SVEUČILIŠTE U ZAGREBU · Web viewna Poslijediplomskome doktorskome studiju psihologije pod naslovom . ... Rathus, A.S: Temelji psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2001. 28

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

KLASA: 643-02/11-10/1URBROJ: 3804-850-12-6Zagreb, 29. veljače 2012.

P O Z I V

za ____________________________________________

Sazivam sjednicu Vijeća poslijediplomskih studija, koja će se održati u ponedjeljak, 5. ožujka 2012. u 10:00 sati u Vijećnici Fakulteta.

Dnevni red

1. Ovjera zapisnika sa sjednice Vijeća poslijediplomskih studija održane 6. veljače 2012.

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme

2. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Nataše Mataušić na Poslijediplomskome doktorskome studiju moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu pod naslovom Diana Budisavljević i građanska akcija spašavanja djece - žrtava ustaškoga režima, mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 9

3. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Miroslave Vučko na Poslijediplomskome doktorskome studiju filozofije pod naslovom Mijene kulture i sebstva u dihotomiji pojedinačno – opće, mentorica: dr. sc. Ankica Čakardić, doc.

str. 18

4. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Vilka Klasana na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Učinci strategija informacijskoga ratovanja na donošenje odluka i oblikovanja javnoga znanja, mentor: dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.

str. 29

5. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme mr. sc. Željke Bagarić na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Model suradnje narodnih knjižnica i kaznenih tijela u Hrvatskoj, mentorice: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof. i dr. sc. Ljiljana Mikšaj Todorović, red. prof. (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

str. 40

6. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme mr. sc. Dijane Sabolović-Krajina na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Narodna knjižnica kao središte lokalne zajednice u suvremenom društvu, mentorica: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.; komentor: dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

str. 50

7. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme mr. sc. Marina Kaluže na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Metoda za procjenu složenosti poslovnoga informacijskoga sustava na osnovi složenosti elementarnih procesa, mentor: dr. sc. Mile Pavlić, red. prof. (Sveučilište u Rijeci).

str. 63

8. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Zdravka Palavre na Poslijediplomskome doktorskome studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti pod naslovom Virtualna kultura i lokalni identitet – novi mediji u komuniciranju tradicionalnih poruka, mentorica: dr. sc. Nade Zgrabljić-Rotar, red. prof. (Sveučilište u Zadru).

str. 72

9. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Nikole Vukosavljevića na Poslijediplomskome doktorskome studiju arheologije pod naslovom Organizacija litičke proizvodnje lovačko-sakupljačkih zajednica na prijelazu iz pleistocena u holocen u Dalmaciji, mentor: dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof.

str. 82

10. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Janje Mavrović na Poslijediplomskome doktorskome studiju arheologije pod naslovom Početak srednjega brončanoga doba na prostoru zapadne Slavonije - geneza i utjecaji, mentor: dr. sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof.

str. 93

11. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Branka Ančića na Poslijediplomskome doktorskome studiju sociologije pod naslovom Vjerska zajednica kao socijalni resurs: istraživanje povezanosti religije i zdravlja, mentorica: dr. sc. Dinka Marinović-Jerolimov, znan. savj. (Institut za društvena istraživanja, Zagreb)

str. 103

12. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Ante Prgometa na Poslijediplomskome doktorskome studiju pedagogije pod naslovom Komparativni pristup kurikulumu učiteljske izobrazbe u Njemačkoj i Hrvatskoj, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

str. 116

13. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Ksenije Romstein na Poslijediplomskome doktorskome studiju pedagogije pod naslovom Dimenzije inkluzivne prakse u institucionalnom predškolskom odgoju, mentor: dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof. str. 126

2

14. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Violete Valjan-Vukić na Poslijediplomskome doktorskome studiju pedagogije pod naslovom Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika kao preventivni faktor poremećaja u ponašanju, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

str. 137

15. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Šeherzade Džafić na Poslijediplomskome doktorskome studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture pod naslovom Prostori fakcije, fikcije i fantastike u djelu Irfana Horozovića, mentor: dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

str. 146

16. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Natalije Ćurković na Poslijediplomskome doktorskome studiju psihologije pod naslovom Provjera postavki modificirane Bloomove taksonomije u području matematike, mentor: dr. sc. Damir Ljubotina, red. prof.

str. 156

17. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Sofije Sorić na Poslijediplomskome doktorskome studiju povijesti umjetnosti pod naslovom Ladanjsko graditeljstvo na zadarskom otočju do 18. stoljeća, mentor: dr. sc. Emil Hilje, red. prof. (Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru).

str. 168

18. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Anite Dremel na Poslijediplomskome doktorskome studiju hrvatske kulture pod naslovom Konstrukcija rodnih identiteta u romanima Marije Jurić Zagorke - kritička analiza diskursa, mentorice: dr. sc. Tatjana Jukić-Gregurić, izv. prof. i dr. sc. Branka Galić, izv. prof.

str. 178

19. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Krešimira Karla na Poslijediplomskome doktorskome studiju medievistike pod naslovom Prostorna organizacija i graditeljska baština Kalničkoga, Komarničkoga i Čazmanskoga arhiđakonata od 13. do 16. st., mentori: dr. sc. Predrag Marković, izv. prof. i dr. sc. Neven Budak, red. prof.

str. 189

20. Izvještaj stručnoga povjerenstva za prihvaćanje teme Lucije Mihaljević na Poslijediplomskome doktorskome studiju etnologije i kulturne antropologije pod naslovom Kulturnoantropološka analiza potrošačkih praksi i identiteta – robna kuća NAMA u centru Zagreba, mentorica: dr. sc. Maja Povrzanović-Frykman (Sveučilište Malmo, Švedska).

str. 198

Imenovanje stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme

21. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ive Salopek-Bogavčić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija hrvatske povijesti i

3

prihvaćanje teme pod naslovom Novogradiški kotar 1886-1914, mentor: dr. sc. Željko Holjevac, doc.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Iskra Iveljić, red. prof.2. dr. sc. Željko Holjevac, doc.3. dr. sc. Damir Agičić, red. prof.

22. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ane Bukvić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Dramski pisci talijanskoga jezičnoga izričaja u Zadru u 19. stoljeću, mentor: dr. sc. Živko Nižić, red. prof. (Sveučilište u Zadru).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Sanja Roić, red. prof. 2. dr. sc. Živko Nižić, red. prof. (Sveučilište u Zadru) 3. dr. sc. Katja Radoš-Perković, viši asistent

23. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Lovorke Magaš-Bilandžić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Sergije Glumac (1903.-1964.): život i djelo, mentor: dr. sc. Zvonko Maković, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Petar Prelog, znan. sur. (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb) 2. dr. sc. Zvonko Maković, red.prof. 3. dr. sc. Jasna Galjer, izv. prof.

24. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Sandra Skansija predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije i prihvaćanje teme doktorskoga rada pod naslovom Eliminacija reza i strukturna teorija dokaza logike drugoga reda, mentor: dr. sc. Davor Lauc, doc.

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Goran Švob, izv. prof.2. dr. sc. Davor Lauc, doc.3. dr. sc. Zvonimir Šikić, red. prof. (Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu)

25. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Darije Rupčić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije i prihvaćanje teme doktorskoga rada pod naslovom Bioetički aspekti zdravstvene i socijalne skrbi o djetetu, mentor: dr. sc. Hrvoje Jurić, doc.

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Ante Čović, red. prof.2. dr. sc. Hrvoje Jurić, docent3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

4

26. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Lee Škorić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Tezaurus MeSH kao okvir za analizu predmetnih odrednica u sadržajnoj obradi hrvatske medicinske literature, mentorica: dr. sc. Jelka Petrak, red. prof. (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Sonja Špiranec, doc.2. dr. sc. Jelka Petrak, red. prof. (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)3. dr. sc. Mihaela Banek-Zorica, doc.

27. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivora Miloševićana predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Modeliranje implementacije i održivoga razvoja centralizirane i modularne računalne infrastrukture u sveučilišnom okruženju, mentor: dr. sc. Vladimir Šimović, red. prof. (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Krešimir Pavlina, doc.2. dr. sc. Vladimir Šimović, red. prof. (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)3. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.

28. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Vesne Crnogorac predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Uloga knjižnice u procesu demokratizacije društva na primjeru javnosti na pristup informacijama, mentorica: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc.Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.2. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.3. dr. sc. Gordana Vilović, izv. prof. (Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu)

29. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Dunje Majstorović predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Etičnost naslovnica nacionalnih dnevnika: analiza sadržaja Jutarnjega lista i Večernjega lista, mentorica: dr. sc. Gordana Vilović, red. prof. (Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.2. dr. sc. Gordana Vilović, red. prof. (Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu)3. dr. sc. Mihaela Banek Zorica, doc.

5

30. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Asje Tonc predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Protopovijesne zajednice na sjevernom dijelu istočne obale Jadrana i njenom zaleđu, mentor: dr. sc. Marko Dizdar, viši znan. sur. (Institut za arheologiju, Zagreb).

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof.2. dr. sc. Marko Dizdar, viši znan. sur. (Institut za arheologiju, Zagreb)3. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

31. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Maje Cepetić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija medievistike i prihvaćanje teme pod naslovom Biskupski posjedi Dubrava, Ivanić i Čazma u 12. i 13. stoljeću: teritorijalna organizacija, naselja i spomenici, mentori: dr. sc. Vladimir Peter Goss, red. prof., (Sveučilište u Rijeci) i dr. sc. Neven Budak, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Borislav Grgin, red. prof.2. dr. sc. Vladimir Peter Goss, red. prof. (Sveučilište u Rijeci)3. dr. sc. Predrag Marković, red.prof.

32. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Kosane Jovanović predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija medievistike i prihvaćanje teme pod naslovom Elaine od Astolata ili kako dostojanstveno umrijeti od neuzvraćene ljubavi u srednjem vijeku, mentor: dr. sc. Nenad Ivić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Cvijeta Pavlović, doc.2. dr. sc. Nenad Ivić, red. prof.3. dr. sc. Andrea Zlatar-Violić, red. prof.

33. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Marine Zgrablić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija medievistike i prihvaćanje teme pod naslovom Svetački kultovi u Istri u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku, mentori: dr. sc. Rajko Bratož, red. prof. (Sveučilište u Ljubljani) i dr. sc. Branka Migotti, znan. savj. HAZU.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Zrinka Nikolić, doc. 2. dr. sc. Robert Matijašić, red. prof. (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli)3. dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.

34. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Filipa Kozine predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Srednja Europa u putopisima i esejima Andrzeja Stasiuka, mentor: dr. sc. Dalibor Blažina, red. prof. Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Katica Ivanković, red. prof. 2. dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.3. dr. sc. Dalibor Blažina, red. prof.

6

35. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Branke Rudman predviđenih programom Poslijediplomskog znanstvenog studija književnosti (studij prije Bolonje) i prihvaćanje teme pod naslovom Primjena dramaturških iskustava Stanislavskog, Brechta i Artauda u kazalištu lutaka, mentor: dr. sc. Boris Senker, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Dubravka Crnojević-Carić, doc. (Akademija dramske umjetnosti)2. dr. sc. Boris Senker, red. prof.3. dr. sc. Adriana Car-Mihec, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci)

36. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivone Grgurinović predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Putopis i etnografija: suvremeni putopisi stranaca o Hrvatskoj, mentor: dr. sc. Dean Duda, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Tomislav Pletenac, izv. prof. 2. dr. sc. Dean Duda, red. prof. 3. dr. sc. Marijana Hameršak, znan. sur. (Institut za etnologiju i folkoristiku, Zagreb)

37. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Antonije Perišić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija hrvatske kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Konstrukcija hrvatskoga identiteta i komparatistički kontekst romana Miljenko i Dobrila Marka Kažotića, mentorica: dr. sc. Sanja Roić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Vesna Deželjin2. dr. sc. Sanja Roić, red. prof.3. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

38. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Maše Rimac-Jurinović predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija hrvatske kulture i prihvaćanje teme doktorskoga rada pod naslovom Procesna drama kao poticaj u razvoju prosocijalnoga i smanjenju agresivnoga ponašanja kod djece osnovnoškolske dobi, mentorica: dr. sc. Iva Gruić, doc. (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. 2. dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof.3. dr. sc. Iva Gruić, doc. (Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Nastavni predmeti

39. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu za odobrenje nadopune sadašnjega programa studija novim izbornim predmetom Moderna i suvremena povijest hrvatskog

7

okoliša u europskom i globalnom kontekstu, voditelj: dr. sc. Hrvoje Petrić, doc. (opis predmeta u privitku). str. 208

40. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu da se Vanji Skeledžiji-Butković odobri prijelaz s odslušanoga Poslijediplomskoga znanstvenoga studija hrvatske povijesti, bez stečenoga magisterija znanosti, upisom u IV. semestar Poslijediplomskoga doktorskoga studija moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu u ak. god. 2011/2012. Kandidatkinji se priznaje 90 ECTS-a s prethodno završenog studija.

41. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije za upis studenata u ljetnom semestru ak. god. 2011/12 .

42. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije da se Sari Močinić odobri naknadni upis u I. semestar u ak. god. 2011/12 .

43. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti da se mr. sc. Mariji Valčić odobri naknadni upis u III. godinu studija u ak. god. 2011/12. Izvršene obveze u poslijediplomskome znanstvenome studiju Menadžment, modul Marketing menadžment, Ekonomskog fakulteta u Rijeci, vrednuje se s 90 ECTS-a, te pristupnica ima obavezu polaganja tri razlikovna ispita iz kolegija: Teorija medija, Upravljanje informacijama i znanjem i Istraživačke metode (30 ECTS-a)..

44. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture da se mr. sc. Dubravki Vrgoč odobri naknadni upis u V. semestar studija u ak. god. 2011/12. Završeni poslijediplomski znanstveni studij književnosti i obveze izvršene u tom studiju vrednuju sa s 120 ECTS-a.

45. Prijedlog sporazuma o međunarodnom dvojnom doktoratu (cotutelle) između École Pratique des Hautes Études i Sveučilišta u Zagrebu za kandidatkinju Anitu Ruso.

str. 210

46. Prijedlog sporazuma o međunarodnom dvojnom doktoratu (cotutelle) između l’Université Paris-Est i Sveučilišta u Zagrebu za kandidatkinju Mirtu Desnica.

str. 218

47. Obavijest o Odluci Senata Sveučilišta u Zagrebu o određivanju roka za završetak poslijediplomskih studija za studente upisane prije ustrojavanja poslijediplomskih studija sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatniosti i visokom obrazovanju, i molbe kandidata.

Odluka Senata Sveučilišta u Zagrebu od 17. siječnja 2012. str. 226

48. Razno

prof. dr. sc. Zrinka Jelaska, prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju

8

DR.SC.-01 PRIJAVA TEME DOKTORSKOG RADA1

OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Nataša Mataušić

Nositelj studija: Filozofski fakultet Zagreb

Naziv studija: Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i europskom i svjetskom kontekstu

Matični broj doktoranda/doktorandice: 1409956335042

Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti (molimo zacrniti polje):

u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Stjepan Mataušić

Datum i mjesto rođenja: 14.09.1956., Beograd

Adresa: Ljudevita Posavskog 46

Telefon/mobitel: 014647122/0997024506

E-mail: [email protected]

ŽIVOTOPIS DOKTORANDA/DOKTORANDICEObrazovanje(kronološki od novijeg k starijem datumu):

Profesorica povijesti i arheologije, Diploma o stečenoj visokoj stručnoj spremi, Zagreb, 11.11.1983.IX. gimnazija, Zagreb, 1971-1975.

Radno iskustvo(kronološki od novijeg k starijem datumu):

Muzejska savjetnica od 14.06.2005., Hrvatski povijesni muzejViša kustosica od 27. lipnja 1995., Hrvatski povijesni muzejKustosica od 3. lipnja 1985., Muzej revolucije naroda Hrvatske

Popis radova i aktivnih sudjelovanja na znanstvenim skupovima:

Knjige: Koncentracioni logor Jasenovac, radni logor i logor smrti, Zagreb, 2003., 199 str.+53

ilustracije, recenzenti: dr. sci. Narcisa Lengel-Krizman, dr. sci. Mihael Sobolevski, ISBN 953-99169-0-9

Jasenovac – fotomonografija, Zagreb, 2008.. 240 str.+127 ilustracija, recenzenti: dr. sci. Mario Jareb, mr. sci. Ivo Fumić, ISBN 978-953-99169-4-5

Katalozi: El Shatt – zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, Egipat (1944.-1946.), Zagreb, 2007., 51 str.

+38 ilustracija+7 tablica, recenzent: dr. sci. Marijan Maticka, ISBN 978-953-6046-36-2 Fond filmske građe u Zbirci fotografija, filmova i negativa Hrvatskog povijesnog muzeja,

Zagreb, 2004., 80 stranica+97 fotografija, recenzent: Ivo Škrabalo, ISBN 953-6046-28-8Znanstveni radovi na međunarodnim simpozijima:

Autentičnost i memorijalna mjesta: problemi, potencijali, izazovi, Kumrovec, 2005., Titova špilja, jučer, danas, sutra/Tito΄Yesterday, Today, Tomorrow, 112-122., ISBN 953-6448-97-1

Muzeji kao mesta pomirenja, Beograd, 2008., Prijedlog idejne koncepcije Muzeja otpora/A concept of the Museum of Resistance, 253-267, ISBN 978-68-82925-42-2

Znanstveni i stručni radovi:

1 Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-01 – Prezime Ime doktoranda.docMolimo Vas da ispunjeni obrazac DR.SC.-01 pošaljete u elektroničkom i tiskanom obliku, potpisano, u nadležnu referadu.

9

(Informatica museologica, ISSN)(Vijesti muzealaca i konzervatora, ISSN)

Suradnja MRNH i Kinoteke Hrvatske na zaštiti nacionalnog filmskog fonda, Informatica museologica br. 3-4, 1990.

Izložba u povodu 100. obljetnice Foto-kluba Zagreb, Informatica museologica, br. 1-4, 1992.

Fond fotografija Domovinskog rata u Hrvatskom povijesnom muzeju, Informatica museologica, br. 26 (1/4), 1995., 68-70;

Projekt transformacije Memorijalnog muzeja VŠ NOV i POJ i NKOJ na Visu u Zavičajni muzej otoka Visa (skraćena verzija), Informatica museologica, br. 26 (1/4), 1995., 70-74;

Stalna izložba muzeja Novejše zgodovine iz Ljubljane, Slovenci u 20. stoljeću, Informatica museologica, 27 (1-2) 1996., 58-63;

Neka razmišljanja o idejnoj koncepciji stalnog postava HPM-a, Informatica museologica, 27 (3-4) 1996., 72-73;

Museum 1846.-1996., Zagreb, 1996., Rhea Ivanuš, Nataša Mataušić: Zbirka fotografija, filmova i negativa, 113-119.

Novi stari negativi u Zbirci fotografija, filmova i negativa HPM-a, Vijesti muzealaca i konzervatora, 4/97., 62-65;

Što se krije iza zatvorenih vrata, Informatica museologica, 29 (3-4), 1999., 98-104; Koncentracionom logoru Jasenovac, Informatica museologica, br. 31 (1-2), 2000., str.

108-113; Fond filmske građe u Zbirci fotografija, filmova i negativa HPM-a, Informatica

museologica, 31 (3-4), 2000., 27-35; Spomen soba Batinska bitka, Vijesti muzealaca i konzervatora, 2-3/2001., str. 39-44; A gdje je spomenik banu?, Informatica museologica, 32 (1-2), 2001., 127-130: Uz stalni postav amfora u kazamatima Gospine baterije na otoku Visu, Vijesti muzealaca

i konzervatora, br. 1-2/2003., str. 39-45. 299. stepenica do Josipa Broza Tita, Informatica museologica, 34 (3-4) 2003., 92-96; Kultura i umjetnost u X. korpusu zagrebačkom, Zagreb i Hrvatska u Titovo doba, Zagreb,

2004., 113-117., ISBN 953-99595-0-0Publicistika (novinski članci, brošure, katalozi, deplijani)

Muzej Vis-sjedište VŠ NOV i POJ i NKOJ odlazi u povijest, a dolazi Zavičajni muzej, Slobodna dalmacija, 4. listopad 1994.

Hrvatski povijesni muzej iz Zagreba na otoku Visu, Hrvatska zora, glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis, prosinac 1944.

Arheološka zbirka Vis – zbirka koja još ne postoji, Hrvatska zora, glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis, prosinac 1995.

O fotografskim izložbama, Bulletin MRNH, proljeće-ljeto 1986. Fotografija – govor našeg stoljeća, Bulettin MRNH, br. 1, 1989 Matičnost kao perspektiva, Bulletin MRNH, br. 2, 1989. Spomen dom ZAVNOH-a u otočcu, Bulletin MRNH, br.2. 1989. Arheološka zbirka Vis – zbirka koja još ne postoji, Hrvatska zora, glasilo ogranka Matice

Hrvatske Vis, 12/1995., 7-8; Brošura: Fotografski zapisi hrvatskoga antifašističkog pokreta, Zagreb, 1995., 12

stranica + 6 ilustracija

Katalog izložbe Sva sila put Visa, Zagreb 1996., trojezični, hrvatski, njemački i talijanski, tri preklopljena lista A-4 + 3 ilustracije

Deplijan izložbe: Gospić u Domovinskom ratu, Zagreb, 1996., 8. stranica + 10 ilustracija

Katalog izložbe Ususret Zavičajnom muzeju otoka Visa, Zagreb, 1999., tri preklopljena lista A-4 + kataloški podaci + 2 ilustracije

Katalog izložbe Proboj logoraša 22. travnja 1945., Zagreb, 2000. tri preklopljena lista A-4

Katalog izložbe Koncentracioni logor Jasenovac, kolovoz 1941.-veljača 1945., Zagreb, 2001., 15 stranica + 6 ilustracija, dvojezični: hrvatski i engleski

Katalog: Batinska bitka, dvojezični, hrvatski i ruski, 13 stranica Deplijan izložbe: X. korpus zagrebački, Zagreb, 2004. Katalog izložbe: Fotografski zapisi hrvatskoga antifašističkog pokreta, 31 stranica + 6

ilustracija, Zagreb, 2005. Deplijan izložbe Negativ-pozitiv, Drugi svjetski rat zabilježen fotografskom i filmskom

kamerom, Zagreb, 2005. O izložbi Negativ-pozitiv, Drugi svjetski rat zabilježen fotografskom i filmskom kamerom ,

časopis Epoha, siječanj 2006., 50-54.

10

Deseti korpus zagrebački 19.1.1944.-19.1.2006., Glas antifašista br. 42, 2006., 25-25. Koncentracioni logor Jasenovac, Katalog Spomen područje Jasenovac, Zagreb, 2006.,

46-62. Zašto odlazim iz Jasenovca, Jutarnji list od 5. prosinca 2006. Reagiranje, Nataša Mataušić, Predsjednica Upravnog vijeća Spomen-područja

Jasenovac: „Ovakav muzej treba zatvoriti“ (2), Novi list od 6. prosinca 2008., 22-23. Narodno-oslobodilačka borba Hrvatske, Glas antifašista, broj 68, Zagreb, 10. lipnja

2010., 20-21. Dianu Budisavljević u udžbenike, Novosti SNV, broj 543, Zagreb, 14. svibnja 2010., 12-

13.

NASLOV PREDLOŽENE TEME

Hrvatski: Austrijanka Diana Budisavljević – hrvatska heroina Drugoga svjetskoga rata

Engleski: Austrian Diana Budisavljević – Croatin heroin from Second World War

Naslov na jeziku na kojem će se pisati rad (ako nije na hrvatskom ili engleskom):

Područje/polje: Humanističke znanosti/povijest

PREDLOŽENI ILI POTENCIJALNI MENTOR(I)(navesti drugog mentora ako se radi o interdisciplinarnom istraživanju ili ako postoji neki drugi razlog za višestruko mentorstvo)

Titula, ime i prezime: Ustanova, država: E-pošta:

Prvi mentor: dr.sc. Ivo Goldstein, redovni profesor

Filozofski fakultet Zagreb, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do pet objavljenih relevantnih radova u posljednjih pet godina

1. Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku (zajedno s B. Grginom), Zagreb 2006, 536 str.2. Povijest zagrebačke Klasične gimnazije (zajedno s A. Szabo), Zagreb 2007, 352 str.3. Hrvatska povijest, drugo, dopunjeno i prošireno izdanje (21. knjiga biblioteke Povijest Jutarnjeg lista), Zagreb 2008, 596 str.4. Hrvatska 1918-2008., Zagreb 2008, 944 str.5. Hrvaška zgodovina, Ljubljana 2008, 361 str. (slovenski prijevod Hrvatske povijesti, 2003, 2008, donekle prilagođeno slovenskom čitatelju).

Prvi mentor: dr.sci. Ivo Goldstein, redovni profesor

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME

Sažetak na hrvatskom jeziku(maksimalno 1000 znakova s praznim mjestima):

Diana Budisavljević (Obexer) rođena je u Innsbrucku 1891. U Zagreb dolazi 1919. kao supruga dr. Julija Budisavljevića, profesora kirurgije na novoosnovanom Medicinskom fakultetu. Već od listopada 1941. zajedno s većim brojem suradnika nastojala je pomoći pravoslavnim ženama i djeci zatočenim u logorima NDH. Ta je njena aktivnost među upućenima bila poznata kao „Akcija Diane Budisavljević“. Akcija je tijekom rata, a naročito 1942. po svome opsegu, broju sudionika i broju od oko 10. 000 spašene djece prerasla u jednu od najsloženijih i nedvojbeno najhumanijih akcija takve vrste na području NDH i čitave okupirane Europe.No, njezinu aktivnost na spašavanju djece i pomoć zatočenicima ustaških logora mnogi povijesni dokumenti neopravdano prešućuju. Dovoljno je prelistati udžbenike, leksikone i enciklopedije, u kojima se njeno ime nigdje ne spominje. Usprkos objavljenom „Dnevniku“ i novijim teorijsko-kritičkim radovima na predmetnu temu, moga pitanja oko njenog rada ostala su i dalje otvorena i nerazjašnjena.

11

Sažetak na engleskom jeziku(maksimalno 1000 znakova s praznim mjestima):

Diana Budisavljević (Obexer) was born in Innsbruck 1891st. She came in Zagreb in 1919th as the wife of Dr. Julije Budisavljević, professor of surgery at the newly established Medical School.Already in October 1941st together with a great number of colleagues she tried to help the Orthodox women and children detained in camps NDH. Her activity was known as Diane Budisavljević Action.The act of rescuing these children, mostly of Serbian nationality, was one of the most complex, most humane action of its kind during the Second World War, in terms of its scope, the number of associates involved and number of children rescued (about 10,000), not only in the Independent State of Croatia, but in the whole of Europe.

Besides recently published "Diary" and the recent theoretical and critical works on the topic, many questions about her work have remained open and historians still look for answers.

Uvod i pregled dosadašnjih istraživanja (preporučeno 7000 znakova s praznim mjestima)

1. Lociranje izvora (Hrvatski državni arhiv, Hrvatski školski muzej, Hrvatski povijesni muzej, Historijski muzej BIH, Sarajevo, Muzej žrtava genocida, Beograd, Historijski muzej Srbije, Beograd, VII, Beograd…)

2. Pronalaženje i čitanja do sada objavljene literature koja govori o akciji spašavanja djece iz ustaških logora (vidi nepotpun popis literature).

3. Uspostavljen kontakt sa Silvijom Szabom, unukom Diane Budisavljević koja čuva njenu ostavštinu: dokumente i osobne predmete – obavljeni preliminarni razgovori i ustupljen popis građe koja se čuva u ostavštini.

4. Stručno obrađeni albumi s 480 fotografija djece koji se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju, te utvrđeno njihovo porijeklo.

5. Uspostavljen kontakt s osobama koje su spašene u Akciji D.B. i koje su spremne govoriti o tom razdoblju svoga života.

Cilj i hipoteze istraživanja2 (preporučeno 700 znakova s praznim mjestima)

Uspostava objektivnog i na znanstvenim činjenicama utvrđenog značaja uloge austrijanke Diane Budisavljević u spašavanju djece iz ustaških logora, te promoviranje istine o događajima kojih je bila organizatorica i neposredna sudionica. Utvrđivanje razloga zzanemarivanja, ignoriranja i minimaliziranja njene uloge u vrijeme komunističke Jugoslavije (Hrvatske). Za pretpostaviti je da osnovni razlozi tomu što nije bila “organizirana”, odnosno nije se aktivno uključila u ilegalne organizacije NOP-a u Zagrebu, što je po svome porijeklu bila Austrijanka, “buržujka” i “švabica”.

Materijal, ispitanici, metodologija i plan istraživanja (preporučeno 6500 znakova s praznim mjestima)

Prikupljanje, registriranje i obrada raznovrsne izvorne arhivske i muzejske građe Prikupljanje, registriranje i komparativna obrada dosada objavljene literature (knjige, znanstveni i stručni radovi, feljtoni) Obavljanje intervjua s preživjelim učesnicima događaja (suradnicima i onima koji su tada bili djeca) Objedinjavanje sveukupne građe i njena analiza prema unaprijed postavljenim ciljevima – uspostava objektivne valorizacije

i kontekstualizacije predmetne teme

Očekivani znanstveni doprinos predloženog istraživanja (preporučeno 500 znakova s praznim mjestima)

U dosadašnjoj stručnoj i znanstvenoj literaturi, kao uostalom i publicistici, koja tretira teme iz razdoblja Drugoga svjetskoga rata ime Diane Budisavljević se rijetko ili uopće ne spominje, a kada se i spominje, uglavnom, joj se ne pridaje uloga i značaj koju je stvarno imala. Njenog imena nema u udžbenicima povijesti, enciklopedijama, leksikonima, nema ga ni među heroinama bivše Jugoslavije. Niti jedna škola, dječji vrtić ili ulica ne nosi njezino ime. Akcija Diana Budisavljević nema analogija u europskoj povijesti toga doba. Jedinstvena je po broju suradnika i učesnika, po broju spašene djece, po tome što se odvijala u Zagrebu u kojem su se u to vrijeme nalazila najznačajnija njemačka nadleštva i upravni aparat Nezavisne Države Hrvatske.Usprkos objavljenom „Dnevniku“ i novijim teorijsko-kritičkim radovima na predmetnu temu, moga pitanja oko njenog rada ostala su i dalje otvorena i traže odgovore. Smatram da je došlo vrijeme da se šira društvena zajednica upozna s ovom fascinantnom akcijom i jednom izuzetnom ženom, da se priča o njoj temeljena na znanstveno utvrđenim činjenicama ispriča bez ostataka, očisti od svih ideoloških naslaga i time ispravi nepravda koja joj je učinjena.

Popis citirane literature (maksimalno 30 referenci)

2 Redoslijed navođenja cilja i hipoteza ovisi o području istraživanja

12

1. Dnevnik Diane Budisavljević, Zagreb, 2003.2. Bresler, Kamilo, Spašavanje kozaračke djece godine 1942., neobjavljeni tekst3. Nikolić, Nikola, Jasenovački logor smrti, Sarajevo (bez oznake godine)4. Nikolić, Nikola, Kozaračka djeca, Zagreb, 1979.5. Tomić, Duško, Putevima smrti Kozarske djece, Prijedor, 1990.6. Petešić, Ćiril, Dječji dom u Jastrebarskom, Dokumenti, (1939-1947), Zagreb, 1990.7. Petešić, Ćiril, Kamilo Brössler – naš Pestolozzi, Zbornik za povijest školstva, 24, 145-165.8. Petešić, Ćiril, Spađavanje djece iz logora Jasenovac, Vjesnik, 4-11. svibnja 1988.9. Pusić, Eugen, Povijest socijalnog rada u Hrvatskoj, Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 11 (1), 141-145.10. Lukić, Dragoje, Rat i djeca Kozare, Beograd, 1979.11. Lukić, Dragoje, Ranjeno djetinjstvo, Beograd, 1961.12. Lukić Dragoje, Sred Kozare tvrde ploče, Beograd, 1962.13. Lukić, Dragoje, Kozarsko djetinjstvo, Prijedor, 1980.14. Ogrizović, Slava, Zagreb se bori, Zagreb, 1977.15. Šoljan, Marija, Žene Hrvatske u NOB-u II, Zagreb, 1955.16. Richter-Malabotta, Melita, Život i vrijeme Tatjane Marinić jedne od osnivača Studija socijalnog rada u Hrvatskoj. Ljetopis

Studijskog centra socijalnog rada 13 (1), 2006.17. Ajduković, Marina, Djelovanje Diane Budisavljević: rad s djecom stradalom u 2. svjetskom ratu, Ljetopis socijalnog rada 13

(1), 2006., 101-114.18. Kevo, Mario, Veze međunarodnog odbora Crvenog križa i Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb, 2009.19. Miliša, Đorđe, Jasenovac, Zagreb, 1945.20. Krizman-Lengel, Narcisa, sabirni logori i dječja sabirališta na području sjeverozapadne Hrvatske 1941-1942., Varaždin,

1976., 884-898.21. Krizman-Lengel, Narcisa, Borbeni Zagreb, Zagreb, 1980.22. Kastratović, Drago, Špškić, Uroš, Kozaračka djeca Zagreba, Vjesnik, 14-29. travnja 1983.23. Samardžija, Dušan, Bosanskodubičko područje u NOR-u 1941-1945., Bosanska Dubica, 1985.24. Stanojević, Branimir, Ustaški ministar smrti – anatomija zločina Andrije Artukovića, Beograd, 1985.25. Stanivuković, Pero, Kerbler, Jurica, Deca u logorima smrti, Beograd, 1986.26. Peršen, Mirko, Ustaški logori, Zagreb, 1990.27. Koch, Jana, Spasena su mnogobrojna naša djeca, Zbornik sjećanja, Zagreb 1941.-1945., Zagreb, 1984., 275-291.

Procjena ukupnih troškova predloženog istraživanja (u kunama)

Predloženi izvori financiranja istraživanja

Vrsta financiranja Naziv projekta Voditelj projekta Potpis

Nacionalnofinanciranje ne

Međunarodnofinanciranje ne

Ostale vrsteprojekata

Samostalno financiranje da

Sjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja3

Suglasnost mentora i doktoranda s prijavom teme

3 Navesti samo ako je potrebno

13

Odgovorno izjavljujem da sam suglasan s temom koja se prijavljuje.

Potpis dr.sci. Ivo Goldstein, redovni profesor

(ime i prezime predloženog mentora)

Potpis Nataša Mataušić

(ime i prezime doktoranda)

IZJAVA

Odgovorno izjavljujem da nisam prijavila/o doktorski rad s istovjetnom temom ni na jednom drugom sveučilištu.

U Zagrebu, 12. svibnja 2011. Potpis Nataša Mataušić


M.P.

14

DR.SC.-02 OCJENA TEME DOKTORSKOG RADA4

OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Nataša Mataušić


Naziv studija: Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu


Naslov predložene teme

Jezik pisanja rada: Austrijanka Diana Budisavljević – hrvatska heroina Drugoga svjetskoga rata

Hrvatski Austrijanka Diana Budisavljević – hrvatska heroina Drugoga svjetskoga rata

Engleski Austrian Diana Budisavljević – Croatian heroin from Second World War

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani):

MENTOR(I)

Titula, ime i prezime: Ustanova, država: E-mail:

Prvi mentor: dr.sc. Ivo Goldstein, redovni profesor


Drugi mentor:

Izabrano povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora

Titula, ime i prezime Ustanova, država: E-mail:

1. dr. sc. Goran Hutinec, viši asistent


2. dr. sc. Ivo Banac, red. prof. Filozofski fakultet Zagreb, Hrvatska [email protected]

3. dr. sc. Ivica Šute, doc. Filozofski fakultet Zagreb, Hrvatska [email protected]

4.

5.

Sjednica nadležnog tijela i točka dnevnog reda u okviru koje je imenovano Povjerenstvo

Sjednica Fakultetskog vijeća FFZG održana 15. srpnja 2011.


15

Sjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog rada

Javna obrana teme doktorskog rada održana je 8. prosinca 2011. godine. Nakon izlaganja pristupnice u kojem je istaknula mogućnosti koje se otvaraju pronalaskom nove arhivske građe iz ostavštine same Diane Budisavljević, članovi povjerenstva ukazali su na potrebu dorade predloženog naslova, te je on izmijenjen u Diana Budisavljević i građanska akcija spašavanja djece - žrtava ustaškog režima. Istaknuta je važnost ovog istraživanja, budući da opovrgava tezu o komunističkom otporu kao jedinoj metodi antifašističke borbe na hrvatskom prostoru u Drugom svjetskom ratu. Pored toga, kandidatkinji je preporučeno da svoje istraživanje upotpuni metodama oprobanim u ranijim istraživanjima sličnih humanitarnih akcija, poput primjerice akcije za spas izgladnjele djece u vrijeme Prvog svjetskog rata i velike ekonomske krize tridesetih.

Povjerenstvo za ocjenu teme zaključilo je da je kandidatkinja Nataša Mataušić s uspjehom obranila temu doktorskog rada.

B. Ocjena teme doktorskog rada (izvorni znanstveni doprinos i ocjena izvedivosti)

Prijavljena tema doktorske disertacije Nataše Mataušić znanstveno je opravdana. Naglasak u izradi disertacije biti će na djelatnosti Diane Budisavljević (r. Obexer) u spašavanju i udomljavanju pravoslavne djece zatočene u ustaškim logorima na području Nezavisne Države Hrvatske. Ta je tema u socijalističkom razdoblju hrvatske povijesti tek djelomično obrađivana, pa i politizirana, s naglaskom na ulogama žrtava i počinitelja terora ustaškog režima, ali bez naročitog isticanja i vrednovanja uloge Diane Budisavljević, pokretačice čitave akcije. Razlozi za takav slijed događaja kriju se u njenom socijalnom i nacionalnom identitetu, koji se nakon uspostave komunističke vlasti nisu uklapali u dominantan kanon herojstva u antifašističkoj borbi. Stoga će Nataša Mataušić u svojoj disertaciji pored prikaza toka same akcije spašavanja i udomljavanja pravoslavne djece odvojene od roditelja u ustaškim logorima dužnu pažnju posvetiti i njenoj sudbini nakon završetka rata, kada je Diana Budisavljević marginalizirana, a njena djelatnost u ratu vršena uz mnogobrojne rizike i opasnosti prepuštena zaboravu. U tu će svrhu pored rada na relevantnim arhivskim izvorima i postojećoj literaturi autorica izvršiti intervjue s preživjelim osobama spašenim u akciji, te pristupiti analizi i vrednovanju istraživačima dosad nepoznate i u istraživanjima nekorištene građe iz ostavštine Diane Budisavljević. Na taj će se način moći pristupiti interpretaciji toka i rezultata same akcije spašavanja, iz kojih će biti moguće steći jasniju sliku ustaškog sustava terora nad nepoželjnim društvenim i nacionalnim skupinama, ali također i analizi uzroka njene posvemašnje marginalizacije u poslijeratnom razdoblju, što će poslužiti kao vrijedan doprinos istraživanju uspostave komunističke vlasti i formiranja mita o komunistima kao jedinim nosiocima antifašističkih napora na hrvatskom prostoru u Drugom svjetskom ratu.

Mišljenje i prijedlog:

Povjerenstvo konstatira da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za provođenje postupka stjecanja doktorata znanosti na području humanističkih znanosti, polje povijest, grana hrvatska i svjetska moderna i suvremena povijest, a kao mentora predlaže redovitog profesora dr. sc. Ivu Goldsteina s Katedre za hrvatsku povijest odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Na osnovi svega iznesenoga ocjenjujemo da pristupnica Nataša Mataušić ispunjava uvjete iz čl. 75. st. 6. Statuta Sveučilišta u Zagrebu i čl. 73. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za prijavu doktorata znanosti izvan doktorskog studija, te Fakultetskom vijeću predlažemo da Nataši Mataušić odobri pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i temu doktorske disertacije pod naslovom Diana Budisavljević i građanska akcija spašavanja djece - žrtava ustaškog režima, te da za mentora imenuje dr. sc. Ivu Goldsteina, redovitog profesora.

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:

Povjerenstvo smatra da je predloženi naslov Austrijanka Diana Budisavljević – hrvatska heroina Drugoga svjetskog rata nedovoljno jasan i stoga predlaže promjenu naslova doktorske disertacije u Diana Budisavljević i građanska akcija spašavanja djece - žrtava ustaškog režima.

Prijedlog za promjenu mentora i/ili imenovanje drugog mentora (upisati titulu, ime, prezime, ustanovu):

Planirana obrana doktorskog rada (naznačiti godinu i semestar):

16

zimski semestar akademske godine 2012/2013.

Izdvojeno mišljenje (samo ako netko od članova Povjerenstva za ocjenu teme i predlaganje mentora ima izdvojeno mišljenje)

Potpis

(ime i prezime člana povjerenstva)

NAPOMENA (po potrebi):

Izabrano Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora

Titula, ime i prezime, ustanova, država: Potpis:

1. dr. sc. Goran Hutinec

2. dr. sc. Ivo Banac, red. prof.

3. dr. sc. Ivica Šute, doc.

4.

5.

U Zagrebu, 8. siječnja 2012. M.P.

17


Podaci se u obrazac mogu upisivati u samo za to predviđena mjesta. Molimo Vas da se za kretanje kroz upitnik koristite tipkom „tab“.

OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICE

Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice:

Miroslava Vučko, profesorica filozofije i sociologije, diplomirana ekonomistkinja

Nositelj studija: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Doktorski studij filozofije




Ime i prezime majke i/ili oca: Dragica Vučko (rođ. Jukić)

Datum i mjesto rođenja: 29. 06. 1965.

Adresa: Baranjska 38, 31 000 Osijek

Telefon/mobitel: 031-505 -717


ŽIVOTOPIS DOKTORANDA/DOKTORANDICE

Obrazovanje(kronološki od novijeg k starijem datumu):

2007.god. - upisana na poslijediplomski doktorski studij filozofije1996.god. - stekla diplomu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, smjer filozofija-sociologija (prosjek ocjena 8,53)1988.-1991.god. - apsolvirala četiri godine studija filozofija-sociologija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu 1984.- 1989.god. - Ekonomski fakultet u Osijeku (ekonomija: smjer vanjska trgovina) 1980.- 1984.god. - srednja škola u Osijeku (suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama) 1972. -1980.god. - osnovna škola u Osijeku


2011.god. - Udruga za rad s mladima Breza – nastavnica u projektu „Pomoć u učenju“- suradnja s OŠ Jagoda Truhelka, Osijek 2002. - 2008. god. - Centar za edukaciju Lingua ( „Brucoš“ Zagreb) vanjski suradnik – predavačica za upis na odsjeke: psihologija, pedagogija, filozofija,socijalna psihologija 2003.-2007.god. - III gimnazija Osijek - nastavnica filozofije, psihologije2004. -2005.god. - Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti - nastavnica sociologije i filozofije1997.-2004.god. - Srednja škola Đurđenovac - nastavnica ek. grupe predmeta i psihologije1997. -2002.god. - Srednja škola Dalj - nastavnica njemačkog jezika i etike1994.- 1995.god. - LIO d.d. - poslovi vanjske trgtovine1994. god. - „Most“ d.d.Osijek - marketinški poslovi


18

1993.god. - „Arabeska“d.d Osijek - poslovi vanjske trgovine1988.god. - „Mobel Mutscher“, Neu-Ulm - poslovi izrade upitnika (projekt „Ponašanje kupaca“)1987.god. - „Saarbrucker Zeitung“, Saarbrucken - marketing novina



Hrvatski: Mijene kulture i sebstva u dihotomiji pojedinačno-opće

Engleski: Changes of the Culture and the Self in Dichotomy Individual-Universal


Područje/polje: Socijalna filozofija



Prvi mentor: dr. sc. AnkicaČakardić, doc.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

"Why Do We Need Identity", IAPH (International Association for Philosophy) News andViews, Vol. 2 No.3 (27) "Komunikativna praksa svakodnevlja", Filozofska istraživanja, sv. 4 (2010), str. 581-594. "Globalna neo-liberalna demokracija u minimalnoj državi", Filozofska istraživanja, sv. 4

(2006), str. 849-861."Prije-ugovorno stanje i moderni red", Filozofska istraživanja, sv. 1 (2008), str .35-48"Reprodukcija biomoći", ARHE, sv. 10 (2008), str. 77-92.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEMESažetak na hrvatskom jeziku(maksimalno 1000 znakova s praznim mjestima):

Tema predstavlja opis mijena kulture/sebstva koje se zbivaju unutar sfera dihotomije pojedinačno -opće.Tema razmatra odnos pojedinačno-opće sa stajališta filozofije povijesti pronalazeći sukladnost,s jedne strane u zahtjevnosti Kantove pragmatičke antropologije, a s druge strane u kritici empirijskog sebstva u teoriji kulture H. Marcusea i Ch. Lasha, te filozofskim refleksijama o sebstvu V.Gerhardta. Ekspozicija mijena zadana uzročnošću

19

principa samoodređenja kao principa individuacije i načela zbilje stavlja u prvi plan izazov i značenje dihotomije pojedinačno-opće. Pristup temi određen je kritičkom analizom narcističkog tipa kulture kao aglomeracije dominantnoponavljajućih iskustava, ubrzanih i usporenih, te pronalaženjem izvannarcističkih perspektiva. Tema sagledava odnos ethosa (sve živo u bitku) i etike; poprište teme zbiva se u jasnostida ethos kristalizira etiku.


The theme provides a description of culture/self changes which take place within the spheres ofindividual - general dichotomy. The theme deals with the individual-general relation from the facet of the philosophy of history finding, on the one hand, the compatibility with the complexity of Kant’s pragmatic anthropology and, on the other hand, with the critic of empirical selfness in the theory of culture by H.Marcuse and Ch.Lash and with the philosophical reflections on selfness by V.Gerhardt.Exposition of changes given by the causality of a self-determination principle as a principle of individuation and principal of reality brings to the foreground the challenge and meaning of dichotomy individual-general.The approach to the theme is determined by a critical analysis of a narcissistic type of culture as agglomeration of dominantly repeating experiences, accelerated and slow ones and by retrieving beyond-narcissistic perspectives.The theme views the relationship between the ethos (everything live in the being) and the ethics;the battlefield of the theme goes on in the clarity that ethos crystallizes the ethics.


Kantovo kritičko istraživanje sebstva uspostavlja motrište svijesti epohe s pripadajućim razumijevanjem dihotomije pojedinačno-opće koje djeluje kao referentni okvir prethodeći bitnim ostvarenjima kritičke teorije društva.Temeljni tematski postulati sagledavanja odnosa pojedinačno-opće ovoga rada jesu: imperativ sagledavanja aspekata općega u pojedinačnom ljudskom djelovanju kao i sama uloga praktičnoga u sferama poimanja razvoja sebstva. U percipiranju "opadanja" značenja njemačka klasična idealizma i pripadajućih postulata golemu su ulogu odigrale teorije progresivizma i moderne doktrine (pratiteljice tehnološkog uspona moderne/postmoderne). U kritičkoj se poziciji prema teorijama progresivizma i doktrina vladajućeg postulata permisivnosti pojavljuju H.Marcuse i Ch.Lash ukazujući na problematičnost standardiziranosti i selektivizma sebstva (u zarobljenosti potrošačke i narcističke kulture), a triptih zbilje sebstva dovršen je Gerhardtovim zahtjevom za puninom individualno-opće.Lashovi pokazatelji otklona od zajednice kao općega upućuju na „začaranost“ globalne orijentacije postmoderne svijesti.U tom se smislu etika samoodređenja u suvremenoj misli pojavljuje kao uporište izvannarcističke perspektive.Negacija zbiljskoga, provodiva umom kao i razmatranja ostalih dimenzija umnoga (čime se bave ogledi o aporiji uma frankfurtske škole), kojima se pridružuju objavljivanja težnje uma ka zadržavanju-ponavljanju (Ch.Lash) uz određivanja radnji uma i posljedičnog kauzaliteta koji podrazumijevaju određivanje sebstva kao prezentnosti nad-empirijskog(V.Gerhardt) – „obostranost“ je koju rad sagledava u prikazu uloge i zadaće uma u filozofsko-povijesnom kontinuumu. U tom smislu doktorski rad pokušava prikazati paralelizam i suglasje s jedne strane antropologijsko-kritičkog sagledavanja empirijskog karaktera sebstva trolista (H.Marcuse, Ch.Lash,V.Gerhardt), a s druge strane perspektivizam Kantova poimanja dihotomije pojedinačno-opće i pripadajućih zadataka pragmatičke antropologije.Lash, nadahnut tradicijama psihoanalize i Marcusea s namjerom dramatizira odnose i srazmjere predsvjesnoga kao usaglašavajućega i neusaglašavajućega, nesvjesnoga koje predstavljaju interpreti i pseudointerpreti stvarnosti,te svjesnoga koje označuje njihova složenost što u prvi plan stavlja odnos zbiljskoga i umnoga, koji V.Gerhardt do kraja razrađuje. Odlučujučim pojmovima: podržavatelj radnje i narcističko sebstvo jedne teorijske izvanvanvremenske rasprave - (frankfurtski krug), H. Marcuse, Ch.Lash - priklanja se pojam i načelo samoodređenja kao primarni pojam biti sebstva (V.Gerhardt), dakle pojam samoodređujućeg bića. Moć iluzije na koju upozorava Lash biva skršena sveprožimajućom gustom prezentnošću zbiljskoga.Motivacijski markusijanski izrazi: jednoobrazno kontrolirana i organizirana stvarnost, nadzor nad sviješću, društvo koje se igra (među inima i destrukcijom), ljudi i stvari organizirani kao instrumenti, načelo izvedbe kao predominantni oblik načela zbilje, desublimacija (koja ne zahtijeva visok stupanj autonomije i razumijevanja) kao vladajući antipod

20

sublimaciji, nevidljivost vitalnih centara koji upravljaju receptima za nehumanost i nepravdu u post-industrijskom društvu, pojedinac apsorbiran u masovnu komunikaciju, sve razorniji i eksplozivniji žargon i „buka“ u ljudskoj komunikaciji koja odumire, „opstanak“ transcendirajućih istina, umjetnosti i filozofije u prerijetkim utočištima društva, fantazija koordinirana s frustracijom, negativno obilježavanje bajki – tvore , prema dosadašnjim rezultatima istraživanja, bitne elemente teorije kulture/sebstva u prikazu Ch.Lasha. Marcuseovo viđenje standardizirane individualnosti kao predominantne u jednoobraznom potrošačkom društvu i Lashove refleksije o individualno-društvenoj stvarnosti post-liberalnog kapitalizma obojenoj načelom permisivnosti promotrive su sa stajališta etabliranja određenoga empirijskog karaktera sebstva. Doba kada narcistički poremećaji ličnosti kao karakterni poremećaji ličnosti, uz shizofreniju i druge oblike poremećaja i graničnih ličnosti postaju pretežnim oblikom mentalnih kliničkih oboljenja istodobno je i doba kada narcizam tvori značajan dio strukture postmoderne svijesti i njezine svakidašnjice. Kultura nadomak tehnološkom progresivizmu i perfektibilnosti istodobno se sagledava kao prevladavajuća stagnirajuća razina doživljajne svijesti i kao pristup koji na prividan a „smirujući“ način „umiruje“ u osnovi antagonistički i dramaturški odnos ega i vanjske zbiljnosti. Odrednice mišljenja frankfurtske škole o umu i odnosu pojedinačno-opće predstavljaju kontekstualizaciju Lashova prikaza nehorizontalnosti narcističke kulture prouzročene otklonom od usmjerenosti prema općemu. Za Lashovu teoriju kulture/sebstva prevladavajući uvjeti postmodernog života podržavaju raznovrsne oblike narcizma (što predstavlja preobrazbu prethodnoga empirijskog karaktera sebstva koji „rukuje sviješću“ u oblik prilagodljivijega empirijskog karaktera sebstva koji nadzire svijest) koji promoviraju samoobuzetost kao alternativu identitetu, „oslobođenje“ osobnosti umjesto sebeostvarenja te nalažu nadzor kao protuodgovor sublimaciji. Fokus na konceptualnost narcističkog sebstva i pripadajući, u njemu zaoštreni i kristaliziran subjekt-objekt odnos imaju ključnu ulogu u određivanju etičke misli o samoodređujućem biću–čovjeku, kakvu zatječemo u sustavu misli V.Gerhardta.

Razmatranje posljedica sraza zbilje i laičkog ethosa prema porastu polariteta i prevladavajućih sindroma postmoderniteta (formiranim novim oblicima i sadržajima kulturalne, političke, ekonomske, psihološke, ekološke i etičke lišenosti), koji okupiraju stvarnost u svrsi su traženja transformativnih puteva sebstva. Te se lišenosti promatraju kao odraz sraza predodžbe čovjeka o samom sebi i njegova krajnje neadekvatnoga a stvarna položaja. Nije nemalo bitno promotriti nastup narcističke projekcije u ulozi „motritelja svijeta“ i oblik samoodređenja koji ta projekcija simultano stječe. Neizdvajanje niti jednog ideala na razini uzoritosti u postmoderni na razini laičkog ethosa interpretira se u nekim sustavima misli (etika autentičnosti Ch.Taylora) kao nepristranost svjetonazora liberalnih društava u vezi s pitanjem o orijentiru prema dobrom životu ili u povodu postuliranja boljih, viših ili uzvišenijih oblika života a ne kao značajna izgubivost boljih, viših ili uzvišenijih oblika života postmoderne što se ovim radom teži akcentirati. Konfiguracije pseudo-identiteta poput: pseudo-osobe (E.Fromm), standardizirana individualnost (H.Marcuse), izvođačko sebstvo (Ch.Lash) promatraju se kao prijelazni oblici svijesti/stvarnosti individualiteta/zajednica ka ispunjenijim oblicima samoodgovornoga i samoodređujućeg postojanja.Tema doktorskog rada utoliko sagledava sebstvo kroz kulturu; samospoznaju unutar općega potvrđujući sa stajališta filozofije psihologije i socijalne filozofije potrebu nadilaženja „predstave psihologijskog zakona“ prema kojoj su „svijet (koji) postoji po sebi i individualnost (koja) postoji za sebe" odrednice subjekt-objekt odnosa. Smisao istraživanja jest upozoriti na kulminacijsku točku referiranja kritičke teorije društva/uma (H.Marcuse, M.Horkheimer) kao polaznih ishodišta suvremenih promišljanja (Ch.Lash) o prevladavajućem obliku postmoderne svijesti u otuđenju kao i prikazati perspektive izvannarcističke orijentacije (V.Gerhardt i drugi). Utjecaji kasne narcističke kulture na ethos otvaraju nam pitanja imobilizacije grupne narcisoidnosti i narcističke orijentacije sebstva/zajednica, jer je markusijanska kontekstualnost „utrnuća istine“ u Gerhardtovu obratu promotriva kao rastvaranje mimetičkih struktura. Sabranost odgovora iz domene pragmatičke antropologije pronalazimo u kontinuitetu uvida o vrhovnim sadržajima svijesti H.Marcusea, Ch.Lasha i V.Gerhardta. Srodnost interpretacija vrednovanja vrhovnih sadržaja svijesti i zajednička „potraga“ za značenjem sfere općega/nadindividualnog, koju čine, jedan za drugim, V.Gerhardt, Ch.Lash, H.Marcuse, u kontinuumu geometrijskog karaktera uspostavlja trolist uvida o značenju sebstva u kulturi, pojedinačnoga u općemu - motivirajućih filozofema ovoga rada. Kritika formalizirana uma kao ne-zbiljskog i skepsa prema "dalekosežnosti" djelovanja empirijskog sebstva (H.Marcuse i Ch.Lash) pomažu Gerhardtovu razumijevanju umnog/zbiljskog, kao onog koji nalaže jedinstvo pojma situacije i cjeline života, što se iznova pojavljuje u obliku pitanja sebstva: Što trebam činiti?


HIPOTEZEI


21

Manifestacije mijena odnosa pojedinačno-opće (individualitet - društvo/nadindividualitet) objavljuju dalje aspekte, dimenzije i značenja mijena subjekt-objekt odnosa; sagledavanje dihotomije pojedinačno-opće u kontekstu mijena i preobrazbi kulture sebstva u predstavljanju subjekt - objekt odnosa kao: antagonizma, indiferencije, prianjanja (podržavanja), narcizma (zadržavanja-ponavljanja), te identiteta. IINerazloživost pitanja o univerzalizmu ljudske prirode u sferi razlikovanja od identiteta; i obratno

CILJEVI I Ideju frankfurtskog kruga o početku kraja ne-ljudske povijesti, skraćenu i postavljenu u upitno-dramatičnom obliku Lashovih kulturološko-povijesnih refleksija o konzekvencijalnosti egzaltacije pseudo-stvarnosti postmoderne prikazati u Gerhardtovu obratu (individualnost - princip samoodređenja) kao djelotvornu


Predstavljanje utjecaja Marcuseovih uvida o potrošačkoj kulturi na teorijska određenja narcističke orijentacije kulture/sebstva jednako je vrijedno kao i samo teorijsko razmatranje Lashove prezentacije uloge laičkog ethosa postmoderne u funkcionalnosti Marcuseovih prikaza linija postmodernizma da bi se rasvijetlio perpektivni odnos: empirijsko sebstvo-vrijeme. Ch. Lash opisuje trenutak prijelaza industrijskoga u post-industrijsko društvo kao i prijelaz obiteljsko-poduzetničkog oblika liberalnog kapitalizma u korporacijsko-menedžerski, čime su uspostavljene mijene kulture/sebstva. Jedan od aspekata dihotomije pojedinačno-opće nalaže strukturiranost, teksturu i obilježje toga odnosa, a mijene identiteta sebstva/kulture odražavaju prisutnost promjena i dinamičnosti u strukturiranosti, obilježjima i teksturi tih odnosa. Plan istraživanja nastoji obuhvatiti značenje dihotomije i njezinih izazova u razmatranju aspekata subjekt-objekt odnosa, pri čemu se um razmatra kao načelo uzročnosti i samozakonodavstva(I.Kant). Nadalje, razmatranje načina i tehnika kojima iskrivljena svijest nastoji podložiti zbilju postupcima defabulacije (H.Marcuse) detaljnije se razrađuje prema planu istraživanja u strukturacijama, tehnikama i strategijama narcističkoga oblika kulture (Ch.Lash).Višedimenzionalnost tematiziranja suvremena društva u mijeni (Ch.Taylor, G.Lipovetsky, G.Debord i drugi) u funkciji je prikaza varijacija intenziteta i kvalitete mijena kulture/sebstva.

Time se otvaraju pitanja o karakteru misaonosti koja nagone um da se usmjerava prema određenim aspektima objektiviteta.Težnja je rada razotkrivanje osnovnih sfera hijerarhizacije unutar uma kao i struktura otpora prema vrhovnim sadržajima svijesti (H.Marcuse – Ch.Lash). U narcističkom poremećaju istaknuto opće stajalište ega, koji doživljava stvarnost kao uglavnom neprijateljsku, modom vezivanja kognitivnih, emocionalnih i voljnih dimenzija ličnosti, uz one sadržaje objektiviteta koji se percipiraju kao „privlačni“, odnosno neprihvaćanja sadržaja objektiviteta koji se percipiraju kao nebitni ili „neprivlačni“, ne samo da karakterizira izvođačko sebstvo (Ch. Lash), nego predstavlja i sažimanje drame uma na "uskom" prostoru svijesti .Planom istraživanja razmatra se raspon od mimetičke do samoodređujuće svijesti u domeni trolista, kao što se metodičkimpostupcima doktorske radnje zadire u razmatranje „klasičnih“ uloga empirijskoga i nad-empirijskog sebstva (nadindividualnost) unutar dihotomije pojedinačno-opće.Izvođačko sebstvo efikasno-trivijalno izaziva "neukidivost individualnosti" (V.Gerhardt) te se u pozadini tih interakcija daju iščitavati nastojanja empirijskog karaktera sebstva da postane isključivim poprištem egzistencijalnosti. Lash kulturološko-povijesnim deskripcijama izričitog sudioništva sebstva u vanjskom svijetu „samo u onoj mjeri u kojoj oni (događaji) odražavaju njegovu vlastitu sliku“ prezentira protusliku sebstva.Radno istraživanje nadalje utvrđuje konstelacije protuslike sebstva putem uvide trolista: H.Marcuse, Ch.Lash, G.Volker.Planom istraživanja obrazlaže se edukativni pad narcističkog sebstva kao posljedičnost pseudo-odgovora na izazove dihotomije pojedinačno-opće. Marcuseovi temati simbolizma potrošačke kulture/sebstva razvijenog oblika post-industrijskog društva i Lashovo prokazivanje nerješivosti srazova narcističke kulture - predstavljaju, prema odrednicama istraživanja otvaranje puta prema izvannarcističkim perspektivama (V.Gerhardt). Istraživanje obrazlaže aspekte triadičnosti (H.Marcuse,Ch.Lash,G.Volker) u interakcijama: sebstvo u određenju - sebstvo u samoodređenju.Teorijsko promatranje rezultanti dominantno predodžbenoga i mimetivnog obilježja narcističkog sadržaja svijesti (kognitivnosti, govora, emocionalnosti i konativnosti) na individualnoj i općoj razini u narcističkom pristupu stvarnosti razlaže se kao tendencija vremenitosti da u umu, uzlaznom točkom uma („vratima“ perceptivnoga i doživljajnoga), vlada ekspresija netransformiranih i nesublimiranih sadržaja svijesti, koji se predstavljaju kao vrhovni sadržaji svijesti.To nadalje utječe i uspostavlja determinacijsko djelovanje i učinke, što predstavlja točku presudnosti vremena sebstva koja je za Gerhardta ključna. Za radno istraživanje pristupi ljudskom djelovanju markusijanskog i lashijanskog karaktera - uz upućenu kritiku empirijskog karaktera sebstva i posljedicama katastrofičnog „sužavanja“ svijeta objektiviteta i „proširivanja“ područja

22

empirijskog karaktera - bitnim dijelom ustanovljavaju Gerhardtovo istraživanje načela identiteta i vremenitosti – samoodređenja, što doktorski rad dokazuje.Promatranje kontura samoodređenja i razumijevanje samoodređenja kao povratka sebstva inteligibilnom jedinstvu svijeta i pojma sebe - vrijedne su odrednice radnog istraživanja. Potenciranje individualnosti (V.Gerhardt) perspektivni je odgovor na pad narcističkog sebstva (Ch.Lash) i standardizirane individualnosti (H.Marcuse).Značenje i smisao mijene, od represivne prema prividno nerepresivnom obliku svijesti postmoderne, objašnjava se krajnje jezgrovitom uporabom konfiguracija pseudo-identiteta u padu, vladajućih i ostalih. Dio istraživanja posvećuje se značenju determinacije i prediktibilnosti ljudskog ponašanja u kontekstima uvjetovanja postmoderne (H.Marcuse, Ch.Lash), ali i pitanjima u kojima sferama uma uvjetovanje više ne iskazuje svoju efikasnost, što predstavlja Kantovo ishodište. Perspektive indeterminacije ljudskog ponašanja (V.Gerhardt), upravo u kontekstima uvjetovanja, a putem određujućeg značenja dihotomije pojedinačno-opće, predstavljaju kreativno područje istraživanja. Sjedinjavanje kritike potiskivanja vrhovnih sadržaja svijesti (H.Marcuse), kritike narcističke svijesti (Ch.Lash) i razumijevanje slobode kroz potenciranje individualnosti (V.Gerhardt) osnovna su izvorišta metodičkog istraživanja pri razumijevanju stvarnosti identiteta. Jedno od poglavlja rada bavilo bi se tematom prevladavajućih poremećaja postmoderne, uz osvrt na narcističku konceptualnost u poremećajima ličnosti, psihozama, autizmu (navedimo: narcistički doživljaj stvarnosti u nezanemarivim je tragovima prisutan i u autističnom doživljaju stvarnosti - sklonost neživoj prirodi, promatranje jednolikih i kaleidoskopnih struktura iskustava, doživljavanje svijeta objektiviteta i drugih ljudi kao instrumentarija čija se svrha iscrpljuje u vođenju i upravljanju, plitke reference emocionalnosti i ostala obilježja koja se terapijskim modelima nastoji prestrukturirati i u mogućem obliku dovesti do oblika mijene približnijeg identitetu sebstva). Ekstrakciju bitnih postupaka svijesti moguće je izvesti iz tog temata. Radi promatranja mijena i razvoja u nepovoljnim okolnostima dodatak ovom doktorskom radu činilo bi terensko istraživanje (psihijatrijske ustanove Ugljan, Zagreb i Osijek) na temu: „Mijene i razvoj u nepovoljnim okolnostima“. To bi terensko istraživanje bilo posvećeno isključivo poremećajima koji uključuju narcističku konceptualnost.Zaključni plan istraživanja obuhvaća teorijsku argumentaciju nerazložnosti pitanja o ljudskoj prirodi u kontekstu razlikovanja od identiteta; i obratno. Pri tom intenzitet principa samoodređenja daje teorijsku podlogu tom dijelu istraživanja.Za Volkera Gerhardta razumijevanje Ja kao suverena svojih činova predstavlja u kontekstu istraživanja prostor „otvaranja“ izvannarcističke perspektive, ne kao zadane i trajne no upravo kao stalne mijene (kontinuiteta života/“smrti“ identiteta) u kojoj jedino identitet jest i hoće biti. Interakcijom suverenosti vlastitih činova i mijena identiteta razmatraju se ključni aspekti promatranja istraživanja subjekt-objekt odnosa u dosegu teme. Ono što je zadano i trajno za etičara kao što je Gerhardt etička je svrha, koja ni manje ni više traži samo jedno - sigurnost u sebe, čime se etika etablira kao disciplina o prakticiranoj samostalnosti čovjeka. Oblik sigurnosti kojemu Gerhardt stremi neproizlaziv iz „rukovanja sviješću“ (H.Marcuse), predodžbene svijesti o sebi (Ch.Lash), iz „primarne i sekundarne distance“ otkriva se tek u sferama praktičkog djelovanja koje bezuvjetnošću ustvrđuje bezuvjetno u svemu uvjetovanome.

Metodologija- metoda analize, komparacije i sinteze interpretacija svijesti (u otuđenju) interdisciplinarna karaktera; sinteza analitičkih uvida o obilježjima i svrsi svijesti sebstva/kulture u otuđenju, - analiza istraživanja narcističke konceptualnosti u raznolikosti poremećaja postmoderniteta (korištenje DSM-IV klasifikacije), - terensko istraživanje (psihijatrijske ustanove Ugljan, Zagreb, Osijek): mijene i razvoj u nepovoljnim okolnostima (prevladavajući slučajevi poremećaja s narcističkom konceptualnošću) - uključivanje metode analize, komparacije, upitnika, intervjua; ispitanici reprezentativnog uzorka - dobrovoljci koji su prošli psihijatrijsku obradu i nisu više hospitalizirani, - uporaba relevantnih statističkih podataka- praćenje rasprava odgovarajuće znanstvene tematike


Razmatranje dihotomije pojedinačno-opće i njezinih izazova u prvenstvenosti subjekt-objekt odnosa, razmatrano sa stajališta filozofije kulture i etike pridonosi premošćivanju jaza filozofije psihologije i socijalne filozofije. Veliki dio prostora doktorskoga rada, posvećen analizi narcističke kulture kao individualne i opće orijentacije, aspirira potrazi za izvannarcističkim perspektivama sebstva/zajednice sadašnjice.

23


1. Adorno, Theodor: Negativna dijalektika, BIGZ, Beograd, 1979. 2. Burger, Hotimir: Sfere ljudskog, Prometej, Zagreb, 2001. 3. Burger, Hotimir: Ljudska moralnost, studije o antropologiji i etici, Naklada Breza, 2008. 4. Debord, Guy: Društvo spektakla, Arkzin, Zagreb, 1999. 5. Flego, Gvozden, Marcuseovo i Frommovo shvaćanje otuđenja, disertacija 6. Freud, Siegmund: Budućnost jedne iluzije i drugi spisi, Naprijed, Zagreb, 1986. 7. Gerhardt, Volker: Samoodređenje - princip individualnosti, Demetra, Zagreb, 2003. 8. Gerhard Volker: Individualitat, das Element der Welt, Beck Verlag, Munchen,2000. 9. Gerhardt, Volker: Immanuel Kant: Venunft und Leben, Reclam-Verlag, Stuttgart,2002. 10. Hegel, G.W.F: Fenomenologija duha, Filozofska biblioteka, Zagreb, 2000. 11. Max Horkheimer, Pomračenje uma, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989. 12. Max Horkeheimer, Teodor Adorno: Dijalektika prosvjetiteljstva: filozofijski fragmenti, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989. 13. Kant, Immanuel: Kritika praktičnog uma, Naprijed, Zagreb, 1974. 14. Kant, Immanuel: Antropologija u praktičkom pogledu, Naklada Breza, 2003. 15. Kant, Immanuel: Metafizika ćudoređa, Matica hrvatska, Zagreb,1999. 16. Kernberg, Otto: Borderline Conditions and Patological Narcissism, New York, Jason Aronston, 1975. 17. Lash, Christopher: Narcistička kultura,američki život u doba smanjenih očekivanja, Naprijed, Zagreb, 1986. 18. Lash, Christopher: Pobuna elita i izdaja demokracije, Biblioteka BIS, Novi Sad, 1996. 19. Lash, Christopher: Minimal Self, New York, 1984. 20. Lash, Christopher : The True and Only Heaven: Progress and Its Critics, W.W.Northon&Comp, New York, 1991. 21. Lipovetsky, Gilles: Doba praznine: ogledi o suvremenom individualizmu, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987. 22. Lipovetsky, Gilles: Paradoksalna sreća: ogled o hiperpotrošačkom društvu, Antibarbarus, Zagreb, 2009. 23. Marcuse, Herbert: Čovjek jedne dimenzije - rasprave o ideologiji razvijenog industrijskog društva, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989. 24. Marcuse, Herbert: Kultura i društvo, BIGZ, Beograd, 1977. 25. Marcuse, Herbert: Hegelova ontologija teorija povijesnosti, Veselin Masleša, Sarajevo, 1981. 26. Marcuse, Herbert: Eros i civilizacija, Naprijed, Zagreb, 1985. 27. Rathus, A.S: Temelji psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2001. 28. Spinoza, Baruch :Etika, dokazana geometrijskim redom,Demetra, Zagreb, 2000. 29. Taylor, Charles: Etika autentičnosti, Verbum, Split, 2009. 30. Theunissen, Michael: Der Andere.Studien zur Sozialontologije der Gegenwart, Berlin, 1965.




Nacionalnofinanciranje

Međunarodnofinanciranje


Samostalno financiranje

sama financiram troškove poslijediplomskog studija


Suglasnost predloženog mentora i doktoranda s prijavom teme

24


Potpis

(ime i prezime prvog predloženog mentora)

Potpis

(ime i prezime drugog predloženog mentora)

Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, 31.08. 2011. Potpis


M.P.


25



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: MIROSLAVA VUČKO


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij filozofije



Jezik pisanja rada: hrvatski

Hrvatski Mijene kulture i sebstva u dihotomiji pojedinačno-opće

Engleski Changes of the Culture and the Self in Dichotomy Individual-Universal

Područje/polje: Humanističke znanosti/filozofija/socijalna filozofija

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr.sc. Ankica Čakardić, doc.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1. dr.sc. Lino Veljak, red.prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Hrvatska

[email protected]

2. dr.sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Hrvatska

[email protected]

3. dr.sc. Ankica Čakardić, doc.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskoga vijeća, 24. 01. 2012., točka 132.


26


Kako nije predviđeno uključivanje ispitanika u rad, nije bilo potrebno odobrenje Etičkoga povjerenstva

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaNije predviđena javna obrana teme.


Miroslava Vučko kao predmet doktorskoga rada u svojemu sinopsisu predlaže istraživanje mogućnosti utjecaja Marcuseovih uvida o potrošačkoj kulturi na teorijska određenja narcističke orijentacije kulture/sebstva. Da bi se rasvijetlio perspektivni odnos empirisjko sebstvo-vrijeme, analizira se teorijsko razmatranje Lashove prezentacije uloge laičkoga ethosa postmoderne u funkcionalnosti Marcuseovih prikaza linija postmodernizma. Uporište za pretpostavku rada o mijenama kulture/sebstva kandidatkinja nalazi u Lashovim opisima trenutka prijelaza industrijskoga u post-industrijsko društvo kao i prijelaz obiteljsko-poduzetničkog oblika liberalnog kapitalizma u korporacijsko-menadžerski. Polazeći od suvremenih interpretacija odnosa pojedinačno-opće i subjekt-objekt odnosa, pristupnica je uočila niz problema koji bitno razlažu društvo u mijeni: značenje dihotomije i njezinih izazova u razmatranju aspekata subjekt-objekt odnosa, pri čemu se um razmatra kao načelo uzročnosti i samozakonodavstva (I. Kant), razmatranje načina i tehnika kojima iskrivljena svijest nastoji podložiti zbilju postupcima defabulacije (H. Marcuse) što se detaljnije razrađuje prema planu istraživanja u strukturacijama, tehnikama i strategijama narcističkoga oblika kulture (Ch. Lash) i višedimenzionalnost tematiziranja suvremena društva u mijeni (Ch.Taylor, G. Lipovetsky, G. Debord i drugi) što bitno uvjetuje intenzitet i kvalitetu mijena kulture/sebstva. Može se očekivati da će rad pristupnice Vučko dati bitan doprinos suvremenim diskusijama o društvenim i kulturnim mijenama, te ponuditi valjanu argumentaciju u prilog postavke o ocjeni uzročnoga principa samoodređenja kao pretpostavke individuacije i načela zbilje u dihotomiji pojedinačno-opće.


Sinopsis pokazuje da pristupnica u svim aspektima sustavno i pregledno razlaže temu te da poznaje temeljnu znanstvenu literaturu istraživanoga područja. Pristupnica je ispunila sve uvjete Poslijediplomskoga doktorskog studija filozofije i ima potrebne znanstvene i stručne sposobnosti za izradu doktorskoga rada. Stoga, predlažemo da se prihvati njezina tema "Mijene kulture i sebstva u dihotomiji pojedinačno-opće" te da se pristupnici odobri izrada doktorskoga rada pod vodstvom doc. dr. Ankice Čakardić (Odsjek za filozofiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).




2012./2013., ljetni semestar


27

Potpis





1.(predsjednik Povjerenstva)

dr. sc. Lino Veljak, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

2.dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

3.dr. sc. Ankica Čakardić, doc., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

4.

5.


28


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: VILKO KLASAN, mr.sig.


Naziv studija: POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ INFORMACIJSKIH ZNANOSTI




Ime i prezime majke i/ili oca: Anto Klasan

Datum i mjesto rođenja: 20.travnja 1963. Ivanjska

Adresa: Kamensko 14, Karlovac

Telefon/mobitel: 047/423280, 099/7088598

E-mail: [email protected] ; [email protected]



2009- Poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti FF - Zagreb2003.-2005. Poslijediplomski magistarski studij sigurnosti na VŠS - Zagreb2000.-2001. Ratna škola OS SR Njemačke - Hamburg 1998. Vojna diplomatska škola OSRH - Zagreb1982.-1985. Zrakoplovna tehnička vojna akademija – Rajlovac1977.-1981. Zrakoplovna tehnička srednja vojna škola – Rajlovac1969.-1977. Osnovna škola – Ivanjska


2009. - Ministarstvo obrane RH2004.-2009. Ministarstvo obrane RH - Vojni izaslanik RH u SR Njemačkoj i Češkoj Republici, Veleposlanstvo RH u Berlinu1991.-2004. Ministarstvo obrane RH1985-1991. Časnik JNA


29

mailto:[email protected]


Objavljeni radovi:

1. Neširenje oružja za masovno uništavanje // Hrvatski vojnik / br. 1, Zagreb: MORH, listopad 2004., str. 21-24,

2. Upravljanje vojnim znanjem // National Security and the Future Journal / Zagreb: Udruga sv. Jurja, u tisku,

3. Razvojna djelatnost i obrambene pripreme//Zaštita/ br.2/2011, Godina VII, Zagreb travanj 2011,str.48-51,

4. Poslovne izvjesnice i vojno-gospodarska diplomacija//Polemos/ Hrvatsko sociološko društvo i Naklada Jesenski i Turk/ Institut za društvena istraživanja u Zagrebu/u tisku. Sudjelovanje na konferencijama/okruglim stolovima:

5. Konferencija „Svi i sve protiv terorizma“, organizatori: Konrad Adenauer Stiftung, DEFIMI, HCZ, Zagreb, 2.-3. listopada 2003,

6. WMD Crime Scene Operations, US DoD International Counterproliferation Program, Zagreb, 16.-20. February 2004,

7. WMD Crime Scene Management, US DoD International Counterproliferation Program, Zagreb, 15.-19. March 2004,

8. Civil-Military Responses to Terrorism, Mediterranean Regional Seminar, Valleta, Malta, 3.-14. May 2004,

9. Expertengespräch: Network Centric Warfare, Deutsche Gesellschaft für Auswärtigepolitik – DGA, Berliner Forum Zukunft, Berlin, 16.-17. März 2005,

10. Forum Sicherheitspolitik: Impulse 21., BMVg, Berlin, Germany, 13.-14. July 2005.11. 5. Berliner Sicherheitskonferenz, Behörden-Spiegel Gruppe, Berlin, Germany, 23.-24.

October 2006,12. ISAF Regional Command North CHOD Conference, Berlin, Germany, 19.-21. November

2007,13. 8. Inovationsforum EADS, Ground Radar&IFF Defence Electronics Information Systems,

EADS Deutschland, Berlin, Germany, 27. February 2008,14. Information Warfare, Die Akademie der Bundeswehr für Information und Kommunikation

(AIK), Strausberg, Germany, 05. March 2008, 15. Republika Hrvatska – nova članica NATO, predavanje za VDZ u SR Njemačkoj, Berlin,

SR Njemačka, 15. svibnja 2009.


Hrvatski: UČINCI STRATEGIJA INFORMACIJSKOG RATOVANJA NA DONOŠENJE ODLUKA I OBLIKOVANJE JAVNOG ZNANJA

Engleski: EFFECTS OF INFORMATION WARFARE STRATEGIES ON DECISION MAKING AND PUBLIC KNOWLEDGE SHAPING


Područje/polje: Društvene znanosti/Informacijske i komunikacijske znanosti



Prvi mentor: Prof.dr.sc. Miroslav Tuđman Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

mtudman@ ffzg.hr

Drugi mentor:

30


1. Miroslav Tuđman: "Information Warfare and Public Knowledge", Journal for Intelligence, propaganda and Security Studies, Vol. 1, No. 1, Wien, ACIPS, 2007.

2. Miroslav Tuđman: "Suverenitet ili izolacija. Skica za istraživanje informacijskih strategija i predodžbenih shema u javnome znanju", u: M. Tuđman, Mate Ljubičić (urednici): "Hrvatska i Zapadni Balkan", Zagreb: HIP, 2007., str. 57-88.

3. Miroslav Tuđman, Mate Ljubičić (ur.): "Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije 'Oluja'", Zagreb: UHIP, 2008.4. Miroslav Tuđman: "Informacijsko ratište i informacijska znanost", Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2008.5. Miroslav Tuđman:“New European values and small nations“, Zagreb:National security and the future, Vol. 9. No. 1-2., 2008

Prvi mentor:

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Revolucija u vojnim teorijama i koncept umrežnog ratovanja umjetno su proširili bojišnicu u područje “pete dimenzije”: virtualni (informacijski i kognitivni) prostor ljudskog znanja i percepcije. Samo posjedovanje informacija ne znači i dostizanje stanja informacijske nadmoći već njihovo učinkovito korištenje na ciljanu publiku rezultira željenim učincima i oblikovanjem javnog znanja. Odluke koje se donose na temelju informacija, točnih ili netočnih, potpunih ili nepotpunih, mogu u doba rata odlučujuće utjecati na njegov ishod, dok u miru utječu na oblikovanje i upravljanje korpusom javnog znanja ciljane publike. Informacijsko ratovanje je proces trajne naravi u vremensko-prostornom kontinuumu u kojem se stalno provode razne informacijske operacije. Informacijsko ratovanje je proces koji egzistira prije nego što dođe do objave rata ili do oružanog sukoba u klasičnom smislu i ne završava prestankom bojnih djelovanja. Najvažniji cilj informacijskog ratovanja je utjecaj na proces donošenja odluka – odluke koje se donose „u korist vlastite štete“ imaju za posljedicu poraz u ratu, a u miru „vanjski“ utjecaj na korpus javnog znanja. Za proces donošenja strategijskih odluka primjenjuje se Boydov koncept MOOD-petlje (Motriti, Orijentirati, Odlučiti, Djelovati) na koji se u informacijskom ratovanju koriste četiri temeljne strategije informacijskog ratovanja (1.Poricanje, 2. Obmanjivanje, 3. Ometanje i 4. Subverzija) koje su teorijski razrađene i dosada primjenjivane samo u njegovom „tehničkom“ aspektu.


Revolution in military theories and the concept of network centric warfare have brought an artificial expansion of battlefield into the “fifth dimension”: virtual (information) space and (cognitive) space of human perception. Possession of information alone does not necessarily mean information superiority. Effective use of information on a target population results in wanted effects and shaping of public knowledge. Decisions based on information, true or false, in a time of war can have a decisive effect on the outcome of the war itself, whereas in peace an effect on shaping and management of public knowledge. Information warfare is a continuous process in the space-time continuum in which all kinds of information operations are continuously performed. It means that warfare with information is a state that exists before armed conflict in the classic sense has begun or before war is officially engaged and it does not end after military actions. The most important goal of information warfare is the decision-making process - decisions made “for the benefit of one’s own damage” have defeat in war as a consequence and in peace an “outer” influence on public knowledge. For the strategic decision making process Boyd’s concept of OODA-loop (Observe, Orient, Decide, Act) is applied, on which in information warfare four canonical information warfare strategies (1. Degradation; 2. Deception, 3. Destruction, 4. Subversion) are used for that purpose that are theoretically developed and until now were only used in its “technical” aspect.


31

Informacija, njeno tumačenje i njena uporaba, stoljećima je bila bitan čimbenik u određivanju sudbina pojedinaca i zajednica, a posebno u vremenima vođenja ratova. Teoretičari rata i vojni zapovjednici držali su je vrlo bitnom za postizanje pobjede u pojedinačnim bitkama te ukupne pobjede u ratu. Nastojanja da se dobiju ključne informacije o neprijatelju bila su neprekidna djelatnost svih zapovjednika kako bi se na temelju njih donijele najbolje odluke. Međutim, zbog samog karaktera rata, nikada u povijesti niti jedna vojna organizacija nije mogla raspolagati svim potrebnim ili željenim informacijama. Ovaj nedostatak informacija Clausewitz je nazvao maglom rata, a neizvjesnost provedbe i ishoda ratnih operacija, frikcijom. U klasičnim teorijama ratovanja težište u vođenje rata i projekciji vojne moći bilo je na planiranju i provedbi tzv. kinetičkih operacija u fizičkoj domeni u svim dimenzijama (zemlja, zrak, more, kasnije i svemir), dok su se operacije u informacijskoj i kognitivnoj domeni smatrale manje važnima. Posljednje dekade dvadesetog stoljeća, definirane i kao prijelaz u informacijsko doba, pokazale su da je informacija postala središnji potencijal svjetske proizvodnje i vojne moći. Razvoj novih tehnika i tehnologija za brže, bolje i učinkovitije prikupljanje, obradu, korištenje i prijenos informacija stalno rastućem broju mogućih korisnika, otvorio je prostor za izradu novih doktrina i strategija temeljenih na želji za postizanjem informacijske nadmoći. Postizanje informacijske nadmoći ili čak dominacije u informacijskom okruženju pretvorilo se u jedan od odlučujućih čimbenika vođenja rata i provedbe informacijskih strategija i njima pripadajućih informacijskih i medijskih operacija. Ova promjena paradigme i promjena težišta djelovanja iz fizičke, preko informacijske u kognitivnu domenu izrodila je novi pojam – „informacijsko ratovanje“ iz kojega su onda nastali pojmovi „informacijske operacije“, „strategijsko komuniciranje“, „javna diplomacija“, „kognitivno ratovanje“, „osvajanje uma i srca“, „kontrola javnog mnijenja“ i drugi. Zajednički nazivnik navedenih pojmova je – informacija, odnosno obavijesti i izvjesnice – koje u donošenju odluka postaju gravitacijsko središte (GS) (engl.Centre of Gravity, CoG) odnosno ključni čimbenik uspjeha u ratu, ali i cilj i sredstvo informacijskog ratovanja. Samo posjedovanje informacija ne znači istovremeno i postizanje stanja informacijske nadmoći, nego njeno učinkovito korištenje na ciljanu publiku koje rezultira željenim učincima i oblikovanjem korpusa javnog znanja ciljane publike (CP). Clausewitz definira rat kao „produljenje politike drugim sredstvima“, a pobjedu u ratu definira „nametanjem svoje volje protivniku“. Ova projekcija moći nekad se ostvarivala kinetičkim operacijama dok se danas ostvaruje provođenjem ili informacijskih operacija ili njihovom kombinacijom. Oblikovanjem korpusa javnog znanja CP može se u miru „nametnuti svoja volja“. Informacijsko ratovanje i naučene lekcije iz suvremenih ratova pridonose razvoju novih teorija vojnih znanosti s drukčijim razumijevanjem suštine vođenje rata. Prema njima je informacijsko ratovanje proces trajne naravi u vremensko-prostornom kontinuumu u kojem se stalno provode razne informacijske operacije. To znači da je vođenje informacijskog rata stanje koje egzistira prije nego što dođe do oružanog sukoba u klasičnom smislu odnosno do objave rata, kao i da ono ne završava prestankom bojnih djelovanja pa niti primirjem jer, parafrazirajući Clausewitza, ratovanje je “sukob suprotstavljenih volja”. Druga karakteristika je višedimenzionalnost rata. Zbog tehnološkog napretka, brzine prijenosa i dostupnosti informacija na ratovanje u fizičkoj domeni sve više utiču operacije vođene u informacijskoj i kognitivnoj domeni jer odluke koje se donose na temelju izvjesnica u doba rata mogu odlučujuće utjecati na ishod rata, a u miru na oblikovanje i upravljanje korpusom javnog znanja. Zato je suštinski i najvažniji cilj informacijskog ratovanja utjecaj na proces donošenja odluka – loše i nepravovremene odluke rezultiraju strategijskom paralizom i „slamanjem volje“ što za posljedicu ima poraz u ratu, a u miru gubitak utjecaja na oblikovanje i upravljanje vlastitim korpusom javnoga znanja. Prema „Clausewitzovom trojstvu“ (vlada – narod – vojska) odluke koje se donose kao posljedica djelovanja informacijskog napadača utiču na ponašanje i djelovanje javnosti te na stanje oružanih snaga. Zbog toga, uz oblike ratovanja kojima se vrši utjecaj na IK tehnologije te sustave zapovijedanja i nadzora, sve više prostora u informacijskom ratovanju dobivaju mediji, propaganda, psihološke operacije, javna diplomacija i operacije temeljene na učincima (OTU) (Effect-based operations, EBO). Navedeno potvrđuje i praksa suvremenog ratovanja koja opovrgava klasične teorije vođenja rata i pokazuje da samo projekcijom vojne moći nema “nametanja svoje volje protivniku”, u miru ili ratu. Informacijskim ratovanjem kroz ovladavanje informacijskim prostorom, kako bi se utjecalo na proces donošenja odluka i kognitivnu domenu, moguće je postići „strategijsku paralizu“ protivnika, potencijalnog protivnika, a prema potrebi i saveznika utjecajem na pripadajući korpus javnog znanja.

O informacijskom ratovanju, kao i o suvremenim informacijskim operacijama objavljen je velik broj znanstvenih i stručnih djela. Do sada su proučene najznačajnije bibliografske kartice najpoznatijih autora koji se bave ovim područjem: Alvina i Heidi Toffler, Davida Albertsa, John Arquille, Davida Ronfeldta, Martina Libickog, Georgea J. Steina, Edwarda Waltza, Miroslava Tuđmana, Richarda Szafranskog, Johna Boyda, i dr.. Proučeni su i vojni priručnici, pravilnici, strategije, taktike i dokumenati različitih zapovjednih razina na temu informacijskog ratovanja i informacijskih operacija iz SAD, NATO saveza, najvažnijih NATO-članica (Njemačka, Velika Britanija, Kanada...), Kine i Ruske Federacije. Svaka zemlja (SAD, UK, Kina, RF) i NATO savez imaju vlastiti pristup informacijskom ratovanju i razvili su vlastiti, a NATO savez zajednički, strategijski, operativni i taktički sustav shvaćanja i uporabe informacija u različitim dokumentima (SAD: Joint Pub 3-13, Joint Pub 3-53, FM 3-13, FM 3-05.10.1, FM 3-05.30, FM 3-05.301, FM 3-05.130; UK: JDP 3-45.1; Kanada B-GL-300-05/FP-001; Australija: IOSPM).Međutim, u proučenim se djelima uočava široka raznolikost definiranja i pristupa informacijskom ratovanju kao fenomenu ratovanja u novoj „dimenziji“ koja obuhvaća tri domene.Postoji prava konfuzija oko definiranja samog pojma informacijsko ratovanje, a također i o tomu što ono obuhvaća, u kojim oblicima se javlja i što je cilj informacijskog ratovanja.Pojam se vrlo često izjednačava sa psihološkim ratovanjem, cyber i hakerskim ratovanjem, a dodatnu zabunu uvjetovao je „prijelaz” na pojam informacijske operacije. Međutim, u tim se djelima samo površno objašnjavaju strategije poznate kao četiri temeljne strategije informacijskog ratovanja, doduše samo sa tehničkog aspekta i to isključivo u fizičkoj domeni, a uopće nema radova koji bi se bavili njihovom primjenom u informacijskoj i kognitivnoj domeni informacijskog ratovanja.Također, vrlo mali broj radova bavi se procesom donošenja odluka što je glavni cilj informacijskog ratovanja. Slijedom navedenog, uopće nema radova koji bi istražili utjecaj četiriju temeljnih strategija informacijskog ratovanja (1.Poricanje, 2. Obmanjivanje, 3. Ometanje i 4. Subverzija) na proces donošenja odluka (MOOD-petlja) i na korpus javnog znanja čime se „nameće volja“ informacijskog napadača. Napisani su radovi koji dijelom analiziraju ovo područje, a izrađeni su u okviru projekta „Oblikovanje i upravljanje javnim znanjem“ Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao što je doktorska disertacija Branka Hebranga i osobito Gordana Akrapa koje predstavljaju dobar temelj za nadopunjavanje postojećih istraživanja.


32

Cilj istraživanja je analizirati fragmentarne teorije informacijskog ratovanja, utvrditi oblike, ciljeve i strategije informacijskog ratovanja i konzistentno utvrditi utjecaj i važnost informacijske i kognitivne domene u procesu donošenja odluke ciljane publike i utjecaj na njima pripadajuće, ali i povezano, javno znanje. Razviti model za primjenu četiriju temeljnih strategija informacijskog ratovanja (1.Poricanje, 2. Obmanjivanje, 3. Ometanje i 4. Subverzija) na proces donošenja odluka utemeljen na Boydovom modelu MOOD-petlje. Strategije informacijskog ratovanja, iako bazirane na Shannonovoj informacijskoj teoriji, primjenjene su u kognitivnoj domeni informacijskog ratovanja radi dostizanja strategijske paralize i utjecaja na proces odlučivanja kako bi se ostvario utjecaj na ciljanu publiku i oblikovanje njoj bliskih i/ili pripadajućih korpusa javnog znanja.H1: Primjenom četiriju temeljnih strategija informacijskog ratovanja moguće je izvršiti utjecaj na donošenja odluka (Boydov klasični model MOOD-petlje) i korpus javnog znanja.H2: Informacijsko ratovanje u svojim različitim oblicima provedbom raznih informacijskih operacija odvija se kontinuirano – u miru, krizi i ratu.H3: Republika Hrvatska je kontinuirano tj. prije, tijekom i poslije Domovinskog rata izložena informacijskom ratovanju u kojem se primjenjuju navedene strategije i modeli.



33

Materijal. Obzirom na kompleksnost definiranog problema i ciljeve istraživanja, nameće se potreba za interdisciplinarnim istraživanjem različitih javno dostupnih izvora i studija slučajeva vođenja informacijskih ratova i to primarno u znanstvenom području informacijskih znanosti, ali formulirani problem usmjerava i prema drugim znanstvenim područjima i zahtijeva promatranje s povijesnog i politologijskog aspekta.Prikazom postojećih teorijskih radova o informacijskim strategijama i donošenju odluka te raščlambom studija slučajeva (case studies) poznatih informacijskih operacija istražit će se utjecaj informacijskih strategija na donošenje odluka i oblikovanje javnoga znanja. U studijama slučaja nastoji se dati nove uvide u procese koji su unutar znanstvene discipline prihvaćeni kao važni. Studije slučaja u pravilu su višemetodske i koriste sljedeće metode: čitanje stručne literature, pregled sekundarnih dokumenata (npr. novina), traženje primarnih materijala (npr. neobjavljenih izvještaja) te intervju sa sudionicima i promatračima. Ispitanici. Znanstveno višedisciplinarno istraživanje bit će provedeno u okviru projektnog zadatka koji će istraživaču biti odobren i proveden uz potporu Instituta za razvoj obrambenih sustava (IROS) Ministarstva obrane RH. Kako je istraživanje vezano uz vremenski period Domovinskog rata, događaje koji su mu prethodili, ali i aktualnu sadašnjost, povijesnom metodom, metodom modeliranja i metodom studija slučajeva analizirat će se uzročno-posljedične veze sa informacijskim operacijama i u njima primjenjenim strategijama informacijskog ratovanja. Metodologija. Polazište istraživanja je da se informacijsko ratovanje odvija u prostorno-vremenskom kontinuumu iako je razvojem www-a prostor određen globalnim informacijskim okruženjem primjenjivim na onaj njegov dio koji neposredno i posredno utječe na ciljanu publiku. Metodom modeliranja bit će razvijen teorijski model napada strategijama informacijskog ratovanja iz tzv. tehničkog aspekta na proces donošenja odluka protivnika koji se događa u kognitivno-informacijskoj domeni. Istraživanjem će se dokazati kako se na Boydov koncept MOOD-petlje za donošenje strategijskih odluka informacijski napada s pomoću četiriju temeljnih strategija informacijskog ratovanja i njihovom kombinacijom radi oblikovanja javnog znanja te izravno pokušava utjecati na društveno pamćenje, viđenje vlastite prošlosti i sadašnjosti, te usmjerava ciljanu publiku prema determiniranoj budućnosti. U prostoru javnoga znanja iznose se različite činjenice i podaci, istiniti ali i neistiniti, zastupaju vrijednosti i „vrijednosti“ i promiču vrlo različiti ciljevi. Ipak, javnim prostorom dominira jedna (pre)vladavajuća informacijska paradigma koju određuje trenutno vladajuća elita i na temelju koje se, bez obzira na njenu utemeljenost i istinitost, formiraju nacionalni interesi i ciljevi društva i države, bez obzira da li je ista stvorena na odlukama napadnutim strategijama informacijskog ratovanja. Verifikacija razvijenog teorijskog modela izvršit će se metodom slučajeva informacijskih operacija u kojima je isti primjenjen. Zbog navedenog će vremenski period istraživanja obuhvatiti vrijeme prije, za i poslije Domovinskog rata kao i raščlambom drugih poznatih informacijskih operacija. Kako se studiji slučaja provode u veoma različitim područjima nemoguće je odrediti specifičnu ili univerzalnu metodu provođenja ili način oblikovanja studija slučaja. Za uspješnu organizaciju i provedbu istraživanja koristit će se pet koraka:1. Definiranje (početnog) teorijskog modela3. Prikupljanje podataka4. Analiza podataka i usporedba sa modelom5. Sastavljanje izvješćaPlan istraživanja. Istraživanjem želimo obraditi sljedeće tematske cjeline:1. Teorijski dio – informacijsko ratovanje:a. Informacijsko ratovanje – analiza definicija; b. Evolucija ratovanja – valovi i generacije ratovanja; c. Oblici informacijskog ratovanja;i. Ratovanje u području zapovijedanja i nadzora (Command-and-Control Warfare, C2W)ii. Izvještajno ratovanje (Intelligence-based Warfare, IBW) iii. Elektroničko ratovanje (Electronic Warfare, EW)iv. Psihološko ratovanje (Psychological Warfare)v. Hakersko ratovanje (Hacker Warfare)vi. Gospodarsko informacijsko ratovanje (Economic Information Warfare)vii. Ratovanje u „cyber“-prostoru (Cyberwarfare)2. Analitičko-eksperimentalni dio : Boydov koncept donošenja odluka (MOOD-petlja):a. Općenito o kognitivnivnim procesima; b. Boydov model odlučivanja – MOOD-petlja;c. MOOD-petlja – piramida znanja – izvještajni ciklus. 3. Temeljne strategije informacijskog ratovanja: a. Koopova teorija informacijskog ratovanja;

b. Četiri temeljne informacijske strategije – tehnički pristup1) Poricanje informacije - skrivanje i kamuflaža, stealth tehnologija; cilj je postići da je signal toliko sličan

šumu da prijemnik nije u stanju uočiti prisutnost signala (informacije) od pozadinskog šuma,2) Obmanjivanje - namjerno puštanje pogrešne informacije sa ciljem postizanja maskiranja u prijamniku,

korisni signal prijamnik nije u stanju raspoznati od lažnog signal,3) Ometanje - puštanje informacije koja izaziva oštećenje unutar neprijateljskog sustava;; cilj je ubacivanje

tolike količine šuma u kanal da prijamnik nije u stanju demodulirati tj. obraditi signal,4) Subverzija - puštanje informacije koja izaziva proces samouništenja u neprijateljskom sustavu; cilj je

navesti neprijateljski sustav na pokretanje procesa samuništenjaModel primjene četiriju informacijskih strategija na proces donošenja odluke prema konceptu Boydove MOOD-

petlje;Case studies – Informacijske operacije i oblikovanje javnoga znanja prije, u tijeku i poslije Domovinskog rata – od

Labradora do Haaga i dalje.., Perspektivni dio: Zaključak: Bespuća zbiljnosti – „javno znanje“ i „istina“ kao proizvod informacijskih strategija.

34


Nakon provedenog znanstvenog istraživanja očekuju se slijedeći rezultati:1) znanstveno utemeljeno definirat će se novi pristup teoriji informacijskog ratovanja izradom novog modela primjene četiri

temeljne strategije informacijskog ratovanja te promjene GS iz fizičke preko informacijske prema kognitivnoj domeni, 2) na temelju istraživanja povijesnih primjera informacijskog ratovanja i provedbe informacijskih operacija dokazat će se

primjenjivost specifičnih modela napada na procese donošenja odluka i korpus javnog znanje ciljane publike, 3) rezultati istraživanja čine temelj za određene izmjene u nacionalnim strategijama, programima edukacije u

obrambenom i sigurnosnom sustavu te promjenu i primjenu koncepta zaštite vlastitog informacijskog prostora, 4) na temelju znanja o strategijama, metodama, tehnikama i obrascima izvršenja napadnih informacijskih operacija

predložit će se planiranje mjera i aktivnosti za obranu vlastitog korpusa javnog znanja.


1. Alberts, D.S., et al.: Understanding Information Age Warfare, CCRP Publication Series, Washington D.C. 2001.2. Alberts, D. S., Gartska,J.J., Frederick, P.: Network Centric Warfare, Developing and Leveraging Information

Superiority, 2nd Revised Edition, CCRP Publication Series, US Department of Defense, Washington D.C. 2002.,3. Alberts, David: Information Age Transformation, Getting to a 21st Century Military, CCRP,Washington, D.C., June

2002.4. Armistead, L.& JFSC, NSA: Information Operations: Warfare and the Hard Reality of Soft Power, Brassey's Inc., Wash-

ington DC 2004.5. Arquilla, J., Ronfeldt, D.: In Athena’s Camp: Preparing for Conflict in the Information Age, RAND, Santa Monica, Cali-

fornia 1997.6. Bühl, A.: Die virtuelle Gesellschaft des 21. Jahrhunderts, Westdeutscher Verlag GmbH, Wiesbaden 2000.7. Clausewitz, K. von: O ratu, MORH, Biblioteka priručnici, Zagreb 1997.8. Dynn, M.: Information Age Conflicts, Zürcher Beiträge zur Sicherheit und Konfliktforschung Nr.64, Zürich 2002.9. FM 100-6 Information Operations, HQ Depertment of the Army, Washington DC, August 1996.10. Libicki, M: Conquest in Cyberspace: National Security and Information Warfare, Cambridge University Press, New

York 2007.11. Libicki, M.: What Is Information Warfare?, National Defense University Press, Washington DC, 1996.12. Osinga, F.: Science, Strategy and War – The strategic theory of John Boyd, Routledge, London, 2007.13. Richards, C.W.: A Swift,Elusive Sword: What if Sun Tzu and John Boyd Did a National Defense Review,2nd Edition,

Center for Defense Information, Washington DC 2003.14. Schwartau, W.: Chaos on the Electronic Superhighway: Information Warfare, Thunder's Mouth Press, New York 1994.15. Stephens,A., Baker,N.: Making Sense of War:Strategy for teh 21st Century, Cambridge University Press, Cambridge

2006.16. Stocker, G., Schöpf, C.: Information. Macht. Krieg, Ars Electronica 98, Springer Verlag, Wien 1998.17. Toffler, A. & H.: War and anti-war, Survival at the Dawn of the 21st Century, Warner Books, New York 1993.18. Tuđman, M.: Prikazalište znanja, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2003. 19. Tuđman, M.: Informacijsko ratište i informacijska znanost, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2008.20. Tzu, S.: Umijeće ratovanja, Mozaik knjiga, Zagreb 2009.21. U.S. Department of Defense, Joint Chiefs of Staff, Joint Doctrine for Information Operations JP 3-13, Washington, D.C.

2003.22. Walz, E.: Information Warfare: Principles and Operations, Artech House Inc., Norwood 1998.


5.000 – 10.000 kn






35

Samostalno financiranjeSjednica Etičkog povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja11



Potpis

Miroslav Tuđman

Potpis

Viko Klasan

IZJAVA


U Zagrebu, Potpis

Viko Klasan


36



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: VILKO KLASAN, mr.sig.


Naziv studija: POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ INFORMACIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH ZNANOSTI




HrvatskiUČINCI STRATEGIJA INFORMACIJSKOG RATOVANJA NA DONOŠENJE ODLUKA I OBLIKOVANJE JAVNOGA ZNANJA

Engleski EFFECTS OF INFORMATION WARFARE STRATEGIES ON DECISION MAKING AND PUBLIC KNOWLEDGE SHAPING

Područje/polje: Društvene znanosti/Informacijske i komunikacijske znanosti

MENTOR(I)


Prvi mentor:Prof.dr.sc. Miroslav Tuđman Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu mtudman@ ffzg.hr

Drugi mentor:



1.dr.sc. Jadranka Lasić LazićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

2..dr.sc. Miroslav TuđmanFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu mtudman@ ffzg.hr

3.dr.sc Ivo Lučić Hrvatski institut za povijest u Zagrebu

4.

5.


24. studenog 2011..


37


15. 02. 2012.

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaNa javnoj obrani teme prihvaćena je sugestija da se u naslovu stavi riječ "javnoga" umjesto javnog znanja.


Pristupnik želi pisati o konceptu umrežnog ratovanja koji je umjetno proširo "bojišnicu" u područje “pete dimenzije”: virtualni (informacijski i kognitivni) prostor ljudskog znanja i percepcije. Izbor teme obrazlaže kroz promjene ICT i suvremeno društvo koje se e mijenja pod utjecajem globalizacije, informatizacije i umrežavanja.. Samo posjedovanje informacija ne znači i dostizanje stanja informacijske nadmoći već njihovo učinkovito djelovanje na ciljanu publiku. Kandidat ce istražiti metode i učinke oblikovanja javnog znanja. Postavljena teza da odluke koje se donose na temelju informacija, točnih ili netočnih, potpunih ili nepotpunih, mogu u doba rata odlučujuće utjecati na njegov ishod, dok u miru utječu na oblikovanje i upravljanje korpusom javnog znanja ciljane publike. Informacijsko ratovanje je proces trajne naravi u vremensko-prostornom kontinuumu u kojem se stalno provode razne informacijske operacije. Informacijsko ratovanje je proces koji egzistira prije nego što dođe do objave rata ili do oružanog sukoba u klasičnom smislu i ne završava prestankom bojnih djelovanja. Za proces donošenja strategijskih odluka kandidat će primjeniti Boydov koncept MOOD-petlje (Motriti, Orijentirati, Odlučiti, Djelovati) na koji se u informacijskom ratovanju koriste četiri temeljne strategije informacijskog ratovanja (1.Poricanje, 2. Obmanjivanje, 3. Ometanje i 4. Subverzija) koje su teorijski razrađene i dosada primjenjivane samo u njegovom „tehničkom“ aspektu. Cilj istraživanja je analizirati fragmentarne teorije informacijskog ratovanja, utvrditi oblike, ciljeve i strategije informacijskog ratovanja i konzistentno utvrditi utjecaj i važnost informacijske i kognitivne domene u procesu donošenja odluke ciljane publike i utjecaj na njima pripadajuće, ali i povezano, javno znanje.


Radi se o zanimljivoj i dosad nedovoljno istraženoj temi, istraživanja fragmentarne teorije informacijskog ratovanja, gdje bi kandidat utvrdio oblike, ciljeve i strategije informacijskog ratovanja, te utjecaj i važnost informacijske i kognitivne domene u procesu donošenja odluke. Mislimo da bi rad mogao doprinijeti boljem upoznavanju i prepozavanju oblika informacijskog ratovanja i samoga koncepta umreženog "ratovanja", koje mogu pomoći u prepoznavanju.Kandidat je zadovoljio sve propisane uvjete na doktorskom studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti i ima potrebne znanstvene i stručne sposobnosti za izradu doktorskog rada. Stoga predlažemo da se prihvati tema Učinci strategija informacijskoga ratovanja na donošenje odluka i oblikovanje javnoga znanja te da se imenuje mentor prof. dr. sc. Miroslav Tuđman (Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).


Predlaže se promjena naslova Učinci strategija informacijskoga ratovanja na donošenje odluka i oblikovanje javnoga znanja t




38

Potpis






dr.sc. Jadranka Lasić Lazić

2..dr.sc. Miroslav Tuđman

3.dr.sc Ivo Lučić

4.

5.

U Zagrebu, M.P.

39



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr.sc. Željka Bagarić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti

Matični broj doktoranda/doktorandice:



Ime i prezime majke i/ili oca: Ana i Stipo Dizdarević

Datum i mjesto rođenja: 27. 12. 1965. u Zagrebu

Adresa: Josipa Strganca 8, Zagreb

Telefon/mobitel: 385 91 537 44 32




2009-2010. g., završena 3. godina Poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

8. 4. 2009. g. obrana rada na temu „Ljudska prava zatvorenika u RH – percepcija zaposlenika u kaznionicama“, titula mr. sc. iz područja društvenih znanosti/defektologija/odgojne znanosti; na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

2002-2005. g., Znanstveni poslijediplomski studij iz poremećaja u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu;

1998-2000. g., Stručni poslijediplomski studij kriminalistike na Visokoj policijskoj školi MUP-a RH;

1998. g., državni stručni ispit za zvanje Bibliotekar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici RH, pri Komisiji za polaganje stručnih ispita u bibliotekarskoj struci;

1994. g., Dvopredmetni stidij iz komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (stručni naziv: profesor komparativne književnosti)

1993. g, Dvopredmetni studij iz filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (stručni naziv: profesor filozofije)

Radno iskustvo(kronološki od novijeg k 1. 7. 2008. – danas: Glavna policijska inspektorica – policijska službenica za graničnu


40

starijem datumu):

suradnju, MUP RH, Uprava za granicu, Odjel za susjedne zemlje, Odsjek za graničnu suradnju;

1. 10. 2007. - 30. 6. 2008.: Voditeljica obrazovne skupine na tečaju prekvalifikacije za zanimanje – policajac, MUP RH, Policijska akademija;

10. 11. 2004. – 30. 9. 2007. : Glavna policijska inspektorica – policijska službenica za graničnu suradnju, MUP RH, Uprava za granicu, Odjel za susjedne zemlje, Odsjek za graničnu suradnju;

2. 1. 1997. - 09. 11. 2004. : Rukovoditeljica Knjižnično-informacijskog centra MUP-a, MUP RH, Policijska akademija (obuhvaćene 4 knjižnice);

08. 03. 1991. - 01. 01. 1997.: Asistent direktora za suradnju sa ZND (bivši SSSR), PLIVA d.d.;

24. 03. 1986. - 07. 03. 1991.: Stručni referent za kadrovske poslove, PLIVA d.d. Popis radova i aktivnih sudjelovanja na znanstvenim skupovima:

2009.: „Ljudska prava zatvorenika u RH – percepcija zaposlenika u kaznionicama“, znanstveni magistarski rad (neobjavljen)


Hrvatski: Model suradnje narodnih knjižnica i kaznenih tijela u Hrvatskoj

Engleski: Model of cooperation between public libraries and correctional facilities in Croatia


Područje/polje: Društvene znanosti / informacijske znanosti



Prvi mentor: prof. dr. sc. Aleksandra Horvat

Filozofski fakultet Sveuzčilišta u Zagrebu, RH

[email protected]

Drugi mentor: prof. dr. sc. Ljiljana Mikšaj-Todorović

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Svaučilišta u Zagrebu, RH

[email protected]


Prvi mentor:

1.Horvat, Aleksandra. In service of their communities : public libraries today. // The Uncommon Culture 2, 1(3)(2011), ISSN 2083-0599 (online)2.Horvat, Aleksandra; Kolanović, Josip; Zgaga, Višnja. Croatia: Libraries, archives and museums. // Encyclopedia of Library and Information Sciences. 3rd ed. London : Taylor&Francis, 2010. Vol. 1, 1, str. 1345-1355.3. Horvat, Aleksandra; Živković, Daniela. Copyright issues related to the digitization of cultural heritage in Croatia. // Second International Symposium on Information Management in a Changing World IMCW 2010, Ankara, Turkey, September 22-24, 2010. Berlin : Springer, 2010. Str. 161-174.4.Horvat, Aleksandra; Živković, Daniela. Knjižnice i autorsko pravo. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2009. 5.Kajberg, Leif; Horvat, Aleksandra; Oğuz, Esin Sultan. LIS education. // Global library and information science : a textbook for students and educators / edited by Ismail Abdullahi. München : K.G. Saur, 2009. Str. 343-363.

41

Drugi mentor:

1. Roy, Sudipto; Novak, Tihana; Mikšaj-Todorović, Ljiljana. (2010) Job Burnout among Prison Staff in the United States and Croatia: A Preliminary Comparative Study. // International Journal of Criminal Justice Sciences. 5, 1; 189-202.2. Mikšaj – Todorović,Lj.;Novak,T. (2008): Research of Emotional Well-being and Job Burnout of Prison Staff. // Kriminologija i socijalna integracija, 16,1, 61 – 78. 3. Doležal, Dalibor; Mikšaj-Todorović, Ljiljana. (2008) Povezanost kriminogenih rizika i potreba s kriminalnim stilovima razmišljanja. // Kriminologija i socijalna integracija. 16, 1; 25-33. 4. Mikšaj-Todorović, Ljiljana.(2008) Criminology and Criminological Research in Croatia. // Varstvoslovje - Revija za teorijo in prakso varstvoslovja. 10, 2; 313-337.5. Mikšaj-Todorović, Ljiljana; Novak, Tihana.(2008) Istraživanje emocionalnog dobrostanja i sagorjevanja na poslu zatvorskog osoblja. // Kriminologija i socijalna integracija. 16, 1; 45-61.

OBRAZLOŽENJE TEME


Svrha rada je provođenje programa vođenog čitanja za zatvorenike te uspostava modela suradnje između lokalnih knjižnica i kaznenih tijela. Ciljevi su kreiranje i evaluacija programa vođenog čitanja kao posebnog rehabilitacijskog programa u hrvatskom zatvorskom sustavu i kreiranje smjernica za suradnju lokalnih knjižnica i zatvora/kaznionica. U istraživanju će se ispitati mišljenja i službena stajališta nadležnih osoba Zavoda za knjižničarstvo NSK i Uprave za zatvorski sustav i utvrditi razlike u njihovim mišljenjima i službenim stajalištima o trenutnom stanju na području zatvorskih knjižnica, o rehabilitacijskim učincima vođenog čitanja za zatvorenike te o voljnosti i mogućnostima uspostave međuinstitucionalne suradnje. Provest će se i evaluirati program vođenog čitanja s eksperimentalnom skupinom zatvorenika. Predložit će se smjernice za novu međuinstitucionalnu suradnju predviđenu općim ciljevima.


The aim of this paper is to conduct and to evaluate a guided reading program for prisoners and to establish model of cooperation between local libraries and penal facilities. The general objectives are creating a guided reading program for prisoners as a special rehabilitation program in a Croatian prison system and creating guidelines for cooperation between local libraries and jails/prisons. The study will examine the opinions and official positions of the competent persons of the Institute of Librarianship of National and University Library and the Prison System Directorate, and indentify the differences in their opinions of the current situation in the prison libraries, the rehabilitative effects of guided reading for the prisoners and the willingness and possibilities to establish inter-institutional cooperation. The guided reading program will be conducted and evaluated within an experimental group of prisoners. Guidelines for a new inter-agency cooperation will be drafted.


Knjižnična zajednica desetljećima ulaže napore u povećanje svijesti instuitucija i cjelokupne javnosti o važnosti uloge knjižnice u obrazovnim i rehabilitacijskim programima penalnih institucija. Usvojenim standardima struke o zadaćama zatvorske knjižnice (opismenjivanje, pristup zbirkama zakonskih propisa, nadogradnja obrazovanja, zadovoljenje čitalačkih osobnih i kulturnih interesa i potreba multikulturalnih i raznojezičnih korisnika), najviše su se približile zatvorske knjižnice na sjeverno-američkom kontinentu. Europska zatvorska pravila (Preporuka br. Rec(2006)2 Vijeća zemalja članica EU) propisuju obavezu uspostave zatvorskih knjižnica, dovoljno opremljenih poučnim i zabavnim knjigama te daju smjernicu o pticanju zatvorenika da se, što je više moguće, koriste knjižnicama. IFLA-ino istraživanje o stanju u europskim zatvorskim knjižnicama iz 2003. godine, bilježi raskorak između teorije i prakse u svakodnevici zatvorskih knjižnica, uglavnom zbog materijalnih uvjeta (prenapučenost ustanova) ali i zbog marginalizacije zahtjeva knjižnične struke (Brkan, 2003; Byrne, 2007). Hrvatsko zakonodavstvo propisuje rehabilitacijsku svrhu izvršavanja kazne zatvora (Cvitanović,1999). No, penalni sustav u cijelosti trpi od problema nedostatka prostora, opreme i stručnjaka. Podaci iz jedinog istraživanja o hrvatskim zatvorskim knjižnicama iz 2005. godine (De Villa, 2007), nam govore da oformljenih 19 knjižnica (u ukupno 23 kaznena tijela) nemaju adekvatan prostor, nisu opremljene informacijskom tehnologijom, nemaju zaposleno stručno osoblje, nema ciljanog formiranja niti obnavljanja fondova zatvorskih knjižnica; a zbirke pravnih propisa na raspolaganju zatvorenicima nisu u dovoljnoj mjeri kompletirane. Osim povremene usluge bibliobusa, te neredovitih donacija knjižne građe lokalnih gradskih knjižnica ili građanskih, odnosno crkvenih inicijativa, suradnja kaznenih ustanova s narodnim i školskim knjižnicama nije razvijena. Uloga knjižnice je svedena isključivo na posuđivanje i distribuciju građe za čitanje. U takvom kontekstu, knjižnica se ne može pojaviti kao ravnopravni nositelj aktivnosti u rehabilitaciji zatvorenika. Važnu

42

zapreku u radu zatvorskih knjižnica predstavlja i činjenica da radno mjesto zatvorskog knjižničara nije klasificirano niti u okviru ustroja mininstarstva pravosuđa, niti u okviru ministarstva kulture, a jednako tako nisu predviđena niti namjenska financijska sredstva. Što se može učiniti u cilju učinkovite promjene situacije?Različita su istraživanja nad počiniteljima kaznenih delikata pokazala da postoji čvrsta povezanost između niskog stupnja pismenosti i određenih tipova kriminaliteta – pri čemu nasilnički i imovinski delinkventi tendiraju prema većim problemima s pismenošću (IALS 1995 i 2001). Brojni inovativni rehabilitacijski programi na temu „edukacija kroz kulturu i umjetnost“, dizajnirani su u cilju osobnog rasta i razvoja, osvješćivanja i osnaživanja kreativnosti i potencijalnih talenata zatvorenika, kao i mogućnosti da se prikazane, odnosno stvarne situacije sagledaju i dožive na drugačiji način, a konflikti razriješe konstruktivno, bez osobnog emocionalnog angažmana ili štete po okolinu. Pokazalo se da se na taj način otvorio put za izgradnju prihvatljivijih životnih stilova (Hartley, Turvey, 2009; Morgan, Kett, 2003; Hakemulder, 2000; Rubin, 1973; Burt, 1972) te da izabrani književni tekstovi imaju terapeutsko djelovanje na smanjenje napetosti, poticanje emocionalnog izražaja i razvijanja osobnosti (Hicks, 2006; Rudež, 2004; Barath, 1996; Rubin, 1978; Ayalon,1995.). Literatura objavljena od 1990. godine naovamo indicira da gotovo da nema pomagačke djelatnosti u kojoj se terapija čitanjem nije koristila, sa klijentima/pacijentima svih uzrasta i kultura (Pardeck & Pardeck, 1998). Zasluga postignute dobrobiti za pojedince pripisuje se interakciji osobnosti čitatelja i literature, bilo uz pomoć tzv. self-help priručnika ili u okvirima programa za vođeno, odnosno, grupno čitanje i diskusiju (Mar, Djikic, Oatley, 2008; Van Peer, Maat,1996). S druge strane, brojne su studije i autori koji navedene programe vođenog čitanja smatraju „korekcijskim šarlatanstvom“ (correctional quequery), (Kramer, 2009; Latessa et al., 2002; Cullen 2000; Gendreau 2000; Sherman, 1988; Suvak, 1977;) te ih smještaju uz bok zahtjevima da: „osuđenice trebaju bolju frizuru i prehranu“; „osuđenike treba maziti poput beba“ i da „osuđenici (muški) trebaju doći u jači dodir sa svojom ženskom stranom“. Šarolikom pristupu i negativnoj recepciji programa čitanja pogoduje činjenica da većina provedenih programa i eksperimentalnih studija o čitanju nije znanstveno evaluirana. Program "Changing lives through literature" je primjer aktivnog programa probacijskog sustava države Oregon, u kojem se kroz seriju literarnih seminara jačaju kognitivne sposobnosti i moralni osjećaji zatvorenika. Sudsko sponzorstvo nad ovakvim programima smanjilo je stopu recidiva: u odnosu na 12,5% počinjenih nasilnih delikata u kontrolnoj skupini, sudionici ovog programa su počinili 3,13% (U.S. Department of Justice, National Institute of Corrections, dostupno na adresi: http//:www.nicic.gov.). U našoj zemlji, sustavniji rad u svrhu terapije čitanjem sa značajnim pozitivnim rezultatima, osim sa djecom sa poremećajima u ponašanju i braniteljskom populacijom oboljelom od PTSP-a, te djecom i omladinom - ratnim stradalnicima (Barath, Sabljak, Matul, 1999), zabilježen je i s maloljetnim delinkventima, koji već niz godina uspješno sudjeluju u različitim specifičnim modelima posebnih tretmanskih programa art-terapija, primjerice odgojnoj drami, Forum-kazalištu, biblioterapiji i yogi (Žižak, Bašić, Poldrugač, 1987; Mikšaj–Todorović, Buđanovac, Brgles, 1998; Kokorić, Majdak, Rumenović, 2010). Uz uvjet da ih provode specifično educirani stručnjaci, na znanstvenim principima, tzv. male rehabilitativne programe, penalni sustav prepoznaje kao dobrodošlu asistenciju u procesu resocijalizacije zatvorenika, koji djeluju na ponašanje zatvorenika i promjenu stavova o konceptima ponašanja te na smanjenje recidiva. Svrha ovog rada je uspostavljanje modela za provođenje programa vođenog čitanja kao posebnog rehabilitacijskog programa za odrasle zatvorenike te modela međuinstitucionalne suradnje između Gradske knjižnice Velike Gorice i Kaznionice u Turopolju zbog promicanja prava zatvorenika na informaciju, a oslonom na međunarodnu regulativu i pravila knjižnične struke; afirmiranja sustava vrijednosti koji etablira važnost uloge / funkcije zatvorskih knjižnica; promicanje važnosti uloge knjižničnih usluga i programa za zatvorenike i zatvorsko osoblje te osvješćivanja važnosti uloge čitanja u kontekstu zatvorskih knjižnica. Rad s odraslim zatvorenicima u obliku programa vođenog čitanja od strane knjižničara provest će se u Hrvatskoj po prvi puta te ujedno evaluirati.


Ciljevi su:- kreiranje i evaluacija programa vođenog čitanja kao posebnog rehabilitacijskog programa u hrvatskom zatvorskom sustavu,- kreiranje smjernica za suradnju lokalnih knjižnica i kaznenih tijela.Hipoteze su:-ne postoje razlike u mišljenjima i službenim stajalištima nadležnih osoba o rehabilitacijskim učincima vođenog čitanja za zatvorenike te o voljnosti i mogućnostima uspostave međuinstitucionalne suradnje,-pozitivno će se evaluirati rehabilitacijski program vođenog čitanja,-postoje značajne razlike u rezultatima između kontrolne i eksperimentalne skupine zatvorenika na upitniku primjenjenom na kraju programa vođenog čitanja u kojem je sudjelovala eksperimentalna skupina zatvorenika.


Empirijsko istraživanje će se provesti na dva uzorka ispitanika:


43

1)Nadležne osobe u relevantnim institucijama (Zavod za knjižničarstvo NSK; Uprava za zatvorski sustav)2)Vezano za provođenje rehablitacijskog programa vođenog čitanja, formirat će se 2 skupine zatvorenika Kaznionice u Turopolju, eksperimentalna i kontrolna, koje svaka broji 8 članova/sudionika, izjednačenih po socio-demografskim i kriminološkim obilježjima.

Za prikupljanje podataka, konstruirat će se i primjeniti 3 upitnika:1)Upitnik o službenim osobama2)Numerički evaluacijski upitnik o provođenju programa 3)Evaluacijski upitnik o kognitivnim, konativnim i ponašajnim obilježjima kontrolne i eksperimentalne skupine zatvorenika

Prethodno će se pribaviti informirani pristanak zatvorenika na sudjelovanje u istraživanju i u provođenju programa vođenog čitanja.

Prikupljeni podaci će biti obrađeni kvalitativnom metodologijom i kvantitativnom metodama prilagođenima za mali uzorak. Polustrukurirani interview s nadležnim osobama (iz Uzorka 1) provest će se početkom 2012. godine.

Kreirat će se program vođenog čitanja i diskusije kao novi rehabilitacijski program.Rehabilitacijski program vođenog čitanja provest će se i evaluirati u razdoblju od 3 mjeseca (12 tjedana) tijekom prve polovice 2012. godine u Kaznionici u Turopolju, za što će se prethodno pribaviti odobrenje Uprave za zatvorski sustav. Uz doktorandicu, u realizaciji ovoga programa će sudjelovati stručno osoblje Gradske knjižnice Velika Gorica. Nakon evaluacije programa, izradit će se smjernice za uspostavu modela međuinstitucionalne suradnje, predviđene ciljevima rada.


Rehabilitacijski program vođenog čitanja za odrasle zatvorenike u Hrvatskoj će se provesti po prvi puta. Kako slični inozemni programi nisu dostatno znanstveno evaluirani, ovo istraživanje će pridonijeti kreiranju dobre prakse, s jedne strane te etabliranju znanstvenih procedura evaluacije, s druge strane.


1.Horvat, A.(2011). In service of their communities : public libraries today. // The Uncommon Culture 2, 1(3)(2011), ISSN 2083-0599 (online)2) Zybert, E. B. (2011). Prison libraries in Poland: Partners in rehabilitation. Culture and education trends – vol 59, number 3, winter 2011, pp. 409-426;3) Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2010. godinu, Ministarstvo pravosuđa RH. Dostupno na: www.pravosuđe.hr4) Narić, S., Žarković Palijan, T. (2010). Biblioterapija kao mogućnost socio-pedagoške intervencije u kontekstu forenzičke psihijatrije. 3. hrvatski kongres socijalnih pedagoga s međunarodnim sudjelovanjem „10+ Snage socijalne pedagogije“. Zagreb: ERF.5) Jordet, J. (2010) Oregon Collection Development General Library Manual. Oregon Department of Corrections Deer Ridge Correctional Institution, Madras. Dostupno na: https://docs.google.com/ 6) Hartley, J., Turvey, S. (2009). Reading together: the role of the reding group inside prison. Prison Service Journal, No. 183, May 2009, pp.27-32.7) Jaworska, A. (2009). Alternative therapy in penitentiary resocialisation. Prison Smart program in Poland. Disertation. 8) Jaworska, A., Parol, R. (2009). The aim and sense of the prisoners life in aspect of penal rehabilitation. Impuls, Cracow.9) Kramer, K. (2009). Using Self-help bibliotherapy in counselling. University of Calgary.10) Obal, T. (2008). Kompetence bibliotekarja za izvajanje biblioterapije: Magistrsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta.11) Mar, R.A., Djikic, M. & Oatley, K. (2008). Effects of reading on knowledge, social abilities, and selfhood. In S. Zyngier, M. Bortolussi, A. Chesnokova, & J. Auracher (Eds.). Directions in empirical studies in literature: In honor of Willie van Peer. (pp. 127-137). Amsterdam: Benjamins.12) Mar, R.A. (2007). Simulation-based Theories of Narrative Comprehension: Evidence and implications. PhD dissertation, University of Toronto.13) Van Peer, W. (2007). Introduction to foregrounding: A state of the art. Language and Literature 16: 99–104.14) Byrne, A. (2007). The politics of promoting freedom of information and expression in international librarianship. Lanham, Md.: The Scarecrow Press.15) De Villa, S.(2007). Zatvorske knjižnice u Republici Hrvatskoj: magistarski rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet.

44

16) Hicks, D. (2006). An audit of Bibliotherapy / Books on prescription activity in England. Museums, Libraries and Archives Council Research Briefing – Promoting health literacy in libraries http://research.mla.gov.uk.17) Rudež, J. (2004). Biblioterapija: magistarski rad. Zagreb: J. Rudež.18) Brkan, I. (2003). Zatvorske knjižnice: diplomski rad. Zagreb, Filozofski fakultet.19) Morgan, M., Kett, M. (2003). The prison adult literacy survey: Results and implications. Irish prison service, Dublin.20) Latessa, E., Cullen, F., Gendreau, P. (2002). Beyond Correctional Quackery: Professionalism and the Possibility of Effective Treatment. 21) Cullen, F. (2000). Public support for correctional rehabilitation in America: change or consistency. 22) Hakemulder, J.F. (2000). The Moral Laboratory: Experiments Examining the Effects of Reading Literature on Social Perception and Moral Self-concept. Amsterdam: John Benjamins.23) Cvitanović, L. (1999). Svrha kažnjavanja u suvremenom kaznenom pravu.//Hrvatsko udruženje za kazneno pravo i praksu: Zagreb: MUP RH.24) Mikšaj–Todorović, Lj., Buđanovac, A., Brgles, Ž. (1998). Rehabilitacijski programi u institucijama u hrvatskoj penološkoj teoriji i praksi. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. 34 (1), pp 13-22.25) Van Peer, W. & Maat, H.P. (1996). Perspectivation and sympathy: Effects of narrative point of view. In Empirical Approaches to Literature and Aesthetics. Advances in Discourse Processes, Vol. 52., R.J. Kreuz & M.S. MacNealy (eds), 143–154. Westport CT: Ablex.26) Žižak, A., Bašić, J., Poldrugač, V. (1987). Mogućnost primjene biblioterapije u radu s djecom i omladinom s poremećajima u ponašanju u institucionalnom tretmanu. Defektologija. 23 (2), pp 417-428. 27) Sabine, G. & Sabine, P. (1983). Books That Made the Difference. Hamden CN: Library Professional Publications.28) Rubin, R. J. (1978). Using Bibliotherapy: A Guide to Theory and Practice. Phoenix: Oryx Press, ix, pp 245.29) Rubin, R. J. (1973). Prison library services and their theoretical bases. University of Illinois. Occasional papers.30) Burt, L. N. (1972). Bibliotherapy: Effects on group reading and discussion on attitudes of adult inmates in two correctional institutions. Final report. National center for educational research and development (DHEW/OE), Washington, D.C.


10.000 Kn






Samostalno financiranje U potpunosti samostalno financiranje.




Potpis


Potpis



45

Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis


M.P.

46


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Mr. sc. Željka Bagarić

Nositelj studija: Filozofski fakultet u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij informacijskih i komunikacijskih znanosti




Hrvatski Model suradnje narodnih knjižnica i kaznenih tijela u Hrvatskoj

Engleski Model of cooperation between public libraries and correctional facilities in Croatia

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): Društvene znanosti, informacijske i komunikacijske znanosti, knjižničarstvo

MENTOR(I)


Prvi mentor: Prof. dr. sc. Aleksandra HorvatFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: Prof. dr. sc. Ljiljana Mikšaj-Todorović

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]



1. Doc. dr.sc. Ana BarbarićFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

2. Prof. dr. sc. Aleksandra HorvatFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

3. Prof. dr. sc. Ljiljana Mikšaj-Todorović

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


47


Povjerenstvo je imenovano na sjednici Znanstvenog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 16. prosinca 2011.



Pristupnica je obavila višekratne konzultacije s obje predložene mentorice osobno i e-mailom. O temi je razgovarano s knjižničarskim timom u Gradskoj knjižnici u Velikoj Gorici. Prijedlog teme konačno je raspravljen 2. veljače 2012.


Pristupnica polazi od činjenice da Zakon o izvršavanju kazne zatvora RH propisuje da kaznionice i zatvori trebaju opremiti vlastitu knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja ili barem organizirati posudbu knjiga iz mjesne knjižnice. Ranije istraživanje provedeno na Filozofskom fakultetu (magistarski rad S. De Villa. Zatvorske knjižnice u R. Hrvatskoj, 2007.) pokazalo je da kaznene ustanove najčešće imaju prostor za knjižnicu, ali da su knjižnične zbirke u tim prostorima često neuređene i zastarjelog sadržaja, da se knjige za potrebe zatvorenika ne nabavljaju redovito, već da se sporadično prikupljaju donacijama drugih ustanova, udruga civilnog društva i građana, a da pojedine narodne knjižnice daruju svoju otpisanu građu. Pristupnica misli da je razlog takvu nezadovoljavajućem stanju u nepostojanju suradnje između kulturnih i penalnih ustanova te na primjeru jedne lokalne knjižnice i kaznionice želi pokazati da je moguće uspostaviti suradnju, organizirati i izvesti program koji može biti koristan objema ustanovama. Knjižnice su međunarodnim dokumentima obvezane osigurati pristup informacijama svim skupinama stanovništva na svom teritoriju, a kaznionice i zatvori provesti program rehabilitacije i resocijalizacije zatvorenika.

Program suradnje koji predlaže pristupnica jest program vođenog čitanja koji bi se organizirao za dvije skupine od osam zatvorenika, eksperimentalnu i kontrolnu. Skupine bi činili zatvorenici približno jednakih socio-demografskih i kriminoloških obilježja. Pristupničina je hipoteza da će se nakon provedenog programa rezultati na upitnicima koji mjere promjene u te dvije skupine znatno razlikovati. U postavljanju hipoteze pristupnica se oslanja na rezultate istraživanja prikazane u literaturi, koji pokazuju da odabrani književni tekstovi imaju terapeutsko djelovanje. Pristupnica smatra da bi uspjeh jednog programa mogao biti jak motivacijski čimbenik za uspostavom trajnije suradnje između mjesne knjižnice i kaznene ustanove pa najavljuje da bi jedan od rezultata istraživanja trebale biti i smjernice za međuinstitucionalnu suradnju između mjesnih narodnih knjižnica te kaznionica i zatvora.


Smatramo da pri ocjeni predloženog rada treba voditi računa o nekoliko čimbenika. Najprije, važno je da hrvatsko zakonodavstvo bude doista usklađeno s onim EU-a koje zahtijeva da zatvorske ustanove imaju funkcionalnu knjižnicu. U Hrvatskoj danas postoji nesrazmjer između pozitivnih zakonskih propisa i stvarnog stanja u kaznenim ustanovama. Taj nesrazmjer treba ukloniti ili barem smanjiti, a ovo bi istraživanje moglo tome pripomoći. Zatim, za knjižnice je važno da u skladu s načelom osiguranja pristupa svima, naznačenim u međunarodnim dokumentima IFLA-e, Vijeća Europe itd., uspostave službe i usluge i za iz društva isključene osobe, u koje se ubrajaju i zatvorenici. S te je strane tema rada aktuelna i zanimljiva. Uspostavljanje međuinstitucionalne suradnje (u ovom slučaju između penalnih i kulturnih ustanova) jest proces koji treba voditi u skladu s određenim smjernicama, koje ovaj čas ne postoje i koje pristupnica obećaje izraditi. U izradi smjernica oslanjat će se na rezultate koje kani dobiti vođenim intervjuima s osobama zaduženim za programe rehabilitacije u penalnim ustanovama odnosno za organiziranje programa u knjižnicama. Pristupnica pokazuje da poznaje znanstvenu i stručnu literaturu iz područja koje će istraživati, kao i da namjerava sustavno pristupiti provođenju istraživanja i obradi rezultata.

Pristupnica je ispunila sve uvjete Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i ima potrebne stručne i znanstvene sposobnosti za izradu doktorskoga rada. Predloženu temu rada smatramo dobro odabranom, ali predlažemo da se naslov promijeni i da glasi: Model suradnje narodnih knjižnica i zatvorskog sustava u Republici Hrvatskoj. Kako se radi o interdisciplinarnoj temi predlažemo da se odobri da rad vode dva mentora i to: prof. dr. sc. Aleksandre Horvat (Odsjek za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i prof. dr. sc. Ljiljana Mikšaj-Todorović (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).


48

Povjerenstvo predlaže da naslov rada bude: Model suradnje narodnih knjižnica i i zatvorskog sustava u Republici Hrvatskoj




Potpis






Doc. dr. sc. Ana Barbarić

2. Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat

3. Prof. dr. sc. Ljiljana Mikšaj-Todorović

4.

5.

U Zagrebu, 02. 02. 2012. M.P.

49


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr. sc. Dijana Sabolović-Krajina





u okviru doktorskog studija izvan doktorskog studija na temelju znanstvenih

dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Anica Lovrenčić-Sabolović i Pavao Sabolović

Datum i mjesto rođenja: 29.06.1959.

Adresa: Trg kralja Krešimira 6, 48000 Koprivnica

Telefon/mobitel: 048/626 293/098 92 71 044

E-mail: [email protected] ; [email protected]



50


1989.-1994.Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultetPredmetna skupina: društvene, humanističke i teološke znanosti (magistar društvenih, humanističkih i teoloških znanosti u području filozofije)

1985.-1988.Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultetPredmetna skupina: knjižničarstvo (dipl. bibliotekar)

1978.-1985.Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultetPredmetna skupina: Filozofija i sociologija (prof. filozofije i sociologije)

Postignuto znanstveno-istraživačko zvanjeIstraživač-suradnik za znanstveno područje informacijskih znanosti, Filozofski fakultet u Zagrebu, 1992.

Postignuto stručno zvanjeKnjižničarski savjetnik, Ministarstvo kulture RH, Vijeće za knjižnice, 2008.Viši knjižničar, Ministarstvo kulture RH, Vijeće za knjižnice,1993.


-1995.-Naziv i adresa poslodavca: Knjižnica i čitaonica «Fran Galović» KoprivnicaVrsta posla ili sektora: knjižnični sektorPozicija: ravnateljicaGlavne aktivnosti i odgovornosti: rukovođenje, organiziranje i vođenje radom i poslovanjem ustanove-1992.-1995.Naziv i adresa poslodavca: Knjižnica i čitaonica «Fran Galović» KoprivnicaVrsta posla ili sektora: knjižnični sektorPozicija: voditeljica Studijskog odjelaGlavne aktivnosti i odgovornosti: nabava, obrada, zaštita i korištenje stručno-znanstvene knjižnične građe, komunikacija s korisnicima, animacijsko-promotivne aktivnost -1985.-1992.Naziv i adresa poslodavca: Knjižnica i čitaonica «Fran Galović» KoprivnicaVrsta posla ili sektora: knjižnični sektorPozicija: voditeljica općinske matične službeGlavne aktivnosti i odgovornosti: rad na razvoju i unapređenju knjižnične mreže u općiniSudjelovanje u istraživačkim projektima- Knjiga i čitanje (voditelj Đurđa Mesić, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), 1993.-1995.Čitateljske i informacijske potrebe stanovništva Hrvatske (voditelj Srećko Jelušić), 2003.-2005. (Filozofski fakultet u Osijeku)- International project «Building Culture of Literacy», 2005. (voditelj James Wille, Internatinal Reading Association,)- Čitateljske i informacijske potrebe stanovništva Hrvatske (voditelj Srećko Jelušić, Filozofski fakultet u Zadru), 2009.-2011.


-Neki aspekti čitalačke kulture mladih. // Vjesnik bibliotekara 32, 1-4(1989), 71-94.- Čitateljske navike tinejdžera u Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara 36, 1-4(1993), 59-66.- Studijski boravak u Danskoj. // Vjesnik bibliotekara 36, 1-4(1993), 80-97. -Mesić, Đ.; D. Plevnik; D. Sabolović-Krajina.Građa za bibliografiju proučavanja čitanja u Hrvatskoj i ostalim južnoslavenskim zemljama (osim Bugarske) 1862.-1990. // Informatologia 25,1993(3-4),45-59.- Odnosi s javnošću : izazov knjižničarskoj struci. // Vjesnik bibliotekara 39, 1-2 (1996), 99-102. - Odnosi s korisnicima u britanskim i norveškim narodnim knjižnicama. // Vjesnik bibliotekara 40, 3-4(1997), 97-104. - Okrugli stol «Management i marketing u narodnim knjižnicama». // Narodne knjižnice u novoj Europi 5: utjecaj globalizacije i informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama : zbornik radova / T. Nebesny (ur.). Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2003. Str. 102-108.

51

- Pokretne knjižnice u Finskoj // Okrugli stol "Nove tehnologije i usluge u pokretnim knjižnicama":Zbornik izlaganja / D. Katalenac (ur.). Osijek : Gradska i sveučilišna knjižnica, 2003. Str. 30-34.- Sabolović-Krajina, D.; M. Janeš-Žulj; A. Šabarić. Potencijali narodnih knjižnica u promociji kontinentalnog kulturnog turizma : primjer Koprivničko-križevačke županije. // Hrvatske narodne knjižnice u svjetlu Iflinih smjernica : zbornik radova. Zagreb: NSK, 2005. - Library service for print disabled children and youth in the Public Library of Koprivnica: isolated case or a model for Croatian public libraries? // Proceedings of the World library and information congress “Libraries for the future: Progress, Development and Partnership” : 72nd IFLA General conference and council, 19-23 August 2007, Durban, South Africa. Dostupno na: http://www.ifla.org/IV/ifla73/papers/156-Sabolovic-Krajina-en.pdf- Knjižnice i čitaonice između ideologije, politike i struke : uz 160 godina organiziranog čitanja u Koprivnici od 1846. do 2006. // Stručni skup «Iz povijesti naših knjižnica», Daruvar, 16.11.2007. : Zbornik radova. / ur. Z. Renić i I. Pejić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2009. Str. 52-63. - Obnovljena i preuređena narodna knjižnica u lokalnoj zajednici – istraživanje društvenog utjecaja i korisnosti: analiza slučaja Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica // 5. savjetovanje za narodne knjižnice u RH „Narodne knjižnice za sadašnjost i budućnost: koncepti, arhitektura , tehnologija“, Lovran, 3.-6. listopada 2007. Rijeka : Gradska knjižnica Rijeka, 2009. Str. 89-100.- Sabolović-Krajina, D.; Lj. Vugrinec; D. Petrić. Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne u Knjižnici i čitaonici „ Fran Galović“ Koprivnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53, 2(2010), 76-92.- Gradska knjižnica i čitaonica u Koprivnici 1945.-1994. // Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010.: Spomenica Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica / gl. ur. D. Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2010. Str. 70-114.-Knjižnica danas, knjižnica ubuduće. // Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010.: Spomenica Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica / gl. ur. D.Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2010. Str. 220-231.- Reading and literacy – a way to the social inclusive library. // Proceedings of the World library and information congress “Libraries Beyond Libraries: Integration, Innovation and Information for All” : 77th IFLA General conference and council, 13-18 August 2011, San Juan, Puerto Rico. Dostupno na: http://conference.ifla.org/past/ifla77/114-krajina-en.pdfAktivno sudjelovanje na znanstvenim skupovima (selektivan popis):-Sabolović-Krajina, D. Local Community Literacy. // World library and information congress “Information for Cooperation : Creating the Global Library of the Future”: 66 th IFLA General conference Jerusalem, Israel, 11-18 August, 2000- Sabolović-Krajina, D. Literacy and free access to information – a role of public library. // 12th European Conference on Reading “Other Ways of Seeing: Diversity in Language and Literacy”, Dub-lin, Ireland, 1-4 July 2001- Sabolović-Krajina, D. The role of public library in promoting reading in linguistically and ethnically diverse communities. // International seminar on Literacy in Multilinguistic and multinational environ-ments, Sofia, Bulgaria 20 January 2006-Sabolović-Krajina, D.; J. Vajzović. Literacy of print disabled persons – a challenge for society. // 15th European conference on Reading “Checkpoint Literacy”, Berlin, Germany, 5-8 August, 2007-Sabolović-Krajina, D. Library service for print disabled children and youth – an isolated case or a model for Croatian public libraries. // World library and information congress “Libraries for the future: Progress, Development and Partnership” , Durban, South Africa, 19-24 August 2007- Sabolović-Krajina, D. Cooperation between a public library and the Croatian Library for the Blind. // Seminar Putting libraries for the blind and print disabled on the agenda: taking advantage of co-operation. Introducing IFLA and DAISY. Zagreb, 27-28 February 2008- Sabolović-Krajina, D. The key role of cooperation to keep library services for the blind and visually impaired sustainable. // IFLA Section for Print Disabled People Conference „Better library services for print-disabled people through partnerships with publishers and public libraries“, Mechelen, Belgium, 17-19 August 2009/ Mastricht, The Netherlands, 20 August 2009- Sabolović-Krajina, D. Health information under library parasols: Program of promoting healthcare issues in a different way // World library and information congress “Open access to knowledge – promoting sustainable progress“, Gothenburg, Sweden, 10-15 August 2010


52

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=333741





Hrvatski: Narodna knjižnica kao središte lokalne zajednice u suvremenom društvu

Engleski:

Public library as a local community center in contemporary society


Područje/polje: Informacijske znanost / Društvene znanosti



Prvi mentor: prof.dr.sc. Aleksandra Horvat

Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor: prof.dr.sc. Ognjen Čaldarović

Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet [email protected]


Prvi mentor:

1. Horvat , A.; Živković. Knjižnice i autorsko pravo. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada,

2009. 2. Horvat , A.. In service of their communities: public libraries today. // The Uncommon Cul-

ture 2, 1(3)(2011), ISSN 2083-0599 (online)3. Horvat, A.; D. Živković. Copyright issues related to the digitization of cultural heritage in

Croatia. // Second International Symposium on Information Management in a Changing World IMCW 2010, Ankara, Turkey, September 22-24, 2010. Technological convergence and social networks in information management : proceedings. Berlin : Springer, 2010. Str. 161-174.

4. Horvat A; J. Kolanović; V. Zgaga. Croatia : Libraries, Archives and Museums. // Encyclopedia of Library and Information Sciences. 3rd ed. London : Taylor&Francis, 2010. Vol. 1, 1, str. 1345-1355.

5. Schepman T.; M. Koren; A. Horvat; D. Kurtović, I. Hebrang Grgić. Anonymity of library users in the Netherlands and Croatia. New Library World 109, 9/10(2008), str. 407-418.

Drugi mentor:

1. Leburić, A., Čaldarović, O., Maroević, M. (2006). Socijalna prosudba elementarnih sustava života. Sociološka studija pretpostavki uvođenja kanalizacijskog sustava Kaštela – Trogir (Social Assesment of Elementary Life Systems). Split: Filozofski fakultet Sveučilišta (hrvatski i engleski), 124+124 str.

2. Čaldarović, O. (2011). Urbano društvo na početku 21. stoljeća: osnovni sociološki procesi i dileme. Zagreb: Jesenski&Turk

3. Javni i privatni interes u urbanoj obnovi, Oris, IX(43) (2007):74-79.4. Čaldarović, O., Šarinić, J., (2008). First signs of gentrification? Urban regeneration in a

transitional society: The case of Croatia. Sociologija i prostor. (181-182) 3-4: 369-383. (na engleskom jeziku).

5. Čaldarović, O., Šarinić, J., (2008). Suvremena komunikacijska tehnologija i urbana sredina-prostor, mjesta, vrijeme. Socijalna ekologija, XVII(4):331-343.

OBRAZLOŽENJE TEME

53


Uloga narodnih (javnih) knjižnica u lokalnim zajednicama reaktualizira se u kontekstu informatizacije, globalizacije i umreženosti kao karakterističnih procesa suvremenog društva na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Pod utjecajem informacijsko-tehnološkog razvoja, ali i strukturalno-organizacijskih društvenih preobrazbi narodne knjižnice uvode nove strategije djelovanja i preuzimaju nove uloge u društvu kao kulturna, multikulturalna, obrazovna, informacijska, multimedijska i komunikacijska središta svojih lokalnih zajednica. Cilj je ovog doktorskog rada istražiti mogućnosti narodnih knjižnica u Hrvatskoj da slijede suvremene pravce transformacije klasične uloge knjižnica u svijetu, kako bi povećale svoju prepoznatljivost i učinkovitost u društvu. Rad će se teorijski zasnivati na analizi literature o društvenim promjenama koje prezentiraju prijelaz iz industrijskog u novo informacijsko doba kako u svijetu tako i u Hrvatskoj te analizi djelovanja narodnih knjižnica u više stranih zemalja i Hrvatskoj u zadnjih dvadesetak godina. Empirijskim istraživanjima jedne hrvatske knjižnice prikupit će se i analizirati potrebni podaci metodom studije slučaja i metodom ankete u svrhu definiranja dosega multifunkcionalnosti i utjecaja narodnih knjižnica kao središta lokalnih zajednica u suvremenom društvu.


The role of public libraries has been redefined in the context of informatization, globalization and networking which are the processes characteristic for contemporary society on the return of the 20th to 21st century. Affected by the growth of information and importance of technology, as well as structural and organizational social transformations, public libraries adopt new strategies and roles in society as (multi)cultural, educational, information, multimedia and communication centers of their lo-cal communities. The object of this doctorial thesis is to investigate capacities of Croatian public li -braries to follow current world trends in transforming traditional roles of libraries in order to improve their image and effectiveness in society by means of theoretical and empirical approaches. The theo-retical approach will include the analyses of literature of social changes represented by transition from industrial to information society worldwide and their impact on the activities of public libraries in a few foreign countries and Croatia in last two decades. The empirical approach will include empiri-cal data collection on the case study and survey in one Croatian public library, with the purpose to define the extent of multifunctional role and influence of a public library as a local community center.


Prema sociologu Manuelu Castellsu suvremeno, informacijsko društvo na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće obilježava složena interakcija društva, gospodarstva, tehnologije i kulture (Informacijsko doba: ekonomija, društvo i kultura 1-3, 2000., 2002., 2003.). Za razliku od svih prijašnjih društava, u informacijskom društvu generiranje informacija, njihova obrada i prenošenje postaju osnovni izvor produktivnosti i moći (Castells, 2000, 56). Automatizacija, robotizacija, kibernetizacija - izrazi su što opisuju napredak u mehanizaciji i kontroli gotovo svih društvenih aktivnosti uz pomoć pohranjenog i programiranog znanja. Mreža, odnosno umreženo društvo je najvažnija strukturna posljedica nove informacijske tehnologije na gospodarstvo i sva ostala područja koja se razvijaju u ovisnosti o protoku informacija. „Stvarna virtualnost“ , smatra Castells, rezultat je integracije masovnih medija (čiji razvitak završava s televizijom) i novih, računalno posredovanih komunikacija koje se ne odvijaju prema masovnom obrascu od pošiljatelja poruke prema pasivnom primatelju, već su dio prostora tokova. Paralelno s tehnološkim razvojem, informatizacijom, strukturalnim i organizacijskim preobrazbama karakterističnima za mrežno društvo i informacijsko doba, raste društvena nejednakost, polarizacija i bijeda, kao vjerojatan strukturalni proizvod trendova koji su ugrađeni u informatizirani kapitalizam. Socijalne posljedice informatiziranog kapitalizma činjenica su ne samo nerazvijenih društava, nego i onih najrazvijenijih (Castells, 2003, 142; 166). Prema sociologu Anthony Giddensu suvremeno društvo obilježava globalizacija kao složeni niz procesa, koji jednako djeluju kako nadogađaje na svjetskoj razini, tako i na svakodnevni život. Njezini relevantni aspekti jesu: ekonomska transnacionalizacija, opći rizici, transformacije identiteta, različiti oblici fundamentalizma i restrukturiranje demokratskih sustava (Odbjegli svijet: kako globalizacija oblikuje naše živote, 2005.). Prema sociologu i teoretičaru globalizacije Rolandu Robertsonu integracija i interakcija globalnoga i lokalnoga s jedinstvenim ishodima u različitim geografskim područjima svijeta nalazi svoj izraz u sociološkom konceptu “glokalizacije” (Robertson, R. Globalization: Social Theory and Global Culture,1992.). Ovi procesi reflektiraju se i na hrvatsko društvo, koje osim toga obilježavaju i složeni procesi tranzicije prema demokraciji i modernizaciji (Cifrić, I. [et al.]. Društveni razvoj i ekološka modernizacija : prilozi sociologiji tranzicije, 1998.; Katunarić, V. Traditionalism, modernism, utopianism: a review of recent works on transition in Croatia, 2007.; Demokratska tranzicija u Hrvatskoj : transformacije vrijednosti, obrazovanje, mediji, 2006.; Meštrović, M.; Štulhofer, A. (ur.). Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj, 1998.). Narodne (javne) knjižnice osnivaju se u lokalnim zajednicama (gradovima i općinama) kako bi doprinijele kvaliteti života pojedinaca i društva u području kulture, obrazovanja, informiranja, korištenja slobodnog vremena. Po svojem određenju svima su pristupačne i demokratske ustanove (Stipanov, J. Knjižnice i društvo, 2010.). Njihova se uloga reaktualizira u kontekstu složenih društvenih promjena na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Knjižnice kao tradicionalne kulturno-baštinske ustanove, ali i mjesta za pohranu, pretraživanje i diseminaciju informacija i izvora znanja doživljavaju preobrazbe u poslovanju, organizaciji, dizajnu i arhitekturi prostora, ulozi u društvu, konceptima i uslugama pod snažnim utjecajem uspona informatizacije i tehnološkog razvoja (Buckland, M. Preoblikovanje knjižničnih službi i usluga : program, 2000.; Borgman, C.L. Od Gutenbergova izuma do globalnoga informacijskog povezivanja: pristup informaciji u umreženom svijetu, 2002. ; Gorman, M. The enduring library : technology, tradition, and the quest for balance, 2003.; Aabø, S. The role and value of public libraries in the age of digital technologies, 2005.; Anttiroiko, A.-V.; Savolainen, R. New Premises of Public Library Strategies in the Age of Globalization, 2007.) Na djelovanje narodnih knjižnica utječu i socijalne posljedice strukturalnih i organizacijskih preobrazbi karakteristične za suvremeno društvo. Stoga se knjižnice uključuju u smanjivanje "digitalnog jaza" između onih koji imaju i onih koji nemaju pristup novim

54

informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, promiču čitanje i nove oblike pismenosti kao neophodne kompetencije u suvremenom društvu, sudjeluju u cjeloživotnom učenju radi kvalitetnijeg obrazovanja i konkurentnosti na tržištu rada, potpora su socijalnom uključivanju marginaliziranih skupina građana i jačanju identiteta lokalnih zajednica u prevladavajućim procesima globalizacije. U tom kontekstu ističu se potencijali narodnih knjižnica u podupiranju aktivnog građanstva te unapređivanju socijalne integracije, kohezije i inkluzije (Horvat, A. Uključivanje u društvo. Što može učiniti knjižnica?, 2004.; D'Angelo, E. Barbarians at the gates of public libraries: How Postmodern Consumer Capitalism Threatens Democracy, Civil Education and the Public Good , 2006.; Usherwood, B. Equity and excellence in the public library , 2007.; Pateman, J. i Vincent, J. Public libraries and social justice, 2010.). Uvode se nove knjižnične službe i usluge kojima je cilj pratiti promjene u suvremenom društvu, a vezane su uz ponudu novih medija (audiovizualnu i multimedijalnu građu, građu laganu za čitanje, internet, Web 2.0), nove oblike pismenosti za sve dobne skupine (bebe i djecu rane dobi, djecu, mladež i odrasle), kao i osobe s posebnim potrebama (gluhe, osobe s disleksijom, osobe s demencijom i Alzheimerom, slijepe, zatvorenike, bolničke pacijente, starije osobe i osobe s posebnim potrebama u ustanovama za trajnu skrb i smještaj) te multikulturalne zajednice (vidi smjernice i manifeste IFLA-e /International Federation of Library Organizations and Institutions/ u prijevodu i nakladi Hrvatskoga knjižničarskog društva, 2004.-2011.). Ako želimo na temelju spomenute i ostale relevantne literature sumirati najvažnije promjene u djelovanju knjižnica u zadnjih dvadesetak godina bile bi to: (1) informatizacija poslovanja, čime je uveliko pojednostavljeno obavljanje tradicionalnih knjižničnih funkcija nabave, stručne obrade i pohrane knjižnične građe, a posebice pretraživanja i diseminacije informacija i izvora znanja; (2) pomak fokusa od formiranja i stručne obrade zbirki (kao tradicionalne knjižnične orijentacije) do okrenutosti prema uslugama i potrebama korisnika (informacijskim, kulturnim, obrazovnim, socijalnim, razonodom i dr.); (3) multimedijska građa - uz postojeće tiskane publikacije i audiovizualnu građu pojava novih, digitalnih i elektroničkih medija (baze podataka na DVD-ima i internetu, digitalne zvučne knjige, e-knjige i dr.); (4) nove usluge bazirane na korištenju interneta; (5) hibridni karakter suvremenih knjižnica (povezivanje klasične, materijalne knjižnice s digitalnom knjižnicom u virtualnom prostoru); (6) pružanje novih usluga vezanih uz potrebe novih profila korisnika (potpora društvenoj integraciji imigranata i pripadnika nacionalnih manjina, socijalna inkluzija društveno marginaliziranih, potpora obrazovanju i cjeloživotnom učenju svih dobnih skupina, potpora građanima u svladavanju novih oblika pismenosti kao što je informatička, informacijska, multimedijska, internetska, multikulturalna, obiteljska, funkcionalna i dr.; (7) profiliranje knjižnice kao javnog društvenog prostora otvorenog svima („dnevni boravak“, „radna soba“, „mjesto za učenje“ lokalne zajednice); (8) redefiniranje organizacijske strukture knjižnica (uvođenje novih službi i usluga, prilagođavanje brzim i dinamičnim društvenim promjenama, primjena alata i tehnika neprofitnog marketinga i knjižničnog menadžmenta u suočavanju s reduciranim financijskim i ljudskim resursima s jedne i potrebama korisnika s druge strane, primjena koncepta učeće organizacije i koncepta rada u suradničkom okruženju kao odgovor na brze promjene u društvenom okruženju i dr.; (9) zagovaranje uloge knjižnice u slobodnom pristupu informacijama kao ljudskom pravu; (10) značajno se mijenja i uloga knjižničara – od osobe koja prikuplja izvore informacija i znanja prema osobi koja poučava i pruža informacije, uz potrebu stalnog stručnog usavršavanja i i cjeloživotnog učenja.



55

Cilj istraživanja: Analizom raspoložive literature i prakse u raznim zemljama utvrdit će se najvažniji elementi i aspekti koji oslikavaju postojeće stanje u knjižničarskom djelovanju, poslovanju i funkcioniranju, a navedene spoznaje provjeriti i empirijskim istraživanjem doći do saznanja o mogućnostima narodnih knjižnica u Hrvatskoj da se prilagode najnovijim društvenim promjenama u sferi informatizacije, umreženosti i globalizacije, odnosno da slijede ili da se uklope u opće pravce razvoja narodnih knjižnica danas. Opće hipoteze: 1) Sociološkim istraživanjem moguće je doprinijeti boljem razumijevanju utjecaja složenih društvenih procesa na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće na djelovanje narodnih knjižnica, kao i prepoznavanju doprinosa i potencijala narodnih knjižnica životu svojih lokalnih zajednica i društva uopće. 2) Rezultatima takvih istraživanja moguće je dobiti uvid u način kako povećati učinkovitost i korištenje narodnih knjižnica u suvremenom hrvatskom društvu. Posebne hipoteze: 1) Da bi narodne knjižnice mogle uspješno nastaviti svoje djelovanje trebaju se adaptirati promjenama u području umrežavanja i informatizacije društva. 2) Ako žele opstati u suvremenom društvu, narodne knjižnice ne mogu biti samo mjesta za pohranu, pretraživanje i diseminaciju informacija i izvora znanja, već trebaju uvoditi nove metode i modele poslovanja, kao i pružati nove usluge. 3) Narodne knjižnice se danas trebaju više fokusirati na korisnike, a ne na sebe kao institucije. 4) Narodne knjižnice se trebaju sve više pretvarati u polifunkcionalna središta svojih lokalnih zajednica, nudeći usluge koje ranije ne bismo smatrali knjizničnima. 5) Knjižnice trebaju jačati svoju polifunkcionalnost u lokalnoj zajednici, zato što gube monopol na pristup informacijama i izvorima znanja koji su dosad imale u Gutenbergovoj eri zasnovanoj od 15. do 20. stoljeća na tiskovinama. 6) Što knjižnica ima razvijeniju mrežu međusektorske suradnje s drugim institucijamna, udrugama i pojedincima, time će njezina uloga u potpori i jačanju identiteta lokalne zajednice biti značajnija. 7) Budući da knjižnice po svojoj definiciji trebaju biti dostupne svima u lokalnoj zajednici, uključivanje u društvo putem knjižničnih usluga može povećati šansu svima, pa i društveno marginaliziranim skupinama građana za kvalitetniji život u lokalnoj zajednici i društvu općenito. 8) Knjižnični resursi se trebaju sve više koristiti za cjeloživotno učenje i jačanje osobnih kompetencija u svakodnevnom životu. 9) Budući da svi slojevi društva nisu podjednako zastupljeni u korištenju knjižnicom, potrebno je uvoditi nove usluge i programe. 10) Promicanje čitanja i pismenosti kao osnovnih vještina i kompetencija za snalaženje u suvremenom društvu, od najranije dobi i na svim medijima, treba biti jedna od osnovnih zadaća narodnih knjižnica danas. 11) Novi mediji i nova tehnologija sredstva su za promociju knjižnice kao mjesta društvene integracije i inkluzije. 12) Suvremena knjižnica treba biti mjesto za promicanje aktivnog građanstva. 13) Educirani knjižničari koji se prilagođavaju promjenama u društvenom okruženju najvažniji su čimbenik društveno angažirane uloge narodne knjižnice u lokalnoj zajednici. 14) Gradska knjižnica u Koprivnici primjer je knjižnice koja se pokušava prilagoditi promjenama u suvremenom društvu, što je vidljivo u novim modelima poslovanja i organizacije, konceptima rada i uslugama, promjenama u arhitekturi prostora, strategijama i ulogama u lokalnoj zajednici i društvu općenito.


56

Da bi se ostvarili postavljeni ciljevi, izrada disertacije bit će podijeljena u četiri osnovne faze.U prvoj fazi bit će provedena analiza relevantne literature iz područja sociologije i knjižničarstva koja se odnosi na temu disertacije, a bavi se karakterističnim procesima suvremenog društva i preobrazbama koje narodne knjižnice prolaze kako bi im se prilagodile (desk research). Društveno-politički i zakonodavni okvir djelovanja narodnih knjižnica u suvremenom društvu pratit će se kroz analizu dokumenata tijela Europske unije i Ujedinjenih naroda koji se odnose na narodne knjižnice te publikacija IFLA-e (Međunarodnog saveza knjižničarskih udruga i organizacija). Kako bi se dobio uvid u mogućnosti narodnih knjiznica u Hrvatskoj da slijede suvremene pravce transformacije klasične uloge knjižnica u cilju povećanja prepoznatljivost i učinkovitost u društvu, u drugoj fazi istraživanja njihov položaj u društvu komparirat će se na temelju dostupne literature sa suvremenom praksom narodnih knjižnica u Velikoj Britaniji, Danskoj i Finskoj, budući da ove države u međunarodnim razmjerima prednjače po tradicionalnoj ukorijenjenosti narodnih knjižnica kako u nacionalne politike, tako i u život svojih lokalnih zajednica. U trećoj fazi istraživanja teorijski okvir će se operacionalizirati u niz konkretnih indikatora. Empirijskim istraživanjem obuhvatnije će se analizirati podudaranje navedenih karakteristika i procesa s gradskom knjižnicom u Koprivnici, koja će poslužiti kao primjer za istraživanje položaja i uloge narodne knjižnice u jednoj hrvatskoj lokalnoj zajednici, budući da je tipična u Hrvatskoj po svojem nastojanju da se prilagođava promjenama u društvu i potrebama lokalne zajednice. Istraživanje će biti kvalitativno i kvantitativno. U kvalitativnom istraživanju bit će korištena metoda studije slučaja. Knjižnica će biti analizirana prema pravilima metode studije slučaja kako bi se dobili podaci potrebni za opis njezinih značajki u lokalnoj zajednici. U sklopu studije slučaja bit će provedena analiza dokumentacije knjižnice i okruženja u kojemu djeluje, a potom će se polustrukturiranim intervjuima s akterima u lokalnoj zajednici dobiti ocjena kako knjižnica djeluje u konkretnoj lokalnoj zajednici s obzirom na svoju ulogu i zadaću u društvu.Kod polustrukturiranog intervjua uzorkom će biti obuhvaćeni predstavnici sljedećih čimbenika u lokalnoj zajednici: predstavnici lokalne uprave i samouprave zbog pretpostavke da znatno utječu na poziciju knjižnice i njezine pravce razvoja u strateškim dokumenatima razvoja lokalne zajednice; različiti predstavnici manjina s obzirom na pretpostavku da slabije participiraju u djelatnostima knjižnice (osobe s teškoćama u čitanju, osobe s invaliditetom, Romi, nezaposleni, stariji, bolesni i nemoćni); predstavnici lokalne knjižničarske zajednice zbog pretpostavke da od njihove spremnosti na prihvaćanje promjena značajno ovisi učinkovitost narodne knjižnice u lokalnoj zajednici; predstavnici medija zbog pretpostavke da značajno utječu na oblikovanje javnog mnijenja o knjižnici.Planirano je provođenje 10 intervjua, a po potrebi i više. Konačan broj ovisit će o samim rezultatima pojedinih faza istraživanja. Intervjui imaju dva osnovna cilja: prikupiti relevantne informacije/činjenice od samih aktera potrebne za opis i analizu, te doznati njihova mišljenja, ocjene, stavove i buduća očekivanja vezana uz položaj, uloge i zadaće knjižnice, odnosno prepoznavanje doprinosa i potencijala narodnih knjižnica u životu lokalne zajednice i društva uopće. Kvantitativno prikupljanje podataka provodit će se metodom ankete na prigodnom uzorku s kontroliranim kvotama. U ovom slučaju koristit će se dva odvojena nezavisna uzorka po 150 ispitanika svaki: jedan koji će činiti članovi knjižnice, a drugi nečlanovi knjižnice. Cilj je dobiti odgovor na pitanja tko, zašto i u kojoj mjeri koristi knjižnicu, što koristi, odnosno što bi trebalo poduzeti da knjižnicu koriste i nečlanovi. Iako nečlanova koprivničke knjižnice ima skoro pet puta više nego članova u ukupnom broju stanovnika Koprivnice (oko 30,000), razlog određivanja takve kvote je u pretpostavci da su i nečlanovi također važni akteri u pozicioniranju knjižnice kao relevantnog središta lokalne zajednice u suočavanju s promjenama u suvremenom društvu. Anketiranje će provesti prethodno obučeni anketari i to među ispitanicima u koprivničkoj gradskoj knjižnici i u drugim privatnim i javnim prostorima. Prikupljeni podaci bit će strojno obrađeni i prezentirani u standardnim socio-demografskim i drugim relevantnim podacima. Podaci će biti tablično prezentirani, a najvažniji rezultati u tekstu tematski protumačeni.U četvrtoj fazi izrade disertacije provest će se analiza prikupljenih podatakate će se na temelju toga provjeriti hipoteze rada.


Budući da su sociološka istraživanja suvremenih knjižničarskih tema rijetka i sporadična, naročito u hrvatskim razmjerima, istraživanje će doprinijeti znanosti novim metodološkim i tematskim nalazima do kojih će se doći primjenom različitih istraživačkih tehnika za proučavanje narodnih knjižnica kao važnih čimbenika u suvremenom društvu. Doprinijet će boljem razumijevanju utjecaja složenih društvenih procesa na prijelazu 20. u 21. stoljeće na djelovanje narodnih knjižnica, kao i prepoznavanju doprinosa i potencijala narodnih knjižnica u životu svojih lokalnih zajednica i društva uopće. Na praktičnoj razini odgovorit će na središnje pitanje - kako povećati učinkovitost i korištenje narodnih knjižnica u suvremenom hrvatskom društvu.


57

1) Aabø, S. The role and value of public libraries in the age of digital technologies. // Journal of Librarianship and Information Science 37, 4(2005), 205-211.2) Anttiroiko, A.-V.; R. Savolainen. New Premises of Public Library Strategies in the Age of Globalization. // Advances in Library Administration and Organization 25, (2007), 61-81.3) Borgman, Ch.L. Od Gutenbergova izuma do globalnoga informacijskog povezivanja: pristup informaciji u umreženom svijetu. Lokve [etc.] : Naklada Benja [etc.], 2002.4) Buckland, M. Preoblikovanje knjižničnih službi i usluga : program. Lokve : Naklada Benja ; Rijeka : Gradska knjižnica Rijeka, 2000. 5) Castells, M. Informacijsko doba: ekonomija, društvo i kultura. Sv.1: Uspon umreženog društva, 2000.; Sv.2: Moć identiteta, 2002.; Sv. 3: Kraj tisućljeća, 2003. Zagreb : Golden marketing. 6) Cifrić, I. [et al.]. Društveni razvoj i ekološka modernizacija : prilozi sociologiji tranzicije. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo i Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta, 1998.7) Čaldarović, O. Urbano društvo na početku 21. stoljeća: osnovni sociološki procesi i dileme. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk : Hrvatsko sociološko društvo, 2011.8) D'Angelo, E. Barbarians at the gates of public libraries : How Postmodern Consumer Capitalism Threatens Democracy, Civil

Education and the Public Good. Duluth, Minnesote: Library Juice Press, 2006.9) Demokratska tranzicija u Hrvatskoj : transformacije vrijednosti, obrazovanje, mediji / ur. S. P. Ramet, D. Matić. Zagreb : Alinea, 2006.;11) Giddens, A. Odbjegli svijet: kako globalizacija oblikuje naše živote. Zagreb : Klub studenata sociologije Diskrepancija ; Naklada Jesenski i Turk, 2005.12) Freedom of Connection - Freedom of Expression: the Changing Legal and Regulatory Ecology Shaping the Internet ( 2010). Paris :

UNESCO. Dostupno na: http://portal.unesco.org/ci/en/files/30748/12837652519UNESCO-19AUG10.pdf/UNESCO-19AUG10.pdf

13) Gorman, M. Postojana knjižnica: tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006.

14) Globalizacija i neoliberalizam : refleksije na hrvatsko društvo / priredili D. Vidović, D. Pauković. Zagreb : Centar za politološka istraživanja, 2006. 15) Goulding, A. Public libraries in the 21st century : defining services and debating the future. Hampshire : Ashgate, 2006. 16) Hrvatska u 21. stoljeću : Strategija kulturnog razvitka. Zagreb : Ministarstvo kulture, 2003.

17) Horvat, A. Uključivanje u društvo. Što može učiniti knjižnica? // Treći okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Slobodan pristup infromacijama za sve. / Slobodan pristup informacijama: 2. i 3. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. Str. 101-106.18) Katunarić, V. Traditionalism, modernism, utopianism : a review of recent works on transition in Croatia // Politička misao 44, 5 (2007), 3-27.19) Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : Spomenica Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica / gl. ur. D. Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2010.20) Koren, M. (et al.). Working for five star libraries : international perspectives on a century of public library

advocacy and development. Den Haag : Vereniging van Openbare Bibliotheken ; Leidschendam : Biblion Uitgeverij, 2008.

21) Library space : inspiration for buildings and design / edited by Hellen Niegaard, Jens Lauridsen and Knud Schultz. [S.l.] : Danish Library Association, 2009. 22) Meštrović, Matko; Štulhofer, Aleksandar (ur.). Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo,

1998.

23) Milardović, Anđelko. Globalno selo: sociologija informacijskog društva i cyber kulture. Zagreb : Centar za politološka istraživanja [etc.], 2010.

24) Narodna knjižnica : IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za razvoj službi i usluga. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2003. 25) Narodne knjižnice u novoj Europi 5 : utjecaj globalizacije i informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama : zbornik radova / [5. međunarodna konferencija, održana od 17. do 18. listopada u Zagrebu]. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba [etc.], 2003. 26) Nordic public libraries : the Nordic cultural sphere and its public libraries / [ed. Jens Thorhauge]. Kobenhavn : Danish National Library Authority, 2002.27) Nordic Public Libraries 2.0. (2010). Dostupno na: http://www.bibliotekogmedier.dk/fileadmin/publikationer/publikationer_engelske/Nordic_public/Nordic_Public_Libraries_2.0.28) Pateman, J.; J. Vincent. Public libraries and social justice. Farnham, Burlington : Ashgate, 2010.29) Prema društvima znanja : UNESCO-ovo Svjetsko izvješće. Zagreb : Educa, 2007.30) Stipanov, J.. Knjižnice i društvo. Zagreb : Školska knjiga, 2010.31)Štulhofer, Aleksandar. Nevidljiva ruka tranzicije. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo, 2000. 32) UNESO-ov Manifest za narodne knjižnice. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 37, 3-4(1994), 251-254. 33) Županov, Josip. Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2002.

58

http://www.bibliotekogmedier.dk/fileadmin/publikationer/publikationer_engelske/Nordic_public/Nordic_Public_Libraries_2.0

http://www.bibliotekogmedier.dk/fileadmin/publikationer/publikationer_engelske/Nordic_public/Nordic_Public_Libraries_2.0

http://portal.unesco.org/ci/en/files/30748/12837652519UNESCO-19AUG10.pdf/UNESCO-19AUG10.pdf

http://portal.unesco.org/ci/en/files/30748/12837652519UNESCO-19AUG10.pdf/UNESCO-19AUG10.pdf











Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, 24.11.2011. Potpis



59



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr. sc. Dijana Sabolović-Krajina






Hrvatski Narodna knjižnica kao središte lokalne zajednice u suvremenom društvu

Engleski Public library as a local community center in contemporary society

Područje/polje: Društvene znanosti/Informacijske znanosti

MENTOR(I)


Prvi mentor: prof.dr.sc. Aleksandra HorvatSveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: prof.dr.sc. Ognjen ČaldarovićSveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Hrvatska

[email protected]



1.prof.dr.sc. Aleksandar Stipčević profesor u miru [email protected]

2.prof.dr.sc. Aleksandra Horvat

Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Hrvatska

[email protected]

3.prof.dr.sc. Ognjen Čaldarović

Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 16. prosinca 2011.


60


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaPristupnica je od proljeća 2011. višekratno raspravljala o temi s oba predložena mentora; konačan dogovor o prijedlogu teme održan je 21. studenoga 2011.


Pristupnica želi pisati o današnjoj ulozi i zadaćama narodne knjižnice u lokalnoj zajednici te predlaže da naslov rada bude Narodna knjižnica kao središte lokalne zajednice u suvremenom društvu. Izbor teme obrazlaže činjenicom da se suvremeno društvo uvelike mijenja pod utjecajem globalizacije, informatizacije i umrežavanja te da tehnološke promjene utječu potom na promjene u društvenoj strukturi i organizaciji. Zato se mijenja i uloga narodne knjižnice kao društvene ustanove koja se teži prilagoditi promjenama i treba osmisliti i organizirati nove službe i usluge za stanovništvo u lokalnoj zajednici. Pravci razvitka suvremenih knjižnica u posljednjih dvadeset godina poznati su iz literature no pristupnicu zanima mogu li ih narodne knjižnice u Hrvatskoj slijediti i kako to čine ili mogu učiniti. Želi istražiti mogu li knjižnice u Hrvatskoj postati istinska kulturna, multikulturalna, obrazovna, informacijska, multimedijska i komunikacijska središta svojih lokalnih zajednica, kako te knjižnice opisuju i vide međunarodni dokumenti IFLA-e, EBLIDA-e, Vijeća Europe i UNESCO-a. Polazi od pretpostavke da narodne knjižnice mogu prerasti u polifunkconalna središta lokalnih zajednica koja pružaju i usluge koje se dosad nisu smatrale knjižničnim uslugama. Istraživanje namjerava temeljiti na literaturi koja dokumentira suvremene društvene promjene te na analizi djelovanja narodnih knjižnica u više stranih zemalja i u Hrvatskoj u zadnjih dvadesetak godina. U analizi namjerava pratiti uvođenje novih službi i usluga, privlačenje novih korisničkih skupina, osobito dosadašnjih ne-korisnika, pomak od tradicionalnog prikupljanja građe za zbirke, njihovog oblikovanja i razvijanja na usmjerenost prema specifičnim potrebama pojedinih kategorija stanovništva u lokalnoj zajednici, hibridna obilježja današnjih knjižnica, povezana s promjenama vrsta građe koje knjižnice nabavljaju, a koje onda traže i promjene u načinu obrade i davanja na korištenje te građe, profiliranje knjižnice kao javnog prostora otvorenog svima, oblike i načine pružanja pomoći korisnicima u ovladavanju informatičkom i informacijskom pismenošću, koja im je prijeko potrebna za život u današnjem društvu te ulogu narodne knjižnice u pružanju potpore cjeloživotnom učenju stanovništva. U istraživanju će primijeniti kvantitativne i kvalitativne metode, anketiranje i studiju slučaja.


Radi se o zanimljivoj i dosad nedovoljno istraženoj temi, ulozi i zadaćama narodnih knjižnica u lokalnoj zajednici, što znači i njihovoj široj društvenoj ulozi. Mislimo da bi rad mogao doprinijeti boljem upoznavanju doprinosa i potencijala narodnih knjižnica u lokalnim zajednicama, koje mogu pomoći u aktiviranju stanovništva, a time olakšati i ubrzati i razvitak društva u cjelini.Pristupnica je zadovoljila sve propisane uvjete na doktorskom studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti i ima potrebne znanstvene i stručne sposobnosti za izradu doktorskog rada. Stoga predlažemo da se prihvati tema Narodna knjižnica kao središte lokalne zajednice u suvremenom društvu te da se imenuju mentori prof. dr. sc. Aleksandra Horvat (Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i prof. dr. sc. Ognjen Čaldarović (Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).




61


Potpis






Prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević

2.prof. dr. sc. Aleksandra Horvat

3.prof. dr. sc. Ognjen Čaldarović

4.

5.

U Zagrebu, 1. veljače 2012. M.P.

62

OPĆI PODACI I KONTAKT PRISTUPNIKA/PRISTUPNICE:

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE:

Marin Kaluža

SASTAVNICA: Filozofski fakultet u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti

Matični broj studenta: 7571

Odobravanje teme za stjecanje doktorata znanosti: (molimo zacrniti polje)

x u okviru doktorskog studija

□ izvan doktorskog studija □ na temelju znanstvenih dostignuća

Ime i prezime majke i/ili oca: Mirjana i Franko Kaluža

Datum i mjesto rođenja: 17.06.1976

Adresa: Ivana Pilepića Franovičina, 10A

Telefon/mobitel: 051/ 632-659 091/200-8271

e-pošta: [email protected]

ŽIVOTOPIS PRISTUPNIKA/PRISTUPNICE:

Obrazovanje (kronološki od novijeg k starijem datumu):

Magisterij na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu 6.10.2009 – smjer informacijske znanostiProfesor pedagogije i informatike na Filozofskom fakultetu u Rijeci 5.11.1999 – smjer pedagogija i informatika


- Izvodi nastavu na Studiju Telematike Veleučilište u Rijeci na kolegiju: Programiranje 1- Izvodi nastavu na poslovnom odjelu Veleučilišta u Rijeci na kolegijima: Programsko inženjerstvo, Upravljanje bazama podataka, Alati razvoja informacijskih sustava, Upravljanje zaštitom na radu posljednje 3 godine.- Izvodi nastavu na poslovnom odjelu Veleučilišta u Rijeci na kolegijima:Osnove Programiranja, Sustavi baza podataka, Programiranje praktikum posljednjih 5 godina- Voditelj projekta razvoja informacijskog sustava SUZ (Sustav za upravljanje zaštitom) – 2008- Voditelj projekta razvoja informacijskog sustava Farmakoekonomika – 2008- Voditelj projekta razvoja CASE RAD alata za izgradnju web orijentiranih troslojnih aplikacija za poslovne sustave - 2008- Voditelj izgradnje informacijskog sustav StudIS (Studentski informacijski sustav) – 2005- Voditelj izgradnje računovodstvenog informacijskog sustava 2005 - Projektant i programer programskih rješenja za poslovne sustave raznih tipova poduzeća –1999

63


Popis radova i aktivnih sudjelovanja na kongresima:

Znanstveni radovi1. Pavlić, M., Kaluža, M., Vrček, N.: Database complexity measuring method, Zbornik

radova CECIIS 2008, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2008., indeksirano u CSA i INSPEC bazama

2. Kaluža, M., Čubranić D.: Modifications on data model, Zbornik radova IIS 2007, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2007.

3. Šuman, S., Kaluža, M., Tomljanović, J.: Knowledge management – small Croatian real-ity, Zbornik radova MIPRO 2007, MIPRO, Opatija, 2007.

Skripte1. Kaluža, M.: Sustavi baza podataka, Skripta, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2008.

Stručni radovi1. Kaluža, M., Čubranić, D.: Tehnologije i tehnike razvoja poslovnih informacijskih sustava

– kuda idemo?, Zbornik radova CASE 2009, CASE, Rijeka, 2008.2. Kaluža, M., Pribanić, D.: Metodika učenja i poučavanja brze izgradnje programskog

rješenja, Zbornik radova CASE 2008, CASE, Rijeka, 2008.

4. Sajler, K., Kaluža, M.: WMS – Website Management System, Zbornik radova CASE 2007, CASE, Rijeka, 2007.

5. Kaluža, M., Kaluža, F.: Protection management methods – SUZ, International sym-posium of safety and health at work in metal industry, Šibenik, 2007.

6. Kaluža, M., Šuman, S., Tomljanović, J.: Evolucija evaluacije pojavom e-learninga, Zbornik radova CUC 2006, Carnet, Dubrovnik, 2006.

7. Kaluža, M., Tomljanović, J., Šuman, S.: E-learning provjera znanja, Računalo u školi X, Šibenik, 2006.

8. Tomljanović, J., Kaluža, M.: Pedagoške vrijednosti e-learning provjere znanja, Zbornik radova CASE 18, CASE, Rijeka, 2006.

9. Kaluža, M., Mraković, M., Čubranić, D.: Web aplikacija kao nadogradnja client-server IS-a, Zbornik radova CASE 18, CASE, Rijeka, 2006.

10. Pogarčić, I., Kaluža, M., Vukelić, B., Tomljanović, J., Gligora-Marković, M.: Primjena alata u stručnoj visokoškolskoj izobrazbi, Zbornik radova CASE 17, CASE, Rijeka, 2005.

11. Kaluža, M., Čubranić, D.: Modifikacija relacijske sheme baze podataka, Zbornik radova CASE 17, CASE, Rijeka, 2005.

12. Šupica, Ž., Kaluža, M.: Idejni prikaz informacijskog sustava evidencije studija, Zbornik radova CASE 15, CASE, Rijeka, 2003.

13. Kaluža, M., Šupica, Ž.: Sustav za dokumentiranje, Zbornik radova CASE 14, CASE, Rijeka, 2002.


Hrvatski: Metoda za procjenu složenosti poslovnog informacijskog sustava na osnovi složenosti elementarnih procesa

Engleski: Busyness Information System Estimation Method based on Elementary Process Complexity

Jezik na kojem će se pisati rad: Hrvatski

64

PREDLOŽENI ILI POTENCIJALNI MENTOR(I)ª

TITULA, IME I PREZIME: USTANOVA: E-POŠTA:

Mentor 1: dr.sc. Mile Pavlić, red.prof. Odjel za informatiku, Sveučilište u Rijeci

[email protected]

Mentor 2:

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do 5 objavljenih relevantnih radova u zadnjih 5 godina b

Mentor 1:Ime i prezime

1. Pavlić, M., Marinović, M., Čandrlić, S., „Model of Basic Training for Information Systems Developers“, SOR'05 Proceedings of the 8th International Symposium on Operational Research in Slovenia, Zadnik Stirn, Lidija ; Drobne, Samo (ur.). Ljubljana : Slovenian Society Informatika - Section for Operational Research, 2005., str. 411-417

2. Pavlić, M., Poščić, P., Marinović, M., „Education Model for MIRIS Metodology“, Informatologia, Društvo i tehnologija, Hrvatsko komunikološko društvo, Zagreb, 2006., str. 251-255

3. Čandrlić, S., Pavlić, M., Poščić, P., “A Comparison and the Desireable Features of Version Control Tools”, Proceedings of the ITI 2007 29th International Conference on Information Technology Interfaces, Luzar-Stiffler, Vesna ; Hljuz Dobric, Vesna (ur.). Zagreb : SRCE University Computing Centre, 2007., str. 121-126

4. Poščić, P., Pavlić, M., Čandrlić, S., “Evaluation of Students by Measuring the Complexity of their Software Product”, Proceedings of 30th Jubilee International Convention MIPRO 2007, Čičin-Šain, Marina ; Turčić Prstačić, Ivana ; Sluganović, Ivanka (ur.). Opatija, Rijeka : Croatian Society for Information and Communication Technology, Electronics and Microelectronics - MIPRO, 2007., str. 59-61

5. 5. Topolovec, V., Marinović, M., Pavlić, M., “Information and Communications Technolo-gies and the Transformation of Learning and Teaching Process for the 21st Century”, Informatologia, Društvo i tehnologija, Hrvatsko komunikološko društvo, Zagreb, 2008., str. 293-303

6. Pavlić, M., Kaluža, M., Vrček, N.: Database complexity measuring method, Zbornik radova CECIIS 2008, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2008.

Mentor 2:Ime i prezime

OBRAZLOŽENJE TEME:


Doktorskom disertacijom razmatrat će se pitanje može li se specifičnim mjerenjem elementarnih procesa poslovnog informacijskog sustava prognozirati složenost cijelog informacijskog sustava. Moguće je dovoljno rano, u procesu razvoja informacijskog sustava, ustvrditi kolika će biti složenost informacijskog sustava.

Složenost informacijskog sustava može utjecati na donošenje poslovnih odluka u smislu razvoja informacijskog sustava.

Definirat će se metoda PS (procesna složenost) koja može dovoljno sigurno, na temelju DTP-a (dijagrama toka podataka) i svojstava elementarnih procesa (broja ulaznih i izlaznih podataka iz procesa) prognozirati složenost cijelog informacijskog sustava. Postavit će se formula kojom se može prognozirati složenost sustava koja je izmjerena metodom analize funkcijskih točaka (FT).

Metoda PS mjerit će statičke komponente (elementarne podatke) nad dinamičkim komponentama (elementarnim procesima). Izvršit će se usporedba PS metode sa već definiranim PND i SBP metodama koje svaka na svoj način procjenjuju složenost informacijskog sustava. Pokazat će se korektnost svih triju metoda izražene funkcijama iz ostalih.

Najveća značajka ovog rada je što će se pokazati da se i u fazi modeliranja procesne logike sustava može prognozirati kolika će biti složenost čitavog informacijskog sustava.

65



Dissertation will examine if there is possibility to prognosticate an information system complexity by specific elementary process measuring. It is possible to identify an information system complexity, very early in information system development process.

An information system complexity could affect on a busyness decision-making in the information system development process.

A PC (process complexity) method will be defined. PC could, safely enough, based on DFD (data flow diagram) and elementary process properties (a number of process’s input and output data) prognosticate an information system complexity. A formula which could prognosticate system complexity will be set. A Formula will be based on functional point analyses method (FP).

PC will measure static components (elementary data) over the dynamic components (elementary processes). PC will be compared with already defined methods DOD and DC. Mentioned methods could prognosticate an information system complexity on their own ways. Validity of the all three methods will be expressed by functions from the others.The most important goal in this dissertation is to approve how could, an information system complexity be prognosticated, very early in the system process logic modeling stage.

Uvod (maksimalno 2000 znakova s praznim mjestima)

Informacijski sustav se razvija. Česta pojava je “outsourcing” izgradnja programskog rješenja informacijskog sustava. Kada organizacija kupuje programsko rješenje, a pritom želi odabrati ono programsko rješenje koje joj je „po mjeri“, značajnu ulogu treba imati ocjena složenosti informacijskog sustava jer složenost može predstavljati jedinicu troška. Budući korisnik treba moći predvidjeti potrebne troškove za izgradnju informacijskog sustava. Pored korisnika i razvojni timovi i menadžment softverskih tvrtki proizvođača programske opreme imaju potrebu za procjenu složenosti informacijskog sustava. Razlozi: rezervacija resursa (mjera složenosti tada ukazuje na potrebu rezervacije proizvodnih resursa, i definiranja isplativih okvira, te zarade u razvoju informacijskog sustava za krajnjeg korisnika), planiranje razvoja (želja proizvođača softvera je da prije početka razvoja programskog proizvoda procijeni složenost IS-a i potrebne programske opreme).

Radom će se definirati metoda za procjenu složenosti IS-a na osnovi složenosti modela procesa. Svaki kupac programskog proizvoda kao dijela informacijskog sustava može poznavati metodu kojom će izmjeriti složenost programskog rješenja i uz male troškove procijeniti složenost informacijskog sustava koji će tek nastati izgradnjom elemenata programskog proizvoda i modifikacijama na postojećem programskom proizvodu. Isto tako ako kupac može primijeniti metodu koja će se definirati nad projektnom dokumentacijom programskog rješenja koje kupuje, znači da je programerska outsourcing tvrtka dovoljno dobro organizirana i obećava kvalitetnije programsko rješenje.

S druge strane programer/projektant će moći vrlo rano, čak prije izgradnje programskog rješenja za informacijski sustav izračunati koliko će biti složen čitav informacijski sustav a time i prognozirati i prihode i troškove i ostale potrebne resurse nastale iz njega.

Metoda će se temeljiti na prebrojavanju elementarnih procesa evidentiranih modelima funkcionalne dekompozicije i dijagrama toka podataka, te na analizi svakog pojedinog elementarnog procesa prebrojavanjem njegovih ulaznih i izlaznih podataka.

Pregled dosadašnjih istraživanja (maksimalno 5000 znakova s praznim mjestima)

Istraživala se metoda SBP kojom se može procijeniti složenost informacijskog sustava na temelju mjere složenosti baze podataka. Definirana je metoda koja vrlo sigurno može prognozirati složenost informacijskog sustava. Složenost baze podataka promatrala se kao mjera prebrojavanja atributa i vanjskih ključeva iz baze podataka. Atributi i vanjski ključevi su nositelji infoirmacija u podatkovnoj osnovi. Mjerenjem složenosti baze podataka mjeri se složenost samo statične komponente IS-a. Metoda je testirana na poslovnim informacijskim sustavima sličnog genetičko-taksonomskog reda i nad normaliziranim (IDNF) bazama podataka.

Istraživala se metoda PND koja na temelju prebrojavanja podataka na dokumentima sustava može progrnozirati složenost informacijskog sustava izraženu kroz složenost programskog proizvoda pomoću metode analize funkcijskih točaka.

Cilj i hipoteze istraživanja (maksimalno 700 znakova s praznim mjestima)

66

Ciljevi istraživanja: pokazati da se analizom i mjerenjem elementarnih procesa može prognozirati složenost čitavog informacijskog sustava. pokazati da postoji međusobna funkcijska povezanost između:

o složenosti baze podataka,o složenosti modela podataka,o složenosti projekta poslovnog sustava,o složenosti poslovnog sustava.

Hipoteze: Hipoteza 1: Moguće je prognozirati složenost poslovnog informacijskog sustava mjerenjem složenosti elementarnih procesa. Pomoćne hipoteze ovoj hipotezi su:

a) Pomoću metode funkcijskih točaka moguće je izmjeriti složenost projektiranja informacijskog sustava.b) Moguće je definirati metodu za mjerenje složenosti poslovnog informacijskog sustava koja se zasniva samo na

prebrojavanju ulaznih i izlaznih podataka svakog elementarnog procesa.c) Moguće je usporediti rezultate mjerenja dobivene pomoću metode funkcijskih točaka i pomoću nove metode.

Hipoteza 2: Na osnovi procesne složenosti projekta može se postaviti metrika za ranu procjenu složenosti informacijskog sustava. Pomoćne hipoteze ovoj hipotezi su:

a) Moguće je izračunati funkcijsku ovisnost između broja pobrojanih ulaznih podataka elementarnih procesa i izmjerene složenosti informacijskog sustava pomoću metode analize funkcijskih točaka

b) Moguće je izračunati funkcijsku ovisnost između broja pobrojanih izlaznih podataka elementarnih procesa i izmjerene složenosti informacijskog sustava pomoću metode analize funkcijskih točaka

Hipoteza 3: Kod procjene složenosti poslovnih informacijskih sustava nije bitno da li se mjerenje zasniva na mjerenju statike sustava, ili na mjerenju dinamike sustava. Pomoćne hipoteze ovoj hipotezi su:

a) Postoji funkcijska veza između mjerenja složenosti poslovnog informacijskog sustava sa stajališta podataka i sa stajališta procesa.

b) Postoji funkcijska veza između rezultata dobivenih metodom PND i rezultata dobivenih novom metodom.c) Postoji funkcijska veza između rezultata dobivenih metodom SBP i rezultata dobivenih novom metodom.

Materijal, metodologija i plan istraživanja (maksimalno 6500 znakova s praznim mjestima)

MaterijalPromatrat će se više već izgrađenih poslovnih informacijskih sustava. Za iste postoji projektna dokumentacija, pa između

ostalog postoje detaljni DTP dijagrami za svaki sustav koji će se mjeriti. Pored gotove projektne dokumentacije koja ima model procesa, analiza će se izvesti i na osnovi programskog proizvoda koji je gotov i za koji ne mora postojati projektna dokumentacija. U tom slučaju će se definirati metoda preslikavanja programskih struktura u koncepte modela procesa. Predložena metoda preslikavanja povećati će broj analiziranih i izmjerenih sustava. Složenost programskog rješenja mjeri se, do danas, referentnom metodom analize funkcijskih točaka. Informacijski sustavi bit će izmjereni metodom analize funkcijskih točaka, metodom PND, i metodom SBP, a dobiveni rezultati će se usporediti sa rezultatima dobivenim novom metodom.

Mjerit će se samo poslovni informacijski sustavi. Kada se prema Genetičkoj taksonomiji promatra genetičko-taksonomski red informacijskih sustava koji će se mjeriti, svi će pripadati vrlo bliskim taksonomskim redovima od (1,1,2) do (1,2,2).Metodologija i plan istraživanja

Metodom deskripcije objasnit će se neke metodike razvoja informacijskih sustava. Isto tako će se deskripcijom objasniti metode koje se koriste u fazi projektiranja: dijagram funkcijskog raščlanjivanja (DFR), dijagram toka podataka (DTP) i metoda entiteti i veze (EV).

Metodama deskripcije i analize pojasnit će se metode za mjerenje i procjenu složenosti informacijskog sustava: metoda analize funkcijskih točaka (FT), metoda podaci na dokumentima (PND) i metoda složenost baze podataka (SBP).

Metodom analize pojasnit će se zahtjevi za specifičnim mjerenjem elementarnih procesa iz projekta. Ograničenja na mjerenje procesa dati će se na razini čitavog sustava metodom analize i metodom indukcije. Specifično mjerenje procesa uključivat će brojanje ulaznih (U) podataka u proces i izlaznih (I) podataka iz procesa.

Za U i I izmjerene vrijednosti pojedinačno će se izvršiti korelacijska analiza u odnosu na izmjerene vrijednosti metodom FT. Za najbolje izraženu podudarnost u oba slučaja definirat će se općenita funkcija za zajednički slučaj. Metodom najmanjih kvadrata izračunat će se ponderi uz sve funkcijom definirane elemente nad U i I vrijednostima. Dobivenom funkcijom izračunat će se FT vrijednosti i ustanovit će se odstupanje od izmjerenih FT vrijednosti.Usporedit će se rezultati dobiveni PND i SBP metodama sa dobivenim vrijednostima novom metodom. Metodom indukcije objasnit će se kvaliteta dobivenih rezultata novom metodom u odnosu na postojeće metode za procjenu složenosti informacijskog sustava.

Očekivani znanstveni doprinos predloženog istraživanja (maksimalno 500 znakova s praznim mjestima)

Znanstveni doprinos - definirat će se metoda kojom se može vrlo rano analizirati procesna složenost projekta informacijskog sustava. Na projektima i na samim informacijskim sustavima provest će se postojeće metode mjerenja složenosti i pokazat će se:

- kako jednostavno i kvalitetno izmjeriti složenost sustava,- kod poslovnih informacijskih sustava nije bitno kada izvršiti mjerenje,- da li mjeriti dinamiku ili statiku sustava,- kako je moguće prognozirati složenost cijelog informacijskog sustava.

67

Praktični doprinos - vidi se u tome da će krajnji korisnik, ili s druge strane projektant moći prognozirati složenost sustava, a time kompliciranost izgradnje, odnosno neku vrstu prognoze troškova razvoja IS-a.


1. Abran, A., Robillard, P.N.: Identification of the structural weaknesses of Function Point metrics, 3rd Annual Oregon Workshop on Software Metrics, Portland, Oregon, 1991

2. Ahm, S.I., Baker, S.: The NVC Method of Software Project Estimation, Jackson Open Kilobyte, Enterprises, http://www.tribalsmile.com/nvc/ (pristupano dana 27.04.2008.)

3. Banker, R. D., Davis, G. B., Slaughter, S. A.: Software Development Practices, Software Complexity, and Software Maintenance Performance: A Field Study, Management Science, Vol. 44, No. 4, April 1998, pp. 433-450

4. Beyers, C.P.: Estimating Software Development Projects, IT Measurement: Practical Advice from the Experts, IFPUG, Addison-Wesley, Boston, 2002, p. 337-362

5. Brumec, J., Vrček, N.: Genetic Taxonomy: the Theoretical Source for IS Modelling Methods, in Proceedings of the ISRM 2002 Conference, Las Vegas, NV, USA, 2002

6. Chen, P.P.: The Entity – Relationship Model – Towards a Unified View of Data, ACM TODS, Vol. 1, No. 1, 1976 7. Epping, A., Lott, C. M.: Does Software Design Complexity Affect Maintenance Effort?, NASSA/Goddard 19th Annual Software Engineering

WorkShop, November, 1994.8. Garmus, D., Herron, D.: Function point analysis – measurement practices for successful software projects, Addison-Wesley, 20019. Gordon, T. J.: The Delphi Method, http://www.futurovenezuela.org/_curso/5-delphi.pdf (pristupano dana 27.04.2008.)10. Gu, H., Tang. J., Shanmugasundaram, V.: Estimation of a Software Development project using COCOMO II, The Midwest Instruction and

Computing Symposium, http://www.micsymposium.org/mics_2004/Gu.pdf (pristupano dana 27.04.2008)11. Hamilton, S., L. Chervany, Norman: Evaluating Information System Effectiveness - Part I: Comparing Evaluation Approaches, MIS Quarterly, Vol.

5, No. 3, 1981, pp. 55-6912. Jakupović, A., Pavlić, M.: The Meaning and Relationship of Relevant Elements in Business Organisation Structure, Cavtat, 200813. Kaluža, M., Čubranić, D.: Modifications on Data Model, IIS, Varaždin, 200714. Leyland, F. P., Richard, T. W., C. Bruce Kavan: Service Quality: A Measure of Information Systems Effectiveness, MIS Quarterly, Vol. 19, No. 2,

1995, pp. 173-18715. Lyngbaek, P., Vianu, V.: Mapping a semantic database model to the relational model, ACM, SIGMOD, Vol. 16, Iss. 3, 1987, pp. 132 – 14216. Meli, R. Santillo, L.: Function point estimation methods: A comparative overview, FESMA 99, Amsterdam, 199917. Parasuraman, A., Zeithaml, Valarie A., Berry, Leonard, L.: SERVQUAL: A multiple-item scale for measuring consumer perceptions of service

quality, Journal of Retailing, Vol 64(1) 12-40, 198818. Pavlić, M.: Razvoj informacijskih sustava, Znak, Zagreb, 199619. Pincus, S. M.: Approximate entropy as a measure of system complexity, Proc. Natl. Acad. Sci. USA, Vol. 88, pp. 2297-2301, March, 1991.20. Poppo, L., Zenger, T.: Testing alternative theories of the firm: transaction cost, knowledge-based, and measurement explanations for make-or-buy

decisions in information services, Strategic Management Journal, Volume 19 Issue 9, 1998, pp. 853-87721. Poščić, P.: Metoda procjene složenosti projektiranja poslovnih informacijskih sustava, Doktorski rad, Varaždin, 200722. Tkalac, S.: Relacijski model podataka, DRIP, Zagreb, 1993.

IZJAVA

Odgovorno izjavljujem da nisam prijavila/o doktorsku disertaciju s istovjetnom temom ni na jednom drugom SveučilištuU Zagrebu, 20.01.2011 Potpis _____________________________

Ime i prezime

Napomena (po potrebi):

ª Navesti mentora 2 ako se radi o interdisciplinarnom istraživanju ili ako postoji neki drugi razlog za višestruko mentorstvob Navesti minimalno jedan rad iz područja teme doktorskog rada (disertacije)

68

IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Mr. sc. Marin Kaluža

SASTAVNICA: Filozofski fakultet

Naziv studija:Poslijediplomski doktorski studij informacijskih i komunikacijskih znanosti


Naslov predložene teme:

hrv. Metoda za procjenu složenosti poslovnog informacijskog sustava na osnovi složenosti elementarnih procesa

eng.Busyness Information System Estimation Method based on Elementary Process Complexity

Područje/polje/granaa: društvene znanosti / informacijske znanosti / informacijski sustavi i informatologija

MENTOR(I)


Mentor 1: dr. sc. Mile Pavlić, red. prof. Odjel za informatiku Sveučilište u Rijeci

[email protected]

Mentor 2b:

Izabrano Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme - 3 ili 5 članova (prvi je predsjednik; mentor ne može biti predsjednik)


1. dr. sc. Zdravko Dovedan Han, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu

[email protected]

2. dr. sc. Mile Pavlić, red. prof. Odjel za informatiku Sveučilište u Rijeci

[email protected]

3. dr. sc. Hrvoje Stančić, doc. Filozofski fakultet u Zagrebu [email protected]

4.

5.


69

Javna obrana teme doktorskog rada održana je 26. siječnja 2012. na Filozofskom fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s početkom u 11,00 i završetkom u 12,15 sati. Izabrano Povjerenstvo za ocjenu teme činili su: dr.sc. Zdravko Dovedan Han, red.prof., predsjednik povjerenstva; dr.sc. Mile Pavlić, red.prof., mentor i član povjerenstva; te dr.sc. Hrvoje Stančić, doc., član povjerenstva. Obrani je uz članove stručnog Povjerenstva i pristupnika prisustvovala još jedna osoba.

Nakon otvaranja obrane od strane predsjednika povjerenstva, pristupniku je preporučeno da u 20 minuta iznese prijedlog teme doktorskog rada.

Pristupnik je kroz prezentaciju obrazložio naslov doktorskog rada, ciljeve istraživanja, postavio temeljne hipoteze. Pokazao je metodiku rada i obrazložio postupak dokazivanja hipoteza. Pokazan je znanstveni doprinos.

Članovi povjerenstva su iznijeli svoje komentare, pristupniku postavili pitanja, te dali sugestije.

Povjerenstvo predlaže promjenu naslova.

Novi naslov: Metoda za procjenu složenosti poslovnog informacijskog sustava

B. Ocjena teme doktorskog rada

Novi naslov rada jasno će ocrtavati područja koja će se obraditi.

Iz uvoda i pregleda dosadašnjih istraživanja vidljiva je potreba za izučavanjem predložene problematike. Postoji potreba za izračunom složenosti sustava ili nekog njegovog dijela. Uglavnom se kao referentna metoda za izračun složenosti sustava, koristi metoda analize funkcijskih točaka. Metode koje mogu izračunati složenost sustava poželjno je da budu brze u provođenju i pouzdane u rezultatu. Postoje i druge metode kojima je moguće izračunati složenost sustava, u različitim fazama u razvoju sustava, s kojima će ova metoda biti poređena.Hipoteze su jasno postavljene. Znanstveno su utemeljene, budući da proizlaze iz dosadašnjih spoznaja o razvoju IS-a i poznatih metoda procjene (mjerenja) složenosti.Ciljevi istraživanja i postavljene hipoteze međusobno su povezani. Cilj analize procesa je postavljanje metrike nad elementima modela procesa kojima se može ustanoviti složenost čitavog IS-a. Pokazati će se usporedba s drugim metodama za procjenu i mjerenje složenosti IS-a. Metodološki postupci jasno i sistematično objašnjavaju postupak ostvarivanja postavljenih ciljeva i dokazivanja postavljenih hipoteza. Izgradit će se nova, relativno brza, pouzdana metoda za procjenu složenosti projekta i cijelog IS-a, što predstavlja znanstveni doprinos.

Mišljenje i prijedlog: Dosadašnji znanstveno-istraživački rad kandidata Marina Kaluže (nekolicina radova na znanstvenim skupovima) i sinopsis rada pokazuju kako kandidat ima dovoljnu razinu kompetencija za pisanje doktorske disertacije. Tema doktorskog rada znanstveno je opravdana i metodološki dobro postavljena i obrazložena. Kandidat ispunjava sve uvjete predviđene Pravilnikom o Poslijediplomskom doktorskom studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti.Kandidat je u suradnji s mentorom osmislio temu, izradio sinopsis, i uspješno predstavio temu na javnoj obrani.Predlažemo da se prihvati predložena tema.

Prijedlog izmjene ili dorade naslova:Metoda za procjenu složenosti poslovnog informacijskog sustava

Prijedlog izmjene ili dopune mentora (UPISATI: TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA)

Izabrano Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme - 3 ili 5 članova (prvi je predsjednik; mentor ne može biti predsjednik)

TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA POTPIS:

1. dr. sc. Zdravko Dovedan Han, red. prof.

2. dr. sc. Mile Pavlić, red. prof.

3. dr. sc. Hrvoje Stančić, doc.

4.

70

5.Mjesto i datum:

Napomena (po potrebi):

a Navesti granu ako je potrebnob Navesti mentora 2 ako je izabran

Molimo Vas da ispunjeni Obrazac DR.SC.-02 zajedno s obrascima DR.SC-01 i DR.SC-03 pošaljete u elektroničkom obliku (e-

pošta: [email protected]) i u tiskanom obliku – potpisano i s pratećom dokumentacijom - u pisarnicu Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).

Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime pristupnika.doc.

71




OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Zdravko Palavra, prof. komparativne književnosti i povijesti

Nositelj studija: Filozofski fakultet, Zagreb

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij – informacijske i komunikacijske znanosti




Ime i prezime majke i/ili oca: Ivo i Libuška Palavra

Datum i mjesto rođenja: 03.02.1976., Pakrac

Adresa: K. Frankopana 46, Daruvar 43500

Telefon/mobitel: 043331056/ 0959033796

E-mail: [email protected]; [email protected]



Od 21. 11. 2008. do 26. 01. 2009. Specijalist za poslovnu informatiku - ECDL; od 15. rujna 1994 - 15. studenog 2000., Filozofski fakultet, profesor komparativne književnosti i povijesti; od 01. rujna 1990. - 28. lipnja 1994. Gimnazija Daruvar; od 1. rujna 1982. - 16. lipnja 1990. Češka osnovna škola Josip Ružička Končanica i PŠ Daruvarski Brestovac


Od 30. rujna 2005. do danas učitelj povijesti u OŠ V. Nazora Daruvar; 01. rujna 2004. - 30. rujna 2005. odgajatelj u đačkom domu Pakrac; 01. rujna 2001. - 01. rujna 2004. nastavnik hrvatskog jezika i književnosti u Srednjoj školi Pakrac; 01.11. 2000. - 01.08. 2001. vojni rok; 01 rujna 1999. - 01. rujna 2000. kao apsolvent - učitelj povijesti


- Pluralizam vjerovanja i religijskih ideja na području Pakraca, Daruvara i Lipika: od neolita do Turaka (1543.).// Zbornik Povijesnog društva Pakrac-Lipik 1 (2003)- Transkulturna poredbeno-historijska paralela o arhetipu duhovnog ratnika.// Zbornik Povijesnog društva Pakrac-Lipik 2 (2005)- Simbolika "pakračkog banovca". // Zbornik PDPL 3 (2006)- Glasnik kupališta Lipik.// Zbornik PDPL 5 (2008) - Prilog povijesti daruvarskog školstva – vrijeme monarhističke Jugoslavije.// Vrela 31 (2008)- „Mali Babilon“, analiza života u malom gradu 20-tih godina XX. stoljeća.// Zbornik PDPL 6 (2009)- Medij virtualnog muzeja kao sredstvo očuvanja lokalnog identiteta u okviru globalizacije.// Medijski dijalozi: časopis za istraživanje medija i društva, god. III, br. 7. (155-167) (2010)- „Naše novine“ – novinski medij kao zrcalo lokalnog života.// Zbornik PDPL 7. (2010)


72

- Značajke virtualnosti u medijima za prijenos tradicionalnih poruka.// Medianali 10. (2012)


Hrvatski: Virtualna kultura i lokalni identitet– novi mediji u komuniciranju tradicionalnih poruka

Engleski: Virtual culture and local identity- new media in the communication of traditional messages


Područje/polje: Društvene znanostiI informacijske i komunikacijske znanosti



Prvi mentor: Prof.dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar

Sveučilište u Zadru, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti

[email protected]; [email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

1. Znanstvene knjige:A. 2011. Digitalno doba: masovni mediji i digitalna kultura, ur. Nada Zgrabljić Rotar. Zagreb: Naklada medijska istraživanja.B. 2007. Nada Zgrabljić Rotar: Radio - mit i informacija, dijalog i demokracija. Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga. (Znanstvena knjiga, udžbenik.)C. 2006. Nada Zgrabljić Rotar (ed.) Media Literacy and Civil Society. Media Centar: Sarajevo. (Prijevod knjige Nada Zgrabljić Rotar (ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: Media Centar, 2005.) (Znanstvena knjiga.)D.2005. Nada Zgrabljić Rotar (ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: Media Centar. (Znanstvena knjiga.)2. Radovi u knjizi (znanstvena recenzija):A. 2009. Nada Zgrabljić Rotar i Đurđa Vrljević Šarić: "Croatian Journalism Education Landscape" U: Terzis, G. (ur.) (u tisku 2009) European Journalism Education, Bristol: Intellect Books, Chicago: The University of Chicago Press. (Rad A 1)B. 2008. "Medijska pismenost i medijska etika civilnog društva", (ur) Zrinjka Peruško Mediji, kultura i civilno društvo. Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo. Str. 43-74. (Rad A 1)C. 2008. "Bubnjevi plemena u globalnom selu" Pogovor, Marshall Mcluhan: Razumijevanje medija. Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga. Str. 319-326. (Rad A 2)D. 2005. "Mediji - medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaji", Medijska pismenost i civilno društvo, Mediacentar, Sarajevo. Str. 9-45. (Rad A 1)

Drugi mentor:


Virtualna kultura omogućava lokalnom identitetu da se izrazi posredstvom novih medija i time daje potencijalnu snagu tradicionalnim porukama. To se najbolje uočava kroz okvir teorije medijske ekologije i integralne teorije koje interdisciplinarno pristupaju problemu komunikacijskih medija i svjetonazora. U prvom, temeljnom dijelu istraživanja, dubinskim intervjuom se istražuje stav predstavnika lokalne zajednice u kulturi i turizmu prema tradicionalnim i novim medijima, te da li je taj stav u vezi s njihovim dominantnim svjetonazorom. U drugom dijelu, povijesna metoda se primjenjuje

73

na uzroke trauma i posljedice koje postoje u lokalnoj povijesti. U trećem, posljednjem dijelu, analizom sadržaja se istražuju zavičajni muzeji na internetu s ciljem utvrđivanja u kojoj mjeri komuniciraju značajke novih medija. Očekivani rezultati trebali bi pokazati povezanost komunikacijskih medija i svjetonazora, pri čemu lokalni predstavnici prepoznaju važnost novih medija, ali daju prednost tradicionalnim. Rezultat povijesne sinteze je u prepoznavanju struktura dugog trajanja daruvarskog kraja koje se uklapaju u koncept virtualnog muzeja.


Virtual culture enables for local identity to express through new media and by that giving the potential power to traditional messages. Media ecology and integral theory are the best frame for interdisciplinary approach to the problem of communication media and worldviews. In the first, basal part of research, through focus interview attitudes of representatives of local community in culture and tourism are researched toward traditional and new media and if they are related to dominant worldviews. In second part, history method is applying on causes of traumas and consequences in local history. In third, the last part, online county museum are researched through content analysis with goal to find out whether they communicate features of new media. Expected results should be showing relations between communication media and worldviews. Local representatives recognize importance of new media, but prefer traditional ones. Result of historical synthesis is recognition of structures of long duration in Daruvar’s habitat which are built in concept of virtual museum.


Na intrapersonalnoj razini ako naš wetware (mozak) ne komunicira s hardwareom (tijelom) doći će do bolesti ili u najmanju ruku dezorijentacije u našim životima. Na medijskoj razini, ako izrazito pasivno komuniciramo s našim produžecima, osobito novim medijima, izazivamo narkotički efekt ili odumrlost naših osjetila, što je vidljivo u ovisnosti koja raste za internetom, videoigrama… Marshal McLuhan savjetuje terapiju – stvaralačku maštu, slično Carlu Gustavu Jungu koji kreativnu imaginaciju preporučuje u procesu individuacije. Nove tehnologije i medije ne možemo odbaciti bez regresije u prethodne strukture svijesti i odgovarajuće stadije razvitka društva i kulture, ali može se i mora poticati disciplina u primjeni stvaralačke mašte koju treba usidriti uz pomoć identiteta, koji predstavlja točku u nama (na individualnoj i kolektivnoj razini) koja ostaje ista usprkos promjenama koje donosi vječna mijena evolucije životnog svijeta, evolucije koja nije pravocrtna, već puna uspona i padova koji otkrivaju zamršenost otisaka prstiju primordijalnog čovjeka. Ljudska bića nastoje svjesno komunicirati. U pokušaju transfera svojih želja na druga bića stvorili smo kanale ili medije kroz koje ćemo ih što jasnije artikulirati. U tom procesu razvile su se ljudska kultura i društvo. Kulturno i socijalno, prema Kenu Wilberu, se u ovom radu razumijeva kao unutrašnje i vanjsko-kolektivno, tj. kao subjektivni (kultura) i objektivni (društvo) izraz čovječanstva. Ovdje se postavlja pitanje da li je i kada, te pod kojim uvjetima tehnologija komunikacije utjecala na ljudsku svijest, a kada je pak bilo obrnuto, da promjena svijesti utječe na promjenu tehnologije. Virtualna kultura u kojoj plivamo nositelj je globalnog svjetonazora koji utječe na lokalni identitet. Kako? Vidjet ćemo kroz istraživanje o ulozi medija na poruke o prepoznatljivosti identiteta lokalne zajednice. Otuda igra riječi novi mediji u komuniciranju tradicionalnih poruka, medij je poruka koja otkriva sadržaje prošlih medija i daje ton svjetonazoru.Ovaj tekst će se ponajprije temeljiti na komparativnoj analizi pionira na polju istraživanja medija, kulturne i društvene svijesti kao što su Marshal McLuhan, Neil Postman, Juergen Habermas i Ken Wilber. Jedan od temeljnih sukoba u današnjem svijetu problematizira Thomas L. Friedman (2003) u knjizi Lexus i maslina. Tehnoekonomska globalizacija (Lexus) svojim djelovanjem remeti, ponekad uništava, lokalne tradicije i kulture (stablo masline). Taj sudar prema K. Wilberu (2004) središnji je čimbenik u današnjem svijetu. Slično tome u ovom radu želi se problematizirati virtualnost (jedna od bitnih značajki globalizacije) i lokalni identitet (prepoznat u prirodi i mentalitetu daruvarskog kraja). U doticaju virtualne kulture, novih medija i lokalnog identiteta na tragu postmodernih teorija medija (Zgrabljić Rotar, 2009: 122) „ponovno se propituju odnosi prostora, kulture, medija i tehnologije.“ Značajke medija, između ostalih, razrađuju se u djelima Marshala McLuhana, Neila Postmana, Leva Manovicha, Nade Zgrabljić Rotar, Nenada Preloga i drugih. Globalno, informacijsko doba opsežno opisuju djela Manuela Castellsa i Thomasa L. Friedmana, a fenomen novih muzeja se problematizira kod Eilean Hooper-Greenhill i Tomislava Šole. Masovne medije i okvir digitalne kulture razmatra Nada Zgrabljić Rotar (2011). Ona smatra da je kulturni kontekst najvažniji preduvjet za put u interaktivno digitalno društvo, dok su mediji nezaobilazni u otvaranju demokratskih i obrazovnih perspektiva tih procesa. Ovdje je korisno razlikovanje kulture i društva koje predlaže integralna teorija. Wilber (2000: 145) termin društveno (social) definira kao interobjektivnu dimenziju koja uključuje tehno-ekonomsku bazu, društvene sustave, institucije i fizičke strukture. Kulturno (cultural) označava kao intersubjektivnu dimenziju koja uključuje kolektivne svjetonazore, etiku, vrijednosti i značenja). Iako ulazimo u “digitalno doba” pojam “virtualna kultura” u ovoj disertaciji je u skladu s integralnom teorijom koja kulturu vidi kao subjektivno-kolektivni, svjetonazorski dio objektivno-kolektivnog društva, također se preferira pojam virtualnosti kao potencijalnosti koja pruža mogućnost za dosada neslućenu komunikaciju, dok je digitalnost više vezana uz tehnički aspekt konvergencije. Kulturni identitet i kulturnu baštinu Aleksandra Uzelac

74

(2003: 192) prepoznaje kao važan čimbenik razvoja zbog toga što identitet predstavlja konstantu u promjeni, sintetizirano znanje ili pamćenje (mentalitet) društva, također nam pruža kreativni element i novi pogled na stvari. U skladu s tim, Uzelac prepoznaje da kulturna raznolikost, demokracija i ljudska prava, te odnos prema okolišu predstavljaju mnoštvo vrijednosnih određenja koje utječu na razvojne pravce u društvu. Te vrijednosti se žele osigurati i u informacijskom društvu što kroz političko djelovanje, što kroz civilne akcije. Moglo bi se dodati komunikativnom akcijom i diskursom kroz koje se nastoje primijeniti visoki principi i ostvariti zrelo građansko društvo. Stabilnost i ravnotežu zajednici olakšava identitet, prema Eriku Eriksonu, identitet predstavlja sumu samospoznaje, sintezu i postojanost koju osoba posjeduje kroz vrijeme i kroz situacije (Schwartz, 2009). Zbog toga potrebno je problematizirati kognitivnu strukturu, odnosom slikovnog i verbalnog znanja kao i strukturom informacije bavio se Miroslav Tuđman (1990). Sve to omogućuje autoru disertacije povezivanje različitih aspekata identiteta. Vezom identiteta i baštine bavio se Tomislav Šola. U razmatranju koncepta baštine on naglašava da se mora shvatiti da znanstvena i društvena važnost baštine proistječu iz instinktivne potrebe za preživljavanjem, ali i iz društvene potrebe za kontinuiranjem iskustva u kojem zajednica prepoznaje svoj identitet (Šola, 2003: 222). Za komunikologiju je važno Šolino povezivanje novih medija i izrazito tradicionalnih medija (medija povijesnih izvora) čime nastaje pojam “komunikacijski muzej” (Šola, 2003: 147-148). Nadalje, Šola tumači baštinu kao „dio kulture koji se sastoji od skupa vrijednosti, prepoznatih, istraženih, zaštićenih i komuniciranih kao identitet.“ Pojam „novih medija“, prema Prelogu (2011: 203), mijenjao se pojavom novih tehnologija. Primjerice, radio i televizija novi su mediji 20. stoljeća, a Internet dvadesetprvog. Da bismo saznali po čemu su današnji „novi mediji“ drugačiji od ostalih, moramo odrediti njihov sadržaj i pojam, tj. granicu između starih i novih medija. U tome presudnu ulogu ima digitalna konvergencija kojom se između ostalih bavio Hrvoje Stančić (2005; 2011), a nekim njegovim rješenjima se koristi i autor disertacije (osobito kod repozitorija). Virtualni muzej, osobito njegovu komunikacijsku ulogu istraživao je Schweibenz (1998) u članku The "Virtual Museum": New Perspectives For Museums to Present Objects and Information Using the Internet as a Knowledge Base and Communication System, dok se njegovim značajkama u informatičkom dobu bave Delibašić, E. i Hadžikunić, E. (2006). Istraživanjem prezentiranja muzeja na webu bavila se Žarka Vujić (2001), a različitim oblicima digitalizacije u muzejskoj praksi Goran Zlodi (2004). Sva ta iskustva nastojat će se primijeniti na zajednice bez tradicionalnih medija za komunikaciju povijesnih izvora. Identitet i njegove veze s baštinom su dobro istražene, međutim, doprinos ove disertacije može biti u naglasku na sredine sa slabo razvijenim institucijama i razumijevanju uloge medija u lokalnoj zajednici.


Osnovni cilj je istražiti i ocijeniti značajke medija u komuniciranju poruka lokalnog identiteta. U skladu s tim, cilj je prepoznati, opisati i napraviti analizu međusobnih utjecaja komunikacijskih medija i svjetonazora, što utječe na dopunu postojećih teorija razvojnog identiteta. Empirijski je cilj istražiti značajke novih medija i njihovo pojavljivanje kod prezentiranja zavičajne povijesti. Sa svrhom boljeg razumijevanja odnosa između kulture, identiteta i medija. Zbog toga se provjeravaju sljedeće hipoteze:[H0] Razvojni identitet otkriva povezanost svjetonazora i komunikacijskih medija.[H1] Sinteza zavičajne povijesti pokazuje veze lokalnog identiteta s utjecajima pojedinih komunikacijskih medija. [H2] Novi mediji i virtualna kultura komuniciraju globalni identitet i obuhvaćaju prethodne razine lokalnog identiteta koje se vide kroz tradicionalne poruke kodirane u strukturama dugog trajanja.


Da bi se uspješno ispunili ciljevi i provjerile hipoteze treba odrediti:1. Razvojni identitet u odnosu prema kulturi i društvu.2. Pokazati vezu komunikacijskih medija, identiteta i svjetonazora.3. Prepoznati strukture dugog trajanja u zavičajnoj povijesti.4. Praktično konstruirati koncept koji pomaže u prezentaciji lokalnog identiteta.Materijal za prvi dio disertacije se planira sakupiti razgovorima s ljudima koji odlučuju o dodjeli sredstava za predstavljanje identiteta. Lokalna zajednica preko svojih predstavnika u kulturi i turizmu otkriva stavove prema komunikacijskim medijima i svoj svjetonazor u dubinskim intervjuima istraživaču s ciljem prepoznavanja uzroka krize i odabira komunikacijskog medija koji trenutno najbolje odgovara zajednici za očuvanje i prezentaciju identiteta.

Od kvalitativnih tehnika planira se upotrijebiti: Dubinski intervju kojim će se intervjuirati određeni broj predstavnika gradskog života (iz kulture i turizma) o tradicionalnim i novim medijima te njihovim svjetonazorima. Time se istražuje povezanost svjetonazora i medija, ali i afirmacija novih medija kao sredstva za komunikativnu akciju i samoprezentiranje raznih dijelova lokalne zajednice. Intervju će se provesti online (GfK Online Istraživanja, 2009) „pokazalo se da je online metodologija zapravo najbolji način za provođenje dubinskih razgovora s ekspertima“.Povijesna metoda kojom se na temelju dokumenata i sekundarne literature saznaje sve što je u prošlosti daruvarskog


75

kraja specifično te njezini rezultati otkrivaju temelje kulturne baštine. Na osnovu toga istraživanja nastaje koncept virtualnog muzeja. Taj koncept je temeljen na varijacijama četiri temeljna simbola identiteta, koji se mogu nazrijeti kroz povijesna razdoblja kao strukture dugog trajanja na daruvarskom području. Zelenika (2000: 358) navodi da se u upotrebi ove metode uzimaju u obzir kronologija, razvoj i uzročno-posljedične veze o predmetu istraživanja, te da se može koristiti u kombinaciji s drugim metodama, „jer se manje-više u svim znanstvenim disciplinama istražuju podrijetlo, razvoj, uzroci i posljedice pojava, odnosa i veza u prirodi i društvu.“ Od kvantitativnih metoda:Analiza sadržaja u ovom radu kao izvore informacija uzima sadržaj zavičajnih muzeja na Internetu s ciljem utvrđivanja u kojoj mjeri komuniciraju značajke novih medija. Želi se odgovoriti na pitanja što i kako prenosi medij virtualnog muzeja, sa svrhom otkrivanja da li taj medij komunicira značajke novih medija te da li može poslužiti kao retrovizor za prethodne medije povijesnih izvora (repozitorij, tradicionalni i novi muzej). Zavisna varijabla je u problemu istraživanja (Vujević, 2002: 92). To je u ovom slučaju lokalni identitet, u prvom dijelu istraživanja, dok su nezavisne varijable svjetonazori, komunikacijski mediji, te društvene i kulturne razine. U drugom dijelu zavisna varijabla je povijest daruvarskog kraja, a nezavisne simboli identiteta. U trećem dijelu, to je online muzej - hibridni medij nastao spojem novih medija i medija povijesnih izvora. Nezavisne varijable su značajke novih medija (digitalnost, multimedijalnost, interaktivnost i hiperveze).Lokalni identitet odlučilo se mjeriti preko kognitivnog modela, tj. preko svjetonazora. Odabir (Dawson, 2002: 54) lokalnih predstavnika s kojima se treba obaviti dubinski intervju da se dobije uvid o njihovom korištenju medija u prezentiranju lokalnog identiteta izvršit će se uzorkom “snježne grude“ (snowball sample), tj. nakon preporuke ključnih ljudi u lokalnoj samoupravi. Budući da integralni svjetonazor prvi put u ljudskoj povijesti prepoznaje i priznaje druge, prethodne svjetonazore i sposoban ih je uključiti, prilagodit će se tvrdnje iz Integralne komunikacije (Leonard, 2004) zbog određivanja dominantnog svjetonazora koji će se poslije usporediti s medijem kojeg preferiraju ispitanici. Kritičan trenutak za Habermasa zahtijeva odlučnu akciju da bi došlo do razrješenja (Edgar, 2006: 30-31). Preciznije, politička emancipacija nastaje kombinacijom odlučne akcije i samospoznaje (self-knowledge). Kriza zahtijeva da se subjekt (bez obzira bio pojedinac ili društvo) osvrne na samoga sebe s ciljem da otkrije iluzije koje gaji o sebi. Ipak, kritička teorija smatra da unutar kulture mora postojati sposobnost za analizu izvora krize i predlaganja rješenja, a za to treba imati dovoljan kapacitet za učenje i prilagodbu. Upravo tako gledana kriza može biti stimulus za evoluciju društva. Tu je bitan psihoanalitički pristup koji zahtijeva prisjećanje traumatskih događaja potisnutih u sjećanju. To je glavni motiv povijesnom dijelu istraživanja.Medijska ekologija naglašava važnost povijesti što se vidi u radovima Harolda Innisa, Marshalla McLuhana i Neila Postmana. Pojam ekologije kao proučavanja odnosa između organizama i sredine u kojoj oni žive pokazuje i važnost otkrivanja načina na koji je lokalna zajednica nastajala te kako se izrazio utjecaj pojedinog komunikacijskog medija. Paul Levinson (2000) čak zaključuje da je proučavanje medija esencijalno povijesno zbog McLuhanovog utjecaja. Ipak, Levinson pokazuje da je to povijest iskorištena u pokušaju razumijevanja budućnosti. Tako da pristup medijske ekologije koja ide od spiljskih slikarija do Weba otkriva sintezu povjesničara i futurista. Takav pristup je vidljiv i u odabiru naslova ove disertacije.Kvantitativno mjerenje zastupljenosti sljedećih odrednica: digitalnosti, interaktivnosti, hiperveza i multimedijalnosti će pokazati prenose li zavičajni muzeji na internetu značajke novih medija. Analizom sadržaja prikupljaju se primarni podaci iz informacijskog materijala: iz knjiga, časopisa, novina, s radija, televizije i interneta (Vujević, 2002:153). Prije svega analizira se sadržaj poruke, ali preko sadržaja se mogu spoznati i obilježja pošiljatelja i primatelja. Analiza sadržaja u ovom radu kao izvore informacija uzima sadržaj petnaest muzeja na internetu koji imaju atribut zavičajni. Želi se odgovoriti na pitanje kako se medij virtualnog muzeja uklapa u značajke novih medija sa svrhom otkrivanja da li se koristi potencijal virtualne kulture. To se otkriva preko formalne analize sadržaja tj. prebrojavanja određenih značajki koje se pojavljuju na web-stranicama (primjerice preko broja hiperveza potvrđujemo ili negiramo postojanje jedne od značajke novih medija). Dakle, ovdje se prije svega istražuje kanal, a odgovarati će se na pitanje kako?


Temeljnim istraživanjem teorijskih koncepata razvojnog identiteta doprinosi se razumijevanju veza između kulture i medija, a uz dobivene rezultate očekuje se novi uvid u važnost i ulogu novih medija. U primjeni teorijskog modela na jedan konkretan istraživački problem pridonijet će se traganju za vrijednostima virtualne kulture u procesu stvaranja i komuniciranja lokalnog identiteta u globalizacijskim okolnostima. Stručni doprinos je u analiziranju prednosti i mana medija za komuniciranje zavičajne povijesti i prepoznatljivosti nekog kraja.


Castells, M. (2003) Internet galaksija: razmišljanja o Internetu, poslovanju i društvu. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, HSD.Castells, M. (2009) Communication power. New York: Oxford University Press Inc.Dawson, C.(2002) Practical research methods. Oxford: Howtobooks.Delibašić, E. i Hadžikunić, E. (2006) Muzej u informatičkom okruženju. Zenica: Muzej grada Zenice.Erikson, E. (2008) Identitet i životni ciklus. Beograd: Zavod za udžbenike.

76

Friedman, Thomas L. (2003) Lexus i maslina: razumijevanje globalizacije. Zagreb : Izvori.Habermas, J. (1979) Communication and evolution of society. Boston: Beacon press.Innis, Harold A. Empire And Communications. Toronto: University of Toronto Press, 1950, 1972.Kunczik, M.; Zipfel, A. (2006) Uvod u znanost o medijima i komunikologiju. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert.Labaš, D. (2009) Međuljudska komunikacija, novi mediji i etika. U: Labaš, D. Novi mediji – nove tehnologije – novi moral. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.Lasić-Lazić, J. (1996) Znanje o znanju. Zagreb: Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti.Leonard, Adam B. (2004) Integral communication. University of Florida (http://www.echochamberproject.com/files/IntegralCommunicationThesis.pdf)Levinson, P. (2001) Digitalni McLuhan: vodič za novo doba. Zagreb: IzvoriLevy, P. (2001) Cyberculture. Minneapolis: University of Minnesota.Manovich, L. (2001) The Language of New Media. Massachusetts London: The MIT Press Cambridge.McLuhan, Marshall. The Gutenberg Galaxy: The Making of Typographic Man. University of Toronto Press, 1962.McLuhan, M.(2008) Razumijevanje medija: mediji kao čovjekovi produžeci. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga.Postman, Neil. Building A Bridge To The 18th Century. New York: Vintage, 1999.Prelog, N. (2011) Novi mediji i novinstvo na internetu. // Uvod u medije, ur. Zrinjka Peruško. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk : Hrvatsko sociološko društvo.Shields, R. (2001) Kulture Interneta: virtualni prostori, stvarne povijesti. . . Naklada Jesenski i Turk: Zagreb.Sohr, M. Daruvar : Stavebně historický vývoj města. Daruvar: Jednota, 2008.Stančić, H. (2011) Načela digitalne komunikacije.// U: Digitalno doba: masovni mediji i digitalna kultura, ur. Nada Zgrabljić Rotar. Zagreb: Naklada medijska istraživanja.Šola, T. (2003) Eseji o muzejima i njihovoj teoriji – prema kibernetičkom muzeju. Zagreb: Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a. Tuđman, M. (1990) Obavijest i znanje. Zagreb: Zavod za informacijske studije.Uzelac, A. (2003) Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu (doktorska disertacija)Vujević, M. (2002) Uvođenje u znanstveni rad u području društvenih znanosti. Zagreb: Školska knjiga.Vujić, Ž. (2001) Istraživanje prezentiranja etnografskih muzeja.//Etnološka istraživanja 7, 79-101.Wilber, K. ( (2000) Integral Psychology. Boston: Shambhala.Zgrabljić Rotar, N. (2007) Radio - mit i informacija, dijalog i demokracija. Zagreb: Golden Marketing i Tehnička knjiga.Zgrabljić Rotar, N. (2011) Masovni mediji i digitalna kultura.// Digitalno doba: masovni mediji i digitalna kultura, ur. Nada Zgrabljić Rotar. Zagreb: Naklada medijska istraživanja.











77


Potpis


Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis


M.P.

78


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICE

Titula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Zdravko Palavra

Nositelj studija: FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB

Naziv studija:POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ ZA INFORMACIJSKE I KOMUNIKACIJSKE ZNANOSTI




Hrvatski Virtualna kultura i lokalni identitet– novi mediji u komuniciranju tradicionalnih poruka

EngleskiVirtual culture and local identity

- new media in the communication of traditional messages

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): Društvene znanosti / informacijske i komunikacijske znanosti / komunikologija

MENTOR(I)


Prvi mentor:dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar Sveučilište u Zadru [email protected]

Drugi mentor: -



1. dr. sc. Goran Zlodi, doc. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

2. dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar, red. prof. Sveučilište u Zadru [email protected]

3. dr. sc. Sonja Špiranec, doc. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

4.

5.


5. redovna sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održana 22. veljače 2011. - Ad. 85


79


Kako nije predviđeno uključivanje ispitanika u rad, nije bilo potrebno odobrenje Etičkoga povjerenstva.


Nije predviđena javna obrana teme.


Predloženom temom disertacije pod naslovom Virtualna kultura i lokalni identitet – novi mediji u komuniciranju tradicionalnih poruka pristupnik će dati teorijski doprinos kod razumijevanja razvojnog identiteta. Temeljnim istraživanjem teorijskih koncepata takvog identiteta, a uz dobivene rezultate očekuje se dobivanje novog uvida u važnost novih medija. U primjeni teorijskog modela na konkretan istraživački problem pridonijet će se traganju za vrijednostima virtualne kulture u procesu stvaranja i komuniciranja lokalnog identiteta u globalizacijskim okolnostima. Stručni doprinos je u analiziranju prednosti i mana medija za komuniciranje zavičajne povijesti i prepoznatljivosti nekog kraja.

Odabranom metodologijom istraživanja, kvalitativnim i kvantitativnim tehnikama, za očekivati je da će pristupnik dobivenim rezultatima dati znanstveni i stručni doprinos u utvrđivanju komunikacijske vrijednosti novih medija primijenjenih u prezentiranju, odnosno ukazivanju na konkretna rješenja u prezentaciji kulturne i zavičajne baštine u lokalnim sredinama bez muzeja. Praktični doprinos je u empirijskom uvidu u stanje lokalnog identiteta sa svrhom da se predlože načini za jačanje komunikacije u određenim segmentima lokalne zajednice što potpomaže funkcioniranje identiteta. Istraživanjem struktura dugog trajanja zavičajne povijesti očekuje se kao rezultat koncept virtualnog muzeja koji bi prezentirao povijesni razvoj identiteta.


Na temelju uvida u dokumentaciju o studiju te sinopsisa doktorskog rada, ocjenjujemo da pristupnik Zdravko Palavra ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija za informacijske i komunikacijske znanosti.

Na osnovu iznijetog, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri pristupniku Zdravku Palavri pisanje doktorskog rada s temom "Virtualna kultura i lokalni identitet – novi mediji u komuniciranju tradicionalnih poruka ", pod vodstvom mentorice dr. sc. Nade Zgrabljić Rotar, izv. prof. Sveučilišta u Zadru.





Potpis



80



1. dr.sc. Goran Zlodi, doc.

2. dr.sc. Nada Zgrabljić Rotar, izv. prof. (Sveučilište u Zadru)

3. dr.sc. Sonja Špiranec, doc.

4.

5.

U Zagrebu, 4.2. 2012. M.P.

81



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: dipl. arheolog Nikola Vukosavljević


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij arheologije




Ime i prezime majke i/ili oca: Branka Vukosavljević, Vladan Vukosavljević

Datum i mjesto rođenja: 16.07.1976., Bugojno

Adresa: Mladena Fiolića 57A, 10020 Zagreb

Telefon/mobitel: 099 67 444 25




2006. upisan na poslijediplomski doktorski studij arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

2003. diplomirao jednopredmetnu arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

1995. završio IV. jezičnu gimnaziju u Zagrebu

1991. završio osnovnu školu u Bugojnu Radno iskustvo(kronološki od novijeg k starijem datumu):

2005 - danas zaposlen kao znanstveni novak na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagreb


Vukosavljević, N., Perhoč, Z., Čečuk, B., Karavanić, I. 2011. Kasnoglacijalna industrija lomljenog kamena pećine Kopačine. Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 104, in press.

Komšo, D., Vukosavljević, N. 2011. Connencting coast and inland: Perforated marine and freshwater snail shells in the Croatian Mesolithic. Quaternary International 244 (1), 117-125.

Rizner, M., Vukosavljević, N., Miracle, P. 2009. Paleoecological and paleodietary significance of edible land snails (Helix sp.) across the Pleistocene-Holocene transition


82

on the eastern Adriatic coast. U: Mesolithic Horizons, S. MacCartan, R. Schulting, G. Warren, P. Woodman (ur.), Oxford 2009, 527-532.

Karavanić, I., Šošić, R., Vukosavljević, N., Ahern, J. 2008. Sustavna arheološka istraživanja špilje Zale kod Tounja. Modruški zbornik 2, 31-35.

Karavanić, I., Vukosavljević, N., Šošić, R., Mihelić, S. 2007 Approaches to the Middle Paleolithic rockshelter and cave research in Croatia. U: On Shelter's Ledge: Histories, Theories, and Methods of Rockshelter Research, M. Kornfeld, S. Vasil'ev, L. Miotti (ur.), Oxford 2007, 13-22.

Sudjelovanja na skupovima:Vukosavljević, N., Karavanić, I. 2011. Kontakti između jadranske obale i unutrašnjosti tijekom kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika – primjer pećine Zale. Znanstveni skup: Ogulin i Modruš na povijesnim putovima između Panonije i Jadrana. Ogulin – Josipdol – Tounj, 08.-09. 09. 2011.

Karavanić, I., Janković, I., Mihelić, S., Ahern, J.C.M., Vukosavljević, N., Šošić, R. 2010. Nova arheološka iskopavanja špilja u Lici i Gorskom kotaru, Hrvatska. Znanstveni skup: 1. hrvatski speleološki kongres. Poreč, 24.-27.10. 2010.

Komšo, D., Vukosavljević, N., Karavanić, I., Miracle, P. 2010. Perforated marine and freshwater snail shells as an indication of regional exchange systems during the Mesolithic in Croatia. Znanstveni skup: Meso 2010 - Eight International Conference on the Mesolithic in Europe. Santander, Španjolska, 13.-17. 09. 2010.

Radić, D., Vukosavljević, N., Cijepana litička industrija kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika – primjer Vele spile na Korčuli. Znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva: Arheološka istraživanja na srednjem Jadranu. Vis, 13.-16. 10. 2009.

Karavanić, I., Vukosavljević, N., Šošić, R., Mihelić, S. 2006. Approaches to the Middle Paleolithic rockshelter and cave research in Croatia. Znanstveni skup: XV world congress of the International Union for Prehistoric and Protohistoric Sciences (UISPP / IUPPS). Lisabon, 04.-09. 09. 2006.

Rizner, M., Vukosavljević, N., Miracle, P. 2005. The Palaeoecological and Palaeodietary significance of edible land snails across the Pleistocene-Holocene transition on the eastern Adriatic Coast. Znanstveni skup: Meso 2005 - The 7th International Conference on the Mesolithic in Europe. Belfast, Irska, 29. 08.-02.09. 2005.


Hrvatski: Organizacija litičke proizvodnje lovačko-sakupljačkih zajednica na prijelazu iz pleistocena u holocen u Dalmaciji

Engleski: Organization of hunter-gatherers lithic technology across the Pleistocene/Holocene transition in Dalmatia


hrvatski

Područje/polje: humanističke znanosti/arheologija



Prvi mentor: dr.sc. Ivor Karavanić, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

83

Drugi mentor:


Prvi mentor:

Karavanić, I., Smith, F.H. 2011. Middle/Upper Paleolithic interface at Vindija Cave (Croatia) in the context of Central Europe and the Adriatic. U: Characteristic Features of the Middle to Upper Paleolithic Transition in Eurasia, A.P. Derevianko, M.V. Shunkov (ur.), Novosibirsk 2011, 124-134.

Janković, I, Karavanić, I, Ahern, J., Brajković, D, Mauch Lenardić, J, Smith, F. H. 2011. Archaeological, Paleontological and Genomic Perspectives on Late European Neandertals at Vindija Cave, Croatia. U: Continuity and Discontinuity in the Peopling of Europe. One Hundred Fifty Years of Neanderthal Study, S. Condemi, G-C. Weniger (ur.), Dodrecht 2011, 299-313.

Karavanić, I., Patou-Mathis, M. 2009. Middle/Upper Paleolithic interface in Vindija Cave (Croatia): New results and interpretations. U: Sourcebook of Paleolithic Transitions: Methods, Theories and Interpretations, M. Camps, P. Chauhan (ur.), New York 2009, 397-405.

Karavanić, I., Miracle, P. T., Culiberg, M., Kurtanjek, D., Zupanič, J., Golubić, V., Paunović, M., Mauch Lenardić, J. Malez, V., Šošić, R., Janković, I., Smith, F. H. 2008. The Middle Paleolithic from Mujina Pećina, Dalmatia, Croatia. Journal of Field Archaeology 33, 259-277.

Higham, T., Ramsey, C.B., Karavanić, I., Smith, F.H., Trinkaus, E. 2006. Revised direct radiocarbon dating of the Vindija Upper Paleolithic Neandertals. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA 103, 553-557.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Tema disertacije je rekonstrukcija života posljednjih paleolitičkih te mezolitičkih lovačko-sakupljačkih zajednica u Dalmaciji u vrijeme prijelaza iz pleistocena u holocen. Istraživanje je temeljeno na litičkoj analizi kamenih artefakata pronađenih na tri pećinska nalazišta: Vlakno na Dugom otoku, Kopačina na Braču i Vela Spila na Korčuli. Sva tri nalazišta imaju stratigrafski slijed koji se može u cjelosti ili djelomično pripisati prijelazu iz pleistocena u holocen na temelju radiometrijskog datiranja. Geografska rasprostranjenost spomenutih nalazišta, od sjeverne, preko srednje pa do južne Dalmacije odredila je geografski okvir naveden u naslovu predložene teme.Istraživanje je bazirano na tehnološkoj-tipološkoj i statističkoj analizi kamenih artefakata, kao i na analizi sirovine korištene za njihovu izradu.


Topic of the dissertation is the reconstruction of past life ways of the last Palaeolithic and Mesolithic hunter-gatherers in Dalmatia across the Pleistocene/Holocene transition. Research is based on lithic analysis of stone artefacts found at three cave sites: Vlakno on island of Dugi otok, Kopačina on island of Brač and Vela Spila on the island of Korčula. All three sites show stratigraphic sequence that can partially or entirely be attributed to the Pleistocene/Holocene transition on the basis of radiometric dating. Geographic distribution of the abovementioned sites, ranging from north to central and south Dalmatia has determined the geographic framework stated in the topic of the proposed thesis.Research is based on technological, typological and statistical analysis of lithic artefacts, as well as on the analysis of the raw material used for their production.


Istraživanje kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika na prostoru istočnojadranske obale od izuzetnog je značja za proučavanje prilagodbi kasnopleistocenskih i ranoholocenskih lovaca i sakupljača. Kasni glacijal obilježen je globalnim porastom temperature oko 12 500 godina prije sadašnjosti (Miracle 1995), što dovodi do potapanja priobalnih ravnica prisutnih na širem mediteranskom prostoru tijekom kasnoglacijalnog maksimuma, uključujući i jadransku (Miracle 1995;

84

Shackelton et al. 1984; Surić et al. 2005). Prijelaz iz pleistocena u holocen ovdje je definiran okvirno kao razdoblje između 13000 i 8000 godina prije sadašnjosti (nekalibrirano) (Straus 1996). Ovo razdoblje koje je obilježeno značajnim promjenama u okolišu predstavlja idealan okvir za proučavanje ljudskog odgovora na te promjene. Karakteristike litičke industrije, odnosno organizacija njihove proizvodnje može predstavljati jedan od odgovora lovačko-sakupljačkih zajednica na značajne promjene u okolišu. Litička industrija kasnopleistocenskih, odnosno kasnogornjopaleolitičkih lovaca i sakupljača na istočnom Jadranu označava se različitim imenima, kao epipaleolitička (Malez 1979a), tardigravetijenska (Malez 1974) ili epigravetijenska (Karavanić 1999), a ona holocenskih kao mezolitička, bez preciznije kulturne atribucije. Ovdje se koriste termini epigravetijen za kasnogornjopaleolitičku industriju, a mezolitik za holocensku lovačko-sakupljačku kamenu industriju. Najveći dio istraživanja kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika na istočnom Jadranu temelji se na iskopavanjima u pećinama (e.g. Brusić 2008; Čečuk 1996; Čečuk, Radić 2005; Malez 1979b), a vrlo rijetko na lokalitetima na otvorenom (e.g. Malez 1974) koji su nam poznati uglavnom na temelju terenskih pregleda (e.g. Batović 1988). Pripisivanje površinskih koncentracija kamenih artefakata ovom razdoblju, bez pouzdanih stratigrafskih podataka i apsolutnih datuma, može biti problematično. Prva istraživanja na nalazištima koja danas pripisujemo spomenutom razdoblju vežemo uz kraj 19. stoljeća (Bulić 1891), a radi se o malim probnim istraživanjima. Najveći broj podataka o životu kasnopleistocenskih i holocenskih lovaca i sakupljača na istočnojadranskoj obali potječe iz istraživanja koja su provedena u Istri. Najvažnija su sustavna višegodišnja istraživanja Šandalje II (Malez 1979a), a tijekom 90ih godina 20 st. i ranih 2000-ih istražena su brojna nalazišta u okviru projekta "Pupićina Cave Project" koja su dobrim dijelom slijedila raniji terenski rad Mirka Maleza (Komšo i Pellegati 2007; Miracle 2006; Miracle et al. 2000). Istraživanja na Kvarneru su malobrojna i vežemo ih uz terenski rad V. Mirosavljevića na dva pećinska nalazišta, Jamina Sredi na Cresu i Vela spilja na Lošinju (Mirosavljević 1968). Revizijska istraživanja malog opsega u Veloj spilji potvrdila su Mirosavljevićeva zapažanja (Komšo et al. 2005). Istraživanja u Dalmaciji bila su sve donedavno ograničena na višegodišnja iskopavanja pećine Kopačine na Braču (Čečuk 1996), a u posljednjih desetak godina provode se istraživanja u Veloj spili (Čečuk, Radić 2005; Radić et al. 2008), pećini Zemunici (Šošić, Karavanić 2006) i Vlaknu na Dugom otoku (Brusić 2008). Odnedavno se provode i revizijska istraživanja u Kopačini (Kliškić 2008). Istraživanja u jadranskom zaleđu vežu se za prostor istočne Hercegovine i Crne Gore. U istočnoj Hercegovini istražen je pripećak Badanj (Whallon 1999), a na prostoru Crne Gore više nalazišta među kojima su najznačajnija Crvena Stijena, Mališina stijena, Medena stijena i Trebački krš (Mihailović 2010). Znanstvena obrada i publiciranje pronađenih kamenih artefakata na nalazištima istočnojadranske obale nakon 2. svjetska rata u prvom redu su nesistematični i ograničeni samo na finalne proizvode cjelokupnog proizvodnog procesa, tj. na alatke, te njihovo krono-kulturološko atribuiranje. Ovo razdoblje prvenstveno se veže uz rad Mirka Maleza, i njegove tipološke klasifikacije, koje su u umnogome obilježene pristupom okaminskog usmjeritelja (fossil directeur) (cf. Malez 1979b), koji je danas u najvećoj mjeri napušten. U brojnim radovima M. Malez (cf. Malez 1979b) se koristi francuskim tipološkim shemama ali nigdje jasno ne navodi koji je tipološki sustav primjenjen. U svojim radovima I. Karavanić (1994; 1999) predlaže jedinstveno hrvatsko strukovno nazivlje za obradu kamenih artefakata i koristi tipologiju D. de Soneville Bordesa i J. Perrota za gornji paleolitik, što kasnije prihvaćaju i neki drugi autori (cf. Čečuk, Radić 2005) čime su stvoreni preduvjeti za komparaciju različitih nalazišta. Sve donedavno tipološka analiza predstavljala je jedini metodološki pristup u obradi litičkih skupova nalaza, dok je u posljednje vrijeme tehnološka analiza integralni dio litičke analize atrefakata s kasnogornjopaleolitičkih i mezolitičkih nalazišta istočnojadranske obale (Karavanić 1999; Miracle et al. 2000). Periodizacija i kronologija istočnojadranskog epigravetijena još je uvijek nedovoljno poznata. Određeni napredak napravljen je u radu I. Karavanića (1999) gdje su definirane dvije faze, rana i kasna, na temelju iscrpne tipološko-statističke analize materijala iz Šandalje II. Kao oslonac za buduću periodizaciju istočnojadranskog kasnog epigravetijena može poslužiti rad D. Mihailovića (2009) na crnogorskim nalazištima u kojemu su na temelju litičkih nalaza izdvojene dvije faze.


Cilj istraživanja je utvrditi na temelju organizacije litičke proizvodnje moguće prilagodbe kasnopleistocenskih i holocenskih lovaca i sakupljača u Dalmaciji. Obrada litičkog skupa nalaza s tri nalazišta (Vlakno, Kopačina, Vela spila), koja se na temelju apsolutnih datuma mogu kronološki povezati, poslužit će kao temelj za testiranje pretpostavke kako je ljudski odgovor na promjene u okolišu potencijalno vidljiv i u litičkom skupu nalaza, odnosno u proizvodnim procesima i iskorištavanju sirovine. Značajne promjene u okolišu, najvidljivije kroz podizanje morske razine mogle su dovesti, s jedne strane, do promjene staništa lovačko-sakupljačkih zajednica, a s druge, do promjena u dostupnosti izvora sirovine, a kao posljedica toga moglo je doći do promjena u organizaciji litičke proizvodnje. Provedenim analizama testirat će se hipoteza R. Whallona (2007) o heksagonalnom idealnom prostoru kretanja lovačko-sakupljačkih zajednica na Jadranu.


Dominacija kamenih artefakata u paleolitičkoj i mezolitičkoj arheološkoj građi rezultat je njihove postojanosti, odnosno


85

njihove gotovo neuništive prirode. Vrlo često su jedini sačuvani aspekt ljudskih aktivnosti i zbog toga neprocjenjivi izvor informacija o ljudskom ponašanju tijekom paleolitika i mezolitika. Ovdje treba napomenuti da kompleksnost informacija i sačuvanost različitih materijala postupno raste idući od starijih ka mlađim razvojnim fazama paleolitika i mezolitika.U disertaciji se obrađuju kameni artefakti pronađeni u istraživanjima triju dalmatinskih nalazišta. U odluci koja će nalazišta biti obrađena u disertaciji primarni kriterij je bio vremenska podudarnost, tip nalazišta i slično geografsko okruženje. Sva tri obrađena nalazišta su pećinska, barem dijelom su vremenski podudarna i pripadaju vrlo sličnom geografskom okruženju. Pećina Vlakno smještena je u sjevernoj Dalmaciji u središnjem dijelu Dugog otoka između Luke i Savra. Na temelju radiometrijskog datiranja (14C) i nalaza sloja vulkanskog pepela s Flegrejskih polja dio stratigrafskog slijeda može se pripisati prijelazu iz pleistocena u holocen (Brusić 2008). U disertaciji se obrađuje litički skup nalaza otkriven tijekom istraživanja 2004. i 2007. godine.Pećina Kopačina smještena je na sjeverozapadnom dijelu otoka Brača u blizini Donjeg Humca. Prva istraživanja proveli su F. Bulić i J. Szombathy krajem 19. stoljeća. Sustavno je istraživana od 1978.-1993. godine. U disertaciji se obrađuje litički skup nalaza iz prednjeg dijela pećine koji je otkriven u kampanjama od 1982.-1993. godine. Na temelju radiometrijskih datuma (14C) stratigrafski slijed bi se mogao pripisati prijelazu iz pleistocena u holocen, kao i u Vlaknu, iako je ranoholocenska starost jednog datuma dovedena u pitanje (Vukosavljević et. al. 2011). Prema tome bi stratigrafski slijed iz Kopačine u cjelosti trebalo pripisati kasnom pleistocenu, odnosno kasnom glacijalu. Vela spila smještena je u zapadnom dijelu Korčule iznad Vele Luke. Prva istraživanja provedena su 1951. godine, a od 1974. godine istražuje se kontinuirano, uz kraće prekide. U disertaciji se obrađuje litički skup nalaza koji je otkriven tijekom 2006. godine. Stratigrafski slijed iz Vele spile koji se obrađuje u disertaciji može se pripisati, na temelju radiometrijskog daitiranja (14C) prijelazu iz pleistocena u holocen, s hijatusom između kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika od nekoliko tisuća godina. Zbog beskonačnog raspona mogućih morfoloških varijabilnosti, cijepane kamene artefakte nužno je na neki način klasificirati kako bi se o njima moglo na odgovarajući način raspravljati (Andrefsky 2005). Sva tri litička skupa nalaza analizirana su tehnološki, tipološki i prema tipu kamene sirovine od koje su artefakti izrađeni.Cilj provođenja tehnološke analize je definirati različite faze lanca operacija, odnosno proizvodnih procesa, pa su u skladu s tim definirane i pojedine kategorije (odbojak, sječivo, pločica, dotjerujući odbojak jezgre, krijestasti komadi, odbojak dubila, mikrodubilo, jezgra, krhotina) (Andrefsky 2005; Inizan et al. 2008). Za svaku od navedenih kategorija bilježen je još cijeli niz varijabli (količina i vrsta okorine, vrsta plohka, cjelovitost, tip završetka) pomoću kojih će se definirati različiti proizvodni procesi i njihove pojedine faze. Jezgre su klasificirane prema tehnologiji odbijanja i morfologiji. Klasifikacija sirovine bazirana je na analizama Z. Perhoča na litičkom skupu nalaza iz Kopačine, kao i na materijalu iz Litoteke Perhoč. Cilj analize sirovine je dvojak. Prvi je pokušati detektirati potencijalnu selektivnost određenih sirovina za pojedine proizvodne procese, a drugi je, povezivanjem korištene sirovine s prirodnim ležištima sirovinskog materijala, pokušati rekonstruirati pokretljivost lovačko-sakupljačkih zajednica u kasnoglacijalnom i postglacijalnom okolišu, što je opet bazirano na terenskom radu Z. Perhoča (2009).Tipološki dio analize ograničen je na alatke, odnosno artefakte s dodatnom obradom, a baziran je najvećim dijelom na gornjopaleolitičkoj tipologiji P.-Y. Demarsa i P. Laurenta (1992), uz dodavanje još nekoliko tipova koji su rezulatt ad hoc izrade kamenih alatki. Definirano je nekoliko grupa alatki (grebala, artefakti sa strmom obradom, geometrijski mikroliti itd.) a unutar pojedinih grupa su definirani još različiti tipovi. Sva tri litička skupa nalaza broje po nekoliko tisuća artefakata i kao takvi predstavljaju reprezentativan uzorak za tehnološku i tipološku analizu, kao i za analizu sirovine.Prikupljeni kvantitativni i kvalitativni podaci statistički su obrađeni uz pomoć statističkog programa SPSS (Statistical Package for Social Sciences) na temelju kojih je interpretirana varijabilnost litičkog skupa nalaza unutar svakog pojedinog nalazišta, kao i između nalazišta. Primjenom istovjetne metodologije na ova tri nalazišta dobit će se najcjelovitija slika prijelaza iz pleistocena u holocen u Dalmaciji.


Predloženim istraživanjem po prvi put će se sintetizirati organizacija litičke proizvodnje tijekom kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika u Dalmaciji i potencijalno vidjeti odgovore lovačko-sakupljačkih zajednica na snažne klimatske i okolišne promjene na prijelazu iz pleistocena u holocen. Ovim će istočnojadranska obala postati referentna točka za proučavanje ovoga prijelaza i upotpuniti naša znanja u okviru mediteranskog kruga.


Andrefsky, W. 2005. Lithics. Macrcoscopic Approaches to Analysis (second edition). Cambridge: Cambridge University Press.

Batović, Š. 1988. Paleolitički i mezolitički ostaci s Dugog otoka. Poročilo o raziskovanju paleolita, neolita in neolita v Sloveniji XVI, 7-54.

86

Brusić, Z. 2008. Pećina Vlakno. Hrvatski arheološki godišnjak 4/2007, 400-403.

Bulić, F. 1891. Starinska iznašašća na otoku Braču (Brattia). Bulletino di archeologia e storia Dalmata XIV/8, 117-120.

Čečuk, B. 1996. Špilja Kopačina kod Donjeg Humca na otoku Braču. Arheološki radovi i rasprave 12, 13-30.

Čečuk, B., Radić, D. 2005. Vela Spila. Višeslojno pretpovijesno nalazište . Vela Luka – otok Korčula. Vela Luka: Centar za kulturu Vela Luka.

Demars, P.Y., Laurent, P. 1992. Types d'outiles lithiques du Paleolithique Superieur en Europe. Paris: Presses du CNRS.

Inizan, M.-L., Reduron-Ballinger, M., Roche, H., Tixier, J. 1999. Technology and Terminology of Knapped Stone. Nanterre: CREP.

Karavanić, I. 1994. Gornjopaleolitičke kamene i koštane rukotvorine iz špilje Vindije, Opuscula archaeologica 17 (1993), 53-163.

Karavanić, I. 1999. Gornji paleolitik Šandalje II u okviru jadranske regije. Sveučilište u Zagrebu (neobjavljena doktorska disertacija).

Kliškić, D. 2008. Špilja Kopačina. Hrvatski arheološki godišnjak 4/2007, 528-530.

Komšo, D., Pellegati, P. 2007. The Late Epigravettian in Istria. Late Paleolithic colonization and lithic technology in the northern Adriatic area. U: Whallon, R. (ur.), Late Paleolithic Environments and Cultural Relations around the Adriatic. BAR International Series 1716. Oxford: Archaeopress, 27-39.

Komšo, D., Miracle, P., Boschian, G. 2005. Vela spilja. Hrvatski arheološki godišnjak 1/2004, 172-175.

Malez, M. 1974. Tardigravetijen Lopara na otoku Rabu. Arheološki radovi i rasprave 7, 45-74.

Malez, M. 1979a. Paleolitske i mezolitske regije i kulture u Hrvatskoj. U: Benac, A. (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja I – paleolit i mezolit. Sarajevo: Svjetlost, 277-295.

Malez, M. 1979b. Nalazišta paleolitskog i mezolitskog doba u Hrvatskoj. U: Benac, A. (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja I - paleolit i mezolit. Sarajevo:Svjetlost, 221-226.

Mihailović, D. 2009. Upper Palaeolithic and Mesolithic chipped stone industries from Crvena stijena (Prehistoric settlements in caves and rock-shelters of Serbia and Montenegro Fascicule II). Belgrade: Center for Archaeological Research, University of Belgrade.

Miracle, P.T. 1995. Broad-Spectrum Adaptations Re-Examined: Hunther-Gatherer Responses to Late Glacial Environmental Changes in the Eastern Adriatic. University of Michigan, Ann Arbor (neobjavljena doktorska disertacija).

Miracle, P.T. 2006. Introduction to the Pupićina Cave Project. U: Miracle, P.T., Forenbaher (ur.), Prehistoric herders of northern Istria: the archaeology of Pupićina Cave vol. 1. Monografije i katalozi 14. Pula: ARheološki muzej Pule, 1-31.

Miracle, P.T., Galanidou, N., Forenbaher, S. 2000. Pioneers in the hills: early Mesolithic foragers at Šebrn Abri (Istria, Croatia). European Journal of Archaeology 3/3, 293-329.

Mirosavljević, V. 1968. Vela spilja. Prethistorijsko nalazište na otoku Lošinju. Arheološki radovi i rasprave 6, 27-60.

Perhoč, Z. 2009. Sources of Chert in Middle Dalmatia: Supplying Raw Material to Prehištoric Lithic Industries. U: Forenbaher, S. (ur.), A Connecting Sea: Maritime Interaction in Adriatic Prehistory. BAR International Series 2037. Oxford: Archaeopress, 25-46.

Radić, D., Lugović, B., Marjanac, Lj. 2008. Napuljski žuti tuf (NYT) iz pleistocenskih naslaga u Veloj spili: dragocjeni marker prijelaza iz paleolitika u mezolitik. Opuscula archaeologica 31, 7-26.

Shackelton, J.C., van Andel, T. H., Runnels, C. N. 1984. Coastal paleogeography of the Central and Western

87

Mediterranean during the last 125000 years and its Archaeological Implication. Journal of Field Archaeology 11, 307-314.

Straus, L.G. 1996. The World at the End of the Ice Age. U: Straus, L.G., Eriksen, B.V., Erlandson, J.M., Yesner, D.R. (ur.), Humans at the End of the Ice Age. The Archaeology of the Pleistocene-Holocene Transition. New York & London: Plenum Press, 3-9. Surić, M., Juračić, M., Horvatinčić, N., Krajcar Bronić, I. 2005. Late Pleistocene–Holocene sea-level rise and the pattern of coastalkarst inundation: records from submerged speleothems along the Eastern Adriatic Coast (Croatia). Marine Geology 214, 163-175.

Šošić, R., Karavanić, I. 2006. Pećina Zemunica. Hrvatski arheološki godišnjak 2/2005, 376-378.

Vukosavljević, N., Perhoč, Z., Čečuk, B., Karavanić, I. 2011. Kasnoglacijalna industrija lomljenog kamena pećine Kopačine. Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 104, in press.

Whallon, R. 1999. The lithic tool assemblages at Badanj within their regional context. U: Bailey, G.N., Adam, E., Panagopoulou, E., Perlès, C., Zachos, K. (ur.),The Palaeolithic Archaeology of Greece and adjacent areas (Proceedings of the ICOPAG Conference, Ioannina 1994). British School at Athens Studies 3. London: The British Scholl at Athens, 330-342.

Whallon, R. 2007. Social territories around the Adriatic in the late Pleistocene. U: Whallon, R. (ur.), Late Paleolithic Environments and Cultural Relations around the Adriatic. BAR International Series 1716. Oxford: Archaeopress, 61-65.


20.000,00




Kremeni materijali, tehnologija i prilagodba u kamenom dobu u Hrvatskoj

dr. sc. Ivor Karavanić, red. prof.







Potpis Ivor Karavanić


Potpis


88


Potpis Nikola Vukosavljević


IZJAVA


U Zagrebu, 15.11.2011. PotpisNikola Vukosavljević


M.P.

89



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: dipl. arheolog Nikola Vukosavljević






Hrvatski Organizacija litičke proizvodnje lovačko-sakupljačkih zajednica na prijelazu iz pleistocena u holocen u Dalmaciji

Engleski Organization of hunter-gatherers lithic technology across the Pleistocene/Holocene transition in Dalmatia


MENTOR(I)


Prvi mentor: dr.sc. Ivor Karavanić Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska [email protected]

2.dr.sc. Ivor Karavanić, red. prof.


3.dr. sc. Ivor Janković, znan. sur.

Institut za arheologiju, Hrvatska [email protected]

4.

5.


sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu,


90


nije potrebno

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaPrema programu Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije nije predviđena javna obrana teme doktorskog rada


Istraživanje razdoblja na prijelazu kasnog gornjeg paleolitika i mezolitika u Dalmaciji izuzetno je važna i dosada nedovoljno obrađena tema u hrvatskoj prapovijesnoj arheologiji. S obzirom da je vrijeme kasnoga glacijala i ranoga holocena obilježeno globalnim klimatološkim i geološkim promjenama, vrlo je važno proučiti kako su se novonastalim životnim uvjetima prilagođavale ljudske zajednice lovaca-sakupljača, odnosno kako su te prirodne promjene utjecale na cjelokupni život ljudskih zajednica i u konačnici dovele do novih produktivnih, društvenih i duhovnih odnosa. Doktorand je vrlo spretno odabrao tri lokaliteta u različitim dijelovima Dalmacije, kako bi u konačnici dobio zadovoljavajuću prosječnu sliku za čitav prostor. Riječ je o nalazištima koja imaju stratigrafski slijed koji se na temelju radiometrijskih datuma sasvim egzaktno može pripisati odabranom razdoblju proučavanja. Doktorand raspolaže cjelokupnim fundusom materijalnih ostataka kao i terenskom dokumentacijom što će mu svakako omogućiti potpunu i pravilnu interpretaciju nalaza. S obzirom da je riječ o kamenom dobu, najbrojniji i najvažniji su nalazi litike, pa će upravo na analizama litike i biti naglasak. Tehnološka, tipološka i sirovinska analiza litičkih nalaza usmjerena je prema spoznavanju organizacije proizvodnje takvih artefakata koji su nesumnjiv pokazatelj ljudske prilagodbe promijenjenom okolišu.


Pristupnik je ispunio sve uvjete Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i ima potrebne stručne i znanstvene sposobnosti za izradu doktorskog rada. Predočeni sinopsis pokazuje da namjerava sustavno pristupiti odabranoj temi i da je upoznat s najvažnijom i najnovijom znanstvenom i stručnom literaturom područja koje istražuje. Smatramo da je predložena tema znanstveno relevantna i izvediva uz primjenu predviđene metodologije. Stoga predlažemo da se prihvati tema « Organizacija litičke proizvodnje lovačko-sakupljačkih zajednica na prijelazu iz pleistocena u holocen u Dalmaciji» te da se pristupniku Nikoli Vukosavljeviću odobri izrada doktorskog rada pod vodstvom dr. sc. Ivora Karavanića, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).




2014, ljetni semestar


Potpis


91





dr.sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska

2.dr.sc. Ivor Karavanić, red. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska

3.dr. sc. Ivor Janković, znan. sur., Institut za antropologiju, Hrvatska

4.

5.


92



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Janja Mavrović

Nositelj studija: Filozofski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu





Ime i prezime majke i/ili oca: Vesna Borovec-Mavrović, Željko Mavrović

Datum i mjesto rođenja: 08.08.1983 , Čakovec

Adresa: II. odv. S. Jelačić 4, Trstenik, 10 299 Marija Gorica

Telefon/mobitel: 091/582 7472




2008. upisala poslijediplomski doktorski studij arheologije. 2008. diplomirala na temi ¨Višeglave igle kao element muške nošnje¨ kod mentora dr. H. Potrebice.2001. upisala Filozofski fakultetu u Zagrebu, smjer povijest i kroatistika, 2002. zamijenila kraotistiku za arheologiju položenim prijamnim ispitom.Do 2001. završila Osnovnu školu, te Gornjogradsku gimnaziju u Zagrebu, opći smjer.


1.10.2008. zaposlena kao znanstveni novak u suradničkom zvanju asistentice na znanstvenom projektu ˝Elite brončanog i željeznog doba na prostoru Hrvatske˝, broj 130-1300644-1029, na Odsjeku za arheologiju, Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u ZagrebuTijekom studija sudjelovala na mnogim sustavnim arheološkim istraživanjima vezanim za starije željezno doba (Kaptol, Budinjak, Sv. Križ), te na zaštitnim istraživanjima (Ilok, Virovitica - Kiškorija, Čepinski - Martinci Dubrava, Mrkopolje).



Hrvatski: Početak srednjeg brončanog doba na prostoru zapadne SlavonijeGeneza i utjecaji

Engleski: The Beginning of the Middle Bronze Age in Western SlavoniaGenesis and Influences


93


hrvatski

Područje/polje: Područje humanističke znanosti, polje arheologija



Prvi mentor: Izvanredni profesor, dr.sc. Hrvoje Potrebica


Drugi mentor:


Prvi mentor:

The Late La Tene culture in central Slavonia (Croatia) (suautor: M. Dizdar), u: Halina Dobrzanska, Vincent Megaw i Paulina Poleska (ur.), Celts on the Margin. Studies in European Cultural Interaction 7th century BC - 1st century AD (Dedicated to Zenon Wozniak), Institute of Archaeology and Ethnology of the Polish Academy of Sciences, Krakow 2005, 57-66.

Aegean Concepts in the Eastern Hallstatt Culture?, u: Ioanna Galanaki, Helena Tomas, Yannis Galanakis i Robert Laffineur (ur.), Between the Aegean and Baltic Seas. Prehistory Across Borders, Aegaeum 27, Université de Liège, Liège 2006., 267-280.

Contacts between Greece and Pannonia in the Early Iron Age with Special Concern to the Area of Thessalonica, u: Peter Biehl i Yuri Rassamakin (ur.), Import and Imitation in Archaeology, Schriften des Zentrums fur Archaologie und Kulturgeschichte des Schwartzmeerraumes 11, Beier & Beran, Langenweissbach 2008, 187-212.

Grci u kontinentalnoj Hrvatskoj, u: Jasminka Poklečki Stošić (ur.), Antički Grci na tlu Hrvatske, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2010., 171-175.

Religijski aspekti keramičkih nalaza u pogrebnom ritualu starijeg željeznog doba. Histria antiqua : časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju. 18, Pula 2010., 163-172.

Kneževi željeznog doba. Arheološke studije halštatske kulture, Meridijani, Samobor 2011.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Tema disertacije bavi se problematikom slabo istraženog srednjeg brončanog doba na prostoru današnje zapadne Slavonije. Glavni dio istraživanja temelji se na sustavno iskopavanom lokalitetu Alilovci Lipje, na kojem se može pratiti razvoj srednjebrončanodobne grupe Belegiš i utjecaja pod kojima se razvila. U obzir će biti uzeti i neobjavljeni slučajni nalazi s položaja Trenkovo brdo - Vinogradi i Potočani, kao i keramički nalazi sa sustavno istraživanog lokaliteta Kaptol Čemernica. Komparacijom tipološke obrade keramičkog materijala, stratigrafskih odnosa zabilježenih na naselju Alilovci Lipje, te radikarbonskim datumimima dobivenima iz spomenutog naselja postavit će se hipoteze o početku srednjeg brončanog doba na prostoru zapadne Slavonije koje će biti provjerene ponovnim vrednovanjem objavljene materijalne kulture toga razdoblja sa šireg geografskog prostora. Taj širi geografski prostor (Slovenija, Austrija, Mađarska, Srbija) od izuzetne je važnost za shvaćanje kompleksnosti razvoja i međusobnih utjecaja tijekom navedenog razdoblja.

94


The theme of the dissertation deals with the scantily explored Middle Bronze Age on the territory of what is now the western part of Slavonia. The main part of the research is based on the systematically excavated site of Alilovci Lipje which offers an insight into the development of the Middle Bronze Age group Belegiš and the influences under which it developed. Unpublished chance finds from the position Trenkovo brdo - Vinogradi and Potočani will be taken into consideration, as well as ceramic finds from the systematically explored site of Kaptol Čemernica. A comparison of a typological analysis of ceramic material, stratigraphic relationships recorded at the settlement Alilovci Lipje and radiocarbon dating obtained from the aforementioned settlement, will help put forward hypotheses about the beginning of the Middle Bronze Age in the western part of Slavonia. These hypotheses will be evaluated through a reappraisal of the published material culture of the period found on a wider geographical area. This wider geographical area (Slovenia, Austria, Hungary, Serbia) is of great significance if we wish to understand the complexity of development and mutual influences during the period in question.


Požeška kotlina, smještena na pogodnom komunikacijskom putu, bogata obiljem plodne zemlje i sa svih strana zaštićena planinama, na sjeveru Papukom, na zapadu Psunjem, jugu Požeškom gorom, te istoku Diljem i Krndijom, predstavljala je od najranije prapovijesti, kroz antiku i srednji vijek sve do današnjih dana idealno mjesto za život. Jedno od rijetkih arheoloških razdoblja o kojem se vrlo malo zna, na ovom području, je vrijeme srednjeg brončanog doba. Jedino istraživanje s nalazima licenske keramike, i to sondažno, vršeno je na lokalitetu Gradac Klasje kod Pleternice (Majnarić – Pandžić 1977: 69). Nalazi licenske keramike potječu, nažalost, iz poremećenog sloja, a uz njih su nađeni i fragmenti južnotransdanubijske inkrustirane keramike, na temelju čega je zaključeno da nalaze treba datirati u vrijeme prijelaza ranog na srednje brončano doba (Majnarić – Pandžić 1977: 69). Sustavno istraživanje lokaliteta I. faze Belegiš kulture provodi se od 2009. godine samo na naselju Alilovci Lipje. Značajno je da su Alilovci najzapadniji, za sada istraženi, lokalitet rane faze navedene kulture. Do istraživanja ovog lokaliteta ta je granica išla linijom od Novigrada na Savi do okolice Đakova, s time da je većina nalaza bila koncentrirana na području istočne Slavonije. Situacija se novijim istraživanjima izmijenila tako da će se interesi arheologa za proučavanje srednjeg brončanog doba, posebice za odnos licenske keramike i Belegiš kulture, morati usmjeriti i na područje zapadne Slavonije. U Požeškoj kotlini su unazad tri – četiri godine, osim Alilovaca, nađena još tri lokaliteta s nalazima keramike Belegiš I faze. To su Trenkovo brdo – Vinogradi i Potočani, na kojima su sakupljeni samo površinski nalazi, te lokalitet Kaptol – Čemernica na kojem je prilikom istraživanja stariježeljeznodobnog tumula, u jednoj jami, nađena keramika karakteristična za fazu I. Belegiš kulture. S obzirom na samo jedno istraživanje lokaliteta s licenskom keramikom, te potpunog nedostatka istraživanja lokaliteta I. faze Belegiš kulture na prostoru zapadne Slavonije, izuzev novih istraživanja lokaliteta Alilovci Lipje, za povijest istraživanja ćemo se morati okrenuti, kako užem geografskom prostoru (sjeverna i istočna Hrvatska), tako i širem koje će uključivati područje Austrije, Slovenije, Mađarske, te Srbije.K. Willvonnseder je već 1937. godine pojavu licenske keramike ocrtao kao keramiku ukrašenu otiskom tkanine koja je rasprostranjena u istočnim dijelovima Donje Austrije, Gradišću, te u zapadnoj Mađarskoj i zapadnoj Slovačkoj (Willvonseder 1937: 24). Ne slažući se s nazivom ˝Schnurkeramik˝ koji su ponudili R. Pittoni i F. Hautmann, predlaže naziv licenska keramika i relativnokronološki ju stavlja, na temelju materijala iz grobova s područja zapadne Mađarske, Dunapentele i Kisapostag, u kojima je licenska keramika nađena zajedno s inkrustiranom keramikom, kao i brončanom iglom okrugle glave i tordiranog vrata, u vrijeme stupnja Br A1 (Willvonseder 1937: 25). Nakon toga Z. Benkovsky - Pivovarova definira prostor Slovenije – Ig, Hrvatske – Vindija i Mađarske kao mjesto na kojem treba tražiti najranije početke licenke keramike (Benkovsky – Pivovarova 1972: 209). Navodi kako tih najranijih nalaza spomenute kulture na prostoru Austrije nema, pa shodno tome nalaze s tog područja stavlja na sam kraj stupnja Br A i početak stupnja Br B1(Benkovsky – Pivovarova 1972: 208). Upravo na temelju tih najranijih nalaza Z. Marković stavlja početak licenske keramike u vrijeme Br A1, potvrđujući time davno prije iznesenu dataciju K. Willvonnsedera (Marković 2003: 117). Na području Austrije, Mađarske i Hrvatske licenska keramika je definirana kao samostalna kulturna pojava (Benkovsky – Pivovarova 1972: 209, Neugebauer 1994: 141, Marković 2003: 117). Područje čiste licenskokeramičke kulture na našem prostoru nalazi se u sjevernoj Hrvatskoj, rasprostirući se od Gradca u Požeškoj kotlini zapadnije, nastavljajući se u istočnoj Sloveniji, najzapadnijoj Mađarskoj i istočnoj Austriji, dok se mješovito područje licenske i panonske inkrustirane keramike nalazi u Slavoniji oko Našica, Đakova i Novigrada na Savi (Marković 2003: 117).U novije vrijeme su se na našem prostoru problematikom oko načina na koji je izveden ukras na licenskoj keramici bavili M. Dizdar, te M. Krmpotić i M. Vuković Biruš, dok su nešto stariji radovi vezani uz tu temu iz pera N. Majnarić Pandžić.Što se povijesti istraživanja za grupu Belegiš tiče, nju je kao samostalnu pojavu srednjeg brončanog doba prvi definirao N. Tasić (Tasić 1974: 240 - 246). Prije toga se keramički materijal navedene grupe javljao pod različitim nazivima: vršačka keramika (Grbić 1939: 50), kultura ravnih polja s urnama (Tasić 1963: 50 - 52), nekropole tipa Surčin - Belegiš

95

(Vinski - Gasparini 1973: 21), Belegiš - Ilandža faza vatinske kulture (Garašanim 1983: 506), što je stvorilo problematiku atribuiranja pojedinih keramičkih oblika navedenoj kulturi koja je i danas prisutna. Na našem je prostoru materijal I. faze Belegiš kulture definiran kao vatinsko - belegiška faza slavonsko - srijemske vatinske kulture (Majnarić Pandžić 1984: 80), što je stvorilo probleme pri razdvajanju keramičkog materijala vatinske i belegiške kulture. Situacija je na prostoru Hrvatske, u novije vrijeme, poboljšana recentnim izdanjima (Krmpotić 2009, Ložnjak Dizdar 2009), a tome su pridonijele i komparativne publikacije s novim i revidiranim materijalom na prostoru Srbije i rumunjskog Banata (Vranić i Tasić 2002, te Szentmiklosi 2006, Petrović 2006. i Medović 2007.).


Cilj istraživanja je utvrditi razvoj I. faze Belegiš kulture, koji se odvijao pod okriljem licenske keramike. Do sada nisu bili poznati lokaliteti I. faze Belegiš kulture na prostoru zapadne Slavonije. Ta se je situacija promijenila unazad nekoliko godina, što je dovelo do razmatranje mogućnosti razvoja navedene kulture upravo na tom prostoru. Taj prostor zapadne Slavonije je, s obzirom na područje rasprostiranje grupe Belegiš i licenske keramike (licenska keramika se na lokalitetima sjeveroistočne Slavonije smatra importom - Martinec 2002: 278), jedini mogući prostor na kojem su se mogli dogoditi kontakti dviju navedenih kulturnih skupina. Provedenim istraživanjem će se preispitati starije teorije, prema kojima se Belegiš kultura razvila na prostoru istočnog Srijema i uskom području oko ušća Save u Dunav (Tasić 1983: 91) ili na prostoru istočne Slavonije (Majnarić Pandžić 1984: 78 - 79).


Sustavno istraživanje srednjebrončanodobnog naselja Alilovci Lipje od izuzetne je važnosti za razumijevanje navedenog razdoblja, jer su slična istraživanja na prostoru Hrvatske malobrojna. Osim toga istraživanje naselja (u ovom slučaju se radi o velikim stambenim objektima, dimenzija 12 X 6 m) donosi čitav niz vrijednih podataka koji nam omogućuju interpretaciju načina života onodobnih zajednica. Kroz stratigrafiju na samom lokalitetu utvrđene su dvije faze naseljeljavanja spomenutog stambenog objekta, što govori o dugotrajnijem zadržavanju zajednica na tom području. Moguće je definiratti i izgled stambenih objekata u kojima su živjeli, kao i načine privređivanja za život, dok se kroz obilatu materijalnu ostavštinu mogu vrlo dobro rekonstruirati svakodnevne aktivnost i način života određenog broja ljudi koji su u datom trenutku naseljavli ovo područje.U disertaciji će se obraditi nekoliko lokaliteta s prostora Požeške kotline. Prvi i svakako najvažniji je naselje Alilovci Lipje, drugi je lokalitet Kaptol Čemernica na kojem je prilikom istraživanja stariježeljeznodobnog tumula, u jednoj jami nađen materijal karakterističan za fazu I. Belegiš kulture, te dva lokaliteta, Trenkovo brdo - Vinogradi i Potočani, na kojima su sakupljeni samo površinski nalazi. Arheološki lokalitet Lipje nalazi se u centralnom, nizinskom dijelu Požeške kotline, na sjevernom izlazu iz Alilovaca, istočno od ceste koja vodi prema Kaptolu. Otkriven je 2007. godine zahvaljujući obitelji Bartolović, koja je prilikom oranja našla skoro cijelu keramičku posudu i Zoranu Markoviću koji je taj nalaz prijavio. Od 2009. godine provode se istraživanja, u okviru znanstvenog projekta Elite brončanog i željeznog doba na tlu Hrvatske, koja su već u tako kratkom vremenu dala neočekivane i izuzetno važne podatke o zbivanjima u srednjem brončanom dobu na prostoru zapadne Slavonije. Keramički materijal s lokaliteta jedan je od glavnih indikatora za spomenuta zbivanja. Nađeni su brojni oblici karakteristični za fazu I Belegiš kulture (amforice, bikonični i konični lonci, bikonične zdjele S profilacije, konične zdjele), ali i tipično licenski oblici (vrčići, posude ljevkastog vrata s trakastim ručkama, jezičastim drškama ili bez njih, te manji lonci s trakastim ručkama). Licenska keramika prethodi Belegiš kulturi, koja od nje preuzima ukras. Daljnjim istraživanjima i analizom tog keramičkog materijala možda će se moći dobiti bitna poveznica u razvoju rane faze Belegiš kulture, koja se odvijala pod okriljem licenske keramike, upravo na prostoru zapadne Slavonije. Druga dva vrlo bitna nalaza su jantarna bikonična perla i ˝Brotlaibidol˝ - idol u obliku kruha, koji govore o važnosti i utjecaju onodobnog naselja na prostoru Požeške kotline. Neki autori, kao primjerice G. Bandi, povezuju nalaze ˝Brotlaibidola˝ s najranijom distribucijom jantara. Ovaj nalaz jantara je, uz Vrčin i Krmed, jedan od najstarijih nalaza na ovom prostoru i veže se uz prvu trgovinu jantarom koja je krenula oko 1600. godine pr. Krista. Apsolotnokronooški važne podatke dobili smo na osnovu C-14 analize životinjskih kostiju. Poslali smo šest različitih uzoraka kostiju iz istraženog stambenog objekta na radiokarbonsku analizu u Beta Analytic Radiocarbon Dating Laboratory, Miami, Florida. Dobiveni apsolutni datumi u vremenskom rasponu od 1670. do 1300. godine pr. Krista bili su potpuno neočekivani. Naime, rana faza Belegiš kulture na prostoru istočne Slavonije traje puno kraće, do okvirno 1450. godine pr. Krista, nakon čega prelazi u svoj drugi razvojni stupanj kojeg karakterizira keramika ukrašena kaneliranjem. Na lokalitetu Alilovci Lipje to nije slučaj – stilski keramika zadržava sve odlike prvog razvojnog stupnja (ukras otiska spletene vrpce) i u tako nepromijenjenom obliku traje sve do početka kulture polja sa žarama, oko 1300. godine pr. Krista. To je podatak od izuzetnog značaja koji baca potpuno novo svjetlo na zbivanja u zapadnoj Slavoniji u vrijeme kraja srednjeg brončanog i početka kasnog brončanog doba, koji nam je do sada bio potpuno nepoznat! Ostala tri lokalieta, čiji će materijal biti obrađen u disertaciji, smještena su također u Požeškoj kotlini, nedaleko Alilovaca. Lokalitet Trenkovo brdo – Vinogradi smješten je u centralnom dijelu kotline, jednako kao i Alilovci, dok su


96

Potočani i Kaptol Čemernica smješteni na samom kraju južnih obronaka Papuka, sjeverno od ceste koja vodi od Kaptola do Velike. Keramičkim materijalom s navedenih lokaliteta pokušati će se objasniti interakcija između rane faze Belegiš kulture i licenske keramike, u vrijeme relativnokronološkog stupnja Br B1, kada dolazi do preuzimanja vrpčastog ukrasa, nakon čega licenska keramika završava svoj razvojni put, dok se Belegiš kultura nastavlja razvijati koristeći novopreuzeti način ukrašavanja. Metodologija rada temelji se na tipološkoj i statističkoj obradi keramičkog materijala s navedenih lokaliteta. Osim temeljne obrade keramike metodologija će obuhvaćati i interdisciplinarne komponente kao što su arheobotanička analiza ostataka iz naselja, C - 14 analize životinjskih kostiju i drvenog ugljena, arheozoološke analize ostataka životinjskih kostiju iz naseobinskih objekata, te analize koje će utvrditi porijeklo jantara od kojeg je bila izrađena spomenuta bikonična perla.Ovakvom će se metodologijom obuhvatiti svi mogući aspekti obrade materijala nakon samog istraživanja, čijom će daljnjom interpretacijom biti omogućeno rasvjetljavanja i bolje razumijevanje srednjeg brončanog doba na prostoru zapadne Slavonije.


Predloženim istraživanjem će se po prvi puta sintetizirati nalazi iz razdoblja srednjeg brončanog doba na prostoru zapadne Slavonije. Ta sinteza će poslužiti za davanje odgovora na problematično pitanje geografskog prostora na kojem se počela razvijati Belegiš kultura. Ukoliko se istraživanjem potvrdi teza o prvotnom razvoju spomenute kulture na području zapadne Slavonije, biti će to doprinos za razumijevanje srednjebrončanodobnih zajednica na mnogo širem prostoru istočne Slavonije, Srbije i rumunjskog Banata. Znanstveni doprinos disertacije ogleda se i u činjenici da nakon 80 -ih godina 20. stoljeća, točnije nakon radova dviju autorica N. Majnarić - Pandžić iz 1984. godine, te K. Vinski . Gasparini iz 1971. i 1983. godine, na prostoru Hrvatske nije bilo recentnijih sinteza koje bi se bavile ovim kompleksnim razdobljem. Nakon trideset godina će se, u svjetlu novih spoznaja, pokušati dati odgovor o početku srednjeg brončanog doba na navedenom prostoru.


Benkovsky-Pivovarová, Z. 1972: Zur Problematik der Litzenkeramik in Österreich. PZ 47/2, 198-212.Benkovsky-Pivovarová, Z. 1981: Zum neuesten Forschungsstand über die Litzenkeramik in Österreich. MittArchInstBeiheft 2, 29-38.Benkovsky-Pivovarová, Z. 1992: Zum Beginn der Belegiš-Kultur. Balcanica 23, Beograd 1992, 341-349.Benkovsky-Pivovarová, Z. & Gömör, J. & Kaus, K. 1987: Grabfunde der Kultur mit Litzenkeramik in Österreich und in Westungarn. AA 71, 19-27.Bona, I. 1975: Die mittlere Bronzezeit Ungarns und ihre südostlichen Beziehungen, Budapest 1975.Dizdar, M. 1996: Brončanodobno naselje u Vinkovcima – Duga ulica br. 23. Opuscula Archaeologica 20, Zagreb, 7 – 38 Forenbaher, S. 1991: Nalazišta grupe Belegiš II u istočnoj Slavoniji. Opuscula Archaeologica 15, Zagreb, 47 – 69Forenbacher, S. 1993: Radiocarbon dates and absolute chronology of central European Early Bronze Age. Antiquity vol. 67 number 255, London, 218 – 220, 235 – 256Guma, M. 1997: Epoca Bronzului in Banat. Bibliotheca Historica et Archaeologica Banatica, Mvsevm Banaticvm Temesiense, TemišvarHänsel, B. 1968: Beiträge zur Chronologie der mittleren Bronzezeit im Karpatenbecken, BAM 7–8, Bonn 1968.Kovacs, T. 1988: Die topographische und chronologische Stelle der Szeremle-Kultur in der Bronzezeit des südlichen Karpatenbeckens. U: Gomolava, Chronologie und Stratigraphie der vorgeschichtlichen und antiken Kulturen der Donauniederung und Südosteuropas, Novi Sad, 155 – 167Krmpotić, M. 2009: Grupa Belegiš. U: Josipovac Punitovački – Veliko polje I. Eneolitičko, brončanodobno i srednjovjekovno naselje. Zaštitna arheološka istraživanja na trasi autoceste A5, Hrvatski restauratorski zavod, ZagrebMajnarić – Pandžić, N. 1977: Prilog problematici licenske keramike u sjevernoj Jugoslaviji. Arheološki vestnik XXVII, Ljubljana, 68 – 96Majnarić – Pandžić, N. 1984: Srednje brončano doba u istočnoj Slavoniji. Izdanja HAD-a, sv. 9, Zagreb, 63 – 88Marijan, B. 2003: Nalazi keramike s licenskim ukrasina na županjskom kraju. Opuscula Archaeologica 27, Zagreb, 103 - 115Marković, Z. 2003: O genezi i počecima licenskokeramičke kulture u Hrvatskoj. Opuscula Archaeologica 27, Zagreb, 117 – 150 Medović, P. 1996: Die inkrustierteKeramik der Mittlerbronzezeit in der Vojvodina. U: The Yugoslav Danube Basin and

97

the Neighbouring Regions in the second Millenium B.C, Beograd – Vršac, 163 – 183 Medović, P. 2007: Stubarlija – nekropola naselja Feudvar kod Mošorina (Bačka). Muzej Vojvodine, Novi SadMedović, P. i Hänsel, B. 1988-1989: Feudvar kod Mošorina. Naselje gvozdenog i bronzanog doba, Rad vojvođanskih muzeja 31, Novi Sad, 21 – 36Medović, P. i Hänsel, B. 1991: Vorbericht über die jugoslawisch – deutschen Ausgrabungen in Der Siedlung von Feudvar bei Mošorin (Gem. Titel, Vojvodina) von 1986 – 1990. BerRGK 72, Mainz am RheinNeugebauer, J. – W. 1994: Bronzezeit in Ostösterreich, St. Polen – Wien 1994Petrović, B. 2006: Kaluđerske livade nekropola bronzanog doba. Muzej grada Beograda, Monografije 12Szentmiklosi, A. 2006: The Relations of the Cruceni – Belegiš Culture with the Žuto Brdo – Girla Mare Culture. Analele Banatului (S.N.) XIV/1, Timişoara, 229 - 269Šimić, J. 1987: Dalj – Livadice, naselje iz brončanog doba, istraživanje 1979. godine. Osječki zbornik 18 -19, Osijek, 7 – 35Tasić, N. 1963: Stojića Gumno – Belegiš, Stara Pazova – nekropola ravnih polja sa urnama. Arheološki pregled 5, Beograd, 50 – 52Tasić, N. 1974: Belegiška grupa. U: Praistorija Vojvodine, Novi Sad, 240 – 246Tasić, N. 2003 – 2004: Historical picture of development of bronze age cultures in Vojvodina. Starinar LIII – LIV, Beograd, 23 – 34 Trbuhović, V. 1960: Praistorjska nekropola u Belegišu. Starinar 11, Beograd, 163 –180Vranić, S. 2002: Belegiš Stojića Gumno – nekropola spaljenih pokojnika. Monografije 10, Muzej grada Beograda, BeogradWillvonseder, K. 1937: Die mittlere Bronzezeit in Österreich, Bücher zur Ur-und Frühgeschichte 3–4, Wien – Leipzig 1937


20.000,00




Elite brončanog i željeznog doba na tlu Hrvatske

dr. sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof.







98


Potpis Hrvoje Potrebica


Potpis


Potpis Janja Mavrović


IZJAVA


U Zagrebu, 22.12.2011. Potpis Janja Mavrović


M.P.

99



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: dipl. arheolog Janja Mavrović






Hrvatski Početak srednjeg brončanog doba na prostoru zapadne Slavonije - geneza i utjecaji

Engleski Middle Bronze Age in Western Slavonia - Genesis and Influences


MENTOR(I)


Prvi mentor: dr.sc. Hrvoje Potrebica Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.


2.dr.sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof.


3.dr. sc. Daria Ložnjak Dizdar, znan. sur.

Institut za arheologiju, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu,


100


nije potrebno

A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaPrema programu Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije nije predviđena javna obrana teme doktorskog rada


Srednje brončano doba na prostoru današnje zapadne Slavonije slabo je istraženo, a ključno je za ispravno definiranje prostora na kojem se počela razvijati Belegiš kultura. Predloženim istraživanjem će se po prvi puta sintetizirati nalazi iz razdoblja srednjeg brončanog doba na prostoru zapadne Slavonije. Glavni dio istraživanja temelji se na sustavno iskopavanom lokalitetu Alilovci Lipje, na kojem se može pratiti razvoj srednjobrončanodobne grupe Belegiš i utjecaja pod kojima se razvila. U obzir će biti uzeti i susjedni slučajni nalazi s položaja Trenkovo brdo - Vinogradi i Potočani, kao i keramički nalazi sa sustavno istraživanog lokaliteta Kaptol Čemernica. Posebno je važno da je doktorandica sama provodila spomenuta istraživanja pa osim uvida u pokretnu građu ima izuzetno dobro poznavanje arheološkog i prostornog konteksta tih nalaza. Komparacijom tipološke obrade keramičkog materijala, stratigrafskih odnosa zabilježenih na naselju Alilovci Lipje, te radikarbonskim datumima dobivenima iz spomenutog naselja doktorandica će dati okvir zbivanja na početku, tijekom i na kraju srednjeg brončanog doba zapadne Slavonije, uzimajući u obzir i zbivanja na puno širem geografskom prostoru. Taj širi geografski prostor (Slovenija, Austrija, Italija, Srbija) od izuzetne je važnost za shvaćanje kompleksnosti razvoja i međusobnih utjecaja tijekom navedenog razdoblja. Ukoliko se opisanim istraživanjem potvrdi teza o prvotnom razvoju spomenute kulture na području zapadne Slavonije, bit će to izuzetno značajan doprinos za razumijevanje srednjobrončanodobnih zajednica na mnogo širem prostoru istočne Slavonije, Srbije i rumunjskog Banata.


Pristupnica je ispunila sve uvjete Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i ima potrebne stručne i znanstvene sposobnosti za izradu doktorskog rada. Predočeni sinopsis pokazuje da namjerava sustavno pristupiti odabranoj temi i da je upoznata s najvažnijom i najnovijom znanstvenom i stručnom literaturom područja koje istražuje. Smatramo da je predložena tema znanstveno relevantna i izvediva uz primjenu predviđene metodologije. Stoga predlažemo da se prihvati tema "Početak srednjeg brončanog doba na prostoru zapadne Slavonije - geneza i utjecaji" te da se pristupnici Janji Mavrović odobri izrada doktorskog rada pod vodstvom dr. sc. Hrvoja Potrebice, izv. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).




2014, ljetni semestar


101

Potpis






dr.sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska

2.dr.sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska

3.dr. sc. Daria Ložnjak Dizdar, znan. sur., Institut za arheologiju, Hrvatska

4.

5.


102


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Branko Ančić, dipl. sociolog i kroatolog / prof. sociologije i kroatologije


Naziv studija: Sveučilišni poslijediplomski doktorski studij sociologije




Ime i prezime majke i/ili oca: Željka Ančić i Branko Ančić†

Datum i mjesto rođenja: 07.12.1981. Zagreb

Adresa: Drage Kodrmana 19, 10290 Zaprešić

Telefon/mobitel: +385 98 885 024




2010 – (listopad) Boravio u Kölnu u GESIS - Leibniz Institute für Sozialwissenschaften u EUROLAB-u u sklopu istraživačke stipendije na projektu „Religiosity and Secularity as Causal Variables in Quantitative Models“ (financiran od EU FP7 ).

2010 – Pohađao međunarodnu ljetnu školu u organizaciji Institut für die Wissenschaften vom Menschen na temu Religion in Public Life (Cortona, Italija).

2010 – (siječanj) Boravio u Kölnu u GESIS - Leibniz Institute für Socialwissenschaften u EUROLAB-u u sklopu dobivene istraživačke stipendije na projektu „Religiosity, Secularity and Plurality as Causal Variables in Quantitative Models“ (financiran od EU FP7).

2008–2009 – U sklopu Programa za mlade istraživače međunarodnog networking projekta Religions and Values: Central and Eastern European Research Network dobio tri puta istraživačku stipendiju (financiran od EU FP6).

2008 → Pohađa Međusveučilišni poslijediplomski studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

2007 → Kontinuirano svake godine sudjeluje na poslijediplomskom tečaju Future of Religion Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku.

2006 – Diplomirao sociologiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.


2011 – Izvršni urednik časopisa Religion and Society in Central and Eastern Europe.

2011 – Član organizacijskog odbora Nacionalnog kongresa Hrvatskog sociološkog društva Sociologija i promjena – izazovi budućnosti

2010 - Član organizacijskog odbora međunarodne konferencije Qualitative transitions: Issues of 33 Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-01 – Prezime Ime doktoranda.doc

Molimo Vas da ispunjeni obrazac DR.SC.-01 pošaljete u elektroničkom i tiskanom obliku, potpisano, u nadležnu referadu.

103

Methodology in Central and South-East European Sociologies.

2009 – Član organizacijskog odbora Nacionalnog sociološkog kongresa Društvene promjene i društvena struktura: Hrvatska 20 godina poslije.

2008 → Tajnik časopisa Sociologija i prostor – časopis za istraživanje prostornog i sociokulturnog razvoja.

2007–2011 U dva mandata tajnik Hrvatskog sociološkog društva.

2007 → Suradnik na međunarodnom projektu ISSP (International Social Survey Programme).

2007 → Asistent u Institutu za društvena istraživanja na projektu „Manje vjerske zajednice kao akteri religijskih promjena u hrvatskom društvu“.


Znanstveni radovi: Ančić, B., Marinović Jerolimov, D. (2011). Dao bog zdravlja: o odnosu religioznosti i zdravlja, Sociologija i prostor, vol. 49 (1): 71-89.

Ančić, B. (2011). What Do We want from Religion? Religiosity and Social expectations in Central and Eastern Europe, in: András Máté-Tóth and Cosima Rughiniş (eds.), Spaces and Borders. Current Research on Religion in Central and Eastern Europe, Berlin: Walter de Gruyter, pp.151-169.

Ančić, B. (2008). Religious Pluralism and New Religious Movements – Example of Baha’i Religious Community. Published on REVACERN web portal (http://www.revacern.eu/)

Stručni radovi: Ančić, B. (2008). Carl A. Maida (ur.): Sustainability and Communities of Places. // Sociologija i prostor. 46, 2: 213-216 (prikaz, stručni).

Ančić, B. (2007). Goran Batina: 'Počeci sociologije u Hrvatskoj. Društveni uvjeti, institucionaliziranje i kronologija do 1945. godine ; Juraj pl. Tomičić: Počela sociologije' // Revija za sociologiju. 1-2 : 88-89 (prikaz, stručni).

Ančić, B. (2007). Irena Borowik (ur.): 'Religions, Churches and Religiosity in Post-Communist Europe' // Sociologija i prostor – Časopis za istraživanja prostornog i sociokulturnog razvoja. 45,175 (1): 121-127 (prikaz, stručni).

Ančić, B. (2007). Tomislav Branković i Dragoljub B. Đorđević (ur.): 'Protestantism on the Balkans, in the Past, Today and Future' // Sociologija i prostor – Časopis za istraživanja prostornog i sociokulturnog razvoja. 45,177-178 (3-4): 399-402 (prikaz, stručni).

Ančić, B. (2006). Niko Toš, Karl H. Müller (ur.): 'Political Faces of Slovenia' // Sociologija sela. 44, 174 (4): 547-550 (prikaz, stručni).

Ančić, B. (2006). Siniša Zrinščak (ur.): 'Socijalna država u 21. stoljeću – privid ili stvarnost' (Social state in 21st Century – illusion or reality) // Revija za sociologiju. 3-4: 231-234 (prikaz, stručni).

Aktivno sudjelovanje na znanstvenim skupovima: Lipanj/Srpanj, 2011. - Economic aspects of Church-State relations as a challenge for the sociology of religion (Ekonomski aspekti crkveno-državnih odnosa kao izazov sociologiji religije), 31. konferencija International Society for the Sociology of Religion, Aix-en-Provene – Francuska; u koautorstvu sa Sinišom Zrinščakom.

Travanj, 2011. – Religija u javnoj sferi: analiza društvenih očekivanja, Nacionalni kogres Hrvatskog sociološkog društva, Zagreb, u koautorstvu sa Sinišom Zrinščakom. // Sociologija i promjena-izazovi budućnosti (knjiga sažetaka) / Štulhofer Aleksandar, Tomić Koludrović Inga i Ančić Branko (ur.). Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo, 2011:17.

Prosinac, 2010. - Social Image of Religion in Central and Eastern Europe (Društveni imidž religije u središnjoj i istočnoj Europi), ISORECEA Conference, Brno – Češka, u koautorstvu sa Sinišom Zrinščakom.

Ožujak, 2009. - Kome vjerovati, bogu i/ili čovjeku? Odnos religioznosti i socijalnog povjerenja u Hrvatskoj, Nacionalni sociološki kongres, Zagreb, u koautorstvu s Dinkom Marinović Jerolimov. // Društvene promjene i društvena struktura: Hrvatska 20 godina kasnije (knjiga sažetaka) / Marinović, Ankica, Zrinščak, Siniša ; Marinović Jerolimov, Dinka ; Ančić, Branko (ur.). Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo, 2009. 27-27.

Prosinac, 2008. - Connection Between Religion and Health: Is it Meaningful for Life? (Povezanost religije i zdravlja: je li to značajno u životu?), ISORECEA Conference, Krakow – Poljska. // Religion,

104

http://www.revacern.eu/

Identity and Life Courses ISORECEA Conference Programme

Studeni, 2008. - Alternativna religioznost u Hrvatskoj (Alternative religiosity in Croatia), Institucionalizacija akademskog studija sociologije u Zadru i Okrugli stol u počast Esadu Ćimiću, Zadar.

Svibanj, 2008. - Religiosity and Health (Religioznost i zdravlje), Sociology and Interdisciplinarity: Central and South East European Perspectives, Zadar, u koautorstvu s Ankicom Marinović

Svibanj, 2008. - Religious Pluralism and New Religious Movements: Example of Bahá'í Religious Community (Religijski pluralizam i novi religijski pokreti: primjer vjerske zajednice Bahá'í), REVACERN Conference, Szeged, Mađarska.


Hrvatski: Vjerska zajednica kao socijalni resurs: istraživanje povezanosti religije i zdravlja

Engleski: Religious Community as Social Resource: Research on Relationship between Religion and Health


Područje/polje: Društvene znanosti / sociologija



Prvi mentor:dr. sc. Dinka Marinović Jerolimov, znanstvena savjetnica

Institut za društvena istraživanja, Zagreb [email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

Ančić, B., Marinović Jerolimov, D. (2011). Dao bog zdravlja: o odnosu religioznosti i zdravlja, Sociologija i prostor, vol. 49 (1):71-89.

Marinović Jerolimov, D. i Jokić, B. (2010.) Religion and Youth in Croatia. Annual Review of the Sociology of Religion, Giuseppe Giordan (ed.) Vol 1: Youth and Religion. Leiden: Brill, (1) 1: 307-327.

Marinović Jerolimov, D. (2010.) Religiosität, Nicht- Religiosität und einige Werte der kroatischen Jugendlichen: konservativ und/oder liberal? U: Bohn, J; Bohrmann, Th. (Hg.) Religion als Lebensmacht. Leipzig: Evangelische Verlagsanstalt. Str. 89-107.

Marinović Bobinac, A. i Marinović Jerolimov, D. (2008.). Vjerske zajednice u Hrvatskoj. Zagreb: Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj i Prometej, 429 str.

Marinović Jerolimov, D. (2006.). Traditional Church Beliefs and Alternative Beliefs in Croatia, in Religion, Churches and Religiosity in Post-Communist Europe edited by Irena Borowik, 253-265. Krakow: Nomos.

Marinović Jerolimov, D. i Zrinščak, S. (2006.). Religion Within and Beyond Borders: The Case of Croatia. Social Compass 53(2): 279-290.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEMESažetak na hrvatskom jeziku(maksimalno 1000 znakova s

Empirijska istraživanja kojima je u fokusu odnos religije/religioznosti i zdravlja u posljednjih 40-50 godina značajno rastu (Weaver et al., 2006). Različite znanstvene discipline (sociologija,

105

praznim mjestima):

psihologija, epidemiologija, gerontologija, psihijatrija, antropologija) pokušavaju sustavno istražiti njihovu povezanost. Cilj ovog doktorskog rada je istražiti neke sociološke aspekte odnosa religioznosti i osobnog zdravlja u Hrvatskoj. Istraživanjem će se nastojati utvrditi kakva je povezanost religijskih normi, religioznosti i zdravstvenog ponašanja, koja su socio-demografska i socio-strukturna obilježja pojedinaca povezana s njihovim zdravstvenim ponašanjem te kako vjerska zajednica kao socijalni resurs djeluje na zdravstveno ponašanje i zdravlje pojedinca (utjecaj većeg religijskog angažmana, utjecaj socijalnih mreža, socijalni pritisak, socijalno povjerenje). U istraživanju će se koristiti pristup mješovite metodologije (kvantitativne i kvalitativne).


Empirical researches focused on relationship between religion/religiousness and health are growing significantly in the past 40-50 years (Weaver et al., 2006). Various scientific disciplines (sociology, psychology, epidemiology, psychiatrics, anthropology) try systematically to explore connection between religion and health. The goal of this dissertation is to explore some sociological aspects of relationship between religiosity and individual health in Croatia. The research will explore: the nature of the relationship between religious norms, individual religiousness and health behavior; socio-structural and socio-demographic characteristics of individuals connected with their health behavior; the way in which religious community as social resource impacts health behavior and health status (impact of religious engagement, social networks, social pressure, social trust). Mixed method approach will be used (qualitative and quantitative).


Odnos religije i zdravlja kao znanstvena tema predmet je različitih znanstvenih disciplina kao što su sociologija, psihologija, medicina (gerontologija, socijalna epidemiologija) psihijatrija, antropologija itd. U zadnjih 40-50 godina ova tema intenzivnije se istražuje, a rezultati učestalo publiciraju u medicinskim časopisima te časopisima iz područja sociologije i psihologije religije. Iako je odnos religija i zdravlja u empirijskom smislu recentnija tema, ona se koncepcijski i istraživački oslanja na radove utemeljitelja sociologije (Durkheim, Weber) i drugih klasičnih teoretičara (Freud, Jung, Maslow) koji su promišljali i istraživali pozitivne i negativne efekte religije na ljudsko zdravlje. Usprkos tome što već u 19. stoljeću postoje neka empirijska istraživanja (Levine, 2009.) koja su koristila indikatore religioznosti i u kojima su nalazi upućivali da postoji odnos između religioznosti i zdravlja, pozitivistički okvir unutar akademske medicine ograničio je mogućnost uočavanja pozitivnih utjecaja koje religija/religioznost mogu imati na zdravlje. Tek od ´60-ih godina prošlog stoljeća znanstvenici otvaraju horizonte znanstvenim disciplinama i pokušavaju empirijski detektirati o kakvom se odnosu točno radi. U prilog propulzivnosti teme govori i činjenica da se od 1987. godine pokušava razviti i područje epidemiologije religije (Levin i Vanderpool, 1987.).Empirijska istraživanja koja se bave odnosom religije/religioznosti i zdravlja u posljednjih 40-50 godina značajno rastu (Weaver et al., 2006.). S obzirom na multidimenzionalnost predmeta istraživanja, znanosti koje se bave zdravljem, društvene te bihevioralne znanosti u tome istraživačkom području posebno posljednjih godina pokušavaju sustavno istražiti religioznost (religijsku uključenost/angažman) i zdravlje (fizičko i mentalno). Stoga Chatters (2000.) naglašava kako se u tome periodu mogu vidjeti sljedeće istraživačke tendencije: a) razvoj i ekspanzija istraživačkih programa; b) podizanje kvalitete istraživanja; c) porast interesa raznih znanstvenih disciplina i poddiscliplina (npr. psihoneuroimunologija) te kliničke prakse. U kasnim 80-im godinama prošloga stoljeća u SAD-u objavljeno je nekoliko članaka o epidemiološkim istraživanjima koja pokazuju da je visoka razina religijskog angažmana umjereno povezana s boljim zdravstvenim statusom. Epidemiolozi stoga ističu kako je religija/religioznost „protektivni faktor koji pruža mali, ali značajno primarno-preventivni učinak na morbiditet u populaciji“ (Ellison i Levin, 1998:701). U toj generaciji istraživanja vidljivo je kako religijski angažman ima pozitivan efekt na razne aspekte zdravlja (npr. bolesti srca, hipertenziju, moždani udar, neke vrste raka, gastroenterološke probleme, samo-procijenjeno zdravlje, te samo-iskazanu simptomatologiju) (Levin i Schiller, 1987.).Tijekom 90-ih sve su češća longitudinalna panel istraživanja koja pokazuju da religijski angažman, usprkos široko testiranoj kovarijatnosti za društvene veze, zdravstvena ponašanja i sociodemografske varijable, ima pozitivan učinak na zdravlje. Oxman i suradnici (1995.) su istraživali pacijente koji su bili na operaciji srca te došli do nalaza da je rizik od 6 mjeseci ranije smrti viši kod onih pacijenata koji nemaju utjehu u svojoj vjeri. Hummer i suradnici (1999.) dokazali su na velikom nacionalnom uzorku starijeg stanovništva u SAD-u da religijska praksa (odlaženje u crkvu) ima jak utjecaj na smanjenje razine smrtnosti i do 8 godina. Zanimljivo je i istraživanje Idler i Kasl (1992.) koje je pokazalo da starije osobe koje su u određenoj stambenoj zajednici (u

106

New Havenu, Connecticut, SAD) mogu odgoditi vrijeme umiranja dok ne završe veći vjerski praznici. Usprkos brojnim istraživanjima o pozitivnim učincima religioznosti na osobno zdravlje, neka od istraživanja analiziraju negativne učinke religije na fizičko i mentalno zdravlje ili na lošu uporabu zdravstvenih usluga. Primjerice, vjerska zajednica svojim učenjem može nametnuti određena vjerovanja koja promoviraju socijalnu devijantnost štetnu za zdravlje (Ellison i Taylor, 1996.), pri čemu sudjelovanje u vjerskoj zajednici može doprinijeti stvaranju socijalnog pritiska koji može imati negativne posljedice na zdravlje (Krause et al., 2000.).Suvremene tendencije u istraživanju odnosa religije i zdravlja očituju se u nastojanjima da se definira sadržaj istraživačkog područja, testiraju teorijski koncepti, provode jasnije i kvalitetnije metodološke procedure koje su u skladu s istraživačkim pitanjima te da se razvijaju konceptualno valjane mjere religioznosti i duhovnosti primjenjive u ovom istraživačkom području (Koenig, 2001.). Teorijski okviri ovih i sličnih istraživanja su različiti, ali se mogu svesti na četiri opća teorijska pristupa ili eksplanatorna mehanizma o povezanosti religije/religioznosti i zdravlja (Elison i Levin, 1998., Oman i Thoresen, 2002.):

Zdravstveno ponašanje – podrazumijeva da većina religija u sklopu svojih doktrina pokušava regulirati individualne životne stilove i zdravstvena ponašanja usmjerena na odgovoran odnos vjernika prema svojem tijelu i zdravstvenom stanju (Levin, 2001.).

Socijalna podrška – podrazumijeva da angažirani vjernici u svojoj vjerskoj zajednici stvaraju određene društvene mreže u kojima mogu razmjenom informacija i iskustva te stvaranjem bliskih prijateljskih odnosa dobivati socijalnu podršku (formalnu i neformalnu). Na taj način vjerska zajednica može biti promatrana kao socijalni resurs koji može utjecati na zdravlje (Ellison i George, 1994.).

Psihološka stanja – podrazumijeva da religioznost može promovirati pozitivnu samo-percepciju, specifične resurse suočavanja (npr. pojedinačne kognitivne i bihevioralne odgovore na stres), poticati određene osjećaje kod pojedinaca kao što su sreća, utjeha, nada i sl., te time može doprinijeti boljem mentalnom, ali i fizičkom zdravlju (Koenig, 1998.).

Nadempirijski/nadnaravni utjecaji – podrazumijeva da pitanje mogućeg utjecaja izvan okvira prirodnih zakona (npr. izlječenje bioenergijom) ne treba odbaciti kao moguće objašnjenje.

U Hrvatskoj do sada ova tema nije bila posebno istraživana. Marinović Bobinac (2005.) je u kontekstu istraživanja religijskih iskustava u Hrvatskoj istaknula nalaz da je 14 % ispitanika doživjelo iskustvo ozdravljenja, pri čemu se to iskustvo pojavljuje iznad prosjeka kod onih ispitanika koji se religijski samoidentificiraju kao uvjereni vjernici te kod ispitanika koji učestalije odlaze u crkvu. U radu Ančić i Marinović Jerolimov (2011.) potvrđena je povezanost religioznosti i zdravstvenog statusa. Od tri analizirana indikatora religioznosti (religijska samoidentifikacija, učestalost odlaženja u crkvu, učestalost osobne molitve) vidljivo je da su odlazak u crkvu i osobna molitva povezani sa subjektivnom procjenom zdravlja. Provedena su i istraživanja o povezanosti religioznosti i kvalitete života pacijentica s rakom dojke (Aukst-Margetić, B. i sur., 2009.; Aukst-Margetić, B. i sur., 2005.) te istraživanja o povezanosti religioznosti/spiritualnosti i suicidnog ponašanja ratnih veterana oboljelih od post-traumatskog stresnog poremećaja (Nad, S. et al., 2008.; Mihaljević, S. et al., 2010.)U ovom radu istražiti će se sociološki aspekti odnosa religije/religioznosti i zdravlja uzimajući u obzir dva eksplanatorna mehanizma: zdravstveno ponašanje i socijalnu podršku. Zdravstveno ponašanje će se istražiti u vezi s propisanim religijskim normama, te kroz analizu zdravstveno odgovornog ponašanja i ponašanja rizičnog za zdravlje. Socijalna podrška će se istražiti kroz analizu religijskog angažmana u određenoj vjerskoj zajednici te analizu utjecaja vjerske zajednice kao socijalnog resursa na zdravlje pojedinca. Time se rad oslanja na postojeću paradigmu razumijevanja uloge društvenih determinanti zdravlja populacije koja polazi od Durkheimovog shvaćanja uloge religije kao čimbenika socijalne (dez)integracije koja kao primarna snaga može povezivati/razdvajati pojedince s društvom (sprječavati/poticati alijenaciju i time suicid), odnosno, nastavka te tradicije u pojmovima socijalne podrške i važnosti bliskih veza koje mogu utjecati na zdravlje.


Cilj ovog doktorskog rada je stjecanje znanstvenih spoznaja o nekim sociološkim aspektima odnosa religioznosti i osobnog zdravlja u Hrvatskoj. Polazi se od pretpostavke o postojanju povezanosti religije/religioznosti i osobnog zdravlja, a temeljem dva spomenuta eksplanatorna mehanizma postavljaju se sljedeće hipoteze:

1. Postoji pozitivna povezanost između stupnja religioznosti, prihvaćanja religijskih normi vezanih uz 34 Redoslijed navođenja cilja i hipoteza ovisi o području istraživanja

107

zdravlje, zdravstvenog ponašanja i zdravstvenog stanja.2. Vjerska zajednica kao socijalni resurs (poticanjem većeg religijskog angažmana, pružanjem

socijalnih mreža, stvaranjem socijalnog pritiska, te poticanjem socijalnog povjerenja) utječe na zdravstveno ponašanje i zdravlje pojedinca.

3. Različita socio-demografska i socio-strukturna obilježja pojedinaca povezana su sa stupnjem njihove religioznosti te njihovim zdravstvenim ponašanjem i zdravstvenim stanjem.


U izradi doktorske disertacije analizirati će se relevantna literatura, napraviti teorijsko-hipotetički okvir istraživanja i njegova operacionalizacija, izraditi instrumentarij (protokoli za intervjue i anketni upitnik) te provesti terensko istraživanje u svrhu prikupljanja podataka.Osnovni pojmovi koji će biti operacionalizirani u istraživanju su religija, religioznost, religijska angažiranost, zdravlje i vjerska zajednica kao socijalni resurs.S obzirom da se religija i religioznost mogu definirati u odnosu na sadržaj (supstantivna definicija) ili u odnosu na funkciju koju imaju u društvu (funkcionalistička definicija), u ovom istraživanju koristiti će se oba pristupa. Religija kao sustav ideja, vjerovanja, vrijednosti i praksi određuje se i u smislu utilitarnosti ili efekta kojeg može imati na pojedince i/ili društvo (Furseth i Repstad, 2006:20). Slijedom toga religioznost je individualni aspekt religije – subjektivan sustav značenja, vjerovanja, stavova, osjećaja i ponašanja orijentiran prema transcendentnom i svetom, a koji utječe na ponašanje pojedinca/vjernika i u svjetovnom kontekstu. Takav sustav se razvija uvijek u određenom društvenom kontekstu i kao takav je obilježen individualnim i društvenim karakteristikama (Marinović Jerolimov, 2005:292). S obzirom da je religioznost multidimenzionalna pojava, indikatori koji će se koristiti mjeriti će religijsku i konfesionalnu samo-identifikaciju, razinu prihvaćanja religijskih vjerovanja te individualnu i grupnu religijsku praksu (i u vjerskoj zajednici).Različiti konceptualni pristupi u istraživanju zdravlja doveli su do različitih definicija samog pojma (Cerjan-Letica i sur., 2003.:38). Zdravlje je i biološki, ali i sociološki pojam i pri tome se ne smije definirati samo kao puko odsustvo bolesti već se mora uzeti u obzir fizičko, mentalno, socijalno i duhovno blagostanje pojedinca. U ovom istraživanju zdravlju će se pristupiti iz perspektive samoprocijene pojedinca, a to su subjektivna simptomatologija, zdravstveno ponašanje (ponašanje koje pozitivno utječe na zdravlje tj. koje promiče zdravlje ili ponašanje koje povećava rizik od bolesti tj. rizično ponašanje) te subjektivna procjena zdravstvenog stanja. Odabrane vjerske zajednice u istraživanju promatrati će se kao socijalni resurs koji ima učinak na osobno zdravlje. Društvene skupine općenito imaju potencijal da promoviraju zdravstveno (ne)poželjno ponašanje i stavove (Berkman, 1985.). Resurs kojeg vjerske zajednice imaju očituje se u potencijalu materijalne i nematerijalne podrške koje vjerska zajednice može pružiti svojim vjernicima. U istraživanju će se analizirati tri dimenzije vjerske zajednice kao socijalnog resursa: (1) dimenzija socijalne interakcije (frekventnost socijalnih kontakata u vjerskoj zajednici), (2) dimenzija objektivne podrške, formalna i neformalna podrška, (3) dimenzija subjektivne podrške (individualno zadovoljstvo dobivenom i očekivanom količinom i kvalitetom pomoći). U radu će se koristiti kvantitativne i kvalitativne metode istraživanja.Kvantitativne metode - metoda ankete na dvije razine:

1. Razina nacionalne populacije : Na razini nacionalnog reprezentativnog uzorka koristiti će se podaci u znanstveno istraživačkog projekta ISSP (International Social Survey Programme). ISSP je kontinuirani međunarodni istraživački program u kojem sudjeluje 47 zemalja. Svake godine se provodi istraživački modul na određenu temu iz područja društvenih znanosti. U 2011. godini na nacionalom reprezentativnom uzorku provest će se anketno istraživanje na temu „Zdravlje“ (Health). Jedan od aspekata u ovom istraživačkom modulu je iskustvo zdravlja/bolesti na individualnoj razini. Ova tema između ostalog ima i dugu istraživačku povijest u sociologiji zdravlja i kao takva često teorijski promišlja odnos zdravstvenog statusa i društvenog položaja. Stoga je svrha analiza podataka na razini nacionalne populacije je istražiti povezanost između stupnja religioznosti i zdravstvenog ponašanja i stanja te istražiti socio-demografska i socio-strukturna obilježja pojedinaca povezana sa stupnjem njihove religioznosti te njihovim zdravstvenim ponašanjem i stanjem.

2. Grupna razina – pet odabranih vjerskih zajednica : na grupnoj razini provesti će se anketno istraživanje među vjernicima u pet vjerskih zajednica kršćanke i nekršćanske provenijencije u Hrvatskoj. Dva su osnovna kriterija za odabir vjerskih zajednica. Prvi kriterij je postojanje doktrinarnih zahtjeva spram zdravlja i u tom smislu postojanje specifičnih praksi. Drugi kriterij temelji se na socio-religijskom

108

kontekstu u Hrvatskoj gdje dominiraju tradicionalne kršćanske vjerske zajednice. Stoga će od pet istraživanih vjerskih zajednica, tri zajednice biti tradicionalno kršćanske, dok će dvije biti nekršćanske provenijencije. Prikupljanjem podataka metodom ankete, te analizom istih, svrha je dodatno istražiti povezanost stupnja religioznosti sa zdravstvenim ponašanjem i stanjem, ali i posebno istražiti kako vjerska zajednica kao socijalni resurs kroz dimenzije socijalne interakcije, dimenziju objektivne podrške i dimenziju subjektivne podrške utječe posredno na zdravstveno ponašanje i stanje.

U kvantitativnom dijelu istraživanja na obje spomenute razine koristiti će se sljedeći indikatori: indikatori religioznosti (religijska i konfesionalna samo-identifikacija, grupna i individualna religijska

praksa, religijska vjerovanja), indikatori zdravlja (subjektivna simptomatologija, zdravstveno (ne)odgovorno ponašanje i praksa,

subjektivna procjena zdravlja), indikatori vjerske zajednice kao socijalnog resursa (socijalna interakcija – frekventnost socijalnih

kontakata u vjerskoj zajednici, formalna i neformalna objektivna podrška, subjektivna podrška – individualno zadovoljstvo dobivenom i očekivanom količinom i kvalitetom pomoći),

socio-demografski i socio-strukturni indikatori (dob, spol, rezidencijalni status, obrazovanje, zanimanje, ekonomski status).

Indikatori zdravlja koji će se koristiti su operacionalizirane varijable iz ISSP modula Zdravlje. Ti indikatori će biti upotrijebljeni i na grupnoj razini omogućavajući time komparaciju grupne i opće društvene razine.

Kvalitativne metode - polustrukturirani intervju s voditeljima i članovima pet odabranih vjerskih zajednica. 1. Intervjuom s voditeljima vjerskih zajednica (pet intervjua) doći će se do uvida u aktivnosti vjerskih

zajednica (npr. organizirana predavanja o zdravlju, programi pružanja osnovnih materijalnih potreba, skupljanje novčanih sredstava za oboljele i sl.) koje mogu utjecati na zdravlje pojedinca.

2. Intervjuom s članovima vjerskih zajednica (najmanje pet intervjua u svakoj od istraživanih vjerskih zajednica) nastojati će se dodatno razumjeti kako vjernici prepoznaju vjersku zajednicu kao socijalni resurs koji može utjecati na njihovo zdravlje te kako oni sami interpretiraju odnos religije/religioznosti i zdravlja.


Očekivani znanstveni doprinos ovog istraživanja je višestruk:

Prvo sociološko teorijsko i empirijsko istraživanje odnosa religije, religioznosti i zdravlja u Hrvatskoj doprinos je razvoju sociologije religije.

S obzirom na izrazito interdisciplinarni karakter ove istraživačke teme, primarno sociološka orijentacija ovoga rada doprinos je teorijskom i empirijskom proširivanju razumijevanja „kauzalnih“ i/ili „posredničkih“ mehanizama u interpretativnoj mreži odnosa religije/religioznosti i zdravlja.

Kroz to rad je i doprinos razumijevanju uloge religioznosti i vjerskih zajednica u suvremenom hrvatskom društvu.

Svojim nalazima te poticanjem na buduća interdisciplinarna istraživanja rad može doprinijeti i proširivanju sadržaja kliničke prakse u ovom području.


1. Ančić, B., Marinović-Jerolimov, D. (2011). Dao bog zdravlja: o odnosu religioznosti i zdravlja,

Sociologija i prostor, vol. 49(1): 71-89.2. Aukst-Margetić, B., Jakovljević, M., Ivanec, D., Margetić, B., Ljubičić, Đ., Šamija, M. (2009). Religiosity

and quality of life in breast cancer patients. Collegium Antropologicum, 33(4): 1265-1271.3. Aukst-Margetić, B., Jakovljević, M., Margetić, B., Bišćan, M., Šamija, M. (2005). Religioznost, depresija

i bol u bolesnika s rakom dojke. General Hospital Psychiatry, 27(4): 250-255.4. Berkman, L. F. (1985), The Relationship of Social Support to Morbidity and Mortality, in S. Cohen and

S. L. Syme, eds., Social Support and Health. Orlando, Fla.: Academic Press, pp. 241-262.5. Cerjan-Letica, G.; Letica, S.; Babić-Bosanac, S.; Mastilica, M.; Orešković, S. (2003). Medicinska soci-

109

ologija. Zagreb: Medicinska naklada.6. Chatters, L. (2000). Religion and Health: Public Health Research and Practice. Annual Review of Pub-

lic Health, 21:335-67.7. Ellison, C. G. and George, L. K. (1994). Religious involvement, social ties, and social support in south -

eastern community. Journal for the Scientific Study of Religion, 33:46-61.8. Ellison, C. G. and Levin, J. S. (1998). The Religion-Health Connection: Evidence, Theory, and Future

Directions. Health, Education and Behavior, 25(6):700-720.9. Ellison, C. G. and Taylor, R. J. (1996). Turning to prayer: social and situational antecedents of religious

coping among African Americans. Review of Religious Research, 38:111-31.10. Furesth, I. and Repstad. P. (2006). An Introduction to the Sociology of Religion: Classical and Contem-

porary Perpectives. Burlington: Ashgate Publishing Company.11. Hummer, R. A., Rogers, R. G., Nam, C. B. and Ellison, C. G. (1999). Religious involvement and US

adult mortality. Demography, 36:273–285.12. Idler, E. L. and Kasl, S. V. (1992). Religion, disability, depression, and the timing of death. American

Journal of Sociology, 97:1052-1079.13. Koenig, H. G. (ed.) (1998). Handbook of Religion and Mental Health. San Diego: Academic.14. Koenig, H. G., McCullough, M. E. and Larson, D. B. (2001). Handbook of Religion and Health. New

York: Oxfor University Press.15. Krause, N.; Morgan D. L; Chatters, L. M; Meltzer, T. (2000). Negative interaction in the church: insights

from focus groups with odler adults. Review of Religious Research, 41(4):510-533.16. Levin, J. (2009). “And Let Us Make Us a Name”: Reflections on the Future of the Religion and Health

Field. Journal of Religion and Health, 48:125-145.17. Levin, J. (2001). God, Faith and Health. Exploring the Spirituality-Healing connection. New York: John

Wiley and Sons, Inc.18. Levin, J. S. and Schiller, P. L. (1987). Is there a religious factor in health? Journal of Religion and

Health, 26:9-36.19. Levin, J. S. and Vanderpool, H. Y. (1987). “Is Frequent Religious Attendance Really Conducive to Bet-

ter Health?: Toward an Epidemiology of Religion.” Social Science and Medicine 24:589-600.20. Marinović Bobinac, A. (2005). Dimenzija religioznog iskustva u Hrvatskoj: "šapat anđela" iz sociologi -

jske perspektive. Sociologija sela. 43(2):339-370.21. Marinović Jerolimov, D. (2005). Društvene i religijske promjene u Hrvatskoj. Sociologija sela

43(168)/2:289-302.22. Mihaljević, S., Vuksan-Ćusa, B., Marčinko, D., Koić, E., Kušević, Z., Jakovljević, M. (2010). Spiritual

Well-being, cortisol, and suicidality in Croatian war veterans suffering from PTSD. Journal of Religion and Health, 49: 383-387.

23. Nad, S., Marčinko, D., Vuksan-Cusa, B., Jakovljević, M., Jakovljević, G. (2008). Spiritual well-being, in -trinsic religiosity, and suicidal behavior in predominantly Catholic Croatian war veterans with chronic posttraumatic stress disorder: a case control study. Journal of Nervous and Mental Disease, 196(1): 79-83.

24. Oman, D. and Thoresen, C. E. (2002). ‘Does Religion Cause Health?’. Differing Interpretations and Di -verse Meanings. Journal of Health Psychology, 7(4):365-380.

25. Oxman, T. E.; Freeman Jr. D. H.; Manheimer , E. D. (1995). Lack of Social Participation of Religious Strength and Comfort as Risk Factors for Death after Cardiac Surgery in the Elderly. Psychosomatic Medicine, 57:5-15.

26. Weaver, A. J.; Pargament, K. I.; Flannelly, K. J.; Oppenheimer, J.E. (2006). Trends in the Sientific Study of Religion, Spirituality and Health: 1965-2000. Journal of Religion and Health, 45(2):208-214.



110

http://www.sciencedirect.com/science?_ob=ArticleURL&_udi=B6VBF-491HVRF-2&_user=4762086&_coverDate=02%2F29%2F2004&_rdoc=1&_fmt=high&_orig=search&_origin=search&_sort=d&_docanchor=&view=c&_searchStrId=1609894670&_rerunOrigin=google&_acct=C000050661&_version=1&_urlVersion=0&_userid=4762086&md5=cb9f6a17dadd240a1014aed1ba1b7439&searchtype=a#bbib19



Manje vjerske zajednice kao akteri religijskih promjena u Hrvatskoj

International Social Survey Program

Prof.dr.sc. Ankica Marinović

Dr.sc. Dinka Marinović Jerolimov







Potpis

Dinka Marinović Jerolimov

Potpis

Branko Ančić

IZJAVA


U Zagrebu, Potpis

Branko Ančić

M.P.


111


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Branko Ančić


Naziv studija: Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij sociologije



Jezik pisanja rada: Vjerska zajednica kao socijalni resurs: istraživanje povezanosti religije i zdravlja

Hrvatski Vjerska zajednica kao socijalni resurs: istraživanje povezanosti religije i zdravlja

Engleski Religious Community as Social Resource: Research on Relationship between Religion and Health

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): Područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Dinka Marinović Jerolimov, znanstvena savjetnica


Drugi mentor:



1. dr. sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor (predsjednik povjerenstva)

Filozofski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

2. dr. sc. Siniša Zrinščak, redoviti profesor (član povjerenstva)

Pravni fakultet, Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

3. dr. sc. Dinka Marinović Jerolimov, znanstvena savjetnica (članica povjerenstva i mentorica)


4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održana 16. prosinca 2011.


112



Na javnoj obrani održanoj 26.10.2011. pristupnik je javno obranio temu doktorskog rada na kojoj je povjerenstvo ocijenilo da je tema prihvatljiva te uputilo neke primjedbe i sugestije.

Nakon toga, pristupnik je doradio svoj sinopsis u konačnom obliku što je povjerenstvo prihvatilo.


Povjerenstvo je zaključilo da je tema Vjerska zajednica kao socijalni resurs: istraživanje povezanosti religije i zdravlja znanstveno i društveno aktualna. Znanstveni doprinos doktorskog rada biti će u razumijevanju uloge religioznosti i vjerskih zajednica u suvremenom hrvatskom društvu. Pristupnik je predložio metodologiju koja jamči da će se tema na primjeren način znanstveno obraditi i da je pristupnik osposobljen provesti istraživanje.


Povjerenstvo smatra da je tema doktorskog rada znanstveno relevantna, da se može na primjeren način izvesti te predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati temu doktorskog rada Vjerska zajednica kao socijalni resurs: istraživanje povezanosti religije i zdravlja.




Ljetni semestar akademske godine 2012/2013.


Potpis





1.dr. sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor

113

Filozofski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu

2. dr. sc. Siniša Zrinščak, redoviti profesor,

Pravni fakultet, Sveučilišta u Zagrebu

3. dr. sc. Dinka Marinović Jerolimov, znanstvena savjetnica, Institut za društvena istraživanja, Zagreb

4.

5.


114



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr.sc. Anto Prgomet


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij pedagogije




Ime i prezime majke i/ili oca: Iva, Ivan Prgomet

Datum i mjesto rođenja: 25.veljače 1958., Bos. Lužani - Derventa, BiH

Adresa: Karlstr. 49, 89143 Blaubeuren, Njemačka

Telefon/mobitel: 07344 / 9235304




2009.: upis na doktorski studij pedagogije (u treću godinu) 2008.: magisterij znanosti 2003.: upis na poslijediplomski magistarski znanstveni studij pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 1997.: završetak studija pedagogije na sveučilištu u Tübingenu (SR Njemačka) (Nostrifikacija diplome na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.)1984.: završetak studija teologije na sveučilištu u Tübingenu (SR Njemačka)


Od 1986. godine do danas radim kao svećenik (župnik) na župama u Njemačkoj. U tu djelatnost spada i predavanje vjeronauka u školi.


Predavanje i njegova uloga u izobrazbi učitelja kod E. Ch. Trappa. Pedagogijska istraživanja, 3 (1), 2006, 87-97.

Socijalno-pedagoške teorije u Njemačkoj tijekom 20. stoljeća. Pedagogijska istraživanja, 4 (1), 2007, 7-23. (koautor)

Planiranje obrazovnog programa za obrazovanje odraslih kao pokazatelj i izraz njegove sadašnje usmjerenosti. U: Previšić, V., Šoljan, N.N., Hrvatić, N. (ur.), Pedagogija. Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. svezak 2., Zagreb, 2007, 596-602.

Pedagogijski sustav Ernsta Christiana Trappa - prilog razvoju znanosti o odgoju. Anali


115

za povijest odgoja, Vol. 7, 2008, 23-36.Ideja cjeloživotnog obrazovanja učitelja u Njemačkoj u počecima formiranja učiteljskog staleža (izlazi u dolazećem broju Anala za povijest odgoja)

Sudjelovanje na međunarodnom Kongresu Njemačkog društva za odgojne znanosti, Mainz, 15.-17.03. 2010.


Hrvatski: Komparativni pristup kurikulumu učiteljske izobrazbe u Njemačkoj i Hrvatskoj

Engleski: The comparative approach to curriculum of teacher education in Germany and Croatia


Područje/polje: pedagogija



Prvi mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu [email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

1. Previšić, V. (2006), Spodbujanje ustvarjalnosti učencev pri pouku naravoslovja. U: Naravoslovje v teoriji in šolski praksi. Ljubljana, Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

2. Previšić, V. (ur.) (2007), Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Zagreb, Zavod za pedagogiju i Školska knjiga.

3. Previšić, V., Prgomet, A. (2007), Socijalno-pedagoške teorije u Njemačkoj tijekom 20. st. Pedagogijska istraživanja, vol. 4, br. 1.

4. Previšić, V. (2008), Globalne dimenzije održiva razvoja u nacionalnom i školskom kurikulumu. U: Cjeloživotno učenje za održivi razvoj. Rijeka, Učiteljski fakultet.

5. Previšić, V. (2009), John Dewey: Pedagoška misao i praksa - uz 150. Obljetnicu rođenja. Anali za povijest odgoja, vol. 8.

6. Previšić, V. (2010), Suvremene teorije izgradnje kurikuluma. Hulumtimet ne shkencat e Edukimit (The researches in the educational sciences), vol. 7, nr 1.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME

116


U tijeku procesa internacionalizacije obrazovanja i harmonizacije europskih (visokoškolskih) obrazovnih sustava, na cijeni upravo dobivaju komparativna istraživanja, kako na informativnoj, tako i na primjenjenoj razini i značenju. U predloženom se istraživanju izobrazba učitelja osnovne škole u Hrvatskoj uspoređuje s izobrazbom učitelja osnovne škole u tzv. razvijenoj zapadnoj zemlji, čiji sustavi učiteljske izobrazbe na međunarodnoj razini slove kao vrlo uspješni (Vizek Vidović, 2005; Terhart, 2000).


In the course of the process of internationalization of education and the harmonization of European (high education) educational systems, especially comparative studies are getting importance. This ist true both for their informative as well as its applied significance. In the proposed study the education of elementary school teachers in Croatia is compared with the education of elementary school teachers in a so-called developed west country. His systems of teachers education are on the international level as very successful (Vizek Vidović, 2005; Terhart, 2000).


Općedruštveni razvoj i promjene što s njime idu u korak, školi se postavljaju kao zahtjevi za poboljšanjem njezine kvalitete kako bi mogla adekvatno odgovoriti na izazove što ih taj sveopći "kaos" sa sobom donosi. To je razumljivo s obzirom na značenje što ga škola ima za pojdinca i društvo u cjelini. Dostatno je navesti njezine zadaće i uloge kao pokazatelje njezine važnosti: obrazovanje i odgoj, na primjer, kao tradicionalno ključna zadaća svake škole te, pored te kvalifikacijske, njezine uloge socijalizacije i inkulturacije, integracije, personalizacije, selekcije, alokacije i legitimacije. U današnjem globaliziranom društvu informacija, medija i novih tehnoloških znanja, ne samo da se kristaliziraju njezine nove zadaće, dijelom zapravo već sadržane u već tradicionalnoj odgojno-obrazovnoj zadaći, sažete pojmovima skrbi, kompenzacije, inkluzije, pratnje i savjetovanja, nego, uvjetovano "novom paradigmom učenja i poučavanja" te i tradicionalne zadaće škole u promijenjenim društvenim odnosima dobivaju novo značenje i obilježje (Seibert, 2009; Zeinz, 2009; Kiper, 2009; Liebau, 2009; Peko, 2007).U hrvatskoj pedagogijskoj literaturi (Previšić, 1999; 2003; Krstović, 2007; Peko, 2007) također se ukazuje kako iz sveopćeg razvoja proizlazi nužnost promjene u profesionalnoj ulozi učitelja, ne dovodeći time u pitanje njegovu ključnu ulogu u odgojno-obrazovnom, odnosno nastavnom procesu. Stoga stvarni adresat zahtjeva za učinkovitijom školom i jest učiteljstvo i njegova profesionalna izobrazba (usp. Terhart, 2000). Istodobno, i ne manjim intenzitetom, ističe se nužnost za kurikulumskom reformom koja će korespondirati sa zahtjevima za europskom integracijom i harmonizacijom visokoškolskog obrazovnog područja, što je Bolonjskom deklaracijom 1999. godine, dobilo i zakonsku osnovu. U pedagogijskoj znanosti vlada suglasnost o tome kako tradicionalna izobrazba učitelja, kao posrednika u stjecanju znanja, ne udovoljava zahtjevima novog doba i nove škole odnosno suglasnost o tome kako učiteljsku izobrazbu treba usmjeriti na stjecanje profesionalnih kompetencija kao preduvjeta uspješnoga udovoljavanja različitim i kompleksnim zahtjevima što se danas stavljaju pred učiteljski poziv (Krstović, 2007; Previšić, 2003; Blömeke, 2009; Terhart, 2004; Rothland, 2009). Taj "kompetencijski pristup" (Krstović) u izobrazbi učitelja ima polazište u uvjerenju kako se ključne učiteljske stručne i pedagoške kvalifikacije mogu steći tijekom izobrazbe i kasnije vršenjm poziva, ne relativirajući pritom značenje osobnih predispozicija za učiteljski poziv (Blömeke, 2009; Rothland, 2009).Prvo desetljeće 21. stoljeća (u Njemačkoj) je proteklo u znaku intenzivnih diskusija o nužnosti reforme učiteljske izobrazbe te stalnih reformskih promjena i nadopuna u njezinim postojećim ustrojima. Konac im se još ne nazire (Keuffer, 2010; Terhart, 2000; 2004). Kao aktualna pitanja u diskusiji (u Njemačkoj) oko oblikovanja i poboljšanja kvalitete učiteljske izobrazbe, Blömeke (2009) navodi problem međusobnog usklađivanja i povezivanja pojedinih područja izobrazbe, pitanja mogućnosti usklađivanja zahtjeva polivalentnosti i profesionalnosti u učiteljskoj izobrazbi, zatim mjesta "uloge modela" sveučilišne nastave na oblikovanje nastavnog procesa u školi te strategija organizacije stručnog usavršavanja učitelja. Zahtjevi za kvalitetnijom učiteljskom izobrazbom počivaju, prema Terhartu, još uvijek na razumljivom i nužnom temeljnom uvjerenju prema kojemu kvalitetnija izobrazba rezultira kvalificiranijim učiteljima. Na pitanje, međutim, kako i u kojoj mjeri kvaliteta izobrazbe djeluje na stjecanje intendiranih učiteljskih kvalifikacija, još uvijek znanstveno nije odgovoreno, budući da, u Njemačkoj, taj kontekst do sada nije bio temom istraživanja. Istodobno, aktualna pedagoška istraživanja ukazuju na nužnost stalnog obrazovanja i usavršavanja učitelja kao cjeloživotnog procesa. U tom su procesu cjeloživotnog učenja za njegov profesionalni razvoj od temeljne važnosti prve godine koje oni provode u praksi. Cilj inicijalne učiteljske izobrazbe u tom cjeloživotnom obrazovanju je "dobro kvalificiran učitelj početnik". Primjerena konsekvencija ovih istraživačkih rezultata bilo bi intenziviranje stručnog usavršavanja učitelja na jednoj ili više instanci, ali i suzdržanosti u raspravi oko učiteljske inicijalne izobrazbe i njezinih reformi na drugoj strani (2000; 2004).

Predmet istraživanja disertacije je kurikulum izobrazbe učitelja nižih razreda osnovne škole (od 1. do 4.) u Hrvatskoj i učitelja osnovne (Grundschule) škole u Njemačkoj. Pod kurikulumom učiteljske izobrazbe ovdje podrazumijevamo sadašnju strukturu i ustroj (organizacija, ciljevi i sadržaji, provedba i vrednovanje) inicijalne izobrazbe u navedenim

117

zemljama. Kompleksnost predmeta istraživanja u Njemačkoj izvire, pored navedenih stalnih izmjena u organizaciji i strukturi učiteljske izobrazbe, te iz specifičnosti njemačkog školskog (obrazovnog) sustava. Uvjetovano federalnim državnim uređenjem svaka savezna pokrajina suvereno uređuje vlastiti školski sustav tako da ne postoji jedinstveno visoko-školsko uređenje na državnoj razini. U šesnaest njemačkih saveznih pokrajina postoji petnaest različitih modela izobrazbe učitelja osnovne škole (jedna od saveznih pokrajina nema izobrazbe učitelja osnovne škole nego ih školuje u susjednoj pokrajini). Jedna od ključnih razlika i istodobno mogući kriterij njihova razvrstavanja leži u temeljnoj koncepciji: pored izobrazbe učitelja osnovne škole, kao zaseban model postoje i kombinirani sustavi tj. organizacija izobrazbe učitelja osnovne škole u kombinaciji s izobrazbom za pojedine vrste škola sekundarnog stupnja, ovisno o školskom sustavu dotične savezne pokrajine (Einsiedler, 2004; Keuffer, 2010; Terhart, 2004).Ova raznolikost modela i stalne promjene nameću potrebu ograničenja predmeta istraživanja u vremenskom pogledu i u smislu "načela reprezentacije" (Hörner), prema kriteriju što nas približuje predmetu istraživanja u Hrvatskoj. Istraživanje izobrazbe učitelja osnovne škole u Njemačkoj ograničit će se na one savezne pokrajine koje imaju model zasebne izobrazbe učitelja osnovne škole, dok će hrvatski sustav izobrazbe učitelja biti prikazan u svojoj cjelovitosti.


Cilj istraživanja je putem komparativne analize utvrditi sličnosti i razlike u kurikulumu izobrazbe učitelja nižih razreda osnovne škole u Hrvatskoj i učitelja osnovne škole u Njemačkoj. Polazimo od pretpostavke da su kurikulumi učiteljske izobrazbe u obje zemlje usmjereni na stjecanje učiteljskih profesionalnih kompetencija i da se učiteljski studij preustrojava u skladu s Bolonjskom reformom. Pretpostavljamo da postoje jasne razlike u organizaciji izobrazbe u obje zemlje.


Ovo je istraživanje neempirijsko i temelji se na kvalitativnom pristupu radu na pedagoškoj dokumentaciji. Prikaz i analiza učiteljske izobrazbe u odabranim zemljama uslijedit će na temelju analize službenih dokumenata (zakoni o učiteljskoj izobrazbi, pravilnici i studijski programi, propisi nadležnih ministarstava i sl.). Putem prikaza i analize kurikuluma učiteljske izobrazbe odredit će se relevantni objekti usporedbe. Nakon sadržajne analize žele se predložiti mogući načini unapređivanja kurikuluma izobrazbe učitelja u odnosu na školu 21. stoljeća.


Proces integracije Hrvatske u europski obrazovni prostor pretpostavlja među ostalim njegovo bolje (u)poznavanje. Predloženo istraživanje poslužit će upoznavanju učiteljske izobrazbe u jednoj od članica Europske unije, njezino moguće utjecanje na jednu buduću članicu, te otkrivanje i nekih povijesnih memorija, koje su još i danas ostale na ovim prostorima. U tom svemu je kontekst mogućeg znanstveno-pedagoškog doprinosa ovoga istraživanja. Radnja može također (u smislu meliorističke funkcije usporedbe) poslužiti kao impuls za propitivanje vlastitog sustava učiteljske izobrazbe i promjena u obrazovnoj politici spram jedne važne društvene profesije, kao što je učiteljska.


Blömeke, S. (2009), Lehrerausbildung. In: Blömeke, S. u.a. (Hrsg.), Handbuch Schule. Theorie - Organisation - Entwicklung. Bad Heilbrunn: Julius Klinkhardt, 483 - 490.

Einsiedler, W. (2004), Lehrerausbildung für die Grundschule. In: Blömeke, S. u.a. (Hrsg.), Handbuch Lehrerbildung. Bad Heilbrunn: Klinghardt; Braunschweig: Westermann, 315 - 324.

Hörner, W. (1996), Einführung: Bildungssysteme in Europa - Überlegungen zu einer vergleichenden Betrachtung. In: Anweiler, O. u.a. (Hrsg.), Bildungssysteme in Europa. Entwicklung und Struktur des Bildungswesens in zehn Ländern: Deutschland, England, Frankreich, Italien, Niederlande, Polen, Rußland, Schweden, Spanien, Türkei. 4., völlig überarbeitete und erweiterte Auflage. Weinheim und Basel: Beltz Verlag, 13 - 29.

Hörner, W. (2004), Die Schulsysteme Europas - zur Einführung. In: Döbert, H. u.a. (Hrsg.), Die Schulsysteme Europas. 2. überarbeitete und korrigierte Auflage. Baltmannsweiler: Schneider Verlag Hohengehren, 1 - 7.

(Institut za društvena istraživanja u Zagrebu). Razvoj modela cjeloživotnog obrazovanja učitelja i nastavnika. http://free-ri.htnet.hr/zile/ciro/projekti/obr_nast/projekti.htm (07.12.2009.)

Keuffer, J. (2010), Reform der Lehrerbildung und kein Ende? Eine Standortbestimmung. In: Erziehungswissenschaft. Mitteilungen der Deutschen Gesellschaft für Erziehungswissenschaft (DGfE). Heft 40. 21. Jahrgang 2010. Verlag Barbara Budrich, 51 - 67.


118

Kiper, H. (2009), Betreuung, Kompensation, Förderung, Integration, Beratung als weitere schulische Aufgaben. In: Blömeke, S. u.a. (Hrsg.), Handbuch Schule. Theorie - Organisation - Entwicklung. Bad Heilbrunn: Julius Klinkhardt, 80 - 87.

Krstović, J. (2007), Europska perspektiva obrazovanja učitelja ili obrazovanje učitelja na razmeđi europskog i nacionalnog. U: Previšić, V., Šoljan, N.N., Hrvatić, N. (ur.), Pedagogija. Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Svezak 1., Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, 106 - 122.

Liebau, E. (2009), Aufgaben und Funktionen der Schule im 21. Jahrhundert. In: Blömeke, S. u.a. (Hrsg.), Handbuch Schule. Theorie - Organisation - Entwicklung. Band Heilbrunn: Julius Klinkhardt, 111 - 118.

Marinović Bobinac, A. (2007), Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje: Primjer četiri katoličke zemlje. Metodika, Vol. 8, 15 (2), 408 - 424. http://hrcak.srce.hr/file/38749

Mitter, W (1996), Vergleichende Erziehungswissenschaft. In: Hierdeis, H., Hug, T. (Hrsg.), Taschenbuch der Pädagogik. Band 2. 4., vollständig überarbeitete und erweiterte Auflage. Baltmannsweiler: Schneider Verlag Hohengehren, 494 - 506.

Mitter, W. (1996a), Vergleichende Methoden. In: Hierdeis, H., Hug, T. (Hrsg.), Taschenbuch der Pädagogik. Band 2. 4., vollständig überarbeitete und erweiterte Auflage. Baltmannsweiler: Schneider Verlag Hohengehren, 641 - 651.

Peko, A. (2007), Učiti kako poučavati. U: Previšić, V., Šoljan, N.N., Hrvatić, N. (ur.), Pedagogija. Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Svezak 1., Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, 260 - 274.

Posch, P., Larcher, D., Altrichter, H. (1996), Curriculum/Lehrplan. In: Hierdeis, H., Hug, T. (Hrsg.), Taschenbuch der Pädagogik. Band 1. 4., vollständig überarbeitete und erweiterte Auflage. Baltmannsweiler: Schneider Verlag Hohengehren, 184 - 202.

Previšić, V. (1999), Učitelj - interkulturalni medijator. U: Rosić, V. (ur.), Nastavnik - čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju: zbornik radova. Drugi međunarodni znanstveni kolokvij, 25. - 26. ožujka 1999. Rijeka: Filozofski fakultet, 78 - 84.

Previšić, V. (2003), Suvremeni učitelj: odgojitelj-medijator-socijalni integrator. U: Ličina, B. (ur.), Učitelj - učenik - škola. Zbornik radova Znanstveno-stručnog skupa povodom 140 godina učiteljskog učilišta u Perinji. Petrinja: Visoka učiteljska škola, Petrinja i Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 13 - 19.

Previšić, V. (2007), Pedagogija i metodologija kurikuluma. U: Previšić, V. (ur.), Kurikulum. Teorije - Metodologija - Sadržaj - Struktura. Zagreb: Zavod za pedagogiju; Školska knjiga, 15 - 33.

Rothland, M. (2009), Lehrerberuf und Lehrerrolle. In: Blömeke, S. u.a. (Hrsg.), Handbuch Schule. Theorie - Organisation - Entwicklung. Bad Heilbrunn: Julius Klinkhardt, 494 - 502.

Seibert, N. (2009), Bildung, Erziehung und Unterricht als schulische Aufgaben. In: Blömeke, S. u.a. (Hrsg.), Handbuch Schule. Theorie - Organisation - Entwicklung. Bad Heilbrunn: Julius Klinkhardt, 72 - 80.

Song, Y.-M. (2004), Grundprobleme und Innovationsansätze der Lehrerausbildung in Korea im Vergleich zu Deutschland - dargestellt am Beispiel der Primarstufenlehrerausbildung. Dissertation. Regensburg.

Terhart, E. (2000), Reform der Lehrerbildung. In: Cloer, E., Klika, D., Kunert, H. (Hrsg.), Welche Lehrer braucht das Land? Notwendige und mögliche Reformen der Lehrerbildung. Weinheim und München: Juventa Verlag, 75 - 92.

Terhart, E. (2004), Struktur und Organisation der Lehrerbildung in Deutschland. In: Blömeke, S. u.a. (Hrsg.), Handbuch Lehrerbildung. Bad Heilbrunn: Klinkhardt; Westermann, 37 - 59.

Vizek Vidović, V. (ur.), (2005), Cjeloživotno obrazovanje učitelja i nastavnika: višestruke perspektive. Zagreb: Institut za društvena istraživanja.

Zeinz, H. (2009), Funktionen der Schule. In: Blömeke, S. u.a. (Hrsg.), Handbuch Schule. Theorie - Organisation - Entwicklung. Bad Heilbrunn: Julius Klinkhardt, 87 - 94.

119


10.000,00 kuna






Samostalno financiranje 10.000,00 kuna




Potpis


Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis


M.P.


120



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: mr.sc. Anto Prgomet






Hrvatski Komparativni pristup kurikulumu učiteljske izobrazbe u Njemačkoj i Hrvatskoj

Engleski The comparative approach to curriculum of teacher education in Germany and Croatia

Područje/polje: Društvene znanosti/pedagogija

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Filozofski fakultetSveučilišta u Zagrebu,Republika Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Miirjana Šagud, doc.Filozofski fakultetSveučilišta u Zagrebu,Republika Hrvatska

[email protected]

2.dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.


[email protected]

3.dr. sc. Marko Jurčić, doc.Filozofski fakultetSveučilišta u Zagrebu,Republika Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 28. rujna 2011.


121


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaJavna obrana teme doktorskog rada mr. sc. Ante Prgometa pod naslovom "Komparativni pristup kurikulumu učiteljske izobrazbe u Njemačkoj i Hrvatskoj" održana je 16. prosinca 2011. ispred povjerenstva i studenata Poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije. Pristupnik je u 30 minuta izložio nacrt doktorskog rada koji je obuhvatio relevantna teorijska polazišta, cilj istraživanja, metodologiju istraživanja koja će biti korištena i očekivani znanstveni i praktični doprinos disertacije. Pristupnik je sustavno i jasno izložio temu doktorskog rada te argumentirano odgovarao na postavljena pitanja povjerenstva i prisutnih studenata.


Pristupnik je obranu sinopsisa započeo s tezom da tradicionalni način izobrazbe učitelja više ne zadovoljava zahtjevima suvremenog društva. To korespondira s intenzivnim raspravama vezanim uz kvalitetniju izobrazbu učitelja.Ovim istraživanjem pristupnik ima namjeru usporediti kurikulum izobrazbe učitelja nižih razreda osnovne škole u Republici Hrvatskoj i učitelja osnovne (Grundschule) u Njemačkoj.Sva raznolikost modela izobrazbe učitelja kako u Republici Hrvatskoj tako i u Njemačkoj traži cjelovitu analizu u raznovrsnim načinima i modelima inicijalnog obrazovanja učitelja. Pristupnik se u doktorskom radu ima namjeru orijentirati i na cjeloživotno učenje i obrazovanje učitelja kao dio nužnog stručnog usavršavanja i napredovanja.


Izloženi sinopsis pokazuje dobar odabir teme s obzirom na aktualni politički, ekonomski i socijalni trenutak u kojem se Republika Hrvatska nalazi. Stoga se aktualizira pitanje inicijalnog obrazovanja učitelja u Republici Hrvatskoj, a uspredba s Njemačkim sustavom omogućuje razvoj i unapređivanje ovog područja profesionalnog razvoja učitelja i implikacije ovisno o pedagoškim spoznajama. Sinopsis pokazuje da pristupnik ima uvid u relevantnu znanstvenu i stručnu literaturu.Povjerenstvo zaključuje da je pristupnik izvršio sve obveze koje Program poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije predviđa za prijavu teme doktorskog rada. Predlažemo da se tema "Komparativni pristup kurikulumu učiteljske izobrazbe u Njemačkoj i Hrvatskoj" prihvati te da se pristupniku odobri izrada doktorskog rada pod mentorstvom prof. dr. sc. Vlatka Previšića (Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).


nema


nema


ljetni semestar ak.god. 2012./13.


nema

Potpis



122




Dr. sc. Mirjana Šagud, doc.

2.dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

3.dr. sc. Marko Jurčić, doc.

4.

5.

U Zagrebu, M.P.

123



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ksenija Romstein






Ime i prezime majke i/ili oca: Javorka Bešlić r. Rašić

Datum i mjesto rođenja: 4 .5. 1977., Osijek

Adresa: Kralja Petra Svačića 1, 31 000 Osijek

Telefon/mobitel: 031/ 507-031; 091/ 1869-665




Od 2006. do danas: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, poslijediplomski doktorski studij pedagogije, smjer: Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom 0okruženju.Od 1998. do 2003. godine: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, studij rehabilitacije. Stečeno zvanje: profesor rehabilitator. Od 1996. do 1999. godine: Pedagoški fakultet u Osijeku, studij predškolskoga odgoja. Stečeno zvanje: odgojitelj djece predškolske dobi.Od 1992. do 1996. godine: srednja Medicinska škola u Osijeku, smjer medicinska sestra/ tehničar. Stečeno zvanje: medicinska sestra.


Od 1. 9. 2006. godine do danas: Učiteljski fakultet u Osijeku (radno mjesto asistenta) Od 1. 12. 2003. do 31. 8. 2006. godine: SOS dječje selo Ladimirevci, SOS zajednica mladih Osijek I (radno mjesto odgojitelja, a u razdoblju od 15. 4. do 1. 7. 2006. v. d. voditelja SOS zajednice mladih Osijek I)Od 1. 12. 2001. do 21. 11. 2003. godine: Centar za odgoj i obrazovanje Ivan Štark u Osijeku, posebna odgojno-obrazovna skupina (radno mjesto učitelj – defektolog) Od 1. 10. do 31. 10. 2003. godine: Udruga za promicanje inkluzije, Dom za samostalno stanovanje Osijek, honorarno (radno mjesto radnog asistenta)Od 20. 8. do 20. 10. 1996. godine: Klinička bolnica Osijek, klinika za kirurgiju, odjel traumatologije (radno mjesto medicinske sestre)


Radovi u časopisima: - Balić, T., Romstein, K. (2009), Reflection on Practice as a Lifelong Learning Process: A Survey of the Views of Croatian Preschool Student Teachers. Occasional Papers in Education and Lifelong Leraning: An International Journal, 3 (1-2),131-139. (stručni


124

rad)- Romstein, K. (2009), prikaz knjige: Learning theories: an educational perspective, autor Dale H. Schunk. Život i škola, 55 (22), 260-263.- Romstein, K. (2010), Epistemološki pristup inkluziji. Pedagogijska istraživanja, 7 (1), 85-94. (pregledni znanstveni rad)- Romstein, K. (2010), Funkcionalna uporaba broja, Dijete, vrtić, obitelj, 15 (60): 23-26. (stručni rad)- Romstein, K. (2010), prikaz knjige: Neurodidaktik: Grundlagen und Vorschläge für Gehirngerechtes Lehren und Lernen, autor Ulrich Hermmann. Život i škola, 56 (23), 205-209.- Romstein, K. (2011), Kvalitativni pristup interpretaciji simptoma ADHD-a: Implikacije za pedagošku praksu. (rad prihvaćen za objavljivanje u časopisu Život i škola)

Sudjelovanje na znanstvenim skupovima:- Irović, S., Romstein, K. (2007), Proces stručne edukacije iz percepcije studenata. U: Babić, N. (ur.), Kompetencije i kompetentnost učitelja. Osijek: Učiteljski fakultet u Osijeku, str. 229-241. (stručni rad)- Babić, N., Irović, S., Romstein, K. (2007), Computer games, preschoolers, parents and preschool teachers' experience. U: Němec, J. (ur.), The Evolution of Children's Play. Brno: Faculty of Teacher Education (cd izdanje) (izvorni znanstveni rad)- Romstein, K., Balić, T. (2008), Sustav vrijednosti studenata i obrazovanje za održivi razvoj. U: Uzelac, V., Vujčić, L. (ur.), Cjeloživotno učenje za održivi razvoj. Rijeka: Učiteljski fakultet u Rijeci, str. 333-339 (stručni rad)- Maleš, D., Romstein, K., Balić, T. (2008), Obiteljska pedagogija i suradnja s roditeljima u programima studija predškolskog odgoja. U: Cindrić, M., Domović, V., Matijević, M. (ur.), Pedagogija i društvo znanja. Zagreb: Učiteljski fakultet u Zagrebu, str. 221-228. (izvorni znanstveni rad)- Romstein, K. (2008), Educational integration of children with special needs – a step towards social inclusion. U: Popov, N., Wolhuter, C., Leutwyler, B., Kysilka, M., Ogunleye, J. (ur.), Comparative Education, Teacher Training, Education Policy and Social Inclusion. Sofia: Bureau for Educational Services, str. 231-236. (stručni rad)- Romstein, K., Balić, T. (2009), Inkluzivna praksa u institucionalnom predškolskom odgoju. U: Babić, N., Redžep - Borak, Z. (ur.), Dječji vrtić - mjesto učenja djece i odraslih. Osijek: Centar za predškolski odgoj, str. 193-201. (stručni rad)- Babić, N., Romstein, K. (2009), Quality of early education: multiple perspectives. U: Zaclona, Z. (ur.), Reflections on the quality of school work. Nowy Sącz: Państwowa Wyższa Szkola Zawodowa, str. 49-60. (izvorni znanstveni rad) - Irović, S., Balić, T., Romstein, K. (2009), Dokumentiranje razvoja djece s posebnim potrebama i dizajniranje inkluzivnog kurikuluma. U: Bouillet, D., Matijević, M. (ur.), Kurikulumi ranog odgoja i obveznog obrazovanja. Zagreb: Učiteljski fakultet u Zagrebu, str. 517-525. (prethodno priopćenje) - Romstein, K. (2010), Quality of inclusive practice in preschool education. U: Popov, N., Wolhuter, C., Leutwyler, B., Mihova, M., Ogunleye, J. (ur.), Comparative Education, Teacher Training, Education Policy, School Leadership and Social Inclusion. Sofia: Bureau for Educational Services, str. 375-381. (stručni rad)- Romstein, K. (2010), Tko sam ja? Autobiografski iskaz djece s teškoćama u razvoju. U: Peko, A., Jindra, R., Sablić, M. (ur.), Obrazovanje za interkulturalizam. Osijek: Učiteljski fakultet u Osijeku, str. 273-283. (izvorni znanstveni rad)- Romstein, K. (2010), Kompetencije odgojitelja u kontekstu edukacijske integracije. U: Bacalja, R. (ur.), Perspektive cjeloživotnog obrazovanja učitelja i odgojitelja. Zadar: Sveučilšte u Zadru, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, str. 180-188. (prethodno priopćenje)- Ivanović, J., Romstein, K. (2011), Metodološka pitanja procesne identifikacije darovitosti. U: Varjú Potrebić, T., Lepeš, J. (ur.), A tehetségek szolgálatában/ U službi talenata. Kanjiža: Regionalni centar za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju, str. 125-135. (izvorni znanstveni rad)- Romstein, K., Ajman, S. (2011), Matematika u programima profesionalne edukacije odgojitelja. U: Pavleković, M. (ur.), Dijete i matematika. Osijek: Učiteljski fakultet u Osijeku, str. 276-281. (stručni rad)

125


Hrvatski: Dimenzije inkluzivne prakse u institucionalnom predškolskom odgoju

Engleski: Dimensions of inclusive practice in institutional preschool education


-

Područje/polje: 5.00. Društvene znanosti/ 5.07. Pedagogija



Prvi mentor: prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: - - -


Prvi mentor:

Cvetković-Lay, J., Sekulić-Majurec, A. (2008), Darovito je, što ću s njim: priručnik za odgoj i obrazovanje darovite djece predškolske dobi. Zagreb: Alinea.

Sekulić-Majurec, A. (2007), Globalna dimenzija v izobraževanju otrok s posebnimi potrebami na Hrvaškem. Trajnostni razvoj u šoli in vrtcu, 1 (1-2), 35-43.

Sekulić-Majurec, A. (2007), Uloga sudionika odgojno-obrazovnog procesa u stvaranju, provedbi i vrednovanju kurikuluma. U: Previšić, V. (ur.), Kurikulum: teorije-metodologija-sadržaj-struktura. Zagreb: Školska knjiga i Zavod za pedagogiju, str. 305-331.

Sekulić-Majurec, A. (2007), Kraj rata paradigmi pedagoških istraživanja. Pedagogijska istraživanja, 4 (2), 203-216.

Drugi mentor: -

OBRAZLOŽENJE TEME


Iako se najčešće tumači kao „uključivanje”, inkluzija pretpostavlja aktivnu participaciju djece s teškoćama u razvoju u njihovom neposrednom okruženju. Malobrojna istraživanja inkluzivne prakse u institucionalnom predškolskom odgoju praćena su eklekticizmom i sagledavanjem problematike iz samo jedne perspektive. Uz to, istraživanja su usmjerena na dizajn okruženja za učenje i poučavanje, a ne na razinu i narav participacije pojedinog djeteta. Razvojna vrijednost participacije (aktivnog sudjelovanja u određenoj aktivnosti) očituje se u razini djetetove autonomije i akademskim postignućima. Osim toga, razina participacije djece u svakodnevnim pedagoškim aktivnostima indikator je opće kvalitete odgoja i obrazovanja. Stoga je za podizanje kvalitete institucionalnog predškolskog odgoja potrebno razmotriti odgojiteljsko viđenje djece s teškoćama u razvoju, njihovu pedagošku djelatnost te razinu participacije djece s teškoćama u razvoju i njihova iskustva u kontekstu inkluzivnih aktivnosti.


Although often interpreted as 'mainstreaming', the term inclusion suggests active participation of children with disabilities in their immediate environment. Research on inclusive practice in pre-school institutions is often accompanied by eclecticism and one-sided view of the issues in question. In current research focus is on instructional design, and less on the level and the type of participation of each child. The developmental value

126

of participation (actively taking part in a certain activity) is mirrored in the level of child's autonomy and academic achievement. So, the level of children's participation in everyday activities is an indicator of the quality of education. For this reason, in order to achieve higher quality of pre-school education, we must acknowledge pre-school teachers' perspective on children with disabilities, their pedagogical practice and the level of participation of children with disabilities and their experience in the context of inclusive activities.


Razdoblje od 2006. do 2015. godine desetljeće je podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom, uključujući i djece s teškoćama u razvoju. U Republici se Hrvatskoj, po uzoru na zemlje Europske Unije, zadnjih 10-ak godina intenzivno promiču prava djece s teškoćama u razvoju. Ostvarenje njihovih temeljnih prava (jamčenih, u prvom redu, Ustavom RH i Konvencijom o pravima djece) najčešće se povezuje s inkluzijom. Promicanje participacije najvažniji je zadatak koji se može naći u mnogim dokumentima na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Tako se u akcijskoj smjernici br. 4 Akcijskoga plana Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom kao glavni ciljevi navode: 1) osiguravanje svim osobama, bez obzira na vrstu i opseg teškoće, jednakog pristupa odgoju i obrazovanju; 2) razvoj osobnosti, talenata, stvaralaštva te intelektualnih i tjelesnih sposobnosti do „punog potencijala“ te 3) osiguravanje pristupa redovnom sustavu odgoja i obrazovanja „poticanjem relevantnih tijela na razvoj resursa usmjerenih ka zadovoljavanju potreba osoba s invaliditetom“ (Vijeće Europe, 2006, 27). U skladu s Akcijskim planom, Republika Hrvatska donijela je Nacionalnu strategiju za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Kao glavni cilj u poglavljima 2. Život u zajednici i 2.3. Odgoj i obrazovanje navodi se razvijanje „sveobuhvatnog sustava odgoja i obrazovanja koji može odgovoriti na različite potrebe svojih polaznika u njima bliskoj sredini“ te osiguravanje „dostupnosti redovnog odgojno-obrazovnog sustava na svim razinama“ (Vlada Republike Hrvatske, 2007, 18).Promišljajući o aktualnoj pedagoškoj praksi i prateći inkluziju na razini institucionalnog predškolskog odgoja može se zamijetiti konstantna prisutnost redukcionizma i simplificiranja. Inkluzija se najčešće tumači kao „uključivanje“ što predstavlja lingvističko-semantički pristup. Uključivanje (u anglo-saksonskoj literaturi nazvano i „mainstreaming“) u ovom smislu znači pridruživanje većini uz neizbježnu asimilaciju. No, inkluzija pretpostavlja aktivnu participaciju, sudjelovanje djece s teškoćama u razvoju u socijalnim tekovinama, a ne njihovo pasivno „pridruživanje“ društvu. Postojanje inkluzije u institucionalnom predškolskom odgoju zapravo je pitanje njegovanja razvojno primjerene prakse. Stoga je inkluzivnu praksu potrebno propitivati kroz više perspektiva, posebice u odnosu na participaciju djece s teškoćama u razvoju u neposrednoj (najmanje restriktivnoj) okolini. U zadnjih 10-15 godina višestruko je porastao broj istraživanja inkluzije te se čini kako je ona postala atraktivna filozofija (Martin, 1995) koja se pokreće, u prvom redu, emocijama i zakonskim odrednicama, a ne znanjem i pitanjima spram budućnosti (Odom, 2000). Kada se govori o inkluzivnoj praksi u institucionalnom predškolskom odgoju, Odom i sur. (1996) navode kako su znanja o tome štura zbog nepostojanja jasne definicije, malog broja istraživanja te sagledavanja problematike iz samo jedne perspektive. Slično tomu, Bailey i sur. (1998), McCarty (2006), Frederickson i sur. (2007), Buysse i Hollingworth (2009) navode usmjerenost na učinke (ishode) inkluzije čime se zanemaruje razina participacije i kvaliteta iskustava djeteta. Istražujući razvojno primjerenu praksu za djecu s teškoćama u razvoju, Wolery i Bredekamp (1994) zaključuju kako odgojitelji na različite načine tumače razvojnu primjerenost za djecu s teškoćama u razvoju i bez njih te da dizajniranje okruženja proizlazi iz odgojiteljskog poimanja razvojno primjerene prakse. Uspoređujući vjerovanja o razvojno primjerenoj praksi odgojitelja zaposlenih u posebnim i redovitim dječjim vrtićima, Sexton i sur. (2002) iznose postojanje razlika u vođenju i instrukcijama: odgojitelji djece koja pohađaju posebne dječje vrtiće bihevioralne strategije (poput kazne i nagrađivanja) češće procjenjuju kao razvojno primjerene, dok odgojitelji u redovitim dječjim vrtićima takve strategije smatraju nevažnima i neprimjerenima. Slično istraživanje su proveli Ostrosky i sur. (1994) koji su pratili interakciju odgojitelja i djece te su uočili kako odgojitelji u većem postotku planiraju i uključuju djecu s teškoćama u razvoju u tradicionalno „instrukcijske“ aktivnosti (poput početnog čitanja i pisanja) te vježbe fine i grube motorike. Ovakav tutorski pristup djeci s teškoćama u razvoju u opreci je s inkluzijom koja pretpostavlja postojanje mogućnosti izbora djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji u pogledu aktivnosti i razine participacije. U nekim se istraživanjima participacija djece s teškoćama u razvoju i kvaliteta odgoja i obrazovanja dovode u izravnu vezu. Tako McWilliam i Bailey (1995) navode da su djeca s teškoćama u razvoju bila manje vremena uključena u aktivnost nego tzv. djeca bez teškoća, zatim da su manje vremena provodili u interakciji s odgojiteljima te da su više vremena bili izvan aktivnosti (isključeni). Također, uspoređujući razvojnu dob s uključenosti, došli su do spoznaje kako je uključenost izravno povezana sa razvojnom dobi. Odnosno, što dijete ima veće teškoće u razvoju, manje je vremena uključeno u aktivnosti i interakciju s odgojiteljem i ostalom djecom. Brown i sur. (1999) utvrđuju da su djeca bez teškoća u razvoju češće u interakciji sa vršnjacima te da djeca s teškoćama u razvoju dobivaju više odgojiteljeve podrške i pozornosti. Osim toga, djeca s teškoćama u razvoju češće su uključena u individualne aktivnosti i rad u malim grupama (3-5 djece). Zanimljiv rezultat kojega na kraju iznose je taj da su djeca sa i bez teškoća podjednako uključena u aktivnosti u velikim grupama koje izravno vodi odgojitelj te da obje grupe većinu vremena provode u aktivnostima koje

127

je za njih osmislio odgojitelj. Prateći ukupno vrijeme uključenosti djece s teškoćama u razvoju u dnevnim aktivnostima, Konlos, Moore i Giorgetti (1998) nakon svog istraživanja zaključuju kako djeca s teškoćama u razvoju tijekom slobodnih aktivnosti provode više vremena u manipulativnim i ne-igrovnim aktivnostima te da su češće i dulje uključena u aktivnosti koje izravno vodi odgojitelj. Bez obzira na vrstu i opseg teškoće, djeca provode 2/3 vremena s odgojiteljem a ostatak vremena s vršnjacima ili sami. Suprotno njima, Clawson i Luze (2008) utvrđuju da djeca sa i bez teškoća podjednako participiraju u situacijama učenja i igre te zaključuju kako je za uključenost djece s teškoćama u razvoju važna educiranost odgojitelja i njihovo viđenje razvojno primjerene prakse te opća razina kvalitete odgoja i obrazovanja.Obzirom da inkluzija pretpostavlja participaciju i inkluzivno iskustvo djece s teškoćama u razvoju te da se odgojiteljeva praksa sastoji od stavova i djelatnosti, ovim će se radom istražiti upravo te dimenzije inkluzivne prakse u institucionaliziranom predškolskom odgoju.


Cilj je istraživanja stjecanje uvida u implementiranost inkluzije u institucionalnom predškolskom odgoju te razmotriti povezanost stavova i pedagoške djelatnosti odgojitelja s razinom participacije djece s teškoćama u razvoju i njihovom iskustvu u kontekstu inkluzivnih aktivnosti. Hipoteze:H1: Odgojitelji imaju negativne stavove prema djeci s teškoćama u razvoju i inkluzijiH2: Odgojitelji u svojoj pedagoškoj djelatnost ne planiraju inkluzivne aktivnostiH3: Djeca s teškoćama u razvoju ne participiraju aktivno i samostalno u planiranim (inkluzivnim) aktivnostimaH4: Djeca s teškoćama u razvoju nemaju pozitivna inkluzivna iskustva


Materijali (mjerni instrumenti): Dimenzije inkluzivne prakse u institucionalnom predškolskom odgoju istraživat će se na 3 razine: - Anketiranjem će se na prvoj razini utvrditi stavovi odgojitelja o djeci s teškoćama u razvoju za što će se izraditi anketni upitnik po uzoru na (1) MAS: Multidimensional Attitudes Scale Toward Persons With Disabilities (Vilchinsky i sur., 2011) i ATDP: Attitudes Toward Disabled Persons Scale (Yuker i Block, 1986). Ovi mjerni instrumenti omogućuju uvid u stavove na razni afekta, kognicije i ponašanja.- Na drugoj će se razini za stjecanje uvida u planirane aktivnosti analizirati pedagoška dokumentacija (pedagoški planovi i priprave) prema indikatorima opisanim u Indeksu za inkluziju/ Index for inclusion (Booth, Ainscow i Kingston, 2006). To su: kreiranje inkluzivne kulture (građenje zajednice i utvrđivanje inkluzivnih vrijednosti), zatim stvaranje inkluzivne politike (organiziranje okruženja za sve i organiziranje podrške različitostima) te razvoj inkluzivne prakse (podržavanje igre i učenja te mobiliziranje resursa) - Na trećoj će se razini, za utvrđivanje stvarne razine uključenosti (participacije) djece s teškoćama u razvoju i njihovog inkluzivnog iskustva provesti slijedeće: pomoću protokola promatranja pratit će se identificirane inkluzivne aktivnosti te će se izraditi etnografski zapisi koji će se analizirati prema zadanim kriterijima: jednica interakcije odrasli-dijete i dijete-djeca tj. molarna aktivnost. Nakon provedene aktivnosti intrevjuirat će se djeca s teškoćama u razvoju o njihovom doživljaju dječjeg vrtića i vlastite uključenosti. Konstrukcija protokola promatranja i intervjua temeljiti će se na slijedećim instrumentima: (1) QuIEM: Quality of Inclusive Experience Measure (Wolery i sur., 2000) zatim (2) ECERS-R: Early Childhood Environment Rating Scale – Revisited (Harms, Clifford i Cryer, 2005) te (3) The Ladder of Children’s Participation (Hart, 1992). Navedeni mjerni instrumenti javno su objavljeni, a njihovi su autori dali dozvolu za uporabu u znanstveno-istraživačke svrhe.

Ispitanici:Zbog malog broja djece s teškoćama u razvoju koja su uključena u institucionalni predškolski odgoj, istraživanje će biti provedeno u 2 županije: Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj. Prema zadnjim dostupnim podatcima (iz pedagoške godine 2010./2011.) na području Osječko-baranjske županije, 16 djece s utvrđenim teškoćama u razvoju bilo je uključeno u rad redovitih dječjih vrtića. Za Vukovarsko-srijemsku županiju nema dostupnih podataka. Obzirom da je taj broj promjenjiv, tek će se početkom nove pedagoške godine znati točan broj ispitanika. Pretpostavka je da se taj broj neće značajno promijeniti. Broj odgojitelja u izravnoj je vezi sa brojem djece jer će u uzorak ući samo odgojitelji koji u svojoj odgojnoj skupini imaju dijete s teškoćama u razvoju. Već je sada jasno kako će uzorak djece s teškoćama u razvoju biti izrazito heterogene strukture, što u prvom redu ovisi o vrsti teškoće, kronološkoj dobi djeteta te njegovom ukupnom prethodnom vrtićnom iskustvu. Tim je razlikama posebna pozornost posvećena u definiranju varijabli. Prilikom analize etnografskih zapisa, uzorak će biti jednica interakcije odrasli-dijete i dijete-djeca tj. molarna aktivnost.


128

Metodologija:Za stjecanje uvida u stavove i informiranost odgojitelja o inkluziji konstruirati će se anketni upitnik te će biti ponuđen na ispunjavanje odgojiteljima koji u svojoj odgojnoj skupini imaju dijete s teškoćama u razvoju. Anketni će upitnik biti podijeljen u tri dijela kojima će se obuhvatiti 3 komponente stavova: afekti, kognicija i ponašanja. Kako bi pitanja imala diskriminativnu vrijednost, posebice u dijelu ponašanja tj. pedagoške djelatnosti, odgojitelji će imati mogućnost procjene inkluzivne prakse putem kontinuiranih grafičkih skala (Oosgood i Likert) sa 6 točaka (razina slaganja) kako bi mogli preciznije procijeniti razine vlastitog slaganja s navedenim tvrdnjama te zauzeti više pozitivan ili negativan stav. Ujedno, to će omogućiti provjeru hipoteza (t-test). Kako bi se utvrdilo postojanje inkluzivnih aktivnosti, analizirat će se programi profesionalne djelatnosti odgojitelja i priprave. Inkluzivne će aktivnosti biti identificirane pomoću indeksa za inkluziju te će se prikazati kroz kategorije, frekvencije i postotke. Identificirane inkluzivne aktivnosti tumačit će se kao indikator inkluzivne prakse te će se rabiti za snimanje participacije djece s teškoćama u razvoju. Razina participacije djece s teškoćama u razvoju pratit će se protokolima promatranja i kroz etnografske zapise (video-snimke planiranih inkluzivnih aktivnosti) koje će biti podvrgnute analizi. Protokolima promatranja obuhvatit će se interakcija odrasli-dijete i dijete-djeca. Jedinica interakcije bit će definirana molarnim aktivnostima (Bronfenbrenner, 1979). Uvid u inkluzivna iskustva dobiti će se intervjuiranjem djece s teškoćama u razvoju. U tu svrhu će se rabiti vezani intervju. Prije uporabe, intervju će se sondažno ispitati na populaciji djece bez teškoća (vršnjacima tzv. urednog razvoja) kako bi se pitanja mogla korigirati i postaviti djeci na primjeren način. U radu će se dobiveni podatci kvantitativno i kvalitativno obraditi. U kvantitativnoj analizi podataka koristit će se frekvencije, postotci i korelacije (analiza odgovora u anketnom upitniku, analiza pedagoških planova i aktivnosti te njihova međusobna povezanost). Kvalitativna se obrada odnosi na analizu etnografskih zapisa (taksonomska analiza) i interpretaciju dječjih odgovora temeljem vezanog intervjua. Kvantitativni podatci će se obraditi programom SPSS statističkog paketa.

Plan istraživanja:Od 1. 9. do 1. 10. 2011. godine: - prikupljanje podataka o broju djece s teškoćama u razvoju uključene u redovite dječje vrtiće- kontaktiranje odgojitelja koji u svojoj odgojnoj skupini imaju dijete s teškoćama u razvoju- kontaktiranje roditelja djece s teškoćama u razvoju i dobivanje suglasnosti za sudjelovanje u istraživanju- izrada anketnoga upitnika - anketiranje odgojitelja koji u svojoj odgojnoj skupini imaju dijete s teškoćama u razvoju- prikupljanje tromjesečnih planova, tj. odgojiteljskih planova profesionalne djelatnosti

Od 1. 10. do 15. 12. 2011. godine:- analiza odgojiteljskih planova profesionalne djelatnosti- snimanje aktivnosti koje su odgojitelji planirali u svrhu praćenja djetetove participacije

Siječanj 2012. godine:- analiza etnografskih zapisa- statistička obrada podataka


Istraživanje inkluzivne prakse rezultirat će uvidom u aktualno stanje čime će se olakšati uklanjanje implementacijskih barijera. To će pomoći praktičarima u usmjeravanju vlastite djelatnosti u smjeru podržavanju inkluzivnih vrijednosti, ujedno i očekivanog praktičnog doprinosa. Istraživanje razine participacije djece s teškoćama u razvoju u svakodnevnim aktivnostima omogućit će polazišne spoznaje za daljnja istraživanja njezine kvalitete u institucionalnom predškolskom odgoju.


Bailey, D. B. Jr. i sur. (1998), Inclusion in the Context of Competing Values in Early Childhood Education. Early Childhood Research Quarterly, 13 (1), 27-47.

Booth, T., Ainscow, M., Kingston, D. (2006), Index for inclusion – developing play, learning and participation in early years and childcare. Bristol: Centre for studies on inclusive education.

Bronfenbrenner, U. (1979), The ecology of human development. London: Cambridge University Press.

Brown, W., H. i sur. (1999), Ecobehavioral Assassment in Early Childhood Programms: A Portrait of Preschool Inclusion. Journal of Special Education, 33 (3), 138-153.

Buysse, V., Hollingsworth, H. L. (2009), Program Quality and Early Childhood Inclusion: Recommendations for

129

Professional Development. Topics in Early Childhood Special Education, 29 (2), 119-128.

Clawson, C., Luze, G. (2008), Individual Experiences of Children With and Without Disabilities in Early Childhood Settings. Topics in Early Childhood Special Education, 28 (3), 132-147.

Frederickson, N. i sur. (2007), Assessing the social and affective outcomes of inclusion. British Journal of Special Education, 34 (2), 105-115.

Findler, L., Vilchinsky, N., Werner, S. (2007), The multidimensional attitudes scale toward persons with disabilities (MAS). Rehabilitation Counseling Bulletin, 30 (1), 166-176.

Harms, T., Clifford, R. M., Cryer, D. (2005), ECERS-R: Early Childhood Environment Rating Scale – Revisited. New York: Teachers College Press.

Hart, R. A. (1992), Children's participation: from tokenism to citizenship. Florence: UNICEF.

Konlos, S., Moore, D., Giorgetti, K. (1998), The Ecology of Inclusion. Topics in Early Childhood Special Education, 18 (1), 38-48.

Martin, E. W. (1995), Case studies on inclusion: worst fear realized. Journal of Special Education, 29 (2), 192-199.

McCarty, K.(2006), Full inclusion: the benefits and disadvantages of inclusive schooling. www.eric.ed.gov/ERICDocs/data/ericdocs2sql/content_storage_01/0000019b/80/28/07/83.pdf od 21. 2. 2009.

McWilliam, R. A., Bailey, D. B. (1995), Effects of classroom social structure and disability on engagement. Topics in early childhood special education, 15 (2), 123-147.

Odom, S. L. i sur. (1996), Inclusion at the preschool level: An ecological system analysis. www.newhorizons.org/spneeds/inclusion/information/schwartz1.htm od 19. 2. 2009.

Odom, S. L. (2000), Preschool inclusion: what we know and where we go from here. Topics in Early Childhood Special Education, 20 (1), 20-27.

Ostrosky, M. M. i sur. (1994), Teacher´s Scedules and Actual Time Spent in Activities in Preschol Special Education Classes. Journal of Early Intervention, 18 (1), 25-33.

Sexton, D. i sur. (2002), Comparing the Developmentally Appropriate Practice Beliefs of Practitioner in General and Early Special Early Childhood Service Settings. Teacher Education and Special Education, 25 (3), 247-261.

Vijeće Europe (2006), Action Plan to promote the rights and full participation of people with disabilities in society: improving the quality of life of people with disabilities in Europe 2006-2015. https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=986865 od 2. 5. 2010.

Vilchinsky, N. i sur. (2011), MAS: Multidimensional Attitudes Scale Toward Persons With Disabilities. U: Garmst, G. C., Liang, C. T. H., Der-Karabetian, A. (ur.), Handboook of Multicultural Measures. London: Sage, str. 492-494.

Vlada Republike Hrvatske (2007), Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015.http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=16886 od 27. 4. 2010.

Vlada Republike Hrvatske (2010), Ustav Republike Hrvatske. NN 85/ 2010

Yuker, H., Block, J. R. (1986), ATDP: Attitudes Toward Disabled People Scale. New York: Springer.

Wolery, M., Bredekam, S. (1994), Developmentally Appropriate Practices and Young Children with Disabilities: Contextual Issues in the Discussion. Journal of Early Intervention, 18 (4), 331-341.

Wolery, M. i sur. (2000), QuIEM: Quality of Inclusive Experience Measure. http://www.fpg.unc.edu/~inclusion/Instruments/QuIEM/quiem.htm od 6. 6. 2010.

130


6.000,00



Nacionalnofinanciranje - - -

Međunarodnofinanciranje - - -

Ostale vrsteprojekata - - -

Samostalno financiranje 6.000,00


-



Potpis Ana Sekulić-Majurec


Potpis -(ime i prezime drugog predloženog mentora)

Potpis Ksenija Romstein


IZJAVA


U Zagrebu, 14. 7. 2011. Potpis Ksenija Romstein


M.P.


131



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Ksenija Romstein






Hrvatski Dimenzije inkluzivne prakse u institucionalnom predškolskom odgoju

Engleski Dimensions of inclusive practice in preschool education


MENTOR(I)


Prvi mentor: dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.


[email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Miirjana Šagud, doc.Filozofski fakultetSveučilišta u Zagrebu,Republika Hrvatska

[email protected]

2.dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.


[email protected]

3.dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof.


[email protected]

4.

5.



132


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaJavna obrana teme doktorskog rada Ksenije Romstein pod naslovom "Dimenzije inkluzivne prakse u institucionalnom predškolskom odgoju" održana je 18. studenog 2011. ispred povjerenstva i studenata poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije. U prvom dijelu obrane pristupnica je izložila osnovne aspekte izabrane teme (razloge odabira teme, teorijski okvir, empirijsko istraživanje), a na kraju je obrazložila očekivani znanstveni i praktični doprinos doktorskog rada. Po završetku izlaganja, članovi povjerenstva i studenti postavili su pitanja i dali neke sugestije koje bi mogle pomoći pristupnici u izradi doktorske disertacije.


Ksenija Romstein će se u svom doktorskom radu usmjeriti na aktualnu pedagošku praksu prateći inkluziju djece u institucijskim uvjetima. Posebice se tema razmatra i istražuje s aspekta razvojno primjerene prakse proučavajući pri tome okruženje koje najviše odgovara razvoju djece s teškoćama u razvoju. Kao cilj istraživanja kandidatkinja navodi stjecanje uvida u implementiranost inkluzije u institucijskom predškolskom odgoju te povezanost stavova i djelatnosti odgajatelja sa razinom participacije djece s teškoćama u razvoju u kontekstu inkluzivnih aktivnosti. Rad će strukturalno biti podijeljen u dva dijela: teorijska razrada i empirijsko istraživanje. Očekuje se da će istraživanje aktualne inkluzivne prakse rezultirati spoznajama koje bi moglo praktičarima olakšati usmjeravanje vlastite djelatnosti u smjeru podržavanja inkluzivnih vrijednosti.


Tema "Dimenzije inkluzivne prakse u institucionalnom predškolskom odgoju", kandidatkinje Ksenije Romstein predstavlja pedagoški izazov i očekuju se praktično značajne implikacije. Budući je pristupnica Ksenija Romstein uspješno ispunila sve propisane uvjete iz programa Poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije te ima potrebne stručne i znanstvene kompetencije predlažemo da joj se odobri tema doktorskog rada pod nazivom "Dimenzije inkluzivne prakse u institucionalnom predškolskom odgoju" i izrada pod vodstvom prof. dr. sc. Ane Sekulić - Majurec (Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).


Vijeće predlaže stručnom povjerenstvu da razmotri mogućnost promjene izraza "institucionalno" izrazom "institucijsko" u naslovu doktorskog rada.



ljetni semestar 2012.


Potpis



133




dr. sc. Miirjana Šagud, doc.

2.dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

3.dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof.

4.

5.

U Zagrebu, M.P.

134



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Violeta Valjan Vukić

Nositelj studija: Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu





Ime i prezime majke i/ili oca: Kata i Stipo Valjan

Datum i mjesto rođenja: 12. 04. 1973., Travnik, BiH

Adresa: Široka ulica 4., Zadar

Telefon/mobitel: 023/251 650 ili 098/635 554

E-mail: [email protected] , [email protected]



2006. - Poslijediplomski doktorski studij pedagogije2005. - položen stručni ispit za stručnog suradnika pedagoga1992 - 1998 - Filozofski fakultet Zadar1987 - 1991 - Srednja ekonomska škola1979 - 1987 - Osnovna škola


2006. - asistent, Sveučilište u Zadru, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja2005 - 2006 - pedagog, Dječji vrtić Radost, Zadar2004 - 2005 - pedagog, Srednja škola Bartola Kašića, Pag2003 - 2004 - pedagog, Osnovna škola Šime Budinića, Zadar2000 - 2001 - odgojitelj, Srednjoškolski đački dom, Zadar


Popis radova

Valjan Vukić, V. (2010), Socijalne kompetencije učitelja u kontekstu cjeloživotnog učenja. U: Bacalja, R., (ur.), Perspektive cjeloživotnog obrazovanja učitelja i odgojitelja. Zbornik radova međunarodnog znanstveno - stručnog skupa. Zadar : Sveučilište u Zadru , 208 - 217.

Valjan Vukić, V. (2010), Komunikacijska kompetencija učitelja i pedagoški oblikovana komunikacija preduvjet razvoja socijalnih kompetencija učenika. Magistra Iadertina, 5 (5), 131-143.


135

Valjan Vukić, V. (2009), Obitelj i škola - temeljni čimbenici socijalizacije. Magistra Iadertina, 4 (4), 171 -178.

Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

Valjan Vukić, Violeta, Međunarodni znanstveno – stručni skup Perspektive cjeloživotnog obrazovanja učitelja i odgojitelja, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 30. i 31. svibnja 2008. Podnesak : Socijalne kompetencije učitelja u kontekstu cjeloživotnog učenja.

Valjan Vukić, Violeta, Međunarodna znanstvena konferencija : Kontroverze suvremene pedagogije i praksa odgoja i obrazovanja, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Mostar, 16 - 18 listopada 2008. Podnesak : Obitelj i škola - temeljni čimbenici socijalizacije.


Hrvatski: Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika kao preventivni faktor poremećaja u ponašanju

Engleski: Students' Extracurricular Activities as Preventive Factor of Behaviour Disorders


Hrvatski

Područje/polje: Društvene znanosti / Pedagogija



Prvi mentor: Prof.dr.sc. Vlatko PrevišićFilozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, RH

[email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

1. Previšić, V. (2006), Spodbujanje ustvarjalnosti učencev pri pouku naravoslovja. U: Naravoslovje v teoriji in šolski praksi. Ljubljana, Zavod Republike Slovenije za šolstvo.2. Previšić, V. (ur.) (2007), Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Zagreb, Zavod za pedagogiju i Školska knjiga.3. Previšić, V., Prgomet, A. (2007), Socijalno-pedagoške teorije u Njemačkoj tijekom 20. st. Pedagogijska istraživanja, vol. 4, br. 1.4. Previšić, V. (2008), Globalne dimenzije održiva razvoja u nacionalnom i školskom kurikulumu. U: Cjeloživotno učenje za održivi razvoj. Rijeka, Učiteljski fakultet.5. Previšić, V. (2009), John Dewey: Pedagoška misao i praksa – uz 150. Obljetnicu rođenja. Anali za povijest odgoja, vol. 8.6. Previšić, V. (2010), Suvremene teorije izgradnje kurikuluma. Hulumtimet ne shkencat e Edukimit (The researches in the educational sciences), vol. 7, nr 1.

Drugi mentor:


Škola i lokalna zajednica, uz obitelj, imaju ključnu ulogu u poticanju pozitivnoga i cjelovitog razvoja učenika, a organizacijom i provedbom izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti na primarnoj razini preventivno utječu na pojavu poremećaja u ponašanju. Uključenošću u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, učenici sadržajno koriste slobodno vrijeme, razvijaju i uspostavljaju kvalitetne socijalne odnose s vršnjacima i

136

učiteljima, te učvršćuju vezu sa školom, što reducira vjerojatnost pojave poremećaja u ponašanju.Disertacija će dati uvid u angažman učenika u slobodnom vremenu, posebno eksplicirajući značaj i ulogu izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti u prevenciji poremećaja u ponašanju. Rezultati istraživanja povezanosti aktivnosti u slobodnom vremenu i poremećaja u ponašanju učenika, mogu biti smjernice školama, ali i širem društvenom kontekstu kako bi se poboljšala organizacija slobodnoga vremena.


School and local community have, along with family, key role in encouraging positive and comprehensive development of students, and accordingly organization and execution of extracurricular activities on primary level have preventive effect on the emergence of behaviour disorders. Inclusion in extracurricular activities enables students to use their leisure time extensively, to develop and establish quality social relations with peers and teachers, and to strengthen their bonds with school, which reduces the possibility for the occurrence of behaviour disorders.Dissertation will provide an insight into students' leisure time activities, particularly by explicating the importance and role of extracurricular activities in preventing behaviour disorders. Results of the research related to links between students' leisure time and behaviour disorders can be guidelines for schools, but they can also be useful in wider social context in order to improve the organization of leisure time.


Jedna od važnih zadaća suvremene škole jest pružanje mogućnosti angažiranja učenicima u izvannastavnim aktivnostima. Iako su zbog brojnih razloga izvannastavne aktivnosti u školama zanemarene, neizostavno je naglasiti kako kroz njih (i u njima) učenici mogu maksimalno izražavati svoju slobodu, te otkrivati i realizirati stvaralačke potencijale. One su korisne za učenike, ne samo kao poticaj za smisleno provođenje slobodnog vremena, već i kao svojevrsna preventiva nastanku poremećaja ponašanja, koji se impliciraju, upravo u nestrukturiranom slobodnom vremenu. Stoga je važno kojim sadržajima i aktivnostima učenici ispunjavaju slobodno vrijeme. Aktivnosti u slobodnom vremenu bi uvijek, pa i onda kada su u funkciji samo odmora i razonode, trebale biti planirane i sadržajno osmišljene, te motivacijski istinski utemeljene i razvojno usmjerene. Za takvo što nije bitno koliko je vremena na raspolaganju, već kako je to vrijeme iskorišteno i kakve su posljedice samog angažmana . Zapravo možemo reći da je njihova svrha "korištenje" vremena, a ne njegovo "ubijanje"; da je njihova uloga zaista odmor, razonoda i samoostvarenje. Nepostojanje, nedostupnost i neatraktivnost sadržaja koji bi zadovoljili potrebe učenika u slobodnom vremenu, s jedne strane, te brojni zahtjevi koji im se nameću, s druge strane, stvaraju neravnotežu u cjelovitom razvoju. To neke učenike usmjerava prema ponašanjima koja su, s obzirom na kronološku dob, najprije neprihvatljiva, te s obzirom na učestalost i manifestacije s vremenom prelaze u poremećaj ponašanja. Škola kao odgojno-obrazovna institucija, kroz organizaciju i provedbu izvannastavnih aktivnosti, kao sastavnog dijela školskog kurikuluma, ima mogućnost na primarnoj razini preventivno djelovati na razvoj poremećaja u ponašanju učenika. Činjenica je kako su u našim školama, iz brojnih razloga, izvannastavne aktivnosti poprilično zanemarene. Stoga treba naglasiti mogućnost kompenzacije angažmana i organizacije slobodnog vremena u nekim izvanškolskim aktivnostima. One su sve popularnije zbog isticanja samo najboljih, i profesionalizma, ali ne treba zanemariti njihovu ulogu u prevenciji poremećaja ponašanja. Slobodno vrijeme kao moderna, složena pojava svojim implikacijama i sadržajima postaje značajan čimbenik odgoja i obrazovanja.Današnje vrijeme inovacija, brzih i neočekivanih promjena, medija i potrošnje, stvorilo je više slobodnog vremena, čak toliko da njegovo korištenje postaje i svojevrsni problem, ali i izazov. Povećanje slobodnog vremena ne znači dobitak, već sve više predstavlja opasnost. Izloženost dosadi, besmislu, nedostatku sadržaja i aktivnosti u slobodnom vremenu, utjecaju vršnjaka sklonih dokoličarenju, uz nedostatno razvijenu socijalnu kompetenciju, te izostanak nadzora i podrške odraslih, u vremenu rane adolescencije, otvara prostor riziku razvoja poremećaja u ponašanju. Svako razvojno razdoblje u životu djeteta obilježeno je biološkim, kognitivnim i socijalnim promjenama, pri čemu je najosjetljivije radoblje preadolescencije i rane adolescencije. Razvojne teorije kao i teorije prevencije poremećaja u ponašanju ističu, kako u postizanju pozitivnih razvojnih rezultata za učenika, značajnu ulogu ima utjecaj čimbenika iz užeg i šireg okruženja, uspostava zadovoljavajućih odnosa između pojedinca i okruženja te kulturne norme i vrijednosti društva (Brofenbrenner, 1979; Bandura, 1986; Jackobs i Cleveland, 1999, prema Bašić, 2009). Čitav niz elemenata iz obiteljskog, školskog i šireg društvenog okruženja utječe na ponašanje učenika. Ponašanje učenika rezultat je interakcije njegovih osobnih karakteristika i okoline. Poticanje zdravog razvoja učenika u podržavajućem školskom okruženju učinkovit je put prevencije poremećaja u ponašanju (Dryfoos,1997; Catalano i sur., 2004.). Rezultati istraživanja ukazuju na činjenicu kako učenici koji sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima pokazuju bolja školska postignuća, socijalnu prilagodbu, imaju više samopoštovanja, promoviraju pozitivne stavove i vrijednosti; u manjoj su mjeri skloni konzumacijama; rjeđe manifestiraju agresivno ponašanje te depresivno raspoloženje (Barber i sur., 2003.; Mahoney i sur., 2003.; Eccles i

137

Barber, 1999.; Mahoney i sur., 2002.; Darling, 2005.; Cairns i sur., 1988.; Vulić-Prtorić, 2003.; Bašić i Ferić, 2000.; Raboteg-Šarić i sur., 2002.). Osim elemenata iz školskog konteksta značajnu ulogu u prevenciji poremećaja u ponašanju imaju i čimbenici iz obiteljskog okruženja ( Raboteg-Šarić i Brajša-Žganec, 2000.; Ajduković i Delale, 2000.; Matherne i Tomas, 2001.).Programi izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti pružaju učenicima mogućnost kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, samoaktualizacije i samoostvarenja osobnosti, što „otvara prostor i mogućnost interakcije u procesima individualizacije, socijalizacije i inkulturacije“ (Previšić, 2000). Sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima omogućava stjecanje socijalne kompetencije i usvajanje poželjnih socijalnih normi, članstvo u vršnjačkim skupinama i snažniju povezanost sa školom (Mahoney). Istraživanja usmjerena na školu i programe vezane uz školu, kao izvor prevencije poremećaja u ponašanju, ukazuju na uočene pozitivne razvojne rezultate kod učenika (Durlak, 1995.; Kranželić-Tavra, 2007.) Poticanje zdravog razvoja učenika u podržavajućem školskom okruženju učinkovit je put prevencije poremećaja u ponašanju (Dryfoos,1997). Izvannastavne aktivnosti pružaju mogućnost uspostave kvalitetnih socijalnih odnosa i otvorene suradnje među učenicima i učiteljima, „učvršćuju“ vezu učenika sa školom, te preventivo djeluju na pojavu poremećaja u ponašanju (Maddox, Prinz, 2003).


Cilj istraživanja jest utvrditi u kojoj je mjeri uključenost u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti preventivni faktor nastanka i razvoja poremećaja u ponašanju učenika. Ovim će se istraživanjem obuhvatiti prostor slobodnog vremena razmatran u atributima "količine", "utjecaja" i "sadržaja" te mogućih razlika prema obilježjima ispitanika. U tom kontekstu, a polazeći od hipoteze da sudjelovanje u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima preventivno djeluje na pojavu poremećaja u ponašanju, ispitat će se koliko učenici sudjeluju u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, te vrsta aktivnosti u kojoj sudjeluju. Također će se ispitati koji su najučestaliji oblici poremećaja u ponašanju učenika.


Istraživanje će se provesti na reprezentativnom uzorku učenika viših razreda osnovne škole (6., 7. i 8. razred) Zadarske i Šibensko-Kninske županije. Pod pretpostavkom da je ubranost prebivališta značajna varijabla, te da su učenici iz ruralnih sredina manje uključeni u izvannastavne ili izvanškolske aktivnosti, što određuje suženost izbora, i manja ponuda, uzorak će sačinjavati učenici gradskih te seoskih škola. Za potrebe istraživanja izradit će se upitnik koji će sadržavati pitanja vezana za ponašanja u školskom i vršnjačkom kontekstu u različitim situacijama, a obilježiti će ih varijable koje definiraju određena rizična ili poremećena ponašanja u obiteljskom, školskom i drugim okruženjima ispitanika. Ispitat će se načini provođenja slobodnog vremena, uključenost u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, vrste aktivnosti, te utjecaj socijalnih čimbenika na ponašanje učenika (obitelj, prijatelji, škola, crkva, mediji), kao i neke demografske varijable. Koristit će se univarijatna analiza – određivanje frekvencija i postotaka odgovora; bivarijatne analize – izračunavanje koeficijenata korelacije između različitih zavisnih i nezavisnih varijabli, značajnosti razlike upotrebom hi-kvadrat testa i značajnosti razlika primjenom analize varijance (ANOVA); te multivarijatni postupci – faktorske analize pod modelom zajedničkih faktora, do broja utvrđenog Kaiser Gutmanovim kriterijem, varimax rotacija; višestruka (multipla) regresijska analiza. Prikupljeni podaci obradit će se statističkim paketom SPSS.U strukturalnom će se smislu rad sastojati od dva temeljna dijela: teorijskoga i empirijskog istraživanja. U prvom dijelu eksplicirati će se karakteristike dobi, pasivni i aktivni oblici poremećenoga ponašanja učenika, te posebno važnost izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti, zatim odgojno-socijalno ozračje obitelji i škole u aspektima neposredne povezanosti s glavnom tematikom rada. U empirijskom dijelu izložit će se sve etape istraživanja problema na uzorku osnovnih škola; temeljita interpretacija i rasprava statističkih pokazatelja te predložiti moguće neposredne pedagoške mjere i postupci na ublažavanju pojave poremećaja ponašanja učenika.


Prevencija poremećaja u ponašanju najdjelotvornija je ukoliko je usmjerena u pravcu poticanja i omogućavanja pravilnog socijalnog razvoja učenika, a upravo su izvannastavne i izvanškolske aktivnosti najpogodnije mjesto za realizaciju. Na temelju rezultata i zaključaka dobivenih istraživanjem doći će se do podataka o međusobnom odnosu i utjecaju ispitivanih varijabli. Za očekivati je da će rezultati istraživanja u znanstvenom, stručnom i praktično-pedagoškom smislu pridonijeti koncipiranju podržavajućeg okruženja potrebnog za pozitivan razvoj, te preventivno djelovati na pojavu i razvoj poremećaja u ponašanju. Rezultati istraživanja povezanosti aktivnosti u slobodnom vremenu i poremećaja u ponašanju učenika, mogu biti


138

smjernice školama, ali i širem društvenom kontekstu kako bi se radilo na organizaciji slobodnog vremena, kako unutar škole, tako i u lokalnoj zajednici.


Literatura:1. Ajduković, M., Delale, E.A. (2000) Stil odgoja u obitelji kao činitelj rizika i zaštite u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeži. U: Bašić,J.,Janković,J.(ur.) Rizični i zaštitni čimbenici u razvoju poremećaja u ponašanju djece i mladeži.Zagreb: Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u ponašanju.2. Ary,D.V.,Duncan, T.E.,Biglan,A., Metzler, C.W., Noell, J. W.Smolkowski,K.(1999) Development of Adolescent Problem Behavior. Journal of Abnormal Child Psychology, 27, (2), 141-1503. Barber,B.L., Eccles,J.S,Stone, M.R.(2003) Adolescent Participation in Organized Activities. Indicators of Positive Development Conference.4. Barber, B.L.,Stone, M.,Hunt,J., Eccles, J.S.( 2003) Extracurricular Activities and AdolescentDevelopment. Journal of Social Issues,59(4),865-889.5. Bašić, J.(2009) Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih. Zagreb: Školska knjiga.6. Bašić, J.,Ferić, M. (2004) Djeca i mladi u riziku-rizična ponašanja. U: Bašić, J.,Koller-Trbović,N., Uzelac, S.(ur.) Poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja: pristupi i pojmovna određenja. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.7. Cairns,R.B., Cairns,B.D., Neckerman, H.J.,Fergusson,L.L., Gariepy,J.L. (1989) Growth and agression. I: Child to adolescence. Developmental Psycology, 25, 320-330.8. Cairns,R.B., Cairns,B.D., Neckerman, H.J.,Gest H.J., Gariepy,J.L.(1988.) Social networks and agressive behavior: Peer support or peer rejction? Developmental Psycology 24, 815-823.9. Richard F. Catalano, Kevin P. Haggerty, Sabrina Oesterle, Charles B. Fleming, J. David Hawkins The Importance of Bonding to School for Healthy Development: Findings from the Social Development Research Group, Journal of School Health 2004, 74 (7)10. Darling,N. 2005 Participation in Extracurricular Activities and Adolescent Adjustment: Cross-Sectional and Longitudinal Findings Journal of Youth and Adolescence, 34 (5) 493–505.11. Denault,A.S., Poulin, F. (2008) Associations Betwen Interpesonal Relationships in Organized Leisure Activities and Yout Adjustment. Journal of Early Adolescence, 28 (4), 477-502.12. Fredricks, J. A., & Eccles, J. S. (2006b). Extracurricular involvement and adolescent adjustment: Impact of duration, number of activities, and breadth of participation. Applied Developmental Science, 10, 132–146.13. Eccles, J. S., & Barber, B. L. (1999). Student council, volunteering, basketball, or marching band: What kinds of extracurricular involvement matters? Journal of Adolescent Research, 14, 10–43.14. Eder, D., Parker, S. (1987) The cultural production and reproduction of gender: The effect of extracurricular activities on peer-group culture. Sociology of Education 60, (3),200-13.15. Kranželić Tavra,V.(2002) Ponašanje djece u školskom okruženju kao osnova prevencijskih programa. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, magistarski rad.16. Mahoney, J. (2000) School Extracurricular Activity Participation as a Moderator in the Development of Antisocial Patterns.Child development 71 (2), 502-516.17. Mahoney, J.L.,Cairns, B.D., Farmer, T. W.(2003) Promoting Interpersonal Competence and Educational Success Through Extracurricular Activity Participation. Journal of Educational Psychology 95 (2), 409–41818. Mahoney, J., Stattin, H. (2000) Leisure activities and adolescen antisocial behavior : The role of structure and social context. Journal of adolescence 23, 113-127.19. Mahoney, J. L., Schweder, A. E., & Stattin, H. (2002) Structured after-school activities as a moderator of depressed mood for adolescents with detached relations to their parents. Journal of Community Psychology, 30, 69–86.20. Matherne,M.M.,Tomas,A.(2001) Family inviroment as a predictor sa a adolescent deliquency. Adolescence,36(144)655-664.21. Previšić,V. (2000) Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i odgojne prekse. Napredak, 141(4), 403-410.22. Raboteg-Šarić, Z., Sakoman, S., Brajša-Žganec, A. (2002) Stilovi roditeljskog odgoja, slobodno vrijeme i rizična ponašanja mladih. Društvena istraživanja, 11 (2-3), 239-264.23. Updegraff, K.,McHale,S., Crouter,A., Kupanoff,K. (2001). Parents' involvement in adolescents' peer relationships: A comparison of mothers' and fathers' roles. Journal of Marriage and the Family. 24. Vulić Prtorić, A. (2003) Depresivnost u djece i adolescenata. Jastrebarsko, Naklada Slap.


139

Procjenjuje se kako će troškovi predloženog istraživanja iznositi 5 000 kuna.







Istraživanje za potrebe doktorske disertacije financirat će se iz vlastitih sredstava. Ispitivanje će se provesti u osnovnim školama na području Zadarske i Šibensko - Kninske županije. Troškovi vezani uz uredski materijal, prijevoz osobnim automobilom, te dnevnice ispitivačima iznosit će 5 000 kuna.




Potpis Prof.dr.sc. Vlatko Previšić


Potpis


Potpis Violeta Valjan Vukić


IZJAVA


U Zagrebu, 25.05. 2011. Potpis Violeta Valjan Vukić


M.P.


140



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Violeta Valjan Vukić






Hrvatski Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika kao preventivni faktor poremećaja u ponašanju

Engleski Students` Extracurricular Activities as Preventive Factor of Behaviour Disorders


MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.


[email protected]

Drugi mentor:



1. Dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof.

Filozofski fakultetSveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

2. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.


[email protected]

3. Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.


[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 14. srpnja 2011., Ad. 85.


141


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaJavna obrana teme doktorskog rada "Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika kao preventivni faktor poremećaja u ponašanju'' održana je 18. studenoga 2011. godine u okviru redovite nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju pedagogije.Izlaganje nacrta teme doktorskog rada obuhvatilo je, u prvom dijelu, predstavljanje osnovnih pojmova iz područja pedagogije slobodnog vremena i socijalne pedagogije, koji se odnose na predloženu temu i pregled relevantnih teorijskih polazišta i empirijskih spoznaja dosadašnjih istraživanja. Potom je izloženo uže područje istraživanja, cilj i metodologija izrade doktorskog rada. U završnom dijelu izlaganja istaknut je znanstveni i praktični doprinos disertacije. Nacrt doktorskog rada pristupnica je sustavno i kompetentno predstavila i obrazložila. Na postavljena pitanja, komentare i sugestije članova povjerenstva, nazočnih profesora i studenata, pristupnica je odgovorila cjelovito, argumentirano i konkretno.


Povjerenstvo smatra da je pristupnica predložila manje istraženu te pedagoški aktualnu i relevantnu temu. Slobodno vrijeme, odnosno uljučenost učenika u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti kao preventivnog čimbenika nastanka i razvoja poremećaja u ponašanju, predstavlja važan dio odgoja i socijalizacije. Za suvremenu socijalnu i pedagogiju slobodnog vremena ovo je vrlo značajna tema, budući da škola ima nezaobilaznu ulogu u poticanju cjelovitog razvoja osobnosti učenika.U ovom kontekstu, istraživanje usmjereno na neke aspekte provođenja slobodnog vremena učenika (uključenost u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, te utjecaj socijalnih čimbenika: obitelji, vršnjaka, škole, medija…, na njihovo ponašanje), može dati rezultate koji će biti relevantni i u području prevencije poremećaja u ponašanju. Očekuje se da će rezultati ovog istraživanja doprinijeti boljem razumijevanju slododnovremenskih aktivnosti učenika, (su)konstrukciji kurikuluma socijalnih kompetencija i odnosa u školi, provedbu preventivnih programa poremećaja u ponašanju i poticanja prosocijalnog ponašanja učenika.


Predstavljeni sinopsis doktorskog rada ukazuje na sustavan pristup temi te upoznatost s relevantnom literaturom. Povjerenstvo je utvrdilo da je pristupnica izvršila sve obveze koje Program poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije predviđa za prijavu teme doktorskog rada. Pristupnica, Violeta Valjan Vukić, izlagala je znanstvenim i stručnim skupovima, te objavila nekoliko radova iz područja istraživanja i šire tematike, a kao asistentica sudjeluje u izvedbi kolegija, na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, koji su sadržajno bliski temi doktorskog rada. Budući da je pristupnica predložila sinopsis doktorskog rada za koji držimo da će rezultirati relevantnim i korisnim znanstvenim rezultatima, predlažemo da se tema ''Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika kao preventivni faktor poremećaja u ponašanju'' prihvati te da se pristupnici odobri izrada doktorskog rada pod mentorstvom dr. sc. Vlatka Previšića, redovitog profesora (u trajnom zvanju) na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.


nema


nema


Zimski semestar ak. god. 2012./2013.


nema

142

Potpis



nema




Dr. sc. Neven Hrvatić, red, prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

2.Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

3. Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

4.

5.


143



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Šeherzada Džafić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture




Ime i prezime majke i/ili oca: Zehida i Šerif Halkić

Datum i mjesto rođenja: 18. 12. 1983., Cazin, Bosna i Hercegovina

Adresa: Omera Novljanina 10, 77 000 Bihać

Telefon/mobitel: 00387 61 524 191




2008 - Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu2004- 2008 - Pedagoški fakultet, Odsjek za bosanski jezik i književnost, Univerzitet u Bihaću2000- 2004 - Opća gimnazija, Cazin1992- 2000 Osnovna škola Stijena, Cazin


2008 - asistentica na književnim predmetima pri Odsjeku za bosanski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću 2008 - urednica časopisa Post Scriptum Pedagoškoga fakulteta Univerziteta u Bihaću(http://pedagoskifakultet.com.ba/download/casopis/PS-2.pdf)2004 - 2007 - urednica ekološke revije "Ekus", Bihać (http://www.seherzada.365.ba/?p=875) 2003 - 2006 - urednica studentskoga časopisa "kontraSt" Univerziteta u Bihaću (http://www.seherzada.365.ba/wp-content/uploads/2011/07/ogledni-primjerak_kontrast_06_06-12.pdf)


• Džafić, Šeherzada: "Spacijalnost u romanu na primjeru romana Stepski vuk Hermana Hessea", Didaktički putokazi, 2010, Zenica• Džafić, Šeherzada: "Uticaj usmene narodne književnosti na razvoj popularne i visoke kulture", Odjek, zima 2010, Sarajevo (http://www.odjek.ba/index.php?broj=24&id=14)


144

• Džafić, Šeherzada: "Popularna i visoka kultura kroz književnost", Post Scriptum, zima 2011. (http://pedagoskifakultet.com.ba) • Džafić, Šeherzada: "Stereotipi pisaca međuknjiževne zajednice", Filološki studiji, prosinac 2010. (http://philologicalstudies.org/dokumenti/2010/vol2/1/Halkic.pdf) • Džafić, Šeherzada: "Pop kultura u Nogometnoj groznici Nicka Hornbya", zbornik radova sa simpozija Sport, turizam i zdravlje; listopad, 2011.• Džafić, Šeherzada; Giacometti Kristina: "Slika Hrvatske i Hrvata u djelima M. Selimovića, S. Kulenovića i D. Sušića", Prvi sarajevski filološki susreti, studeni 2010.• Džafić, Šeherzada: "Identitet umjetnika", Slavistički institut u Beču, svibanj 2010.• Džafić, Šeherzada: "Bosanskohercegovački borgesovci", časopis Istraživanja, Mostar, izdanje za 2011.godinu• Džafić, Šeherzada: "Hoću biti učiteljica i želim se udati za onog kog ću ljubiti", u Malleus maleficorum, ur. M.Grdešić, Centar za ženske studije, Zagreb, studeni 2011. • Džafić, Šeherzada: "Čin/ovi fingiranja - fakcija, fikcija i fantastika (Ivo je Andrić, Andrić je Ivo), časopis Pismo, Sarajevo, 2011.• Džafić, Šeherzada: "Kuća od lijepih riječi", Sarajevske sveske, broj 32/33 (http://www.sveske.ba/bs/content/kuca-od-lijepih-rijeci)

Sudjelovanja na znanstvenim skupovima:

• Bosanski jezik kao specifičan lingvistički fenomen, Bihać, siječanj 2009.• Slavistik's not dead, Slavistički institut u Beču, Beč, rujan 2010. • Dani Marije Jurić Zagorke, Zagorka, feminizam i antifeminizam, Zagreb, studeni 2010.• Prvi sarajevski filološki susreti, Sarajevo, prosinac 2010.• Prvi bosanskohercegovački slavistički kongres, Slavistički institut Sarajevo, svibanj 2011.• Međunarodni simpozij Sport, turizam, zdravlje, Univerzitet u Bihaću, Bihać, studeni 2011.


Hrvatski: Prostori fakcije, fikcije i fantastike u djelu interkulturnoga pisca Irfana Horozovića

Engleski: Spaces of faction, fiction and fantasy in the work of intercultural writer Irfan Horozović


Područje/polje: Humanističke znanosti/ filologija/teorija i povijest književnosti



Prvi mentor: dr.sc. Zvonko Kovač, red. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb, R. Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:

KOMPETENCIJE MENTORA - popis do pet objavljenih relevantnih radova u posljednjih pet godina Prvi mentor: 1. "Međuknjiževne rasprave", 2011. Beograd: Službeni glasnik.

2. "Meša Selimović u međukulturnom prostoru". 2010. u: Književno djelo Meše Selimovića, ur: Zdenko Lešić, Juraj Martinović. Sarajevo: ANUBiH str. 13-27.3. "Slavistika, vs. Reginalna književna komparistika" – Teze i komentari (rizici i nuspojave). 2011. Sarajevo. Sarajevske sveske, 32/33, str. 77 – 92 (http://www.sveske.ba/bs/content/slavistika-vs-regionalna-knjizevna-komparatistika). 4. "Dvojna pripadnost (višepripadnost) opusa". O kulturi razgovora (metodologiji pisanja) o pripadnosti pisaca. 2010. u: Desničini susreti 2005.-2008., ur. Drago

145

Roksandić i Ivana Cvijović Javorina, Zagreb: Filozofski fakultet u Zagrebu-Plejada, str. 130-142. 5. "Ivo Andrić kao interkulturni pisac", u: Ivo Andrić: GRAZ – Österreich – Europa, Institut für Slawistik der Karl-Franzes-Universität Graz-Beogradska knjiga, Graz,-Beograd.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Disertacija ima za cilj pomoću prostora, odnosno prostornog obrata kao novijeg modela pristupa književnosti ukazati na interkulturalnost autora Irfana Horozovića, koja će biti prikazana prostornim kretanjem samoga autora, ali i likova unutar njegovih djela. Prostorno kretanje autora je prostor fakcije u koji ulaze stvarne činjenice iz njegova života (studij i egzil u Zagrebu) te djelovanje unutar grupe hrvatskih borgesovaca. S druge strane, prostorno kretanje likova je prostor fikcije i prostor fantastike u kojima je očito identificiranje likova na osnovu različitih prostora kao i poistovjećivanje sa specifičnim mjestima. Kao predlošci za interpretaciju uzet će se djela iz tzv. prve ili zagrebačke etape koja, iz već navedenih razloga (studij i egzil), najbolje prezentuju njegovu interkulturalnost. Ovakav pristup smješta Irfana Horozovića u širi kontekst zbivanja u središnjoj južnoslavenskoj međuknjiževnoj zajednici, posebno u povijest hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti 70-tih i 80-tih godina XX stoljeća. Međuknjiževnim tumačenjem ranog Horozovićeva opusa rekonstruirat će se njegova poetika, ali i njegova posrednička uloga između hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti – udio kojeg je pisac donio iz zavičaja te udio kojeg je odnio u bosanskohercegovačku književnost nakon studijskog i stvaralačkog iskustva u okviru hrvatske književnosti.


The thesis has as its object, with the help of space, i.e. spatial shift as more recent literature apprecciation model, to point at intercultural author Irfan Horozović. This important characteristic of him as a writer will be shown by spatial movement of the author, but also the characters within his works. The spatial movement of the author is, in fact, a space of faction which include the real facts from his life (study and exile in Zagreb) then activity within the group of Croatian borgesians. On the other side, the characters’ spatial movement is the space of fiction and the space of fantasy in which identifying of characters on the basis of different spaces is obvious as well as identification with specific places. As examples for interpretation the works from so-called first or Zagreb-style stage will be taken. These works, from already stated reasons, in the best way present the author as an intercultural writer. Such approach places Horozović into broader context of events in the central South-Slav interliterary community, particularly in Croatian and Bosnian-Herzegovinian literature of 1980s. By intercultural interpretation of early Horozović’s opus his poetics will be reconstructed, but also his mediating role between Croatian and Bosnian-Herzegovinian literature – the share that writer brought from homeland then the share he took to Bosnian-Herzegovinian literature.


Književno stvaralaštvo Irfana Horozovića, iako prisutno i istraživano unutar dvije književnosti, još nije istraženo u dovoljnoj mjeri. Razlog tome je vjerojatno njegova dvopripadnost/nepripadnost. U prvoj književnosti, hrvatskoj, nije dovoljno došao do izražaja jer se pojavio u grupi značajnih ‘’srodnih’’ pisaca i svaka interpretacija njegova stvaralaštva svodila se na grupne interpretacije; s druge strane, zbog generalno slabe kritičko-teorijske prakse bosanskohercegovačke književnosti u to vrijeme, književna kritika je zapostavila književno stvaralaštvo mnogih pisaca uključujući i Irfana Horozovića, a zbog izostanka sa bosanskohercegovačke književne scene, posebno njegovu prvu etapu. U hrvatskoj književnosti Horozović je istražen unutar fantastične književnosti krajem XX stoljeća u djelima Branimira Donata, Velimira Viskovića, Jurice Pavičića, Ivice Župana, Jagne Pogačnik i Julijane Matanović. U bosanskohercegovačkoj književnosti nešto detaljniju interpretaciju njegovih prvih pojedinačnih radova dali su: Srba Ignjatović, Željko Ivanković, Ranko Risojević, Mile Stojić, Mladen Šukalo, Nenad Radanović (Napomena: radi se o interpretaciji pojedinih priča / romana prije 90-ih godina).

Nedovoljna istraženost, a prije svega vrijednost, posebnost i autentičnost Horozovićeva opusa razlozi su da se njegovo

146

književno stvaralaštvo ponovo dovede u prvi plan i da se istraži interkulturalnost/hibridnost ovoga autora. Detaljnjim iščitavanjem njegove proze i sagledavanjem mogućnosti interpretacije, prostor se nameće kao najpogodniji jer se pomoću prostora unutar fikcije i fantastike iskazuje i interkulturalnost likova koji se putem prostora identificiraju. Interkulturna interpretacija putem prostora novija je pojava i može se naći u pristupu nekolicine autora. Sa interkulturnom teorijskom postavkom čitanju prostora u suvremenom američkom romanu prvi je (na ovim prostorima) pristupio Stipe Grgas (2000). Sličan pristup interpretaciji Meše Selimovića putem prostornoga obrata primijenit će Davor Beganović (2010) i Zvonko Kovač (2010) te u razumijevanju Ive Andrića kao interkulturnoga pisca zastupaju Zvonko Kovač (2008), Boris Škvorc i Nebojša Lujanović (2010). Ove interpretacije pokazale su se pogodnima i donijele su izvjesne novine iako su književni opusi ovih autora detaljno obrađeni. Interkulturalnost Irfana Horozovića bit će prikazana sa osloncem na navedene interpretacije, ali i sa izvjesnim novinama i produbljenjima koja će biti omogućena uvođenjem prostora fakcije, fikcije i fantastike.

Pojmovi fakcija, fikcija i fantastika prisutni su u raspravama književnosti još od Aristotela i Platona koji su književnost promatrali u odnosu / referenciji prema stvarnosti. Aristotelov mimezis polazište je mnogim kasnijim teorijama koje su odvajale stvarnost od fikcije, ali koje su pokušavale ukazati na njihovu vezu (Routley, R. 1987; Davis, L. 1989, Ricœuer, P. 1993). Fakcija, fikcija i fantastika u ovome radu odredit će se po uzoru na Ricouerova shvatanja mimezisa, po kojem je fakcija specifična vrsta povijesnog pripovijedanja i predstavlja Mimezis I. Kao autoreferencijalni sustav koji pripovijeda o nekom mogućem svijetu sagrađenom na način da oponaša stvarni svijet, fikcija fundira literarnost književnog teksta i, za Ricœuera, ulazi u polje Mimezisa II. Na trećoj razini je fantastično koje predstavlja fikciju fikcije, odnosno Mimezis III (Ricœuer, 1993). Podjela prostora na prostore fakcije, fikcije i fantastike, omogućuje da se interpretacija interkulturalnosti sagleda u potpunosti. Stvarni prostor kretanja Irfana Horozovića dešavao se na relaciji tri grada Banja Luka – Zagreb - Sarajevo i kritika se složila da je glavni prostor zavičajna Banja Luka. Unutar prostora fikcije za likove će to biti zavičajna mjesta, a u prostoru fantastike javljaju se paralelni prostori koji opet ukazuju na zavičajno. Dakle, prostor fakcije bit će prikazan stvarnim/činjeničnim kretanjem Irfana Horozovića, prostor fikcije i prostor fantastike putem kretanja njegovih likova unutar romana i kratkih fantastičnih priča.

Pored interkulturalnosti Irfana Horozovića prostor fakcije ukazat će i na interkulturalnost drugih autora (Čuić, Kekanović, Alić) koji su stvarali u isto vrijeme i čija poetika je slična Horozovićevoj. To će biti dio uvodnoga rada koji će se odnositi na definicije interkulturne književnosti i na prisutnost interkulturne interpretacije unutar hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti.


Istraživanjem će se provjeriti polazišna hipoteza o interkulturalnosti autora Irfana Horozovića s ciljem dokazivanja iste putem prostora. Cilj je ukazati u kolikoj mjeri prostor može pomoći pri interpretaciji ovog, kao i uopće pri interpretaciji interkulturnih autora, a koliko prostor između - relations between (Massey, 2005) omogućuje sagledavanje interkulturnih veza određenih književnosti. Interpretacijom fikcije i fantastike ukazalo bi se na postmodernističke crte proze ovoga autora (intertekstualnost, metatekstualnost, autoreferencijalnost, hibridnost, irealnost), kao i na vezu sa ostalim književnim stvaraocima toga perioda, kako u hrvatskoj tako i bosanskohercegovačkoj književnosti. S obzirom da bosanskohercegovačka književnost nema istraženu fantastičnu književnost, rad bi, prikazom i interpretacijom nekih važnijih bosanskohercegovačkih autora (Ibrišimović, Alić, Karahasan) i njihovih djela (unutar njih poetičkih crta sličnih Horozovićevim) postavio hipotezu o mogućnosti rekonstrukcije generacije unutar bosanskohercegovačke književnosti koja je bila slična ili identična onoj u hrvatskoj, odnosno donio bi hipotezu o postojanju bosasnkohercegovačkih borgesovaca. Osvjetljavanjem i interpretacijom prvog dijela Horozovićeva stvaranja, otvorila bi se mogućnost za dalja istraživanja ovoga autora što predstavlja jedan od krajnjih ciljeva disertacije.


U uvodnom dijelu rada uspostavit će se definicija interkulturne književnosti kao odabranoga teorijsko-metodološkog uporišta. Polazište definicije bit će međuknjiževne zajednice Dionyza Ďurišina (1991) te interkulturna povijest književnosti i interkulturna interpretacija Zvonka Kovača (2001) sa osloncem na povjesničare i teoretičare bosanskohercegovačke književnosti Envera Kazaza i Enesa Durakovića koji će u vlastito polje istraživanja uvesti upravo navedene pristupe uz objašnjenje kako je interkulturni pristup najpogodniji za bosanskohercegovačku književnost zbog njezine složenosti (Duraković, 2003). Posebna pažnja bit će posvećena pojmu interkulturnog pisca gdje će u prvi plan doći teorije Hombi K.Bhabhe (2004) i Amina Maaloufa (2008).


147

Prostor fakcije, kao prvi stepen mimezisa za teorijsku podlogu imat će teorije po kojima fakcija obuhvata stvarne i neosporne činjenice najčešće prikazivane putem autoreferencijalnih tekstova samih autora (Schaeffer, 1994; Zlatar, 1989). Paradigme za prostor fakcije u disertaciji bit će geografski i povijesni tekstovi Irfana Horozovića (monografija Banja Luka i okolina, 1984), zatim objavljene biografije i objavljeni intervjui (Risojević 1972; Ostojić, 1982) gdje će se putem izjava autora, ali i stvarnih činjenica odrediti prostor njegova stvarnoga kretanja. U prostor fakcije ući će kritike o Horozoviću koje su ukazivale na povijesni kontekst njegova djela (Karahasan / Kulenović, 1983) kao i kritike koje ukazuju na činjenice da je Horozović pripadao grupi hrvatskih borgesovaca (Donat, 1979; Visković, 1983; Pavičić, 2000). Ovim pristupom, odvojit će se stvarni prostor koji ukazuje na interkulturalnost ovoga autora od prostora fikcije koji će tu interkulturalnost prikazati na sasvim nov način.

Prostor fikcije prikazat će prostorno kretanje likova unutar Horozovićeva djela na osnovu čega će biti moguće primijetiti kako se pojedini likovi kreću različitim prostorima iskazujući svoju ličnost (pokušavajući se pri tom identificirati određenim mjestima). Prostor fikcije bit će prikazan putem romana Pisaći stroj ručne izrade (1983), Rea (1987) te Kalfa (1988). Fiktivni likovi Šejto, Narcis i Kjazim pokušat će se vezati i identificirati sa određenim novim mjestima, ali će ih znakovi u prostoru (najčešće kroz asocijacije sjećanja) vraćati u zavičajno mjesto. Svijet kao da (Hamburger, 1976; Ricœur, 1993) bez asocijacije na moguće i nemoguće (povijest i fantastiku), dakle čisto fiktivni svijet, omogućit će da likovi iskažu svoj odnos prema posebnim mjestima (zavičajni - studijski grad, rodna - iznajmljena kuća, tuđi - vlastiti podrumi i/li tavani) iskazujući time posebne osjećaje (Bachelard, 2000) i mogućnost percepcije i socijalizacije (Svend, Larsen, 2000). Prostoru fikcije bit će posvećena najveća pažnja i zauzet će najviše „prostora“ u radu jer se kroz fiktivna romaneskna ostvarenja u najvećoj mjeri može prikazati interkulturalnost.

Prostor fantastike prikazat će se pomoću teorija paralelnih svjetova (T.E. Litle, 1984, Todorov, 1987) te teorija fantastične književnosti koje su u dosadašnjim istraživanjima dokazane kao pogodne (Brooke-Rose, 1983; Kathryn Hume, 1984), posebno onih iz kojih se može izvući interkulturni kontekst (Jacksons, 1981; Lachmann, 2002). Kao paradigme poslužit će zbirke fantastičnih priča Talhe ili Šedrvanski vrt (1972), Salon gluhonijemih krojačica (1979), Noćne ceremonije (1984/1985) te kratki romani Vauvan (1982) i Mađioničar iz prijestolnice domina (1987). U prostoru fanatastike bit će prikazani likovi koji će se identificirati putem imaginativnih mjesta. Zbog paralelnosti i mogućnosti stvaranja nemogućeg, a željenog, likovi će upravo kroz fantastiku u najvećoj mjeri doživjeti samoidentifikaciju.

Nakon što se provedu zasebne analize tri glavna prostora, u završnome će se dijelu usporediti rezultati, pronaći njihove dodirne točke kojima se dokazuje glavni zadatak – interkulturalnost pisca, ali i književnosti kojima je pripadao. Vidjet će se koji je i koliki doprinos Irfana Horozovića u hrvatskoj književnosti (kroz osvrt na grupu tzv. hrvatskih borgesovaca), kao i koliki je doprinos razvoju bosanskohercegovačke književnosti (sa osvrtom na bosanskohercegovačke fantastičare). Ovim bismo došli do zaokružene cjeline, ali i glavnog cilja – zaključka u kojoj mjeri je autor Irfan Horozović interkulturan, jesu li i u kolikoj mjeri interkulturne književnosti u okviru kojih je djelovao te da li im to pruža neke nove mogućnosti.


Očekivani znanstveni doprinos ovoga rada je višestruk. Predloženom interkulturnom interpretacijom Horozovićeva ranog opusa putem prostora osvijetlit će se njegova nedovoljno istražena, a veoma značajna etapa književnoga stvaralaštva. Poseban značaj je u interkulturnoj interpretaciji zamišljenoj na sasvim nov način: prostor će biti sagledan kroz tri nova aspekta prostore fakcije, fikcije i fantastike koja imaju uporišta u dosadašnjoj teorijskoj praksi, ali koja nisu sagledavana na načine koje će donijeti ovaj rad. Kroz disertaciju će se još jednom potvrditi teorija o postojanju posebne književne generacije unutar hrvatske književnosti, ali i istražiti hipoteza o postojanju slične generacije unutar bosanskohercegovačke književnosti.


1. Bahaba, K. Homi (2004): "The Location of Culture", Routlrdge Classics, London and New York2. Bachelard, Gaston (2000): "Poetika prostora", Zagreb, Ceres3. Beganović, Davor (2010): "Šaka prostora", Novi Izraz 49-50, P.E.N Centar BiH, Sarajevo4. Biti, Vladimir (ur.) (2002): "Politika i etika pripovijedanja", Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.5. Brooker, Petar; Thacker, Andrew (2005): "Geographies of Modernism: Literatures, cultures, spaces". Riutledge, London6. Donat, Branimir (1991): "Astrolab za hrvatske borgesovce", u Izbarna djela, Matica Hrvatska, Zagreb7. Duraković, Enes (2003): "Bošnjačke i bosanske književne neminovnosti", Vrijeme, Zenica8. Genette, Gerard: Metlepsa: "Od figure do fikcije", prijevod: Ivana Franić, Biblioteka Palimpsest, Zagreb9. Hume, Kathryn (1984): "Fantasy and Mimezis: Responses to reality in westren literature", Methuen, New York, London

148

10. Grgas, Stipe (2008): "More kao mjesto ili prostornost mora", u Žunec/Šegedin (ur), Filozofiranje i more, Demetra11. Jackson, Rosemary (1981): "Fantasy, The literature of Subversion", Routledge, London New York12. Hamburger, Käte (1976): "Logika književnosti", Nolit, Beograd.13. Kazaz, Enver (2004): "Bošnjački roman XX vijeka", Naklada Zoro, Sarajevo14. Komad, Miler (1992): "Mitologija i znanstvena fantastika", Godine, br. 1, str. 105.-110, Zagreb15. Kovač , Zvonko (2001): "Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti", Književna smotra, Zagreb16. Kovač, Zvonko (2005): "Međuknjiževna tumačenja", Biblioteka književna smotra, Zagreb17. Lachmann, Renatte (2002): "Phantasia/Memoria/Rhetorica" (izabrao i preveo Davor Beganović, pogovor: Prošlost pamćenja, fantazam prošlosti, str. 431.-462.), Matica hrvatska, Zagreb18. Lehan, Richard (1998): "The City in Literature", An Intelectual and Cultural History, University of California Press, California19. Little, T.E. (1984): "The fantasts" (studies in J.R.R. Tolkien, L. Carroll, M. Peake, N. Gogol, and K. Grahame), Avebury20. Mallory, E. William (1987): "Geography and Literature: A Meeting of the Disciplines", Syracuse University Press21. Maalouf, Amin (2008): "U ime identiteta", Prometej, Zagreb22. Massey, Doreen (2005): "For Space", Sage Publications, London23. Matanović, Julijana: "Krsto i Lucijan. Rasprave i eseji o povijesnom romanu". Zagreb: Naklada Ljevak24. Ricœur, Paul, 1984: "Time and narrative". Chicago, London: Univeristy of Chicago Press.25. Routley, Richard (1987): "Problemi fikcije i fikcija", prijevod: Andreja Montani, Quorum 6/7, Zagreb.26. Pavičić, Jurica (2000): "Hrvatski fantastičari", Zavod za znanost o književnosti Filoz. fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb27. Pogačnik, Jagna (2000): "Borgesovski model fantastike i kratka proza Gorana Tribusona", u: Književna revija, br. 1-2, Osijek28. Short, R. (2003): "The World Throgh Maps: A History of Catography", F. Books, Chicago29. Todorov, Cvetan (1987): "Uvod u fantastičnu književnost" (prev. Aleksandra Maričić-Milić), IRO Rad, Beograd30. Visković, Velimir (1983): "Mlada proza", Znanje, Zagreb











Potpis



149

Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, siječanj 2012. Potpis


M.P.

Mjesto i datum: Zagreb, 23. veljače 2012.Napomena (po potrebi):

a Navesti granu ako je potrebnob Navesti mentora 2 ako je izabranMolimo Vas da ispunjeni Obrazac DR.SC.-02 zajedno s obrascima DR.SC-01 i DR.SC-03 pošaljete u elektroničkom obliku (e-

pošta: [email protected]) i u tiskanom obliku – potpisano i s pratećom dokumentacijom - u pisarnicu Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).

Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime pristupnika.doc

150


IME I PREZIME PRISTUPNIKA ILI PRISTUPNICE: Šeherzada Džafić

SASTAVNICA: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture


Naslov predložene teme:

hrv. Prostori fakcije, fikcije i fantastike u djelu interkulturnoga pisca Irfana Horozovića

eng. Spaces of faction, fiction and fantasy in the work of intercultural writer Irfan Horozović

Područje/polje/granaa: Humanističke znanosti/filologija/ povijest i teorija književnosti

MENTOR(I)


Mentor 1: red. prof. dr. sc. Zvonko Kovač Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

Mentor 2b:

Izabrano Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme - 3 ili 5 članova (prvi je predsjednik; preporuka je da mentor ne bude predsjednik)


1. red. prof. dr. sc. Zvonko KovačFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

2. red. prof. dr. sc. Stipe GrgasFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]

3. izv. prof. dr. sc. Julijana Matanović

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

[email protected]


151





U okviru završnoga ispita na doktorskom studiju Šeherzada Džafić, asistentica Pedagoškoga fakulteta Sveučilišta u Bihaću (Bosna i Hercegovina) napisala je znanstveni rad za završni ispit Prostori pisca interkulturne književnosti – Irfan Horozović: prostor fakcije, fikcije i fantastike te ga je pred tročlanim povjerenstvom (prof. dr. Zvonko Kovač, prof. dr. Stipe Grgas, izv. prof. dr. Julijana Matanović) na usmenom ispitu, koji je dijelom bio u funkciji javne obrane teme doktorskog rada, predstavila i obranila s odličnim uspjehom. Kako se navodi u uvodnim poglavljima rada, posebna se pozornost posvećuje odnosu aktualnoga prostornoga obrata u znanosti o književnosti i interkulturnoga pristupa, pri čemu se zaključuje da se današnji klasik bosanske književnosti Irfan Horozović književno formirao unutar hrvatske književnosti, ali istodobno značajno pridonio razvoju slične poetike književnosti fantastike/borgesovaca unutar bosanskohercegovačke književne situacije. Kao zanimljiv, inovativan i produktivan postupak pokazao se pristup u kojemu se interkulturna otvorenost obje književnosti veoma pozitivno vrednuje. Ispitno je povjerenstvo jednoglasno prihvatilo temu te je, uz dodatne teorijske sugestije, omogućilo doktorandici Šeherzadi Džafić daljnji postupak (ocjenu i odobravanje teme).

B. Ocjena teme doktorskog rada

Kao što se određuje sinopsisom, središnji problem u doktorskome radu Prostori fakcije, fikcije i fantastike u djelu interkulturnoga pisca Irfana Horozovića Šeherzade Džafić bit će tekstovi iz tzv. prve ili zagrebačke etape koji zbog piščeva studija i kasnije egzila najbolje prezentiraju njegovu interkulturalnost u dimenziji prostora. Ovakav pristup smješta Irfana Horozovića u širi kontekst književnih zbivanja unutar središnje južnoslavenske međuknjiževne zajednice, posebno u povijesti hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti 70-tih i 80-tih godina XX. stoljeća. Određenim međuknjiževnim tumačenjima i razumijevanjem ranog Horozovićeva opusa (iz današnje bosanske interkulturne relacije) rekonstruirat će se autorova poetika, kao i njegova posrednička uloga između hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti – udio koji je pisac donio iz svoga banjalučkog zavičaja te udio koji će nakon studijskog i stvaralačkog iskustva u okviru hrvatske književnosti postati konstitutivnim dijelom suvremene bosanske (bosanskohercegovačke, bošnjačke) književnosti. Nedovoljna istraženost, kako se izrijekom navodi u sinopsisu, a prije svega vrijednost, posebnost i autentičnost Horozovićeva opusa razlozi su da se njegovo književno stvaralaštvo ponovo dovede u prvi plan i da se istraži interkulturalnost/hibridnost ovoga autora. Isto tako, pozornim iščitavanjem njegove proze i sagledavanjem mogućnosti interpretacije, nameće se prostor kao najočiglednija dimenzija, jer se pomoću prostora ukazuje i na interkulturalnost likova koji se putem prostora identificiraju. Koristeći već neke slične pristupe u okviru tzv. prostornoga obrata upravo za interkulturne pisce, kao i s osloncem na dosadašnja poredbeno-južnoslavistička i interkulturna istraživanja, poput novijih radova o Ivi Andrići i Meši Selimoviću, doktorandica Džafić navodi i mnoge nove teorijske okvire svom istraživanju - poput radova Gastona Bachelarda, Stipe Grgasa, Richarda Lehana, Hombi K. Bhabhe i Amina Maaloufa. Neće biti zanemareni ni stariji kritički i književnopovijesni napisi koji dovode u vezu Irfana Horozovića s književnosti fantastike ali će se, najuže povezano s namjerom sustavnoga istraživanja prostorne komponente ranog dijela Horozovićeva opusa, nastojati istražiti aspekti i odnosi fakcije, fikcije i fantastike, kako ih vidi suvremena teorija književnosti, posebno ona s osloncem na Paula Ricœuera.

Sinopsisom je predviđeno je da se tumačenje prikazivanja „prostora fakcije“ veže uz monografiju Banja Luka i okolina (1984.), zatim objavljene biografije i razgovore, kao i književnu kritiku koja je ukazivala na povijesni kontekst nastajanja Horozovićevih djela, a da se prostori fikcije i fantastike

152

istraže s naglaskom na Horozovićeve romane Pisaći stroj ručne izrade (1983.), Rea (1987.) i Kalfa (1988.) te Talhe ili Šedrvanski vrt (1972.), Salon gluhonijemih krojačica (1979.), Noćne ceremonije (1984./1985.), kratki romani Vauvan (1982.) i dr. Uz to će se na sve tri razine analize, pri čemu se posebno prostori fikcije i fantastike neće moći u svemu prikazati odvojeno, posebna pozornost posvetiti tumačenju međuprostorne komponente, kako one koji se odnose na autobiografske činjenice, tako i na one koji se odnose na semiotiku među-prostora svijeta pojedinoga romana. Time bi se, u idealno zamišljenom interkulturnom pristupu, Irfan Horozović prikazao kao interkulturni pisac ne samo s obzirom na različite okolnosti njegova stvaranja, kritičkoj recepciji unutar dvije književnosti ili odluci da pripada bošnjačkoj književnosti, nego upravo s obzirom na poetiku međuprostora unutar kojega se faktički i fiktivno kretao, i koji je svojim djelom povezivao i oživio. Jednako tako, vrijednim nam se čini i pokušaj da se na „prostore“ hrvatske i bosanske književne povijesti gleda podjednako, kao na zanimljive, podjednako otvorene, interkulturno zasnovane korpuse i kulture.

Na temelju uvida u dokumentaciju o studiju i u pomno razrađen sinopsis doktorskoga rada, ocjenjujemo da pristupnica Šeherzada Džafić ispunjava sve uvjete predviđene programom Doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture te da su tema i metodologija njezine disertacije primjereno odabrane, jer ne omogućuju samo prevrednovanje dosadašnjih istraživanja i novu književnopovijesnu lokalizaciju interkulturnog pisca Irfana Horozovića, nego obećavaju određeni iskorak u teorijskom i interpretativnom smislu, pa predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri pristupnici Šeherzadi Džafić pisanje doktorskog rada s temom, kako je predložilo Vijeće - Prostori fakcije, fikcije i fantastike u djelu Irfana Horozovića, a pod vodstvom mentora red. prof. dr. sc. Zvonka Kovača. Prijedlog izmjene ili dorade naslova:

Budući da je Vijeće poslijediplomskoga studija predložilo, a Fakultetsko vijeće prihvatilo, da se iz predloženoga naslova doktorskog rada izraz „interkulturnoga pisca“ izbriše jer ga nije potrebno navoditi, ostaje da prihvatimo novi naslov doktorata Šeherzade Džafić - Prostori fakcije, fikcije i fantastike u djelu Irfana Horozovića.

Prijedlog izmjene ili dopune mentora (UPISATI: TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA)

Izabrano Stručno povjerenstvo za ocjenu predložene teme - 3 ili 5 članova (prvi je predsjednik; preporuka je da mentor ne bude predsjednik)

TITULA, IME I PREZIME, USTANOVA POTPIS:

1. Dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.


2. Dr. sc. Stipe Grgas, red. prof.


3. Dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof.


153

Mjesto i datum: Zagreb, 23. veljače 2012.Napomena (po potrebi):

a Navesti granu ako je potrebnob Navesti mentora 2 ako je izabranMolimo Vas da ispunjeni Obrazac DR.SC.-02 zajedno s obrascima DR.SC-01 i DR.SC-03 pošaljete u elektroničkom obliku (e-pošta: [email protected]) i u tiskanom obliku – potpisano i s pratećom dokumentacijom - u pisarnicu Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).

Molimo datoteku nazvati: DR.SC.-02 – Prezime Ime pristupnika.doc

154




OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Natalija Ćurković, rođ. Grgić

Nositelj studija: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij psihologije




Ime i prezime majke i/ili oca: Miro i Jozefina Grgić

Datum i mjesto rođenja: 23.12.1982., Zagreb

Adresa: Lopašićeva 14, zagreb

Telefon/mobitel: 091/1503776




2010. – 2011. Sveučilište Massachusetts Amherst, Centar za edukacijska mjerenja, studijski boravak pod mentorstvom profesora Ronalda K. Hambletona2007. – Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Poslijediplomski doktorski studij psihologije2001. – 2006. Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, studij psihologije (zvanje: profesor psihologije i diplomirani psiholog)1997. – 2001. Ženska opća gimnazija1989. – 1997. Osnovna škola Bartola Kašića


Datumi 16.4.2007. - Ustanova zaposlenja Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanjaNaziv radnog mjesta Stručna suradnicaPodručje rada Istraživanje i razvoj u području psihometrijskih analiza rezultata testova znanja

Datumi studeni 2006. – travanj 2007. Ustanova zaposlenja Kineziološki fakultetNaziv radnog mjesta Vanjska suradnica Područje rada Osmišljavanje i izvođenje nastave iz Psihologije sporta


155

Datumi siječanj 2004 – rujan 2006Ustanova zaposlenja Centar za psihodijagnostičke instrumente, Filozofski fakultet, ZagrebNaziv radnog mjesta VolonterPodručje rada Standardizacija testova i rad na izradi banke testova

Datumi travanj 2003 – prosinac 2005Ustanova zaposlenja Hrabri telefonNaziv radnog mjesta VolonterPodručje rada Telefonsko savjetovanje zlostavljanje i zanemarene djece


Publikacije

Ćurković, N., Šabić, J. i Buljan Culej, J. (2010). Lista za procjenu kvalitete zadataka. Suvremena psihologija, 13, 257-273.

Curkovic, N., Sabic, J. & Buljan Culej, J. (2010). Comparison of Rasch Model and One Parameter Logistic Model on Croatian National Assessment Data. Testing International, 23, 11-12.

Curkovic, N., Sabic, J., Buljan Culej, J. & Elezovic, I. (2010). Immigrant status – same definition, different meaning. Comparative analysis of immigrant status in PISA 2006 in Croatia and UK. Testing International, 23, 12.

Cindrić,I., Andraka, M., Petravić, A., Šenjug Golub, A. i Ćurković, N. (2010). Kvalitativna analiza ispita provedenih 2008. godine u osnovnim školama. Engleski i njemački jezik. Zagreb: Biblioteka vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Vicković, I., Vrkljan, P. i Ćurković, N. (2010). Kvalitativna analiza ispita provedenih 2008. godine u osnovnim školama: fizika i kemija. Zagreb: Biblioteka vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Marković, N., Jemeršić, R., Ćurković, N. i Ivančić, I. (ur.) (2010). Kvalitativna analiza ispita provedenih 2008. godine u osnovnim školama. Izvješće o projektu - hrvatski jezik, priroda i društvo, matematika i integracija u razrednoj nastavi. Zagreb: Biblioteka vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Radanović, I., Ćurković, N., Bastić, M., Leniček, S., Furlan, Z., Španović, P. i Valjak, M. (2010). Kvalitativna analiza ispita provedenih 2008. godine u osnovnim školama: biologija. Zagreb: Biblioteka vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Ćurković, N. i Šabić, J. (2009). Psihometrijska analiza rezultata nacionalnih ispita – Nacionalne procjene postignuća. U: Fulgosi, S. i Gjeri, N. (ur.), Razvoj i strategija nacionalnih ispita. Izvješće o projektu (str. 122-127). Zagreb: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja .

Buljan Culej, J., Ćurković, N. i Šabić, J. (2009). Psihometrijska analiza nacionalnih ispita provedenih u trećim razredima gimnazijskih i četverogodišnjih strukovnih škola školska godina 2007./2008. Glavno izvješće. Zagreb: Biblioteka vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Grgić, N. (2007). Provjera metrijskih karakteristika upitnika AN1 i AN2 za učenike primijenjene prilikom provedbe nacionalnih ispita u veljači 2007. godine. U: Buljan Culej, J. i Francetić, V.(ur.), Nacionalni ispiti u II. razredima gimnazijskih programa provedenih 21. veljače 2007. godine. Zagreb: Biblioteka vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Konferencije i znanstveni skupovi

156

Curkovic, N. (2012). Which Cognitive Levels Do Knowledge Tests Really Measure? Comparison of Students, Teachers, and Test Makers Perspectives. Rad prihvaćen za konferenciju National Council on Measurement in Education, Vancoucer, 13.-17.4.2012.

Sabic, J., Curkovic, N. & Buljan Culej, J. (2010). Comparison of Classical Test Theory and Item Response Theory in Developing Knowledge Tests for Croatian National Assessment. Rad predstavljn na 27. Međunarodnoom kongresu primijenjene psihologije, 11.-16. srpnja 2010. Melbourne, Australia.

Elezovic, I., Curkovic, N., & Sabic, J. (2009). Adequacy of different Item response theory models in relation to item types. Rad predstavljen na Research Advancement for Sustainable Society Conference, 9.–10. listopada 2009., Zagreb, Hrvatska, Conference Proceedings.

Sabic, J., Curkovic, N., Elezovic, I. & Buljan Culej, J. (2009). Comparison of different question types used in the national exams. Poster predstavljen na 11. Europskoj konferenciji psihologije, 7.10. srpnja 2009. Oslo, Norveška. Abstracts: Poster sessions, str. 907.

Curkovic, N., Sabic, J., Elezovic, I. & Buljan Culej J. (2009). Comparison of Classical Test Theory and Item Response Theory in Analyzing Items of Knowledge Tests. Rad predstavljen na 19. Danima Ramira i Zorana Bujasa, 22.-25. travnja 2009. Program i sažetci, str. 105.

Bazdan, V., Habus-Korbar, A., Curkovic, N., Tretinjak, I. & Buljan Culej, J. (2008). National Assessments as a tool for improvement of the Education System - case study Croatia. Poster predstavljen na 6. Konferenciji "International Test Commission", 14.– 16. srpnja 2008, Liverpool, UK. Programme & Summaries, str. 81.

Curkovic, N., Bazdan, V., Habus-Korbar, A., Bezinovic, P. & Buljan Culej, J. (2008). Students' Stress and Expectations Related to National Exams. Poster predstavljen na 6. Konferenciji Coference " International Test Commission", 14. – 16. srpnja 2008, Liverpool, UK. Programme & Summaries, str. 89.

Curkovic, N., Pavlina, A. i Buljan Culej, J. (2008). Using focus groups in constructing knowledge test. Rad predstavljen na 16. danima Psihologije u Zadru, 29.-31. sviibnja 2008., Zadar, Hrvatska. Sažeci, str.. 48.

Bazdan, V., Tretinjak, I., Grgic, N. & Habus-Korbar, A. (2007). Methodology for Data Collection and Analysis with a View toward Continuous Evaluation and Improvement of the Croatian Secondary Education System. Poster predstavljen na 29. Međunarodnoj konferenciji informacijske tehnologije "Interfaces" 25.-29. lipnja 2007. Cavtat, Hrvatska. Conference Proceedings.

Grgic, N. (2007). Student Assessment in Croatia - Methodology of test validation. rad predstavljen na konferenciji "Research Advancement for Sustainable Society Conference", 19. – 20. listopada 2007. Zagreb, Hrvatska, Conference Proceedings.


Hrvatski: Provjera postavki modificirane Bloomove taksonomije u području matematike

Engleski: Properties validation for the modified Bloom's taxonomy in the field of Mathematics


157

Područje/polje: Psihologija / Školska psihologija i psihologija obrazovanja



Prvi mentor: izv. prof. dr.sc. Damir Ljubotina

Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za psihologiju

[email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

Ljubotina,D. (2011). Novi testovi kognitivnih sposobnosti i njihova psihometrijska validacija. 20. Dani Ramira i Zorana Bujasa, knjiga sažetaka. Čorkalo Biruški, D. i Vukasović, T. (ur.).Zagreb : Naklada Slap, 2011.str. 47.

Ljubotina, D. (2011). Influence of item format on psychometric properties and latent structure of composite tests 20. Dani Ramira i Zorana Bujasa, knjiga sažetaka. Čorkalo Biruški, D. i Vukasović, T. (ur.).Zagreb : Naklada Slap, 2011. str. 41.

Priebe, S., Janković Gavrilović, J., Matanov, A., Frančišković, T., Knežević, G., Ljubotina, Damir., Bravo Mehmedbašić, A. i Schützwoh, M. (2010). Treatment Outcomes and Costs at Specialized Centers for the Treatment of PTSD After the War in Former Yugoslavia. Psychiatric services. 61, 598-604.

Galić, R. Ljubotina, D., Matić, R., Matešković, D. i Ninić, A. (2009). Mladi i sigurnost - osjećaju li se mladi sigurno u gradu Zagrebu. Zagreb: Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Družić Ljubotina, Olja; Ljubotina, Damir. Attributions of poverty among social work and non-social work students in Croatia. Croatian Medical Journal. 48, 741-749.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Bloomova taksonomija (BT) je okvir za klasifikaciju obrazovnih ishoda koji se koristi pri razvoju kurikuluma, izradi testova i organizaciji procesa poučavanja. Iako je to jedan od najutjecajnih modela u području obrazovanja, karakteristike taksonomije nedovoljno su istražene te različita ispitivanja upućuju na njenu upitnu valjanost. BT se u svom modificiranom obliku koristi kao središnji model pri izradi testova na hrvatskoj Državnoj maturi. Modifikacija se sastoji u reduciranju BT na prve tri od šest postojećih kognitivnih razina. U predloženom se istraživanju problemu valjanosti modificirane BT pristupa na inovativan i metodološki složen način. Nadalje, istraživanje će biti provedeno u području matematike gdje je spomenuti model ranije bio slabo zastupljen, kako u praksi, tako i u istraživanjima. Time se nastoji unaprijediti spoznaje o valjanosti konstrukta BT te razviti cjelovit pristup problemu ispitivanja i mjerenja različitih kognitivnih razina. Ovo će istraživanje pružiti dublji uvid i u karakteristike ispita iz Matematike na Državnoj maturi koji je obavezan za sve učenike hrvatskih gimnazija.


Bloom's Taxonomy (BT) is a classification of learning objectives used in a curriculum development, test construction and organization of a learning process. Although it is one of the most infuental educational models, its properties are insufficiently examined. Also, previous research indicate the lack of BT's validity. The modified version of the BT is employed as a central model for the test development within the Croatian State matura. The modification consists in a reduction of the BT into its first three of six existing

158

cognitive levels. In the proposed research, properties validation of the modified BT will be done in an innovative and methodologically complex way. Furthermore, the research will be conducted in the field of mathematics in which the model has been poorly represented, both in practice and research. This aims to improve understanding of the BT validity and to develop a holistic approach in testing and measuring different cognitive levels. This research will also provide a deeper insight into the characteristics of the State matura Math exam, which is mandatory for all the Croatian grammar schools students.


Bloomova taksonomija (BT) je klasifikacija koja obrazovne ishode dijeli s obzirom na pretpostavljene kognitivne procese koji stoje u pozadini ostvarivanja tih ishoda. U osnovi ove klasifikacije nalazi se šest kognitivnih procesa koji su redom: znanje, razumijevanje, primjena, analiza, sinteza i evaluacija. Sve kategorije, osim prve, znanja, imenovane su zajedničkim imenom „sposobnosti i vještine“. BT podrazumijeva da je znanje uključeno u svaku od kategorija sposobnosti i vještina jer efektivna primjena bilo koje od tih kategorija zahtijeva i određeno znanje. Pretpostavka je da kategorije na kontinuumu čine kumulativnu hijerarhijsku strukturu (Anderson i Krathwohl, 2001). Postojanje ovog okvira ima više značajnih posljedica i to na čitav sustav u kojem se odvija obrazovni proces, od eksperata koji odlučuju o kurikulumu, preko učitelja do učenika. Autori BT vjerovali su da stvaranje jednog zajedničkog okvira kojim bi se klasificirali željeni ishodi obrazovnog procesa može doprinijeti pozitivnoj promjeni i razvoju u pisanju zadataka za velike procjene postignuća te da se može utjecati na procedure u testiranju kao i na stvaranje novih ideja i paradigmi unutar područja testiranja. Jedan od primarnih ciljeva BT bio je upozoriti sve sudionike obrazovnog procesa da jednostavno upamćivanje činjenica i njihovo ispitivanje u obliku prepoznavanja i dosjećanja nije jedini cilj obrazovanja. BT je ubrzo po svom nastanku doživjela široku primjenu te je bila vrlo prihvaćena među stručnjacima i praktičarima. Stoga već od njenih početaka nastaju brojni istraživački radovi kojima je cilj bio utvrditi na koji se sve način Taksonomija može primijeniti te kako ju inkorporirati u specifičnosti pojedinih obrazovnih područja te se pomoću različitih metodoloških pristupa pokušavalo ispitati je li struktura BT doista hijerarhijska te je li uistinu moguće konstruirati testove koji mjere šest različitih kognitivnih procesa. Jedno od najranijih i najvažnijih istraživanja bilo je ono Kroppa i Stokera (1966) koje su drugi autori često kasnije replicirali ili su im rezultati ovog istraživanja bili polazište za osmišljavanje novih metodologija ispitivanja valjanosti BT. Autori su konstruirali četiri testa koja su se sastojala od šest subtestova. Svaki od subtestova konstruiran je s ciljem da mjeri jednu kognitivnu razinu po BT. Ovi testovi bili su primijenjeni na učenicima od 15 do 17 godina. Osim testova znanja, učenici su bili ispitani i baterijom testova inteligencije. Kropp i Stoker su potvrdili kumulativnu hijerarhijske strukturu za prve četiri razine te su uočili rastuće korelacije između rezultata na subtestovima i g-faktora kako su razine subtestova rasle. Madaus, Woods i Nuttal (1973) su preuzeli rezultate testova iz istraživanja Kroppa i Stokera (1966) te su koristili kauzalno modeliranje pri ispitivanju odnosa između rezultata na testovima znanja i g-faktora inteligencije. Dobili su model u obliku Y gdje bazu čine prve tri razine, odnosno znanje, razumijevanje i primjena. Nakon toga jedna grana ide od primjene do analize, a druga od primjene do sinteze i evaluacije. Zaključili su kako se dobiveni Y oblik modela može poistovjetiti s Cattellovom fluidnom i kristaliziranom inteligencijom pri čemu grana koja polazi od prve tri razine i završava analizom aproksimira kristaliziranu inteligenciju, a grana u kojoj su sinteza i evaluacija mogle može se poistovjetiti s fluidnom inteligencijom. Ovakvi rezultati potvrđeni su u istraživanju Millera, Snowmana i O'Harae iz 1979. Smith je u svojoj studiji iz 1970. pokazao da se BT može podijeliti u dva dijela, prvi u kojem su prve četiri kognitivne kategorije (znanje, razumijevanje, primjena, analiza) te drugi u kojem su posljednje dvije kategorije, sinteza i evaluacija (Smith, 1972). Ovakvu raspodjelu dobio je temeljem povezivanja pojedinih kategorija Bloomove taksonomije sa inteligencijom i kreativnošću pri čemu se pokazalo da prvi dio korelira sa samo s inteligencijom, a drugi i sa inteligencijom i sa kreativnošću. Webb, Cizek i Kalohn (1993) koristili su testove iz medicine konstruirane na temelju pojednostavljene BT s tri razine: razumijevanjem, primjenom i analizom. Faktorskom analizom utvrđen je jedan faktor. Gierl (1997) proveo je kvalitativno istraživanje u kojem je 30 učenika sedmog razreda rješavalo ispit iz matematike tako da su nakon svakog riješenog zadatka trebali obrazložiti načine i strategije rješavanja zadataka. Svi su odgovori bili snimani i nakon toga analizirani prema Bloomovom sistemu. Pritom je Gierl koristio samo prve tri Bloomove razine: znanje, razumijevanje i primjenu budući da su zadatci ranije bili klasificirani s obzirom na te tri razine. Dobiveno je da su slaganja između učeničkih protokola i kognitivnih razina pridijeljenih od strane sastavljača zadataka 54%. Lipscomb (2001) je dvjema skupinama procjenjivača dao da ocjenjuju skupinu od osamnaest zadataka. Jedna grupa je ocjenjivala prema BT, a druga prema šest stupnjeva semantičkog diferencijala „jednostavno-složeno“. Usporedba distribucija procjena napravljena pomoću hi-kvadrata pokazala je njihovu visoku podudarnost. Lipscomb zaključuje kako BT ne predstavlja napredak u odnosu na termine „jednostavno-složeno“. Unatoč istraživanjima koja uglavnom nisu potvrđivala zamišljenu strukturu BT, ona je uzimala sve više maha u praksi te

159

je postala jedan od najutjecajnijih modela u psihologiji obrazovanja (Booker, 2008). Tako je ona postala središnjim modelom pri konstrukciji zadataka za ispite hrvatske Državne mature. Iako su brojni teoretičari obrazovanja predlagali napuštanje BT kao i drugih iz nje proizišlih klasifikacija (npr. Wineburg i Schneider, 2009), suvremeni istraživači (npr. Gorin, 2006; Rupp, 2007) smatraju da nije toliko problematična sama taksonomija koliko njeno korištenje. Stoga oni predlažu korištenje BT već prilikom sastavljanja zadataka, a ne samo post-hoc kod njihove klasifikacije što se uobičajeno radi. Nadalje, oni tvrde da se složenijim metodološkim postupcima koji uključuju upotrebu Teorije odgovora na zadatak može preciznije klasificirati zadatke u kategorije. Isto tako, suvremeni istraživači ističu važnost kvalitativnih metoda u istraživanju koje se kognitivne razine doista koriste prilikom rješavanja zadataka (Daniel i Embretson, 2010). Zaključno se može reći da za mjerenje znanja u 21. stoljeću taksonomije poput Bloomove jesu potrebne. O tome govori i činjenica da je najveće međunarodno istraživanje poznavanja prirodoslovlja-TIMSS u svom posljednjem ciklusu 2011. godine pri izradi testova koristilo modifikaciju BT. Međutim, očito je potrebno osuvremeniti metodologiju ispitivanja karakteristika i valjanosti BT. Nadalje, većina ranijih istraživanja koristila je samo jedan metodološki pristup u ispitivanju valjanosti BT te se čini korisnim na jedno te istim zadatcima i rezultatima koristiti različite metodološke pristupe kako bi se dobio cjelovit uvid u funkcioniranje i primjenjivost originalne BT kao i njenih brojnih modifikacija.


Cilj je istraživanja provesti cjelovito ispitivanje valjanosti modificirane BT pomoću kombinacije kvantitativne i kvalitativne metodologije. Na temelju općeg cilja formulirani su sljedeći problemi i hipoteze: 1.Ispitati konstruktnu valjanost BT. Očekuje se da će tehnike strukturalnog modeliranja pokazati postojanje tri kumulativno-hijerarhijske kognitivne razine 2.Ispitati odnos težine zadataka izražene preko karakterističnih krivulja zadataka i njihove pretpostavljene kognitivne razine. Očekuje se da će taj odnos biti pozitivan, tj. da će teži zadatci biti oni koji ispituju više razine i obratno.3.Ispitati pojavnu valjanosti BT. Očekuje se da će klasifikacija zadataka od strane srednjoškolskih nastavnika matematike biti sukladna onoj učinjenoj od sastavljača ispita.4. Ispitati koje kognitivne razine učenici doista koriste prilikom rješavanja zadataka. Očekuje se da će utvrđene kognitivne razine biti u suglasju s procijenjenim razinama koje su napravili sastavljači ispita.


S obzirom na navedene probleme, istraživanje se može definirati kao korelacijsko s kombinacijom kvantitativnih i kvalitativnih postupaka. Temeljni instrument istraživanja biti će ispit iz Matematike na višoj razini primijenjen na ljetnom roku Državne mature 2010. godine (N=9626). Ostali instrumenti, metode i sudionici istraživanja biti će prikazani u odnosu na postavljene probleme. 1. Konstruktna valjanost BT biti će ispitana na temelju rezultata dobivenih primjenom ispita iz Matematike. Da bi se ispitalo postojanje hijerarhijske trorazinske strukture, biti će korištene tehnike strukturalnog modeliranja. Prvo će biti formirane tri kompozitne varijable sačinjene zbrajanjem varijabli zadataka koji prema procjeni sastavljača ispita ispituju pojedinu kognitivnu razinu. Dakle, biti će zbrojeni zadatci prve, druge i treće razine u tri zasebne varijable. Potom će na tim kompozitnim varijablama biti provedena analiza traga kako bi se utvrdio oblik povezanosti među njima. Zatim će biti provedene analize latentnog prostora kojima će biti ispitano koje latentne varijable stoje u pozadini rješavanja zadataka. Budući da su zadatci u ispitu Državne mature pretežno dihotomni, a da tehnike strukturalnog modeliranja zahtijevaju intervalne skale (Kline, 2011), zadatci će biti grupirani metodom ujednačavanja prema težini i diskriminativnosti (Bandalos i Finney, 2001; Little, Cunningham, Shahar i Wideman, 2002). S tako grupiranim zadatcima bit će prvo provedena konfirmatorna faktorska analiza kako bi se utvrdilo postojanje tri latentne varijable, odnosno tri kognitivne razine. Ukoliko se potvrdi postojanje tri latentne varijable, pomoću dva strukturalno-regresijska modela biti će ispitana priroda odnosa među njima. Prvi model biti će latentno rastući i on će ispitivati pretpostavljenu strukturalno-hijerarhijsku strukturu. Drugim modelom ispitat će se postojanje hijerarhijskog modela u kojem se na prvoj razini nalazi opće znanje matematike, a na drugoj razini se nalaze tri latentne varijable kognitivnih razina. Ovaj model proizlazi iz nekolicine istraživanja koja su u sličnim ispitivanjima dobivala generalni faktor. Ukoliko se potvrdi postojanje modela s tri latentne varijable, on će biti krosvalidiran na manjim subuzorcima. Sve navedene analize biti će provedene u programskom paketu LISREL 8.8. 2. Funkcija pretpostavljenih kognitivnih razina i težine zadataka biti će ispitana tako da će zadatci biti klasificirani na temelju težina izraženih pomoću karakterističnih krivulja dobivenih u okviru Teorije odgovora na zadatak (TOZ). Upotreba TOZ modela u ovakvom tipu ispitivanja predstavlja novost te je ona u skladu s preporukama suvremenih kognitivističkih istraživanja (npr. Leighton i Gierl, 2007). TOZ se temelji na dva osnovna principa: (I) odgovor na svakom zadatku može se objasniti grupom čimbenika koji imaju zajednički naziv - osobina, latentno svojstvo ili sposobnost, (II) funkcija zadatka ili karakteristične krivulja zadatka (eng. item characteristic curve-ICC) definira odnos između ispitanikovog učinka na zadatku i latentne varijable koja je u pozadini tog zadatka (Hambleton, Swaminathan, i Rogers, 1991). Latentna varijabla obično naziva sposobnost ili osobina (eng. ability ili trait), a izražava se grčkim


160

slovom (theta). Karakteristična krivulja zadatka ima oblik monotono rastuće krivulje. Ključne karakteristike TOZ-a poznate su kao invarijantnost parametara sposobnosti i invarijantnost parametara zadataka. Značenje pojmova je da se mjera sposobnosti ispitanika i parametri zadataka ne mijenjaju ovisno o različitim uzorcima ispitanika ili zadataka. Očekuje se da ispitanici s bolje razvijenim sposobnostima će imati veću vjerojatnost za davanje točnog odgovora od onih sa slabijim sposobnosti (de Ayala, 2008). Pomoću specijaliziranoga softvera PARSCALE biti će izračunati parametri težine za svaki zadatak i odgovarajuća krivulja zadatka. Potom će zadatci biti podijeljeni u tri skupine s obzirom na težinu: teške, srednje teške i lake zadatke. Takva podjela zadataka biti će uspoređena s pretpostavljanom klasifikacijom prema BT te će odnos ove dvije kvalifikacije biti izražen funkcijom. 3. Prilikom istraživanja pojavne valjanosti BT biti će ispitani srednjoškolski profesori matematike, sudionici Državnog skupa nastavnika matematike koji svake godine organizira Agencija za odgoj i obrazovanje. Očekuje se da će ih biti oko sto. Njihov zadatak biti će da pored svakog zadatka u ispitu iz Matematike odaberu jednu od tri ponuđene kognitivne razine za koju misle da taj zadatak ispituje. Dobiveni odgovori biti će uspoređeni s klasifikacijom koju je napravila skupina koja je izradila ispit i koja se educirala za primjenu BT. 4. Da bi se ispitao četvrti problem, biti će primijenjena metoda razmišljanja naglas (eng. think-aloud), odnosno skupina učenika zagrebačke V. gimnazije rješavati će zadatke ispita iz Matematike naglas. Kako bi se provjerila razumljivost upute i utvrdilo trajanje ispitivanja te je li potrebno uvođenje pauze za vrijeme ispitivanja, biti će provedeno predispitivanje. Predispitivanje će biti provedeno u drugom polugodištu 4. razreda gimnazije na četvero učenika. Dvoje učenika imati će uputu koja će sugerirati istovremeno rješavanje zadataka i izvještavanje o načinima rješavanja, a drugih dvoje učenika prvo će rješavati svaki pojedini zadatak, a potom će izvijestiti o načinu rješavanja. Uputa za glavno ispitivanje biti će odabrana na temelju rezultata provedbe predispitivanja te na temelju dojmova sudionika. Oni će po ispitivanju biti upitani da iskažu svoje komentare koliko im je ispitivanje bilo teško te koliko su vjerno uspjeli prenijeti svoje misaone procese. Glavno ispitivanje biti će provedeno na 14 učenika 4. razreda koji se pripremaju za pristupanje državnoj maturi. Od navedenih 14 učenika pola će biti muškog, a pola ženskoga spola. Polovica učenika muškoga i polovica ženskoga spola biti će u prosjeku vrlo dobri ili dobri iz matematike, a polovica će biti odlični. Izbor učenika biti će napravljen uz pomoć školskoga psihologa. Učenici će prethodno potpisati spremnost na suradnju u istraživanju. Za svoje sudjelovanje biti će nagrađeni nenovčanim darom u iznosu od 50 kuna. Tijekom rješavanja ispita učenički odgovori biti će snimani, a nakon toga će biti napravljeni transkripti koji će zatim biti sadržajno analizirani. Analiza će se temeljiti na glagolima koje su učenici koristili prilikom opisivanja svojih mentalnih procesa, a koji čine osnovicu BT (Anderson i Krathwohl, 2001; Bloom, 1956). Analizom će biti uspoređene kognitivne razine dobivene rješavanjem zadataka naglas s razinama koje su sastavljači zadataka predvidjeli.


Očekivani znanstveni i praktični doprinosi predloženog istraživanja sastoje se od: • osmišljavanja cjelovitog i metodološki inovativanog pristupa problemu valjanosti BT uz korištenje suvremenih pristupa i metoda poput Teorije odgovora na zadatak, strukturalnog modeliranja i kvalitativne metodologije;• ispitivanja valjanosti BT u sklopu realne primjene, a ne uz pomoć testova izrađenih u eksperimentalne svrhe;• pomoći u razumijevanju primjenjivosti BT u području matematike, a ne narativnih predmeta što je dosada uglavnom bio slučaj;• detaljne analiza sadržajnih, kognitivnih i psihometrijskih karakteristika ispita iz Matematike s Državne mature.


Anderson, L. i Krathwohl, D.R. (Eds.). (2001). A Taxonomy for Learning, Teaching and Assessing. A Revision of Bloom's Taxonomy of Educational Objectives. New York : Longman. Bandalos, D.L. i Finney,S.J. (2001). Item parceling issues in structural equating modeling. U G.A. Marcoulides i R.E. Schumacker (Ur.), New developments and techniques in structural equation modeling (str.269-296). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates, Inc. Bloom, B.S. (1956). Taxonomy of educational objectives book 1: cognitive domain. New York, NY: Longman. Booker, M.J. (2008). A Roof without Walls: Benjamin Bloom’s Taxonomy and the Misdirection of American Education. Acad. Quest. 20, 347–355. Cizek, G.J, Webb, L.C. i Kalohn, J.C. (1993). The Use of Cognitive Taxonomies in Licensure and Certification Test Development: Reasonable or Customary? Evaluation & the Health Professions. 18, 77-91. Daniel, R.C. i Embretson, S.E. Designing cognitive complexity in mathematical problem-solving items. Applied Psychological Measurement, 34, 348-364. De Ayala, R.J. (2008). The theory and practice of item response theory. New York, NY: The Guilford Press. Gorin, J. S. (2006). Test design with cognition in mind. Educational Measurement: Issues and Practice, 25, 21–36.Hambleton, R.K., Swaminathan, H. i Rogers, H. J. (1991). Fundamentals of item response theory. Newbury Park, CA: Sage Publications, Inc.

161

Kline, R. B. (2011). Principles and practice of structural equation modeling. Third edition. New York: The Guilford Press. Kropp, R.P. i Stoker, H.W. (1966). The Construction and Validation of Tests of the Cognitive Processes as Described in the Taxonomy of Educational Objectives. Tallahassee: Florida State University. Leighton, J. P. i Gierl, M. J. (2007). Defining and evaluating models of cognition used in educational measurement to make inferences about examinees’ thinking processes. Educational Measurement: Issues and Practice, 26, 3–16.Lipscomb, J.W., Jr. (2001). Is Bloom’s Taxonomy Better than Intuitive Judging for Classifying Test Questions? Education, 106, 102-107. Little, T.D., Cunningham,W.A., Shahar, G. i Widaman,K.F. (2002). To parcel or not to parcel: exploring the question, weighing the merits? Structural Equation Modeling, 9, 151–173.Madaus, G,F., Woods, E.M. i Nuttall, R.L. (1973). A Causal Model Analysis of Bloom’s Taxonomy. American Educational Research Journal, 10, 253-262. Miller, W.G., Snowman, J. i O'Hara, T. (1979). Application of Alternative Statistical Techniques to Examine the Hierarchical Ordering in Bloom's Taxonomy. American Educational Research Journal, 16, 241-248.Rupp, A. (2007). Unique characteristics of cognitive diagnosis models. Paper presented at the Annual Meeting of the National Council on Measurement in Education, Chicago, IL.Smith, I.L. (1972). Validity of test of the cognitive processes. Paper presented at the Annual Meeting of the American Educational Research Association, Chicago, Illinos. Wineburg, S. i Schneider, J. (2009). Inverting Bloom's Taxonomy. http://21k12blog.net/2009/10/28/ed-weeks-inverting-blooms-taxonomy-by-wineburg-and-schneider/ (4.8.2011.)


15000kn




Razvoj i primjena novih metodologija u provjeri valjanosti Bloomove taksonomije kognitivnih razina (Hrvatska zaklada za znanost; Program: Stipendije za doktorande)

Natalija Ćurković




Sjednica Etičkog

162

povjerenstva na kojoj je odobren prijedlog istraživanja54



Potpis


Potpis


Potpis Natalija Ćurković


IZJAVA


U Zagrebu, 22.12.2011. Potpis Natalija Ćurković


M.P.


163


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Natalija Ćurković

Nositelj studija: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij psihologije



Jezik pisanja rada: Hrvatski

Hrvatski Provjera postavki modificirane Bloomove taksonomije u području matematike

Engleski Properties validation for the modified Bloom's taxonomy in the field of Mathematics

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): Psihologija / Školska psihologija i psihologija obrazovanja

MENTOR(I)


Prvi mentor: prof. dr. sc. Damir LjubotinaOdsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1. prof. dr. sc. Damir Ljubotina

Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

2. prof. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović

Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja, Institut za društvena istraživanja, Hrvatska

[email protected]

3. prof. dr. sc. Vesna Vlahović Štetić

Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


164


Sjednica Vijeća poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 6. veljače 2012. (Klasa: 643-02/11-10/1, Urbroj: 3804-850-12-5); točka 23.



Kandidatkinja Natalija Ćurković održala je obranu teme i nacrta doktorskoga rada 18.06.2008. u prostorijama Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Obrani je nazočilo povjerenstvo u sastavu: prof. dr.sc. Damir Ljubotina, prof. dr.sc. Vlasta Vizek Vidović i prof. dr. sc. Vesna Vlahović Štetić. Natalija Ćurković imala je na raspolaganju 20 min da izloži temu i nacrt istraživanja doktorskoga rada. Nakon prezentacije uslijedila je rasprava. Tijekom rasprave kandidatkinja je pokazala izvrsno poznavanje i razumijevanje područja iz kojega proizlazi tema doktorskog rada.

Povjerenstvo je jednoglasno pozitivno ocijenilo konačnu temu doktorskog rada Natalije Ćurković, čime je postupak javne obrane završen.


Vijeće poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta, imenovalo nas je, a Fakultetsko vijeće potvrdilo članovima stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Natalije Ćurković, prof. predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskog studija psihologije i prihvaćanje teme pod naslovom

Provjera postavki modificirane Bloomove taksonomije u području matematikeNa osnovi pregleda dostavljene nam prijave (obrazac DR.SC.-01) s prilozima, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE1. Izvorni znanstveni doprinos

Analizom obrazloženja teme doktorskog rada, moguće je zaključiti kako postavljeni problemi istraživanja predstavljaju doprinos razumijevanju valjanosti modificirane Bloomove taksonomije kognitivnih razina, posebice u području matematike. Iako je Bloomova taksonomija jedan od najutjecajnijih modela u području obrazovanja, karakteristike taksonomije nedovoljno su istražene te različita ispitivanja upućuju na njenu upitnu valjanost.

U predloženom se istraživanju problemu valjanosti modificirane Bloomove taksonomije pristupa na inovativan i metodološki složen način koji uključuje uporabu suvremenih pristupa i metoda poput Teorije odgovora na zadatak, strukturalnog modeliranja i kvalitativne metodologije. Nadalje, istraživanje će biti provedeno u području matematike gdje je spomenuti model ranije bio slabo zastupljen, kako u praksi, tako i u istraživanjima. Time se nastoji unaprijediti spoznaje o valjanosti konstrukta Bloomove taksonomije te razviti cjelovit pristup problemu ispitivanja i mjerenja različitih kognitivnih razina na testovima znanja. Ovo će istraživanje pružiti dublji uvid i u sadržajne, kognitivne i psihometrijske karakteristike ispita iz Matematike na Državnoj maturi koji je obavezan za sve učenike hrvatskih gimnazija. Rezultati ovoga istraživanja značajni su za daljnji razvoj sustava vrednovanja u hrvatskom obrazovnom sustavu.

2. Ocjena izvedivosti Tema doktorskoga rada razrađena je kroz četiri glavna problema koji zahtijevaju četiri različita metodološka pristupa. Samo se istraživanje može podijeliti u četiri etapa. Predviđeni slijed etapa logičan je i dobro razrađen te usklađen s provedbom Državne mature uz koju je istraživanje vezano. Kandidatkinja Natalija Ćurković ishodila je sve potrebne dozvole za rad s učenicima zagrebačke V. gimnazije te za ispitivanje nastavnika na Državnom skupu nastavnika matematike. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja dopustio je i omogućio pristup podatcima s Državne mature.

Budući da Natalija Ćurković posljednjih pet godina sustavno radi na projektima vezanim uz problematiku vanjskoga vrednovanja obrazovanja, vrlo je dobro upoznata s dosadašnjima spoznajama iz područja koje obrađuje predložena tema doktorskog rada. Nadalje, Natalija Ćurković je sudjelovala na brojnim edukacijama te je svoja znanja iz metodoloških i analitičkih vještina godinu dana usavršavala na Sveučilištu Massachusetts u Centru za edukacijska mjerenja pod mentorstvom profesora Ronalda Hambletona.

Temeljem svih navedenih činjenica povjerenstvo smatra da je predložena tema doktorskoga rada u potpunosti izvediva.


Na osnovi navedenog obrazloženja te poznavanja znanstvenog i stručnog rada kandidatkinje, povjerenstvo zaključuje da Natalija Ćurković, prof. ispunjava sve uvjete za prihvaćanje teme doktorskog rada i pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti. Stoga povjerenstvo predlaže Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se

165

predložena tema pod naslovom: Provjera postavki modificirane Bloomove taksonomije u području matematike prihvati kao tema doktorskog rada, a za mentora se imenuje prof. dr. sc. Damir Ljubotina.


-


-


2012.; zimski semestar


Potpis




1. prof. dr .sc.Damir Ljubotina

(predsjednik Povjerenstva)

2. prof. dr .sc. Vlasta Vizek Vidović

3. prof. dr. sc. Vesna Vlahović Štetić

4.

5.

U Zagrebu, 23.02.2012. M.P.

166


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Dipl. pov. um. Sofija Sorić


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu




Ime i prezime majke i/ili oca: Ivan i Miroslava Sorić

Datum i mjesto rođenja: 04. 12. 1975. Zadar

Adresa: Preko 83, 23273 Preko

Telefon/mobitel: 095 9068152


ŽIVOTOPIS DOKTORANDA/DOKTORANDICEObrazovanje(kronološki od novijeg k starijem datumu):

1995-2003 Studij povijesti umjetnosti i talijanskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru1990-1994 Opća gimnazija "Vladimir Nazor" u Zadru1982-1990 Osnovna škola "Valentin Klarin" u Preku


2009 Asistent na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru2004-2010 Znanstveni novak na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru na projektima "Srednjovjekovna umjetnička baština sjeverne Dalmacije" (2004-2007), "Umjetnička baština Dalmacije od 12. do 16. stoljeća" (2007-2009) glavnog istraživača prof. dr. sc. Emila Hilje2000-2003 Sezonski rad u Galeriji HADLU "Kapetanova kula" u Zadru


167



1. Emil Hilje – Sofija Sorić, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Ugljanu, Toponimija otoka Ugljana, Zadar, 2007., str. 101-131.2. Sofija Sorić, Utvrđeni ljetnikovac obitelji de Soppe na Bapcu, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 50, Zadar, 2008., str. 47-62.3. Sofija Sorić, Ladanjske građevine obitelji Čmelić na otoku Ravi (Dvorić u Maloj Ravi i Kućina u uvali Pavajsko), Otok Rava, Zadar, 2008., str. 397-404.4. Sofija Sorić, Spomenici povijesnoga graditeljstva na otoku Vrgadi, Toponimija otoka Vrgade, Zadar, 2009., str. 69-78.5. Kristijan Juran – Sofija Sorić, Spomenici sakralnog graditeljstva na otoku Murteru, Toponimija otoka Murtera, Zadar, 2010, str. 97-121.6. Sofija Sorić, Parnica između zadarskog trgovca Venturina i marangona Alegreta Velikog iz razdoblja od 1477. do 1482. godine, Umjetnost i naručitelji, Zbornik Dana Cvite Fiskovića III, Zagreb, 2010, str. 25-36.Znanstveni skupovi:1. "Social and cultural history of the Jews on the eastern Adriatic coast: The Jews and the sea", međunarodna konferencija Centra za mediteranske studije (Dubrovnik, 10. – 12. rujna 2006. godine). Podnesak: The Location of Jewish Houses in Zadar in the 16th Century.2. IX. Dani Cvite Fiskovića (Orebići - Korčula, 04. - 07. listopada 2005. godine). Podnesak: Kaštel Sv. Mihovila na Ugljanu. 3. Otok Rava (Rava - Zadar, 23. lipnja 2008. godine). Podnesak: Ladanjske građevine obitelji Čmelić na Ravi. 4. XI. Dani Cvite Fiskovića (Orebići - Korčula, 17.- 20. rujna 2008. godine). Podnesak: Parnica između zadarskog trgovca Venturina i marangona Alegreta Velikog iz 1477-1482. godine.


Hrvatski: Ladanjsko graditeljstvo na zadarskom otočju do 18. stoljeća

Engleski: Country House Architecture in Zadar Archipelago untill 18th Century


Područje/polje: Humanističke znanosti / Povijest umjetnosti



Prvi mentor: Prof. dr. sc. Emil Hilje Sveučilište u Zadru, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor:


Emil Hilje, Ljetnikovac Venturina Pacijeva iz Cesene na Pašmanu, Kultura ladanja, Zbornik dana Cvite Fiskovića I, Zagreb, 2006., str. 33-40.Emil Hilje, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pašmanu, Toponimija otoka Pašmana, Zadar, 2006., str. 63-86.Emil Hilje, Gradnja kaštela u Ražancu 1507. godine, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 50, Zadar, 2008., str. 119-145.Emil Hilje, Spomenici povijesnoga graditeljstva na otoku Pagu, Toponimija otoka Paga, Zadar, 2011, str. 93-180.

Prvi mentor:

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME

168


Ladanjsko graditeljstvo dosad nije zauzimalo značajno mjesto u proučavanju graditeljske baštine zadarskog kraja. Poduzeta preliminarna istraživanja ukazuju na korpus od četrdesetak neobjavljenih ili posve nepoznatih ladanjskih građevina na zadarskom otočju, a neistraženi arhivski izvori donose niz podataka o nestalim građevinama, njihovom izvornom izgledu i njihovim vlasnicima. Nameće se potreba za sustavnim istraživanjem, analizom i interpretacijom spomenute građe te njenim uvrštenjem u korpus ladanjskog graditeljstva na našoj obali, kao značajnog segmenta renesansnog i baroknog graditeljstva. Objavljivanje korpusa ladanjskog graditeljstva doprinijet će poznavanju kulture ladanja na zadarskom i širem području naše obale, kao i popularizaciji tih građevina unutar lokalnih zajednica, što je uvjet za njihovo očuvanje, obnovu i revitalizaciju. Potonje se, zbog lošeg stanja većine spomenika, nameće upravo kao nužnost.


Country house architecture hasn’t played a significant role in previous researches of the architectural heritage in the Zadar region. Preliminary researches indicate the existence of about forty buildings scattered around Zadar archipelago that are still unpublished or utterly unknown to the scholars and unpublished archival sources bring a number of information related to destroyed buildings. Evident is the need for a methodical research, analysis and interpretation of the material and its integration in the body of country house architecture of the Croatian shore and its recognition as a significant segment of the Renaissance and Baroque architecture. Publishing the material will improve our knowledge related to the country house culture in Zadar region and Croatian shore, and to the popularization of these buildings in local communities which is the prerequisite of their preservation, reconstruction and revitalization. These have become prerogatives, mostly because of the deprived condition of the largest number of these monuments.


169

Zapuštenost graditeljske, kao i svake druge kulturne baštine zadarskih otoka, jedan je od pokretačkih motiva ovog istraživanja. Zadarski arhipelag, kao brojnija otočna skupina na Jadranu, uz iznimne prirodne ljepote, pruža mnoge razloge za istraživanje njegovih povijesnih, gospodarskih i kulturnih značajki. Zadarsko otočje oduvijek je bilo dijelom užeg gradskog teritorija te je imalo ključnu ulogu u formiranju Zadra kao sigurne luke u sustavu istočnojadranske dužobalne plovidbe, čiji se značaj osobito isticao u onim povijesnim razdobljima u kojima su kopneni putovi ugroženi ratnim neprilikama. Graditeljska baština, često jedini svjedok značaja nekoga područja, do danas je na zadarskom otočju nedovoljno istražena i valorizirana, a uključuje široki repertoar građevnih tipova, od brojnih rimskih vila, preko bizantskih utvrda i sakralnih zdanja srednjeg i novog vijeka pa sve do takozvane male arhitekture seoskih aglomeracija. U neistraženu skupinu građevina spada i ladanjska arhitektura svih razdoblja, od rimskih vila rustika do novovjekovnih ljetnikovaca. Vremensko okvir ovog istraživanja temeljit će se na sačuvanim spomenicima, koji se mogu datirati u razdoblje od kraja 14. pa sve do kraja 17. stoljeća. Naime, arhitektura ranijih razdoblja nije sačuvana (ona antička pretpostavlja podrobna arheološka istraživanja prije bilo kakvog pokušaja povijesnoumjetničke interpretacije), dok ona koja je nastajala u kasnijim stoljećima, uslijed opadanja privredne važnosti zadarskih otoka, ne pokazuje osobiti pomak u pogledu kvalitete. Prostorne odrednice teme temelje se na činjenici da su zadarski otoci u razdoblju u kojem ladanjska arhitektura bilježi svoja najznačajnija ostvarenja na području Dalmacije (15.-17. stoljeće) bili jedini sigurni prostori na kojima se mogla pojaviti ladanjska izgradnja, dok je susjedno kopno bilo izloženo stalnim ratnim pustošenjima. Pod pojmom ladanjske izgradnje obuhvatit će se različiti vidovi izgradnje koja se javlja na ladanju, a koja je vezana uz osnovni pojam ladanja kao mjesta za odmor i rad. Naime, na zadarskim otocima, kao i na brojnim drugim mjestima na dalmatinskoj obali i otocima, građevine namijenjene ladanju često su ostvaruju u kombinaciji građevnih oblika koji funkcionalno odgovaraju stambenom, obrambenom i gospodarskom tipu građevina. Stoga će se u ovom istraživanju tretirati raznoliki oblici građevina: od kula i utvrđenih kuća, preko ladanjsko-gospodarskih sklopova, koji kao sastavne dijelove uključuju ladanjske kuće, kapele, kule, obrambene zidove i prateće gospodarske građevine, pa do pravih ljetnikovaca s vrtovima.

Dosadašnja istraživanja fenomena ladanjske izgradnje na zadarskom otočju uključuju skroman broj objavljenih radova iz pera nekolicine autora. Prije svega treba spomenuti zadarske historiografe i publiciste iz 19. i s početka 20. stoljeća, koji su u svojim radovima o kulturnoj prošlosti Zadra iznijeli dragocjene podatke o pojedinim ladanjskim građevinama. Riječ je o radovima C. F. Bianchija, V. Brunellija te G. Sabalicha. Autori C. Fisković i I. Petricioli zaslužni su za objavljivanje arhivskih podataka o ladanjskim građevinama. I. Petricioli prvi je posvetio pažnju pojavi ladanjske arhitekture na zadarskom području te je u svojem pregledu umjetničkih zbivanja za trajanja mletačke uprave naveo najznačajnije sačuvane spomenike. Jedini ozbiljni pokušaj ukazivanja na vrijednost ladanjske graditeljske baštine zadarskog kraja učinio je M. Domjan postavljanjem izložbe 1981. godine pod nazivom: "Zapuštena graditeljska baština, izložba o monumentalnoj stambenoj arhitekturi u zadarskom kraju". Prvi znanstveni rad posvećen isključivo spomenicima ladanjske arhitekture na nekima od zadarskih otoka (Lavdara, Zverinac, Dugi otok), objavila je M. Stagličić, a kasnije je monografski obradila ljetnikovac obitelji Lantana u Sutomišćici, najznačajniji ljetnikovac na zadarskim otocima. Ladanjsko-gospodarski sklop u Otusu na otoku Pašmanu s kraja 14. stoljeća, kao najstariji sačuvani primjer ladanjske izgradnje na zadarskom otočju, prepoznao je i valorizirao E. Hilje. U sklopu disertacije na temu renesansne skulpture i arhitektonske plastike na zadarskom području neke je od plastičkih elemenata otočkih ljetnikovaca obradio L. Borić. Tijekom rada na disertaciji istražila sam i objavila radove o tri spomenika ladanjske izgradnje na zadarskim otocima Bapcu, Ravi i Vrgadi. Doprinos poznavanju ladanjske izgradnje dali su i autori drugih struka, ponajprije geografi i povjesničari, koji su objavljivali građu o pojedinim zadarskim otocima. U toj kategoriji osobito su značajni radovi Ć. M. Ivekovića, I. Rubića, A. Cvitanovića, V. Cvitanovića, D. Magaša, E. Peričića i S. Obada. Uz njih se količinom i vjerodostojnošću podataka ističu i radovi pojedinih samoukih erudita, ponajprije A. R. Filipija, koji je u svojim radovima iznio rezultate arhivskih i terenskih istraživanja o brojnim otocima, a napose o otocima Bapcu, Lavdari i Dugom otoku. U tom kontekstu treba spomenuti i kratke zapise o ljetnikovcima koje nalazimo u radovima J. Marcelića, T. Grgina, L. Ivina, A. Jaše i L. Vidova. S obzirom na neistraženost zadarske otočne građe, od znatne su pomoći i radovi o ladanjskoj arhitekturi na drugim područjima Dalmacije i Istre, koji metodom komparacije omogućuju prepoznavanje i definiranje spomenika ladanjskog graditeljstva na zadarskim otocima, a neki od tih radova pružaju i bliske analogije u procesima nastanka, distribucije i pojavnih oblika takve izgradnje. Prinosi koji pružaju širu kulturološku podlogu istraživanju ladanjske izgradnje na našem području pripadaju pionirskim radovima C. Fiskovića i N. Grujić. Među brojnim radovima C. Fiskovića spomenut ću samo, kao najznačajnije, monografiju Kultura dubrovačkog ladanja i rad o ljetnikovcu Hanibala Lucića u Hvaru, a od radova N. Grujić članak o ladanjsko-gospodarskoj arhitekturi 15. i 16. stoljeća na otoku Šipanu, zatim monografiju Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja te studije objedinjene u knjizi Vrijeme ladanja. S obzirom na moguće analogije sa zadarskim područjem, vrijedi još istaknuti i radove I. Babića, K. Horvat Levaj, I. Fiskovića, D. Radić, J. Marković te doktorsku disertaciju A. Tudora. Neki od spomenutih radova objavljeni su u prvom broju zbornika Dana Cvite Fiskovića, pod naslovom Kultura ladanja, koji predstavlja do sada najznačajniji doprinos poznavanju ladanjskog graditeljstva na našoj obali. Orijentacija zadarskog područja prema gospodarskim, kulturnim i umjetničkim impulsima koji dolaze s područja Veneta određuje širu podlogu ladanjskoj izgradnji na zadarskim otocima. Stoga se kao značajna pomoć, osobito kad je riječ o procesima nastanka, razvoja i tipoloških obrazaca takve arhitekture na širem području mletačke terraferme, pokazuju radovi nekolicine talijanskih autora, osobito L. H. Heydenreicha, F. Rigona i A. Venture. Kao šira teorijska podloga za istraživanje ladanjske arhitekture, nezaobilazni su radovi autora J. S. Ackermana, T. Carunchia, R. Stopani i G. Gobbi Sica.


Privredni značaj zadarskih otoka, kao jedinog sigurnog prostora u odnosu na susjedno kopno, tijekom razdoblja turske opasnosti od sredine 15. do kraja 17. stoljeća, jedan je od temeljnih uvjeta nastanka ladanjske izgradnje. Cilj istraživanja je prepoznavanje, valorizacija, kronološka i tipološka sistematizacija svih materijalnih ostataka ladanjske izgradnje u razdoblju od prvih sačuvanih ladanjskih građevina s kraja 14. pa sve do kraja 17. stoljeća. Svrha ovog rada je istraživanjem objavljenih povijesnih te neistraženih arhivskih izvora prikupiti podatke o nestalim građevinama te na taj način doprinijeti poznavanju kvantitativnih i kvalitativnih dosega ladanjske kulture na zadarskom području.


170


Dosadašnjim istraživanjima ustanovljen korpus spomenika ladanjske izgradnje na zadarskom otočju broji četrdesetak spomenika u različitim stupnjevima sačuvanosti: od porušenih, ali dokumentiranih građevina, preko ruševnih i pregrađenih, do onih dobro očuvanih među kojima je samo nekolicina obnovljena i u funkciji. Loše stanje sačuvanosti pojedinih spomenika umnogome otežava kronološko i stilsko određenje građevina, no veći dio korpusa može se tipološki klasificirati u tri glavne kategorije: pojedinačne utvrđene kuće-kule, ladanjsko-gospodarski sklopovi te ljetnikovci s izraženom ladanjskom namjenom. Većina ladanjskih građevina ponajprije pokazuje odlike utilitarne arhitekture pa su njihovi oblici vezani uz tradicionalne tipove izgradnje na ladanju, kao što su seoska gospodarstva, kule i kapele. Naslanjanje na iskustva tradicionalnog pučkog graditeljstva ogleda se većinom u skromnom oblikovanju ladanjskih kuća i pratećih gospodarskih zgrada. No, takva arhitektura obogaćena je arhitektonskom i plastičkom dekoracijom koja proizlazi iz gradske arhitekture, a uključuje oblikovanje okvira vratâ, prozora i balkona, reljefnih grbova, kamenih krunâ cisterni i natpisnih ploča. Izrazitiji ladanjski element takve arhitekture predstavljaju vrtovi artikulirani šetnicama i stupićima pergola koji su, međutim, sačuvani u manjem broju. U istraživanje će biti uključeni građevine na sljedećim otocima: Pag, Vir, Ugljan, Pašman, Babac, Vrgada, Silba, Olib, Zverinac, Iž, Rava, Lavdara, Molat i Dugi otok. Otok Pag biti će istražen u onom dijelu, od općine Kolan prema jugu, u kojem pripada povijesnom zadarskom prostoru i današnjoj zadarskoj županiji. U korpus sačuvanih i dokumentiranih građevina bit će uključeni podatci o nestalim građevinama, njihovom izvornom izgledu i njihovim vlasnicima, ekscerpirani iz objavljenih i neobjavljenih povijesnih izvora.

Polazište za metodološke postupke u istraživanju ladanjske arhitekture u budućem radu predstavljaju radovi Cvite Fiskovića i Nade Grujić o ladanjskoj arhitekturi dubrovačkog područja. Metodološki postupci uključuju kod svakog pojedinačnog spomenika prikupljanje objavljenih podataka o dotičnoj ladanjskoj građevini, istraživanje objavljenih i neobjavljenih povijesnih izvora, proučavanje postojeće dokumentacije, poput kartografske građe, katastarskih i arhitektonskih nacrta te fotodokumentacije. Slijedi ubikacija građevine, rekognosciranje materijalnih ostataka na terenu, fotografska dokumentacija te deskripcija i arhiviranje prikupljenih podataka. Interpretacijom prikupljenih podataka, dokumentacije i rezultata terenskih istraživanja građevina se kronološki određuje te valorizira u cjelini i u zasebnim elementima. Utvrđuje se stanje sačuvanosti i izvornost pojedinih elemenata građevine. Metodom komparacije s ostalim građevinama unutar korpusa disertacije, zatim građevina sličnih karakteristika na širem području Dalmacije i Italije, građevina se tipološki određuje te se interpretira njeno izvorno stanje, ukoliko su materijalni ostatci oskudni ili je u većoj mjeri pregrađena. Daljnjom komparativnom analizom i analizom stila utvrđuju se analogije i specifičnosti proučavane građevine u odnosu na ostale građevine unutar navedenih prostornih i vremenskih okvira.

Istraživanje će se odvijati u nekoliko faza koje će kulminirati sistematizacijom, interpretacijom i komparativnom analizom građe. Na temelju dostupnih informacija o sačuvanim ladanjskim građevinama, istraživanje će započeti obilaskom poznatih lokaliteta i evidencijom svih sačuvanih građevina, a nastavit će se proučavanjem potencijalnih lokaliteta i bilježenjem svih ostataka ladanjskih građevina uz eventualno prepoznavanje novih objekata ili arhitektonskih i dekorativnih elemenata koji su pripadali ladanjskim građevinama. Zbog specifičnosti građe, na terenu će biti potrebno prikupiti i usmene informacije od lokalnog stanovništva, koje bi se mogle pokazati osobito relevantnima kod građevina porušenih ili pregrađenih u novije vrijeme. Druga faza istraživanja uključit će temeljito proučavanje objavljenih povijesnih izvora, kartografske dokumentacije, katastarskih i arhitektonskih nacrta te fotodokumentacije u državnim arhivima u Zadru i Splitu, Znanstvenoj knjižnici u Zadru te Konzervatorskom odjelu u Zadru. Proučavanje postojeće dokumentacije uključit će eventualno i druge institucije u kojima se čuva materijal relevantan za istraživanje. Uslijedit će zatim arhivska istraživanja koja će u većoj mjeri biti namijenjena pronalaženju podataka o postojećim građevinama, a dijelom usmjerena na sustavno prikupljanje podataka o nestalim ladanjskim građevinama. Time se teži upotpunjavanju slike ladanjske izgradnje na zadarskom otočju, osobito za ona razdoblja za koja raspolažemo samo oskudnim materijalnim ostatcima, dakle za 14. i 15. stoljeće. Tako definirani korpus ulazi u sljedeću fazu istraživanja – sistematizaciju građe. Sistematizacija će uključiti definiranje broja građevina, stanja njihove sačuvanosti te kronološko određivanje sačuvanih i nesačuvanih građevina. Analizom prostornog razmještaja ladanjskih građevina na zadarskom otočju ustanovit će se koncentracija ladanjskih građevina na pojedine otoke i uže zone na pojedinim otocima (npr. mjesto Ugljan na istoimenom otoku). Uslijedit će tipološka klasifikacija sačuvanih građevina te analiza pojedinačnih tipova ladanjskih građevina koji se javljaju na području zadarskih otoka. U sljedećoj fazi istraživanja analizirat će se pojedinačni elementi ladanjske izgradnje, kao što su ladanjska kuća, kapela, kula i druge obrambene strukture, gospodarske građevine, cisterne te vrtovi. Završna analiza odnosit će se na elemente stila koji se mogu razaznati u građevnim oblicima i kamenoj plastici istraženih ladanjskih građevina. Zasebno će biti interpretirani i prezentirani oni spomenici koji su u većoj mjeri sačuvali svoj izvorni izgled (npr. ladanjsko-gospodarski sklop Gverini u Salima). Provedenom analizom bit će utvrđeni razvojni tokovi, brojnost, stanje sačuvanosti, tipologija te stilske odlike ladanjske izgradnje na zadarskim otocima. Na temelju očekivanih saznanja, bit će moguće provesti komparativnu analizu te utvrditi eventualne specifičnosti ladanjske izgradnje na zadarskim otocima u odnosu na istovrsnu građu na području Dalmacije i Istre, kao i na širem kulturnom prostoru, osobito na području Veneta. U konačnici, ladanjska izgradnja na zadarskim otocima bit će valorizirana u kontekstu povijesnih i društvenih zbivanja istraživanog razdoblja.


Temeljni znanstveni doprinos ovog rada, uz reinterpretaciju i analizu objavljenih ladanjskih građevina, je objavljivanje većeg broja dosad posve nepoznatih spomenika ladanjskog graditeljstva. U rad će biti uvršten niz novih podataka, od raznorodne dokumentacije do neobjavljenih arhivskih spisa. Od rada se očekuje značajan doprinos poznavanju korpusa i razvojnih tokova ladanjskog graditeljstva na našoj obali te zaokruženje prve faze istraživanja te tematike na širem području sjeverne Dalmacije.


171

J. S. Ackerman, La villa, forma e ideologia, Torino, 1992.Ivo Babić, Prostor između Splita i Trogira, Trogir, 1984.Carlo Federico Bianchi, Zara cristiana II, Zadar, 1879.Laris Borić, Renesansna skulptura i arhitektonska plastika u Zadru, disertacija, Zadar, 2010.Vitaliano Brunelli, Ugliano, Il Dalmata, br. 92-98., Zadar, 1903.Miljenko Domijan, Zapuštena graditeljska baština, izložba o monumentalnoj stambenoj arhitekturi u zadarskom kraju, katalog izložbe, Zadar, 1981.Amos Rube Filipi, Otok Lavdara, Geoadrija, 6, Zadar, 2001., str. 113-152.Cvito Fisković, Ljetnikovac Hanibala Lucića u Hvaru, Anali Historijskog Instituta JAZU u Dubrovniku, 8-9, 1960-61, Dubrovnik, str. 177-253.Cvito Fisković, Kultura dubrovačkog ladanja, Split, 1966.Igor Fisković, Stari ljetnikovci u Lumbardi na Korčuli, Kultura ladanja, Zbornik dana Cvite Fiskovića I, Zagreb, 2006., str. 105-130.Grazia Gobbi Sica, The Florentine villa: architecture, history, society, New York, 2007 (La villa fiorentina: Elementi storici e critici per una lettura, 1998)Nada Grujić, Ladanjsko-gospodarska arhitektura 15. i 16. stoljeća na otoku Šipanu, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, sv. II, Dubrovnik, 1988., str. 223-274.Nada Grujić, Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, Zagreb, 1991.Nada Grujić, Vrijeme ladanja: studije o ljetnikovcima Rijeke dubrovačke, Dubrovnik, 2003.Ludwig H. Heydenreich, La villa: genesi e sviluppi fino al Palladio, Bollettino CISA, sv. XI, Vicenza, 1969., str. 11-22.Emil Hilje, Ljetnikovac Venturina Pacijeva iz Cesene na Pašmanu, Kultura ladanja, Zbornik dana Cvite Fiskovića I, Zagreb, 2006., str. 33-40.Jagoda Marković, O tragovima ladanja na šibenskom području, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 25, Zagreb, 2007, str. 151-158.Danka Radić, Ljetnikovci otoka Čiova, Kultura ladanja, Zbornik dana Cvite Fiskovića I, Zagreb, 2006., str. 143-154.Tomislav Raukar – Ivo Petricioli – Franjo Švelec – Šime Peričić, Zadar pod mletačkom upravom 1409-1797, Prošlost Zadra, knjiga III, Zadar, 1987.Fernando Rigon, Torri medioevali come primi nuclei di insediamento di villa, Bollettino CISA, sv. XI, Vicenza, 1969., str. 387-392. Giuseppe Sabalich, Curiosità storiche zaratine, Zara, 1906.Sofija Sorić, Utvrđeni ljetnikovac obitelji de Soppe na Bapcu, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 50, Zadar, 2008., str. 47-62.Sofija Sorić, Ladanjske građevine obitelji Čmelić na otoku Ravi (Dvorić u Maloj Ravi i Kućina u uvali Pavajsko), Otok Rava, Zadar, 2008., str. 397-404.Sofija Sorić, Spomenici povijesnoga graditeljstva na otoku Vrgadi, Toponimija otoka Vrgade, Zadar, 2009., str. 69-78.Marija Stagličić, Svjetovno graditeljstvo od 16. do 18. stoljeća na Dugom otoku, Zadarska smotra, 1-2 (Zbornik o Dugom otoku), Zadar, 1993., str. 203-220.Marija Stagličić, Barokni ljetnikovac obitelji Lantana na otoku Ugljanu, Radovi Instituta za povijesti umjetnosti, 25, Zagreb, 2001., str.159-164.Renato Stopani, Medievali «Case da signore» nella campagna fiorentina, Firenze, 1977.Ambroz Tudor, Ladanjska izgradnja prostora hvarske komune, disertacija, Zagreb, 2008.


8000 kn



NacionalnoFinanciranje

Umjetnička baština Dalmacije od 12. do 16. stoljeća prof. dr. sc. Emil Hilje

MeđunarodnoFinanciranje

Ostale vrsteProjekata

Samostalno financiranje DA



172



Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, 20. 12. 2011. Potpis


173



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Sofija Sorić, dipl. pov. umj.

Nositelj studija: Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naziv studija: Poslijediplomski studij povijesti umjetnosti




Hrvatski Ladanjsko graditeljstvo na zadarskom otočju do 18. stoljeća

Engleski Country House Architecture in Zadar Archipelago untill 18th Century

Područje/polje: područje: humanističke znanosti/ polje: povijest umjetnost; 6.09.01. povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Emil Hilje, red. prof.Filozofski fakultet, Sveučilište u Zadru,Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor:



1. dr. sc. Dubravka Botica, doc.

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

2. dr. sc. Emil Hilje, red. prof.Filozofski fakultet, Sveučilište u Zadru,Hrvatska

[email protected]

3. dr. sc. Igor Fisković, red. prof

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

[email protected]

4.

5.


Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održana 24. siječnja 2012., točka 123.


174


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaNije predviđeno programom studija


Ladanjsko graditeljstvo na zadarskom području do sada nije bilo sustavno istraženo ni valorizirano. Značajan korpus koji je obuhvaćen ovim radom (više od 40 obrađenih arhitektonskih sklopova koji su nastali unutar vremenskog okvira od kraja 14. do početka 18. stoljeća) nadopunjen je i istraživanjem nestalih građevina, koje se temelji na arhivskim podacima. Građa je bila manjim dijelom uključena u kulturološka istraživanja, posebno kulturne prošlosti zadarskog područja, pojedine građevine su bile istraživane (u radovima I. Petriciolija, C. Fiskovića, E. Hilje, M. Stagličić, L. Borića) a jedini sustavni prikaz je izložba M. Domjana iz 1981. Uz opise i analizu građe, istraživanje uključuje i rekonstrukciju izvorne funkcije i izgleda ladanjske arhitekture na temelju arhivskih podataka te ulogu i utjecaj naručitelja odnosno vlasnika u oblikovanju sklopova. Cilj istraživanja je prepoznavanje, valorizacija, kronološka i tipološka sistematizacija građe, koja uključuje i podatke o nestalim građevinama. Iscrpan pregled materijala i definiranje korpusa temelji se na terenskim istraživanjima, te istraživanju arhivskih podataka, arhivske i istraživačke dokumentacije te literature. Analiza građe temelji se na tipološkoj podjeli koja je određena izvornom funkcijom, a građa se sistematizira u osnovne tipove ladanjskih sklopova: od kula, gospodarsko–ladanjskih sklopova do ljetnikovaca s vrtovima te analize pojedinačnih elemenata ladanjske izgradnje (ladanjska kuća, kapela, kula) podijeljenih na vremenska razdoblja gradnje. Slijedi interpretacija stilskih karakteristika arhitekture i kamene plastike. Unutar korpusa utvrđuju se razvojni tokovi, prostorni razmještaj na sjevernodalmatinskim otocima, tipologija i stilske odlike, s posebnim naglaskom na interpretaciji spomenika koji su sačuvali izvorni izgled (sklop Gverini u Salima). Korpus ladanjske arhitekture zadarskog otočja zatim se razmatra u kontekstu arhitekture jadranske Hrvatske, (istraživanja C. Fiskovića, N. Grujić) kao i u odnosu prema utjecajima koji dolaze s talijanskog područja, posebno Veneta. Tako predloženi plan rada uz sustavno prezentiranje građe omogućava i njenu primjerenu valorizaciju.


Izložen plan rada obuhvaća sustavnu obradu građe, koja do sada nije bila predmetom temeljitih istraživanja, nadopunjenu arhivskim istraživanjima, te njenu obradu i valorizaciju. Interpretacija ladanjske arhitekture zadarskog otočja u širem jadranskom kontekstu omogućit će značajan doprinos poznavanju i proširenju korpusa renesanse i barokne arhitekture tog područja. Prezentacija i valorizacija građe doprinijet će poznavanju, ali i prepoznavanju vrijednosti sačuvanih sklopova u stručnoj javnosti, ali i unutar lokalne zajednice, i značajan doprinos njenom očuvanju i zaštiti, što je posebno vrijedno zbog lošeg stanja i ugroženosti pojedinih sklopova. Komisija predlaže prihvaćanje predložene teme doktorskog rada uz korekciju naslova, i prihvaćanje predloženog mentora dr. sc. Emila Hilje, red. prof.


prijedlog izmjene naslova:Ladanjsko graditeljstvo na zadarskom otočju od kraja 14. do početka 18. stoljeća



ljetni semestar akad. godine 2011./2012.


175

Potpis






dr. sc. Dubravka Botica, doc., Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska

2. dr. sc. Emil Hilje, red. prof., Filozofski fakultet u Zadru, Hrvatska

3. dr. sc. Igor Fisković, red. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska

4.

5.


176



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Anita Dremel, prof.


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture




Ime i prezime majke i/ili oca: Anto i Marija Groznica

Datum i mjesto rođenja: 17.6.1983., Vukovar

Adresa: Ivana Broza 20, 10 000 Zagreb

Telefon/mobitel: 091/7269610




2007. Diplomirala na slobodnom studiju japanologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

2007. Položila međunarodni ispit iz japanskog jezika (sankyuu) na Sveučilištu Karoli Gaspar u Budimpešti

2006. Diplomirala sociologiju i anglistiku među 5% najuspješnijih studenata, nastavni smjer, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

2001. Maturirala u XVI. jezičnoj gimnazijiRadno iskustvo(kronološki od novijeg k starijem datumu):

2008. – danas Vanjska suradnja u nastavi na Odjelu za sociologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu na kolegijima Sustavna sociologija 1 i Sustavna sociologija 2 na dodiplomskom studiju, Metodika nastave sociologije, Praktične vježbe 1 i Praktične vježbe 2 na diplomskom studiju; izabrana u suradničko zvanje asistenta

2008. – 2010. Nastavnica Tehničkog engleskog jezika na Visokoj školi za sigurnost s pravom javnosti, Ivana Lučića 5, Zagreb; suradnik u nastavi

Ožujak 2010. Javno izlaganje O disciplini – ili politika prikazivanja u Zagorkinoj Jadranki u prostorijama Centra za ženske studije

2009/10 Vanjska suradnja u nastavi na Odjelu za sociologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu na kolegiju Uvod u znanstveni rad


177

Studeni 2009. Radionica pisanja znanstvenih radova sa studentima Hrvatskih studija

Ožujak 2009. Osnovni pojmovi znanstvenog bavljenja kulturom i multikulturalizmom, javno predavanje u sklopu Projekta Multikultura (www.kulturpunkt.hr/i/vijesti/1112/, www.multikultura.org/vise_nv.php, www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,3,18,clanak,156340.j)

2007./2008. Nastavnica Tehničkog engleskog jezika na Katedri za tehničke strane jezike pri Fakultetu strojarstva i brodogradnje, suradnik u nastavi


Popis objavljenih radova1. Matić, R., Dremel, A. 2011. "Moralno poduzetništvo u disfunkciji nacionalnog i regionalnog društvenog razvoja". U: Šundalić, A., Zmaić, K., Sudarić, T. (ur.): Gospodarske i kulturne odrednice regionalnog identiteta. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku. str. 155-166.2. Dremel, Anita. 2009. "Zagorkin pop feminizam u naraciji njezinih autobiografija". U: Grdešić, Maša (ur.): Mala revolucionarka – Zagorka, feminizam i popularna kultura. Zagreb: Centar za ženske studije. Str. 155-170.3. Dremel, Anita. 2009. "Velika Zagorka u Maloj revolucionarki". Mala revolucionarka (Marija Jurić Zagorka). Pogovor. Zagreb: Školska knjiga.4. Matić, Renato i Groznica, Anita. "Hrvatsko društvo i začarani krug kriminala". Revija za sociologiju, Vol. 39, No.3. Str. 145-160.5. Groznica, Anita. "Velika Zagorka u Maloj revolucionarki". U: Grdešić, Maša i Jakobović Fribec, Slavica (ur.): Neznana junakinja/nova čitanja Zagorke. Zagreb: Centar za ženske studije. Str. 323-342.6. Groznica, Anita (2006.) „The European Cosmopolitan“. Objavljen u zborniku radova nakon međunarodnog znanstvenog skupa Challenges of a New Europe: diversity, dilemmas and directions – Inclusion and Exclusion in Contemporary European Societies održane u travnju 2006. na Inter University Centre u Dubrovniku te na www.inclusionexclusion.nl7. Groznica, Anita (2005.) „Feyerabend's Anarchistic Theory of Knowledge in the Case of Fowles's The French Lieutenant's Woman: Sarah Woodruff as a Political and Epistemological Anarchist“. U At Large, vol 6/2005.

Radovi prihvaćeni za objavljivanje1. Dremel, Anita. „Tko što zna? Interesi feminističke epistemologije i Zagorkin narativni postupak“, u zborniku radova nakon međunarodnog znanstvenog skupa Feminizam, antifeminizam, kriza održanog u studenom 2010. u Zagrebu.2. Dremel, Anita. „Disciplina, policija, roman - (ne)vidljivost povijesti, ženski protest i politika prikazivanja u Zagorkinoj Jadranki“ ovih dana treba biti objavljen u zboriku radova sa skupa Feminizam, povijest, politika održanog u studenom 2009. U Zagrebu.

Popis aktivnih sudjelovanja na znanstvenim skupovima1. Znanstveni skup "Globalizacija i regionalni ideniteti" održan 2011. u Osijeku, sudjelovanje s izlaganjem "Moralno poduzetništvo u disfunkciji nacionalnog i regionalnog razvja".2. Na međunarodnom znanstvenom skupu Feminizam, antifeminizam, kriza u organizaciji Centra za ženske sudije i Odsjeka za komparativnu književnost, studeni 2010. sudjelovala s izlaganjem Tko što zna? Interesi feminističke epistemologije i Zagorkin narativni postupak; objava rada očekuje se u zborniku radova krajem 2011. godine.3. Na međunarodnom znanstvenom skupu Feminizam, povijest, politika 27. i 28. studenog 2009. u Zagrebu, u organizaciji Centra za ženske sudije i Odsjeka za komparativnu književnost sudjelovala s izlaganjem Disciplina, policija, roman - (ne)vidljivost povijesti, ženski protest i politika prikazivanja u Zagorkinoj Jadranki; rad treba biti objavljen ovih dana.4. Zagorkin pop feminizam u naraciji njezinih autobiografija – izlaganje na znanstvenom skupu Feminizam i popularna kultura, u organizaciji Centra za ženske sudije i Odsjeka za komparativnu književnost, studeni 2008.

178

5. Velika Zagorka u Maloj revolucionarki, izlaganje na književno-znanstvenom skupu Marija Jurić Zagorka: život, djelo, naslijeđe, u organizaciji Centra za ženske sudije i Odsjeka za komparativnu književnost, održanom 30. studenog i 1. prosinca 2007. 6. The European Cosmopolitan – izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu Challenges of a New Europe: diversity, dilemmas and directions – Inclusion and Exclusion in Contemporary European Societies, održanom u travnju 2006. godine u IUC-u u Dubrovniku.

Prihvaćen sažetak rada pod naslovom 'Terra incognita ili čega se bojimo: nedostatak koji ne nedostaje' za izlaganje na Znanstvenom skupu Marija Jurić Zagorka – Život, djelo, naslijeđe / Grad, geografija, granica, 25. i 26.11.2011. u Zagrebu.


Hrvatski: KONSTRUKCIJA RODNIH IDENTITETA U ROMANIMA MARIJE JURIĆ ZAGORKE - KRITIČKA ANALIZA DISKURSA

Engleski: CONSTRUCTION OF GENDER IDENTITIES IN THE NOVELS BY MARIJA JURIĆ ZAGORKA - CRITICAL DISCOURSE ANALYSIS


Područje/polje: Društvene znanosti/sociologija



Prvi mentor: dr. Tatjana Jukić, izv.prof.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

Drugi mentor: dr. Branka Galić, izv.profFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]


Prvi mentor:

Revolucija i melankolija. Granice pamćenja hrvatske književnosti. Zagreb : Naklada Ljevak, 2011. (monografija). Dangers of gendering: the case of pre-Raphaelitism // The Iconology of Gender II. Gendered Representations in Cultural Practices / Kiss, Attila ; Szonyi, Gyorgy E. (ur.). Szeged : JATEPress, 2008.. Str. 23-35.Vitez, žena, Petar Pan: odrastanje povijesti u Zagorkinoj "Gordani" // Komparativna povijest hrvatske književnosti: zbornik radova VII. (Hrvatska književnost tridesetih godina 20. stoljeća)/Pavlović, Cvijeta; Glunčić-Bužančić, Vinka (ur.). Split : Književni krug, 2005. 205-213 (predavanje,domaća recenzija,objavljeni rad,znanstveni).Detection and Melancholia: Zagorka, Freud, Deleuze. // Relations. Literary Magazine. 3-4/2009 (2009) ; 55-56 (članak, znanstveni).Between Bath and Bosnia: Jane Austen and Croatian Culture // The Reception of Jane Austen in Europe / Mandal, Anthony ; Southam, Brian (ur.). London, New York : Continuum, 2007. Str. 274-28.

Drugi mentor: Žene i rad u suvremenom društvu – značaj „orodnjenog“ rada. Sociologija i prostor, 2011., Vol. 49, No. 189 (1): 25-48.Reprodukcija i društvena kontrola: reproduktivni status žena u Hrvatskoj i stavovi o njihovim reproduktivnim pravima, U: Radačić, I., Vince Pallua, J. (ur.) LJUDSKA PRAVA ŽENA. Razvoj na međunarodnoj i naiconalnoj razini 30 godina nakon usvajanja Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Zagreb: Institut Ivo Pilar, str. 297-317, 2011.Rodni identitet i seksizam u hrvatskom društvu // RELACIJSKI IDENTITETI. Prilozi istraživanju identiteta hrvatskog društva / Cifrić, Ivan (ur.). Zagreb : Hrvatsko sociološko

179

društvo: Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta, 2008.. Str. 153-183. Stigma ili poštovanje? Reproduktivni status žena u Hrvatskoj i šire, Revija za sociologiju, 2006., 37(3-4):149-164Ženski pokreti, “Hrvatska enciklopedija“, sv. XI, Tr–Ž. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009., str. 811. Galić, Branka; Nikodem, Krunoslav. Ne/razlomljeni identiteti. Seksizam i religioznost u hrvatskom društvu. // Socijalna ekologija. Časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline. 15. (2006.) , 1-2; 81-102 (članak, znanstveni).

OBRAZLOŽENJE TEME


Društvene i humanističke znanosti obilježio je 'jezični obrat' ili pomak interesa prema temama istraživanja poput jezika, reprezentacije i identiteta. Sukladno teorijskim i metodološkim pretpostavkama spomenutog jezičnog obrata, u ovom ćemo radu istraživati konstrukciju rodnih identiteta u romanima Marije Jurić Zagorke primjenom kritičke analize diskursa. Time ovo istraživanje ima za cilj pokazati kako konstruirani identiteti doprinose održavanju, ali i promjeni odnosa društvene moći. Diskurzivno konstruirani rodni identiteti kanalizirani kroz popularnu kulturu pronalaze put do kulturnih imaginarija u društvenom univerzumu i tako utječu na proizvodnju novih značenja (rodnih identiteta) i na dijalektiku održavanja i promjene poretka koji je u tim identitetima pohranjen, te omogućuju nove oblike socijalne akcije na temelju novih značenja koja se diskurzivno pridaju rodnim identitetima.


Intellectual trends in social sciences and humanities have changed due to the so called linguistic turn – to the topics of study like representation and identity. In accordance with theoretical and methodological assumptions of the said linguistic turn, this research will apply critical discourse analysis to the study of representation and construction of gender identitities in Marija Jurić Zagorka's novels. The primary research interest is to show how discursively constructed identities both support and subvert dominant power relations and how popular culture is the means to channel identification with them. Constructed gender identities that way enter the symbolic universe and from there influence the dialectic of supporting and changing the social order, that way participating in the enablement of new forms of social action, based on new meanings discursively constructed around gender identities.


Diskurzivni pristup proučavanju rodnog identiteta počeo se razvijati uslijed utjecaja poststrukturalizma i dekonstrukcije u društvenim i humanističkim znanostima. Veze jezika i roda dotad su se istraživale u smislu raskrinkavanja muške dominacije u jezičnim oblicima (u paradigmi rod-pa-jezik). Međutim, takozvani jezični obrat u društvenim i humanističkim znanostima razotkrio je jezik kao onaj koji, uz ostale čimbenike, oblikuje rod (u paradigmi jezik-pa-rod). Jezični obrat navijestio je pomak od stvari prema riječima, ili od tradicionalnih predmeta istraživanja (uloga žene u kućanstvu i na tržištu rada primjerice) prema temama koje uključuju jezik, reprezentaciju žena i identitet. Sukladno teorijskim i metodološkim pretpostavkama spomenutog jezičnog obrata, u ovom ćemo radu pokušati primjenom kritičke analize diskursa proučiti reprezentaciju i konstrukciju rodnih identiteta u romanima Marije Jurić Zagorke i njihov doprinos subverziji odnosa moći u društvu.

Veza rodnih identiteta i jezika dominantno se izučavala u sklopu takozvanih kulturalnih i rodnih studija. Jezik se u ovoj istraživačkoj vizuri ne tretira kao refleksija, već konstitutivni element društvenog svijeta, a identitet se promatra kao socijalna i diskurzivna konstrukcija. Centralni su argumenti kulturalnih studija da se svi kulturni oblici mogu analizirati kao jezik, da je značenje nestabilno i klizi u beskrajnoj igri označitelja (Derrida), ali da je regulirano i stabilizirano socijalnom praksom i disciplinom (Foucault), to jest da je jezik alat, da njime činimo stvari, postižemo određene svrhe u jezičnoj igri i da je ukotvljen u pragmatične narative (Wittgenstein). Kulturalni studiji tako pokušavaju uspostaviti vezu jezika, ideologije i moći prokazujući kako se značenje simbolički proizvodi jezičnom praksom unutar nekog konteksta. No, kulturalni studiji ne stavljaju naglasak na diskurzivnu konstrukciju kulturnih oblika. Na tome mjestu kritička analiza diskursa može poslužiti kao komplement, pružajući razumijevanje mjesta jezika u konstrukciji i regulaciji socijalnoga svijeta. Tako kritička analiza diskursa obogaćuje kulturalne studije i stvara interdisciplinarni dijalog, pokazujući jezične gradivne elemente socijalne konstrukcije. Kritička analiza diskursa nudi sofisticiranu teoretizaciju veze između socijalnih praksi i struktura diskursa, kao i širok raspon alata i strategija za analizu konkretnih kontekstualiziranih uporaba jezika. Naglasak je na ulozi diskurzivnih praksi u održavanju društvenog poretka, ali i u društvenoj promjeni.

Pri diskurzivnoj je analizi rodnog identiteta važno odrediti pojmove identiteta i diskursa. U ovom ćemo radu identitet tretirati kao fluidnu i višestruko komponiranu varijablu koja se stalno konstruira u rasponu maskulinih i femininih

180

identiteta, koji su dijelom diskurzivno konstruirani i u interakciji su kako s ostalim sastavnicama društvenog identiteta tako i s odnosima moći. Ono tko smo stalno se oblikuje pretpostavljenim konceptima koji postoje u diskursu. Na tragu Michela Foucaulta, diskurs ćemo razumijevati kao socijalnu praksu, što znači da se posredstvom jezika konstruira identitet, pa tako i rodni. No, za razliku od Foucaultove ideje diskursa kao prakse koja tvori objekte o kojima govori, što implicira determinaciju pojedinca strukturama, kritička analiza u obzir uzima i djelatnost aktera, na tragu Gramscijeve teorije hegemonije. Vezu diskursa i socijalnog konteksta, kao i problem strukture i akcije tretirat ćemo dijalektički. Kritičku analizu u ovome istraživanju rabimo kako bismo uspostavili veze između reprezentacije roda i socijalnog i kulturnog konteksta i učinili transparentnima društvene procese koji perpetuiraju dominaciju. Naglasit ćemo intertekstualni i interdiskurzivni aspekt teksta. Također kanimo rabiti doprinose poststrukturalističke feminističke kritike, s naglaskom na kritiku falogocentrizma (Irigaray, Cixous) i problematiziranje tradicionalne kategorije roda (Butler). Na tragu Faircloughova preuzimanja Bakhtinove ideje polifonosti (dijalogičnosti), diskurs ćemo konceptualizirati trodimenzionalno, kao tekst, diskurzivnu praksu i socijalnu praksu (razumijevanje teksta u mreži ostalih tekstova i u socijalnom kontekstu). Po Faircloughovu modelu, diskurzivna praksa (uvjeti proizvodnje i recepcije teksta), diskurzivni poreci i intertekstualna analiza posreduju između teksta i društva. Promjena diskurzivne prakse tako je samo dio širih društvenih i kulturnih procesa promjene.

U proučavanju konteksta posebnu ćemo pažnju pokloniti popularnoj kulturi, koja je resurs za konstrukciju kulturnih identiteta (Fiske). Tako proizvedeni kulturni identiteti ne funkcioniraju međutim na principu hipodermičke igle, već pružaju materijal na kojem akteri rade i koji je posredovan življenim iskustvom. Diskurzivna orijentacija u sociokulturnim istraživanjima naglasak stavlja na to kako tekstovi u ideacijskom funkcioniranju konstituiraju sustave znanja i vjerovanja, a u svom interpersonalnom funkcioniranju i društvene subjekte, identitete i socijalne odnose među njima. Tekst dakle tretiramo kao osjetljivi indikator sociokulturnih procesa s naglaskom na to kako se jezik strukturira da bi služio društvenim funkcijama. Time diskurzivni pristup u stvari mapira veze između jezika i društvene strukture. Identitet je u tome smislu rezultat afilijacije s određenim uvjerenjima koja su dostupna u kontekstu. Popularna je kultura naime sudjelovala u proizvodnji simboličkih univerzuma (Berger i Luckmann), što znači da stvoreni imaginarij prelazi okvire romana i uprisutnjuje se u kulturnom imaginariju, s time da diskurs popularnih romana ne samo da strukturira reprezentirane objekte, nego i pravila koja upravljaju njihovom proizvodnjom i reprezentacijom. Na tragu identifikacije žene i popularne kulture možemo tumačiti i feminizaciju modernosti (u dotičnom razdoblju takozvane konzervativne modernosti, Labanyi). Naglasit će se tako i potencijalne opasnosti egzaltirane imaginacije u romanima za dominantni poredak (Maura).

Zagorku se smatra protagonisticom nenapisane povijesti hrvatskog feminizma i sinonimom za popularno. Imala je ulogu u procesima modernizacije hrvatskoga društva zbog svoga angažiranog društvenog i novinarskog djelovanja (prva je hrvatska novinarka i politička reporterka, novinarka te kratko i urednica Obzora, urednica Ženskog lista i Hrvatice, osnivačica Kola radnih žena, organizatorica demonstracija) i spisateljske aktivnosti (autorica je brojnih povijesnih romana, dramskih tekstova, nekoliko autobiografskih spisa, te se među ostalim smatra utemeljiteljicom žanra kriminalističkog i znanstvenofantastičnog romana u povijesti hrvatske književnosti). Na poseban je način putem svoje popularne pripovjedne proze unosila u kulturni imaginarij vremena nova značenja, koja su mobilizirala akciju prema društvenoj promjeni. Zanimat će nas kako rodni identiteti konstruirani u Zagorkinim romanima označuju kontekst društvene moći, kako se donose izjave povezane s identitetom i što se time postiže. Bolje razumijevanje rodnog konstruiranja dovodi nas u bolji položaj za analizu društvene promjene, a oslobođenje hrvatskog naroda i oslobođenje žene od sila dominacije bili su provodni politički interes Zagorkina pisanja. Popularnost Zagorkinih romana i njihova prisutnost u domu potvrđuju čitateljev identitet kao subjekta, ali i politički režim koji je u njemu pohranjen. Zanimat će nas takvo funkcioniranje rodnih identiteta i odnosa u društvenom sustavu. Pažljivo proučavanje Zagorkina djela upućuje na zaključak o njezinom razumijevanju sprege znanja i moći na tragu fukoovskog te o postojanju feminističko-epistemološke pozicije, ali i na teoriju pripovijedanja kao vrhovni disciplinirajući mehanizam disperziran u diskurzivnim praksama čitavog društvenog, tekstualnog, kontekstualnog i ko-tekstualnog tkiva, koji operativno sudjeluje u nadzirućim funkcijama društva (Luhmann).


Cilj je istraživanja proučiti reprezentaciju i konstrukciju rodnih identiteta u romanima Marije Jurić Zagorke primjenom kritičke analize diskursa. U sprezi silnica između teksta, diskursa i socijalnog konteksta ovo istraživanje želi pokazati kako konstruirani identiteti doprinose održavanju, ali i promjeni odnosa društvene moći. Hipoteza je istraživanja da diskurzivno konstruirani rodni identiteti kanalizirani kroz popularnu kulturu (koju konstituiraju romani u kojima su reprezentacije identiteta izgrađene) pronalaze put do kulturnih imaginarija u društvenom simboličkom univerzumu i tako utječu na proizvodnju novih značenja (rodnih identiteta) kao i na dijalektiku održavanja i promjene poretka koji je u tim identitetima pohranjen, te omogućuju nove oblike socijalne akcije na temelju novih značenja koja se diskurzivno pridaju rodnim identitetima. Konstruirani rodni identiteti nosili su nova značenja i omogućavali djelovanja aktera u


181

modernizacijskim promjenama hrvatskog društva (poput ulaska žena na tržište rada, obrazovanja žena i političkog aktiviranja žena oko borbe za prava).


Materijal: Empirijski materijal za analizu diskursa (oblikovanje rodnog identiteta) predstavljaju Zagorkini autobiografski spisi (Tko ste vi?, Kako je bilo, Što je moja krivnja, Neznana junakinja, Iz Zagorkinih memoara) i popularni romani (Mala revolucionarka, romani iz Gričke vještice, Jadranka, Vitez slavonske ravni, Kamen na cesti, Gordana, Plameni inkvizitori, Republikanci). Teorijski je pak materijal širok zbog interdisciplinarne prirode istraživanja te će obuhvaćati radove iz polja kritičke analize diskursa (G. Weiss, R. Wodak, N. Fairclough, M. Billig, T. A. van Dijk, R. i S. Scollon), kritičke teorije (T. Adorno, M. Horkheimer, H. Marcuse, W. Benjamin, J. Habermas... ), zatim teorija popularne kulture (H.H. Wintgens, D. Strinati, J. Fiske, I. Chambers), poststrukturalizma (J. Derrida, M. Foucault, L. Wittgenstein, A. Gramsci, J. Butler, L. Irigaray, H. Cixous, D.A. Miller...), teorijske sociologije (Marx, Durkheim, Weber, Mead, Goffman, Garfinkel, Berger i Luckmann, Luhmann) i feminističke sociologije (Monique Wittig, Kate Millet, Dorothy Smith, Naomi Klein, Jessie Bernard, Sandra Harding, Donna Harraway i mnoge druge).

Metodologija i plan istraživanja: U ovome se istraživanju koristi kvalitativna empirijska istraživačka metodologija. Metoda je istraživanja kritička analiza diskursa. Premisa je analize diskursa da proizvodnjom društvenog svijeta, i identiteta, dijelom upravljaju diskurzivne prakse. Bez razumijevanja diskursa nije moguće razumjeti proizvodnju označene socijalne realnosti. Teorijsku podlogu, u skladu s ovim, predstavlja socijalni konstrukcionizam (Berger i Luckmann). Socijalnu stvarnost konstruiraju socijalne interakcije kojima značenje pridaje diskurs (iako se priznaje i dijalektički povratni utjecaj).

Kritička je analiza diskursa usmjerena na ulogu diskurzivne aktivnosti u konstituiranju i održavanju nejednakih odnosa moći, to jest na to kako diskurzivna aktivnost strukturira društveni prostor unutar kojeg akteri djeluju. U ovome radu zanima nas kako diskurs romana konstituira rodne idenitete i kako pruža mogućnost otpora. Kanimo ponuditi “gusti opis” (Geertz) socijalnih praksi povezanih s aplikacijom diskurzivnih tehnika, te implikacije za konstrukciju ideniteta. Reprezentaciju identiteta u Zagorkinim romanima proučavat ćemo naspram jezične objektifikacije društvenog poretka i ulaska stvorenih slika identiteta u domove putem recepcije kod široke čitalačke (dominantno ženske) publike. Dakle, kanimo proučiti diskurs romana i njegove tehnologije konstrukcije rodnog identiteta te ulazak tako reprezentiranih identiteta u simbolički univerzum. Kontekstualna će analiza biti usmjerena na proučavanje dominantnih rodnih stereotipa u vrijeme nastanka romana, te mehanizama produkcije i recepcije popularne kulture.

Zagorkini su tekstovi u kontekstu ovoga rada oni široko distribuirani i čitani. U analizi tekstova koristit ćemo narativnu teoriju u pokušaju da se detektiraju indeksi rodnog diskursa. Naposlijetku, analizirat ćemo intertekstualnost (identifikacija predtekstova i drugih diskursa koji omogućuju uvjete izrecivosti, historičnost slika, aluzije, konvencije žanra, situacijski tipovi, okviri i dijalozi, koji već sami mogu biti rodno obilježeni). Također će se ponuditi analiza konteksta, u skladu s Faircloughovom trodimenzionalnom shemom kritičke analize diskursa (tekst, diskurzivne prakse i socijalne prakse). Osim jezičnog ko-teksta, žanra, socijalnih situacija i rodnih odnosa, kontekst podrazumijeva i kulturalne pretpostavke i prevladavajuće rodne stereotipe.

Nakon sakupljanja građe, ponudit će se analiza, sinteza, interpretacija i valorizacija u odnosu na povijesni kontekst, no i s obzirom na komunikaciju s današnjicom.


Znanstveni je doprinos aplikacija kritičke analize diskursa na pripovjednu prozu. Očekuje se doprinos teoriji i metodi kritičke analize diskursa, sociološkoj teoriji, sociologiji znanja i znanosti, sociologiji roda, teoriji književnosti, analizama popularne kulture, feminističkoj teoriji i diskusijama oko feminističke epistemologije te analizi hrvatske kulturne povijesti. Istraživanje bi trebalo doprinijeti osvjetljavanju točaka dodira sociologije i feminizma i razlučivanju uloge jezika u procesima socijalne konstrukcije te ukazati na nova područja i mogućnosti daljnjeg istraživanja.


1. Berger, Peter i Luckmann, Thomas. 1992. Socijalna konstrukcija zbilje. Zagreb: Naprijed.2. Butler, Judih. 2000. Nevolje s rodom. Zagreb: Ženska infoteka.3. Derrida, Jacques. 2007. Pisanje i razlika. Sarajevo; Zagreb: Šahinpašić.4. Feyerabend, Paul Karl. 1987. Protiv metode: skica jedne anarhističke teorije spoznaje. Sarajevo: Veselin Masleša.5. Foucault, Michel. 1989. Archeology of Knowledge. London and New York: Routledge Classics.6. Foucault, Michel. 1994. Nadzor i kazna: rađanje zatvora. Zagreb: Inforamtor: Fakultet političkih znanosti.7. Foucault, Michel. 2002. Riječi i stvari. Zagreb: Golden marketing.8. Galić, B. Moć i rod. Revija za sociologiju. 33 (2002), 3-4; 225-238.

182

9. Gramsci, Antonio. 1984. Marksizam i književnost. Zagreb: Školska knjiga.10. Hutcheon, Linda. 1989. A Poetics of Postmodernism. London and New York: Routledge Classics.11. Jukić, Tatjana. 2005. “Vitez, žena, Petar Pan: odrastanje povijesti u Zagorkinoj Gordani”. U: Komparativna povijest hrvatske književnosti, Zbornik radova VII. – Hrvatska književnost 30-ih godina 20. stoljeća. Ur. Cvijeta Pavlović i Vinka Glunčić-Bužanić. Split: Književni krug, str. 205-212.12. Jukić, Tatjana. 2008. “Detekcija i melankolija: Zagorka, Freud, Deleuze”. U: Neznana junakinja, nova čitanja Zagorke. Ur. Maša Grdešić i Slavica Jakobović Fribec. Centar za ženske studije, Zagreb, 2008, str. 389-396.13. Jurić Zagorka, Marija. 1939. „Tko ste vi?“. Hrvatica, Zagreb, 1939, br. 1-12; 1940, br. 1-12.14. Jurić Zagorka, Marija. 1939. Neznana junakinja. Zagreb: Tipografija.15. Jurić Zagorka, Marija. 1953. Kako je bilo. Beograd: Izdanje redakcije Zabavnog romana, za izdavača Nino Smolčić. 16. Jurić Zagorka, Marija. 1988. Mala revolucionarka. Zagreb: Mladost.17. Jurić Zagorka, Marija. 2006a. Jadranka 1. Zagreb: Školska knjiga.18. Jurić Zagorka, Marija. 2006b. Jadranka 2. Zagreb: Školska knjiga.19. Jurić Zagorka, Marija. 2008. Kamen na cesti. Zagreb: Školska knjiga.20. Kuhn, Thomas. 1999. Struktura znanstvenih revolucija. Zagreb: Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo.21. Lasić, Stanko. 1986. Književni počeci Marije Jurić Zagorke(1873-1919). Uvod u monografiju. Zagreb: Znanje.22. Luhmann, Niklas. 1981. Teorija sistema – svrhovitost i racionalnost. Zagreb: Globus.23. Marcuse, Herbert. 1989. Čovjek jedne dimenzije: rasprave o ideologiji razvijenog industrijskog društva. Sarajevo : Veselin Masleša.24. Miller, D.A. 1988. The Novel and the Police. Berkeley and Los Angeles: University of California Press.25. Nemec, Krešimir. 1999. Povijest hrvatskog romana: Od početaka do kraja 19. stoljeća. Zagreb: Znanje.26. Phyllips, N., Hardy, C. 2002. Discourse Analysis: Investigating Processes of Social Construction. Thousand Oaks, London, New Delhi: Sage Publications.27. Schwanitz, Dietrich. 2000. Teorija sistema i književnost. Zagreb: Naklada MD. 28. Smith, Dorothy. 1988. The Everyday World as Problematic: A Feminist Sociology. Boston. Northeastern University Press. 29. Weiss, G., Wodak, R. 2003. Critical Discourse Analysis. Palgrave Macmillan.30. Wittgenstein, Ludwig. 2007. O izvjesnosti. Zagreb : Nakladni zavod Globus.











183


Potpis


Potpis


Potpis


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis


M.P.

184



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Anita Dremel


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture



Jezik pisanja rada: Hrvatski

Hrvatski KONSTRUKCIJA RODNIH IDENTITETA U ROMANIMA MARIJE JURIĆ ZAGORKE - KRITIČKA ANALIZA DISKURSA

Engleski CONSTRUCTION OF GENDER IDENTITIES IN THE NOVELS BY MARIJA JURIĆ ZAGORKA - CRITICAL DISCOURSE ANALYSIS

Područje/polje: Društvene znanosti/sociologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Tatjana Jukić Gregurić, izv.prof.


[email protected]

Drugi mentor: dr. sc. Branka Galić, izv.profFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]



1.dr. sc. Marina Protrka Štimec, doc.


[email protected]

2.dr. sc. Tatjana Jukić Gregurić, izv.prof.


[email protected]

3.dr. sc. Branka Galić, izv.profFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska

[email protected]

4.

5.


3. sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 16. prosinca 2011.


185


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaJavna obrana teme doktorskog rada nije predviđena programom studija.


Povjerenstvo drži da je predložena tema doktorskog rada, KONSTRUKCIJA RODNIH IDENTITETA U ROMANIMA MARIJE JURIĆ ZAGORKE - KRITIČKA ANALIZA DISKURSA kandidatkinje Anite Dremel znanstveno relevantna, inovativna i metodološki izvediva. Sukladno sinopsisu koji je ponuđen, očekujemo interdisciplinarni rad koji će, razjasnivši na početku vlastito metodološko polazište i djelokrug kritičke analize diskursa, primijeniti spoznaje navedenih diskurzivnih pristupa na analizu rodnih identiteta u opusu Marije Jurić Zagorke. Analiza se kroz proučavanje rodnih identiteta u sprezi socijalnih, tekstualnih i diskurzivnih silnica usredotočuje i na odnose društvene moći pohranjene u rodnim identitetima, zbog čega se očekuje relevantan interdisciplinarni znanstveni doprinos.


Smatramo da bi doktorski rad usmjeren na konstrukciju rodnih ideniteta u književnom opusu autorice čiji su romani prepoznati prije svega u okviru kulturalnih i rodnih studija, trebao biti utemeljen na, u sinopsisu navedenima, analizi narativnih tehnika, kontekstualnoj analizi i analizi recepcije. Takav bi konkretan rad na tekstu, kombiniran s diskurzivnim i sociološkim analizama, omogućio metodološko usustavljivanje divergentnih teorijskih pristupa, podupro ishodišno polazište, te ponudio znanstveno utemeljene rezultate.





Potpis



186




dr. sc. Marina Protrka Štimec, doc.

2.dr. sc. Tatjana Jukić Gregurić, izv.prof.

3.dr. sc. Branka Galić, izv.prof

4.

5.


187



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Krešimir Karlo


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij medievistike




Ime i prezime majke i/ili oca: Dušanka Karlo, Josip Karlo

Datum i mjesto rođenja: 24. srpnja 1978., Zagreb

Adresa: Franjevačka 11b, 43000 Bjelovar

Telefon/mobitel: 043/211-431, 099/ 723 25 21




2006. odobren prijelaz na Poslijediplomski doktorski studij medievistike2004. upisan Poslijediplomski doktorski studij arheologije2003. diplomirao s odličnim uspjehom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest i arheologija)1997. maturirao s odličnim uspjehom u Jezičnoj gimnaziji u Bjelovaru


2006. zaposlen u Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Bjelovaru2004. zaposlen u Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Odjel za zaštitu arheološke baštine


Krešimir Karlo, Rezultati arheoloških istraživanja Garić grada, Zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa „Garić grad i okolica. Od srednjovjekovlja do suvremenosti“ (u tisku)Krešimir Karlo, Rezultati arheoloških istraživanja Garić grada, izlaganje na znanstveno-stručnom skupu „Garić grad i okolica. Od srednjovjekovlja do suvremenosti“, Podgarić, 28. 10. 2010. Tajana Pleše i Krešimir Karlo, Monasterium Omnium Sanctorum De Ztreza Ordinis S. Pauli Primi Eremitae, Opuscula Archaeologica, 33, 2009., str.183-205.Tajana Pleše, Ana Azinović-Bebek i Krešimir Karlo, Crkva Svih Svetih pavlinskog samostana u Strezi (Pavlin Kloštar), Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, 1/40, 2008., str. 114-119.Tajana Pleše, Ana Azinović-Bebek i Krešimir Karlo: Pavlinski samostan Svih Svetih u Pavlin Kloštru, Obavijesti Hrvatskog Arheološkog Društva, 1/39, 2007., str.135-141.


188


Hrvatski: Prostorna organizacija i graditeljska baština Kalničkog, Komarničkog i Čazmanskog arhiđakonata od 13. do 16. stoljeća

Engleski: Spatial organisation and the built heritage of Kalnik, Komarnica and Čazma archdeaconry from the 13th to 16th century


Područje/polje: humanističke znanosti / interdisciplinarno polje (povijest umjetnosti - povijest)



Prvi mentor: dr.sc. Predrag Marković Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska [email protected]

Drugi mentor: dr.sc. Neven Budak Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatska [email protected]


Prvi mentor:

Predrag Marković, Katedrala sv. Jakova: prvih 105 godina, Zagreb, 2010.Predrag Marković, Sakristija šibenske katedrale: ugovor, realizacija i rekonstrukcija, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 34, 2010., str. 31-50. Predrag Marković, „Malipierova partija“ i izgradnja svetišta šibenske katedrale (1461. – 1473.) – počeci renesanse u arhitekturi Dalmacije, u: Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske. Zbornik radova sa znanstvenih skupova „Dani Cvita Fiskovića“ održanih 2003. i 2004. godine, Predrag Marković i Jasenka Gudelj (ur.), Zagreb, 2008., str. 99-122.Predrag Marković, Mramorni reljefi venecijanske radionice Bon u Senju i krčki knezovi Frankopani, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30, 2007., str. 9-28.

Drugi mentor:

Neven Budak, Identities in Early Medieval Dalmatia (7th - 11th c.), u: Franks, Northmen and Slavs: Identities and State Formation in Early Medieval Europe, Ildar Garipzanov, Patrick Geary i Przemyslaw Urbanczyk (ur.), Turnhout. 2008., str. 223-241.Neven Budak, Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku, Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, sv. I, Zagreb, 2007.Neven Budak i Tomislav Raukar, Hrvatska povijest srednjeg vijeka, Zagreb, 2006.


Predloženim istraživanjem obuhvaćena je prostorna organizacija i graditeljska baština od 13. do 16. stoljeća na području Kalničkog, Komarničkog i Čazmanskog arhiđakonata Zagrebačke biskupije. Analizom sačuvanih građevina, u prvom redu crkava i starih gradova, ali i zabilježenih srednjovjekovnih arheoloških lokaliteta različitog stupnja istraženosti i namjene, pokušat će se obraditi i interpretirati srednjevjekovno naseljavanje i graditeljska baština navedenog područja. Zbog slabe očuvanosti srednjovjekovne građevinske faze sakralne arhitekture posegnut će se za interdisciplinarnim istraživanjem, te će se osim formalne analize arhitekture načiniti i topografija naselja, mreže komunikacija, granica posjeda te pokušati izraditi slika prostorne organizacije triju arhiđakonata uz obradu postojećih povijesnih izvora. Osim toga, bit će korišteni i rezultati dosadašnjih arheoloških i konzervatorsko-restauratorskih istraživanja te će se načiniti analiza građevinskih faza pojedinih objekata. Navedeni arhiđakonati predstavljaju tri različita aspekta prostorne organizacije unutar istog sustava Zagrebačke biskupije te će njihovo uspoređivanje, odnosno komparativna interpretacija i valorizacija objekata na njihovom području, doprinijeti cjelovitijoj slici srednjovjekovne Zagrebačke biskupije. U istraživanjima graditeljske baštine navedenog područja, saznanja o razdoblju između 13. i 16. stoljeća vrlo su fragmentarna te su građevinske faze pojedinih objekata nedovoljno istražene. Pisani tragovi o gradnji sakralnih građevina potječu iz samog početka 13. stoljeća (crkva Sv. Ivana u Zelini ili nešto kasniji spomen crkve Blažene

189

Djevice u Komarnici). Zajednička značajka čitavog tog prostora je i njegova tranzitnost, s obzirom da tu prolazi Via Magna, koja predstavlja vitalnu srednjovjekovnu komunikaciju u kontinentalnoj Hrvatskoj. Nadalje, već od Bele III. na tom prostoru počinje proces feudalizacije, koji se dodatno intenzivira u vrijeme biskupa Stjepana II. Čimbenici procesa feudalizacije su i dolazak viteških redova, templara i sepulkralaca, propovjedničkih redova te gradnja niza utvrđenih gradova. Vremenski raspon teme zaključen je 16. stoljećem, kada otomanski upadi prekidaju razvoj graditeljstva.


The topic of the research is the late medieval built heritage located in the area of Kalnik, Komarnica and Čazma archdeaconry that will be will be analyzed in the period from the 13th to 16th century. The analysis and elaboration of the preserved architecture, mainly churches and castles, as well as the archaeological traces of medieval settlements, will provide the basis for a new interpretation of the above mentioned topic. Due to the present state of these buildings, an interdisciplinary research will be undertaken. The research will focus on formal analysis, settlement topography and the research on medieval sources. Furthermore, an elaboration of the results acquired from archaeological and restoration-conservation works will offer data for the analysis and possible reconstruction of different building phases of the monument. These three archdeaconries present three different spatial aspects of the Zagreb diocese system, and their comparative analysis and valorisation will contribute to the understanding of the medieval Zagreb diocese.


Graditeljska baština srednjeg vijeka u kontinentalnoj Hrvatskoj sačuvala se uglavnom u dvije reprezentativne forme: sakralnoj i obrambeno-stambenoj. Razlog tomu je, uz zaštitu boravišta, potreba za trajnošću religijskog, upravnog ili rezidencijalnog sjedišta. Ruralnoj arhitekturi nedostajao je čimbenik trajnosti zbog naravi korištenog materijala (drveta), odnosno sredstva da se ona postigne te su saznanja koja imamo vezana isključivo za arheološka istraživanja (Sekelj-Ivančan/Tkalčec 2005, Sekelj-Ivančan/Tkalčec 2003, Tkalčec 2002, Tkalčec 2001, Jakovljević 1988). Broj župa u srednjovjekovnoj Zagrebačkoj biskupiji varira ovisno o razvitku naseljavanja te potrebama za njihovim religijsko-upravnim funkcijama. Ova tri arhiđakonata brojala su u razdoblju između 13. i 16. stoljeća više od 160 župa (Buturac 1984) što nas navodi na zaključak da je jedan od razloga manjeg broja sačuvanih crkava i narav materijala od kojeg su raniji objekti bili građeni. Nadalje, u teritorijalnu organizaciju pripada i istraživanje povijesti naseljavanja odnosno društvenih skupina koje su formirale potrebu za gradnjom reprezentativne sakralne ili obrambene arhitekture (Jerković 2008). Srednjovjekovna Zagrebačka biskupija sastojala se od 14 manjih upravnih jedinica - arhiđakonata (Gora, Zagorje, Gušće, Svetačje, Katedralni arhiđakonat, Dubica, Komarnica, Gorica, Kalnik, Vaška, Čazma, Bekšin, Vrbovec i Varaždin) - koji su obuhvaćali gotovo četiri stotine župa na području od Čestrega na sjeveru do Dubice na jugu te od Drave na istoku do Dobre na zapadu. Arhiđakonat je teritorijalna jedinica unutar biskupije, pod jurisdikcijom arhiđakona, koji crpi svoj autoritet iz biskupskog autoriteta. Kalnički je arhiđakonat prostor s najvećim brojem sačuvanih crkava, Čazmanski je kao središte kaptola predstavljao administrativni centar, a u Komarničkom je sačuvan relativno mali broj spomenika. S obzirom na specifičnosti navedenih arhiđakonata očekujemo da će analizom stanja sakralne graditeljske baštine (crkava i kapela), starih gradova kao i podataka o ruralnim naseljima i gradištima na njihovom području te analizom povijesnih izvora moći biti odgovoreno i na pitanja o ekonomskim i društvenim okvirima unutar kojih je tijekom tih triju stoljeća navedeni prostor funkcionirao. Riječ je o prostoru koji u organizacijskom smislu mimo crkvene prostorne organizacije pripada srednjovjekovnoj Križevačkoj županiji. Istraživanje graditeljstva na području Zagrebačke biskupije suočava se s nizom problema. Uz nedostatak arhivskih vrela vezanih uz nastanak crkava (najveći broj podataka dolazi iz kasnijih kanonskih vizitacija) najveći problem u njihovu istraživanju je relativno mali broj detaljno obrađenih spomenika te velik broj naknadnih građevinskih faza, pregradnji i dogradnji koje redovito zamagljuju sliku srednjovjekovne gradnje. U slučaju starih gradova situacija nije znatno drugačija; spomenici koji će se obrađivati u radu (Veliki Kalnik, Mali Kalnik, Garić i Đurđevac) neravnomjerno su istraženi. Uz pionirski doprinos Gjura Szabe, uglavnom je dostupna tek konzervatorsko-restauratorska dokumentacija uz iznimke Garića i starog grada Đurđevca koji su detaljnije znanstveno obrađivani (Garić: Iveković 1970, Maroević 1971, Maroević 1972, Kruhek 1972, Kruhek 2002), stari grad Đurđevac (Miletić 1989, Kruhek 1985, Horvat, Z. 1989, Horvat, Z. 1992, Habunek-Moravac/Machiedo 1992). Na početku istraživanja srednjovjekovne arhitekture čitave kontinentalne Hrvatske stoje znanstveni doprinosi Gjura Szabe (Szabo 1920) i Ljube Karamana (Karaman 1950). Istraživanje arhitekture spomenutog prostora nezamislivo je bez sinteznih pregleda koji dijelom obuhvaćaju spomenike na navedenom prostoru (Horvat, A. 1975, Križevci 1993, Kožul 1999, Balog 2003). O pojedinim spomenicima objavljen je veći broj pojedinačnih studija (Horvat, A. 1961, Lovrenčević/Medar 1974, Horvat, Z. 1989 i 2005, Stošić 1994, Balog 2003 i 2007, Goss 2007). Ovo područje bilo je predmet bavljenja i povjesničara u kontekstu ekonomske povijesti hrvatskog srednjovjekovlja (Adamček 1976) te arheologa (Pleše/Bebek-Azinović 2005, Pleše/Karlo 2010). Ipak, do sada su izostala cjelovitija, integralna tumačenja prostorne organizacije i graditeljske baštine triju navedenih arhiđakonata. Također, ostala su otvorena brojna temeljna pitanja i na dobro poznatim objektima, primjerice još uvijek nedovoljno jasne razvojne faze crkve Sv. Marije Magdalene

190

u Čazmi (Stošić 1999) ili crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Glogovnici (Horvat, A. 1961). Nedovoljna pažnja posvećivala se obradi sakralne arhitekture prema određenim tipovima (redovničke, zavjetne, dvorske, župne crkve te kapele) u širim prostornim okvirima kontinentalne Hrvatske, Ugarske i južne Austrije (augustinci u Križevcima), patronimicima i toponimima (pitanjima kontinuiteta i diskontuiteta), pitanjima naseljenosti (osnivanje novih trgovišta, sela, pozicija starih i novih utvrda) i vrstama posjeda, dakle rekonstrukciji materijalne i društvene osnove u kojoj nastaje arhitektura i društvo takvih značajki. Možemo utvrditi da se dosadašnja istraživanja nisu bazirala na interdisciplinarnosti, a također može se ustvrditi razmjerno slabo korištenje restauratorsko-konzervatorske dokumentacije u obradi arhitekture.


Istraživanje ima za cilj ponuditi topografiju graditeljske baštine i naseljavanja navedenog razdoblja s naglaskom na analizi sačuvane reprezentativne forme arhitekture, crkava i utvrda te pokušati rekonstruirati izvorni izgled i glavne razvojne faze spomenika i utvrditi cjeloviti korpus sačuvanih i nekad postojećih spomenika prema pisanim izvorima. Dobiveni rezultati će se povezati s promjenjivim povijesnim, političkim i društveno-gospodarskim uvjetima te će se uspostaviti moguća korelacija u pojavi, prijenosu i zadržavanju nekih specifičnih graditeljskih i stilskih oblika, kao i razmotriti uloga srednjeg i visokog plemstva u nastanku i obnovi pojednih crkava te njihova uloga u recepciji gotičkog stila na tom području. Hipoteza istraživanja temelji se na postojanju posebne geostrateške pozicije navedenog prostora koja se očituje u njegovoj tranzitnosti zahvaljujući kojoj društveni i kulturni utjecaji dolaze u srednjovjekovnu Slavoniju, a jasno se odražava na graditeljstvu i srodnim umjetničkim vrstama te razvoju feudalnog uređenja.


Razumijevanje srednjovjekovne organizacije prostora kao i graditeljske baštine koja iz nje proizlazi uključuje tumačenje objekata, rekonstrukciju njihovog cjelovitog korištenja i razumijevanje, odnosno tumačenje načina gradnje, podjednako kao i razumijevanje njihovog međusobnog suodnosa. U prvome redu utvrdit će se postojeće stanje objekata. Uz formalnu, tipološku, komparativnu i stilsku analizu obradit će se i sačuvani povijesni izvori. Koristit će se sva dostupna konzervatorska odnosno restauratorska dokumentacija, snimke postojećeg stanja te stručni elaborati o pojedinim objektima. Na temelju korištenja toga tipa dokumentacije bit će lakše razlučiti pojedine građevinske faze. Predviđa se rekonstrukcija srednjovjekovne faze građevine za veći dio kasnije pregrađenih objekata. U većini će slučajeva analiza počivati na arhitektonskoj snimci postojećeg stanja i restauratorskim istraživanjima. Također, u katalogu se predviđa i izrada fotodokumentacije. Svi će se objekti iscrpno kataloški obraditi, a arhiđakonati će biti prikazani komparativno, uz objašnjenje konteksta njihovog položaja i nastanka (npr. razlozi brojnosti spomenika u Kalničkom arhiđakonatu). Razmotrit će se topografija objekata, građevinski program biskupije i arhiđakonata te prisutnost i utjecaj crkvenih i viteških redova. Povijesne interpretacije veza u umjetnosti na prostoru srednje Europe i kontinentalne Hrvatske također će imati važan doprinos u rješavanju problema utjecaja, a očekujemo otkriće i izravnih veza. Utjecaji će biti prikazani komparativno u dva kruga: uže, u odnosu na ostale objekte u Zagrebačkoj biskupiji, te šire, u odnosu na objekte susjednih biskupija Srednje Europe. Nedostatak trajno dominantnog političko-gospodarskog centra ili ishodišta odražava se u trajno promjenjivim oblicima raznorodnih poticaja te dugotrajnom zadržavanju usvojenih oblika. Posebno će se istražiti međuodnos naselja i pojedinačnih objekata, analizirati titulari, cjelovito obrazložiti tipološka i formalna obilježja kasnosrednjovjekovne arhitekture te ostvariti sveobuhvatni uvid u čitav niz složenih društvenih aktivnosti koje nosi proces srednjovjekovne gradnje. Budući da je u srednjovjekovnom društvenom organizmu jedna od ključnih aktivnosti bila gradnja reprezentativne arhitekture, obuhvatnom analizom objekata bit će moguće naznačiti uzroke i posljedice graditeljskih pothvata. Posebne demografske, gospodarske, društvene i upravne okolnosti u svakom od triju arhiđakonata uzrokovale su nejednaku dinamiku, kvalitetu i gustoću sačuvanih objekata kao i različito naseljavanje. Također, bit će prezentiran i suodnos sakralne arhitekture s ostalim sačuvanim tragovima srednjovjekovnog naseljavanja, od burgova do ubiciranih srednjovjekovnih naselja različitih stupnjeva istraženosti. Rad će biti podijeljen u više poglavlja. Uvodno će se razmotriti podrijetlo srednjovjekovne arhitekture u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, okvirna povijesna zbivanja i prikazi građevina na kartama te će se razložiti temeljna političko-crkvena povijest navedenog područja u okviru srednjovjekovne povijesti obrađivanog prostora. Potom će se pokazati načini prihvaćanja pojedinih značajki arhitekture na prostoru biskupije uz jasne analogije sa susjednim europskim prostorima. Uz obrazloženje raznih specifičnosti koje proizlaze iz analize materijala dotaknut će se i metodološki problemi, a posebna će se pozornost posvetiti i interpretaciji arhitekture kao činitelja srednjovjekovnoga društva. Bit će korištene odgovarajuće metode arheologije, povijesti i povijesti umjetnosti te će se, osim navedene tipološke i formalno-stilske analize povijesti umjetnosti, primijeniti i odgovarajuće metode interpretacije rezultata arheoloških istraživanja. Planirano istraživanje podrazumijeva okupljanje primarne i sekundarne literature šireg opsega (znanstveni i stručni članci, konzervatorsko-restauratorska dokumentacija), rekognosciranje terena, izradu kataloga objekata te rekonstrukciju pojedinih ključnih spomenika i njihovu interpretaciju. Spomenici će se interpretirati u kontekstu istovrsne baštine šire regije te kontekstu općenitih stilskih kretanja


191

obrađivanog razdoblja. Ponudit će se sintezna tumačenja odnosa pojedinih prostorno-vremenskih struktura te nastanka, trajanja i nestajanja gotičkih stilskih oznaka. Definirat će se rubne, odnosno prijelazne pojave u sakralnom graditeljstvu te razložiti pitanje graditeljske baštine u doba zrelog i kasnog srednjeg vijeka. Rad će biti zaključen zaključnim razmatranjima te katalogom i popisom literature, stručnih elaborata te izvora.


Obradit će se dosada neobrađena, ili nedostatno obrađena, srednjovjekovna graditeljska baština kako bi se popunile praznine te novi podaci uklopili u postojeće poznavanje teme, u svrhu što cjelovitijeg pregleda. Temeljitije istraživanje Čazmanskog, Kalničkog i Komarničkog arhiđakonata značajno će doprinijeti slici koju imamo o graditeljskoj baštini, naseljavanju te društvenim odnosima na području srednjovjekovne Zagrebačke biskupije i kontinentalne Hrvatske.


Adamček 1976: Josip Adamček, Vlastelinstva Čazma, Ivanić i Dubrava u srednjem vijeku, u: Čazma 1226–1976, Čazma, 1976., str. 81-111.Balog 2003: Zdenko Balog, Križevačko-kalnička regija u srednjem vijeku, Križevci, 2003.Balog 2007: Zdenko Balog, Crkve kvadratnog svetišta u sjevernoj Hrvatskoj, Peristil, 50, 2007., str. 41-62.Buturac 1984: Josip Buturac, Popis župa Zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine, knjiga 59, 1984., str. 43-108.Goss 2007: Vladimir Peter Goss, Bishop Stjepan II and Herceg Koloman and The Beginnings of the Gothic in Croatia, Hortus Artium Medievalium, 1/13, Zagreb, 2007., str. 51-63.Habunek-Moravac/Machiedo 1971: Štefica Habunek-Moravac i Stanka Machiedo, Stari grad Đurđevac, Arhitektura, 109-110, Zagreb, 1971., str.68-72. Horvat, A. 1975: Anđela Horvat, Između gotike i baroka, Zagreb, 1975. Horvat, A. 1961: Anđela Horvat, Prilozi povijesno-umjetničkim problemima u nekoć templarskoj Glogovnici kraj Križevaca, Peristil, 4, 1961., str. 29-45.Horvat, Z. 1989: Zorislav Horvat, Strukture gotičke arhitekture, Zagreb, 1989.Horvat, Z. 1992: Zorislav Horvat, Katalog gotičkih profilacija arhitekture kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 1992.Horvat, Z. 2005: Zorislav Horvat, Crkva Sv. Križa, Cris, 1/7, 2005., str. 24-41.Jakovljević 1988: Goran Jakovljević, Novi rezultati istraživanja župne crkve u Novoj Rači, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, 3, 1988., str. 48-49.Jerković 2008: Marko Jerković, Plemstvo Križevačke županije u srednjem vijeku, Povijesni prilozi, 34, 2008., str. 45-69.Karaman 1950: Ljubo Karaman, O umjetnosti srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji, Historijski zbornik, 1-4, 1948., str. 103-128. Kožul 1999: Stjepan Kožul, Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Zagreb, 1999.Križevci 1993: Anđelko Badurina, Žarko Domljan, Miljenka Fischer i Katarina Horvat-Levaj (ur.), Križevci – grad i okolica. Umjetnička topografija Hrvatske, Zagreb, 1993.Miletić 1989: Drago Miletić, Neki problemi izvođenja konzervatorsko-restauratorskih radova prigodom obnove staroga grada u Đurđevcu, Godišnjak zaštite spomenika kulture SR Hrvatske, 14-15, 1988-89., str. 59-83.Lovrenčević/Medar 1974: Zvonimir Lovrenčević i Mladen Medar, Gotika u Bilo-gori, Vijesti konzervatora i muzealaca, 2, 1977., str. 45-60.Pleše/Azinović-Bebek 2005: Tajana Pleše i Ana Azinović-Bebek, Arheološka istraživanja župne crkve Sv. Marije Magdalene u Čazmi, Opuscula archaeologica, 29, 2005., str. 287-305.Pleše/Karlo 2010: Tajana Pleše i Krešimir Karlo, Monasterium Omnium Sanctorum de Ztreza Ordinis S. Pauli Primi Eremitae, Opuscula Archaeologica, 33, 2010., str. 183-206.Sekelj-Ivančan/Tkalčec 2003: Tajana Sekelj-Ivančan i Tatjana Tkalčec, Arheološko nalazište Torčec – Crkvišće, Podravina. Časopis za multidisciplinarna istraživanja, 4/2, 2003., str. 5-36.Sekelj-Ivančan/Tkalčec 2005: Tajana Sekelj-Ivančan i Tatjana Tkalčec, Analiza keramike na području Ledine kod Torčeca, Prilozi Instituta za arheologiju, 22, 2005., str. 141-186.Stošić 1994: Josip Stošić:, Srednjovjekovna umjetnička svjedočanstva o zagrebačkoj biskupiji, u :Sveti trag. Devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije 1094-1994, Tugomir Lukšić i dr. (ur.), Zagreb, 1994., str. 103-130.Szabo 1920: Gjuro Szabo, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1920.Tkalčec 2003: Tatjana Tkalčec, Prikaz arheoloških istraživanja na području koprivničke i đurđevačke Podravine u posljednjih osam godina (1996.-2003.), Podravina. Časopis za multidisciplinarna istraživanja, 4/2, 2003., str. 221-227.


192

40.000,00






Samostalno financiranje 40.000,00




Potpis dr.sc. Predrag Marković


Potpis dr.sc. Neven Budak


Potpis Krešimir Karlo


IZJAVA


U Zagrebu, Potpis Krešimir Karlo


M.P.


193


OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice: Krešimir Karlo

Nositelj studija: Sveučilište u Zagrebu – Filozofski fakultet

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij - Medievistika




Hrvatski Prostorna organizacija i graditeljska baština Kalničkog, Komarničkog i Čazmanskog arhiđakonata od 13. do 16. st.

Engleski Spatial organization and architectural heritage of the Kalnik, Komarnica and Čazma archdeaconries from the 13th till the 16th centuries

Područje/polje/grana (ako se doktorski studij izvodi u grani): humanističke znanosti /interdisciplinarno polje (povijest umjetnosti – povijest)

MENTOR(I)


Prvi mentor: dr. sc. Predrag Marković, izv. prof.


Drugi mentor: dr. sc. Neven Budak, red. prof. Filozofski fakultet u Zagrebu [email protected]



1. dr. sc. Borislav Grgin, red. prof. Filozofski fakultet u Zagrebu [email protected]

2. dr. sc. Predrag Marković, izv. prof.


3. dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.


4.

5.


Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 24. 01. 2012., točka 115.


194




U hrvatskoj historiografiji i povijesti umjetnosti još ne postoji monografija koja bi sustavno prikazala i cjelovito analizirala prostornu organizaciju i graditeljsku baštinu u naslovu navedenog područja u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. Velika prednost predloženog rada leži u njegovu interdisciplinarnom pristupu. Njime će se postojeća literatura i pisana građa moći usporediti s materijalnim izvorima te tako pružiti cjelovitu i zaokruženu sliku o ovom nedovoljno istraženom aspektu povijesti srednjovjekovne Slavonije. Smatramo da je kandidat u svom nacrtu uvjerljivo obrazložio i dokazao izvedivost teme u obliku doktorske disertacije.


Pozitivno ocjenjujemo predloženi naslov doktorske disertacije i obrazloženje teme te predlažemo Vijeću poslijediplomskih studija njeno prihvaćanje i upućivanje u daljnju proceduru.




2014., ljetni semestar


Potpis






dr. sc. Borislav Grgin, red. prof.

195


2. dr. sc. Predrag Marković, izv. prof.,


3. dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.


4.

5.

U Zagrebu, 14. 2. 2012. M.P.

196



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice:

Lucija Mihaljević (rođ. Katulić), prof. filozoifije i religijskih znanosti / dip. filozof i religiolog

Nositelj studija: Filozofski fakultet

Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij etnologije i kulturne antropologije




Ime i prezime majke i/ili oca: Zlatko Katulić

Datum i mjesto rođenja: 13. studeni 1984., Zagreb

Adresa: Jadranska 2a

Telefon/mobitel: 099 2121431




2007 →doktorandEtnologija i kulturna antropologijaFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb

2002 - 2007prof. filozofije i religijskih znanosti - diplomirani filozof i religiologFilozofija i religijska kulturaFilozofski fakultet Družbe Isusove - Jordanovac 110, 10 000 Zagreb 1999 - 2002srednjoškolska maturaglazbenik flautistŠkola za primijenjenu umjetnost i dizajn - glazbeni razred Vatroslav Lisinski - Ivana Gundulića 4, 10 000 Zagreb


2006 → Predavač - vanjski suradnikZagrebačka škola ekonomije i managementaJordanovac 110, 10 000 Zagreb (Hrvatska)


197

2007 - 2009 Znanstveni novakInstitut za antropologijuLjudevita Gaja 32, 10 000 Zagreb (Hrvatska)

2008 - 2009 Mlađi istraživač doktorandEuropean scientific network "Languages In a Network of European Excellence" (LINEE) , 6th Framework Program of the European CommissionLjudevita Gaja 32, 10 000 Zagreb (Croatia), 10 000 Zagreb (Hrvatska)

2004 - 2006 Urednik i voditelj dnevnih vijestiRadio MarijaJordanovac 110, 10 000 Zagreb (Hrvatska)

2003 - 2004 novinarIzvještajna katolička agencija (IKA)Kaptol 4, 10 000 Zagreb (Hrvatska)


Popis radova:Mihaljević, L. Transnacionalne prakse žena u diplomaciji. Studia Ethnologica Croatica Vol. 22 No.1, 85-114.

Mihaljevic, L., Magzan, M. i Poropat Darrer J. 2010 Culture of Consumption: Searching for Identity through Consumer Practice. ABSRC Conference Proceedings (CD edition)

Magzan M. I Mihaljević L. 2010. CSR in media: Case study of RTL in Croatia. Conference Proceedings of 9th International Conference on Corporate Social Responsibility, 462-466 (CD edition)

Katulić, L. 2010 Women in Diplomacy: Their Private Transnational Practices. U: Two Homelands. Slovenian Migration Institute - Slovenian Academy of Science and Arts, Ljubljana Vol. 29, 181-203.

Katulić, L. 2009. Hungarians in Pula: Case study of minority in Istria, elect.ed. http://linee.info/vwe/workshops-meetings.html

Magzan M. i Katulić L. 2010. Sociološka perspektiva u ekonomiji i svakodnevnom životu, Skripta, ZSEM, Zagreb.

Izlaganja na konferencijama:2011. Obiteljske kulture potrošnje. Ekonomija i kultura - godišnji stručno-znanstveni skup Hrvatskog etnološkog društva, Zagreb, 9.-11. lipnja

2010. Culture of consumption: searching for identity through consumer practiceAdvances in Business-Related Scientific Research Conference, Olibia 8.-10. rujna.

2010. CSR in media: Case study of RTL in Croatia9th International Conference on Corporate Social Responsibility, Zagreb, 16.-18. lipnja.

2009. Transnacionalne prakse diplomataSimpozij Hrvatskog etnološkog društva u suradnji s Filozofskim fakultetom „Etnografije putovanja: transnacionalne prakse migranata“, Zagreb 24. rujna

2009. Žene u diplomaciji

198

Javno predavanje, Institut za antropologiju, 22. lipnja

2009. Case study of minority in Istria: Hungarians in PulaLINEE PhD conference, Szeged 6. svibnja

2008. Women in Diplomacy: Their Private Transnational Practices10th Biennial Conference of the European Association of Social Anthropologists (EASA) Experiencing diversity and mutuality. Ljubljana 26-29 kolovoz


Hrvatski: Kulturnoantropološka analiza potrošačkih praksi i identiteta − robna kuća NAMA u centru Zagreba

Engleski: Cultural anthropology analysis of consumer practices and identities − department store NAMA in the centre of Zagreb


Područje/polje: Humanističke znanosti / Etnologija i antropologija



Prvi mentor: Dr. sc Maja Povrzanović Frykman

Malmö Univeristy, Sweden [email protected]

Drugi mentor:


Prvi mentor:

Materijalne prakse bivanja i pripadanja u transnacionalnim društvenim prostorima. Studia ethnologica Croatica 22, 2010: 39-60.

Material Aspects of Transnational Social Fields: An Introduction. Dve domovini/Two Homelands (Ljubljana) 29, 2009: 105-114.

Beyond Culture and Identity: Places, Practices, Experiences. Ethnologia Europaea 38(1), 2008: 13-22.

The Concept of Diaspora in Relation to Hibridity and (Multi)cultural Politics. In: F. Hemmersam et al., eds., Kulturelle processer i Europa. Copenhagen: Museums Tusculanums Forlag, 2010, 237-247.

Southeast European Connections: Towards an Ethnography of Immigrants’ Transnational Practices. In: Jaka Repič et al., eds., MESS and RAMSES II, Mediterranean Ethnological Summer School, vol. 7. Ljubljana: University of Ljubljana, Faculty of Arts, 2008, 147-167.

Drugi mentor:

OBRAZLOŽENJE TEME


Disertacija će se temeljiti na etnografskom istraživanju razvoja domaće potrošačke kulture na primjeru robne kuće NAMA u centru Zagreba, od njenog osnutka (pod drugim imenom) početkom prošlog stoljeća do danas. Primjer odabrane robne kuće reflektira

199

promjene šireg društveno-ekonomskog konteksta. Novi oblik trgovanja aktualiziran u formi robne kuće uveo je na domaću scenu koncept potrošnje kao užitka i kupovine kao izrazito prisutnog modaliteta urbanog života. U centru interesa su individualne potrošačke prakse, specifične motivacije i ograničenja posjetitelja robne kuće, te njihovi stavovi prema potrošnji kao sredstvu izgradnje identiteta s obzirom na socioekonomske, generacijske i rodne razlike ispitanika.


The dissertation will be based on an ethnographic study of the development of domestic consumer culture examined through the example of department store NAMA, located in Zagreb city center. Since its foundation (under a different name) at the beginning of century until today, the selected department store is reflecting changes in its wider socio-economic context. A new way of trading actualized in the form of department store introduced to the domestic scene the concept of purchase and consumption as pleasure and became a omnipresent manifestation of urban life. The focus of investigation are individual consumer practices, and the specific motivations and constraints of the department store visitors as well as their attitudes towards consumption as means of identification with regards to socio-economic, generational and gender differences of the respondents.


Potrošačka kultura, masovna potrošnja i tržište kao prostor društvenog ponašanja istraživani su iz perspektiva različitih društvenih i humanističkih disciplina. Rezultati istraživanja socioekonomskih karakteristika potrošnje uvjetovanih smjenama političkih sustava, transformacijama ekonomije, te konačno promjenama društvenog i kulturnog konteksta, od temeljnog su interesa za ovdje predloženu disertaciju (Bauman, Giddens). Masovna potrošnja postala je predmetom kulturnoantropoloških istraživanja šezdesetih godina 20. stoljeća; studije o potrošnji bile su ključno mjesto razumijevanja suvremenih društava (Adburgham). Tema potrošnje se u kulturnoj antropologiji prvo javila preko kritike konzumerizma (Potter, Campbell), no od kraja sedamdesetih do kraja osamdesetih godina 20. st. istraživanje masovne potrošnje i potrošačkih praksi obilježava afirmativan pristup (Slater, Miller, Belk, Friedman). Teorijski temelji antropologije potrošnje relevantni za ovu disertaciju postavljeni su krajem osamdesetih godina (Appadurai, Bourdieu, Douglas).

U okviru društvenih i humanističkih znanosti potrošnja se definira kao proces kojim se uspostavljaju, održavaju ili mijenjaju granice društvenih grupa (McCracken, Miller, Sahlins). U tom okviru antropološka istraživanja potrošnje skreću pažnju na kulturalne aspekte potrošačkih praksi. S ovdje relevantnog postmodernističkog stanovišta, ekonomija i kultura su hibridne pojave procesualnog karaktera, a potrošnja je interesantna kao područje istraživanja kulturnih dimenzija ekonomskih aktivnosti (Du Gay, Baudrillard, Featherstone). Kulturnoantropološka istraživanja propituju utjecaj potrošačkih praksi na konstruiranje kolektivnih i individualnih identiteta, odnosno na proces uzajamnog konstituiranja ljudi i stvari (Miller)Kulturološka analiza ekonomskih aktivnosti definira potrošačku kulturu kao praksu koja je sama sebi cilj i pokretač, a temelji se na ideologiji konzumerizma koja slavi potrošnju kao sredstvo individualnog samoostvarenja (Fine). Razvojem novih oblika trgovanja - poput robnih kuća s kraja 19. stoljeća - uvodi se koncept potrošnje kao užitka. Nadogradnjom kupovine kao tradicionalno utilitarne ekonomske aktivnosti novim značenjima i sadržajima, potrošačke prakse i mjesta potrošnje postaju plodno tlo za istraživanje društvenih promjena i procesa identifikacije u novim kulturnim kontekstima (Campbell, Falk, Carrier) . Kulturnoantropološka perspektiva potrošnju razumijeva kao istraživanje suvremene materijalne kulture te predlaže koncept objektifikacije kako bi ukazao na neraskidivu vezu između stvaralačkog korištenja predmeta masovne potrošnje i oblikovanja novih autentičnih kultura modernosti (Miller, Goss, Ferguson). U širem smislu potrošnju se u može shvatiti i kao odnos prema svijetu (kontekstu) koji nismo sami proizveli, pa posredno i kao odnos prema drugome, u skladu s disciplinarnim fokusom na moduse alterniteta.

Inozemna kulturnoantropološka istraživanja masovnih proizvoda i njihove uloge u kreiranju društvenih veza, te kolektivnih i individualnih identiteta u suvremenim potrošačkim društvima (Mintz, Heyman, Miller, West) obuhvaćaju niz kritičkih analiza te predstavljaju teoretsko polazište u promišljanju uloge potrošačkih praksi u predloženoj disertaciji. Kada je riječ o studijama slučaja, najveći broj kulturoloških analizi masovne potrošnje fokusira se na fenomen shopping centara (Underhill), no ne nedostaje međutim ni drugih trgovačkih lokaliteta kao prostora istraživanja potrošačkih praksi, poput supermarketa (Bowlby) i robnih kuća (Fredriksson, Benson, Leach, Williams) . Promovirajući se geslom posjet bez obaveze na kupnju, robne kuće aktualiziraju koncept potrošnje kao rekreativne aktivnosti. Relevantna istraživanja robnu kuću definiraju kao centralno mjesto stvaranja nove klase potrošača, isprepliću povijest robnih kuća i masovne

200

potrošnje s ulaskom žene u javne sfere života (Nava). Upravo takve studije slučaja poslužile su kao metodološka inspiracija za predloženu disertaciju usmjerenu na značenja i prakse potaknute pojavom prve robne kuće u centru Zagreba.

Domaća istraživanja procesa potrošnje i razvoja potrošačke kulture u Hrvatskoj donose relevantne podatke o ukupnosti društvenih i ekonomskih procesa. Nalazimo ih u okviru sociologije potrošnje (Čolić, Peračković) i psihologije potrošača (Milas). Unatoč novijim radovima iz oblasti ekonomske antropologije (Muraj, Rubić, Šantek), te studijama materijalne kulture domaćih etnologa koje naglašavaju značaj individualiziranog pristupa u istraživanjima identifikacijskih procesa kao dinamičnih pojava (Rihtman Auguštin, Povrzanović Frykman, Grbić, Čapo Žmegač), predložena će se disertacija temeljiti na sustavnom etnografskom istraživanju kakvog dosad nije bilo u okviru hrvatske etnologije i kulturne antropologije. Bit će posvećena specifičnom urbanom trgovačkom lokalitetu, te potrošačkim praksama analiziranim na simboličko-vrijednosnoj, emotivnoj i iskustvenoj razini u kontekstu svakodnevnog života. Ispitanici će biti Zagrepčani i Zagrepčanke raznih generacija i raznih socio-ekomskih statusa.


Cilj predloženog istraživanja jest na primjeru NAME - prve robne kuće u centru Zagreba, opisati i objasniti mijene potrošačkih praksi i identiteta od njezina osnutka do danas. Podatci o osobnim iskustvima kazivača bit će smješteni u raspravu o društvenim, političkim i ekonomskim promjenama u Hrvatskoj. Temeljno zanimanje usmjereno je na prihvaćanje moderne potrošačke kulture među stanovnicima Zagreba. Utoliko je fokus istraživanja usmjeren na kulturni aspekt pojave novog oblika trgovine - robne kuće - koja se promatra kao mjesto rađanja domaće masovne potrošnje. Analiza obuhvaća utjecaj robne kuće na specifičan urbani kontekst u različitim društveno-političkim epohama dvadesetog stoljeća pa sve do danas. Robnu se kuću promatra kao arenu susreta s modernosti - kao mjesto učenja kako konzumirati. U središtu su interesa stoga iskustva na mikro razini: individualne potrošačke prakse, te interpretacije vlastitih potrošačkih odabira analiziranih u komparativnoj generacijskoj, socio-ekonomskoj i rodnoj perspektivi u kontekstu mijene tržišnih uvjeta u Hrvatskoj.


Metodologija predloženog istraživanja obuhvatit će deskriptivnu, analitičku, komparativnu i interpretativnu razinu. Etnografski pristup nudi metode kojima se može osvijetliti razina individualnog iskustva, ali i procesi promjena (Charmaz). Građa će biti prikupljena kvalitativnom metodologijom u formi djelomično strukturiranih dubinskih intervjua, neformalnih razgovora, te metode etnografskog opažanja. Pri tome ce biti poštivani standardni etički uzusi etnografskog terenskog istraživanja (O'Reilly). „Lančano” pronalaženje sugovornika (pronalazak novih kazivača preko kontakata već intervjuiranih sugovornika) poštivat će kriterije ravnopravne zastupljenosti muškaraca i žena, kao i različitih dobnih skupina, stupnja obrazovanja i ekonomskog statusa. Najopsežniju grupu ispitanika predstavlja će posjetitelji odnosno kupci robne kuće raznih generacija (stanovnici Zagreba), zatim zaposlenici, te konačno upravitelji iz različitih društveno-političkih perioda prošlog stoljeća. U završnoj fazi istraživanja predviđa se koristiti i kratki upitnika medu posjetiteljima robne kuće. Upitnik će se odnositi na teme koje su se pokazale relevantnima u analizi prethodno provedenih dubinskih intervjua. Gore navedeni primarni izvori bit ce upotpunjeni analizom arhivske građe. Arhivska građa biti će prikupljena u Muzeju Grada Zagreba te Muzeju za umjetnost i obrt, Arhivska grada - fotografije, promotivni materijali, katalozi, plakati te cak i sami predmeti prodavani u robnoj kući - omogućiti će uvid u ponudu te oblike oglašavanja i poslovanja robne kuće u prvoj polovici 20 stoljeća. Prelimirani pregled vrlo bogate relevantne građe već je obavljen u Muzeju Grada Zagreba. Suvremeni će diskurs o fenomenu robne kuće biti rasvijetljen analizom odabranih sadržaja koji se objavljuju u digitalnim i tiskanim medijima (prije svega reklamnih poruka, ali i za temu relevantnih medijskih priloga).

Plan istraživanja koncipiran je u tri etape:1. Pregledavanje i kritičko razmatranje relevantne znanstvene literature – započeto krajem četvrtog semestra doktorskog studija paralelno s konzultacijama s mentoricom i koncipiranjem prijedloga teme doktorske disertacije2. Prikupljanje primarnog/terenskog istraživačkog materijala ( polu-strukturiranih intervjua i upitnika) te arhivske građe i medijskih sadržaja – arhivska građa i intermedijalni sadržaji već su većinom prikupljeni dok je proces intervjuiranja u početnoj fazi. 3. Pisanje doktorske disertacije – analiza i sinteza raznolike građe te teorijsko oblikovanje.



201

Namjera istraživanja jest doprinijeti razmatranju koncepta i teorija potrošnje od početa dvadesetog stoljeća do danas u okviru hrvatskih društveno-humanističkih znanosti. S obzirom na to da se domaći etnolozi i kulturni antropolozi dosad nisu sustavno bavili istraživanjem potrošačkih praksi, ova će disertacija doprinijeti i širenju istraživačkog polja tih disciplina u Hrvatskoj. Sakupljena građa omogućiti će sistematsku analizu povijesti prve robne kuće u Zagrebu, te rasvijetliti njezino značenje u urbanom kontekstu za razne generacije Zagrepčana. Etnografski uvidi u potrošačke prakse kao bitne aspekte suvremene svakodnevice, ali i one koje se sjećaju stariji kazivači, omogućit će razumijevanje kako kulturnih promjena na području potrošnje, tako i kontinuiteta praksi i vrednovanja u kontekstu društvenih i ekonomskih promjena.


Baudrillard, J. (1998/1970). The Consumer Society: Myths and Structures. London, Thousand Oaks, New Delhi: Sage.Bauman, Z. (2007). Collateral Casualties of Consumerism. Journal of Consumer Culture Vol.7(1), 25-56.Belk, R. (1988). Possessions and the Extended Self. Journal of Consumer Research Vol.15, No. 2, 139-168.Appadurai, A. (Ed.). (1986). The Social Life of Things: Commodities in Cultural Perspective. Cambridge: Cambridge University Press.Bourdieu, P. (1984). Distinction: a social critique of the judgement of taste. London: Routledge and Kegan Paul.Carrier, G. James; Heymen, Josiac Mc.;. (1997). Consumption and the Political Economy. The Journal of the Royal Antropological Institute (Vol.3, No. 2), 355-373.Čolić, S. (2008). Sociokulturni aspekti potrošnje, potrošačke kulture i društva. Društvena istraživanja, 6 (98), 953-973.De Gay, P. (Ur.). (1997). Production of Cultures, Cultures of Production. SageDouglas, M., & Isherwood, B. (1979/1996). The World of Goods,Towarda an Anthropology of Consumption. London and New York: Routledge.Erdei, I. (2008). Antropologija potrošnje. Beograd: XX vek.Featherstone, M. (2004/1991). Consumer Culture and Postmodernism. London, thousand Oaks, New Delhi: Sage Publications.Ferguson, J. (1988). Cultural Exchange: New Developments in Anthropology of Commodities. Cultural Anthropology , Vol.3, No.4, 488-513.Freidman, J. (1990). Being in the World: globalisation and Localization. Theory, Culture and Society 7(2), 311-328.Fredriksson, C. (1997). The making of a Swedish department store culture. The Shopping Exsperience. London: SageGiddens, A. (2003). An Interview with Anthony Giddens. Journal Of Consumer Culture Vol. 3, No. 3, 387-399.McCracken, D. (1990). Culture and Consumption: New Approaches to the Symbolic Character of Consumer Goods and Activities. Indiana: Indiana University Press .Miller, D. (1998). A Theory of Shopping. Cambridge: Polity.Miller, D. (Ur.). (1996). Acknowledging Consumption: A Review of New Studies. London and New York: Routledged.Miller, D. (1987). Material culture and mass consumption. Oxford: Basil Blackwell. .Miller, D. (1994). Modernity: an ethnographic approach. Oxford: Berg.Mintz, S. W. (1985). Sweetness and power. New York: Viking.Nava, M. (1997). Modernity's Disavowal: Women, the city and the departmet store. The Shopping Exsperience. London: SagePovrzanović Frykman, M. (2008). Beyond Culture and Identity: Places, Practices, Experiences. Ethnologia Europaea 38(1), 13-22.Shalins, M. (1976). Culture and practical reason. Chicago: University of Chicago Press.Slater, D., & Miller, D. (2007). Moments and Movements in the Study of Consumer Culture. Journal of Consumer Culture , 7(1), 5-23.


15000



202




Samostalno financiranje x




Potpis Dr. sc Maja Povrzanović Frykman


Potpis


Potpis Lucija Mihaljević


IZJAVA


U Zagrebu, 15. lipnja 2011. Potpis Lucija Mihaljević


M.P.


203



OPĆI PODACI I KONTAKT DOKTORANDA/DOKTORANDICETitula, ime i prezime doktoranda/doktorandice:

Lucija Mihaljević (rođ. Katulić), prof. filozoifije i religijskih znanosti / dip. filozof i religiolog


Naziv studija: Poslijediplomski doktorski studij etnologije i kulturne antropologije




Hrvatski Kulturnoantropološka analiza potrošačkih praksi i identiteta − robna kuća NAMA u centru Zagreba

Engleski Cultural anthropology analysis of consumer practices and identities − department store NAMA in the centre of Zagreb

Područje/polje: Humanističke znanosti / Etnologija i antropologija

MENTOR(I)


Prvi mentor: Dr. sc Maja Povrzanović Frykman

Sveučilište Malmo, Švedska [email protected]

Drugi mentor:



1.dr. sc. Goran Pavel Šantek, doc.


[email protected]

2. dr. sc. Snježana Čolić, znan. savj.

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

[email protected]

3.dr. sc. Maja Povrzanović-Frykman, izanredni prof.

Sveučilište Malmo, Švedska [email protected]

4.

5.


Sjednica Vijeća poslijediplomskih studija 12. rujna 2011. Ad. 21.

Sjednica Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 28. rujna 2011. godine. Ad. 64.


204


A. Izvješće s javne obrane teme doktorskog radaJavna obrana teme održana je 15. 11. 2010. Komisja je pozitivno ocjenila prijedlog teme pohvalivši sistematičnost analize i predloženi teorijski okvir te sugerirala određene korekcije na podruđju metodologije . Sve sugestije pristupnica je analizirala u dogovoru s mentoricom te je u sinopsis doktorskog rada unjela određene metodološke izmjene sukladno prijedlozima komisje s javne obrane teme doktorskog rada..


Lucija Mihaljević u svojemu sinopsisu kao predmet doktorskoga rada predlaže kulturnoantropološku analizu potrošačkih praksi i identiteta u specifičnom urbanom kontekstu. Tema doktorskoga rada proizišla je iz njezinog dosadašnjega bavljenja mateijalnom kulturom i s njome povezanim praksam i procesima identifikacije te odnosima kulture i ekonomije, a uže područje rada odredila je u dogovoru s mentoricom. Pristupnica će analizirati kulturnoantropološko razumijevanje potrošnje raščlanjujući koncept potrošnje kao užitka nastao nadogradnjom tradicionalno utiltarne ekonomske aktivnosti novim znacenjima i sadžajima. Teorijsku će podlogu istraživanju pružiti radovi u kojima su predstavljene temeljne teorijske postavke ekonomske antropologije, antropologije potrošnje, teorije identiteta i kulturne analize konzumerizma. Rad će se temeljiti na analizi građe prikupljene triangulacijom metoda (intervjua, upitnika te arhivske građe) s naglaskom na etnografski pristup.Potrošačke prakse će biti analizirane u odnosu na konstruiranje kolektivnih i individualnih identiteta, odnosno na proces uzajamnog konstituiranja ljudi i stvari. Temeljen na prvom sustavnom etnografskom istraživanju potrošačkih praksi u domaćoj etnologije i kulturnoj antropologiji, ovaj će rad pružiti etnografski uvid u kulturne promjene na području potrošnje u specifičnom kontekstu jedne robne kuće. Očekuje se da će donijeti prvu sustavnu analizu potrošačkih praksi suvremene svakodneviceu okviru domaće etnologije i kulturne antropologie, te doprinijeti širenju istraživačkog područja ekonomske antropologije.


Sinopsis pokazuje da pristupnica namjerava sustavno pristupiti temi i da je upoznata s bitnom znanstvenom i stručnom literaturom područja koje istražuje. Pristupnica je ispunila sve uvjete Poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturene antropologije te ima potrebne stručne i znanstvene sposobnosti za izradu doktorskoga rada. Stoga predlažemo da se prihvati njezina tema Kulturnoantropološka analiza potrošačkih praksi i identiteta − robna kuća NAMA u centru Zagreba te da joj se odobri izrada doktorskoga rada pod vodstvom prof. dr. sc. Maja Povrzanović Frykman (Sveučilište Malmo, Švedska).




2012/13. ljetni semestar


205

Potpis






dr. sc. Goran Pavel Šantek, doc. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

2.dr. sc. Snježana Čolić, znan. savj. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

3.dr. sc. Maja Povrzanović-Frykman , izvanredni prof. Sveučilište Malmo, Švedska

4.

5.


206

Naslov kolegija: Moderna i suvremena povijest hrvatskog okoliša u europskom i globalnom kontekstu

Broj ECTS bodova: 2 Ukupno sati nastave: 16

Način polaganja ispita:

PismenoUsmenoPismeno i usmeno xOstali načini

Cilj predmeta: Temeljni cilj kolegija je razviti kritički smisao u studenata za razumijevanje i objašnjenje temeljnih procesa, struktura i fenomena moderne i suvremene povijesti hrvatskog okoliša u europskom i globalnom kontekstu.

Okvirni sadržaj predmeta: Uz općeniti uvod u povijest okoliša, ovaj kolegij propituje temeljnu problematiku povijesti hrvatskog okoliša ranog novovjekovlja u europskom i globalnom kontekstu. Uvodni dio predmeta čini rasprava o pitanjima konceptualne naravi hrvatskog okoliša u europskom i globalnom kontekstu. Problemski dio kolegija sadržava teme o litosferi i pedosferi, atmosferi (zagađenju zraka, “otrovnim kišama”, klimatskim promjenama itd.), hidrosferi (zagađenju voda, melioracijama, gradnji brana i hidroelektrana, moru itd.), biosferi (korištenju zemlje, poljoprivredi, deforestaciji, biološkoj raznolikosti itd.), ekološkom otisku, energiji, razvoju ekološkog pokreta, okolišnoj politici itd. Rasprava o ovim temama sadržava problematiku rada s izvorima i literaturom, obavijesti o najvažnijim historiografskim problemima itd.

Opće i specifične kompetencije (znanja i vještine) nakon položenog ispita:Stjecanje temeljnih znanja o povijesti okoliša. Mogućnosti multidisciplinarnog pristupanja okolišu u prošlosti i suvremenosti. Razvijanje svijesti kod studenata o potrebi razumijevanja promjena u okolišu, njegove zaštite i održivog razvoja.Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe nastave:Kvaliteta i uspješnost izvedbe ovoga predmeta prati se anonimnom studentskom anketom, mentorskim radom sa studentima u pisanju radova te na druge načine. Na problemskim predavanjima će se pratiti svi studentski doprinosi nastavi, a svaki pojedinačni doprinos će se uzimati u obzir pri donošenju konačne ocjene. Literatura potrebna za polaganje ispita: Red. br. Naziv

1. Robert Delort, François Walter, Povijest europskog okoliša (Zagreb, Barbat), 2003.

2. Ian G. Simmons, Globalna povijest okoliša (Zagreb, Disput), 2010.3. Stephen J. Pyne, Vatra – sažeta povijest (Zagreb, Prosvjeta), 2010.4. J. Donald Hughes, Što je povijest okoliša? (Zagreb, Disput), 2011.5. Izabrani članci iz časopisa „Ekonomska- i Eko-historija“6. Izabrani članci iz časopisa „Environmental History“ i „Global Environment“

7. André Blanc, Zapadna Hrvatska. Studija iz humane geografije (Zagreb, Prosvjeta), 2003.

8.9.10.

207

11.12.13.

Dopunska literatura: Red. br. Naziv

1. John R. McNeill, Something New Under the Sun. An Environmental History of the Twentieth-Century World (New York-London, W.W.Norton), 2000.

2. Izabrani članci iz časopisa „Environment and History“

3. Joachim Radkau, Nature and Power: A Global History of the Environment (New York, Cambridge University Press) 2008.

4. Jared Diamond, Sva naša oružja (Zagreb, Algoritam), 2007.5. Jared Diamond, Slom (Zagreb, Algoritam), 2008.

NASTAVU IZVODE:

Suradnici: Red. br. Ime i prezime

208

Voditelj:Doc. dr. Hrvoje Petrić

SPORAZUM O DVOJNOM DOKTORATU

IZMEĐU

ÉCOLE PRATIQUE DES HAUTES ÉTUDES, 46, RUE DE LILLE, F-75007 PARIZ, FRANCUSKA, U DALJNJEM TEKSTU “EPHE”, KOJU PREDSTAVLJA NJEN PREDSJEDNIK, PROF. DENIS PELLETIER, S JEDNE STRANE,

ISVEUČILIŠTA U ZAGREBU (FILOZOFSKI FAKULTET) TRG MARŠALA TITA 14, HR-10 000 ZAGREB, HRVATSKA, KOJE PREDSTAVLJA PROF. ALEKSA BJELIŠ, REKTOR SVEUČILIŠTA, S DRUGE STRANE.

DOGOVORENO JE SLJEDEĆE :

Preambula

OVAJ SE SPORAZUM ODNOSI NA ANITU RUSO UPISANU NA EPHE I NA FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU NA DOKTORSKI STUDIJ, U SKLADU S VAŽEĆIM POSTUPKOM U

FRANCUSKOJ (ODLUKA OD 6. SIJEČNJA 2005 KOJA SE ODNOSI NA DVOJNO MENTORSTVO

DOKTORSKOGA STUDIJA OD STRANE FRANCUSKIH I STRANIH USTANOVA VISOKOGA

OBRAZOVANJA I ODLUKA OD 7. KOLOVOZA 2006 KOJA SE ODNOSI NA DOKTORSKI STUDIJ) I U

SKLADU S PRAVILNIKOM ZA MEĐUNARODNE DVOJNE DOKTORATE (COTUTELLE DE THÈSE), NA

TEMELJU ČLANKA 21. STATUTA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU (29. SVIBNJA 2008.).

Odjeljak I – Administrativni postupci

ČLANAK 1. – NASLOV DOKTORSKOGA RADA

PROVIZORNI NASLOV DOKTORSKOGA RADA: LES INFLUENCES ARCHITECTURALES ITALIENNES ET

FRANÇAISES AU COURS DES XVIE, XVII E ET XVIIIE SIÈCLES DANS LA VILLE DE DUBROVNIK

ČLANAK 2. – TRAJANJE DOKTORSKIH STUDIJA

RAZDOBLJE PREDVIĐENO ZA PRIPREMU DOKTORSKOGA RADA ANITE RUSO JE TRIDESET I ŠEST

(36) MJESECI OD POČETKA AKADEMSKE GODINE 2011-2012.

209

ČLANAK 3. – POKRETLJIVOST

RASPORED ISTRAŽIVAČKOGA RADA NA EPHE-U I NA FILOZOFSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA

U ZAGREBU ODREDIT ĆE SE DOGOVOROM IZMEĐU DVAJU MENTORA.

ČLANAK 4. – UPIS

ANITA RUSO ĆE SE UPISATI I NA EPHE72 I NA FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U

ZAGREBU. NA EPHE-U, UPIS ĆE OVISITI O PRIHVAĆANJU OD STRANE DOKTORSKE ŠKOLE

(DOKTORSKOGA POVJERENSTVA). AKO BUDE PRIHVAĆENA, ANITA RUSO ĆE PLATITI VAŽEĆU

ŠKOLARINU NA EPHE-U I BIT ĆE OSLOBOĐEN OD PLAĆANJA ŠKOLARINE NA FILOZOFSKOM

FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU. NA FILOZOFSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U

ZAGREBU OBVEZE STUDENTA SU PROPISANE ODLUKOM VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA,

ODNOSNO VIJEĆA FILOZOFSKOGA FAKULTETA.

ČLANAK 5. – ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

U VREMENU POTPISIVANJA OVOGA SPORAZUMA I TIJEKOM SVEUKUPNOGA TRAJANJA

DOKTORSKOGA STUDIJA, ANITA RUSO MORA BITI ZDRAVSTVENO OSIGURANA (ZDRAVLJE I

OZLIJEDE) U OBJE DRŽAVE73. U PROTIVNOM OVAJ JE SPORAZUM NIŠTAVAN I NEVAŽEĆI.

2POJEDINOSTI OSIGURANJA U FRANCUSKOJ :

- LA MUTUELLE DES ETUDIANTS –LMDE

- ČLANSKI BROJ : 63925845

- BROJ SOCIJALNOG OSIGURANJA : 2870523P00760

POJEDINOSTI OSIGURANJA U HRVATSKOJ:

HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE (HZZO):

- BROJ OSIGURANE OSOBE : 018 20732341

- OSNOVA OSIGURANJA: A 208

Odjeljak II – Organizacija studija

ČLANAK 6. – MENTORI

72 UPIS NA EPHE MORA SE OBNOVITI SVAKE GODINE.73 U SLUČAJU DA OSIGURANJE IZ STUDENTOVE MATIČNE DRŽAVE NE PRUŽA SLIČNU USLUGU U DRŽAVI DOMAĆINU, POTREBNO JE USPOSTAVITI DODATNO OSIGURANJE.

210

DOKTORSKI STUDIJ ANITE RUSO ZAJEDNIČKI ĆE NADGLEDATI

- SABINE FROMMEL, PROFESORICA (DIRECTEUR D’ÉTUDES) NA EPHE-U,

I

- JASENKA GUDELJ, PROFESORICA NA FILOZOFSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU,

KOJE PREUZIMAJU PUNU ODGOVORNOST ZA NADGLEDANJE RADA ANITE RUSO.

ČLANAK 7. – USMENA OBRANA

DOKTORSKA DISERTACIJA ĆE SE BRANITI JEDNOM NA EPHE-U.

ČLANAK 8. – POVJERENSTVO

POVJERENSTVO ĆE SE SASTOJATI OD ČETIRI ILI PET ČLANOVA, NA TEMELJU RAVNOPRAVNE

ZASTUPLJENOSTI OBAJU STRANA I U SKLADU S PRAVILNICIMA OBAJU STRANA UGOVORA.

SUDJELOVANJE U POVJERENSTVU ODLUČIT ĆE SE ZAJEDNIČKOM ODLUKOM EPHE-A I

FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU U SKLADU S PRAVILNICIMA OBAJU

STRANA UGOVORA.

ČLANAK 9. – JEZICI

DOKTORSKA DISERTACIJA ĆE BITI PREDANA NA FRANCUSKOM JEZIKU. OBRANA DISERTACIJE

ODRŽAT ĆE SE NA FRANCUSKOM JEZIKU. OPSEŽAN SAŽETAK DISERTACIJE ĆE BITI PREDAN NA

HRVATSKOM JEZIKU TE ĆE NA NJEMU BITI USMENO PREDSTAVLJEN ZA VRIJEME USMENE

OBRANE74.

ČLANAK 10. – DODJELA TITULE DOKTORA

OBJE ĆE STRANE DODIJELITI TITULU DOKTORA ZA ISTU DISERTACIJU NA TEMELJU

DETALJNOGA IZVJEŠĆA KOJE ĆE PREDATI PREDSJEDNIK POVJERENSTVA.

EPHE ĆE DODIJELITI NACIONALNI STUPANJ “DOCTEUR DE L’ÉCOLE PRATIQUE DES HAUTES

ÉTUDES” IZ PODRUČJA “HISTOIRE DE L'ART”, A FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U

ZAGREBU ĆE DODIJELITI STUPANJ DOKTORA ZNANOSTI IZ PODRUČJA POVIJESTI UMJETNOSTI.

TEKST DOKTORSKE TITULE ĆE EKSPLICITNO UKAZIVATI DA JE TITULA DODIJELJENA ZAJEDNO S

DRUGOM STRANOM.

ČLANAK 11. – DRUGA PITANJA

74 SAŽETAK MORA BITI NA FRANCUSKOM AKO DISERTACIJE BUDE PREDANA NA NEKOM DRUGOM JEZIKU.

211

UVJETI KOJI SE ODNOSE NA OBAVEZNI PRIMJERAK, REFERIRANJE NA DISERTACIJU I NA

REPRODUKCIJU DOKTORSKE DISERTACIJE ĆE BITI U SKLADU S VAŽEĆI STATUTIMA, PRAVILIMA

I PRAVILNICIMA U FRANCUSKOJ I HRVATSKOJ.

ČLANAK 12. – DATUM STUPANJA NA SNAGU

OVAJ SPORAZUM STUPA NA SNAGU OD DATUMA POTPISA OBAJU STRANA.

NAPRAVLJENO U ŠEST ORIGINALNIH KOPIJA, DVIJE NA FRANCUSKOM, DVIJE NA ENGLESKOM I

DVIJE NA HRVATSKOM JEZIKU. SVE TRI JEZIČNE VERZIJE IMAJU ISTU PRAVNU VRIJEDNOST.

Za EPHE Za Sveučilište u Zagrebu

MENTOR MENTOR

SABINE FROMMEL DR. SC. JASENKA GUDELJ, DOC.

DATUM : DATUM :

PROČELNIK ODSJEKA FILOZOFSKI FAKULTET

“HISTOIRE, TEXTES ET DOCUMENTS” SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: DEKAN

JEAN-LUC FOURNET PROF. DR. SC. DAMIR BORAS

DATUM : DATUM :

PREDSJEDNIK REKTOR SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

DENIS PELLETIER PROF. DR. SC. ALEKSA BJELIŠ

DATUM : DATUM :

DOKTORSKI KANDIDAT

ANITA RUSO

212

CONVENTION FOR THE CO-SUPERVISION OF DOCTORAL STUDIES

BETWEEN

THE ÉCOLE PRATIQUE DES HAUTES ÉTUDES, OF 46, RUE DE LILLE, F-75007 PARIS, FRANCE, HEREINAFTER “THE EPHE”, REPRESENTED BY ITS PRESIDENT, PROFESSOR DENIS PELLETIER, ON THE ONE HAND,

AND

THE UNIVERSITY OF ZAGREB (THE FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES) TRG MARŠALA TITA 14, HR-10 000 ZAGREB, CROATIA, REPRESENTED BY PROFESSOR ALEKSA BJELIŠ, RECTOR, ON THE OTHER HAND,

IT IS AGREED THE FOLLOWING :

Preamble

THE PRESENT CONVENTION IS WITH REGARD TO ANITA RUSO ENROLLED AT THE EPHE AND

AT THE FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES, UNIVERSITY OF ZAGREB FOR

DOCTORAL STUDIES, IN ACCORDANCE WITH PROCEDURES APPLICABLE IN FRANCE (NAMELY

THE DECREE OF 6 JANUARY 2005 REGARDING THE JOINT SUPERVISION OF DOCTORAL STUDIES

BY FRENCH AND FOREIGN HIGHER EDUCATION ESTABLISHMENTS AND THE DECREE OF 7

AUGUST 2006 REGARDING DOCTORAL STUDIES) AND IN ACCORDANCE WITH THE

REGULATIONS FOR INTERNATIONAL DUAL DOCTORATES (COTUTELLE DE THÈSE), PURSUANT

TO THE ARTICLE 21 OF THE STATUE OF THE UNIVERSITY OF ZAGREB (MAY 29, 2008).

Section I – Administrative Procedures

ARTICLE 1 – TITLE OF DOCTORAL THESIS

THE PROVISIONAL TITLE OF THE DOCTORAL THESIS IS: LES INFLUENCES ARCHITECTURALES

ITALIENNES ET FRANÇAISES AU COURS DES XVIE, XVII E ET XVIIIE SIÈCLES DANS LA VILLE DE

DUBROVNIK.

ARTICLE 2 – DURATION OF DOCTORAL STUDIES

THE PERIOD SCHEDULED FOR THE PREPARATION OF ANITA RUSO’S DOCTORAL THESIS IS

THIRTY SIX (36) MONTHS FROM THE BEGINNING OF THE ACADEMIC YEAR 2011-2012.

213

ARTICLE 3 – MOBILITY

THE SCHEDULE OF RESEARCH WORK TO BE DONE AT THE EPHE AND AT THE FACULTY OF

HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES, UNIVERSITY OF ZAGREB RESPECTIVELY SHALL BE

DEFINED BY AGREEMENT BETWEEN THE TWO SUPERVISORS.

ARTICLE 4 – ENROLMENT

ANITA RUSO SHALL ENROL AT BOTH, THE EPHE75 AND THE FACULTY OF HUMANITIES AND

SOCIAL SCIENCES, UNIVERSITY OF ZAGREB. AT THE EPHE, ENROLMENT SHALL BE SUBJECT

TO ACCEPTANCE BY THE ECOLE DOCTORALE (DOCTORAL BOARD). IF SO ACCEPTED, ANITA

RUSO SHALL PAY THE APPLICABLE REGISTRATION FEES AT THE EPHE AND SHALL BE

EXEMPTED FROM REGISTRATION FEES AT THE FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL

SCIENCES, UNIVERSITY OF ZAGREB. THE OBLIGATIONS OF THE STUDENT AT THE FACULTY OF

HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES ARE DEFINED BY THE COUNCIL FOR THE POSTGRADUATE

STUDIES, AS WELL AS BY THE COUNCIL OF THE FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL

SCIENCES.

ARTICLE 5 – HEALTH AND INJURY INSURANCE

AT THE TIME OF SIGNING THE PRESENT CONVENTION AND FOR THE WHOLE DURATION OF THE

DOCTORAL STUDIES, ANITA RUSO MUST BE COVERED BY AN INSURANCE PLAN (HEALTH AND

INJURY) VALID IN BOTH COUNTRIES76, FAILING WHICH THE PRESENT CONVENTION SHALL BE

NULL AND VOID.

2THE DETAILS OF INSURANCE IN FRANCE :

- LA MUTUELLE DES ETUDIANTS – LMDE

- MEMBERSHIP NUMBER: 63925845

- SOCIAL SECURITY NUMBER: 2870523P00760

THE DETAILS OF INSURANCE IN CROATIA:

CROATIAN HEALTH INSURANCE INSTITUTE (HZZO):

- MEMBERSHIP NUMBER : 018 20732341

- SYSTEM OF AFFILIATION: A 208

75 REGISTRATION AT THE EPHE MUST BE RENEWED EVERY YEAR.76 WHERE INSURANCE TAKEN IN THE STUDENT’S HOME COUNTRY DOES NOT PROVIDE SIMILAR COVERAGE IN THE HOST COUNTRY, EXTRA INSURANCE MUST BE OBTAINED.

214

Section II – Organisation of studies

ARTICLE 6 – SUPERVISORS

ANITA RUSO’S DOCTORAL STUDIES SHALL BE JOINTLY SUPERVISED BY

-SABINE FROMMEL, PROFESSOR (DIRECTRICE D’ÉTUDES) AT EPHE,

AND

- JASENKA GUDELJ, PROFESSOR AT THE FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES,

UNIVERSITY OF ZAGREB, WHO UNDERTAKE FULLY TO SUPERVISE ANITA RUSO’S WORK.

ARTICLE 7 – ORAL DEFENCE

THE DOCTORAL DISSERTATION SHALL BE ORALLY DEFENDED ONCE AT THE EPHE.

ARTICLE 8 – JURY

THE JURY SHALL BE COMPRISED OF FOUR OR FIVE MEMBERS, BASED ON A BALANCED

REPRESENTATION OF BOTH PARTIES AND ACCORDING TO THE REGULATIONS OF BOTH PARTIES

IN THE CONTRACT. MEMBERSHIP OF THE JURY SHALL BE BY JOINTLY DECIDED BY THE EPHE

AND THE FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES, UNIVERSITY OF ZAGREB

ACCORDING TO THE REGULATIONS OF BOTH PARTIES IN THE CONTRACT.

ARTICLE 9 – LANGUAGES

THE DOCTORAL DISSERTATION SHALL BE SUBMITTED AND PRESENTED IN FRENCH. A

SUBSTANTIAL ABSTRACT SHALL ALSO BE SUBMITTED IN CROATIAN AND ORALLY PRESENTED

IN THAT LANGUAGE AT THE ORAL DEFENCE77.

ARTICLE 10 – CONFERMENT OF THE GRADE OF DOCTOR

EACH OF THE PARTIES SHALL CONFER THE GRADE OF DOCTOR FOR THE SAME DISSERTATION

ON THE BASIS OF A DETAILED REPORT SUBMITTED BY THE PRESIDENT OF THE JURY.

THE EPHE SHALL CONFER THE NATIONAL DEGREE OF “DOCTEUR DE L’ÉCOLE PRATIQUE DES

HAUTES ÉTUDES” IN “HISTOIRE DE L’ART” (4100342), AND THE FACULTY OF HUMANITIES

AND SOCIAL SCIENCES, UNIVERSITY OF ZAGREB THE DEGREE OF PH.D. IN ART HISTORY. THE

TEXT OF THE DOCTORAL DEGREE SHALL EXPLICITLY STATE THAT IT IS CONFERRED JOINTLY

WITH THE OTHER PARTY.

ARTICLE 11 – OTHER MATTERS

77 THE ABSTRACT SHALL BE IN FRENCH IF THE DOCTORAL THESIS IS TO BE SUBMITTED IN ANOTHER LANGUAGE.

215

MODALITIES REGARDING THE LEGAL DEPOSIT, REFERENCES TO AND REPRODUCTION OF THE

DOCTORAL DISSERTATION SHALL BE IN ACCORDANCE WITH STATUTES, RULES AND

REGULATIONS APPLICABLE IN FRANCE AND IN CROATIA.

ARTICLE 12 – DATE OF EFFECT

THE PRESENT CONVENTION SHALL TAKE EFFECT FROM THE DATE OF SIGNATURE BY BOTH

PARTIES.

DONE IN SIX ORIGINAL COPIES, TWO IN FRENCH, TWO IN ENGLISH AND TWO IN CROATIAN,

ALL OF THREE LINGUISTIC VERSIONS BEING OF EQUAL LEGAL VALUE.

For the EPHE For University of Zagreb

SUPERVISOR SUPERVISOR

SABINE FROMMEL JASENKA GUDELJ, PH. D.

DATED : DATED :

HEAD OF THE DEPARTMENT FOR THE FACULTY OF HUMANITIES AND

OF THE “HISTOIRE, TEXTES ET DOCUMENTS” SOCIAL SCIENCES: DEAN

JEAN-LUC FOURNET DAMIR BORAS, PH. D.

DATED : DATED :

THE PRESIDENT THE RECTOR UNIVERSITY OF ZAGREB

DENIS PELLETIER ALEKSA BJELIŠ, PH. D.

DATED : DATED :

THE DOCTORAL CANDIDATE

ANITA RUSO

216

SPORAZUM O MEĐUNARODNOM DVOJNOM DOKTORATUizmeđu

SVEUČILIŠTA PARIS-ESTi

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na temelju Odluke o međunarodnom dvojnom doktoratu donesene 6. siječnja 2005. godine izmijenjene Odlukom donesenom 7. kolovoza 2006. godine ;

Na temelju Odluke o uvjetima odlaganja, anotacije i reprodukcije doktorskog rada ili sadržaja iznesenih prilikom obrane doktorskog rada donesene 7. kolovoza 2006. godine ;

Na temelju Odluke o doktorskom studiju donesene 7. kolovoza 2006. godine ;

Na temelju Pravilnika o međunarodnom dvojnom doktoratu donesene na 11. sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu u 339. akademskoj godini (2007./2008.) održanoj 13. svibnja 2008. godine sukladno članku 21. Statuta Sveučilišta u Zagrebu.

Potpisnici sporazuma suglasni su s provedbom međunarodnog dvojnog doktorata znanosti pod dolje navedenim uvjetima.

Članak 1.

Predmet sporazuma je doktorandica Mirta Desnica.

I : ADMINISTRATIVNE ODREDBE

Članak 2.

Tema rada: Les énoncés fashion dans la presse féminine française. Une contribution linguistique à la sémiologie de la culture.Područje: Sveučilište Paris-Est: lingvistika.Sveučilište u Zagrebu: humansitičke znanosti, polje filologija, grana romanistika.

Mentor na Sveučilištu Paris-Est je : Dominique Ducard.Akademski naziv: Doktor znanosti.CEDITEC (Centar za analizu diskursa, slike, teksta i komunikacije)

217

Mentor na Sveučilištu u Zagrebu je: Bogdanka Pavelin-Lešić.Akademski naziv: Doktor znanosti.Odsjek za romanistiku.

Mentori se obvezuju ispunjavati u potpunosti svoju ulogu mentora doktorandice, u suradnji s drugim mentorom.

Članak 3.

Oba sveučilišta priznaju međunarodni dvojni doktorat i doktorski rad koji iz njega proizlazi.

Načini objavljivanja, korištenja i zaštite teme i rezultata istraživanja provedenih na objema ustanovama uređeni su u skladu s posebnim propisima u svakoj zemlji koja sudjeluje u pripremi doktorskog rada.

Članak 4.

Doktorandica se upisuje na oba sveučilišta, a školarinu plaća samo na jednom sveučilištu.

Mirta Desnica plaća školarinu na Sveučilištu Paris-Est.Zdravstveno je osigurana preko Sveučilišta Paris-Est. Tijekom boravka na Sveučilištu u Zagrebu, bit će zdravstveno osigurana kao nezaposlena osoba.

Datum upisa na doktorski studij: 10. listopada 2011. godine.

Članak 5.

Doktorandica pohađa nastavu i izrađuje doktorski rad pod nadzorom mentora u naizmjeničnim razdobljima u obje ustanove prema sljedećem rasporedu:

Sveučilište Paris-Est:Doktorandica će boraviti i pripremati doktorsku radnju na Sveučilištu Paris-Est u slijedećim razdobljima:

Trajanje: 10 mjeseci, od listopada 2011. do srpnja 2012.Trajanje: 10 mjeseci, od listopada 2012. do srpnja 2013.

Sveučilište u Zagrebu:Doktorandica će biti uključena u V. i VI. semestar Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike. Doktorandica će odlaziti na konzultacije s dr. sc. Bogdankom Pavelin-Lešić i predati dva seminarska rada. Teme radova će teme biti vezane uz temu doktorske disertacije.Doktorandica je obavezna prijaviti temu rada Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

218

Predviđeno vrijeme trajanja doktorata je 3 godine.

II : OBRAZOVNE ODREDBE

Članak 6.

Obrana doktorata izvršit će se na Sveučilištu Paris-Est. Bit će priznata od strane obaju ustanova.

Obje ustanove potpisnice Sporazuma obvezuju se izdati diplomu doktora znanosti.

Članak 7.

Povjerenstvo za obranu i ocjenu doktorskog rada bit će sastavljeno od jednakomjernog broja članova s obaju ustanova, a uključivat će i znanstvenike s drugih ustanova. Ukupan broj članova povjerenstva ne može biti veći od 8.

Izvjestitelji nisu s ustanova potpisnica Sporazuma.

Članak 8.

Doktorandica doktorski rad piše na francuskom jeziku. Rad će sadržavati duži sažetak na hrvatskom jeziku.

Članak 9.Doktorandica će koristiti francuski jezik prilikom obrane doktorskog rada, a izložit će i sažetak rada na hrvatskom jeziku.

Članak 10.

Za Sveučilište Paris-Est, uvjeti odlaganja, anotacije i reprodukcije doktorskog rada su regulirani Odlukom donesenom 7. kolovoza 2006. godine. Za Sveučilište u Zagrebu, navedeni uvjeti su regulirani Pravilnikom o međunarodnom dvojnom doktoratu i Pravilnikom o doktorskom studiju donesenom 20 travnja 2010.

Sporazum je sastavljen na francuskom i hrvatskom jeziku. Obje verzije Sporazuma su jednakopravne.

U dana , u četiri primjerka.

219

Za Sveučilište Paris-Est: Za Sveučilište u Zagrebu:

Predsjednik:

Dr. sc. Bernard Saint-Girons

Rektor:

Dr. sc. Aleksa Bjeliš, red. prof.

Mentor:

Dr. sc. Dominique Ducard

Mentorica:

Dr. sc. Bogdanka Pavelin-Lešić

Voditelj Doktorske škole Kultura i društvo:

Dr. sc. Pierre Chiron

Doktorandica:

Mirta Desnica

220

CONVENTION DE COTUTELLE DE THESEentre

L’UNIVERSITE PARIS-EST, représentée par son présidentet

L’UNIVERSITE DE ZAGREB représentée par son recteur

- Vu l’arrêté du 6 janvier 2005 relatif à la cotutelle internationale de thèse, modifié par l'arrêté du 7 août 2006 ;

- Vu l’arrêté du 7 août 2006 relatif aux modalités de dépôt, de signalement, de re-production, de diffusion et de conservation des thèses ou travaux présentés en soutenance en vue du doctorat ;

- Vu l’arrêté du 7 août 2006 relatif à la formation doctorale;- Vu le règlement relatif à la cotutelle approuvé par le Sénat de l’Université de Za-

greb le 13 mai 2008 lors de la 13e séance de la 339e année universitaire (2007/08) ;

Les deux universités signataires donnent leur accord à la préparation d’une thèse de Doctorat dont la réalisation et la soutenance s’effectuent sous la responsabilité conjointe des deux établissements selon les modalités suivantes.

Article 1

La candidate faisant l’objet de cette convention est : Mlle Mirta Desnica

Titre I : Modalités administratives

Article 2

Sujet de la thèse : Les énoncés fashion dans la presse féminine française. Une contribution linguistique à la sémiologie de la culture.Discipline :

à l’Université Paris-Est : Sciences du langage à l’Université de Zagreb : Sciences humaines / philologie / romanistique.

La thèse est dirigée à l’Université Paris-Est par M. Dominique Ducard

Titre : Professeur des Universitésau laboratoire Céditec, EA 3119

à l’Université de Zagreb par Mme Bogdanka Pavelin-LešićTitre : Maître de Conférencesau Département d’études romanes

221

qui s’engagent à exercer pleinement la fonction de Directeur de Thèse auprès de la doctorante, en collaboration avec l’autre directeur de thèse.

Article 3

Les deux Universités reconnaissent la validité de la cotutelle mise en place et celle de la thèse soutenue.

La publication, l’exploitation et la protection du sujet de la thèse et des résultats de recherche sont assurées par les deux laboratoires d’accueil du doctorant conformément aux procédures spécifiques à chaque pays.

Article 4

La candidate s’inscrit dans chacune des deux universités. Elle est dispensée du paiement des droits dans une des deux universités.

Mlle Mirta Desnica effectue le paiement de ses droits d’inscription auprès de l’Université Paris-Est.Sa couverture sociale est assurée par l’Université Paris-Est. Lors de son séjour à l’Université de Zagreb, elle bénéficiera du régime social des demandeurs d’emploi.

Date d’inscription en thèse : le 10 octobre 2011.

Article 5

La préparation de la thèse s'effectue par périodes alternées entre les deux établissements selon les modalités suivantes :

Travaux de recherche effectués à l’Université Paris-Est :Durée : 10 mois, de octobre 2011 à juillet 2012 Durée : 10 mois, de octobre 2012 à juillet 2013

A l’Université de Zagreb :Mlle Mirta Desnica intégrera les semestres V et VI du programme des études doctorales de linguistique. Elle rencontrera sa directrice Mme Bogdanka Pavelin-Lešić et elle rendra deux mini-mémoires dont le sujet sera proche du sujet de sa thèse. Elle a également l’obligation de soumettre le titre de sa thèse au Conseil scientifique de la Faculté de Philosophie et Lettres de l’Université de Zagreb.

La durée prévisionnelle des travaux de recherche est fixée à 3 ans.

Titre II : Modalités pédagogiques

Article 6

La thèse donne lieu à une soutenance unique à l’Université Paris-Est.

222

Elle est reconnue par les deux établissements. L’Université Paris-Est s’engage à délivrer le diplôme de docteur ; l’Université de Zagreb s’engage à délivrer le diplôme équivalent intitulé docteur ès sciences.

Article 7

Le jury de soutenance est désigné d’un commun accord par les Présidents des deux universités partenaires.

Il est composé sur la base d'une proportion équilibrée de membres de chaque établissement désignés conjointement par les établissements contractants, et comprend des personnalités extérieures à ces établissements. Le nombre des membres du jury ne peut excéder 8.Les rapporteurs sont extérieurs aux deux établissements concernés.

Article 8

La thèse sera rédigée dans la langue suivante : le français.

Un résumé sera produit dans la langue suivante : le croate.

Article 9

Mlle Mirta Desnica soutiendra sa thèse dans la langue suivante : le français.

Elle présentera un résumé oral dans la langue croate.

Article 10

Pour l’Université Paris-Est, les modalités de dépôt, de signalement, de reproduction, de diffusion et de conservation des thèses sont régies par l’arrêté du 7 août 2006.

Pour l’Université de Zagreb ces modalités sont régies par le règlement relatif à la cotutelle du 13 mai 2008 et par le règlement relatif aux études doctorales du 20 avril 2010.

La présente Convention est rédigée en français et en croate. Les deux versions auront un statut équivalent.

Fait à …………………………. en quatre exemplaires, le …………………………..

Pour l’Université Paris-Est : Pour l’Université de Zagreb :

Le Président Le Recteur

223

Bernard Saint-Girons Aleksa Bjeliš

Le Directeur de Thèse

Dominique Ducard

Le Directeur de Thèse

Bogdanka Pavelin-Lešić

Le Directeur de l’Ecole Doctorale

Pierre Chiron

La Doctorante

Mirta Desnica

224

225

Documents

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU · Web viewna Poslijediplomskome doktorskome studiju psihologije pod naslovom . ... Rathus, A.S: Temelji psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2001. 28