti tla u BiH po obe ove osno-ve, ali je moguće reći da su rizična područja veliki urbani i industrijski centri, te područja preko kojih prolaze zrač-ne struje koje nose zagađenje velikih zagađivača npr. TU Ugljevik.

Zdravstveno stanje zemljišta

Podataka o zdravstvenom stanju zemljišta nema, međutim sva područja gdje se javljaju bolesti ovaca kao što su šepa-vost i bruceloza su područja koja su rizična. To se prven-

•

•

•

•

stveno misli na područja oko Travnika (Vranica i Vlašić), područja oko Konjica i oko Sarajeva. Rizična područja se nalaze i u velikim urbanim centrima i to većinom na ne-zaštićenim zemljanim igralištima za djecu, jer ne postoji adekvatna regulativa vezana za držanje domaćih životinja i kućnih ljubimaca.

Fizički gubitak zemljišta

Prema dostupnim podatcima Federalnog zavoda za agrope-dologiju procjenjuje se da se prosječno godišnje gubi 3.000 ha zemljišta u BiH. Na sljedećem grafu su prikazani uzroci gubitka zemljišta u BiH. Treba naglasiti da ssustavno pra-ćenje fizičkog gubitka tla ne postoji i zbog toga ne postoje pouzdani podatci o tome. Postojeća procjena je dovoljno zabrinjavajuća i svakako zove na akciju svih kako bi se ovaj dragocjeni resurs što bolje zaštitio.

Slika 16. Fizički gubitak zemljišta u FBiH (ha) (Izvor: Federalni zavod za agropedologiju)

Zbijenost zemljišta

Ne postoje podatci koji bi nam omogućili ocjenu stanja po pitanju zbijenosti zemljišta. Neadekvatna poljoprivredna praksa dovodi do zbijanja zemljišta što ima negativne po-sljedice po plodnost zemljišta i ugrožava život vrsta koje nastanjuju zemljište, te na taj način ima negativne efekte po kvalitetu života ljudi i biodiverzitet u cijelosti.

900

300

600

300

300

300

300

Površinski kopovi

Deponije

Naselja

Vodne akumulacije

Saobra ajnice

Industrijski objekti

Erozije, klizišta i dr.


POKAZATELJI

Struktura prema bonitetnim klasama

Kvalitetna vrijednost zemljišta definirana je njegovim boni-tetom gdje se najvrjednija i najkvalitetnija zemljišta svrsta-vaju u I. kategoriju, a ona najlošija u VIII. kategoriju. Boni-tetnu kategoriju u BiH uglavnom definiraju nagib, dubina, struktura, tekstura, humoznost, reakcija, vodopropusnost, skeletnost (kamenitost), broj vegetacionih dana, nadmor-ska visina i sl. Podatci o strukturi zemljišta su predratni i odnose se na cjelokupnu BiH jer nakon rata nije uspostav-ljen sustavni monitoring kvalitete zemljišta u FBiH.

Slika 17. Struktura zemljišta FBiH prema bonitetnim kategorijama (Izvor: Federalni zavod za agropedologiju)

Kao što se s predhodne ilustracije vidi, visokokvalitetnog zemljišta u BiH ima veoma malo – svega oko 14%, dok su najviše zastupljena zemljišta umjerene kvalitete, koja čine zemljišta od IV do VI kategorije s oko 67%. Zbog toga za-kon o poljoprivrednom zemljištu nalaže da se zemljište od I – VI katastarske, odnosno bonitetne, klase može koristiti isključivo kao poljoprivredno zemljište i samo se iznimno, kada ne postoje druge mogućnosti, može koristiti za druge namjene. Plan prostornog uređenja definira načine kori-štenja svih zemljišnih površina. Međutim, pošto ne postoje mehanizmi koji bi osigurali primjenu ove obveze, propis se u ovom dijelu ne poštuje i vjerojatno je u poratnom raz-doblju smanjena količina poljoprivrednog zemljišta I do IV klase, ali nije moguće ocijeniti u kojoj mjeri.

Razvijenost monitoringa kvalitete zemljišta

Iako u dva zakona (Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o prostornom planu i korištenju zemljišta FBiH) po-stoji zakonsko uporište za formiranje integriranog sustava

monitoringa zemljišta (što uključuje i monitoring kvalitete zemljišta i svaku promjenu u prostoru) do danas nisu ra-zvijene institucije koje bi bile nadležne za njegovu uspo-stavu. Federalni zavod za agropedologiju je dobio odgova-rajuće ingerencije u tom smislu koje nisu dovoljne da bi se formirao ovako kompleksan zemljišni informacijski sustav. Tako se može dati ocjena da je razvoj monitoring sustava na samom početku i da je osnovna kočnica njegova daljnjeg i ubrzanog razvoja nepostojanje institucionalnih rješenja na razini FBiH. Važno je istaknuti da nedostaju:

karte uporabne vrijednosti zemljišta sa svim pratećim analitičkim dokumentima i tematskim kartama. Županije/kantoni imaju obvezu (člankom 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu) izraditi i financirati dane karte što nije učinjeno u svim županijama/kantonima (Unsko-sanska, Tuzlanska, Sarajevska, Srednjobosanska, Bosansko-podrinjska i Posavska su ispunile danu obvezu);ne postoje određene tematske karte koje čine podlogu za sve planove i programe zaštite zemljišta;ne postoji registar kontaminiranih područja i njihova inventarizacija;ne postoji klasifikacija kontaminiranih područja prema razini rizika;nema podataka o stvarnoj kontaminaciji zemljišta;nema monitoringa zakonskih obveza (rekultivacija i sl).

Certificirane šume – FSC

Način upravljanja i način korištenja šuma uvelike doprino-si kvaliteti tla. Zbog toga je veoma važno da se šumskim re-sursima upravlja na održiv način. Certifikacija šuma je je-dan od načina da se osigura održivo upravljanje šumama.

•

•

•

•

••

3% 3%

8%

18%

16%

32%

8%

12%I kategorija

II kategorija

III kategorija

IV kategorija

V kategorija

VI kategorija

VII kategorija

VIII kategorija


POKAZATELJI

3.4 OKOLIŠNI POKAZATELJI U OBLASTI ENERGIJE

ENERGIJA [Tip indikatora]ukupna (domaća) proizvodnja energije u FBiH [S]

Finalna potrošnja energije po sektorima CSI 027 [S]

ukupna energijska intenzivnost u BIH CSI 028 [R]ukupna potrošnja primarne energije po vrsti energenta u BiH CSI 029 [S]

Potrošnja obnovljive energije u BIH CSI 030 [R]Električna energija iz obnovljivih izvora u BiH CSI 031 [R]

Velika ložišta [P]

Mala ložišta [P]

Broj registriranih motornih vozila [P]

Tabela 10. Lista okolinskih pokazatelja stanja energetskog sek-tora u FBiH

Ukupna (domaća) proizvodnja energije u FBiH

U energetskoj bilanci FBiH proizvodnja se prvenstveno od-nosi na domaće energetske resurse – ugljen i hidroenergiju. Ugljen se najvećim dijelom transformira u električnu ener-giju i u odnosu na vodne snage u ukupnoj proizvodnji elek-trične energije u FBiH participira u približnom omjeru 2:1 (termoelektrane : hidroelektrane).

Ugljen (mrki i lignit) se proizvodi u deset rudnika na teritoriju FBiH (Kakanj, Zenica, Breza, Bila, Gračanica, Kreka, Đurđevik, Banovići, Tušnica i Kamengrad) za potrebe proizvodnje električne energije i topline, industrije i široke potrošnje.

Električna energija se proizvodi iz domaćeg ugljena u dvije termoelektrane (Kakanj i Tuzla), a iz hidroresursa u osam hidroelektrana (Rama, Jablanica, Grabovica, Salakovac, Mostar, Čapljina, Jajce 1 i 2), kao i u izvjesnom broju hidroelektrana male snage. U termoelektranama se primjenom kogenerativnih sustava proizvode i toplinska energija i tehnološka para.

Tekuća goriva i plin se uvoze iz inozemstva. Tekuća goriva najveću primjenu imaju u prometu.

•

•

•

Energija iz obnovljivih izvora, izuzimajući hidroenergiju, još uvijek nije zastupljena u energetskoj bilanci FBiH jer objektivno i ne participira u značajnijoj mjeri u energetici FBiH. Po pitanju podataka o ogrjevnom drvetu, ne raspolaže se s dovoljno pouzdanim podatcima pa i pored pretpostavke da se radi o relevantnom udjelu u ukupnoj proizvodnji primarne energije u FBiH (pretpostavka 5 do 8%) ovaj segment ostaje još uvijek neobrađen energijskom bilancom.

Finalna potrošnja energije po sektorima CSI 027 – BiH

Finalna potrošnja energije obuhvaća energiju isporučenu potrošačima za sve energijske potrebe i svim sektorima izuzev sektora energetike.

736

721

1508

Industrija

Transport

Ostalo

Slika 18. Finalna potrošnja energije po sektorima u 2004. god. u BiH (ktoe) (izvor: International Energy Agency)

•


POKAZATELJI

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

INDEKS Ukupna potrošnjaenergije (1998=100) 100 102,1 110,8 107,5 116,5 116,9 109,9

INDEKS GDP (1998=100) 100 120,5 128,7 137,4 152,7 161,3 192,2

INDEKS energijske intenzivnosti(1998=100) 100 84,8 86,1 78,3 76,3 72,5 57,2

Energijska intenzivnost BiH1998 2004. godina

1098,5

931,1 945,6859,6 837,7 795,9

628

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Energijskaintenzivnost (toe/1990MECU)

42844376

47474606

4990 5007

4707

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Ukupnapotrošnja energije (ktoe)

Ukupna energijska intenzivnost u BIH CSI 028 [R]

Ukupna energijska intenzivnost je određena kao odnos ukupne potrošnje primarne energije i GDP-a za određenu kalendarsku godinu.

Ukupna potrošnja primarne energije po vrsti energenta CSI 029 – BiH

Ukupna potrošnja energije računa se kao suma ukupne po-trošnje energije iz čvrstog, tečnog i gasovitog goriva kao i obnovljivih izvora energije. Ovaj podatak se daje za cijelu

Slika 19. Potrošnja primarne energije, GDP, energijska intenzivnost za BiH za razdoblje 1998. – 2004. godina (izvor: CETEOR d.o.o. Sarajevo)

Bosnu i Hercegovinu. Relativni udio pojedine vrste goriva određen je kao odnos ukupne potrošnje specifičnog ener-genta i ukupne potrošnje energije, za određenu godinu. Podatci za ukupnu potrošnju energije po vrsti energenta za razdoblje od 1998. do 2004. godine dani su u sljedećoj ilustraciji.

2445 23942822 2671

3124 30492495

1109 11341008 1008

1059 1134

1210

176 176277 277

152 152278554 672

640 650655 672

724

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Ugalj Te nagoriva Prirodnigas Obnovljivi izvorienergije

Slika 20. ukupna potrošnja primarne energije u BiH (ktoe) (izvor: CETEOR d.o.o. Sarajevo)


POKAZATELJI

100%

50,9%60,4% 58,9% 58,9% 61,0% 59,8%

55,2%

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Elektri na energija iz obnovljivihizvora BiH CSI 031

Ukupnapotrošnjaelektri ne energije (%)

Udioelektri ne energije iz obnovljivih izvora (%)

020004000600080001000012000

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Ukupna potrošnjaelektri ne energije(GWh)

Elektri na energijaproizvedenauhidroelektranama(GWh)

Potrošnja obnovljive energije u BIH – CSI 030 [R]

Potrošnja obnovljive energije je odnos između potrošnje one energije koja se dobiva iz obnovljivih izvora i ukupne potrošnje energije za određenu godinu i predstavlja udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji. Prikaz je dan na donjoj ilustraciji.

Električna energija iz obnovljivih izvora u BiH CSI 031 [R]

Pokazatelj “obnovljiva el. energija“ je odnos između elek-trične energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i ukupne potrošnje električne energije.

3,9% 4,6% 4,4% 4,5% 4,1% 4,2% 4,3%

9,0%10,8%

9,1% 9,6% 9,0% 9,2%11,1%

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Potrošnjaobnovljive energije (%)CSI 030

Biomasa Hidro energija

4284 43764747 4606

4990 50074707

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Ukupna potrošnja energije (000 tekvivalentnog uglja)

Slika 21. Potrošnja obnovljive energije u BiH u razdoblju 1998. – 2004. (izvor: CETEOR doo Sarajevo)

Slika 22. zastupljenost električne energije iz obnovljivih izvora u odnosu na ukupnu proizvodnju energije u BiH u razdoblju 1998. – 2004. (izvor: CETEOR doo Sarajevo)


POKAZATELJI

Velika ložišta

Na području FBiH postoje dvije termoelektrane na ugljen:

Slika 23. TE u FBiH i rudnici iz kojih se opskrbljuju ugljenom

TE Tuzla, s ukupno instaliranom snagom od 715.MW i pro-sječnom godišnjom proizvodnjom od oko 3.100 GWh, ima godišnju potrošnju ugljena oko 3 milijuna tona. Osnovna djelatnost TE Tuzla je proizvodnja električne energije za potrebe elektroenergetskog sustava (EES). U sklopu osnov-ne djelatnosti, pored električne energije kao primarnog proizvoda, proizvodi i isporučuje toplinsku energiju za su-stav daljinskog grijanja gradova Tuzle i Lukavca i tehnološ-ku paru za potrebe industrije. Također, kroz dodatnu dje-latnost isporučuje i industrijsku vodu za bližu okolicu. TE

Tuzla za sagorijevanje koristi lignit i mrki ugljen iz Rudni-ka “Kreka” (Dubrave, Šikulje, Mramor i Bukinje) i Banovi-ći na kotlovima 4 – 6, a na kotlu 7 mrki ugljen iz rudnika “Đurđevik” i “Banovići”. Ova TE spaljuje i 100.000 t/god ugljena iz rudnika Stanari.

TE Kakanj s ukupno instaliranom snagom od 450 MW i prosječnom godišnjom proizvodnjom od oko 2.300 GWh, ima godišnju potrošnju ugljena od oko 1,5 milijuna tona. Pored primarnog proizvoda električne energije, TE “Ka-kanj” proizvodi i isporučuje i toplinsku energiju za da-ljinsko grijanje grada Kaknja i dodatno isporučuje šljaku i pepeo Tvornici cementa Kakanj. TE “Kakanj” spaljuje mje-šavinu mrkih ugljena iz rudnika Kakanj, Breza i Zenica, a u manjoj mjeri iz rudnika Gračanica, Bila i Livno.

Mala ložišta

S aspekta malih ložišta stanje u FBiH ima neodgovaraju-će konstrukcije ložišta (sobne peći i kotlovi male snage su uglavnom pravljeni po zapadno-europskim licencama, konstruirani za druge vrste ugljena i nisu omogućavali efi-kasno i malozagađujuće sagorijevanje domaćih ugljena). Imajući u vidu da je i najveći broj gradova u BiH smješten u kotlinama gdje su slabi uvjeti za ventilaciju (prirodno sa-močišćenje atmosfere), te da zagađenosti doprinose i veliki gubitci energije u zgradama, situacija u BiH nije povoljna.

Dobrim dijelom ugljen je izbačen iz uporabe iz Saraje-va (uveden je kao energent zemni plin), a u mnogim dru-gim gradovima je dijelom zamijenjen skupom električnom

Slika 24: TE Kakanj i Tuzla


POKAZATELJI

i tamo gdje magistralne prometnice prolaze kroz naseljena mjesta.

Na temelju dopuna i izmjena Zakona o prometu/saobraćaju, ukinuta je starosna granica uvoza putničkih vozila. Iako je rečeno da sva uvezena vozila moraju zadovoljavati ekološke standarde, na ovaj način neće doći do smanjenja utjecaja na kvalitetu zraka. Na donjoj ilustraciji je dan broj registriranih motornih i putničkih vozila za razdoblje od 1999. do 2004. godine kao i broj putničkih vozila na 1 000 stanovnika. Broj putničkih vozila na 1 000 stanovnika u Hrvatskoj u 1998. godini iznosio je 198.

Potrošnja naftnih derivata u cestovnom prometu u FBiH u 2008. godini je iznosila 615 028 08 tona.

Slika 25. Broj registriranih motornih i putničkih vozila u FBiH

(izvor: Federalni zavod za statistiku)

Promatrajući i uspoređujući podatke o registriranim mo-tornim vozilima u BiH u 2008. god. (podatak dobiven od Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i raz-mjenu podataka) s podatcima dobivenim u razdoblju 2000. – 2008. god. (podatci dobiveni od nadležnih ministarsta-va unutarnjih poslova) primjetan je značajan porast broja registriranih motornih vozila u 2008. godini i to za 17% u odnosu na 2004. godinu.

U razdoblju od 1999. do 2004. povećan je obujam željeznič-kog transporta. Tako je broj prevezenih putnika porastao sa 182 000 u 1999. na 208 000 u 2004. što predstavlja pove-ćanje od oko 15%. Obujam teretnog željezničkog prijevoza u istom razdoblju je povećan sa 115 na 445 milijuna ton-skih kilometara, što predstavlja povećanje od 287 %.

365670

385185

447889

51114

60994

77825

2000

2001

2008

Ostala vozila Putni ka vozila

energijom. U ruralnim sredinama se kao energent koristi drvo. Kako su zgrade izgrađene bez potrebne toplinske za-štite i koriste se peći s niskim stupnjem korisnosti i njima se nepažljivo rukuje, potrošnja drveta za ogrjev na selu je ekstremno visoka. U mnogim gradovima u BiH za uža po-dručja grada je uvedeno centralno grijanje. Centralno gri-janje ima brojne prednosti: kućanstva se oslobađaju brige za nabavom ogrjeva i održavanjem uređaja za loženje, a moguće je postići kvalitetnije sagorijevanje, tj. viši stupanj korisnosti i manje zagađivanje zraka, emitiranje dimnih plinova iz jednog (visokog) dimnjaka. Činjenica je da su ovi sustavi u BiH dosta stari i nedovoljno održavani, a tre-nutni životni standard ne dopušta praćenje organizacijskih i tehnoloških inovacija na ovom planu. Istovremeno pad ži-votnog standarda u BiH za veliki broj kućanstava, te pove-ćanje cijene energenata, dovodi i do slabije naplate usluga grijanja i otežanog poslovanja poduzeća koja opskrbljuju građane energijom. Izlaz iz ove situacije je samo u pove-ćanju stupnja korisnosti, kako konverzije goriva u toplinu, tako i korištenja goriva.

Veliki broj manjih poduzeća ima vlastite industrijske ener-gane. Povremena mjerenja su pokazala da one rade s niskim stupnjem korisnosti (slabo održavanje, nema instrume-nata za praćenje efikasnosti sagorijevanja). Posljedica toga je veći utrošak goriva nego što je potrebno, a srazmjerno tome i povećana emisija sumpordioksida, osim u Sarajevu, gdje se efikasnost sagorijevanja kontrolirala svake godine, počevši od 1972. godine. U drugim gradovima se kontro-la ne obavlja, iako iskustva Sarajeva pokazuju da troškovi kontrole (uključujući i plaće inspektora) iznose samo 3% od postignute uštede u gorivu. U cijeloj BiH se pojavljuje spe-cifičan problem centralnog grijanja. Ekonomska situacija građana je takva da nisu u mogućnosti plaćati usluge cen-tralnog grijanja i žele prijeći na individualno grijanje, što bi moglo uzrokovati povećanje zagađivanja zraka.

Broj registriranih motornih vozila

Najveći utjecaj na okoliš ima cestovni promet, a posebno prijevoz putničkim motornim vozilima (zbog male efika-snosti). Promet, osim u užim gradskim jezgrima, nije zna-čajan zagađivač zraka u FBiH. Mreža putova nije posebno razvijena, a tranzitni promet kroz FBiH gotovo i ne posto-ji. Brzina na putovima je relativno niska, tako da promet ne izaziva posebno visoke emisije dušičnih oksida, dok su emisije CO značajne samo u centrima većih gradova, kao


POKAZATELJI

3.5 OKOLINSKI POKAZATELJI U OBLASTI ZAŠTI-TE ZRAKA

ZRAK [Tip indikatora]

Emisije u zrakEmisija kiselih gasova (acidifirajuće sup-stance) u FBiH

CSI 001 [P]

Emisija prekursora ozona CH4, CO, NOx i NMVOC u BiH

CSI 002 [P]

Emisije primarnih čestica i sekundarnih prekursora čestica PM10, SO2, NOx i NH3 -

CSI 003 [P]

Emisija stakleničkih gasova CSI 010 [P]

Kvalitet zraka Proizvodnja i potrošnja spojeva koji oštećuju ozonski omotač

[P]

Kiselost (pH) padavina [S]Izloženost ekosistema acidifikaciji atmos-fere, eutrofikaciji i ozonu

[S]

Prekoračenje graničnih vrijed. parametara kvaliteta zraka u urbanim područjima

[S]

Sadržaj teških metala u ukupnim lebdećim česticama

[S]

Monitoring

Pregled stanja monitoringa kvaliteta zraka [S]

Tabela 11. Lista okolinskih pokazatelja stanja zraka u FBiH

3.5.1 Emisije u zrak

Emisija kiselih plinova (acidifirajuće supstance) u FBiH – CSI 001 [P]

Glavne ljudske djelatnosti koje prouzrokuju zakiseljava-nje i eutrofikaciju okoliša su sagorijevanje fosilnih goriva i poljoprivredne aktivnosti koje za posljedicu imaju emisije sumpor dioksida (SO2), dušičnih oksida (NOx) i amonijaka (NH3). Pokazatelj koji prati trendove antropogenih emisi-ja acidificirajućih plinova (CSI 001) od 1990. godine rangi-ra svaku zagađujuću tvar prema njezinu potencijalu zaki-seljavanja. Odgovarajući potencijali su NOx: 0,02174, SO2: 0,03125 i NH3: 0,05882. CSI 001 kao i emisije pojedinih acidificirajućih plinova za FBiH dane su na ilustracijama. Emisije za 2004. godinu su procijenjene na osnovi podataka o proizvodnji, potrošnji i sastavu goriva, te mjerenja emisije zagađujućih tvari, dobivenih od pojedinačnih izvora emisi-je u FBiH kao i na osnovi energetske bilance za 2004. godi-nu. Emisije za 1990. godinu su procjene na osnovi odgova-rajućih emisija izračunatih za BiH.

Slika 26. Emisije zagađujućih tvari

Iz gornje ilustracije se vidi da je pokazatelj CSI 001 u 2004. godini u odnosu na 1990. opao za 31%. Smanjenje pojedinih zagađujućih tvari je gotovo proporcionalno. Osnovni uzrok ovakvog stanja je pad industrijske proizvodnje u odnosu na 1990. god. Najveći izvor emisija acidificirajućih plinova je proizvodnja energije.

Emisija prekursora ozona CH4, CO, NOx i NMVOC u BiH – CSI 002 [P]

100

63

213

134

1990 2004

Slika 27. Emisije prekursora troposferskog ozona u BiH (t ekv. NMVOC) (izvor: Federalni hidrometeorološki zavod)

Pokazatelj kojim se karakteriziraju emisije prekursora ozo-na (CSI 002) uzima u obzir antropogene emisije dušičnih oksida, ugljen monoksida, metana i nemetanskih volatil-nih organskih spojeva, svaki rangiran po svom potencija-lu za stvaranje troposferskog ozona. Izražava se u tonama ekvivalentnog NMVOC. Čimbenici potencijala stvaranja troposferskog ozona su: NOx: 1,22, NMVOCs: 1, CO: 0,11 i CH4: 0,014. S obzirom da se ne raspolaže podatcima za FBiH, ovaj pokazatelj je dan za BiH. Na donjoj ilustraciji dan je prikaz pokazatelja emisije prekursora ozona u BiH

330.000

230.000

57.000

40.000

20.000

14.000

1990

2004

SO2 (t/a) NOX (t/a) NH3 (t/a)

13.000

9.000

1990

2004

CSI 001 tona acid. ekv.


POKAZATELJI

za 1990. i 2004. godinu. Vidi se da je emisija prekursora ozona smanjena u 2004. godini u odnosu na 1990. i iznosi 63% od emisije u 1990. godini. Udio prometa u emisijama je porastao s 24% koliko je iznosio 1990. na 40% u 2004. god. Posljedica je, s jedne strane rasta intenziteta cestovnog prometa i s druge strane pada industrijske proizvodnje.

Emisije primarnih čestica i sekundarnih prekursora če-stica PM10, SO2, NOx i NH3 - CSI 003 [P]

Slika 29. Pokazatelj CSI 003 i emisija čvrstih čestica u FBiH

Pokazatelj kojim se karakteriziraju emisije prekursora ozo-na (CSI 003) uzima u obzir antropogene emisije čvrstih če-stica manjih od 10 mikrometara (PM10), SO2, NOx i NH3. Prilikom izračunavanja emisija pojedinih zagađujućih tva-ri se množi sa čimbenikom potencijala stvaranja čestica:

PM10: 1, NOx: 0,88, SO2: 0,54 i NH3: 0,64. Pokazatelj se izra-žava u tonama ekv. PM10.

Emisija ostalih zagađujućih tvari potrebnih za izračunava-nje ovog pokazatelja dane su također u ilustraciji. Emisije za 2004. godinu su procijenjene na osnovi podataka o pro-izvodnji, potrošnji i sastavu goriva, te mjerenja emisije za-gađujućih tvari, dobivenih od pojedinačnih izvora emisije u FBiH.

Vidi se da je emisija čvrstih čestica u 2004. manja za 32% u odnosu na emisiju u 1990. godini. Posljedica je to poveća-nja efikasnosti rada filtera čestica kod pojedinačnih izvora, koji predstavljaju glavni izvor emisije čvrstih čestica, kao i smanjenja industrijske proizvodnje.

Emisija stakleničkih plinova – CSI 010 [P]

Pokazatelj emisije stakleničkih plinova (CSI 010) pokazuje trendove emisije antropogenih stakleničkih plinova i nji-hove ponore. Emisije se predstavljaju po tipu zagađujućih tvari i njihovim potencijalima za globalno zatopljenje. Po-kazatelj također daje informacije o emisijama iz sektora: opskrbljivanje energijom i uporaba (uključujući energetiku, fugitivne emisije, uporabu energije u industriji i ostalim sektorima), transport, industrija (procesi), poljoprivreda, otpad i drugo (neenergetski), a izražava se u milijunima tona CO2 ekvivalentno. Potencijali pojedinih stakleničkih plinova prema stvaranju efekta staklenika dani su u donjoj tablici.

110.000

75.000350

240

0

100

200

300

400

500

600

700

0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

120.000

140.000

1990 2004

vrste estice (t/god) CSI 003 (1000 tona ekv PM10)

54,0%

0,2%0,8%3,0%

40,0%

1,0% 1,0%

2004. god.

62,0%9,0%

2,0%

2,0%

24,0%

0,1% 0,9% 1990. god.

Proizvodnja energije

Ostali sektori (energija)

Industrija (energija)

Industrija (proces)

Saobra aj

Otpad

Poljoprivreda

Slika 28. Emisije prekursora ozona po sektorima u BiH za 1990. i 2004. godinu (Izvor: Federalni hidrometeorološki zavod)


POKAZATELJI

Zagađujuća materija Potencijal globalnog zagrijavanja

CO2 �

metan 21

N2O 310

SF6 23900

Tabela 12. Pokazatelj CSI 003 i emisija čvrstih čestica u FBiH

Slika 30. Emisija stakleničkih plinova u BiH (milijun t CO2 ekv.) (izvor: Meteorološki zavod FBiH)

Emisija CO2 u BiH u 1990. godini iznosila je 24 milijuna tona, dok su procjene za 2004. godinu oko 14 milijuna. Emisija CO2 za FBiH za 2004. godinu izračunata je na osno-vi energijske bilance FBiH, tj. na osnovi potrošnje ugljena, tekućeg goriva i prirodnog plina. Rezultati proračuna kao i potrošnja pojedinih goriva su dani u sljedećoj tablici.

Gorivo Potrošnja Emisija CO2 1000t/a

ugalj t/a 5.337.429 7.828

Tečna goriva t/a 660.791 2.180

Prirodni gas mn3 180.578 318

Ukupno 10.326

Tabela 13. Emisija CO2 u FBiH u 2004. godini

S obzirom da je BiH pristupila Protokolu iz Kyota kao ze-mlja u razvoju, u prvom Kyoto razdoblju (od 2008. do 2012. godine) nema obvezu za utvrđivanje emisijskih plafona stakleničkih plinova u odnosu na baznu godinu, ali može omogućiti strankama Aneksa 1 Konvencije da dio svojih obveza snižavanja emisije postignu kroz investicije u BiH.

Na osnovi raspoloživih podataka nije moguće procijeniti emisiju ostalih stakleničkih plinova navedenih u tablici.

3.5.2 Kvalitet zraka

Proizvodnja i potrošnja spojeva koji oštećuju ozonski omotač [P]

Pokazatelj – proizvodnja i potrošnja spojeva koji oštećuju ozonski omotač kvantificira proizvodnju i potrošnju sup-stanci koje oštećuju ozonski omotač (ODS) u Europi. ODS su postojane kemikalije koje sadrže klor i/ili brom i ošte-ćuju stratosferski ozonski omotač. Izražava se u milijuni-ma kg ODS-a po potencijalu oštećivanja ozona – Potrošnja (ODS tona) = Potrošnja (metričke tone) x faktor potencijala oštećivanja ozona. Podatci su dani za cijelu Bosnu i Herce-govinu jer se proizvodnja i potrošnja ODS-a prati samo na državnoj razini.

1990 2004

CH4EQ 2,8 2,3

N2OEQ 1,3 0,7

CO2 26,6 14,6

CO2+EQ 30,7 17,6

3

2

7

12

17

22

27

32

0

1

2

3

4

5

6

7

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

20000

1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001

Slika 31. Emisija CO2 iz termoenergetskih postrojenja u BiH u razdo-blju od 1981. do 2001. (Izvor: Federalni hidrometeorološki zavod)


POKAZATELJI

Kiselost (pH) padalina [S]

Kiselost padalina se prati na automatskoj stanici za moni-toring kvalitete zraka na Bjelavama u Sarajevu. Uočeno je postupno povećavanje kiselosti padalina.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006

Stanica: Bjelave, SarajevoPeriod: 1996 2006. god.

Slika 33. učestalost pojava kiselih padalina (Izvor: Federalni meteorološki zavod)

Kisele padaline se pojavljuju tijekom cijele godine, u ljet-nom razdoblju registrirano je 5% i 6% kiselih padalina, a mjeseci sa najučestalijim pojavama kiselih padalina su prosinac i veljača s 13%. Najveći broj pojava kiselih pada-lina može se objasniti već poznatom činjenicom daljinskog transporta.

Izloženost ekosustava acidifikaciji atmosfere, eutrofikaciji i ozonu [S]

Podatci o emisijama SOX i NOX i ambijentalnim koncentra-cijama O3 izmjerenim na pozadinskoj stanici – Ivan Sedlo između 8 i 20 sati dostavljaju se godišnje UNECE/EMEP-u i EU. EMEP/MSC-W koristi dobivene podatke za izračuna-vanje transporta spojeva dušika i sumpora u atmosferi. Po-datci o ozonu se na odgovarajući način interpoliraju.

Prekoračenje graničnih vrijednosti parametara kvalitete zraka u urbanim područjima [S]

Ovaj pokazatelj pokazuje udio urbanog stanovništva koje je potencijalno izloženo koncentracijama polutanata u ambi-jentalnom zraku višim od graničnih vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi. Razmatrano urbano stanovništvo je ukupan broj ljudi koji žive u gradovima s najmanje jednom monito-ring stanicom.

Sadržaj teških metala u ukupnim lebdećim česticama [S]

U FBiH postoje podatci samo o sadržaju teških metala u ukupnim lebdećim česticama na tri lokacije u Zenici. Ovaj parametar je potrebno pratiti u industrijskim gradovima (Zenica, Tuzla, Lukavac, Maglaj).

51.100

39.316

10.890

2.810,50

39.316

10.890

0

0

HCFC 22

CFC 12

CFC 11

Ugljik tetra klorid CCl4

CFC 114

Uvoz = Potrošnja (t/god.) Potrošnja (t ODS/god.)

0,025

1

6,840

0

0

0

0,02

0,603

0,684

Halon 1211

Halon 1301

Halon 2402

CFC 113

CFC 115

Metil kloroform – C2H3Cl3

Slika 32. Podatci o ODS za 2005. godinu

Januar; 12%

Februar; 13%

Mart; 6%

April; 7%

Maj; 5%Jun;6%Jul; 6%

AUgust; 5%

Septembar;9%

Oktobar; 7%

Novembar;11%

Decembar;13%

Stanica: Bjelave, SarajevoPeriod: 1996 2006. godina

Slika 34. Postotni udio kiselih padalina tijekom godine (Izvor: Federalni meteorološki zavod)


POKAZATELJI

SO2

NO

2

PM10

Ozo

n

Sarajevo Pozadinska stanica Bjelave

7 dana prekoračenja 26 µg/m3 nema

podatakanema podataka

TuzlaSkver - saobraćaj

52 dana prekoračenja (srednja vrijednost urbane i suburbane stanice)

35,5 µg/m3

nema podataka

nema podataka

zenica – Institut Kemal Kapetanović

25 dana prekoračenja

nema podataka

nema podataka

nema podataka

Tabela 14. Prekoračenje graničnih vrijednosti parametara kvalitete zraka u urbanim područjima. Podatci za 2005. god.

(Izvor podataka: Eionet - European Environment Information and Observation Network – izvješćivanje BiH (http://eionet.europa.

eu/))

3.5.3 Monitoring

Prema Federalnom pravilniku o monitoringu kvalitete zraka (“Sl. novine FBiH“ 12/05) uspostava i izvođenje monitoringa zraka obavlja se sa svrhom:

dobivanja pokazatelja kvalitete zraka s obzirom na njegovo djelovanje na ljude, eko-sustave i njihove dijelove, kao i izgrađena dobra, radi ocjene stanja i ocjene efekata mjera za ograničavanje ili sanaciju zagađivanja zraka;dobivanja podataka sa svrhom udovoljavanja međunarodnim ugovorima kojima je Bosna i Hercegovina pristupila, a gdje se zahtijeva razmjena podataka o kvaliteti zraka i posrednih pokazatelja koji su u svezi s njim, kao i prekograničnom prijenosu zagađujućih tvari.

Prema Pravilniku, institucija ovlaštena za vođenje sustava monitoringa u FBiH je Federalni hidrometeorološki zavod. Poslovi i zadatci Federalnog hidrometeorološkog zavoda su:

uspostava, organiziranje i upravljanje sustavom monitoringa kvalitete zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao dijela monitoringa u Bosni i Hercegovini iuspostava informacionog sustava kvalitete zraka radi izvješćivanja o rezultatima monitoringa u propisanim formatima.

•

•

•

•

Mreža monitoringa kvalitete zraka, po ovom pravilniku, može biti:

federalna-entitetska (kao dio državne),županijska/kantonalna,gradska/općinska,operatora pogona i postrojenja (izvora zagađivanja) iposebnih područja.

Monitoring federalnog značenja vodi Federalni hidromete-orološki zavod.

Pregled stanja monitoringa kvalitete zraka

Kvaliteta zraka u FBiH se prati “otočno“, u pojedinim gra-dovima (u pet gradova) i različitim metodama. Podatci se u nekim slučajevima objavljuju, u nekim ne i to različitim metodama. Korištenje rezultata monitoringa u planiranju kvalitete zraka je nerazvijeno. Prati se promjena kvalitete zraka prouzrokovana emisijom iz stacionarnih postroje-nja, dok nema praćenja promjene kvalitete zraka prouzro-kovane iz mobilnih izvora. Do 2007. godine nije izvršena podjela nadležnosti za mrežu monitoringa kvalitete zraka. Postoji jedna stanica za mjerenje fona (Ivan Sedlo), dok se prekogranični transport (unos i izvoz) ne prate.

Monotoring federalnog značenja vodi Federalni hidrome-teorološki zavod koji obavlja objedinjavanje i analiziranje prikupljenih podataka koji se odnose na zagađivanje zraka – emisija i stanje zagađenosti zraka – imisija, koje dobiva izravno sa stanica na Ivan Sedlu i u Sarajevu. Federalni hi-drometeorološki zavod se uključio i u međunarodnu raz-mjenu informacija o kvaliteti zraka s Europskom agencijom za okoliš. Ova aktivnost se više zasniva na osobnom entuzi-jazmu, nego na uspostavljenom sustavu jer je potrebno us-postaviti odgovarajući sustav. Krajem 2005. godine uspo-stavljena je automatska stanica za praćenje kvalitete zraka na Meteorološkoj stanici Ivan Sedlo (za mjerenje fona), po programu EMEP-a. Taj program uključuje praćenje i pro-cjenu prekograničnog prijenosa zagađujućih tvari u zraku na velike udaljenosti u Europi.

a) Mjerenje fona

Automatska stanica Ivan Sedlo (satni uzorci) Federalni hi-drometeorološki zavod prati SO2, NO2, O3 i PM10.

•••••


POKAZATELJI

b) Kvaliteta zraka u urbano-industrijskim sredinama

Praćenje kvalitete zraka se obavlja na dvije vrste monito-ring stanica koje rade na dva različita principa. Za mjerenje SO2 i čađi bazirane na smjernicama WHO koja je zasnova-na na standardnoj britanskoj metodi, a druge automatske stanice za ½ satno uzorkovanje.

SO2

NO

2

NO

NO

x

CO O3

PM10

PM2,

5

SO2/

dim

SmjerniceWHO (24-satni uzorci)

Sarajevo xTuzla xMostar x

Automatske stanice

Sarajevo x x x x x x xTuzla x x x x x

Tabela 15. Pregled stanica za praćenje kvalitete zraka u urbano-industrijskim sredinama

Sarajevo – Mreža Županije/kantona Sarajevo sadrži pet stanica (standardna britanska metoda) i njome upravlja in-stitucija ovlaštena od Kantonalnog ministarstva za prostor-no uređenje i zaštitu okoliša. Upravljanje mrežom se bazira na dugoročnom ugovoru s Kantonalnim zavodom za javno zdravstvo. Kanton Sarajevo za potrebe praćenja kvalitete zraka koristi podatke Federalnog hidrometeorološkog za-voda (meteorološka stanica Bjelave) za SO2 i dim, te meteo-rološke parametre.

Tuzla – Praćenje koncentracija sumpor dioksida i dima u zraku grada Tuzle, na meteorološkoj stanici, ponovno je počelo 2002. godine nakon prekida prouzrokovanog ratom. Od ožujka 2003. godine uspostavljen je i sustav za praće-nje kvalitete zraka na području Tuzlanske županije/kanto-na, kojim se obavlja automatski monitoring kvalitete zra-ka, koji obuhvaća pet stacionarnih stanica i jednu mobilnu. Mrežom monitoring stanica upravlja Kanotnalno ministar-stvo za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Informacije se prezentiraju na internet stranici ovog ministarstva koja se redovno ažurira. Na svih šest stanica se prate i meteorološ-ki parametri.

Zenica- Monitoring kvalitete zraka obavlja se na samo jed-noj lokaciji za SO2 i dim (metoda WHO), za ukupnu praši-nu i ukupni taložni prah, čime upravlja Metalurški insti-tut ¨Kemal Kapetanović .̈ Ova monitoring stanica u okviru

mreže instituta je većinom funkcionalna, ali informacije nisu dostupne institucijama niti javnosti. Može se zaključi-ti da efektivni monitoring kvalitete zraka danas ne postoji u Zenici.

U donjoj tablici dan je prikaz parametara koji se prate i kojom opremom u županijama/kantonima i općinama.

Broj stanica SO

2

NO

2

NO

NO

x

CO O3

PM10

PM2,

5

SO2/

dim

Metod WHO –standardna britanska metoda (24-satni uzorci)

Sarajevo 4 xTuzla � xzenica � x

Automatske stanice

Sarajevo � x x x x x x xTuzla 6 x x x x

Tabela 16. Oprema kojom se obavlja monitoring u županijama/kantonima

Kakanj- U Kaknju postoji jedna automatska stanica u cen-tru grada, čiji je vlasnik TE Kakanj, koja mjeri i meteoro-loške parametre i koja je umrežena s još jednom meteoro-loškom stanicom. U donjoj tablici su dani parametri koji se prate automatskom stanicom.

Broj stanica SO

2

NO

2

NO

NO

x

CO O3

uSČ

Automatske stanice

Kakanj � x x x x x x x

Tabela 17. Parametri koji se prate na monitoring stanici u Kaknju

Po pitanju monitoringa biološkog zagađivanja zraka, do sada se pratilo biološko zagađivanje zraka polenom na Pri-rodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, ali s obzirom na trenutne probleme u financiranju i održavanju ove sta-nice podatci se sustavno ne obrađuju.

Ciljevi i mjere koje je potrebno poduzeti

Prema analizama postojećeg stanja na sadašnjim lokacija-ma je potrebno izvršiti dopunu i poboljšanje monitoring sustava, kao i proširiti monitoring mrežu na ostale gradove. Poštujući trenutnu društvenu i ekonomsku situaciju, može se reći da je neophodno implementirati sustav monitoringa kvalitete zraka u urbanim područjima koja imaju značajne industrijske aktivnosti i/ili broj stanovnika veći od 50.000.


POKAZATELJI

Po ovoj klasifikaciji potrebno je uspostaviti monitoring kvalitete zraka u 11 gradova u FBiH. Posebno je pitanje tipa stanice/opreme: da li koristiti stanice s polusatnim uzorko-vanjem i automatskom kemijskom analizom (upute EU) ili stanice s 24-satnim uzorkovanjem i analizom u laboratori-jima (preporuka WHO).

Sustavi monitoringa kvalitete zraka zahtijevaju uspostavlja-nje centara s osobljem osposobljenim za upravljanje. Centri se moraju brinuti o:

sakupljanju i obradi podataka;objavljivanju podataka;izdavanju periodičnih izvješća; izdavanju prijedloga za poboljšanja kvalitete zraka; održavanju mreže.

Zadatak Federalnog hidrometeorološkog zavoda je da us-postavi, organizira i upravlja sustavom monitoringa kvali-tete zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iz tog razlo-ga je potrebno uspostaviti povezanost svih centara s FMZ, formirajući centar za praćenje, kojem će se slati podatci, te uspostaviti informacijski sustav kvalitete zraka radi izvje-štavanja o rezultatima monitoringa u propisanim formati-ma. Zadatak Federalnog hidrometeorološkog zavoda je da implementira QA/QC (Osiguranje kvalitete i kontrola kva-litete).

•••••

3.6 OKOLIŠNI INDIKATORI U OBLASTI UPRAVLJANJA OTPADOM

OTPAD [Tip indikatora]

Komunalni otpad Izgrađenost regionalnih deponija (Poseb-no definiran indikator) [R]

Generiranje i reciklaža ambalažnog otpada CSI 017 [P]

Industrijski otpad

Proizvodnja industrijskog otpada [P]

Opasni otpad iz industrije [P]

Neopasni otpad iz industrije [P]

Stanje okoliša i posljedice [S] i [I]

zbrinjavanje otpada iz industrije [R]Otpadna ulja (iz industrije i cjelokupnog transporta) Stare gume vozila (iz industrije i cjelokup-nog transporta) Stari akumulatori iz vozila (iz industrije i cjelokupnog transporta)Neupotrebljiva stara vozila

Elektronski i električni otpad

Medicinski otpadukupna količina otpada iz zdravstvenih ustanova [P]

Proizvodnja opasnog medicinskog otpada [P]Proizvodnja otpada iz veterinarskih ustanova [P]

Primjena pojedinačnih načina adekv. zbrinjavanja otpada iz zdr.i vet. ustanova [R]

Otpad iz poljoprivrede i šumarstvaProdukcija otpada u poljoprivredi – biljna proizvodnja [P]

Produkcija otpada u poljoprivredi – stočarstvo [P]

Produkcija otpada u šumarstvu [P]

Površina pod organskom proizvodnjom [R]

Površina pod integralnom proizvodnjom [R]

Tabela 18. Lista okolinskih pokazatelja stanja sektora upravljanja otpadom u FBiH

3.6.1 Generatori otpada

Stanovništvo

Na području FBiH živi 2.327.466 stanovnika s prosječnom gustoćom naseljenosti od 89,1 st/km2. Ovaj broj stanovnika se povremeno povećava, s obzirom da 520.747 stanovnika FBiH živi u inozemstvu. Županija/kanton s najvećim bro-jem stanovnika je Tuzlanska, gdje na površini od 2.649 km2 živi 496.280 stanovnika.


POKAZATELJI

Rast broja stanovnika u FBiH je u posljednje vrijeme u određenoj stagnaciji, što pokazuje trend promjene prirod-nog priraštaja stanovništva, koji je u konstantnom opada-nju od 1991. godine. S godišnjim prirastom od 24.367 sta-novnika te godine, danas se ova vrijednost kreće oko 3.000 st/god prirasta. Posljedica ovako niskog prirodnog prira-štaja je da se broj prisutnog stanovništva u FBiH već duži niz godina mnogo ne mijenja.

Industrija

Razina industrijskih aktivnosti, izražena proizvodnim ka-pacitetom korištena je kao pokazatelj okolnosti (driving force) koji za rezultat ima stvaranje otpada. U trenutnim uvjetima u Bosni i Hercegovini određene grane industrije dostižu više od 50% proizvodnje iz 1989. godine9,� dok veći broj industrijskih postrojenja radi sa 15 – 30% ugrađenih kapaciteta ili predratne proizvodnje10.� U FBiH se ruda tre-nutno eksploatira u obujmu od preko 6 milijuna tona go-dišnje11,� što se najvećim dijelom odnosi na eksploataciju ugljena. Kapacitet eksploatacije kuhinjske soli za uporabu u prehrani i industrijskim aplikacijama iznosi oko 90.000 t/god12.� Godišnja proizvodnja električne energije u termoe-lektranama FBiH je oko 5.400 GWh, a u hidroelektranama oko 3.400 GWh. Najveći crnometalurški centar je Zenica, a godišnja proizvodnja čelika iznosi oko 500.000 t. Kapacitet

9 “Proizvodnja važnijih industrijskih proizvoda”, 1989. 10 “Enviromental Protection Assesment Report for Industrial, Medical and Other Hazardous Wastes in Bosnia and Hercegovina“, Bosna-S Oil Services Company, 2002. 11 “Mjesečni statistički pregled FBiH”, Federalni zavod za statistiku, 2006.12 Izvješća koja se dostavljaju zavodu za statisku FBiH se djelimično zas-nivaju na evidenciji i dokumentaciji, a djelimično i na procjeni.

proizvodnje čeličnog i sivog liva je oko 25.000 t/g13.� Jedina značajna industrijska aktivnost u sektoru obojene metalur-gije je proizvodnja aluminija i legura u Mostaru, s kapaci-tetom oko 130.000 t/g. Godišnja proizvodnja građevinskog materijala iznosi: opeka 220.000 m3, asfaltna masa 350.000 tona14� i beton 250.000 tona15.� Ukupna godišnja proizvod-nja cementa je 1,2 milijuna tona, kamena 1,5 milijuna tona i gipsa 50.000 tona. Pogoni bazne kemijske industrije su najvećim dijelom locirani u Tuzlanskoj regiji, prvenstve-no s proizvodnjom sode (180.000 t/god) i koksa (700.000 t/god). Od ostale kemijske i srodne industrije značajna je proizvodnja deterdženata i lijekova (kapaciteti: oko 10.500

13 Podatak dobiven od udruženja reciklaže. 14 “Mjesečni statistički pregled FBiH”, Federalni zavod za statistiku, 2006.15 Bublin (2004): Pregled poslijeratne situacije zemljišnih resursa u BiH, FAO ured u Sarajevu, Projekt GCP/BiH/002/ITA

2768 2786 2801 2808 2801 2823 2832 2839 2844 2848 2845

2254

2346

22262276

2312 2307 2315 2321 2325 2328 2325

2000

2100

2200

2300

2400

2500

2600

2700

2800

2900

1991 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Stalno stanovništvo Prisutno stanovništvo

Slika 35. Trend rasta broja stanovnika u FBiH (.000 stanovnika/god)

19,80%

4,70%

29,60%9,60%

16,90%

0,60%

13,80%

1,20% 0,80%

Zeni ko dobojski

Unsko sanski

Tuzlanski

Srednjo bosanski

Kanton sarajevo

Posavski

Hercegova ko neretvanski

Livanjski

Bosansko podrinjski

Slika 36. učešće različitih kantona 2003 godine u fizičkom

obimuindustrijske proizvodnje u FBiH16�

16 ”Makroekonomski pokazatelji Federacije BiH i pojedinačnih kantona” Federalni zavod za programiranje razvoja, 2004.


POKAZATELJI

tona deterdženata i sapuna i 180 tona lijekova). Godišnja proizvodnja papira u trenutnim uvjetima “neintegralne” proizvodnje iznosi oko 70.000 t, pri čemu se uskoro očekuje povratak na „integralnu” proizvodnju, kod koje se domaće drvo koristiti kao polazna sirovina. Proizvodnja kože izno-si oko 3.000 t/god.

U sektoru prehrambene industrije glavne aktivnosti su proizvodnja kruha i peciva (ukupni obujam proizvodnje: 140.000 t), proizvodnja mlijeka (ukupni obim proizvod-nje: 620.000 hl) i mesnih proizvoda (ukupni kapacitet oko 10.000 t), te prerada voća i povrća (ukupni kapacitet: 10.000 t i 50.000 hl). U klaonicama se trenutno prerađuje oko 102.000 t sirovina.

Pod pojmom industrijski otpad razmotren je tehnološki, odnosno otpad koji nastaje kao izravna posljedica indu-strijskih proizvodnih procesa. Industrijske grane i pogoni koji prema količini i karakteristikama stvorenog otpada predstavljaju relativno najznačajnije proizvođače industrij-skog otpada su:

JP Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZHB, (Hidroelektrane i Termoelektrane: Mostar, Tuzla, Kakanj, Čapljina, Jajce, itd) – prvenstveno otpadna šljaka i pepeo, otpadna turbinska i elektroinstalacijska ulja;rudnici, prvenstveno rudnici ugljena u tuzlanskom i srednjobosanskom bazenu – otpadna jalovina i otpadna maziva mehanizacije;industrija crne metalurgije, prvenstveno Mittal Zenica – otpadna šljaka/ pepeo/kovarina, troska, otpadna prašina, opeka, zemlja, otpadna ulja i emulzije; industrija obojene metalurgije, prvenstveno Alumij Mostar – otpadna šljaka, koksna prašina, željezo, opeka, anodni otpad, otpadna ulja;livnice, prvenstveno u Tuzli, Ilijašu, Varešu i Visokom – otpadni pijesak;ostala metaloprerađivačka industrija u Sarajevu, Hrasnici, Gradačcu, Travniku, Širokom Brijegu, Konjicu i Jajcu – otpadni metal, otpadna ulja i emulzije za obradu metala;tvornice cementa u Kaknju i Lukavcu – otpadna ulja;proizvodnja papira u Maglaju – ovaj pogon trenutno ne spada u glavne generatore otpada, ali se nakon povratka na integralni tip proizvodnje papira mogu očekivati znatne količine celuloznog otpada;kemijska industrija – tvornica koksa u Lukavcu i Fabrika sode Lukavac – otpadni CaCl2 i NaCl;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.8.

9.

kožarska industrija, prvenstveno u Visokom – otpadna životinjska tkiva sa sadržajem štavila na bazi kromnih soli;klaonice – otpadna životinjska tkiva;primarna prerada drveta – otpadno drvo17;�

građevinski sektor – različit otpadni građevinski materijal nastao kod rušenja starih i izgradnje novih objekata.

Slika 37. Poljoprivredno zemljište u FBiH (ha)

Poljoprivreda i šumarstvo

Poljoprivreda kao ljudska djelatnost zauzima značajno mjesto u općem razvitku društva. Niz aktivnosti u poljoprivredi i šumarstvu rezultiraju raznim oblicima utjecaja na okoliš. Proizvodnja bilja i stočarstvo su ključne aktivnosti u poljoprivredi tijekom kojih dolazi do utjecaja kojima se treba posvetiti znatna pozornost u cilju smanjivanja štetnog djelovanja na okoliš.

Slika 38. udio županija/kantona u stočarskoj proizvodnji u FBiH prema ukupnom broju grla stoke i peradi

17 Iako otpadno drvo iz primarne prerade, kao i najveći dio građevinskog otpada, ne predstavlja opasni otpad, za odlaganje ovakvog otpada je potreban značajan prostor. u slučaju odlaganja velikih količina ovakvog otpada na relativno malim površinama, bez obzira na biorazgradivost ili inertnost otpadnog materijala, nije zanemarivo čisto fizičko opterećenje same lokacije i njenog okruženja.

10.

11.12.13.

1471050

0

719000

419000

2000

1140000ostale vrste zemljišta

poloprivredne površine

obradivo

pašnja ko

barsko i ostalo

8%

7%

50%

15%

1%6%

5%

3%3% 2%

Unsko sanski

Posavski

Tuzlanski

Zeni ko dobojski

Bosanskopodrinjski

Srednjobosanski

Kanton Sarajevo

Hercegova ko neretvanski

Zapadno hercegova ki

Kanton 10


POKAZATELJI

Slika 39. Proizvodnja šumskih sortimenata (,000 m3) u FBiH po godinama

Stočarstvo je jedna od grana poljoprivrede koja ima dobre prirodne uvjete za razvoj na području FBiH. Ovo se naro-čito odnosi na sjeverozapadnu regiju BiH za koju se procje-njuje da je trenutni broj stoke u njoj oko 35% od prijeratnog stočnog fonda.

Slika 40. Broj zdravstvenih ustanova za suzbijanje, liječenje, prevenciju i dijagnosticiranje bolesti kod ljudi na području FBiH

U šumarstvu kao ljudskoj djelatnosti, aktivnosti na eksplo-ataciji šume rezultiraju i nastankom određene vrste otpada. U FBiH je 858.263,1 ha zemljišta obraslo šumom. U 2006. godini ukupna količina bruto drvne mase u FBiH18 �izno-sila je 2.593.736 m3, dok je ostvarena proizvodnja šumskih drvnih sortimenata sveukupno bila 2.217.333 m3.

Zdravstvo

Okolinsko neadekvatno provođenje aktivnosti na zdrav-stvenoj zaštiti ljudi i životinja predstavlja vrlo ozbiljnu pre-preku smanjivanju utjecaja na čovjekovu životnu sredinu. Obveza je prvenstveno uspostaviti praćenje nastanka ove vrste otpada, te uvesti mehanizme za njegovo adekvatno zbrinjavanje.

18 Podatci za 2006. godinu dobiveni iz Federalne uprave za šumarstvo

Slika 41. Broj veterinarskih zdravstvenih ustanova za suzbijanje, liječenje, prevenciju i dijagnosticiranje bolesti kod životinja na

području FBiH

Prema podatcima Službe za statistiku Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH za 2005. godinu u FBiH postoje ukupno 253 zdravstvene ustanove za suzbijanje, liječenje, prevenciju i dijagnosticiranje bolesti kod ljudi i to 85 domo-va zdravlja, 23 bolničke ustanove, 125 apoteka i 20 zavoda.

Prema podatcima Federalnog ministarstva poljoprivre-de, vodoprivrede i šumarstva iz 2006. godine, u FBiH ima ukupno 88 veterinarskih ustanova za suzbijanje, liječenje, prevenciju i dijagnosticiranje bolesti kod životinja, i to 60 javnih veterinarskih stanica, 23 privatne veterinarske sta-nice i 5 veterinarskih zavoda (Veterinarski fakultet Saraje-vo, Veterinarski zavod Mostar, Veterinarski zavod Tuzla, JP Kantonalna veterinarska stanica Sarajevo i Veterinarski zavod Zenica).

3.6.2 Komunalni otpad

Komunalni čvrsti otpad sastoji se od kućnog i drugih sličnih vrsta otpada koje nastaju u industriji i uslužnim djelatnostima. Obično se komunalni otpad deponira na odlagalištima. U većini područja pokrivenim uslugama prikupljanja otpada, otpad se ne razdvaja jer su kapaciteti odvajanja i recikliranja u FBiH još uvijek nedovoljni.

Stupanj pokrivenost uslugama (MCSD – 109- R)/P – po-kazatelj stupnja pokrivenosti uslugama prikupljanja otpa-da definirala je Mediteranska komisija za održivi razvoj (MCSD). Zbog izraženog problema nelegalnog odlaganja u zemljama u razvoju, kao i nerazvijenim područjima Euro-pe, uvedeno je praćenje ovog pokazatelja jer se smatra da je pokrivenost uslugama prikupljanja i odvoženja otpada elementarna civilizacijska tekovina, jednaka kao pristup vodoopskrbi i sustavima odvodnje otpadnih voda. Prema

2311

2253

2066

2193

2003 2004 2005 2006

85

23

125

20

Domovi zdravlja

Bolni ke ustanove

Apoteke

Zavodi

60

23

5

Javne veterinarske stanice

Privatne veterinarske stanice

Veterinarski zavodi


POKAZATELJI

istraživanjima do izrade Strategije pokrivenost uslugama u FBiH značajno je varirala. Prosječna pokrivenost iznosi 70%.

Broj neuređenih i nelegalnih deponija (Posebno defini-ran pokazatelj-S) – nizak stupanj pokrivenosti uslugama prikupljanja rezultira velikim brojem nelegalnih odlagali-šta. Na teritoriju Federacije BiH rasprostranjene su 1 893 lokacije nelegalnih odlagališta, različite površine, a koje zauzimaju ukupnu površinu od 974.221 m2. Prema podat-cima Federalne uprave civilne zaštite FBiH postoji 21 ure-đeno odlagalište, te 33 djelomično ili nikako uređena op-ćinska odlagališta.

62

66

385

850

8

280

108

70

50

36

1. Unsko sanski

2. Posavski

3. Tuzlanski

4. Zeni ko dobojski

5. Bosansko podrinjski

6. Srednjobosanski

7. Hercegova ko neretvanski

8. Zapadno hercegova ki

9. Kanton Sarajevo

10. Livanjski

Slika 42. Broj registriranih nelegalnih deponija po županijama/kantonima FBiH

Općinska odlagališta su većinom otvorenog tipa i to su naj-češće prostori nepripremljeni za tu namjenu i nemaju nika-kve sustave za zaštitu tla, vode i zraka. Kontrole procjednih voda i plinova nema gotovo ni na jednoj općinskoj deponi-ji. Povremeno se obavlja zasipanje otpada inertnim materi-jalom pomoću manjih bagera.

Djelomično uređena su odlagališta općine Tešanj, Krupa (Krivodol) i Mostar (Uborak). Na tim odlagalištima ura-đen je djelomično multibarijerni sustav izolacije, sustav za prikupljanje i odvodnju procjednih voda, odlagališta su ograđena, i postoji uprava. Samo Kanton Sarajevo i Zenič-ko-dobojska županija/kanton imaju izgrađenu sanitarnu deponiju. Na sanitarnoj deponiji Smiljevići (Kanton Saraje-vo) uređaj za pročišćavanje otpadnih voda je u fazi pripre-me za puštanje u pogon.

Na većini postojećih odlagališta se odlažu sve vrste opa-snog i neopasnog otpada iz kućanstava, uključujući i kaba-

sti otpad, zatim građevinski otpad, otpad iz medicinskih ustanova, otpad čije je podrijetlo iz industrijskih pogona, itd. Otpad animalnog podrijetla se ili odlaže na općinske deponije ili na nelegalne deponije. Hitno treba početi s iz-gradnjom regionalnih sanitarnih deponija, kako bi se mo-glo pristupiti sanaciji i zatvaranju općinskih odlagališta, ključno je zapažanje pri razmatranju ovog pokazatelja.

Produkcija komunalnog otpada (EEA-CSI 016-P) – Po-uzdanih podataka o stvaranju komunalnog otpada u FBiH nema. Procjena stvaranja komunalnog otpada bazirana je na produkciji po stanovniku u ruralnim i urbanim područ-jima i prema njoj prosječna produkcija komunalnog otpada u FBiH iznosi 269 kg/stanovniku/ god, a varira od 211 u Zapadno-hercegovačkoj županiji/kantonu do 386 u Sara-jevskom kantonu.

230

225

255

260

215

210

280

210

400

212

1. Unsko sanski

2. Posavski

3. Tuzlanski

4. Zeni ko dobojski


6. Srednjobosanski



9. Kanton Sarajevo

10. Livanjski

Slika 43. Prosječna produkcija komunalnog otpada u županijama/kantonima FBiH (kg/st/god)

Ovi podatci svrstavaju FBiH u rang zemalja Istočne Europe čiji je prosjek 336 kg/st/god za 2005. godinu. Poljska izvješćuje o produkciji od 260 kg/st/god, Češka Republika 280 kg/st/god, Slovačka 319 kg/st/god, a Slovenija 458 kg/st/god. To je znatno ispod produkcije zemalja Zapadne Europe koja iznosi 580 kg/st/god. Nizak stupanj produkcije otpada povezan je sa standardom stanovništva i niskim stupnjem potrošnje. Za predviđanje najgoreg mogućeg scenarija za razdoblje do 2018. godine, kao osnova su uzeti podatci Kantona Sarajevo. Uz pretpostavku istog trenda rasta, kao u odnosu na 1990. godinu dobiva se da će produkcija otpada na ovom području do 2017. godine iznositi 1,2 kg/st/dan.


POKAZATELJI

Izgrađenost regionalnih deponija (Posebno definiran pokazatelj – R). Strategijom gospodarenja otpadom, EU PHARE, koja nije formalno usvojena u FBiH, predložen je regionalni koncept gospodarenja komunalnim otpadom čime je, a kao način konačnog zbrinjavanja otpada, pred-viđena izgradnja regionalnih deponija. Operacionalizaciji ovog koncepta doprinio je kredit Svjetske banke namije-njen izgradnji regionalnih deponija. Međutim, primjetno da se u dosadašnjoj praksi koncept regionalnog gospoda-renje otpadom ne sagledava cjelovito, odnosno fokus je is-ključivo na izgradnji deponija.

Istraživanja o postignućima na primjeni koncepta regio-nalnog deponiranja pokazala su da su predložene lokacije za pet regionalnih deponija (Sarajevo, Zenica, Grude, Tu-zla, Bihać), kojima gravitira ukupno 41 općina, odnosno 51,25%. Lokacije u Grudama, Tuzli i Bihaću nisu prihva-ćene i postoji izražen NIMBY sindrom, odnosno značajan otpor stanovništva i lokalne administracije u neposrednoj blizini lokacije. Četiri općine su izrazile spremnost za me-đuopćinsko udruživanje i odlaganje na deponijima locira-nim na teritoriji RS (Doboj i Bijeljina). Općine Bosansko-podrinjske županije/kantona su potpisale međuopćinski sporazum s općinama iz RS za odlaganje na regionalnoj de-poniji u Goraždu (ukupno deset općina). Nakon izvršenog vrednovanja potencijalnih lokacija, za izgradnju regionalne deponije izabrana lokacija Trešnjica u blizini Goražda, te se pristupilo izradi ostale potrebne dokumentacije. Inicijativa za rješavanje ove problematike pokrenuta je i na području općina Grahovo, Livno i Glamoč. Ostale općine Federacije BiH, njih 32 ili 40% ostale su neriješenog statusa.

Generiranje i reciklaža ambalažnog otpada (EEA-CSI 017) – Pouzdanih statističkih podataka o nastanku amba-lažnog otpada u FBiH, nema. Prema podatcima iz bivše Ju-goslavije (razdoblje prije 1990. godine), u gradovima s pre-ko 150.000 stanovnika nastajalo je 100 kg/st/god. Podatak da u urbanim područjima ima 34% ambalažnog otpada, za urbane dijelove grada Sarajeva daje količinu od 135 kg/st/god, što nam daje razumno povećanje u odnosu na 1990. godinu, ako se uzme o obzir promjena potrošačkih navika. Glavni izvor staklene ambalaže su kućanstva, ugostiteljski objekti, uredi i supermarketi. Procjenjuje se da u BiH na-staje 35.000 – 40.000 t od čega je približno 30%, iskoristivo. Ako promatramo samo teritorij FBiH, onda procjenjuje-mo da taj broj iznosi 60% od ukupne produkcije, odnosno 24.000 t/god. Ovaj podatak se bazira na podatku Udruže-nja za reciklažu FBiH iz 1991. godine kada je produkcija staklene ambalaže iznosila 38.000 t/god. u BiH.

Sustav odvojenog odlaganja prikupljanja i prerade amba-lažnog otpada u FBiH nije uspostavljen. Iskustvo postoji, ali je utemeljeno na projektima ograničenog teritorijalnog obuhvata. U razvoju ovog koncepta najviše su napredovali Sarajevo, Zenica, Bosanska Krupa, te Posušje.

Od ukupno proizvedene količine ambalažnog otpada sustavom odvojenog prikupljanja, prikupi se vrlo mala količina. Procjena stupnja reciklaže u FBiH bazirana je na procjeni Udruženja za reciklažu FBiH, te podataka Vanjskotrgovinske komore o uvozu-izvozu ovih sirovina prema kojoj je postotak prikupljenog papira oko 20 – 25 %, plastike manje od 1 %, aluminija veći od 60 % i stakla manji od 1,5 %.

3.6.3 Industrijski otpad

Proizvodnja industrijskog otpada [P] – Godišnja proi-zvodnja (stvaranje) industrijskog otpada samo iz termoe-lektrana, procesa proizvodnje čelika i sode, kao generatora daleko najvećih količina otpada, je ukupno preko 1,85 mi-lijuna tona (šljake, pepela, te CaCl2 i NaCl iz proizvodnje sode). Procjene variraju između 1,85 i 2,35 milijuna tona, prvenstveno zbog promjenljivog udjela nesagorivih tvari u uglju koji spaljuju termoelektrane. Iako se ove vrste otpa-da prema Pravilniku o kategorijama sa listama ne smatraju opasnim, mogu zbog pH vrijednosti i promjenljivog sadr-žaja teških metala predstavljati znatno lokalno opterećenje u slučaju odlaganja na nezaštićeno tlo. Pored ovoga, u rud-nicima ugljena (kao daleko najvećim rudnicima) godišnje se izdvoji oko 250.000 do 300.000 t jalovine koja zbog svog sastava predstavlja svakako manje opterećenje za okoliš.

U pogledu prostorne raspodjele, najveće količine industrij-skog otpada nastaju u širem području Tuzle i Zenice.

Opasni otpad iz industrije [P] – Izuzimajući otpadna ulja, stare akumulatore i električni i elektronski otpad iz indu-strijskih aplikacija (procijenjene ukupne količine 3.000 – 4.000 tona/god), specifični opasni otpad iz industrijskih aktivnosti nastaje u procijenjenim količinama od 2.000 do 3.000 t/god, od čega do 1.000 tona/god čine otpadni indu-strijski muljevi, a ostatak brojni, svakako znatno manji to-kovi otpada kao npr. otpadni kiseli i bazni rastvori, otpad-ni aditivi, otpadni metali onečišćeni emulzijama za obradu metala. Iako je ovako promatran količinski udio opasnog otpada mali (> 0,5 %), upravo taj opasni otpad u slučaju ne-adekvatnog zbrinjavanja može imati najnegativnije učinke po okoliš.


POKAZATELJI

Neopasni otpad iz industrije [P] – Uvjetovano ogromnim udjelom otpadne šljake i pepela iz velikih industrijskih peći i kotlova, jalovine, tehnološkog otpada iz industrije sode, ali i brojnih drugih materijala poput otpadnog pijeska iz livnica, otpadnog metala, itd. koji su prema Pravilniku o kategorijama sa listama FBiH svrstani kao neopasni otpad, najveći dio (preko 99%) ukupnog otpada iz industrije u tre-nutnim uvjetima predstavlja neopasni otpad.

Slika 44. Površina pokrivena industrijskim otpadom u FBiH (najopterećenija područja) - (ha)

Stanje okoliša i posljedice [Pokazatelji S i I] – Prema do-sadašnjim saznanjima, najmanje 170 ha (1.700.000 m2)19� površine zemljišta je na području FBiH prekriveno akumu-liranim neadekvatno odloženim industrijskim otpadom iz velikih industrijskih pogona, prije svega šljakom i pepe-lom iz velikih industrijskih kotlova. Međutim, pokrivenost površina neadekvatno odloženim industrijskim otpadom

19 “Enviromental Protection Assesment Report for Industrial, Medical and Other Hazardous Wastes in Bosnia and Hercegovina“, Bosna-S Oil Services Company, 2002.

se samo uvjetno može uzeti kao pokazatelj stanja okoliša (pokazatelj S), s obzirom da on odražava samo prostornu komponentu. Također, nije moguće uspostaviti kvalitetne pokazatelje rezultirajućih utjecaja na okoliš (pokazatelj I), s obzirom da se pojedini utjecaji uzročno-posljedično ne mogu kvantificirati.

Zbrinjavanje otpada iz industrije [R] – Stvarni prirast go-dišnjih količina ukupnog otpada iz industrije ne može se pouzdano predvidjeti. Moguće je pretpostaviti da se pri-mjenom principa prevencije (usklađivanje s BAT-ovima, „zelena“ nabava) može spriječiti proporcionalan rast količi-na otpada sa porastom obima industrijske proizvodnje (tre-nutno se grubo može računati da je vrijednost ovog poka-zatelja prevencije stvaranja otpada praktično jednaka nuli).

Zbog navedenog je u trenutnim uvjetima primjerenije fo-kusirati se na adekvatno zbrinjavanje otpada koji se proi-zvede, kao glavnim pokazateljom odgovora društva. Pored ovoga će sanacija postojećih neadekvatnih odlagališta ot-pada iz industrije, izražena kao postotak sanirane površi-ne pod neadekvatno odloženim otpadom u odnosu na sa-dašnje stanje, biti korištena kao drugi pokazatelj odgovora društva.

Prema raspoloživim informacijama o postupanju s indu-strijskim otpadom iz različitih izvora tek oko 10% ili ma-nje od ukupne količine industrijskog otpada koji se stvara se adekvatno zbrinjava tj. prvenstveno iskorištava kao se-kundarna sirovina (zbrinjavanje dijela šljake i pepela iz TE –približno između 150.000 i 200.000 �0 tona), dok se oko 90%21� ili više neadekvatno odlaže na nezaštićeno tlo ili spaljuje pod neadekvatnim ili nekontroliranim uvjetima.

Podatci koje Federalno ministarstvo okoliša i turizma, kao i županijska/kantonalna ministarstva okoliša, u okviru po-stupka izdavanja okolinskih dozvola za pojedine pogone i

20 utemeljeno na podacima termo-elektrana o količini spaljenog ugljena, prosječnom sadržaju nesagorivog u ugljenu, kao i podacima o stvarnoj upo-rabi šljake/pepela u industriji cementa. 21 uvjetovano odnosom količina, tek oko 10% ili manje ukupnog indus-trijskog otpada biva uporabljeno za druge namjene, prije svega zbog upotrebe šljake i pepela iz TE Kakanj u Tvornici cementa Kakanj (prema podatcima iz TE Kakanj i Tvornice cementa Kakanj). Jedan od rijetkih do-brih primjera efikasnog zbrinjavanja vlastitog otpada je Aluminij d.d.. koji prema podatcima dostavljenim u okviru istraživanja za Strategiju preko 70% stvorenog otpada (najvećim dijelom željezo, šljaka, pepeo, opeka, prašina i ulja – u ukupnoj godišnjoj količino od oko 10.000 t) preda tvrt-kama koje se bave reciklažom ili zbrinjavanjem, dok se za sekundarnu metaloprerađivačku industriju može reći da najveće količine (metalnog) otpada, prema procjenama udruženja za reciklažu preko 90%, bivaju iskorištene kao sekundarne sirovine. Međutim, udio ovih količina otpada u ukupnom industrijskom otpadu je mali, pa stoga i relativni udio (doprinos) u ukupno zbrinutom industrijskom otpadu.

101

30

28

11

7,5

Tuzla

Kakanj

Zenica

Lukavac

Maglaj


POKAZATELJI

postrojenja od industrijskih subjekata dobiju, predstavljat će osnovu za uspostavu prve kvalitetne baze podataka (Re-gistar zagađivača).

Otpadna ulja (iz industrije i cjelokupnog transporta) – U cijeloj BiH se godišnje ukupno troši oko 22.000 – 23.000 t maziva. Ovaj podatak obuhvata zbirnu potrošnju u svim vrstama industrijskih i aplikacija u sektoru transporta, te se može promatrati kao pokazatelj D. Od ove količine približ-no 50% ili 11.000-11.500 t/god moguće je prikupiti nakon uporabe, dok se ostatak u toku eksploatacije neminovno gubi u okolišu uslijed isparavanja lakših frakcija, curenja, kapanja, itd. Na osnovi relativnog odnosa populacije, broja vozila i aktivnosti industrije, procijenjeno je da se na po-dručju FBiH može prikupiti oko 6.600 – 7.500 tona otpad-nih maziva. Ovako prikupljena otpadna maziva se uglav-nom spaljuju na nepropisan način kao jeftino “alternativno gorivo“ u raznim sustavima grijanja22.� Mali dio industrije trenutno prikupljena otpadna ulja izvozi radi adekvatnog zbrinjavanja u inozemstvu, što je manje od 2 % od ukupne količine prikupivih maziva, s obzirom da u zemlji trenutno nema okolinsko prihvatljivih rješenja za konačno zbrinja-vanje.

Stare gume vozila (iz industrije i cjelokupnog transpor-ta) – Količina otpadnih guma koje nastaju u FBiH iznosi oko 4.500 t otpadnih guma vozila, od čega se najveći dio neadekvatno odlaže, spaljuje ili dugoročno skladišti. Ot-padne gume spadaju u neopasni otpad. Dio starih guma se reciklira tzv. protektiranjem, prema grubim procjenama, u količini do 5 %23 �od ukupne količine starih guma.

Stari akumulatori iz vozila (iz industrije i cjelokupnog transporta) – Na području FBiH godišnje nastane oko 3.900 t starih akumulatora. Prema podatcima dobivenim izravno od glavnih prikupljača starih akumulatora, na po-dručju cijele FBiH se postiže godišnje prikupljanje najma-nje 3.000 t starih akumulatora. Zadnjih godina su, zbog ne-dostatka adekvatnih lokalnih kapaciteta, prikupljeni stari akumulatori najvećim dijelom24 izvoženi radi reciklaže u inozemstvo, prvenstveno Sloveniju. Akumulatori zbog sa-držaja teških metala (olovo) i elektrolita (kiselina) spadaju u opasni otpad.

22 Subjekti koji takvo sagorijevanje provode, uglavnom nisu spremni o tome dostavljati podatke s obzirom da bi ukidanjem takve prakse izgubili ekonomske povoljnosti upotrebe takvog jeftinog “alternativnog goriva“.23 CARDS Waste Recycking Pilot Project 2004-2006.

24 Prema podatcima iz VTK BiH, u 2006. godini je izvezeno 3.656 t .

Neuporabljiva stara vozila – Na području FBiH trenutno ima ukupno najmanje 225.000 starih vozila ili 337.50025� tona ovog otpada, tj. vozila koja se isključuju iz uporabe26.� Trenutno se na brojnim lokacijama na otvorenom privre-meno gomilaju takva vozila prikupljena unutar cijele BiH, međutim, ovo zasad nije moguće kvantificirati. U zemlji tre-nutno nije u pogonu ni jedno postrojenje za obradu neupo-rabljivih starih vozila rezanjem i separacijom pojedinih ma-terijala. Prema iskustvenim podatcima, sastav starih vozila je: 64 % željezo, 6 % aluminij, 9 % plastični materijali, 2,9 % gume, dok ostatak čine različiti drugi materijali. Neupotre-bljiva stara vozila spadaju u neopasni otpad, pod uvjetom da se sadržana ulja i druge tekućine, filteri za ulje, akumulatori, zračni jastuci, komponente koje sadrže živu ili PCB i kočio-ne obloge sa sadržajem azbesta prethodno odvoje.

Elektronski i električni otpad – Proizvodnja ove vrste otpada iznosi oko 4 kg/stanovnik godišnje, odnosno oko 16.000 t/god na razini cijele zemlje, od čega je:

7500

4500

3900

8000

Otpadna maziva

Otpadne gume od vozila

Otpadni akumulatori

Otpadna elektroni ka i elektronskaoprema

Slika 45. Količine ostalih vrsta otpada (FBiH)

4.000 tona kućne i kancelarijske električne i elektronske opreme (TV, kompjutori, kancelarijski strojevi, mobilni telefoni, itd),12.000 tona bijele tehnike.

Na razini FBiH godišnje nastaje oko 5.800 t električnog i elektronskog otpada iz kućanstava, ne uključujuću ovu vrstu otpada iz administrativnih i drugih objekata. Uzimajući u obzir i ovu kategoriju, procjenjuje se da bi za područje FBiH odgovarala ukupna količina od oko 8.000 t/god. Pretpostavlja se da se zbrinjavanje svodi na rijetke pojedinačne inicijative koje obuhvaćaju manje od 5 %

25 Pretpostavlja se da je prosječna težina vozila oko 1.500 kg. 26 Koristeći podatak da je od oko 450.000 registriranih vozila približno polovina starija od 15 godina, te pretpostavljajući da se između 60 i 80% ovakvih starih vozila, prosječne mase oko 1,4 t, godišnje isključi iz upora-be.

•

•


POKAZATELJI

Proizvodnja otpada iz veterinarskih ustanova [P] – Go-dišnje u FBiH nastane 191,5 m3 otpada iz veterinarskih ustanova. Prema podatcima iz literature otpad iz laborato-rija ima specifičnu težinu od 0,1 t/m3, iz čega se može za-ključiti da se u FBiH proizvede oko 20 t/god veterinarskog otpada.

Primjena pojedinačnih načina adekvatnog zbrinjava-nja otpada iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova [R] – Skoro sve veće zdravstvene ustanove u FBiH imaju jed-nokomorne peći za spaljivanje (komunalnog) otpada koje neke od njih koriste za spaljivanje patološkog otpada na ne-kontroliran način. Ne obavlja se monitoring emisija u zrak, a pećima najčešće rukuje nekvalificirano osoblje. Većina ovih peći ne zadovoljava tehničke specifikacije, pa su zbog toga neke i trajno stavljene izvan uporabe. Opća bolnica Sarajevo i Klinički centar Univerziteta u Sarajevu imaju i aparate za sterilizaciju i mljevenje oštrih predmeta. To za-htjeva i odvojeno prikupljanje ove vrste otpada koji se, na-kon provedene procedure, opet miješa s komunalnim otpa-dom. Ista situacija je i u veterinarskim zavodima u Bihaću i Zenici.

U FBiH postoji i dvokomorni incinerator za medicinski ot-pad kapaciteta 300 kg/dan koji je lociran na gradskoj depo-niji Uborak u Mostaru i izvan funkcije je.

Trenutno 39 % otpada proizvedenog u zdravstvenim usta-novama u Kantonu Sarajevo, ili cca. 180 t/god koji otpada na oštre predmete se melje i sterilizira prije odlaganja sa komunalnim otpadom, što na razini FBiH iznosi cca. 4% ukupnog otpada koji nastane u zdravstvenim ustanovama.

Konačno zbrinjavanje otpada iz zdravstvenih i veterinar-skih ustanova u FBiH obavlja se metodom nesanitarnog odlaganja na gradska odlagališta zajedno s komunalnim otpadom. Jedno se u Kantonu Sarajevo patološki medicin-ski otpad (posteljice, amputati i sl) prikuplja posebno i od-laže na gradsko groblje dok se ostali otpad iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova, zajedno s komunalnim otpadom, odvozi na jedinu, potpuno sanitarnu deponiju u FBIH. To znači da se 18% otpada nastalog iz medicinskih ustanova i 12% otpada iz veterinarskih ustanova u FBiH zbrinjava odlaganjem na sanitarnu deponiju. Izuzetak ovom pravi-lu predstavlja farmaceutski otpad koji se u FBiH prikuplja posebno, stavlja u metalnu burad i inertizira zalijevanjem cementom ili izvozi na neškodljivo uništavanje.

stvorene količine ove vrste otpada. Električni ili elektronski otpad sa sadržajem PCB, HCFC, HFC, slobodnog azbesta ili drugih opasnih tvari, smatra se opasnim.

3.6.4 Medicinski otpad

Ukupna količina otpada iz zdravstvenih ustanova [P] – U FBiH ne postoji registar količina otpada koji nastaje kod zaštite zdravlja ljudi i životinja. Prema procjenama prosječ-na proizvodnja ukupnog otpada iz zdravstvenih ustanova u FBiH je oko 2 kg/osobi/god. tako da se u zdravstvenim ustanovama u FBiH proizvede oko 5.000 t otpada godiš-nje. Od ukupnih količina otpada iz zdravstvenih ustano-va jedino se 39 % ukupnog otpada nastalog iz zdravstve-nih ustanova u Kantonu Sarajevo (oštri predmeti, 327 t/g) i 0,5 % otpada nastalog u FBiH (farmaceutski otpad, 250 t/g) zbrinjava adekvatno iz čega slijedi da se 88% ovog otpada u FBiH neadekvatno zbrinjava.

Proizvodnja opasnog medicinskog otpada [P] – Udio opasnog medicinskog otpada u ukupnoj količini otpada iz zdravstvenih ustanova iznosi do 50%.

316

45

546

442

37

282

250

90

461

90

1. Unsko sanski

2. Posavski

3. Tuzlanski

4. Zeni ko dobojski


6. Srednjobosanski



9. Kanton Sarajevo

10. Livanjski

Slika 46. Količine opasnog medicinskog otpada (t/god) po kantonima

Prosječna produkcija opasnog medicinskog otpada je u FBiH oko 1,1 kg/osobi/god. Koristeći ovu referentnu vri-jednost može se zaključiti da se u zdravstvenim ustano-vama u FBiH proizvede cca. 2.500 tona opasnog medicin-skog otpada godišnje. Od ukupnih količina medicinskog opasnog otpada jedino se 39% ukupnog otpada nastalog iz zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevo (oštri predmeti, 327 t/god) i 0,5 % otpada nastalog u FBiH (farmaceutski ot-pad, 250 t/god) zbrinjava adekvatno. Projicirano na razinu FBiH, možemo zaključiti da se 77 % opasnog medicinskog otpada neadekvatno zbrinjava.


POKAZATELJI

3870; 78%

920; 18%

210; 4%

Nesanitarno zbrinuti otpad (t/god)

Sanitarno zbrinuti medicinski otpad iz Kantona Sarajevo (t/god)

Farmaceutski i medicinski otpad izvoz

460

440

Izvoz Austrija farmaceutski otpad

Izvoz Njema ka medicinski otpad

Izvoz inkapsuliranogmedicinskog i farmaceutskogotpada iz FBiHuperiodu2003 2006. god.

Slika 47. Prikaz načina zbrinjavanja medicinskog otpada u FBiH (t/god)

Na osnovi broja veterinarski ustanova u Kantonu Sarajevo, te procjene količine otpada koja nastaje u njima i odlaže se na sanitarnu deponiju, može se zaključiti da se 88 % otpada iz veterinarskih ustanova odloži na nesanitaran način na gradska odlagališta zajedno s komunalnim otpadom.

3.6.5 Otpad iz poljoprivrede i šumarstva

Produkcija otpada u poljoprivredi – biljna proizvodnja [P] – Otpad nastao izravno iz biljne poljoprivredne proi-zvodnje može se svrstati u nekoliko tipova, a s obzirom na količine koje se generiraju. Značajne mogućnosti za ade-kvatno zbrinjavanje postoje za sljedeće tipove otpada, koji su identificirani kao najvažniji u biljnoj poljoprivrednoj proizvodnji, a to su otpad od žetvenih ostataka; otpad od ubuđale silaže i sijena; zatim otpadna biljna tkiva nastala

uklanjanjem biljne mase s međa, kanala, pored puteva, ne-obrađenih parcela, ekonomskih dvorišta i sl. (ambrozija i drugi korovi), otpadna ambalaža od pesticida, a koja sadrži opasne tvari i ostala otpadna ambalaža i plastika.

Prema podatcima Federalnog zavoda za statistiku279 za 2006. godinu imamo 33.493 ha požnjevenog žita (pšenica, raž, ječam, zob). Na osnovu poznatog podatka odnosa mase zrna i mase slame dolazi se do podatka o godišnjoj količini žetvenih ostataka od 12.000 t. Također, približno 15 % od ukupno proizvedene silaže i sijena ostane neiskorišteno, pa se procjenjuje da je u 2006. godini količina ubuđale silaže i sijena iznosila oko 70.000 t/god. Približno oko 500 t/god otpadnih biljnih tkiva nastane uklanjanjem biljne mase sa međa, kanala, pored puteva,

27 http://www.fzs.ba/Podaci/poljoprivreda2006.htm

12000

70000

180

1230

Žetveni ostaci

Ubu ala silaža i sijeno

Otpadna ambalaža od pesticida

Ostala otpadna plastika i ambalaža

Slika 48. Produkcija otpada u poljoprivredi – biljna proizvodnja (t/god)


POKAZATELJI

ukupnog fonda odraslih goveda oko 6 % ukupnog fonda sitnih preživača (ovce, koze), uginut će oko 7 % ukupnog fonda odraslih peradi i oko 4 % ukupnog fonda odraslih svinja.

Procijenjeno je da se najveće količine otpadnih tkiva do-biju u proizvodnji goveda (1.866 t/god) i ovaca (1.625 t/god), dok se u uzgajanju koza dobije 135 t/god, svinja 377 t/god i peradi i koka 665 t/god. Prema dostupnim podat-cima o isplaćenim naknadama za štetu i evidenciji iz Fe-deralnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šu-marstva-sektor veterinarstva, u 2006. godini od različitih oblika bolesti uginulo je 14 goveda, te 1.603 ovce. Ako se uzme da je prosječna masa ovce 50 kg, a goveda 400 kg, onda se dobije podataka o ukupnoj produkciji životinj-skog tkiva u količini od oko 86 t/god, a koje je nastalo uslijed raznih bolesti.

Kada je riječ o stajnjaku, njegova količina, kao i kemijski sastav može varirati u zavisnosti od broja i vrste životinje, starosti, svarljivosti obroka, sadržaja proteina i celuloze u obroku i sl. Ranije provedena istraživanja procijenjuju dnevne i godišnje količine stajnjaka za svaku vrstu životi-nja, a ti podatci korišteni su za proračun ukupne produkci-je stajnjaka u FBiH u 2006. godini. Procijenjena je količina produciranog stajnjaka u FBiH, dok podatci o načinu nje-gova sakupljanja, zbrinjavanja na samoj farmi, kao i mo-guće obrade izvan kruga njegovog nastanka trenutno nisu poznati. Najveći dio ovoga stajnjaka, tj. oko 80%, razbacuje se po obradivim površinama.

Produkcija otpada u šumarstvu [P] – Eksploatacija šum-skih drvnih sortimenata, koja je doživjela nekontroliranu ekspanziju u danima tijekom rata, a djelomično u blažem obliku nastavljena je i danas, što je rezultiralo većom pro-dukcijom otpada od iskorištavanja šuma. Količina bruto

neobrađenih parcela, ekonomskih dvorišta i sl. (ambrozija i drugi korovi).

Prema dostupnim podatcima s graničnih prijelaza u BiH procjenjuje se da je godišnji uvoz pesticida u FBiH oko 1.200 t. Ako se pretpostavi da je udio ambalaže u ukupnoj bruto masi pakiranja pesticida nekih 15 % dolazi se do ko-ličine od 180 t/god otpadne ambalaže nastale od korište-nja pesticida (sadrži opasne tvari). Kada je riječ o ostaloj otpadnoj plastici i ambalaži, na osnovi dosadašnje prakse na poljoprivrednim dobrima, može se doći do procjene na-stale količine ove vrste otpada od 1.230 t/god.

Produkcija otpada u poljoprivredi – stočarstvo [P] – Ak-tivnosti u stočarstvu stvaraju velike količine otpadnih tva-ri koje je potrebno zbrinuti na okolinski prihvatljiv način. Na području FBiH najveće količine otpada nastalih na far-mama i ribogojilištima nastaju u obliku otpadnih životinj-skih tkiva; proizvedenog stajnjaka na farmama i otpada od uginule ribe. Procjenjuje se da se najviše količine otpada u stočarstvu generiraju u obliku stajnjaka na farmama. Pro-cjene za FBiH se kreću do 4,6 milijuna t/god proizvedenog stajnjaka.

S druge strane, imajući u vidu broj stoke na području FBiH, kao i iskustvenih procjena mortaliteta broja grla stoke na farmama, dolazi se do procjene da nastaje 4.700 t/god ot-padnog životinjskog tkiva. Godišnja količina uginule ribe u ribogojilištima se procjenjuje na 40 t/god.

Na osnovi raspoloživih podataka o ukupnom stočarskom fondu u FBiH i prosječnog mortaliteta za zdravu stoku, te uginulu uslijed raznih bolesti, može se doći do podatka o prosječnom ukupnom broju uginulih životinja tijekom 2006. godine. Mortalitet pojedinih vrsta stoke i peradi se procjenjuje prema pretpostavkama da će uginuti oko 2 %

4700

40

Otpad od životinjkog tkiva

Otpad od uginule ribe

4550000Produkcija stajnjaka

Slika 49. Produkcija otpada u poljoprivredi – stočarstvo (t/god) [P]


POKAZATELJI

Standardi za organsku proizvodnju u BiH su pripremlje-ni. Međutim, nepostojanje uređene pravne infrastrukture (zakonodavstvo, odgovarajuće subvencije), čini da se ova oblast proizvodnje razvija stihijski i nekoordinirano28.10 Pod organskom proizvodnjom u FBiH29, u 2006. godine je 116 ha zemljišta (pri tom se misli na površine “organsko i u konverziji“). U odnosu na ukupno obradive površine u FBiH to iznosi 0,016 %.

Površina pod integralnom proizvodnjom [R] – Integral-na proizvodnja voća je ekološki usmjeren postupak. U pr-vom planu je održavanje i zaštita prirodnih uvjeta, kao i proizvodnja voća s visokom zdravstvenom vrijednošću. To iziskuje brižnu njegu zemljišta, održavanje i povećanje nje-gove plodnosti, jačanje otpornosti voćaka prema štetnim organizmima, te korištenje prirodnih ograničavajućih čim-benika za bolesti i štetočine. Primjena sredstava za zašti-tu bilja se ograničava na što je moguće manju uporabu. Pri

28 Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora u FBiH, 2006-2010. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sa-rajevo, 2006. godina29 prema podatcima certifikacijskih kuća OK, KRAV i ECO CERT-a.

drvne mase i šumskih drvnih sortimenata realiziranih u 2006. godini (četinari i lišćari ukupno) iznosila je 2.593.736 m3, a ostvarena proizvodnja sortimenata (neto masa) izno-sila je 2.217.333 m3.

Razlika između ukupne količina bruto drvne mase i ostva-rene proizvodnje šumskih drvnih sortimenata u FBiH u 2006. godini iznosila je cca. 376 400 m3. Ovo je u osnovi biorazgradivi otpad od iskorištavanja šuma, koji je ustva-ri organska tvari koja svojim daljim razlaganjem u najve-ćem broju slučajeva predstavlja osnovu za ishranu drugih segmenta ekosustava, te ostaje u šumi.

Površina pod organskom proizvodnjom [R] – Organska proizvodnja hrane temelji se na biološkoj kontroli i suzbi-janju upotrebe bilo kakvih kemijskih sredstava. To znači zdrava zemlja, kemijski netretirano sjeme, te zabrana upo-rabe bilo kakvih kemijskih sredstava za prskanje. Organska proizvodnja je u sebi inkorporirala sva moderna dostignu-ća, kako u području ishrane i hrane, tako i u onome što zo-vemo socijalna, društvena pravda, ili ono što zovemo de-mokracija.

1.866

1.625

135

377

665

Goveda

Ovce

Koze

Svinje

Perad i koke nosilice

78,6%

7,9%

6,0%

1,7%0,7%

5,1%

Goveda

Ovce

Svinje

Konji

Koze

Peradi i koke nosilice

2953736

2217333

376400

Bruto drvna masa

Proizvodnja sortimenata

Otpad od iskorištavanja šuma

99,984%

0,016%

Obradivo zemljište bezorganske proizvodnje

Obradivo zemljište podorganskomproizvodnjom

Slika 52. Produkcija otpada iz šumarstva (m3/god)Slika 50. Količine otpadnog životinjskog tkiva (mortalitet zdrave stoke) proizvedenog na godišnjem nivou

(t/god) prema vrsti stoke

Slika 51. Količine proizvedenog stajnjaka na godišnjem nivou (t/god) prema vrsti stoke

Slika 53. Površina pod organskom proizvodnjom


POKAZATELJI

tome se u prvom redu odabiru preparati koji najmanje mo-guće opterećuju zemljište, vodu i zrak. Kemijski regulatori rasta se ne smiju rabiti za upravljanje rastom, te za pobolj-šanje boje, odnosno sjaja ploda.

Na temelju podataka Udruženja poljoprivrednih proizvo-đača Integralne proizvodnje-Gradačac30,12 u FBiH u 2006. godini površina pod integralnom proizvodnjom voća izno-sila je 145 ha jabuke, kruške 52 ha, šljive 56 ha, jagode 5,5 ha i maline 1,4 ha, što sve zajedno iznosi 259,9 ha. Ako se uzme u obzir ukupno zemljište pod voćnjacima u FBiH, onda je pod integralnom proizvodnjom voća svega 0,62 %. U odnosu na ukupnu obradivu površinu u FBiH to je svega 0,04 % zemljišta pod integralnom proizvodnjom voća.

30 Podatci dobiveni iz udruženja poljoprivrednih proizvođača integralne proizvodnje-Gradačac, ul. VI bataljon bb, Gradačac.

Zemljište bezintegralne proizvodnje;

99,964%

Ukupno zemljište podintegralnom

proizvodnjom;0,036%

jabuka; 0,0202%

kruška; 0,0072%

šljiva; 0,0078%

jagoda; 0,0008%malina; 0,0002%

Slika 54. Površina pod integralnom proizvodnjom [R]




4.

STANJE OKOLIŠA u FBiH



STANJE OKOLIŠA U FBIH

4.1 PRIRODA

Priroda Federacije Bosne i Hercegovine odlikuje se uni-katnostima prostorne i vremenske organizacije, te naj-

višim stupnjem različitosti u svim segmentima, ne samo na području zapadnog Balkana, već i Europe u cijelosti. Na-glašeni originalni obrasci razvoja i postojanja biološke, ge-ološke i hidrološko-ekološke raznolikosti, kroz dugo geo-loško vrijeme, rezultirali su visoko vrijednim osobnostima prirode sadržanim i u prirodnom naslijeđu FBiH. Prema stupnju raznovrsnosti prirodnih vrijednosti i distribuciji naslijeđa, FBiH se nalazi u samom vrhu ljestvice prostor-nih i okolinskih neponovljivosti.

Ekološka heterogenost prostora Federacije Bosne i Herce-govine, geomorfološka i hidrološka raznolikost, specifič-na geološka prošlost, te diverzitet ekoklime, uvjetovali su i posebno bogat živi svijet na našoj teritoriji. Flora, fauna i fungia Federacije Bosne i Hercegovine ubraja se u najra-znovrsnije u čitavoj Europi, a visok stupanj endemičnosti i reliktnosti daje joj značaj na razini globalne biološke ra-znolikosti.

Na geografski malom prostoru, kao rijetko gdje u Europi, egzistira više razvojnih endemnih centara, u kojima se i da-nas odvijaju procesi nastajanja novih vrsta. Posebnu speci-fičnost predstavljaju brojni kanjoni i klisure rijeka (kanjoni Une, Neretve, Drine, kanjoni i klisure pritoka u izvorišnom dijelu i gornjem toku Bosne).

Ispod najviših vrhova planina, u području cirkova, nalaze se i centri razvoja glacijalne flore i faune, kao osobiti doka-zi procesa nakon ledenog doba na Balkanskom poluotoku. Preko 450 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka karakterizi-ra se određenim stupnjem endemičnosti, što floru Federa-cije Bosne i Hercegovine čini jednom od posebnih i jedin-stvenih u Europi.

Izražen diverzitet insekata (naročito hidrofilnih), predstav-nika ihtiofaune i sisavaca, čini faunu FBiH prepoznatljivom u europskim razmjerima, a prema nekim skupinama (pe-ćinski organizmi i ribe u kraškim ponornicama) osobitim i za čitav svijet.

Kao osnovni čimbenici diverziteta Federacije Bosne i Her-cegovine mogu se navesti:

diverzitet terestričnih staništa kroz: prisustvo stijena različite geološke starosti, raznolikost matičnog supstrata, tipova zemljišta, unikatnih i raznovrsnih formi reljefa, te diverzitet klimatskih uvjeta;diverzitet vodenih staništa kroz: bogatu i raznovrsnu hidrološku mrežu (planinska jezera, izvori, planinski potoci, rječice, rijeke, ponornice, bare, močvare, podzemne vode, termalni izvori, bočatne vode i more);dugotrajni procesi antropogeneze;raznoliki procesi etnogeneze.

Živi svijet na različitim staništima FBiH danas tvori broj-ne zajednice i ekosustave specifične samo za ovo područ-je; područje Balkana, te Europe. Tako možemo govoriti o visokom stupnju endemičnosti unutar biološkog, odnosno ekološkog diverziteta.

Na temelju procjene stanja, ističu se sljedeće karakteristike pejzažne i biološke raznolikosti u FBiH:

visok stupanj genetičke, specijske i ekosustavske raznolikosti;visok stupanj očuvanosti cjelina pejzažne raznolikosti od europskog i globalnog značenja;značajan stupanj promjena, u odnosu na distribuciju i sastav klimatogenih ekosustava;izražen trend gubitka biološke i pejzažne raznolikosti, uvjetovan širokim spektrom antropogenih čimbenika.

Istovremeno, značajan stupanj ugroženosti biološke i pej-zažne raznolikosti ogleda se kroz identificirane:

kritično ugrožene vrste/staništa/ekosustave/pejzaže od lokalne, regionalne i globalne važnosti;staništa i ekosustave sa velikim brojem endemičnih i reliktnih ili ugroženih vrsta ili s visokom stopom bogatstva biološke raznolikosti;ekosustave sa značajnom ekonomskom i ekološkom vrijednošću;pejzaže sa značajnom biološkom i kulturnom raznolikošću.

•

•

••

•

•

•

•

•

•

•

•



U gospodarenju biodiverzitetom Federacije Bosne i Herce-govine posebno mjesto zaslužuju prioriteti dugoročne za-štite, a to su:

diverzitet endemičnih reliktnih vrsta, vrsta ugroženih na nacionalnom, europskoj i globalnoj razini; privredno važnih vrsta i autohtonih genetičkih resursa;bogatstvo kanjona i klisura kao razvojnih centara flore, faune i vegetacije, te refugijuma biodiverziteta tercijarne starosti;diverzitet staništa izvan uobičajenog područja rasprostranjenja i prirodno rijetkih staništa (tresetišta, slatine, planinski izvori, morske hridine, manje močvare, male pećine itd);diverzitet kraških ekosustava kao najvećih prirodnih fenomena (kraška polja, ponornice, pećine, krš);diverzitet visokoplaninskih ekosustava – otoci očuvane glacijalne flore i faune;diverzitet ekosustava provincije reliktnih borovih šuma na različitim geološkim supstratima (krečnjaci, dolomiti, ofioliti, travetini i sl).

4.2 VODA

Bosna i Hercegovina ima relativno raznoliku klimatsku sli-ku, gdje se na relativno maloj prostornoj udaljenosti vrlo brzo smjenjuju tri klime:

a) u Hercegovini modificirana mediteranska (maritima),b) u središnjoj Bosni kontinentalno-planinska (alpska),c) u sjevernoj Bosni umjereno kontinentalna (srednjoeuropska).

Prosječne padaline se kreću između 1.000 i 1.500 l/m2 u maritimnom pojasu, preko 1.000 – 1.200 l/m2 u središnjoj Bosni, do 700 – 800 l/m2 na sjeveru zemlje. Prosječna go-dišnja količina raspoložive vode je 36,4 km3, odnosno oko 10.000 m3 vode po stanovniku, što je značajna količina, ali nije ni prostorno ni vremenski ravnomjerno raspoređena. Najvodniji je sliv Neretve s Trebišnjicom.

Pokazatelj korištenja vodnih resursa (CSI 018) sračunat za vodna područja Jadranskog mora i sliva Save na području FBiH pokazuje da je značajna raspoloživost vode kao resur-sa i da se može koristiti mnogo intenzivnije. Smatra se (Al-camo et al., 2000) da u odnosu na utjecaj na vodne ekosu-stave, indeks eksploatacije može ići i više od 40 %. Sa druge strane, zahvaćene količine se neracionalno koriste, prven-stveno u segmentu vodoopskrbe, gdje se gubitci u prosjeku kreću oko 50%.

•

•

•

•

•

•

Podatci o količinama vode za potrebe vodoopskrbe, koje isporučuju javna komunalna preduzeća, baziraju se često na procjenama. Procjenjuje se da od ukupne isporučene količine, 70 % otpada na kućanstva. Veći industrijski objekti najčešće se opskrbljuju iz vlastitih izvora.

Trenutno se navodnjava oko 7.000 ha poljoprivrednog zemljišta (vodno područje Jadranskog mora), s prosječnom potrošnjom oko 3.000 m3/ha/god.

Generalno se može reći da je stanje kvalitete površinskih voda nešto bolje u odnosu na razdoblje do 1992. god. To je isključivo zbog toga što su veliki industrijski pogoni prestali sa radom ili rade značajno manjim kapacitetima.

Stanje kvalitete podzemnih voda se ne može trenutno ocijeniti jer ne postoje podatci.

Sustav zaštite od voda zahtijeva značajna sredstva u svim segmentima (sanacija oštećenja, redovno održavanje). Problem predstavljaju i potencijalno ugrožena, a trenutno nezaštićena područja, čak i urbane zone pojedinih općinskih centara.

4.3 ZEMLJIŠTE

Zemljišni prostor ili zemljište (Land, FAO-1975), obuhvaća područje koje uključuje: tlo, klimu, hidrologiju, geologiju, vegetaciju u opsegu koji utječe na mogućnost njegova ko-rištenja, te rezultate aktivnosti čovjeka, kao i društveno-ekonomske parametre. Drugim riječima, moderni koncept gospodarenja zemljištem podcrtava da zemljište osim pro-izvodne ima i set drugih funkcija, koje su temelj usposta-ve uravnoteženog razvoja jedne zemlje. Te druge funkcije uključuju: ekološko-regulacijske (prijemnik, sakupljač i izmjenjivač različitih onečišćenja), klimatsko-regulacijske, ulogu “nositelja“ infrastrukture, funkciju pročistača vode, izvor genetskog bogatstva i zaštite biološke raznovrsnosti, zatim funkciju oblikovanja krajobraza, te funkciju tla kao povijesnog medija. Imajući u vidu ovu multifunkcionalnost zemljišta FAO, Interdepartmental Working Group on Land Use Planning (1994), je predložila definiciju zemljišta koju treba imati na umu pri formiranju klasifikacije uporabe ze-mljišta: “Zemljište je neodvojivi prostor zemljine površine koja povezuje sve atribute biosfere neposredno iznad i is-pod ove površine, uključujući klimu, zemljišne i geološke forme, hidrologiju (jezera, rijeke, životinjsku i biljnu popu-laciju, ljudska naselja i fizičke promjene nastale kao rezul-



tat prošlih i sadašnjih aktivnosti (terase, objekti za čuva-nje vode, drenaža, ceste zgrade i sl)”. Upravo ova definicija predstavlja polazište za ocjenu stanja ovog resursa u FBiH, kao i za prijedlog strategije njegove zaštite, odnosno grad-nje sustava održivog upravljanja zemljištem.

Zemljište u BiH, a posebice u FBiH je veoma raznoliko, kako s genetske, tako i s ekološke točke gledišta. Međutim, generalno rečeno, veoma malo je tla visoke bonitetne kla-se (oko 14% zemljišta od I do III bonitetne klase). Zato ne iznenađuje činjenica da je 40 % zemljišta pliće od 30 cm, dok je 17 % veoma plitkih zemljišta. Situaciju u pogledu kvalitete, raspoloživosti i osjetljivosti dodatno usložnjava i činjenica da 84,2 % teritorija ima nagib veći od 13 %. Da bi upotpunili sliku o raspoloživosti i “ekonomskom i ekološ-kom kapacitetu“ zemljišta, treba istaknuti vrlo nisku ras-položivost oranica per capita od 0,17 ha što je veoma zabri-njavajuće. Sve ove prirodne karakteristike, kao i izražene potrebe ubrzanog ekonomskog razvoja, značajno ugroža-vaju kvalitetu i „ekonomsko-ekološki kapacitet“ zemljišta, ali i povećavaju rizik nestanka tla (postoji procjena da u BiH 3.000 ha tla nestane godišnje). Sve ovo ukazuje da je tlo iznimno osjetljiv resurs i da s njime treba raspolagati s posebnom pozornošću.

S druge strane, trenutno stanje, gdje ne postoji osnovni plansko-analitički dokument-prostorni plan FBiH, gdje nadležnosti oko korištenja zemljišta i davanja prava kori-štenja nisu jasno definirane između različitih razina vlasti, kao i zastarjeli zakoni koji ne uvažavaju postojeću admini-strativnu organizaciju (Zakon o rudarstvu iz 1993. godine), zatim nepostojanje jasnih crta izvještavanja i vođenja do-kumentacije (registri, katastri i sl) na različitim razinama vlasti, ima za posljedicu „kaos u prostoru“ koji ugrožava ze-mljište, a posebno poljoprivredno zemljište.

Iako impresivni brojem (15) postojeći legislativni akti samo parcijalno tretiraju problem integralnog gospodarenja ze-mljištem, što principijelno doprinosi gore opisanom stanju. Ono što dodatno otežava situaciju je nepostojanje instituci-onalnog okvira (mehanizama) neophodnog za implementa-ciju ovih zakona. Tako, i Zakon o poljoprivrednom zemlji-štu i Zakon o prostornom planiranju i korištenju prostora, predviđaju uspostavu integriranog informacijskog sustava o zemljištu, što pretpostavlja prethodno formiranje kata-stara (npr. pašnjaka), tehničkih karata i različitih registara (npr. zagađivača i sl). Međutim, ova zakonska obveza je još uvijek „mrtvo slovo na papiru“ jer nije formirana instituci-

ja koja može izvršiti ovu obvezu, niti su planirana financij-ska sredstva neophodna za izgradnju ovakvog informatič-kog sustava.

Posljedica gore navedenog stanja jeste nepostojanje pouz-danih podataka o zemljištu, njegovoj kvaliteti, te promje-nama tijekom vremena. Pošto ne postoji sustavno praćenje niti jedne kvantitativno/kvalitativne karakteristike ze-mljišta, ne iznenađuje nedostatak relevantnih i pouzdanih informacija o kontaminaciji zemljišta (teškim metalima, POP-s, i sl), kao ni karta najvažnijih oštećenja zemljišta, bez obzira na uzrok oštećenja. Drugim riječima, problem kontaminacije zemljišta nije sustavno istražen niti praćen, pa ne postoje osnovni preduvjeti za planiranje otklanjanja/minimiziranja negativnih efekata po ljudsko zdravlje i bio-diverzitet. Ovo predstavlja stvarni problem, kako u smislu smanjenja “ekonomskog i okolinskog kapaciteta zemljišta”, tako i u smislu značajnog rizika za zdravlje populacije, a time posredno i za javne troškove vezane za smanjenu pro-duktivnost stanovništva i troškove zdravstvene zaštite.

Visoka razina siromaštva i neformalne ekonomije čini dodatni pritisak na zemljište, odnosno dodatno ugrožava “ekonomsko-ekološki” kapacitet zemljišta. Ovaj pritisak se ogleda u prekomjernoj eksploataciji mineralnih sirovi-na, drveta i šumskih plodova, zatim u primjeni neodrživih proizvodnih praksi u šumarstvu i poljoprivredi. Posljedica ovakvih praksi je svakako pojava različitih vidova oštećenja zemljišta (npr. erozije, zbijanje zemljišta, smanjenje plodno-sti i sl) što može za konačnu posljedicu imati i nestanak ze-mljišta. Drugim riječima, na ovaj način se oštećuje ne samo zemljište, već se ugrožava biodiverzitet i smanjuje kvalite-ta i ljepota pejzaža, što se negativno odražava na moguć-nost diverzifikacije ekonomskih aktivnosti (prvenstveno se misli na različite oblike turizma i iskorištavanja šumskih plodova) i pokretanje proizvodnje s višim stupnjem dodat-ne vrijednosti. Ukratko, ovakve prakse značajno snižavaju “ekonomsko-ekološki” kapacitet tla i onemogućavaju ra-zvoj ruralnih oblasti, a time i ugrožavaju stabilnost druš-tveno-ekonomskog razvoja zemlje.

Ulaganje u poboljšanje kvalitete zemljišta postoji samo u nekim županijama/kantonima, a financira se iz fonda for-miranog od taksi naplaćenih za prenamjenu korištenja po-ljoprivrednog zemljišta. Ovi fondovi se troše (nema poda-taka za sve županije/kantone) prema programu koji svake godine donosi nadležno ministarstvo. Međutim, ti pro-gram su parcijalni i veoma često su kreirani na način da



poboljšaju samo ekonomski kapacitet zemljišta (vezano za poljoprivrednu proizvodnju). Tako možemo reći da postoje parcijalni napori, ali ne postoji jedan generalni plan sustav-nog otklanjanja problema i zaštite zemljišta na razini FBiH, što značajno umanjuje efikasnost ulaganja u poboljšanje kvalitete zemljišta. Drugim riječima, ne postoje ni početne forme sustavnih agrookolinskih programa, koji trebaju osi-gurati jačanje “ekonomsko-ekološkog” kapaciteta zemlji-šta, preko promocije i poticanja održivih tehnika korištenja mineralnih resursa, šume, šumskih plodova i poljoprivred-nog zemljišta. Treba naglasiti da će uspostava ovih progra-ma biti naša obveza u tijeku procesa pridruživanja EU (ovo pitanje regulira uredba EC No 1698/2005).

Sve navedeno vodi ka zaključku da je zemljište u FBiH veo-ma osjetljiv resurs i da ukoliko želimo osigurati minimalne uvjete za uspostavljanje dugoročnog uravnoteženog druš-tveno-ekonomskog razvitka, moramo uspostaviti integral-ni sustav upravljanja zemljištem (ISUZ). Taj zadatak neće biti ostvaren bez uključivanja civilnog društva, te jačanja kapaciteta lokalnih zajednica, čiji zadatak će biti kreira-nje i implementacija projekata ruralnog razvoja u procesu pridruživanja EU. Iskustva Slovenije i drugih država koje su nedavno postale članice EU govore da niz (veliki dio) problema vezanih za kvalitetu i zaštitu zemljišta može biti riješen kroz programe ruralnog i regionalnog razvoja. Međutim, za uspješno “povlačenje novca” iz ovih fondova neophodno je imati sposobnu lokalnu zajednicu, kao i ad-ministraciju, te planirati sufinanciranje takvih projekata. U tom smislu jačanje uloge i aktivnosti nevladinog sektora je od iznimnog značenja.

4.4 AMBIJENTALNI ZRAK

Usprkos niskom stupnju industrijalizacije i urbanizacije, pitanje kvalitete zraka u BiH je u razdoblju 1970. – 1990. zauzimalo značajno mjesto u sveukupnoj okolišnoj proble-matici. U novonastaloj situaciji nakon rata, u kojoj su neka postrojenja prestala s radom, neka promijenila vlasnika i doživjela tehnološku tranziciju, a nova postrojenja izgrađe-na u skladu s okolišnim zakonodavstvom FBiH, problema-tika gubi na značenju.

Temeljni uzroci prekomjernog trenutnog zagađivanja zraka u FBiH su:

karakter industrije (bazna industrija);visoka energijska intenzivnost u industriji;visoki toplinski gubitci u stambenom sektoru;

•••

neodgovarajuće konstrukcije ložišta, sobne peći i kotlovi male snage, uglavnom pravljeni po zapadno-europskim licencama (konstruirani za druge vrste ugljena), onemogućavaju efikasno i malozagađujuće sagorijevanje domaćeg ugljena;nepostojanje usmjeravanja potrošnje ugljena zavisno od njegove kvalitete i lokalnih ekoloških uvjeta;nepostojanje oplemenjenog ugljena ili pogodnih oblika biomase za potrebe malih ložišta;slabo održavanje energetskih i industrijskih postrojenja, posebno one opreme od koje zavisi emisija zagađujućih tvari;neodgovarajući tretman problematike zagađivanja zraka kroz izradu prostornih i urbanističkih planova.

Ono što situaciju čini dramatičnijom jest:

nepostojanje strateških opredjeljenja države vezano za usmjeravanje opskrbe energijom, posebno obnovljivim izvorima energije;nepostojanja bilo kakvih programa sanacije toplinskih gubitaka stambenog i poslovnog prostora;nedovoljna razvijenost sustava monitoringa kvalitete zraka, kao alata u gospodarenju kvalitetom zraka.

Instrumenti kao što su izrada studija utjecaja na okolinu, te planova aktivnosti definiranih Zakonom o zaštiti zraka, daju pozitivne rezultate. Osim toga, aktivan pristup obve-zama koje slijede iz međunarodnih konvencija, te uključe-nje u međunarodne programe, posebno one koji se odnose na emisiju kiselih plinova (SO2 i NOx), dali bi dobre rezul-tate za paralelno smanjenje zagađivanja zraka i poboljšanje ekonomske učinkovitosti privređivanja.

Tehnologije (ne-energetskog zagađivanja) obično u jednoj državi imaju ispod 10% udjela u zagađivanju zraka. U FBiH je i ovaj vid zagađivanja bio vrlo izražen, a na prvom mje-stu je crna metalurgija. ¨BH Steel Zenica¨ i ¨Ispak¨ kok-sna industrija su sada u procesu tehnološkog prestruktu-riranja, procedura izdavanja okolišnih dozvola je u tijeku, te još nije poznato kakvu će emisiju imati nakon restruk-turiranja. Papirna industrija u BiH ¨Natron Maglaj ,̈ kao značajan izvor zagađivanja zraka, je također u procesu teh-nološkog restrukturiranja. Ova postrojenja emitiraju čitav niz različitih kemikalija (ugljikovodici, organski sumporni spojevi, volatilni organski spojevi i drugo). U tehnološka zagađivanja spada i proizvodnja cementa, ali tu su glavna zagađujuća tvari čvrste čestice, čija se emisija lakše regulira nego emisija plinova iz tehnoloških postrojenja.

•

•

•

•

•

•

•

•



4.5 GOSPODARENJE OTPADOM

Komunalni otpad. Godišnje se u FBiH po glavi stanovnika proizvede 270 kg otpada. Otpad se prikuplja neselektivno, pa se često u komunalnom otpadu nalaze i pojedine kate-gorije industrijskog, medicinskog i drugih vrsta otpada. Ukupno 40% prikupljenog otpada se odlaže na općinska nesanitarna odlagališta, kojih u FBiH ima 54. Ukupno 36 % proizvedenog otpada se uopće ne zbrinjava od strane ko-munalnih poduzeća. U situaciji loše pokrivenosti uslugama prikupljanja otpada za očekivati je veliki broj neuređenih i nekontroliranih deponija. Na teritoriju Federacije nalazi se oko 2.000 lokacija takozvanih nekontroliranih (divljih) deponija na površini od 974.221 m2, izuzev u Sarajevskom kantonu i županiji/kantonu 10, gdje ovakva odlagališta nisu uočena baš u svim općinama. U drugim županijama/kantonima ih ima svugdje, a najviše u Zeničko-dobojskoj i Tuzlanskoj županija/kantonu. Odlaže se komunalni, indu-strijski i inertni otpad, te otpadi animalnog podrijetla. Tre-nutno u FBiH postoji samo dvije sanitarne deponije, i to u Sarajevu i Zenici. Tri sanitarne deponije su u pripremi, dok 32 općine uopće nemaju riješen status i/ili potpisan među-općinski sporazum za regionalno deponiranje.

Temelj za razvoj regionalnog gospodarenja čine planovi gospodarenja otpadom, koje su, u skladu sa Zakonom o otpadu, trebali donijeti županije/kantoni. Većina njih nije donijela plan, niti propis kojim se definiraju uvjeti za pla-niranje gospodarenja otpadom u općinama, kao i zadatci općina. Plan gospodarenja otpadom krajem 2008. godine usvojila je jedino Zeničko-dobojska županije/kanton, dok je Kanton Sarajevo, također 2008. godine, donio Plan gos-

podarenja građevinskim otpadom. Za realizaciju koncepta regionalnog upravljanja otpadom, u svim svojim aspektima i razinama, potrebno je jasno definirati realistične izvore fi-nanciranja da bi koncept bio uspješno realiziran. Trenutni izvori (kredit Svjetske banke i proračunska sredstva pojedi-nih županija/kantona) nisu dovoljni za potpunu realizaciju koncepta. Prihodi koji se ostvaruju iz jedinog ekonomskog instrumenta “Korisnička naknada za prikupljanje i odlaga-nje komunalnog otpada”, čija stopa naplate varira 50 – 70 su nedovoljni za “full cost recovery” (troškovi prikupljanja i odlaganja u potpunosti pokriveni od strane korisnika). Iz ostvarenih prihoda, čak i u slučaju 100% naplate, gotovo je nemoguće financirati razvojne projekte koji potiču primje-nu načela iz Zakona o otpadu: prevencije, odvojenog priku-pljanja i reciklaže. U prilog tome govore i rezultati ostvare-ni na reciklaži ambalažnog otpada. Nije usvojen propis o sustavu naknada i depozita za ambalažni otpad. Nema EI koji promoviraju prevenciju stvaranja otpada i reciklažu, niti subvencija za investicije u postrojenja za reciklažu i u mrežu prikupljanja i transporta sirovina.

Industrijski otpad. Industrija u FBiH godišnje proizvede oko 2.4 milijuna tona otpada od čega opasni otpad čini ma-nje od 0,5% mase. Samo 10% nastalog industrijskog otpada je adekvatno zbrinuto, dok se ostatak neadekvatno odlaže na nezaštićeno tlo u ili izvan kruga industrijskih postro-jenja, neadekvatno spaljuje, pa čak i prolijeva u vodotoke. Zbog raznolikosti prirode i sastava, utjecaji industrijskog otpada na okoliš su mnogobrojni i različiti. Industrij-ske grane i pogoni koji prema količini i karakteristikama stvorenog otpada predstavljaju najznačajnije generatore industrijskog otpada su: termoelektrane i hidroelektrane, rudnici, metalurška industrija, metaloprerađivačka indu-

Slika 55. Regionalna sanitarna deponija Mošćanica (zenica)



strija, dio bazne kemijske industrije i kožarska industrija. Procjenjuje se da je najmanje 170 ha površine nezaštićenog zemljišta na području FBiH prekriveno akumuliranim ne-adekvatno odloženim industrijskim otpadom iz velikih in-dustrijskih pogona, prije svega šljakom i pepelom iz velikih kotlova. Pouzdani podatci o količinama i kategorijama ot-pada koje proizvode industrijski pogoni generalno nisu do-stupni. Očekuje se da će ovi podatci biti dostupni nakon što za sve postojeće podložne industrijske pogone i postroje-nja budu podneseni zahtjevi za odobravanje planova aktiv-nosti, odnosno zahtjevi za izdavanje okolišnih dozvola, u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša. U skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom FBiH (članak 19 i 20), industrijski pogoni koji podliježu obvezi pribavljanja okolišne dozvole morat će izraditi planove gospodarenja otpadom i imeno-vati osobu zaduženu za pitanja gospodarenja otpadom.

Otpad iz poljoprivrede, šumarstva i stočarstva. Godišnje u FBIH nastane:

oko 12.000 t žetvenih ostataka, 70.000 t ubuđale silaže i sijena, 500 t/ god otpadnih biljnih tkiva nastalih uklanjanjem biljne mase s međa, kanala, pored putova, neobrađenih parcela, ekonomskih dvorišta i sl. (ambrozija i drugi korovi), 180 t otpadne ambalaže od uporabe pesticida (koja sadrži opasne tvari), te 1.230 t/god otpadne plastike i ambalaže (vreće od gnojiva, sjemena, ambalaža od sjemenskog materijala);oko 4.800 t/god otpadnih životinjska tkiva (mortalitet zdrave stoke, te uginule uslijed zaraznih bolesti na razini 2006. god.), oko 40 t/god uginule ribe, te oko 4,6 milijuna t/god proizvedenog stajnjaka od kojeg u konačnici kao otpad završi oko 40 % tj. oko 1,85 milijuna t/god;oko 376.400 m3/god otpada od iskorištavanja šuma, a koji je biorazgradiv i ostaje u šumi.

Gospodarenje ovom vrstom otpada je na vrlo niskoj razi-ni jer ne postoji primijenjen adekvatan sustav za zbrinja-vanje otpada iz ovih djelatnosti, posebno za zbrinjavanje životinjskih tkiva koja predstavljaju kako okolišno tako i zdravstveni problem. Zakonom o otpadu je previđeno da se u suradnji sa Federalnim ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donesu propisi o:

posebnim zahtjevima za biorazgradive poljoprivredne otpade;uvjetima i zahtjevima za korištenje kanalizacijskog mulja u poljoprivredi;

•

•

•

1.

2.

uvjetima i zahtjevima za životinjski otpad;uvjetima i zahtjevima za ostatke i otpade nastale proizvodnjom i korištenjem kemikalija u poljoprivredi.

S obzirom na kritično stanje s konačnim zbrinjavanjem ot-pada životinjskog podrijetla, urgentno je potrebno rješavati ovaj problem na okolišno i sanitarno prihvatljiv način.

Pravilnikom o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima prirodnog podrijetla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe (“Sl. novine FBiH”, broj: 8/08) utvr-đuju se vrste životinjskog otpada i drugih neopasnih ma-terijala koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe, uvjeti pod kojima se mogu koristiti, metode zbrinjavanja i vrste životinjskog otpada i drugih materijala čija je uporaba u poljoprivredi zabranjena.

Medicinski otpad. Ukupna proizvodnja otpada iz zdrav-stvenih ustanova u FBiH iznosi 2,2 kg/osobi/god. ili cca. 5.000 t/god. od čega je oko 50 % opasni medicinski otpad. Ukupna proizvodnja otpada iz veterinarskih ustanova je 20 t/god. Otpad iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova se uglavnom prikuplja bez razdvajanja na izvoru, te se najče-šće miješa s komunalnim otpadom. U FBiH se odlaže na sanitarnu deponiju 18 % otpada iz zdravstvenih ustanova i 12 % otpada iz veterinarskih ustanova, 0,5 % otpada se inkapsulira i/ili izvozi na neškodljivo zbrinjavanje, dok se ostali nastali otpad odlaže neadekvatno i uglavnom zajed-no s komunalnim otpadom. Samo dvije zdravstvene i dvije veterinarske ustanove u FBiH imaju opremu za neškodljivo uništavanje dijela medicinskog otpada.

Pravilnikom o gospodarenju medicinskim otpadom (“Sl. novine FBiH”, broj: 77/08) uređuju se opći principi za gos-podarenje otpadom, planiranje gospodarenja medicinskim otpadom utemeljenjem odbora za gospodarenje otpadom, te prijenos medicinskog otpada na treće osobe. Pravilni-kom se također utemeljuje sustav planiranja tretmana me-dicinskog otpada i gospodarenja medicinskim otpadom radi smanjenja rizika po zdravstvene radnike, radnike na gospodarenju otpadom, širu javnost i okoliš.

Prema navodima Savjetodavnog vijeća za okoliš/FMO-IT, iz FBiH je posljednjih godina izvezeno čak oko 40.000 t opasnog otpada radi adekvatnog zbrinjavanja u drugim zemljama.

3.4.





5.

AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE OKOLIŠA




Akcijski plan Federalne strategije je napravljen kao ta-blični prikaz za sve komponente okoliša koje tretira

Federalna strategija (zrak, zemljište, priroda i otpad) kroz pravni i institucionalni okvir, uz ekonomske instrumente zaštite okoliša, sa sistematiziranim naslovima mjera, uz planirani rok izvršenja, s odgovornim institucijama za iz-vršenje. Također je procijenjen potrebni iznos sredstava i izvor iz kojeg pojedinačni projekti i aktivnosti trebaju biti financirani.

S obzirom na dugotrajnu proceduru usvajanja Federalne strategije, određene aktivnosti iz Akcijskog plana su mora-le biti započete, a neke su već i završene.

U ovoj fazi važno je napraviti presjek stanja realizacije Ak-cijskog plana za sve pojedinačne komponente do sada, uz odgovarajuće selektiranje prioriteta za moguću realizaciju, uzimajući u obzir realnu raspoloživost financijskih sredsta-va i institucionalnih kapaciteta, za iduće tri godine (2010. – 2012.) za koje se radi i Dokument okvirnog proračuna. Osim sredstava koja se planiraju u Proračunu Federacije BiH, za implementaciju Akcijskog plana neophodno je po-krenuti rad Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i izvrši-ti nadogradnju njegovih ekonomskih instrumenata u skla-du sa Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH („Sl. novine Federacije BiH“ br.33/03).

5.1 FEDERALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OKOLIŠA OPĆI DIO

5.1.1 Pregled aktivnosti iz Akcijskog plana koje su započete:

izrada Zakona o okolišu na razini Bosne i Hercegovine;provedba Ugovora o uspostavi energetske zajednice;stalne analize usklađenosti propisa s EU acquis za okoliš;izrada Zakona o zaštiti od buke;pokretanje aktivnosti za ratifikaciju preostalih međunarodnih okolišnih konvencija i protokola;izrada Zakona o rudarstvu;izmjene i dopune Zakona o koncesijama.

•••

••

••

5.1.2 Prijedlog prioritetnih aktivnosti iz Akcijskog plana za iduće tri godine:

usvajanje strategije o približavanju zakonodavstvu EU iz područja zaštite okoliša;usuglašavanje domaćih propisa (horizontalno i vertikalno).

5.2 ZAŠTITA PRIRODE

5.2.1 Pregled aktivnosti iz Akcijskog plana koje su završene:

ratificiran Protokol o biološkoj sigurnosti („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“, br. 12/08);ratificirana Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa („Službeni glasnik BiH- Međunarodni ugovori“, br. 08/08);ratificirana Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje f lore i faune („Službeni glasnik BiH-Međunarodni ugovori“, br.11/08);donesen Zakon o genetički modificiranim organizmima („Službeni glasnik BiH“,br. 23/09).


izrada novog zakona o zaštiti prirode sa svrhom stvaranja pravnog osnova za provedbu mjera iz Strategije i usklađivanje s propisima EU;stalne analize usklađenosti važećeg Zakona o zaštiti prirode sa aquis za zaštitu prirode;donošenje konkretnih planova upravljanja invazivnim vrstama za ambroziju (Ambrosia Artemisifolia).


usvajanje Zakona o zaštiti prirode i izrada i usvajanje provedbenih propisa;usvajanje Uredbe za Program Natura 2000;pokretanje inicijative za ratifikaciju Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja i Konvencije o europskim pejzažima;

•

•

•

•

•

•

•

•

•

•

••



uspostava federalne institucije nadležne za zaštitu prirode;kategorizacija staništa i ekosustava;izrada Flore Federacije BiH, Faune Federacije BiH i Fungije Federacije BiH;izrada distribucijske mape ekosustava;izrada Crvene knjige biljaka;izrada Crvene knjige životinja;izrada Crvene knjige gljiva;izrada Crvene knjige životnih zajednica;uspostava novih zaštićenih područja prema EU standardima i razvoj efektivne mreže zaštićenih područja s ekološkim koridorima uz prethodnu znanstvenu evaluaciju prirodnih vrijednosti, te izrada planova za održivo upravljanje zaštićenim područjima;izrada funkcionalne baze podataka o biološkoj i geološkoj raznolikosti kao i o drugim relevantnim atributima zaštićenih područja s njihovim GIS mapama;program Natura 2000 – zaštićena područja u Europi;inventarizacija i geografska interpretacija invazivnih vrsta s uspostavom odgovarajućih baza podataka;identifikacija i razvoj najprihvatljivije metodologije, te uspostava odgovarajućih institucija za provođenje monitoringa o stanju biološke i geološke raznolikosti;revizija postojećeg stanja ranije zaštićenih područja.

5.3 ZAŠTITA ZRAKA

5.3.1 Pregled aktivnosti akcijskog plana strategije koje su u tijeku:

isključivanje iz uporabe supstanci koje ugrožavaju ozonski sloj;izmjene i dopune Zakona o zaštiti zraka; usvajanje novih i usklađivanje postojećih propisa s propisima EU; suradnja u okviru EMEP-a; uspostava CDM (Mehanizam čistog razvoja) biroa za implementaciju Kyoto protokola i sustava korištenja CDM fleksibilnog mehanizma inozemne podrške za implementaciju projekata u Federaciji BiH ; izrada nacionalnog izvješća o emisiji plinova koji izazivaju efekt staklene bašte, identifikacija utjecaja i potrebnih mjera sanacije i adaptacije.

•

••

••••••

•

••

•

•

•

••

••

•

5.3.2 Planirane aktivnosti za iduće tri godine:

određivanje i osposobljavanje fokal pointa za Konvenciju o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim udaljenostima-LRTAP konvencija;pokretanje inicijative za ratifikaciju i implementaciju protokola o ograničenju emisije SO2 i NOx uz LRTAP konvenciju;pristup ostalim protokolima uz LRTAP konvenciju;izrada studije graničnih vrijednosti SO2 za termoelektrane na liniji emisionih plafona LRTAP konvencije, Direktive 2001/80/EC o ograničavanju emisija određenih zagađujućih tvari, te Ugovora o energetskoj zajednici JI Europe;izmjene i dopune pravilnika o GVE iz postrojenja za sagorijevanje;osnivanje savjetovališta za energiju;uspostava federalne i županijskih/kantonalnih mreža praćenja kvalitete zraka;uspostava sustava osiguranja kvalitete mjerenja (QA/QC), prikupljanja podataka i njihove razmjene u okviru EEA;izrada uputa za izradu registra emisija u zrak;uputa o primjeni registra emisija i atmosferskog modela u planiranju kvalitete zraka u okviru prostornih/urbanističkih planova;upravljanje kemikalijama kojima se može zagaditi zrak.

5.4 GOSPODARENJE OTPADOM

5.4.1 Pregled aktivnosti iz Akcijskog plana koje su završene:

usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom sa svrhom stvaranja pravne osnove za provedbu mjera iz Strategije i korekcije definicija;izrada i usvajanje tehničkih uputa o najboljim raspoloživim tehnikama za klaonice, industrije prerade mesa i ribe, ribogojilišta, te uzgoj krupne stoke i peradi u BiH.


izrada podzakonskih akata za gospodarenje: građevinskim otpadom, otpadnim baterijama i akumulatorima, električnim i elektroničkim otpadom, starim vozilima, starim gumama, opremom sa sadržajem PCB i PCT, otpadnim azbestom i

•

•

••

•

••

•

••

•

•

•

•



ambalažnim otpadom;uspostaviti pravni okvir (zakon) o kemikalijama;povećati broj stanovnika obuhvaćen organiziranim prikupljanjem otpada;stvoriti uvjete za sanitarno odlaganje kapaciteta za najmanje pet godina (definirati regije, pripremiti studije izvodljivosti za regiju i regionalni centar za gospodarenje otpadom, izraditi studije utjecaja na okoliš);sanirati postojeće površine pod neadekvatno odloženim opasnim i neopasnim otpadom (ažurirati listu žarišta ‘’hot spots’’, okolinske dozvole, Studije izvodljivosti sanacije napuštenih odlagališta, sanaciju napuštenih odlagališta).


izraditi i usvojiti planove o gospodarenju otpadom propisane Zakonom;uspostaviti kapacitete za adekvatno zbrinjavanje opasnog otpada (Krovna studija izvodljivosti za utvrđivanje prihvatljivih alternativa zbrinjavanja pojedinih vrsta otpada, podržati tehničko unaprjeđenje postojećih kapaciteta za sagorijevanje);uvesti sustav odvojenog prikupljanja biorazgradivog, neorganskog i otpada od opasnih tvari i njihove ambalaže u poljoprivredi i šumarstvu;provesti program obuke o pravilnom prikupljanju i odlaganju biorazgradivog otpada;izraditi studiju izvodljivosti najprihvatljivijeg koncepta gospodarenja otpadom životinjskog podrijetla u BiH;izgraditi regionalna sabirališta (6 – 8) za prihvat, hlađenje i skladištenje otpada životinjskog podrijetla, te nabava transportnih vozila za svako sabiralište;kreirati i implementirati javnu kampanju za podizanje svijesti o načinima postupanja sa otpadom, promocija integriranog sustava gospodarenja otpadom;prikupiti i reciklirati otpad od ambalaže;unaprijediti postojeće i uspostaviti nove kapacitete za povrat energije ili materijala;uvesti efikasne mjere za smanjenje i sprječavanje odlaganja EEO kao nesortiranog otpada, uvođenjem shema povrata rabljene tehnike originalnom proizvođaču otpada;pripremiti entitetski plan gospodarenja biorazgradivim otpadom (koji će predvidjeti način uspostave sabirnih centara za kompostiranje biorazgradivog otpada, kao mogućnosti korištenja ovog otpada kao biogoriva);

••

•

•

•

•

•

•

•

•

•

••

•

•

pripremiti standarde o najboljoj praksi korištenja biorazgradivog otpada;stimulirati razvoj tržišta za ponovnu uporabu i reciklažu organskog otpada;regulirati odlaganje otpadnih pesticida i ostalih opasnih tvari kroz princip odgovornosti;organizirati programe jačanja kapaciteta za zakonodavce, donositelje odluka, županijske-kantonalne/općinske vlasti, direktore zdravstvenih i veterinarskih ustanova, radnike u zdravstvenim i veterinarskim ustanovama, te radnike komunalnih poduzeća koji rade na prikupljanju i odlaganju medicinskog otpada;izraditi studiju s programom razvoja informacionog sustava o otpadu;nabaviti opremu i izvršiti obuku zaposlenika.

Za provođenje Akcijskog plana Federalne strategije za raz-doblje od deset godina procijenjena su potrebna financijska sredstava u iznosu od 295 milijuna KM koje treba osigu-rati u proračunima Federacije BiH i županija/kantona, pu-tem Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH, iz sredstava Europske unije (Instrumenti za predpristup-IPA), kredita i grantova.

Predviđeno je da Vlada Federacije BiH u svom proračunu osigura 5 milijuna KM godišnje, kao i da Fond za zaštitu okoliša FBiH bude u potpunosti operativan.

Operativnost Fonda podrazumijeva njegovu uspostavu u smislu imenovanja novog upravnog odbora i direktora Fonda, kao i odgovarajuću kadrovsku popunjenost, nabavu opreme i smještaj. Nadalje, osim postojećeg izvora sredsta-va kroz vodne naknade, koje se već prikupljaju u Fond u skladu sa Zakonom o vodama FBiH, potrebno je usposta-viti i razviti druge ekonomske instrumente na principima: zagađivač plaća, korisnik plaća i dodatne naknade koja će se plaćati pri registraciji motornih vozila, a sve u skladu sa Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša FBiH (“Sl. novine FBiH“ br. 33/03).

Ukoliko navedena sredstva ne budu raspoloživa, odnosno operativna, to će se izravno odraziti na realizaciju Akcij-skog plana Federalne strategije.

Da bi se ubuduće uspostavio konzistentan informacijski sustav za okoliš, kao preduvjet izrade cjelovitih izvješća o stanju okoliša, baziran na pouzdanim i pravovremenim

•

•

•

•

•

•



podatcima i informacijama, potrebno je imati instituciju na razini Federacije BiH koja će vršiti te poslove. Dosadašnja koncepcija je bila usmjerena na uspostavu Agencije za oko-liš BiH, koja bi integrirala podatke i informacije iz entitet-skih referentnih centara, a od koje se najvjerojatnije mora odustati zbog najnovijeg političkog protivljenja Vlade Re-publike Srpske u svezi s tim.

Eventualna uspostava nove institucije tipa Agencije za okoliš na razini Federacije BiH, bi zasigurno, zbog teške ekonomske situacije, imala ozbiljne prepreke, pa se treba bazirati na moguća rješenja u postojećim zakonskim i in-stitucionalnim okvirima. Kao najpraktičnije i najefikasnije rješenje bi mogao biti Fond za zaštitu okoliša FBiH, koji bi uz odgovarajuće izmjene ili dopune Statuta mogao, preuze-ti aktivnosti uspostave i održavanja informacijskog sustava za okoliš i izrade periodičnih izvješća o stanju okoliša. Ovo znači da bi sve federalne referentne institucije za pojedine komponente okoliša (Federalni hidrometeorološki zavod; Federalni zavod za agropedologiju; Agencije za vode-oba slivna područja; Federalni zavod za geologiju; Federalni za-vod za statistiku; Federalna uprava za geodetske i imovin-sko-pravne poslove, budući Federalni zavod za zaštitu pri-rode i dr.), kako to propisuje Zakon o zaštiti okoliša, imale obvezu sređivanja i slanja pouzdanih, pravovremenih i toč-nih podataka i informacija iz svoje nadležnosti prema Fon-du za zaštitu okoliša Federacije BiH.

Documents

Stanje Okolisa Federacija 2010