STEPHEN KING

1

STEPHEN KING

djeca kukuruza Children of the Corn, 1977.

preveo Danilo Brozovi

STEPHEN KING

5

urt je poglasnio radio do kraja i nije ga htio stiati jer su bili na rubu jo jedne svae, za koju nije elio da izbije. Oajniki je elio da ne izbije. Vicky ree neto.

to? povie on. Stiaj ga! Hoe li mi probiti bubnjie? vrsto je pregrizao jezik, sprijeivi da mu svakakve

rijei ispadnu iz usta, te potiao radio. Vicky se hladila svojim alom iako je t-bird bio

klimatiziran. Gdje smo mi uope? U Nebraski. Pogledala ga je hladno, neutralno. Da, Burt. Znam da

smo u Nebraski, Burt. Ali gdje dovraga jesmo? Ima auto-kartu. Potrai. Ili moda ne zna kako treba

itati auto-kartu? Pravi zafrkant. Zato i jesmo skrenuli s autoceste. Da

bismo mogli gledati u tristo milja kukuruza. I uivati u duhovitostima i mudrostima Burta Robesona.

Tako je vrsto zgrabio volan da su mu runi zglobovi pobijeljeli.

Odluio je da e ga drati tako jako zato to bi, da popusti stisak, pa, onda bi mu jedna od ruku mogla poletjeti i bivu kraljicu maturalne zabave koja sjedi do njega opaliti ravno posred gubice.

Spaavamo brak, uvjeravao se. Da. Isto kao to su nai vojnici spaavali sela u ratu1.

Vicky, ree on oprezno. Vozio sam tisuu i petsto milja po autocestama otkako smo napustili Boston. I cijeli sam put odvozio sam jer ti nisi htjela voziti. Zatim

Nije da nisam htjela! ree Vicky bijesno. Samo zato to dobijem migrenu kad vozim dulje vrijeme

Zatim sam te zamolio da me navodi po sporednim putevima, pa si rekla moe, Burt. Tono tim rijeima. Kako da ne, Burt. 1 Odnosi se na Vijetnamski rat (op. prev.).

B

DJECA KUKURUZA

6

Zatim Ponekad se zapitam kako sam zavrila u braku s

tobom. Dovoljna je bila jedna malecka rije. Zurila je u nj jedan trenutak, stisnutih usnica, te potom

uzela auto-kartu. Stranice je okretala divljaki. Bilo jest pogreno skrenuti s autoceste, pomisli Burt

zlovoljno. Takoer je bila teta, jer im je do tada jako dobro ilo,

odnosili su se jedno prema drugome gotovo kao prema ljudskom biu.

Ponekad se inilo da e ovo putovanje na obalu, toboe u posjetu Vickynom bratu i njegovoj supruzi, no zapravo posljednjem, oajnikom pokuaju da zakrpaju vlastiti brak, upaliti.

Ali pogoralo se otkad su skrenuli. Koliko? Pa, prilino. S autoceste smo sili kod Hamburga, tono? Tako je. Nema vie nieg do Gatlina, rekla je. Dvadeset milja.

Sve okolo prazno. Misli li da bismo tamo mogli stati i pojesti neto? Ili nam tvoj svemoni raspored nalae da moramo voziti sve do dva kao juer?

Svratio je pogled s ceste na nju. Puna mi je kapa svega, Vicky.

to se mene tie, ba se tu i sada moemo okrenuti, vratiti kui i posjetiti onog odvjetnika kojem si htjela otii. Jer ovo ne funkcionira ni

Okrenula se naprijed, lica kao kamen. Na njemu se odjednom ukau iznenaenje i strah. Burtpazi udarit e

On obrati panju natrag na cestu samo da bi vidio kako neto nestaje pod t-birdovim branikom. Trenutak kasnije, kad je nogu s gasa prebacio na konicu, osjetio je kako uz odvratni, mukli udarac prelazi preko neega, najprije prednjim, a zatim i stranjim kotaima. Sila ih je bacila naprijed kad je auto stao nasred sredinje linije, usporivi od pedeset milja na sat do nule du crnih tragova koenja.

STEPHEN KING

7

Pas, ree on. Daj mi reci da je pas, Vicky. Njeno je lice bilo blijede, siraste boje. Djeak. Djeai. Istrao je iz kukuruza i... estitam, tigre. Prtljavo je otvorila vrata automobila, nagnula se i

povratila. Burt je sjedio uspravno za t-birdovim volanom, labavo ga

pridravajui. Dugo nije bio svjestan niega osim bogatog, mranog mirisa gnojiva.

Tada je shvatio da Vicky nema, a kad je pogledao u retrovizor, vidio ju je kako nespretno prilazi smotanoj hrpi kojaje nalikovala brdu starih krpa. Inae je bila ljupka ena, no sad je njena ljupkost nestala, manjkala.

Ubojstvo iz nehata. Tako e to nazvati. Skrenuo sam pogled sa ceste.

Ugasio je motor i izaao. Vjetar je lagano ukao kukuruzom naraslim do ljudske

visine, stvarajui udan zvuk nalik na disanje. Vicky je stajala kraj hrpe krpa, te ju je mogao uti kako

jeca. Bio je tono izmeu auta i nje kad mu neto s lijeve

strane privue panju, napadno crvenilo u zelenom, jarko kao boja na krovovima staja.

Zastao je, pogledavi ravno u kukuruz. Zatekao se kako misli (na bilo to, samo da nisu one krpe koje nisu bile krpe) da je ove godine kukuruz izuzetno dobro rodio. Rastao je zbito, gotovo zreo za berbu. Mogao si uroniti u te skladne, zasjenjene redove i provesti cijeli dan traei izlaz. No na ovom je mjestu skladnost naruena. Nekoliko visokih stabljika lealo je poloeno. A to je to bilo dublje u sjeni?

Burt! zavie Vicky. Hoe doi i vidjeti? Tako da moe svojem drutvu s pokera rei to si pokupio u Nebraski. Hoe li

Ali ostatak se izgubio u svjeim jecajima. Sjenka joj se posve zamutila oko nogu. Bilo je skoro podne.

Nad njim se zatvori sjena kad je uao u kukuruz. Crvena boja stajskih krovova bila je krv. ulo se tiho, uspavljujue

DJECA KUKURUZA

8

zujanje muha koje su slijetale na krv, okusile je, pa odzujale... moda da jave drugim muhama. Na liu dublje u kukuruzu bilo je jo krvi.

Pa nije mogla prsnuti ovako daleko? A potom je stajao nad predmetom kojeg je spazio s ceste. Podigne ga.

Skladnost redova ovdje je bila potpuno naruena. Nekoliko je stabljika lealo pijano nakrivljeno, dvije potpuno slomljene.

Zemlja je bila izgaena. Bilo je krvi. Kukuruz je utao. Vratio se na cestu, drhturei.

Vicky je histerizirala, vikala mu neto neraspoznatljivo, plakala, smijala se. Tko bi pretpostavio da e sve zavriti ovako melodramatino? Pogledao ju je i shvatio da ga ne mori kriza identiteta, teki period u ivotu ili ita drugo to je u modi. Mrzio ju je.

Snano je oamari. Zastala je i dodimula uarene otiske njegovih prstiju.

Ide u zatvor, Burt, ree s visoka. Mislim da neu, ree on, poloivi kofer koji je

pronaao u kukuruzu do nje. to je-? Pojma nemam. Valjda je bilo njegovo. Pokae put

raskreenog tijela koje je lealo na putu, lica okrenutog prema tlu. Ne vie od trinaest, sudei po izgledu.

Kofer je bio star. Smea koa se pohabala i ogulila. Bio je omotan dvoma navojima od stare odjee, vezanim u velike, klaunske mane. Vicky se sagnula da bi odvezala jednu, vidjela da je vor umazan krvlju, pa se povukla.

Burt klekne i lagano okrene tijelo. Ne elim gledati, ree Vicky, bespomono odvraajui

pogled. I kad je zuree, bezizraajno lice obratilo panju na njih, ona opet zavriti. Djeakovo je lice bilo prljavo, izraz na njemu grimasa uasa. Vrat mu je bio prerezan.

Burt ustane i zagrli Vicky kad se poela njihati. Nemoj se onesvijestiti, ree joj vrlo tiho. uje li me, Vicky? Nemoj pasti u nesvijest.

STEPHEN KING

9

Ponavljao je to dok nije dola k sebi i uzvratila mu zagrljaj. Kao da su plesali, na podnevnom suncu i s djeakovim leom pod nogama.

Vicky? to je? Prigueno njegovom kouljom. Vrati se do auta i stavi kljueve u dep. Izvadi deku sa

stranjeg sjedita, i moju puku. Donesi ih tu. Puku? Netko mu je prerezao vrat. Moda ba onaj koji nas

promatra. Trznula je glavom i irokim oima pregledala kukuruz.

Bilo ga je dokle je oko sezalo, valovito pratei male uzvisine i udoline u tlu.

Mislim da ga vie nema. Ali zato riskirati? Daj. Donesi mi to dvoje.

Ukoeno je prila automobilu, njena sjenka ju je pratila, mrana maskota koja se u ovo doba dana dri tebi blizu. Kad se nagnula na stranje sjedite, Burt une kraj djeaka. Bijelac, bez posebnih karakteristika. Pregaen, ali t-bird mu nije prerezao vrat.

Prerezan je nepravilno i neuinkovito - nikakav narednik nije ubojici pokazao suptilniji nain borbe prsa u prsa - no zavrni je efekt bio smrtonosan. Ili je trao ili ga je netko gurao kroz posljednjih desetak metara kukuruza, mrtvog ili smrtno ranjenog. A Burt Robeson ga je pregazio. Ako je djeak bio iv kad ga je udario auto, ivot mu je skraen najvie za tridesetak sekundi.

Vicky ga potape po ramenu i on odskoi. Stajala je sa smeom vojnikom dekom poloenom preko

desne ruke i skraenom samaricom pumpericom u lijevoj, odvraenog pogleda. Uzeo je deku i rasprostro je po cesti. Na nju je dokotrljao tijelo. Vicky ispusti uzdah oajanja.

Jesi dobro? Pogledao ju je. Vicky? Jesam, rekla je priguenim glasom. Prevrnuo je krajeve deke preko tijela i skupio je, mrzei

gustu, mrtvu teinu. Deka se u njegovim rukama presavine u

DJECA KUKURUZA

10

obliku slova U i skoro mu ispadne. Jae ju je stisnuo i priao automobilu.

Otvori mi prtljanik, promrsio je. Prtljanik je bio pun stvari za putovanje, kofera i

suvenira. Vicky veinu prebaci na stranje sjedalo, te Burt ubaci

tijelo u novonastali prostor i zatvori prtljanik. Oteo im se uzdah olakanja.

Vicky je bila kraj suvozaevih vrata, jo uvijek drei samaricu.

Samo je ubaci straga i idemo. Pogleda na sat i shvati da je prolo tek petnaest minuta.

inile su se kao sati. to emo s koferom? upita ona. On zagazi niz cestu prema koferu na bijeloj crti, arinoj

toki impresionistikog platna. Primi ga za dronjavu ruku i nakratko zastane. Snano je osjeao da ga netko promatra. O tom je osjeaju itao u mnogim knjigama, uglavnom bezveznoj beletristici, pa je zato oduvijek sumnjao u njegovo postojanje. Ne i sada. Kao da su u kukuruzu bili ljudi, njih mnogo, hladno procjenjujui moe li ena izvui puku sa stranjeg sjedita prije nego to oni dograbe njega, odvuku ga u sjenovite redove i prereu mu grlo

Otrao je do auta dok mu je srce kucalo kao pomahnitalo, izvukao kljueve iz brave na prtljaniku i sjeo.

Vicky je ponovo plakala. Burt pokrene auto i prije no to je prola minuta vie u retrovizoru nije mogao razaznati gdje je mjesto na kojem se zbila nesrea.

to si rekla, kako se zove idue naselje? pitao je. Oh. Nagnula se nad auto-kartu. Gatlin. Trebali bismo

stii za deset minuta. Je li dovoljno velik da tamo bude policijska postaja? Nije. Samo neka tokica. Moda ima kakav policajac.

STEPHEN KING

11

Jedno vrijeme su se vozili u tiini. Proli su kraj silosa na lijevoj strani puta. Nieg osim kukuruza. Nisu se ni s kim mimoili, ak ni s kojim farmerskim kamionetom.

Jesmo li se s kim mimoili otkad smo skrenuli s autoceste,

Vicky? Ona porazmisli. S jednim autom i jednim traktorom. Na

tom raskriju. Ma ne, otkad smo na ovoj cesti. Na Sporednoj broj 17. Ne. Mislim da nismo. Ranije bi ovo bio uvod za kakvu

zajedljivu primjedbu. Sad je tek zurila kroz svoju polovicu vjetrobrana na cestu koja se odmotavala i beskrajnu isprekidanu liniju na njenoj polovici.

Vicky? Moe otvoriti kofer? Misli li da ima veze? Ne znam. Moda. Dok se muila s vorovima (osebujnog izraza lica-

bezizraajnog, ali odlunog-Burt se sjeao da je njena majka imala isti kad je vadila iznutrice nedjeljnom piletu), Burt ukljui radio.

Stanica s pop glazbom koju su bili sluali gotovo je nestala u statici i Burt je promijeni, miui crveni oznaiva po skali.

Izvjetaji za farmere. Buck Owens. Tammy Wynette. Sve udaljeno, izoblieno u mrmor. No pri kraju skale, jedna jedina rije zatreti iz zvunika, tako jasna i glasna da su usne koje su je oblikovale mogle biti ba pod reetkom zvunika na ploi s instrumentima.

OKAJANJE!zaurla glas. Burt iznenaeno zaguna. Vicky odskoi. SAMO NAS KRV JAGANJEVA MOE SPASITI!

urlikao je glas, te Burt uurbano stia radio. Bogme je ova stanica bila blizu. Toliko blizu... da, evo je ovdje. Strao je iz kukuruza na obzorju, paukoliki crveni tronoac ispred plavetnila. Radijski toranj.

DJECA KUKURUZA

12

Okajanje je ta rije, brao i sestre, rekao im je glas, spustivi se na prikladniji ton. U pozadini, iza mikrofona, glasovi su mrmljali amen. Ima ih koji misle da je u redu izai u svijet, kao da u svijetu moete hodati i raditi bez da vas svijet okalja. Pa je li to emu nas ui rije Boja?

Izvan dometa mikrofona no glasno: Ne! SVETI ISUSE! povie propovjednik, a rijei izau u

monom, pumpajuem ritmu, snanom skoro kao jaki rokerski zvuk: Kada e spoznati da u tom pravcu lei smrt? Kada e spoznati da se nadnice svijeta plaaju na drugoj strani? Ha? Ha?

Gospod ree da u Njegovom domu ima mnogo mjesta. Ali nema mjesta bludnicima. Nema mjesta gramzljivima. Nema mjesta oskvmiteljima kukuruza. Nema mjesta za homie. Nema mjesta

Vicky ga brzo iskljui. Zlo mi je od ovih gluposti. to je rekao? upita je Burt. to je ono rekao o

kukuruzu? Nisam ula. Borila se s drugim vorom od stare odjee. Rekao je neto o kukuruzu. Znam da jest. Jesam ga! ree Vicky i kofer joj se otvori u krilu. Proli

su kraj prometnog znaka na kojem je pisalo: GATLIN 5 MILJA VOZITE OPREZNO UVAJTE NAU DJECU. Kao da su znak postavili losovi. U njemu su bile dvije

rupe od kalibra dvadeset i dva. arape, ree Vicky. Dvoje hlae... koulja... pojas...

kaubojska kravata s Podigla ju je, pokazujui mu oljutenu pozlaenu kopu. Tko je to? Burt zvirne. Mislim da je Hopalong Cassidy. Oh. Vratila ju je u kofer. Ponovo je plakala. Nakon jednog trenutka, Burt ree, Je li ti neto vezano s

propovijedi na radiju bilo udno? Ne. ula sam toga dosta za cijeli ivot dok sam bila

mala.

STEPHEN KING

13

Priala sam ti o tome. Ne misli da je zvuao jako mlado? Propovjednik? Bezbojno se nasmijeila. Moda je tinejder, pa to? To

je najmonstruoznije. Doepaju ih se dok im se um da oblikovati. Znaju kako e iskoristiti emocionalne zapreke i ravnotee. Trebao si biti najednom od sastanaka u atoru na koje su me roditelji vukli... na kojem sam bila spaena.

Da vidim. Bila je neka Baby Hortense, Pjevajue udo od djeteta. Imala je osam godina. Ula bi pjevajui Leaning on the Everlasting Arms dok je njezin tatica uzimao milodare, govorei svima da zavuku ruke duboko u depove, dajte, neete razoarati ovo dijete Boje. A sjeam se i Normana Stauntona.

Propovijedao je o paklenom ognju i sumporu u kratkim hlaicama i odijelu u kojima je izgledao kao mali lord Fauntleroy. Imao je samo sedam godina.

Kimnula je na njegov pogled nevjerovanja. Nisu oni bili jedini. Bilo ih je prilino u okrugu. Bili su

dobri regruti. Ispljunula je rije. Ruby Stampnell. Desetogodinja iscjeliteljica vjerom. Sestre Grace. Znale bi izai sa svojim aureolama od aluminijske folije i-oh!

to je? Trgnuo se prema njoj i prema onome to je drala u rukama. Vicky je obuzeto zurila u to. Sporo vadei stvari, ruka joj je zapela za nj na dnu kofera i izvadila ga dok je govorila. Burt se zaustavi kako bi bolje pogledao. Ona mu ga da bez rijei.

Bilo je to raspelo napravljeno od pletenica od kukuruzne komuine, nekad zelenih, sada suhih. Na nj je upletenom kukuruznom svilom bio privren patuljasti klip. Veina zmja paljivo je uklonjena, vjerojatno iskopana jedno po jedno depnim noiem. Preostalo zmje oblikovalo je grubu raspetu figuru izvedenu u ukastom bareljefu. Oi su joj bile od zrna, prerezanih po duini da doaraju zjenice. Rairene ruke od zmja i skupljene noge koje su zavravale grubom naznakom bosih stopala. Iznad, etiri slova izdignuta od klipa bijelog kao kost: I N R I.

DJECA KUKURUZA

14

Fantastian runi rad, ree on. Odvratno je, ree ona ravnim, napetim glasom. Baci

ga van. Vicky, policija e ga moda htjeti vidjeti. Zato? Pa ne znam zato. Moda Baci ga van. Hoe li, molim te, uiniti to za mene? Ne

elim ga u autu. Stavit u ga straga. im spazimo muriju, rijeit emo ga

se, ovako ili onako. Obeajem. Okej? Ma radi s njim to god hoe! povikala je na nj.

Ionako e uiniti to eli! Zabrinut, bacio je raspelo odostraga, gdje je palo na hrpu

odjee. Oi od kukuruznog zmja ushieno su zurile u svjetlo na krovu t-birda. On opet krene dok je ljunak letio pod kotaima.

Tijelo i sve iz kofera dat emo muriji, obeao je. I onda smo s tim gotovi.

Vicky nije odgovorila. Gledala je svoje ruke. Milju niz put beskrajno se kukuruzite odvojilo od ceste,

otkrivi farme i prigradnje. U jednom su dvoritu vidjeli prljave kokoi kako ravnoduno kljuckaju tlo. Na krovovima tala stajali su izblijedjeli oglasi za kolu i duhan za vakanje. Proli su kraj visoke oglasne ploe na kojoj je pisalo: SAMO ISUS SPAAVA.

Proli su i kafi s Conocovom benzinskom crpkom, ali Burt je odluio da e ii do sredita gradia, ako takvo to postoji. Ako ne, vratit e se do kafia. Tek mu je nakon to su ga proli sinulo da je parkiralite bilo prazno, izuzev jednog starog kamioneta kojem su dvije gume bile prazne.

Vicky se odjednom poe smijati, hihotati visokim tonom koji je Burta asocirao na pribliavajuu histeriju.

to je toliko smijeno? Natpisi, rekla je, daui i tucajui. Zar ih nisi

proitao? Kad su ovaj dio drave nazvali biblijskim pojasem, nisu

se alili.

STEPHEN KING

15

O, Boe, evo jo jedne skupinice. Izletio joj je jo jedan nalet histerinog smijeha, te je priguila usta objema rukama.

Na svakom je natpisu bila samo jedna rije. Potpirali su ih vapnom olieni stupovi koji su bili usaeni u pjeanu bankinu, po izgledu prilino stari; vapno se ispralo i oljutilo. Nailazili su u intervalima od dvadesetak metara i Burt proita:

OBLAK... DANJU... VATRENI... STUP... NOU Zaboravili su jednu stvar, ree Vicky, jo se uvijek

bespomono hihoui. Koju? upita Burt mrtei se. Burmu Shave2. Sklupala je aku pred ustima da bi

zaustavila smijeh, no njeni su poluhisterini hihoti bjeali oko nje kao zapjenuani mjehurii umbirovog soka.

Vicky, je li ti dobro? Bit e mi. Kad budemo tisuu milja odavde, u sunanoj

i grenoj Kalifomiji, sa Stjenjakom i Nebraskom iza nas. Nadola je jo jedna skupina natpisa i oni ih proitaju u

tiini. UZMITE... I... JEDITE... REE... GOSPODIN... BOG

Zato, pomisli Burt, odmah veem neizreenu imenicu s kukuruzom? Ne govore li to prilikom svete priesti? Prolo je podosta otkad je bio u crkvi, tako da se zapravo ne sjea. Ne bi se udio da u ovim krajevima za hostiju upotrebljavaju kukuruzni kruh.

Taman je zaustio da to kae Vicky, a onda je jo jednom razmislio.

Uspeli su se na blagu uzvisinu i Gatlin je leao pred njima, sva tri bloka kua, nalik na filmski set iz produkcije o velikoj ekonomskoj krizi tridesetih.

Tamo mora biti neki policajac, ree Burt i zapita se zato mu je prizor tog seljoberskog mjestaca Bogu iza nogu stegao grlo od bojazni.

Proli su prometni znak koji im je priopio da ne smiju voziti bre od trideset milja na sat, te jo jedan natpis, zamrljan hrom, na kojem je pisalo: 2 Aluzija na propagandnu poruku za dotini proizvod (op. prev.).

DJECA KUKURUZA

16

ULAZITE U GATLIN, NAJLJEPI GRADI U NEBRASKI-I BILO GDJE DRUGDJE NA SVIJETU! 5431 STANOVNIK.

S obje strane ceste stajali su pranjavi brijestovi, veina njih bolesna. Proli su kraj Gatlinskog skladita drvene grae i benzinske crpke kompanije 76, gdje su se cijene goriva lijeno njihale na vruem podnevnom povjetarcu:

NORMAL 35.9 VISOKOOKTANSKO 38.9, te jo jedan natpis: DIESEL ZA KAMIONE ODOSTRAGA. Vozili su niz Ulicu brijestova, zatim kroz Ulicu breza i

uli na gradski trg. Uokolo su bile drvene kue s natkrivenim verandama. Uglate i funkcionalne. Travnjaci su bili uti i potiteni.

Dalje na cesti pas je mjeanac sporo uhodao u Ulicu javora, stao i promatrao ih koji trenutak, pa je legao nasred puta i zario njuku u ape.

Stani, ree Vicky. Stani ba tu. Burt posluno stane uz rub plonika. Okreni se. Odvezimo tijelo u Grand Island. To nije

daleko, zar ne? Odnesimo ga tamo. Vicky, to nije u redu? Kako to misli, to nije u redu? upita ona, glasom koji

poraste do tankog tona. Gradi je prazan, Burt. Nema nikoga osim nas.

Ne osjea li to? Neto jest osjetio, i jo ga dri. Ali Tako izgleda, ree on. Ali tu ionako nema puno ljudi. Vjerojatno su svi na trgu, na izlobi kolaa ili igraju

bingo. Ovdje nema nikoga. Izrekla je to s udnim, nategnutim

naglaskom. Nisi li vidio onu benzinsku? Da, kraj skladita, pa to? Misli su mu bile na drugom

mjestu; sluao je jednolino cvranje cvrka koji je stanovao u jednom od oblinjih brijestova. Mirisao je kukuruz, prane rue i gnojivo - naravno. Prvi put otkad su sili s autoceste, a da su u

STEPHEN KING

17

jednom naselju. U jednom je gradiu u dravi u kojoj nikad prije nije bio (iako je ponekad prelijetao preko nje u United Airliensovima sedam-etiri-sedmicama), te mu se sve inilo posve pogrenim, ali sasvim u redu. Negdje naprijed bit e trgovina s fontanom soda-vode, kino po imenu Bijou i kola koja nosi JFK-ovo ime.

Burt, pisalo je trideset i pet zarez devet za normal i trideset i osam zarez devet za visokooktanski. Koliko ima da je netko u ovoj zemlji platio toliko za benzin?

Najmanje etiri godine, priznao je. Ali, Vicky U sreditu smo grada, Burt, a nema nijednog auta! Niti

jednog auta! Do Grand Islanda je sedamdeset milja. Izgledalo bi

udno da ga odvezemo tamo. Nije me briga. Gle, idemo samo do vijenice i Ne! Eto, kvragu, eto ga. Eto zato nam se brak raspada,

zatvoren u orahovu ljusku. Neu. Nema anse. ak tovie, zadrat u dah dok ne poplavim ako mi ne da da bude po mome.

Vicky, rekao je. elim otii odavde, Burt. Vicky, sluaj me. Okreni auto. Idemo. Vicky, hoe prestati na tren? Prestat u kad se budemo vozili u suprotnom smjeru.

Daj, idemo. Vozimo mrtvo dijete ti prtljaniku! urliknuo je na nju,

nedvojbeno uivajui u tome kako se lecnula, u tome kako joj se lice opustilo. Nastavio je neto niim glasom: Netko mu je prerezao vrat i gurnuo ga na cestu, a ja sam ga pregazio. Sad u se odvesti do vijenice ili bilo ega to ovdje imaju, pa u to prijaviti. Ako hoe hodati natrag do autoceste, slobodno. Pokupit u te. Ali da mi nisi govorila da okrenem auto i vozim sedamdeset milja do Grand Islanda kao da u prtljaniku imamo

DJECA KUKURUZA

18

vreu punu smea. On je sluajno neiji sin, pa u dogaaj prijaviti prije nego to ubojica pobjegne predaleko.

Gade jedan, rekla je plaui. to li radim s tobom? Ne znam, ree on. To vie ne znam. Ali situacija se

moe popraviti, Vicky. Krenuo je. Pas je podigao glavu reagirajui na cviljenje

guma, a onda ju je opet spustio na ape. Odvezli su se niz preostali blok do trga. Na uglu Glavne i

Pleasanta, Glavna se ulica ravala. Bio je tu gradski trg, travnati park s podijem za svirae u sreditu. Na drugom kraju, gdje su se odvojci Glavne spajali, bile su dvije zgrade koje su se doimale vrlo slubeno. Burt je na jednoj proitao: OPINSKI CENTAR GATLIN.

To je to, ree on. Vicky nije nita rekla. Na pola trga Burt zaustavi auto. Bili su kraj zalogajnice,

Gatlinskog bara i peenjarnice. Kamo e? pitala je Vicky uznemireno kad je otvorio

vrata. Saznati gdje su svi nestali. Tamo na prozoru pie

otvoreno. Nee me ostaviti samu? Pa doi onda. to te spreava? Otkljuala je vrata i izala dok je on stupio pred

automobil. Shvatio je da joj je lice blijedo i u trenutku se saalio.

Beznadno se saalio. uje li? pitala ga je kad joj se pridruio. ujem li ta? Nita. Nema auta. Nema ljudi. Nema traktora. Niega. A onda, iz bloka preko, zauju visok, veseo djeji smijeh. ujem djecu, ree on. Ti ne? Pogledala ga je, zbunjena. Otvorio je vrata blagovaonice i uao u suhu, antiseptiku

vruinu. Pod je bio pranjav. Sjaj na kromu mutan. Drvene otrice ventilatora na stropu su stajale. Prazni stolovi. Prazne stolice za pultom. No zrcalo iza pulta bilo je razbijeno i tamo je

STEPHEN KING

19

bilo neega... jednog ga je trenutka imao. Sve su slavine za toenje piva bile slomljene. Leale su du pulta poput bizarnih uzvanika na zabavi.

Vickyn je glas bio ivahan, blizu puknua. Sigurno. Pitaj bilo koga. Oprostite, gospodine, moete mi rei

Daj, zaepi. No glas mu je bio tup i nesilovit. Stajali su na pranjavoj traci sunane svjetlosti koja je padala kroz veliki prozor od ploastog stakla, a on ponovo osjeti da ih netko promatra i pomisli na djeaka u njihovom prtljaniku, i na djeju ciku. Bez ikakvog razloga nadola mu je jedna fraza koja je zvuala kao pravna, te ju pone mistino ponavljati u mislima: Neopaeni prizor. Neopaeni prizor. Neopaeni prizor.

Oi su mu skrenule na kartice poutjele od starosti, avliima privrene iza pulta:

CHEESEBURGER 35c NAJBOLJA KOBASICA NA SVIJETU 10c PITA OD JAGODE I RABARBARE 25c DANANJI SPECIJALITET SLANINA I CRVENI UMAK

S PIRE KRUMPIROM 80c. Koliko ima da su u zalogajnicama cijene bile tolike? Vicky je odgovorila. Pogledaj,rekla je kretavo.

Pokazivala je kalendar na zidu. Mislim da su veerali cijelih dvanaest godina. Neumoljivo se nasmijala.

On prie kalendaru. Na slici su bila dva djeaka koji su plivali u ribnjaku dok im je slatki psi odnosio odjeu. Ispod slike bila je legenda:

ESTITKE OD GATLINSKE TRGOVINE DRVENOM GRAOM I ELJEZNARIJOM

Vi Slomite, Mi Popravimo. Na gledalu je oitao kolovoz 1964. Ne razumijem, zamuca on, ali siguran sam Ti si siguran! zavie ona histerino. Sigurno si

siguran! To je tvoja nevolja, Burt, cijeli si svoj ivot bio siguran!

Okrenuo se prema vratima i ona krene za njim.

DJECA KUKURUZA

20

Kamo e? U Opinski centar. Burt, zato mora biti tako tvrdoglav? Zna da ovdje

neto nije u redu. Ne moe li jednostavno priznati? Nisam tvrdoglav. Samo se elim rijeiti onoga u

prtljaniku. Izali su na plonik, te Burta nanovo zapljusne tiina u

mjestu, zajedno s mirisom gnojiva. Nekako ti taj miris ne pada na pamet kad kriku kruha namae maslacem, zasoli je i zagrize. Uz pozdrave sunca, kie, raznih ljudskom rukom sintetiziranih fosfata i dobre, zdrave doze kravljih govana. No ovaj je miris bio drugaiji od onog uz koji je odrastao na ruralnom sjeveru drave New York. Moe rei to god ti padne na pamet o organskom gnojivu, ali postoji neto miomirisno kad ga razastira iri poljima. Nije to bio jedan od tvojih omiljenih mirisa, Boe sauvaj, ali kad bi ga kasnoposlijepodnevni povjetarac podigao i kao na krilima pronio po netom izoranim poljima, taj je miris doista budio dobre asocijacije. Predstavljao je trajni nestanak zime. Znaio je da e se kola zatvoriti kroz est tjedana, vie-manje, i da e se sve preliti u ljeto. To je miris koji je u njegovom umu neizostavno povezan s drugim aromama koje jesu mirisi: s majim repkom, djetelinom, svjeom zemljom, vrtnim sljezom i svibom.

Ali ovdje neto rade drugaije, pomisli on. Miris je slian, ali ne i isti. Imao je slatkasto munu primjesu. Skoro kao miris smrti.

Kao bolniar u Vijetnamu, bio je upuen. Vicky je tiho sjedila u automobilu, drei kukuruzno

raspelo u krilu i zurei u nj pomalo zaneseno, to se Burtu nije svialo.

Odloi ga, ree on. Neu, rekla je bez da ga je pogledala. Igraj svoje

igrice, ja u igrati moje.

STEPHEN KING

21

Ubacio je auto u brzinu i odvezao se do ugla. Iznad je visjelo mrtvo stop-svjetlo, njiui se na laganom povjetarcu. Na lijevoj je strani bila krasna bijela crkva. Trava je bila pokoena.

Odravano cvijee raslo je pokraj poploenog puta. Burt zaustavi auto.

to radi? Ui u i zvirnuti, ree Burt. To je jedino mjesto u

gradu koje ne izgleda kao da deset godina skuplja prainu. Pogledaj tablu za obavijesti.

Pogledala je. Uredno privrenim bijelim slovima pisalo je: MO I MILOSRE ONOGA KOJI HODA IZMEU REDOVA. Datum je bio 24. srpanj 1976. - prola nedjelja.

Onaj Koji Hoda Izmeu Redova, ree Burt, iskljuivi motor.

Valjda jedno od devet tisua imena Gospodnjih kojima se slue samo u Nebraski. Ide?

Nije se nasmijala. Ne idem s tobom. Dobro. Kako eli. Nisam bila u crkvi otkako sam otila od kue i ne elim

otii u crkvu u ovom gradiu, Burt. Uasno me strah, ne moemo li jednostavno otii!

Samo jo minutu. Imam svoje kljueve, Burt. Ako se ne vrati za pet

minuta, odvest u se i ostaviti te. Samo malo, damice. Tono u tako uiniti. Jedino ako me ne kani napasti

poput najobinijeg ulinog kriminalca i oteti mi kljueve. Mislim da bi ti to mogao.

Ali ne misli da hou. Ne. Njena je torbica bila na sjeditu, izmeu njih. Naglo ju je

podigao. Ona zavriti i zgrabi je za naramenicu. Ne trudei se kopati po njoj, on jednostavno okrene torbicu iz koje ispadnu sve stvari.

Privjesak za kljueve je blistao meu papirnatim rupiima, kozmetikom, sitniem i starim listama za kupovinu.

DJECA KUKURUZA

22

Ona segne za kljuevima, no on je opet preduhitri i stavi ih u dep.

Nisi to trebao uraditi, rekla je plaui. Predati me njima.

Nisam, ree on, nasmijeivi se kruto, beznaajno. Molim te, Burt! Strah me je! Ispruila je ruku,

preklinjala. ekala bi me dvije minute i to bi ti bilo dovoljno. Ne bih A onda bi se odvezla smijui se i govorei sama sebi,

Sad e Burt nauiti da me ne ljuti kad ja neto elim. Nije li ba to bio tvoj slogan tijekom naeg branog ivota? Sad e Burt nauiti da me ne ljuti?

Izaao je iz automobila. Molim te, Burt, vritala je, tonuvi u sjedite. Posluaj

me... ja znam... odvest emo se iz grada i nazvati iz govornice, moe?

Imam puno sitnoga. Jedino... moemo... ne ostavljaj me samu,

Burt, ne ostavljaj me samu tu vani! Zalupio je vrata njenoj deraini i potom jedan tren stajao

naslonjen na t-bird, s palevima preko zatvorenih oiju. Ona je lupala na prozor s vozaeve strane i zazivala ga. Ostavit e sjajan dojam kad napokon bude pronaao slubeno lice koje e preuzeti brigu nad djeakovim tijelom. O da.

Okrenuo se i krenuo poploanim putem do vratiju crkve. Bit e unutra dvije, tri minute, pogledati okolo, izai. Vrata su najvjerojatnije zakljuana. No otvorila su se lagano na tihim, podmazanim arkama (podmazivanih s potovanjem, pomisli on, a to je bilo udno ni iz kojeg dobrog razloga), te on stupi u predvorje tako hladno da je zamalo bilo studeno. Trebao mu je trenutak da mu se oi priviknu na tamnou.

Prvo to je zapazio bila je hrpa drvenih slova u suprotnom kutu, pranjavih i nemamo nabacanih. Priao im je, znatieljan.

STEPHEN KING

23

Doimala su se staro i zaboravljeno kao kalendar u baru i peenjarnici, nimalo nalik na ostatak predvorja koje je bilo isto i uredno. Slova su bila velika otprilike ezdeset centimetara, oito dio kompleta. Rairio ih je na sagu - bilo ih je dvadeset i pet - i micao slaui anagrame. STATI CVRAK BRDO KAPA SNIMIL. Ne. PIKA SARDINA BLATO CRV KIST M. Ni to nije bilo dobro.

S izuzetkom CRVA. Nabrzinu je sklopio rije CRKVA, ostavi s PIK SARDINA BLATO IST M. Glupo. uao je ovdje igrajui idiotske igrice gomilom slova dok je Vicky ludila u autu. No taman kad je htio ustati, sinulo mu je. Sloio je BAPTISTIKA, nakon ega je ostalo SARD N LO I M - te je malo posloivi redoslijed dobio MILOSRDNA. MILOSRDNA BAPTISTIKA CRKVA. Slova su sigurno bila na proelju. Skinuli su ih i nemamo bacili u kut, nakon ega je crkva prebojana tako da se nije moglo vidjeti gdje su stajala.

Zato? To vie nije bila Milosrdna baptistika crkva, eto zato.

Pa kakva onda crkva to jest? Iz nekog razloga ovo je pitanje rezultiralo naletajem straha, te on brzo ustane, briui prste od praine.

Skinuli su dvadesetak slova, pa to? Moda su mjesto preimenovali u Flip Wilsonovu crkvu onoga to se trenutano zbiva.

No to se jest zbilo? Nestrpljivo se otresao te misli i uao kroz unutarnja vrata. Sad je stajao na dnu same crkve, te je gledajui u lau osjetio kako se strah plete oko njegovog srca, snano ga pritiui. Udahnuo je, glasno u zbitoj tiini ovoga mjesta.

Prostorom nad propovjedaonicom dominirao je golemi portret Krista, te Burt pomisli: Ako Vickyjo nije dobila histerini napad u ovom gradiu, od ovog sigurno hoe.

Krist se cerio kao vuk. Oi su mu bile rairene i napadne, nelagodno podsjetivi Burta na Lona Chaneya u Fantomu iz opere. U svakoj od irokih cmih zjenica netko se (vjerojatno neki grjenik) utapao u vatrenom jezeru. Ali najudnije je bilo

DJECA KUKURUZA

24

to to je Krist imao zelenu kosu... kosu koja je, kad si je pomnije promotrio, zapravo bila isprepletena masa ranoljetnog kukuruza.

Slika je bila nevjeto, ali efektno napravljena. Nalikovala je stripovskom muralu kojeg je nainilo nadareno dijete -starozavjetni Krist, odnosno paganski Krist koji bi svoje ovce prinio za rtvu umjesto da ih vodi.

U podnoju lijevog reda klupa bile su orgulje, te Burt isprve nije mogao dokuiti kakve su. Priavi im niz lijevi prolaz meu klupama i s lagano rastuim uasom shvatio je da su dirke iupane, zaklopci izvaeni... a cijevi zaepljene suhom komuinom. Nad orguljama je bila paljivo ispisana ploa: NE STVARAJTE GLAZBU OSIM JEZIKOM LJUDSKIM REE GOSPODIN BOG.

Vicky je bila u pravu. Ovdje neto definitivno nije bilo u redu.

Dvojio je bi li se vratio k njoj bez daljnjeg istraivanja, samo da ue u auto i ostavi grad za sobom im prije, ne marei za opinsku zgradu. No to ga je vrijealo. Priznaj, pomislio je. Njen Ban 50003 treba jo malo provjebati prije nego to se vrati i kae joj da je bila u pravu.

Izai e za minutu ili dvije. Priao je propovjedaonici, mislei: Ljudi sigurno prolaze

kroz Gatlin. U susjednim gradovima mora biti onih koji ovdje imaju prijatelje i roake. Nebraskanska policija tu i tamo obie grad. A to je s elektriarskom tvrtkom? Stop-svjetlo je crklo. Oni zasigurno znaju da dvanaest godina nema struje. Zakljuak: ono to se zbiva u Gatlinu je nemogue.

Ipak, podilazila ga je jeza. Uspeo se do propovjedaonice etirima stubama preko

kojih je bio razastrt sag i pogledao naputene klupe to su sjajile u polusjeni. Kao da je osjeao teinu tih drevnih, bez sumnje nekranskih oiju to su mu buile lea.

3 Iz Biblije u izdanju Kranske sadanjosti, Zagreb, 1993. Prijevod na temelju rukopisa dr. Antuna Sovica ; Job 38: 1, 2, 4 (op.prev.).

STEPHEN KING

25

Na govornici je bila velika Biblija, otvorena na trideset i osmom poglavlju Knjige o Jobu. Burt letimino pogleda knjigu i proita:

Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i ree: Tko je taj koji rijeima bezumnim zamrauje boanski pomisao?... Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno*. Gospodin.

Onaj Koji Hoda Izmeu Redova. Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

I molit u lijepo, dodaj mi kukuruz. Prolistao je Bibliju, i njene stranice suho zaute u tiini -

tako bi zvuali duhovi da postoje. A na mjestu kao to je bilo ovo, skoro da si u njih mogao povjerovati. Dijelovi Biblije bili su odstranjeni. Uglavnom iz Novog zavjeta. Netko je htio dobru staru knjigu malo prepraviti karama.

No Stari je zavjet bio netaknut. Kad je htio sii s propovjedaonice, primijetio je jo jednu

knjigu na donjoj polici, pa ju je izvadio, mislei kako bi to trebao biti crkveni registar s podacima o vjenanjima, prvim priestima i pokopima.

Nakrivio je lice na nestruno pozlaene rijei utisnute na prednju stranu korica: NEKA STOGA POKVARENI BUDU SATRANI, PA E ZEMLJA OPET BITI PLODNA, REE GOSPODIN, BOG HOSTIJA.

Kao da je ljude ovdje vozio jedan i jedini vlak, a za taj kolosijek Burt nije previe mario.

Otvorio je knjigu na prvoj irokoj strani. Odmah je shvatio da je slova upisalo dijete. Tinta je mjestimino brisana, a kako nije bilo pogrenog slovkanja, slova su bila velika, djeja, prije nacrtana negoli napisana. U prvom je stupcu pisalo:

Amos Deigan (Richard), rod. 4. rujna 1945.

4. rujna 1964.

Isaac Renfrew (William), rod. 19. rujna 1945.

19. rujna 1964.

DJECA KUKURUZA

26

Zepeniah Kirk (George), rod. 14. listopada 1945.

14. listopad 1964.

Mary Wells (Roberta), rod. 12. studenog 1945.

12. studenog 1964.

Yemen Hollis (Edward), rod. 5. sjenja 1946.

5. sjenja 1965.

Mrtei se, Burt je nastavio okretati stranice. Na tri etvrtine knjige, dvostruki su stupci naglo prestali

Rachel Stigman (Donna), rod. 21. lipnja 1957.

21. lipnja 1976.

Moses Richardson (Henry), rod. 29. srpnja 1957.

Malachi Boardman (Craig), rod. 15. kolovoza 1957.

U knjigu je posljednja bila unesena: Ruth Clawson (Sandra), ro. 30. travnja 1961.

Burt zvirne na policu gdje je pronaao tu knjigu i nae jo dvije. Prva je nosila isti slogan (NEKA STOGA POKVARENI BUDU SATRANI), te se u njoj nastavljao isti zapis, jedan stupac koji je slijedio datume roenja i imena.

U ranom rujnu 1964. pronaao je Joba Gilmana (Claytona), ro. 6. rujna, a idua je unesena Eva Tobin, ro. 16. lipnja 1965. Bez drugog imena u zagradi.

Trea je knjiga bila prazna. Stojei za propovjedaonicom, Burt porazmisli o svemu. Neto se dogodilo godine 1964. Neto povezano s

religijom i kukuruzom... i s djecom.

STEPHEN KING

27

Svemogui Boe, blagoslovi nae usjeve, molimo te. Gospodine, uslii nas. Amen.

I no se podigne visoko da zakolje itveno janje - no je li bilo janje? Moda ih je ponijela religiozna manija. Sami, posve sami, odsjeeni od vanjskog svijeta tisuama etvornih milja uteeg, tajanstvenog kukuruza. Sami pod sedamdeset milijuna jutara plavoga neba. Sami pod budnim okom Boga, udnog, zelenog Boga, Boga kukuruza koji je ostario, postao udan i gladan. Onog Koji Hoda Izmeu Redova.

Burt je osjetio kako mu se jeza uvlai u meso. Vicky, daj da ti ispriam jednu priu. Radi se o Amosu

Deiganu, roenom kao Richard Deigan etvrtog rujna 1945. Ime Amos je uzeo godine 1964., lijepo starozavjetno ime Amos, po jednom od niih proroka. Eto, Vicky, dogodilo se - nemoj se smijati - da su Dick Deigan i njegovi prijatelji-izmeu ostalih Billy Renfrew, George Kirk, Roberta Wells i Eddie Hollis - postali malo previe religiozni pa su poubijali svoje roditelje. Sve do jednoga. Nije li to smijeno? Upucali su ih u posteljama, razrezali u kadama, otrovali im veere, objesili ih ili rasporili, koliko je meni poznato.

Radi ega? Radi kukuruza. Moda je umirao. Moda su stekli predodbu da umire zbog previe grijeha. Premalo rtve.

Vjerojatno su to napravili u kukuruzitu, izmeu redova. A nekako su, Vicky, u to sam posve siguran, nekako su

odluili da e im devetnaest biti gornja dobna granica. Richard Amos Deigan, junak nae priice, napunio je devetnaest etvrtog rujna 1964.-dana unesenog u knjigu. Mislim da su ga ubili. rtvovali ga u kukuruzitu. Nije li to glupa pria?

Ali uzmimo u obzir Rachel Stigman, koja je do 1964. bila Donna Stigman. Napunila je devetnaest dvadeset i prvog lipnja, prije otprilike mjesec dana. Moses Richardson roenje 29. srpnja - dan poslije prekosutra punit e devetnaest. Moe si zamisliti to e se dogoditi dobrom starom Moseu dvadeset i devetog?

Ja mogu. Burt polie usne, bile su suhe.

DJECA KUKURUZA

28

Jo jedna stvar, Vicky. Gle ovo. Job Gilman (Clayton) roenje petog rujna 1964. Nema novih roenja sve do esnaestog lipnja 1965. Praznina od deset mjeseci. Zna to ja mislim? Poubijali su roditelje, ak i trudnice, to ja mislim. A jedna od njih je zatrudnjela u listopadu i rodila Evu. Neka esnaest, sedamnaest - ogodinjakinja. Eva. Prva ena.

Grozniavo je listao knjigu dok nije naao Evu Tobin. Ispod nje:

Adam Greenlaw, ro. 11. srpnja 1965. Sad bi imali oko jedanaest, pomislio je, te se najei. A moda su vani. Negdje.

No kako je takvo neto moglo ostati tajnom? Kako se moglo nastaviti?

Kako osim ako Bog o kojem se radi nije to odobrio? O Isuse, ree Burt u tiini, tono kad je t-birdova truba

poela tretati poslijepodnevom, dugo i neprekidno. Burt skoi s propovjedaonice i otri niz sredinji prolaz.

Uz tresak otvori vanjska vrata predvorja, pustivi unutra vruu, zasljepljujuu svjetlost sunca. Vicky je sjedila uspravno kao svijea, te je divlje okretala glavu, ruku pritisnutih na trubu. Djeca su dolazila sa svih strana. Neka su se veselo smijala. Drala su noeve, sjekirice, cijevi, kamenje, ekie. Jedna djevojica od kojih osam godina, prekrasne duge plave kose, imala je no skakavac. Seoska oruja. Nigdje pitolja. Burta je divlji nagon tjerao da povie: Koji su od vas Adam i Eva? Koje su majke?

Koje su keri? Oevi? Sinovi? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. Doli su iz pokrajnjih ulica, iz gradskog zelenila, kroz

vrata u ianoj ogradi koja je opasivala kolsko igralite blok dalje na zapadnoj strani. Neka od djece indiferentno pogledaju Burta, smrznutog na stubama crkve, a neka su se gurkala, pokazivala na nj i smijala se... slatkim djejim osmjesima.

Djevojice su bile odjevene u duge smee vunene oprave i izblijedjele djeje eirie. Djeaci su poput kvekera bili u crnom sa eirima zaobljenih vrhova i ravnih oboda. Tekli su kao bujica prema automobilu, trgom preko travnjaka, a

STEPHEN KING

29

nekoliko ih je prilazilo dvoritem onoga to je do 1964. bila Milosrdna baptistika crkva. Jedno ili dvoje tako blizu da ih je mogao dodirnuti.

Samarica! zavie Burt. Vicky, uzmi samaricu! Ali nju je sledila panika, to je mogao vidjeti sa stuba. A i

sumnjao je da ga uje kroz zatvorene prozore. A oni su se skupljali na thunderbirdu. Sjekire, sjekirice i komadine cijevi dizale su se i sputale. Boe, gledam li ja uistinu ovaj prizor? pomislio je, smrznut. Jedna kromirana strijela otpadne sa strane automobila.

Odletio je i ukras s pokrova motora. Izboli su gume noevima, zavrtili ih i probuili, te se automobil slegne. Truba je trubila i trubila. Vjetrobran i pokrajnji prozori bili su neprozirni, slomljeni pred juriem... a potom se sigurnosno staklo razleti prema unutra i on ju je opet mogao vidjeti. Vicky se skutrila, trubei sada samo jednom rukom, druge podignute da zatiti lice. Nemirne mlade ruke segnu unutra, nespretno traei dugme za otvaranje/zatvaranje vrata. Divljaki ih je odbijala od sebe. Trubljenje postane isprekidano, a zatim stane.

Izudarana i ulubljena vrata s vozaeve strane irom se otvore.

Pokuavali su je izvui, ali ona je vrsto omotala ruke oko volana. Potom se jedan nagnuo, s noem u ruci, i

Njegova paraliza popusti i on nahrupi niz stube, potri poploanim putem prema njima. Jedan od njih, djeak od kojih esnaest, duge rie kose koja mu se prosula ispod eira, okrene se prema njemu, gotovo leerno, te neto prasne kroz zrak.

Burtova lijeva ruka trne prema natrag, i njemu na um padne apsurdna pomisao da ga je udario s velike udaljenosti. Onda nadoe bol, tako otra i nenadana da se svijet zasivio.

Pregledao je ruku s glupavim uenjem. No skakavac od kifle i pol rastao je iz nje poput udnog tumora. Rukav njegove sportske koulje marke J.C. Penney se crvenio. Zurio je u nj dugo kao u vjenost, pokuavajui razumjeti kako mu je iz ruke mogao izrasti no... je li mogue?

DJECA KUKURUZA

30

Kad je digao pogled, riokosi je djeak skoro bio na njemu.

Cerio se, samouvjeren. Hej, kopilane, ree Burt. Glas mu je kripao od oka. Predaj svoju duu Bogu, jer uskoro e stajati pred

Njegovim prijestoljem, ree riokosi djeak i zagrabi rukom kao pandom prema Burtovim oima.

Burt zakorai nazad, izvadi no iz ruke i zarije ga u djeakovo grlo. Mlaz krvi bio je trenutaan, divovski. Poprskao je Burta.

Riokosi djeak zagrglja, ushodavi se u velikom krugu. Segnuo je za noem, pokuavajui ga izvui, ali nije mogao. Burt ga je gledao razjapljenih usta. Nita od ovog se nije dogaalo. To je san. Riokosi se djeak guio i hodao. Ostali su ga gledali, zateeni.

Ovaj dio nije u scenariju, pomisli Burt omamljeno. Vicky i ja smo bili predvieni. I djeak u kukuruzu koji je pokuavao pobjei. Ali ne i netko od njih. Divlje je zurio u njih, elei zavritati, Kako vam se ovo svia?

Riokosi djeak ispusti jo jedan slabaan zvuk, te klone na koljena. Na trenutak pogleda Burta, a potom mu se ruke odvoje od drke noa i on padne, licem nadolje.

Zauje se mekan uzdah od djece okupljene oko thunderbirda.

Zurili su u Burta. Burt je zurio u njih, fasciniran... i tek je tada primijetio da Vicky nema.

Gdje je ona? upitao je. Kamo ste je odveli? Jedan od djeaka podigne krvlju zamiljan lovaki no

prema svom vratu i napravi nagli pokret. Naceri se. To je bio jedini odgovor.

Odnekud iz pozadine, mekan glas starijeg djeaka: Drte ga.

Djeaci krenu prema njemu. Burt se povue. Oni krenu bre.

STEPHEN KING

31

Burt se povue bre. Samarica, prokleta samarica! Izvan dosega. Sunce im je sjeklo sjenke na zelenom travnjaku crkve... a potom stupi na plonik. Okrene se i potri.

Ubijte ga! netko je zaurlikao, te krenu za njim. Trao je, ne posve slijepo. Zaobiao je zgradu opine -

bolje da ne ide unutra, tamo bi ga satjerali kao takora - i potrao du Glavne ulice, koja se dva bloka dalje otvarala prelazivi u cestu.

On i Vicky bili bi na toj cesti, sada i daleko, samo da ju je htio posluati.

Mokasinke su mu udarale u plonik. Ispred sebe je vidio nekoliko poslovnih zgrada, ukljuujui Gatlinsku sladoledamicu i - gotovo sigurno - Kino Bijou. Pranjavim je slovima na velikoj reklami iznad ulaza pisalo:

_RIKA_UJEMO NO 1 SP_TAKL ELI_A_TH TAYLOR CLEOP_RA.

Iza sljedeeg raskrija bila je benzinska crpka koja je oznaavala rub grada. A iza nje kukuruz, primicao se rubovima ceste. Zelena plima kukuruza.

Burt je trao. Ostajao je bez daha, a rana u nadlaktici poela je boljeti. I jo je za sobom ostavljao krvavi trag. Trei, iz stranjeg je depa naglim pokretom izvadio rupi i nagurao ga u koulju.

Trao je. Mokasinke su mu odjekivale ispucalim betonom plonika, dah mu je strugao grlo sa sve vie i vie vruine.

Osjeao je bolno udaranje u ruci. Zajedljiv dio njegovog mozga pokuao ga je upitati misli li da moe trati sve do idueg grada, moe li trati dvadeset milja dvotranim asfaltom.

Trao je. uo ih je iza sebe, petnaest godina mlae, bre od njega, kako smanjuju prednost. Stopala su im tapkala po ploniku. Meusobno su se dovikivali i derali se. Zabavljaju se bolje od publike u Kolu sree, pomisli Burt nesuvislo. Priat e o ovome godinama.

Burt je trao.

DJECA KUKURUZA

32

Proao je kraj benzinske crpke koja oznaava rub grada. Teko je disao, zahuktao se. Plonik najednom zavri. Sad je postojala samo jedna mogunost, jedina prilika da ih nadtri i pobjegne iv.

Nije vie bilo kua, nije vie bilo grada. Kukuruz je kraj ceste bujao u njenim zelenim valovima. Zeleno lie nalik na maeve mekano je utalo. Unutra e biti duboko, duboko i hladno, bit e hlada meu redovima kukuruza naraslog do ljudske visine.

Protrao je kraj znaka na kojem je pisalo: NAPUTATE GATLIN, NAJLJEPI GRADI U

NEBRASKI - I BILO GDJE DRUGDJE NA SVIJETU! NAVRATITE KAD GOD ZAELITE!

Sigurno u navratiti, pomisli Burt nejasno. Proao je kraj znaka kao sprinter koji se pribliava ciljnoj

traci i potom naglo skrenuo ulijevo, preavi preko ceste, pa izuje mokasinke i baci ih. Bio je u kukuruzu koji se zatvorio iza njega i nad njim kao valovi zelenog mora, primajui ga u sebe.

Skrivajui ga. Osjetio je kako ga preplavljuje potpuno i nenadano olakanje, i u istim trenu dobije nov zamah. Plua koja su se bila ispraznila kao da su se otvorila, dajui mu jo daha.

Trao je niz red u koji je uao, pognute glave, dok su mu iroka ramena mlatila lie i tresla ga. Skrenuo je desno nakon dvadesetak metara, trei opet paralelno s cestom, te je nastavio, pognut kako ne bi vidjeli njegovu crnu kosu meu utim brcima kukuruza. Vratio se prema cesti na nekoliko asaka, preao jo redova, pa okrenuo lea cesti i nasumce prelazio iz reda u red, ulazei sve dublje u kukuruzite.

Naposljetku padne na koljena i stavi elo na zemlju. uo je samo svoje prenapregnuto disanje, a misao koja mu se bez prestanka motala umom bila je: Hvala Bogu da sam prestao puiti, hvala Bogu da sam prestao puiti, hvala Bogu

STEPHEN KING

33

Onda je zauo njih kako se dovikuju, nalijeu jedno na drugoga (Hej, ovaj red je moj!), a zvuk ga ohrabri. Bili su mu daleko slijeva i inilo se da su loe organizirani.

Izvadio je rupi iz koulje, smotao ga i opet nagurao unutra nakon to je pogledao ranu. Krvarenje je prestalo, unato tjelovjebi.

Poinuo je jedan dui moment, te odjednom postane svjestan da se osjeao dobro, fiziki bolje nego godinama prije... izuzevi bolno pulsiranje u ruci. Osjetio se izvjebanim, uhvativi se odjednom u kotac s jasnim (makar i toliko bezumnim) problemom nakon to se dvije godine pokuavao boriti s inkubiranim gremlinima koji su mu isisavali sreu iz braka.

Nije ispravno da osjea ovako, rekao je sam sebi. Bio je u ivotnoj opasnosti, a ena mu je bila oteta. Moda je ve i mrtva.

Pokuao je u sjeanje prizvati Vickyno lice i na taj nain otresti jedan dio udnog, dobrog osjeaja, ali ono mu nije nadolazilo.

Dodue, sjetio se riokosog djeaka s noem u grlu. Postao je svjestan ugodnog mirisa kukuruza u svom nosu,

svud oko njega. Vjetar je prolazei vrcima stabljika zvuio poput glasova. Umirujuih. to god da je bilo uinjeno u ime ovog kukuruza, on ga je sada titio.

Ali oni su se pribliavali. Trei pognuto, pourio je uz red u kojem je bio, preao

ga, zavinuo i preao jo nekoliko redova. Pokuao je glasove zadrati slijeva, ali kako je poslijepodne prolazilo, to je postalo sve tee i tee. Glasovi su oslabili, a utanje kukuruza ih je esto posve prekrilo. On je trao, oslukivao, ponovo trao. Zemlja je bila tvrda pa su njegova stopala u arapama ostavljala slabe ili nikakve tragove.

Kad je puno kasnije stao, sunce je visjelo nad poljem s njegove desne strane, a kad je pogledao na sat, vidio je da je sedam i petnaest. Sunce je vrke kukuruza obojilo u crvenkasto zlato, ali ovdje su sjene bile mrane i duboke. Nagnuo je glavu,

DJECA KUKURUZA

34

oslukujui. S nadolaskom sumraka vjetar je sasvim utihnuo i kukuruz se umirio, isputajui svoju aromu rasta u topli zrak. Ako su jo bili u kukuruzitu, onda su bili jako daleko ili su se pritajili i ekali.

Ali Burt nije mislio da hrpa djece, makar i lude, moe tako dugo biti tiho. Posumnjao je da su napravili za klince najprirodniju stvar, bez obzira na posljedice: odustali su i vratili se kui.

Okrenuo se prema zalazeem suncu koje se spustilo meu oblake razasute na obzorju i poeo hodati. Ako e redove sijei dijagonalno, zalazeeg sunca ispred sebe, prije ili kasnije e izbiti na Sporednu broj 17.

Bol u ruci mu se smirila u slabo kuckanje koje je skoro bilo ugodno, a jo se uvijek dobro osjeao. Odluio je da e, dok god bude ovdje, zadrati taj dobar osjeaj bez imalo krivnje. Krivnja e se vratiti kad bude razgovarao s vlastima i izvijestio o tome to se zbilo u Gatlinu. No to moe priekati.

Pourio je kroz kukuruz, mislei kako nikad nije bio tako otro svjestan. Petnaest minuta kasnije sunce je bilo tek polukugla koja se navirivala iznad obzora, i on stane, a njegova nova svjesnost pree u obrazac koji mu se nije svidio. Postala je neodreeno... pa, neodreeno zastraujua.

Nagnuo je glavu. Kukuruz je utao. Burt je toga bio svjestan ve neko vrijeme, no utanje je

povezao s neim drugim. Vjetra nije bilo. Kako je to mogue? Unazvjereno pogleda uokolo, napola oekujui da e

vidjeti djeake u kvekerskim opravama kako puu po kukuruzu, s noevima u rukama. Nita takvoga. Ali utanje se jo ulo.

Tamo nalijevo. Krene u tom smjeru, ne morajui se probijati kroz

kukuruz. Red ga je vodio u pravcu u kojem je htio ii, naravno. Naprijed, red je zavravao. Zavravao? Ne, irio se u nekakvu istinu. utanje je dolazilo otamo.

Stao je, odjednom ustraen.

STEPHEN KING

35

Miris kukuruza bio je toliko jak da je zrak njime bio prezasien.

Redovi su sauvali toplinu sunca i on shvati da je prekriven znojem, pljevom i tankom pauinom od kukuruzne svile. Kukci bi trebali biti svud po njemu... ali nema ih.

Stajao je u tiini, zurei u mjesto gdje se kukuruz irio u ono to je izgledalo kao veliki krug gole zemlje.

Ovdje nije bilo pauka i komaraca, muha i buha pjeara-kukaca koje su on i Vicky zvali stanovnicima drive-in-kina, u doba kad su hodali, pomisli on naglo, s neoekivano tunom nostalgijom.

A nije vidio nijednu vranu. Eto to je stvarno udno, kukuruzite bez vrana.

U zadnjem traku danjeg svjetla pregledao je red sa svoje lijeve strane. I shvatio da su svaki list i stabljika savreni, to nikako nije moglo biti mogue. Bez ute snijeti. Bez bolesnog lia, gusjenijih jaja, bez ivotinjskih jazbina, bez

Oi mu se raire. Boe moj, bez imalo korova! Bez ijedne biljke. Svakih etrdeset i pet centimetara

jedna se stabljika kukuruza uzdizala iz tla. Nije bilo vjetiinog prosa, kunjaka, amerikog kermesa, viline kosice. Niega.

Burt pogleda gore, rairenih oiju. Svjetlo na zapadu je slabilo.

Razasuti oblaci su se skupili. Ispod njih zlatna je svjetlost prela u ruiastu i oker. Ubrzo e se smraiti.

Bilo je vrijeme da se poe do istine i vidi to je tamo - nije li to cijelo vrijeme bilo predvieno? Sve dok je mislio da bjei prema autocesti, nisu li ga vodili na ovo mjesto?

S jezom u trbuhu, krenuo je niz red i stao na rubu istine. Ostalo je dovoljno svjetla da vidi to je tamo. Nije mogao vritati. Kao da u pluima nije ostalo dovoljno zraka. Usteturao je, noge su mu bile poput komadia ivera. Oi mu nabreknu iz znojnog lica.

Vicky, proape. O, Vicky, Boe moj

DJECA KUKURUZA

36

Bila je nataknuta na poprenu motku kao stravian trofej, ruku na zglobovima i nogu na lancima vezanih obinom bodljikavom icom, sedamdeset centi za metar u bilo kojoj eljezariji u Nebraski.

Njoj slijeva bio je kostur u istrunuloj misnoj koulji. Gola se eljusna kost iscerila. One duplje kao da su aljivo zurile u Burta, kao da je bivi upnik Milosrdne baptistike crkve govorio: Nije to ba tako loe, nije to loe to su me poganska vraja djeca rtvovala u kukuruzu, nije loe to su mi iskopala oi iz lubanje vodei se Mojsijevim zakonikom

Nalijevo od kostura u misnoj koulji bio je drugi kostur, odjeven u raspadajuu plavu odoru. eir je visio na lubanji zasjenjujui joj oi, a na zaslonu kape bila je znaka zelenkaste nijanse POLICIJA.

Tada je Burt uo da dolazi: ne djeca, ve neto puno vee, kako se kroz kukuruz kree prema istini. Nisu to djeca, ne. Djeca ne bi usudila nou u kukuruz. Ovo mjesto je bilo sveto, mjesto Onoga Koji Hoda Izmeu Redova.

Burt se trznuo, okrenuo da pobjegne. Red iz kojeg je uao na istinu je nestao. Zatvorio se. Svi su se redovi zatvorili. Neto se pribliavalo i on ga je mogao uti kako napreduje kukuruzom.

Mogao ga je uti kako die. Preplavi ga zanos praznovjernog uasa. Dolazio je. Kukuruz na donjoj strani istine se najednom zacrni kao da ga je zamrljala divovska sjenka.

Dolazi. Onaj Koji Hoda Izmeu Redova. Doao je na istinu. Burt je vidio neto ogromno,

dopiralo je sve do neba... neto zeleno s groznim crvenim oima veliine nogometnih lopti.

Neto to je zaudaralo na suhu, godinama staru komuinu iz neke mrane staje.

Zavritao je. Ali nije vritao dugo.

STEPHEN KING

37

Nakon nekog vremena izae naduti, naranasti, puni mjesec4.

Tog su podneva djeca kukuruza stajala na istini, promatrajui dva raspeta kostura i dva tijela... tijela koja jo nisu bila kosturi, ali hoe. S vremenom. A ovdje, u srcu Nebraske, u kukuruzu, samo je vrijeme postojalo.

ujte me, usnio sam jedan san, te mi Gospodin pokae sve ovo.

Svi se okrenu k Isaacu, s jezom i uenjem, ak i Malachi. Isaac je imao tek devet godina, ali bio je Prorok otkako je prije godinu dana kukuruz uzeo Davida. David je napunio devetnaest, te je na svoj roendan uao u kukuruz kad se sumrak sputao na ljetne redove.

Sada, malenog, ozbiljnog lica pod irokim eirom, Isaac nastavi:

I u mojem je snu Gospodin sjenka koja hoda izmeu redova, te mi je kazivao rijei to ih je izrekao naoj brai, pred mnogo godina. Nezadovoljan je ovom rtvom.

Izdahnuli su, zajecali i pogledali zelene zidove koji su ih okruivali.

I Gospodin mi jo ree: Nisam li vam dao mjesto da ubijate, da na njemu prinosite rtve? Nisam li vam iskazao milost? Ali ovaj je ovjek hulio unutar mene, te sam ga morao rtvovati sam. Kao i Plavog ovjeka i lanog sveenika koji su pobjegli prije mnogo godina.

Plavi ovjek... lani sveenik, aputali su i nelagodno se pogledavali.

Sada je Doba milosti s devetnaest sjetvi i etvi sputeno na osamnaest, nastavi Isaac neumoljivo. Stoga budite plodni i mnoite se kako se plodi i mnoi kukuruz, tako da vam moja milost bude iskazana, da biste bili blagoslovljeni.

Isaac utihne.

4 Neprevodiva igra rijei. Puni mjesec je na engl. harvest moon, to doslovno znai etveni mjesec (op. prev.).

DJECA KUKURUZA

38

Sve se oi okrenu k Malachiju i Josephu, jedinima u ovoj druini koji su imali osamnaest. Bili su jo neki u gradu, dvadesetak njih sve zajedno.

ekali su da uju to e rei Malachi, Malachi koji je vodio lov na Japhetha, od tada pa nadalje znanog kao Ahaz, proklet od Boga. Malachi je prerezao Ahazu vrat i bacio njegovo tijelo izvan kukuruza tako da ga prljavi le ne oneisti ili ne zatre.

Pokoravam se rijei Bojoj, proape Malachi. inilo se da kukuruz uzdie odobrenjem. U nadolazeim tjednima djevojice e isplesti mnogo

kukuruznih raspela da odbiju daljnje zlo. I tako su te noi svi koji su sada bili stariji od Doba

milosti tiho uli u kukuruz i doprijeli do istine kako bi stekli daljnju milost Onoga Koji Hoda Izmeu Redova.

Zbogom, Malachi, zazove Ruth. Neutjeno je mahnula. U trbuhu je nosila Malachijevo dijete i suze su joj tiho tekle niz obraze. Malachi se nije okrenuo. Lea su mu bila uspravna.

Kukuruz ga proguta. Ruth se okrene, jo uvijek plaui. U sebi je razvila tajnu

mrnju spram kukuruza i ponekad je sanjala da ulazi u nj s bakljom u svakoj ruci, u doba dolaska suhoga rujna kad su stabljike mrtve i eksplozivno zapaljive. Ali takoer se bojala. Tamo vani, u noi, neto je hodalo, a vidjelo je sve... ak i tajne skrivene u ljudskom srcu.

Sumrak prijee u no. Oko Gatlina kukuruz uti i tajnovito apue. Bio je jako zadovoljan.