SUVREMENI PRISTUP TRANSPLANTACIJI KRVOTVORNIH …

Paediatr Croat 2006; 50 (Supl 1): 155-161 PregledReview

Uvod

Transplantacija krvotvornih mati-čnih stanica rutinski se primjenjuje u liječenju krvotvornih i drugih zloćudnih tumora, slabosti funkcije koštane srži i nasljednih bolesti krvotvornog sustava (1-5). Tablica 1 predočuje indikacije za liječenje transplantacijom i optimalno vrijeme primjene transplantacije teme-ljem faze liječenja bolesti. Tablica ta-kođer navodi prvi ili alternativni izbor transplantacije (alogena ili autologna), kojem davatelju krvotvornih matičnih stanica se daje prednost u alogenoj tran-splantacije (srodni ili nesrodni davatelj), te koje se izvorište matičnih stanica pre-poruča za liječenje (koštana srž ili peri-ferna krv) (6-7).

U ovom radu biti će prikazani rezul-tati liječenja alogenom transplantacijom u akutnih mijeloičnih leukemija (AML) i akutnih limfocitnih leukemija (ALL) prema programima liječenja leukemij-ske grupe koja je dio Europske grupe za istraživanje i liječenje raka (EORTC).

Ispitanici i metode

Ispitanici

U ovom ispitivanju prikazati će se rezultati kliničkih studija EORTC, AML-10 i ALL-4. U prospektivnu stu-diju AML-10 uključeno je 2157 bolesni-ka iz 80 europskih centara (u studiji je bilo 58% bolesnika talijanske GIMEMA grupe i 42% bolesnika EORTC grupe). Medijan dobi ispitanika iznosio je 44 go-dine (raspon 15 do 60 godina). Medijan praćenja bolesnika u trenutku analize podataka iznosio je 5,3 godine uz raspon od 0 do 9,5 godina. Značajke bolesnika liječenih u prospektivnoj studiji ALL-4 predočuje tablica 2. Medijan praćenja bolesnika s ALL iznosio je 4,5 godina uz raspon od 5 mjeseci do 7,5 godina.

Metode

Program liječenja AML-10

Program liječenja AML-10 predo-čuje slika 1. Bolesnici su randomizirani pri registraciji u tri skupine s obzirom na liječenje različitim antraciklinskim anti-bioticima (daunorubicin ili mitoksantron ili idarubicin).

Svi bolesnici koji su ušli u remisiju ako su imali srodnog podudarnog dava-telja liječeni su alogenom transplantaci-jom. Ostali bolesnici su randomizirani prije prikupljanja matičnih stanica na liječenje autolognom transplantacijom iz periferne krvi ili iz koštane srži.

Program liječenja ALL-4

Nakon postavljene dijagnoze i re-gistracije bolesnici s ALL (Slika 2) su randomizirani u dvije skupine i liječeni deksametazonom ili prednisonom uz standardnu uvodnu terapiju (vinkristin, ciklofosfamid, daunorubicin). Nakon

*Klinika za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Klinički bolnički centar Zagreb

Adresa za dopisivanje: Prof. dr. Boris Labar, redoviti prof. interne medicine Klinički bolnički centar Zagreb 10000 Zagreb, Kišpatićeva 12

SUVREMENI PRISTUP TRANSPLANTACIJI KRVOTVORNIH MATIČNIH STANICA

BORIS LABAR*

U 2157 bolesnika s akutnom mijeloičnom leukemijom (AML) koji su liječeni prema programu AML-10 Europske grupe za istraživanje i liječenje raka (EORTC) kompletna remisija (KR) bolesti postignuta je u oko 70% bolesnika. Temeljem randomizacije i primjene jednog od tri antraciklinska antibiotika remisija je podjednaka u sve tri skupine ispitanika. Značajno bolje dugotrajno pre-življenje bez znakova bolesti postignuto je u bolesnika koji su liječeni alogenom transplantacijom u usporedbi s bolesnicima koji su primili autologne krvotvorne matične stanice (66% u usporedbi s 45%). I analiza s obzirom na planirano liječenje ukazuje na bolje preživljenje bolesnika s davateljem (46%) u usporedbi s bolesnicima bez davatelja (35%). U bolesnika liječenih s ALL-4 s obzirom na planirano liječenje bolje preživljenje bez znakova bolesti pokazuju bolesnici s davateljem (52%) od bolesnika bez davatelja (44%). Relaps bolesti je značajno manji (32% u bolesnika s davateljem u usporedbi s 55% u bolesnika bez davatelja) a smrtnost u remisiji značajno veća (16% u bolesnika s davateljem i 1% u bolesnika bez davatelja) u bolesnika koji su imali HLA-podudarnog srodnog davatelja. Visoka učestalost toksičnosti i smrtnosti zbog liječenja i dalje je temeljni problem alogene transplantacije u akutnih leukemija. Zbog toga dobar antileukemijski učinak transplantacije nije praćen i značajno boljim preživljenjem.

Deskriptori: AKUTNA MIJELOIČNA LEUKEMIJA, AKUTNA LIMFOCITNA LEUKEMIJA, TRANSPLANTACIJA KRVOTVORNIH MATIČNIH STANICA

155

156

B. Labar. Suvremeni pristup transplantaciji krvotvornih... Paediatr Croat 2006; 50 (Supl 1): 155-161

uvodne terapije bolesnici su primili ci-klus konsolidacije HAM (visoke doze citozin arabinozida i mitoksantron).

U bolesnika u kojih je postignuta kompletna remisija bolesti nastavljeno je liječenje s dva konsolidacijska ciklusa (mitoksantron i l-asparaginaza). U mla-đih bolesnika (<50 godina) s podudarnim

srodnim davateljem planirano je liječenje alogenom transplantacijom dok su bole-snici bez davatelja liječeni autolognom transplantacijom matičnim stanicama iz periferne krvi ili kemoterapijom.

Program liječenja alogenom transplantacijom

U liječenju bolesnika s AML i ALL koristio se standardni program alogene transplantacije s pripremom ciklofosfa-mid i ozračenje cijelog tijela ili ciklofo-sfamid i busulfan (8, 9). Skrb bolesnika, mjere dijagnostike i profilakse infekcijei reakcije davatelja protiv primatelja de-taljno su već prikazane i objavljene (10, 11).

Statistička obrada

Svi su bolesnici prijavljeni u EORTC Centar u Bruxellesu, gdje su onda rando-mizirani u odgovarajuću studiju. Preži-vljenje bez znakova bolesti (DFS) odre-đeno je od datuma kada je postignuta kompletna remisija bolesti do pojave re-lapsa ili smrti bolesnika u prvoj remisiji. Svi bolesnici koji su umrli u kompletnoj remisiji ubrojeni su u skupinu smrtnost zbog liječenja (TRM). Trajanje preži-vljenja je preživljenje od datuma kada je postignuta remisija do smrti. Krivulje

Tablica 1. Indikacije, optimalno vrijeme liječenja i izvorište matičnih hematopoetskih stanica za transplantaciju

Table 1 Indication, optimal time for transplantation and sources of stem cell for transplantation

BOLEST OPTIMALNO VRIJEMEIZVORIŠTE MATIČNIH STANICA

Prvi izbor Alternativa

AML I.KR II.KR**

HLA-id, MUD* HLA-id Autologna, MUD

ALL

Odrasli Djeca

I.KR II.KR

HLA-id, MUD* HLA-id

Autologna MUD, Haploidentična

KML Kronična faza HLA-id*** MUD

MDS bolest visokog rizika u remisiji HLA-id MUD

TAA Pri dijagnozi HLA-id MUD

Limfomi II KR Dobra PR Autologna (PBSC) HLA-id

Mijelom Nakon uvodne terapije Autologna (tandem, PBSC) HLA-id

Solidni tumori II.KR ili dobra PR Autologna (PBSC) HLA-id

Autoimune bolesti ?? Autologna (PBSC) HLA-id

SCID i druge nasljedne bolesti Što prije HLA-id MUD Haploidentična

Talasemija <12 godina HLA-id MUD

HLA-id=HLA-podudarni, KR=kompletna remisija, MUD=Podudarni nesrodni davatelj; PBSC=matične stanice iz periferne krvi; PR=parcijalna remisija MUD*=u bolesnika s visokim rizikom; II.KR**=bolesnici s dobrom prognozom; HLA-id***=bolesnici sa slabim citogenetskim odgovorom na imatinib

Tablica 2. Značajke bolesnika liječenih programom ALL-4

Table 2 Program ALL-4: patient's characteristics

Registrirani bolesnici 325

ALL/NHL 312/13

Medijastinalni tumor 37 (11%)

Leukociti (<30×109/L) 67%

Zahvaćenost SŽS 11%

Ph (+) ALL 13%

Dob (godine)

Medijan Raspon

32 15-72


157

su određene i prikazane po metodi Ka-plan-Meier (12). Razlike između krivu-lja testirano je statističkom značajnošću koristeći log-rank test, dok je za kumu-lativnu učestalost korišten Gray test (13). Coxovim modelom izračunan je 95% interval sigurnosti odnosa rizika. Sve analize transplantacije rađene su prema načelu planiranog a ne provedenog lije-čenja (12).

Rezultati

Rezultati liječenja bolesnika s AML

Tablica 3 predočuje rezultate lije-čenja uvodnom terapijom. Kompletna remisija bolesti postignuta je u oko 70% bolesnika u sve tri skupine bolesnika. Petogodišnje preživljenje je također bilo slično u sve tri skupine ispitanika od 41% za skupinu bolesnika koja je liječena da-unorubicinom do 45% za bolesnike koji su primali ili mitoksantron ili idarubicin. Značajno bolje preživljenje pokazuju bo-

lesnici u sve tri skupine ispitanika koji su liječeni alogenom transplantacijom (65-67%) u usporedbi s bolesnicima koji su liječeni autolognom transplantacijom (40-50%) (Tablica 4). Temeljem plani-ranog liječenja s obzirom na postojanje srodnog davatelja značajno bolje preži-vljenje bez znakova bolesti nađeno je u bolesnike s davateljem (46%) u uspore-dbi s bolesnicima koji u obitelji nemaju srodnog davatelja (35%) (Slika 3).

Rezultati liječenja ALL

Temeljem planiranog liječenja tran-splantacijom s obzirom na postojanje podobnog srodnog davatelja u remisiji je nešto više bolesnika s ALL koji su imali davatelja (52% u usporedbi s 44%) (Ta-blica 5). Bolesnici s davateljem pokazuju bolje preživljenje bez znakova bolesti tj. 52% bolesnika živi preko pet godina bez znakova bolesti dok 44% bolesnika bez davatelja živi preko pet godina bez zna-kova bolesti (Slika 4). Relaps bolesti je značajno veći u bolesnika bez davatelja (Tablica 5). Vjerojatnost učestalosti rela-psa u tih bolesnika je 55% za razdoblje od tri godine za razliku od bolesnika s davateljem u kojih vjerojatnost učestalo-sti relapsa iznosi 32% (Slika 5).

Nasuprot tome smrtnost zbog lije-čenja u remisiji značajno je veća u bo-lesnika s davateljem (16% u usporedbi s 1% u bolesnika bez davatelja) (Tabli-ca 5). To potvrđuje i nalaz vjerojatnosti smrtnosti u remisiji, tj. značajno je veća vjerojatnost smrtnosti zbog terapijskog postupka u bolesnika s davateljem (20% u usporedbi s 1% u bolesnika bez dava-telja) (Slika 6). Dugotrajno preživljenje u bolesnika bez davatelja je 51%, dok je u bolesnika s davateljem preživljenje nešto veće tj. 59% (Tablica 5) (Slika 7).

Rasprava

Alogena transplantacija je i nadalje najdjelotvornija metoda liječenja AML u prvoj remisiji bolesti. No temeljni pro-blem primjene alogene transplantacije je visoki postotak razvoja ozbiljnih kom-plikacija i zbog toga smrtnosti. Smrtnost zbog terapijskog postupka kreće se od 15 pa sve do 35%, ovisno o dobi bolesnika, pripremi za transplantaciju, kao i samoj

Slika 1. Shematski prikaz programa liječenja AML-10R=randomizacija; ICE=idarubicin, citozin-arabinozid i etopozid (uvodna terapija); IDIA=konsolidacija srednje visoke doze citozin arabinozida i idarubicin; MICE=mitoksantron, citozin arabinozid i etopozid (uvodna terapija); NOVIA=konsolidacija srednje visoke doze citozin arabinozida i mitoksantron; DCE=daunorubicin, citozin arabinozid i etopozid (uvodna terapija); DIA=konsolidacija srednje visoke doze citozin arabinozida i daunorubicin; KR=kompletna remisija; AlloSCT=alogena transplantacija; AutoSCT=autologna transplantacija stanica koštane srži; AutoPBSCT=autologna transplantacija stanica periferne krvi

Figure 1 Schematic presentation of AML-10 ProtocolR=randomization; ICE=idarubicin, cytosine arabinoside and etoposide (induction therapy); IDIA=consolidation with high intermediate dose of cytosine arabinoside and idarubicin; MICE=mitoxantrone, cytosine arabinoside and etoposide (induction therapy); NOVIA=consolidation with high intermediate dose of cytosine arabinoside and mitoxantrone; DCE=daunorubicin, cytosine arabinoside and etoposide (induction therapy); DIA=consolidation with high intermediate dose of cytosine arabinoside and daunorubicin; CR=complete remission; AlloSCT=allogeneic stem cell transplantation; AutoSCT=autologous stem cell transplantation; AutoPBSCT=autologous peripheral blood stem cell transplantation

Tablica 3. Rezultati liječenja uvodnom terapijom bolesnika s AML, prema programu AML 10

Table 3 Results of induction therapy in patients with AML, according to AML-10 protocol

Daunorubicin N=702

Mitoksantron N=693

Idarubicin N=696

Kompletna remisija 70,1% 71,9% 68,2%

Rezistencija/neevaluirani 17,7% 15,4% 18,1%

Smrt u uvodnoj terapiji 12,2% 12,7% 13,6%

158


bolesti (14, 15). Danas postoje jasni po-kazatelji kada primijeniti transplantaciju u akutnih mijeloičnih leukemija. Bole-snici s translokacijama/t(8;21), t(15;17) i inv(16)/pokazuju dobru prognozu i dugo preživljenje bez znakova bolesti (oko 60-80%) ako se samo liječe kemoterapijom (16, 17).

Toksičnost tih terapijskih pristupa manja je od 5%. Stoga se u tih bolesni-ka liječenje transplantacijom provodi u drugoj remisiji bolesti. Dugotrajno pre-življenje bolesnika s visokim rizikom (kompleksne kromosomske promjene, sekundarne AML, te AML iz mijelodi-splazije, povećana ekspresija P-glikopro-teina/PgP/i mutacija FLT-3) koji su lije-čeni kemoterapijom ispod je 10%.

Stoga tu skupinu bolesnika treba odmah liječiti alogenom transplantaci-jom od srodnog ili nesrodnog podudar-nog davatelja (18-21). U bolesnika starijih od 50 godina zbog povećane toksičnosti primjenjuje se priprema koja je smanje-nog citotoksičnog intenziteta tzv. nemi-

jeloablativna priprema. Tim se postu-pkom postiže dobra imunosupresija koja omogućuje prihvaćanje transplantiranih matičnih stanica, posebice limfoidnih stanica koje posreduju imuni antitumor-ski učinak ili reakciju transplantata pro-tiv tumora (graft-versus-leukemija-rea-kcija-GvLR). Time se postiže dobar anti-tumorski učinak uz smanjenu toksičnost intenzivne pripreme (22, 23).

Rezultati liječenje alogenom tran-splantacijom u ALL pokazuju također dobar antitumorski učinak. Međutim zbog izrazite toksičnosti postupka dobar antitumorski učinak nije praćen i boljim preživljenjem (24). Usto čini se da u ALL ne postoji imuni antitumorski učinak ako nije prisutna reakcija transplantata protiv primatelja (25). Stoga se danas u bolesni-ka s dobrim odnosno standardnim rizi-kom liječenje alogenom transplantacijom obično provodi u drugoj remisiji.

U bolesnika s visokim rizikom po-sebice bolesnika s citogenetskim promje-nama t(9;22) i t(4;11), alogenu transplan-taciju od srodnog ili nesrodnog podu-darnog davatelja treba primijeniti što je moguće prije u prvoj remisiji bolesti (26, 27). Primjena nemijeloablativnog pristu-

Slika 2. Program liječenja ALL-4R=radnomizacija; Konsol=konsolidacija; HAM=visoke doze citozin arabinozida i mitoksantrona, MA=metotreksat i L asparaginaza; KR=kompletna remisija; Alo-SCT=alogena transplantacija; Auto-SCT=autologna transplantacija; SCT=transplantacija krvotvornih matičnih stanica

Figure 2 ALL-4 ProtocolR=randomization; Konsol=consolidation; HAM=high dose of cytosine arabinoside and mitoxantrone, MA=methotrexate and L asparaginase; CR=Complete remission; Alo-SCT=allogeneic transplantation; Auto-SCT=autologous stem cell transplantation; SCT=stem cell transplantation

Slika 3. Preživljenje bez znakova bolesti temeljem planiranog liječenja u bolesnika s AML s obzirom na postojanje HLA-podudarnog srodnog davatelja. Bolesnici s davateljem (------) i bolesnici bez davatelja ( ____ )

Figure 3 Disease free survival: intention to treat analysis in patients with AML according to donor availability. Patients with the donor (------) and patients without the donor ( ____ )


159

pa u pripremi čini se da u ALL nije tako djelotvoran kao u AML (28).

Kombinirano liječenje transplanta-cijom i ciljanom terapijom čini se racio-

nalnim u bolesnika s leukemijom i odre-đenim biljezima za koje se može pretpo-staviti dobar učinak ciljane terapije. Pri-mjena inhibitora tirozin kinaze i farnezil kinaze, inhibitora PgP i FLT-3 liganda te

monoklonskih protutijela, mogu značaj-no povećati antitumorski učinak liječenja transplantacijom pri čemu ne povećavaju toksičnost liječenja (29-30).

LITERATURA

1. Larson RA. General principles of hematopoie-tic cell transplantation for acute lymphoblastic leukemia in adults, www.uptodate.com, 2006.

2. Negrin RS. Hematopoetic cell transplantation in aplastic anemia, www.uptodate.com, 2006.

3. Suciu S, Mandelli F, de Witte T, Zittoun R, Gallo E, Labar B et al. Allogeneic compared with autologous stem cell transplantation in the treatment of patients younger than 46 ye-ars with acute myeloid leukemia (AML) in firstcomplete remission (CR1): an intention-to-tre-at analysis of the EORTC/GIMEMAAML-10 trial. Blood. 2003; 102: 1232.

4. Khan S. Hematopoietic cell transplantation in children with Diamond-Blackfan anemia and the myelodysplastic syndromes, www.uptoda-te.com, 2006.

5. Khan S, Rodgers GP. Hematopoietic cell tran-splantation in children with sickle cell disease, www.uptodate.com, 2006.

6. Negrin RS. Donor selection for hematopoie-tic cell transplantation, www.uptodate.com, 2006.

Tablica 4. Rezultati liječenja alogenom i autolognom transplantacijom u bolesnika s AML s obzirom na randomizaciju liječenja antraciklinskim antibioticima

Table 4 Results of allogeneic and autologous transplantation in patients with AML according to randomization for induction therapy with anthracyclines

Daunorubicin N=492

Mitoksantron N=498

Idarubicin N=475

Alogena transplantacijaBolesnici s davateljem (N=461)

66,9% 64,7% 67,5%

Autologna transplantacijaBolesnici bez davatelja (N=1001)

52,7% 40,6% 44,0%

Tablica 5. Rezultati liječenja bolesnika s ALL s obzirom na postojanje podobnog srodnog davatelja

Table 5 Treatment outcome of ALL patients according to donor availability - intention to treat analysis

Bolesnici bez davatelja (N=82)

Bolesnici s davateljem (N=71)

Bolesnici u remisiji Relaps Smrtnost u remisiji

36 (44%) 45 (55%) 1 (1%)

37 (52%) 23 (32%) 11 (16%)

Preživljenje

Živi Umrli

42 (51%) 40 (49%)

42 (59%) 29 (41%)

Slika 4. Preživljenje bez znakova bolesti temeljem planiranog liječenja u bolesnika s ALL s obzirom na postojanje HLA podudarnog davatelja

Figure 4 Disease free survival: intention to treat analysis in patients with ALL according to donor availability

160


7. Negrin RS. Sources of hematopoietic stem cells, www.uptodate.com, 2006.

8. Labar B, Bogdanić V, Nemet D, Mrsić M, Vrtar M, Grgić-Markulin Lj, Kalenić S, Vujasinović S, Presečki V, Jakić-Razumović J, Marušić M. Total body irradiation with or without lung shi-elding for allogeneic bone marrow transplan-tation. Bone Marrow Transplantation, 1992; 9: 343-7.

9. Schuler US, Renner UD, Kroschinsky F et al. Intravenous busulphan for conditioning befo-re autologous or allogeneic human blood stem cell transplantation. Br J Haematol 2001; 114: 944.

10. Labar B, Mrsic M, Pavletic Z, Bogdanic V, Nemet D, Aurer I, Radman I, Filipovic-Grcic N, Sertic D. Prostaglandin E2 for prophylaxis of oral mucositis following bone marrow tran-splantation. Bone Marrow Transplant, 1993; 11: 379-82.

11. Mrsić M, Labar B, Bogdanić V, Nemet D, Pa-vletić Ž, Plavšić F, Dobrić I, Marušić M, Fran-cetić I, Kaštelan A, Kalenić S, Vrtar M, Grgić-Markulin L, Aurer I. Combination of cyclospo-rin and methotrexate for prophylaxis of acute graft-versus-host disease after allogeneic bone marrow transplantation for leukemia. Bone Marrow Transplantation, 1990; 6: 137-41.

12. Klein JP, Moeschberger ML. Survival Analy-sis: Techniques for Censored and Truncated Data. Statistics for Biology and Health. New York: Springer-Verlag, 1997.

13. Gray RJ. A class of K-sample tests for compa-ring the cumulative incidence of a competing risk. Ann Stat. 1988; 16: 1141-54.

14. Reiffers J, Stoppa AM, Attal M et al. Alloge-neic vs autologous stem cell transplantation vs chemotherapy in patients with acute myeloid leukemia in first remission: the BGMT 87 stu-dy. Leukemia. 1996; 10: 1874-82.

15. Mrsić M, Nemet D, Labar B, Bogdanić V, Ra-dman I, Zupančić-Šalek S, Kovačević-Metelko J. Aurer I, Maravić N. Chemotherapy versus Allogeneic bonem marrow transplantation in adults with acute lymphoblastic leukemia. Transplant Proc 1993; 25: 1268-70.

16. Slovak ML, Kopecky J, Casseleth PA et al. Karyotypic analysis predicts outcome of pre-remission and postremission therapy in adult acute myeloid leukemia: a Southwest Oncolo-gy Group/Eastern Cooperative Oncology Gro-up Study. Blood. 2000; 96: 4075-83.

17. Grimwade D, Walker H, Oliver F et al. The im-portance of diagnostic cytogenetics on outco-me in AML: analysis of 1612 patients entered into the MRC AML 10 trial. Blood. 1998; 92: 2322-33.

18. Burnett AK, Wheatley K, Goldstone AH et al. The value of allogeneic bone marrow tran-splantation in patients with acute myeloid leu-kaemia at differing risk of relapse: results of the UK MRC AML 10 trial. Br J Haematol. 2002; 118: 385-400.

19. Burnett AK. Current controversies: which pa-tients with acute myeloid leukaemia should re-ceive a bone marrow transplantation? An adult treater's view. Br J Haematol. 2002; 118: 357-64.

20. Appelbaum, FR. Allogeneic hematopoietic stem cell transplantation for acute leukemia. Semin Oncol 1997; 24: 114.

21. Grigg AP, Szer J, Beresford J et al. Factors af-fecting the outcome of allogeneic bone marrow transplantation for adult patients with refracto-ry or relapsed acute leukaemia. Br J Haematol 1999; 107: 409.

Slika 5. Učestalost relapsa temeljem planiranog liječenja u bolesnika s ALL s obzirom na postojanje HLA-podudarnog davatelja (P*=Gray test)

Figure 5 The relapse incidence: intention to treat analysis in patients with ALL according to donor availability (P*=Gray test)

Slika 6. Smrtnost u remisiji temeljem planiranog liječenja u bolesnika s ALL s obzirom na postojanje HLA podudarnog davatelja (P*=Gray test)

Figure 6 Death in remission: intention to treat analysis in patients with ALL according to donor availability (P*=Gray test)


161

22. Baron F, Baker JE, Storb R et al. Kinetics of engraftment in patients with hematologic ma-lignancies given allogeneic hematopoietic cell transplantation after nonmyeloablative condi-tioning. Blood 2004; 104: 2254.

23. Slavin S, Aker M, Shapira MY, Panigrahi S, Gabriel C, Or R. Non-myeloablative stem cell transplantation for the treatment of cancer and life-threatening non-malignant disorders: past accomplishments and future goals. Transfus Apheresis Sci. 2002; 27: 159-66.

24. Labar B, Suciu S, Zittoun R, Muus P, Marie JP, Fillet G, Peetermans M, Stryckmans P, Wil-lemze R, Feremans W, Jaksic B, Bourhis JH, Burghouts JP, de Witte T. EORTC Leukemia Group. Allogeneic stem cell transplantation in acute lymphoblastic leukemia and non-Hodg-kin's lymphoma for patients ≤50 years old in first complete remission: results of the EORTCALL-3 trial. Haematologica. 2004; 89 (7): 809-17.

25. Larson RA. High dose chemotherapy and he-matopoietic cell transplantation for acute lym-phoblastic leukemia in the adult, www.uptoda-te.com, 2006.

26. Dunlop LC, Powles R, Singhal S et al. Bone marrow transplantation for Philadelphia chro-mosome-positive acute lymphoblastic leuke-mia. Bone Marrow Transplant 1996; 17: 365.

27. Arico M, Valsecchi MG, Camitta B et al. Out-come of treatment in children with Philadel-phia chromosome-positive acute lymphobla-stic leukemia. N Engl J Med 2000; 342: 998.

28. Hoelzer D, Ludwig WD, Thiel E et al. Impro-ved outcome in adult B-cell acute lymphobla-stic leukemia. Blood 1996; 87: 495.

29. Lee S, Kim YJ, Min CK et al. The effect of first-line imatinib interim therapy on the out-come of allogeneic stem cell transplantation in adults with newly diagnosed Philadelphia chromosome-positive acute lymphoblastic le-ukemia. Blood 2005; 105: 3449.

30. Larson RA. Treatment of acute myeloid leuke-mia in adults, www.uptodate.com, 2006.

Slika 7. Sveukupno preživljenje temeljem planiranog liječenja u bolesnika s ALL s obzirom na postojanje HLA podudarnog davatelja

Figure 7 Overall survival: intention to treat analysis in patients with ALL according to donor availability

Summary

CURRENT APROACH TO HEMATOPOETIC STEM CELL TRANSPLANTATION

B. Labar

In 2157 patients with acute myeloid leukemia (AML) treated according to AML-10 protocol of European Organization for Re-search and Treatment of Cancer (EORTC) complete remission (CR) was achieved in 70% of them. The similar CR was obtained in all three randomized arms receiving different anthracycline antibiotics. A significantly better disease free survival (DFS) was foundin patients receiving allogeneic stem cell transplantation (SCT) compared to patients treated with autologous transplantation (66% for allogeneic SCT vs. 45% for autologous transplantation). According to intention to treat analysis better DFS was documented for patients with the donor compared to the patients without the donor (46% for patients with the donor vs. 35% for patients without the donor). In ALL-4 EORTC protocol according to intention to treat analysis DFS was better for patients with the donor (52% for patients with the donor vs. 44% for patients without the donor). Leukemia relapse was significantly lower and death in remissionwas significantly higher for patients with the donor (32% relapse rate and 16% death in remission for patients with the donor vs.55% relapse rate and 1% death in remission for patients with the donor). Toxicity and treatment related mortality (TRM) is the most serious problem of allogeneic transplantation, and antileukemic efficacy of allografting is annulled by the high TRM.

Descriptors: ACUTE MYELOID LEUKEMIA, ACUTE LYMPHOBLASTIC LEUKEMIA, STEM CELL TRANSPLANTATION

Documents

SUVREMENI PRISTUP TRANSPLANTACIJI KRVOTVORNIH …