Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MARINO BARIČEVIĆ
KOHEZIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE OD 2014. DO 2020.
GODINE I REPUBLIKA HRVATSKA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
KOHEZIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE OD 2014. DO 2020.
GODINE I REPUBLIKA HRVATSKA
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Strukturna politika EU
Mentor: dr.sc. Andrej Kumar
Student: Marino Baričević
Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije
JMBAG: 0081113235
Rijeka, rujan 2013.
KAZALO
1. UVOD .......................................................................................................................... 5
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŢIVANJA ......................................................... 5
1.2. RADNA HIPOTEZA ............................................................................................. 5
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŢIVANJA .................................................................. 6
1.4. ZNANSTVENE METODE ................................................................................... 6
1.5. STRUKTURA RADA ........................................................................................... 6
2. EUROPSKA UNIJA I KOHEZIJSKA POLITIKA ................................................ 8
2.1. POJAM, KARAKTERISTIKE I CILJEVI EUROPSKE UNIJE .......................... 8
2.2. OSNOVNE ZNAČAJKE KOHEZIJSKE POLITIKE ......................................... 11
2.2.1. Reforme kohezijske politike ........................................................................... 17
2.2.2. Fondovi kohezijske politike ........................................................................... 24
3. KOHEZIJSKA POLITKA EUROPSKE UNIJE 2014.-2020. .............................. 30
3.1. STRATEGIJA EUROPA 2020 ............................................................................ 30
3.2. NOVA KOHEZIJSKA POLITIKA 2014.-2020. ................................................. 32
3.2.1. Proračun kohezijske politike 2014.-2020. ..................................................... 36
3.2.2. Značajke kohezijske politike 2014.-2020. ..................................................... 37
3.2.3. Različiti izazovi kohezijske politike 2014.-2020. ........................................... 41
3.2.4. Zajednički strateški okvir i Partnerski ugovori ............................................. 43
3.2.5. Fondovi i instrumenti kohezijske politike 2014.-2020. ................................. 44
4. KOHEZIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE 2014.-2020. I REPUBLIKA
HRVATSKA ............................................................................................................. 51
4.1. PRETPRISTUPNI FONDOVI EU-a I NJIHOVA ISKORIŠTENOST U
REPUBLICI HRVATSKOJ ................................................................................. 51
4.2. KOHEZIJSKA POLITIKA 2014.-2020. I REPUBLIKA HRVATSKA ............. 60
4.2.1. Sredstva kohezijske politike za Republiku Hrvatsku ..................................... 66
4.2.2. Apsorpcijski kapacitet i njegova važnost ...................................................... 67
4.3. PREDNOSTI I IZAZOVI REPUBLIKE HRVATSKE U KOHEZIJSKOJ
POLITICI 2014.-2020. ........................................................................................ 69
4.4. PRIMJENA KOHEZIJSKE POLITIKE I PRIMJERI PROJEKATA IZ
EUROPSKE UNIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ ............................................ 71
5. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 78
LITERATURA ............................................................................................................. 81
POPIS TABLICA ......................................................................................................... 88
POPIS SLIKA ............................................................................................................... 88
5
1. UVOD
U nastavku će se obrazloţiti meĎusobno povezani dijelovi uvoda: 1) problem i
predmet istraţivanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i ciljevi istraţivanja, 4)
znanstvene metode i 5) struktura rada.
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŢIVANJA
Problem istraţivanja ovog diplomskog rada je kohezijska politika Europske unije tj.
uvidjeti u kojoj mjeri kohezijska politke i razvoj te primjena kohezijske politike utječu
na razvoj gospodarstva Europske Unije i Hrvatske kao njezine nove članice.
Predmet istraţivanja koji proizlazi iz navedenog problema je istraţiti kohezijsku
politiku, odnosno njezine reforme, fondove te novu kohezijisku politiku za razdoblje od
2014. do 2020. godine, značajke te nove kohezijske politke, unutarnje i vanjske izazove
s kojima se ta politika suočava, kao i fonove i instrumente kohezijske politike za
spomenuto razdoblje. Isto tako treba istraţiti kohezijsku politiku u istom razdoblju za
Republiku Hrvatsku, utjecaj pretpristupnih fondova te financijsku perspektivu, odnosno
sredstva koja Hrvatska ima na raspolaganju za iskorištavanje te prednosti i izazove
Republike Hrvatske u kohezijskoj politici u razdoblju od 2014.-2020. godine.
1.2. RADNA HIPOTEZA
Uzevši u obzir prethodno naveden problem istraţivanja i predmet istraţivanja moguće
je postaviti temeljnu radnu hipotezu: sustavnom analizom i sintezom kohezijske
politike u Europskoj Uniji moguće je utvrditi da li bolje provoĎenje kohezijske politike
utječe na poboljšani gospodarski razvitak zemlje članice te da li će u budućem razdoblju
Hrvatska napredovati bude li se spremno postavila spram izazova i iskoristila prednosti
koje joj nudi primjena kohezijske politike. Radnu hipotezu potrebno je na kraju rada
dokazati ili opovrgnuti.
6
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŢIVANJA
Svrha istraţivanja je dati uvid u kohezijsku politiku Europske Unije u razdoblju od
2014. do 2020. godine, te prikazati njezin utjecaj njezine primjene na gospodarstvo
Europske unije i Hrvatske.
Ciljevi istraţivanja su utvrditi promjene koje će se dogoditi u kohezijskoj politici i
njenim instrumentima u novom proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. godine;
utvrditi značajke kohezijske politike u novom proračunskom razdoblju od 2014. do
2020. godine; utvrditi poziciju Republike Hrvatske u odnosu na kohezijsku politiku u
novom proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. godine analizirajući iskorištenost
pretpristupnih sredstava, prednosti i izazove te apsorpcijski kapacitet.
1.4. ZNANSTVENE METODE
U pisanju diplomskog rada, istraţivanju i formuliranju rezultata istraţivanja korištena je
odgovarajuća kombinacija znanstvenih metoda: metoda analize i sinteze, induktivna i
deduktivna metoda, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda dokazivanja i
opovrgavanja, komparativna metoda, empirijska metoda, deskriptivna metoda te metoda
kompilacije.
1.5. STRUKTURA RADA
Rezultati istraţivanja predočeni su u šest meĎusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, UVODU, navode se problem i predmet istraţivanja, radna hipoteza,
svrha i ciljevi istraţivanja, znanstvene metode i obrazlaţe se struktura rada.
Naslov drugog dijela rada je EUROPSKA UNIJA I KOHEZIJSKA POLITIKA
odreĎuju se pojam, karakteristike i ciljevi Europske unije kako bi se moglo u nastavku
dijela odrediti pojam, karakteristike i razvoj kohezijske politike. Pobliţe su opisane
reforme, fondovi i pravni temelji kohezijske politike te uloga institucija u provedbi iste.
7
KOHEZIJSKA POLITKA EUROPSKE UNIJE 2014.-2020. naslov je trećeg dijela
rada u kojemu su opisane značajke strategije Europe 2020 te kohezijska politika 2014.-
2020. Pobliţe su opisani proračun, značajke, vanjski i unutarnji izazovi, fondovi i
instrumenti kohezijske politike 2014.-2020. te Zajednički strateški okvir i Partnerski
ugovori
Četvrti dio rada s naslovom KOHEZIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE 2014.-
2020. I REPUBLIKA HRVATSKA odnosi se na Republiku Hrvatsku te pretpristupne
fondove koje ima na raspolaganju i njihovu iskorištenost. Isto tako, analizirat će se
pozicija Republike Hrvatske u odnosu na kohezijsku politiku 2014.-2020., sredstva
kohezijske politike za Republiku Hrvatsku, apsorpcijski kapacitet te prednosti i izazovi
s kojima će se Republika Hrvatska susresti, kao i primjena kohezijske politike i neki
primjeri projektata EU za Republiku Hrvatsku.
ZAKLJUČAK, kao peti dio rada predstavlja sintezu rezultata istraţivanja.
8
2. EUROPSKA UNIJA I KOHEZIJSKA POLITIKA
U ovom dijelu rada saţeto su prikazani pojam, karakteristike i ciljevi Europske unije
kako bi se mogao shvatiti smisao kohezijske politike. Nakon toga prikazana je
kohezijska politika, odnosno, pojam, karakteristike i razvoj kohezijske politike u
Europskoj uniji, kao i reforme, te fondovi i pravni temelji.
2.1. POJAM, KARAKTERISTIKE I CILJEVI EUROPSKE UNIJE
Europska unija je rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine
izmeĎu šest zapadnoeuropskih zemalja: Belgije, Francuske, Zapadne Njemačke, Italije,
Luksemburga i Nizozemske. Nakon 62 godine zajedničke povijesti i niza procesa
proširenja članstva, Europska unija 2013. godine broji 28 drţava članica.
Stoljećima je ideja o ujedinjenoj Europi zaokupljala filozofe i vizionare. MeĎu njima su
bili Pierre Dubois, Pierre Joseph Prudhon, Claude Henri de Saint-Simon, Jean Jacques
Rousseau, Giuseppe Mazzini, Victor Hugo i Immanuel Kant. Ipak, tek nakon završetka
Drugoga svjetskog rata stvorili su se uvjeti za ostvarenje toga sna. Robert Schumann,
francuski ministar vanjskih poslova, predloţio je 9. svibnja 1950. osnivanje Europske
zajednice za ugljen i čelik (European Coal and Steel Community, ECSC)1. Prijedlog je
prihvaćen i ostvaren Pariškim ugovorom 18. travnja 1951. godine. Svrha je bila
stvoriti zajedničko (jedinstveno) trţište ugljena i čelika, tako da se nadzorom
proizvodnje i plasmana tih vaţnih sirovina (bez kojih se ne moţe voditi rat) spriječi
izbijanje četvrtoga francusko - njemačkog oruţanog sukoba (nakon ratova 1870-1871,
1914-1918 i 1939-1945.).5 Zajednica je obuhvatila šest zemalja – Belgiju, Saveznu
Republiku Njemačku6, Francusku, Italiju, Luksemburg i Nizozemsku, pa su se u toj
organizaciji našli pobjednici i pobijeĎeni u Drugome svjetskom ratu. Ratne sirovine
pretvorene su u sredstvo pomirenja zapadnoeuropskih drţava i očuvanja mira (Rudolf,
Vrdoljak, 2005., str. 174.)
1European Coal and Steel Community, dostupno na
http://europa.eu/legislation_summaries/institutional_affairs/treaties/treaties_ecsc_en.htm, 22.07.2013.
9
Ponesene uspješnom zajedničkom suradnjom, drţave članice Pariškog ugovora iz 1951.
osnovale su (Rimskim) ugovorima 1957. Europsku ekonomsku zajednicu (European
Economic Community, EEC)2 i Europsku zajednicu za atomsku energiju (European
Atomic Energy Community, Euroatom)3. Uspjeh je bio impresivan. Ukinute su carine
izmeĎu drţava članica, stvoreno je jedinstveno (unutarnje) trţište, otvoren slobodan
protok ljudi, pa su se Zajednici pridruţile nove članice: Danska, Irska i Ujedinjeno
Kraljevstvo (1973), Grčka (1981), Španjolska i Portugal (1986), europski neutralci
Austrija, Finska i Švedska (1995), Češka Republika, MaĎarska, Poljska, Slovačka,
Estonija, Latvija, Litva, Slovenija, Cipar i Malta (2004).
Ugovorom o Europskoj uniji (Maastricht, 7. veljače 1992. godine) ta snaţna
meĎunarodna organizacija dobila je novi naziv: Europska unija (European Union).4 Taj
ugovor je stupio na snagu 1. studenoga 1993.
Europska unija, u usporedbi s drugim regionalnim organizacijama u Europi, do sada je
najveći pomak prema nadnacionalnom. U temeljnim političkim funkcijama integracija
nije otišla tako daleko kao u gospodarstvu. Ipak, EU dokazuje kako gospodarska
integracija moţe u konačnici dovesti do političke (Bennett, Oliver, 2004.,str. 229)
Uspješnost modela Europske unije sve je češće primjer za druge, slične projekte i
eksperimente u meĎunarodnoj zajednici.
Ugovorom uspostavljena EU sastoji se od tri stupa, koji se razlikuju po naravi suradnje
u njihovom okviru meĎu drţavama članicama. Prvi stup čine dotadašnje Europske
zajednice, koje zadrţavaju pravnu osobnost i koje imaju nadnacionalni karakter kako u
pitanjima odlučivanja o zajedničkim politikama, tako i u pitanjima odnosa prava
nastalog na europskoj razini s internim pravnim porecima članica. Drugi stup čini
suradnja drţava u vanjskoj i sigurnosnoj politici. U sklopu trećega stupa, suraĎuju
drţavne policije i pravosudni organi. Trojaka se struktura EU zadrţala izmjenama
2European Economic Community, dostupno na
http://europa.eu/legislation_summaries/institutional_affairs/treaties/treaties_eec_en.htm, 22.07.2013. 3European Atomic Energy Community, dostupno na http://eur-
lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:084:0001:0112:EN:PDF, 22.07.2013. 4 European Union Treaty, dostupno na http://europa.eu/about-eu/basic-information/decision-
making/treaties/index_en.htm 22.07.2013.
10
Ugovora iz Maastrichta, Ugovorom iz Amsterdama 1999., i Ugovorom iz Nice 2003.
sve do 2009. godine kada je novo razdoblje u razvoju europske integracije obiljeţio
Lisabonski ugovor.5 Ugovor je stupio na snagu 1. prosinca 2009. godine a Europskoj
uniji je donio moderne institucije i optimizirane metode rada kojima se EU učinkovitije
bavila izazovima u današnjem svijetu.
Za uspjeh europske integracije uvelike su zasluţne institucije osnovane na europskoj
razini. Političku funkciju, od osmišljavanja politika do njihovog prelaska u pravno
obvezujuće norme, imaju tri institucije: Europska komisija (eng. European
Commission), Vijeće EU-a (eng. European Council) i Europski parlament (eng.
European Parliament) (McDonald, Dearden, 2005., str. 57). Uz njih, sve vaţniji
politički pokretač integracije postaje Europsko vijeće, tijelo sastavljeno od predstavnika
drţava članica na najvišoj razini, tj. u sastavu čelnika drţava i vlada. Provedbu prava i
ujednačenost njegove primjene nadzire Sud Europske unije, institucija koja je uvelike
zasluţna i za pretvaranje Europske unije iz meĎunarodne organizacije klasičnog tipa u
nadnacionalnu zajednicu drţava.
Unutar EU djeluje jedinstveno Unutarnje trţište koje predstavlja srţ i najveći uspjeh
današnje Europske unije, a njegovo osnovno obiljeţje su četiri slobode: slobodno
kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala na cijelom području unije (McDonald, Dearden,
2005., str. 39). Uspostavljeno je na na načelima konkurencije, nediskriminacije i
uzajamnog priznavanja. Od 1. siječnja 1999. godine u uporabi je jedinstvena europska
valuta euro čija je uporaba proširena na 17 zemalja članica tvz. Eurozone u siječnju
2011. godine
Zajednički ciljevi EU-a definirani su člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji a to su:
1. Promicanje mira, vlastitih vrijednosti i dobrobiti svojih naroda,
2. Očuvanje i razvijanje EU-a kao područja slobode, sigurnosti i pravde, bez unutarnjih
granica, u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba,
3. Uspostava Unutarnjeg trţišta i promicanje odrţivog razvoja EU-a na temelju
uravnoteţenog gospodarskog rasta i stabilnosti cijena te visoko konkurentnog
trţišnog gospodarstva s ciljem potpune zaposlenosti i društvenog napretka, kao i
5 Lisabonski ugovor, dostupno na http://europa.eu/lisbon_treaty/index_en.htm, 23.07.2013.
11
visoke razine zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša te promicanje znanstvenog i
tehnološkog napretka,
4. Borba protiv socijalne isključenosti i diskriminacije te promicanje socijalne pravde i
zaštite, jednakosti ţena i muškaraca, solidarnosti meĎu generacijama i zaštita prava
djece.
5. Promicanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti meĎu
drţavama članicama,
6. Poštivanje bogate kulturne i jezične različitosti te osiguranje očuvanja europske
kulturne baštine,
7. Utemeljenje ekonomske i monetarne unije čija je zajednička valuta euro,
8. U odnosu s vanjskim svijetom, zagovaranje i promicanje vlastitih vrijednosti i
interesa te doprinos zaštiti svojih graĎana. (Kandţija, Cvečić, 2011., str. 8).
Kako bi se ostvarili zadani ciljevi u sklopu Europske unije djeluje velik broj politika
koje pokrivaju sve ekonomske, gospodarske i socijalne segmente zajednice. Od svih
politika najznačajnije su: trgovinska, poljoprivredna, ribarstvena, pomorska,
transportna, industrijska, kohezijska, socijalna, monetarna, politika zapošljavanja,
politika trţišnog natjecanja te politika oporezivanja.
2.2. OSNOVNE ZNAČAJKE KOHEZIJSKE POLITIKE
Kohezijska politika je jedna od najvaţnijih politika Europske unije te se usko veţe sa
pojmom regionalne politike u tolikoj mjeri da se uglavnom ta dva pojma poistovjećuju i
smatraju istima iz razloga što se zasnivaju na istim načelima i imaju istu svrhu i ciljeve.
Razlika je u nazivu, jer se pojam kohezijske politike počeo upotrebljavati sredinom
1980-tih godina, te je praktički zamjenio naziv regionalne politike. Regionalna, odnosno
kohezijska politika EU-a namijenjena je smanjivanju gospodarskih i socijalnih razlika
izmeĎu regija zemalja članica EU-a putem poticanja njihovog razvoja (Kersan-Škabić,
2012., str. 145). Radi se, dakle, o aktivnoj razvojnoj politici koja nastoji zaustaviti i
spriječiti daljnje širenje neujednačenosti u stupnju razvoja meĎu različitim dijelovima
EU. TakoĎer, tom se politikom nastoji omogućiti slabije razvijenim područjima da
sustignu razvijenija područja i uključe se u gospodarske tokove kao aktivni subjekti
12
(Đulabić, 2007., str. 99). U temelje kohezijske politike ugraĎeno je shvaćanje prema
kojem bi bogatije članice Europske unije preusmjeravale dio svojeg nacionalnog
bogatstva prema slabije razvijenim članicama.
Prvi koraci prema harmonizaciji društenog i gospodarskog razvoja učinjeni su Rimskim
ugovorom iz 1957. godine kada su zemlje potpisnice usuglasile mišljenja o potrebi
smanjivanja različitosti u stupnju razvoja izmeĎu europskih gospodarstava te o potrebi
stvaranja jedinstvenog trţišta za lakši protok dobara, robe, usluga i ljudi. Upravo zbog
toga su iduće godine osnovana dva fonda, Riječ je o Europskom socijalnom fondu (eng.
European social fund – ESF) i Europskom poljoprivrednom i garancijskom fondu (eng.
European agricultural guidance and guarantee fund – EAGGF). Oba su fonda od
svojeg ustroja bila isključivo sektorski nastrojena. EAGGF je prvenstveno usmjeren na
ostvarivanje ciljeva europske poljoprivredne politike odnosno na modernizaciju
poljoprivredne proizvodnje u zemljama članicama. O pravom razvoju kohezijske
politike moguće je govoriti tek od sredine 1970-tih kada su se Velika Britanija i Irska
priključile te kada je ekonomska kriza pogodila europska gospodarstva. Tada su se
pojavile velike razlike u stupnju razvoja regija unutar zemalja članica, a isto tako, neke
članice su bile razvijenije od drugih, pa je kao odgovor na takvo stanje 1975. godine
osnovan Europski fond za regionalni razvoj (eng. European regional development fund
- ERDF).
Iako je osnivanjem ERDF-a postavljen temelj razvoja moderne kohezijske politike
Europske unije, o toj politici u današnjem smislu moguće je govoriti tek od sredine
1980-tih kada je potpisan Jedinstveni europski akt6 (eng. Single European Act – SEA)
1986. godine. Jedinstvenom europskom aktu prethodilo je priključenje Grčke 1981.
godine i Španjolske i Portugala 1986. godine Europskoj uniji, što je stvorilo još veće
razlike u stupnju razvoja regija. Zbog toga je Vijeće ministara 24. lipnja 1988. godine
donijelo odluku da se postojeća sredstva iz fondova Europske unije koriste u kontekstu
6Jedinstvenim europskim aktom (SEA) revidirani su ugovori iz Rima kako bi se dodala nova dimenzija
europskoj integraciji i kako bi se upotpunilo unutrašnje trţište. Potpisan je 1986., a stupio je na snagu 1.
srpnja 1987. godine, dostupno na:
http://europa.eu/legislation_summaries/institutional_affairs/treaties/treaties_singleact_en.htm,
20.05.2013.
13
ekonomske i socijalne kohezije. Prema riječima Dirka Ahnera7, kohezijska politika se
tijekom vremena prilagoĎavala, bez gubitka osnovne orijentacije u postizanju
uravnoteţenog i odrţivog razvoja europskih regija. Od 1988. godine pa do danas
kohezijska politika je prošla kroz četiri reforme, odnosno četiri proračunska razdoblja
koja će se prikazati u nastavku rada.
Od kraja osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća pitanje mobilizacije subnacionalnih
igrača jedan je od prioriteta na dnevnome redu procesa odlučivanja u EU. To je pitanje
postalo osobito aktualnim u sklopu razvoja kohezijske politike EU-a, pogotovu nakon
opseţne reforme spomenute politike 1988. godine i uvoĎenja načela partnerstva
(Hooghe, 1995.) te s pripremanjem Maastrichtskoga ugovora o EU i osnivanjem Odbora
regija početkom devedesetih godina 20. stoljeća. Regionalna politika u širem se smislu
definira kao politika kojoj je temeljna svrha smanjivanje regionalnih ekonomskih,
socijalnih i razvojnih razlika na jednom teritorijalno, odnosno zemljopisno omeĎenom
prostoru. Svrha joj je poboljšavanje prilika unutar odreĎene teritorijalne jedinice
(zemljopisnog prostora) koja ima bilo niţu stopu ekonomskoga rasta, bilo višu stopu
nezaposlenosti ili pak niţu stopu bruto društvenoga proizvoda (BDP) per capita u
odnosu na druge teritorijalne jedinice (Bourne, 2003., str. 284). S tom namjerom –
smanjivanja regionalnih razvojnih razlika, kako unutar EU-a (meĎu drţavama
članicama), tako i unutar drţava članica EU-a – razvila se i kohezijska politika EU-a,
koja se često naziva i “instrumentom solidarnosti”. Kohezijska politika nije
nadomjestak za regionalne politike drţava članica EU-a nego njihova dopuna. Riječ je o
jedinoj redistributivnoj politici većega značenja u gotovo ekskluzivno regulativnom
projektu europskih integracija (Hooghe, 1996.b, str. 6). Redistributivne se politike
temelje na ideji da je znatan dio vladinih izdataka namijenjen preraspodjeli izvora od
jedne društvene skupine ka drugoj, na primjer, progresivnim oporezivanjem,
izdvajanjima za socijalnu sigurnost ili za davanje subvencija siromašnijim, odnosno
slabije razvijenim regijama (Hix, 1999., str. 241). U tom kontekstu Héritier (1999., str.
62) kaţe da ta praksa moţe izazvati rascjepe izmeĎu onih koji financiraju takve policy
mjere i onih koji se njima koriste, tj. dobivaju sredstva potpore. Zato uopće nije
iznenaĎujuće što zemlje članice EU-a (kao i zemlje kandidatkinje za ulazak u EU) u
7Dirk Ahner je generalni direktor regionalne politike Europske unije koji obavlja tu duţnost od 2007.
godine, dostupno na http://ec.europa.eu/civil_service/docs/directors_general/ahner_en.pdf, 20.4.2013.
14
pregovorima s Europskom Komisijom nastoje razgraničiti svoj teritorij u skladu s
klasifikacijom NUTS-a8 na način koji će drţavi, odnosno njezinim regijama, donijeti
najviše koristi, omogućujući pojedinim dijelovima drţave da što dulje uţivaju pravo na
primanje pomoći iz strukturnih fondova EU-a.9 Pa ipak, valja naglasiti da je cjelokupna
kohezijska politika EU-a – bez obzira na njezin redistributivni karakter – skrojena tako
da svaka drţava članica dobije svoj dio sredstava iz europskoga proračuna
namijenjenoga regionalnoj politici, dakako, razmjerno kriterijima o opravdanosti
dobivanja sredstava iz fondova za pomoć. Kohezijska politika EU-a djeluje, dakle, po
sistemu financijske solidarnosti, budući da se doprinosi drţava u europski proračun
podijele manje razvijenim regijama. Temelj kohezijske politike EU-a sadrţan je u
člancima 158. i 159. Ugovora o EZ-u (Consolidated Version on the Treaty Establishing
the European Community, 2002.).
Iako je Europska Unija jedno od najsnaţnijih gospodarstava u svijetu i jedan od
najrazvijenijih regionalnih saveza, unutar nje postoje razmjerno velike ekonomske
neusklaĎenosti. Regije kao što su, na primjer, Ipeiros u Grčkoj i Alentejo u Portugalu,
imaju BDP per capita manji od polovine europskoga prosjeka. S druge su pak strane
regije poput Središnjega Londona u Velikoj Britaniji i Hamburga u Njemačkoj, gdje je
BDP per capita više nego trostruko veći od prosjeka EU-a (Bourne, 2003., str. 284).
Dakle, neke zemlje Europske unije poput Njemačke i Velike Britanije odlučno su
prihvatile prednosti provoĎenja kohezijske politike te su na taj način razvile svoje
gospodarstvo i postale još konkurentnije na europskom pa i na svjetkom trţištu, dok
druge zemlje članice odnosno spomenute pokrajine u Grčkoj i Portugalu nisu još
iskoristile sve prednosti koje im nudi uspješno porvoĎenje kohezijske politike. Te velike
neusklaĎenosti i razlike izmeĎu pojedinih pokrajina unutar zemalja članica Europske
unije nastale su upravo adekvatnim i neaekvatnim provoĎenjem kohezijske politike.
8 NUTS (Nomenclature des Unites Territorielle pour Statisque/Nomenclature of Teritorial Units for
Statistics) je kao statistički klasifikacijski sustav ključno oruĎe Europske Komisije za formiranje i
standardizaciju kohezijske politike EU-a (Hughes i ostali, 2003., str. 73). 9 U srpnju 2003. stupila je na snagu Uredba EP-a i Vijeća br. 1059/2003 o standardnoj klasifikaciji
teritorijalnih jedinica za statistiku (NUTS). Prije toga se pribliţno trideset godina donošenje i
osuvremenjivanje klasifikacije NUTS-a obavljalo na temelju “kavalirskih dogovora” (gentlemen’s
agreements) izmeĎu drţava članica EU-a i Eurostata, koje su najčešće karakterizirala duga i naporna
pregovaranja. Prihvaćanjem spomenute Uredbe klasifikacija NUTSa je dobila pravni status (European
Regional and Urban Statistics, 2004., str. 3).
15
Dakako da je ulazak deset novih članica u EU 1. svibnja 2004., dvije nove članice 2007.
godine i ulazak Hrvatske 1. srpnja 2013. Godine, kohezijsku politiku EU-a suočio s
novim izazovima, budući da nove članice, u usporedbi sa starima, imaju znatno niţi
BDP per capita, što znači i osjetno niţi od prosjeka EU-a. Prema tome, posve je logično
da se broj slabije razvijenih regija u Europskoj Uniji, nakon njezina posljednjeg širenja,
znatno povećao (Scheltema i ostali, 2001., str. 171-172). Upravo zbog te činjenice
vaţno je zaključiti da se kohezijska politika predstavlja kao jedan oblik solidarnosti
Europske unije prema slabije razvijenim regijama i zemljama jer ona nastoji da se kroz
njezino provoĎenje odnosno da se sredstva koja ona stavlja na raspolaganje tim
zemljama iskoriste u onim područjima i sektorima u kojima je najpotrebniji razvoj koji
bi stvorio bolji ekonomski, socijalni i terirorijalni razvoj zemlje članice te time smanjio
značajne razlike koje postoje u regijama Europske unije.
Svaka drţava članica EU-a vodi svoju regionalnu politiku, a zbog upravo navedenih
razloga i kohezijska politika EU-a jest condicio sine qua non porasta socijalne i
ekonomske kohezije – odnosno postizanja što veće konvergencije u razvoju – zemalja
članica EU-a. Bourne (2003., str.284), primjerice, drţi da spajanje različitih trţišta moţe
izazvati neusklaĎenosti u regionalnom razvoju, budući da gospodarska integracija ne
utječe jednako na sve regije. Općenito uzevši, gospodarska integracija favorizira one
regije koje su geografski u središtu jedinstvenoga trţišta, jer su te regije bliţe glavnim
populacijskim centrima, što znači, velikom broju potrošača (Armstrong i Taylor, u:
Bourne, 2003., str. 284). Istodobno se moţe konstatirati da su se zbog procesa
formiranja jedinstvenoga trţišta EU-a neke zemlje članice morale odreći odreĎenih
policy (političkih) instrumenata za poticanje nacionalnih regionalnih politika. Tako,
primjerice, one drţave članice koje su u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) ne
mogu više manipulirati novčanom tečajnom politikom radi pomoći manje razvijenim
regijama (Bourne, 2003., str. 284), a postavljena su i odreĎena ograničenja politici
drţavnog pomaganja manje razvijenim regijama, tako da je ona dopuštena samo pod
odreĎenim uvjetima. Barnes i Barnes (1995., str. 267-270) navode da je postojanje
kohezijske politike EU-a uvjetovano barem trima širim čimbenicima: socijalnim,
političkim i gospodarskim. Socijalni se, prema autorima, moraju očitovati time da svi
graĎani drţava članica EU-a imaju osjećaj da im povezivanje koristi, odnosno da su
16
dionici dobrobiti koju bi produbljivanje europske integracije trebalo donijeti. Zbog
političkih razloga kohezijska je politika EU-a poticaj, odnosno jedan oblik poravnavanja
računa za one drţave koje moţda nešto gube na drugim područjima. No, ključni su
gospodarski razlozi u pretpostavci da postojanje manje razvijenih regija šteti
gospodarskom razvoju EU-a u cjelini, budući da, na primjer, prevelike regionalne
razlike u cijeni radne snage i proizvodnim troškovima ometaju konkurentnost i
normalno funkcioniranje zajedničkoga trţišta (Lajh, 2006., str. 7). Dakle, moţe se reći
da bi zanemarivanje tih različitosti i ne poticanje jednakog razvoja svih zemalja članica
i provoĎenja kohezijske politike zapravo značilo potkopavanje temeljnih oslonaca
Europske unije, uključujući svakako zajedničko trţište i jedinstvenu europsku valutu
koji mogu biti uspješni i konkurentni samo ako se sve zemlje članice trude bolje
provoditi kohezijsku politiku i tako poboljšati gospodarski razvoj cijele zajednice.
Kohezijska politika EU-a bitno je područje koje, uz politiku konkurentnosti, pridonosi
graĎenju i produbljivanju unutarnjega europskog trţišta (Petzold i ostali, 2001., str. 96).
Prema tome, kohezijska politika nije samo jedna od mnogih javnih politika, nego je
riječ o prostornoj kombinaciji različitih sektorskih politika (Hooghe, 1996.b, str. 6). I
druge zajedničke europske politike imaju promjenljiv regionalni utjecaj (Keating, 2001.,
str. 6), a svaka je od njih organizirana u skladu s odreĎenim ograničenjima i pravilima
odlučivanja. U njezino formiranje i implementaciju su, uz nadnacionalnu, nacionalnu i
subnacionalnu (regionalnu i lokalnu) razinu, uključeni i drugi javno politički igrači,
ponajprije socijalni i ekonomski partneri.10
Za kohezijsku politiku EU-a takoĎer je
karakteristično da su sredstva strukturnih fondova dodatna sredstva, a ne nadomjestak
za nacionalna sredstva namijenjena regionalnoj politici (načelo dodavanja). S
financijskoga gledišta, ta je politika sustav dodatnih novčanih sredstava koja bogatije
drţave članice EU-a daju onima manje razvijenim članicama (Marks, 1996., str. 391).
Od skromnih početaka, kad je Europska zajednica (EZ) 1975. iz svoga proračuna u
strukturne fondove izdvojila manje od pet posto sredstava (Allen, 2000., str. 243), danas
je kohezijska politika postala, po iznosu izdvajanja, drugom politikom EU-a (odmah iza
zajedničke poljodjelske (poljoprivredne) politike), apsorbirajući pribliţno trećinu
10
Riječ je o načelima supsidijarnosti i partnerstva
17
godišnjih proračunskih izdataka EU-. Prema odredbama Agende 200011
strukturna
pomoć moţe godišnje iznositi do četiri posto BDP-a drţava članica EU-a.
S obzirom na dosad navedeno, ne iznenaĎuje što su procesi subnacionalne mobilizacije i
regionalizacije u okviru EU-a tijesno i sudbinski povezani s razvojem kohezijske
politike EU-a, jer upravo kohezijska politika zahtijeva odreĎen oblik regionalizacije
(odnosno, barem mobilizaciju subnacionalnih igrača) radi postizanja svojih ciljeva
(Bučar, 1993, str. 63).
Unatoč tome vaţno je upozoriti da je kohezijska politika EU-a ponajprije vaţan
katalizator subnacionalne mobilizacije, pa nije ekskluzivno vezana samo uz to područje,
nego sve češće postaje uočljivom značajkom i drugih područja. Europska unija je
uglavnom svakim svojim proširenjem prihvaćala siromašnije i manje razvijene zemlje
koje je trebala što prije integrirati u zajendičko trţište te učiniti ravnopravim
sudionicima gospodarskog i političkog projekta. Upravo zbog te integracije, morala su
se uloţiti dodatna razvojna sredstva koja bi omogućila siromašnijim zemljama Europske
unije da osnaţe svoje mogućnosti korištenja svih prednosti zajedničkog trţišta roba,
kapitala, radne snage i usluga, a to će postići provoĎenjem kohezijske politike te
iskorištavanjem prednosti koje im on nudi kroz povećanje trţišta, veću mobilnost u radu
i obrazovanju, veći izbor usluga itd.
2.2.1. Reforme kohezijske politike
Prva reforma bila je na samom početku moderne kohezijske politike, točnije 1988.
godine koja je bila priprema za proračunsko razdoblje od 1989.-1993. godine. Reforma
je donijela četiri načela na kojima je kohezijska politika djelovala, a to su :
1. Sredstva iz fondova se ne usmjeruju prema vlastitom nahoĎenju članica čime je
osnaţena uloga Europske komisije,
2. UvoĎenje načela programiranja kako bi se sredstva bolje usmjeravala prema
ostvarivanju strateških kohzijskih ciljeva,
11
Agenda 2000 je strateški dokument o razvoju EU-a u prvim godinama novog tisućljeća.
18
3. UvoĎenje načela dodanosti, čime je osnaţen legitimitet tijela Unije da prate i
nadziru učinke financijskih instrumenata koji se usmjeruju u pojedine regije,
4. Subnacionalna razina vlasti je uključena kao ravnopravan akter u procesu javne
politike (Đulabić, 2007., str. 106).
Prije ove reforme kohezijska politika je bila meĎuproračunski transfer izmeĎu Europske
unije i pojedine zemlje članice. Korištenje tako dodijeljenih sredstava, odreĎivanje
prioriteta financiranja i druga pitanja su bila isključivo u nadleţnosti zemalja članica.
Reforma strukturnih fondova je imala značajan utjecaj na upravljanje kohezijskom
politikom jer je ona postala europeizirana, na način da je Komisija postupno širila svoj
utjecaj na sve članice i tako osigurala veći stupanj kontrole korištenja sredstava
strukturnih fondova. Ciljevi kohezijske politike u razdoblju od 1989.-1993. godine bili
su:
1. Promicanje razvoja i strukturne prilagodbe regija koje zaostaju,
2. Preobrazba regija koje su ozbiljno pogoĎene industrijskim promjenama,
3. Borba protiv dugoročne nezaposlenosti,
4. Olakšavanje prilagodbe mladih ljudi i radnika na promjene u industriji,
5. a) Ubrzavanje prilagodbe poljoprivredne strukture i b) Promicanje razvoja
ruralnih područja (European Commission, 2008).
Ukupni iznos sredstava strukturnih fondova iznosio je 69 milijardi eura, što je
predstavljalo 25% ukupnog proračuna Europske unije. Članice koje su najviše sredstava
iskoristile u tom razdoblju su: Španjolska (14,2 milijardi eura), Italija (11,4 milijardi
eura), Portugal (9,2 milijardi eura) i Grčka (8,2 milijardi eura). Isto tako, stvoreno je
600 000 radnih mjesta u navedenim drţavama, u kojima je i prosječan BDP per capita
povećan sa 68,3% na 74,5%. 917 000 radnika je školovano i obučavano kroz ESF, dok
je 470 000 malih i srednjih poduzeća iz regija koje su pogoĎene industrijskim
promjenama primilo pomoć.
Druga reforma kohezijske politike počela je četiri dana nakon potpisivanja ugovora u
Masstrichtu, kada je Komisija predloţila program i proračun za novo proračunsko
razdoblje. Program je osim detalja o monetarnoj uniji sadrţavao i detalje o novom
Kohezijskom fondu (eng. Cohesion Fund - CF), kao i o povećanju sredstava za
19
strukturne fondove. Prijedlog je usvojen na zasjedanju Europskog vijeća u Edinburgu
10. i 11. prosinca 1992. godine čime je definiran proračun za razdoblje od 1994.-1999.
godine. Ciljevi kohezijske politike u tom razdoblju se nisu previše mijenjali u odnosu na
prethodno razdoblje. To su:
1. Promicanje razvoja i strukturna prilagodba regija koje zaostaju.
2. Preobrazba regija ozbiljno ugroţenih industrijskim promjenama.
3. Nadvladavanje dugoročne nezaposlenosti i olakšanje integracije mladih u svijet
rada kao i integracije osoba isključenih s trţišta rada.
4. Olakšavanje prilagodbe radnika industrijskim promjenama i promjenama u
susttavu proizvodnje.
5. a) Ubrzavanje prilagodbe poljoprivredne strukture u okviru reforme Zajedničke
poljoprivredne politike i olakšavanje strukturne prilagodbe sektora ribarstva u
okviru Zajedničke ribarstvene politike i b) Olakšavanje razvoja i strukturne
prilagodbe ruralnih područja
6. Promicanje razvoja regija s iznimno niskom gustoćom stanovništva (Đulabić,
2007., str. 108) .
Masstrichtskim ugovorom dodatno je osnaţeno načelo gospodarske i društvene kohezije
čime je kohezijska politika dobila vaţno mjesto u nastojanjima Europske unije da
pridonese skladnom, uravnoteţenom i odrţivom gospodarskom i općedruštvenom
razvoju, što potvrĎuje i činjenica da je kao sastavni dio ugovora usvojen Protokol o
gospodarskoj i društvenoj koheziji. Pored ex ante uvedena je i ex post komponenta
vrednovanja programa čime se nastojala poboljšati konzistentnost izmeĎu dodiljenih
sredstava i stvarnog učinka istih. Ukupna sredstva fondova u ovo razdoblju iznosila su
168 milijardi eura, što je činilo trećinu ukupnog budţeta Unije. Najviše rezerviranih
sredstava za korištenje imale su Španjolska (42,4 milijarde eura), Njemačka (21,8
milijardi eura), Italija (21,7 milijardi eura) i Portugal (18,2 milijarde eura). U tom
razdoblju je realni BDP porastao od 4,7% u Portugalu, pa do 1,4% u Španjolskoj. U
regijama koje su bile obuhvaćene ciljem 1 stvoreno je 700 000 radnih mjesta što je
povećalo stopu zaposlenosti za 4% u Portugalu, 2,5% u Grčkoj te izmeĎu 1 i 2% u
Njemačkoj, Španjolskoj i na sjeveru Italije. U regijama koje su obuhvaćene ciljem br. 2
nezaposlenost je pala sa 11,3% na 8,7%. IzgraĎeno je 4104 km autocesta i 31 844 km
20
ostalih prometnica, dok su investicije u ţeljeznice u Grčkoj, Portugalu i Irskoj skratile
vrijeme putovanja za čak jedan sat i 30 minuta (European Commission, 2008).
Treća reforma kohezijske politike je praktički počela već u srpnju 1997, godine kada je
Komisija donijela prijedlog strategije pod nazivom Agenda 2000 koja je sadrţavala
okvirni oblik proračuna za razdoblje od 2000.-2006. godine. U oţujku 1998. godine
predloţeni su zakoni koji su pokrivalu reformu Zajedničke poljoprivredne politike,
kohezijske politke i pretpristupnih fondova, a u lipnju iste godine Komisija je iznijela
propise o strukturnim fondovima, Kohezijskom fondu i predpristupnim fondovima. U
razdoblju izmeĎu svibnja i lipnja 1999. godine od strane Vijeća dogovoreni su i
usvojeni svi prijedlozi koji su se se odnosili na oblikovanje novog proračunskog
razdoblja. Bitno je napomenuti da je Europski parlament tada po prvi put sudjelovao u
usvajanju propisa i regulativa koje su se odnosile na Europski fond za regionalni razvoj
i Europski socijalni fond. Tri cilja kohezijske politke u tom razdoblju bili su:
1. Promicanje razvoja i strukturna prilagodba regija koje zaostaju,
2. Potpora gospodarskoj i društvenoj preobrazbi područja suočenih sa strukturnim
poteškoćama,
3. Potpora prilagodbi i modernizaciji sustava obrazovanja, stručnog usavršavanja i
politike zapošljavanja (Đulabić, 2007., str. 110).
U razdoblju od 2000.-2004. godine uvedene su četiri inicijative i to namijenjene
transnacionalnoj, prekograničnoj i interregionalnoj suradnji (INTERREG), društvenoj i
gospodarskoj preobrazbi gradova (URBAN), poticanju ruralnog razvitka (LEADER) i
poticanju transnacionalne suradnje u prevladavanju svih oblika diskriminacije s obzirom
na trţište rada (EQUAL), za koje je ukupno izdvojeno 11,5 milijardi eura. U upravljanju
strukturnim fondovima uvedena je nacionalna rezerva za provedbu strukturnih fondova.
Riječ je o maksimalno 4% sredstava koja čine udio pojedine zemlje u ukupnoj količini
financijskij sredstava strukturnih fondova. 213 milijardi eura je bilo namjenjeno
zemljama EU-15 izmeĎu 2000. i 2006. godine, dok je za novih 10 članica bilo
namijenjeno 21,7 milijardi eura u razdoblju do 2004.-2006. godine. Najviše sredstava iz
fondova na raspolaganju su imale gotovo iste članice kao i u prethodnom razdoblju koje
predvodi Španjolska (56,3 milijarde eura), a zatim slijede Njemačka (29,8 milijardi
eura), Italija (29,6 milijardi eura) i Grčka (24,9 milijardi eura). U šest godina
21
proračunskog razdoblja stvoreno je 570 000 radnih mjesta od kojih je oko 160 000
stvoreno je novim članicama. U Španjolskoj je investirano oko 4 milijarde eura u
istraţivanje i razvoj tehnologija, posebice informatičke, i inovacije kroz više od 13 000
istraţivačkih projekata u kojima je sudjelovalo gotovo 100 000 znanstvenika u 64
tehnološka parka. U Grčkoj je izgraĎeno 8 novih stanica podzemne ţeljeznice što je
upotpunjeno sa 17 novih vlakova što je znantno smanjilo prometne guţve i zagaĎivnje
zraka. S druge strane, u Velikoj Britaniji je 250 000 malih i srednjih poduzeća je bilo
podrţano unutar ciljeva 1 i 2, dok je njih 16 000 bilo izravno financirano (European
Commission, 2008).
Početkom četvrte reforme kohezijske politke moţe se smatrati veljača 2004. godine
kada je Komisija objavila prijedlog o budućnosti proširene Europske unije sa 27 članica
koji je obuhvaćao i prijedlog proračuna za razdoblje od 2007.-2013. godine u sklopu
kojeg se nalazio i iznos sredstava namijenjen za fondove kohezijske politke. Nakon
teških i dugih pregovora prijedlog o iznosu sredstava za kohezijsku politiku je usvojen u
travnju 2006. godine. Proračunsko razdoblje 2007.-2013, je prvo takvo razdoblje u
kojem su nove članice od samog početka proračunskog ciklusa sudjelovale u korištenju
sredstava strukturnih fondova. Ciljevi kohezijske politike u ovom razdoblju bili su:
1. Konvergencija – koja je usmjerena na stvaranje preduvjeta rasta u najmanje
razvijenim zemljama članicama i regijama. Odnosi se na 17 zemalja unutrar 84
regije u kojima ţivi 154 milijuna stanovnika koji imaju BDP per capita manji od
75% prosjeka EU-a. Ovom cilju je namijenjeno ukupno 282,8 milijardi eura,
dodatnih 14 milijardi eura za „phasing out“12
regije i 69, 5 milijardi eura za
Kohezijski fond.
2. Regionalna konkurentnost i zaposlenost – koja je namijenjena jačanju
konkurentnosti i atraktivnosti i rastu zaposlenosti. Ovaj cilj usmjeren je na
razvojne programe koji potiču ekonomske promjene kroz inovacije i poticanje
društva znanja, poduzetništva i zaštitu okoliša te na otvaranje većeg broja
kvalitetnih radnih mjesta putem investiranja u ljudski kapital. Cilj je obuhvaćao
12
Izraz „phasing out“ odnosi se na regije koje su tijekom sedmogodišnjeg financijskog okvira prešle prag
od 75% BDP-a per capita EU-a te više ne mogu dobivati sredstva iz ciljeva konvergencije. Izraz „phasing
in“ odnosi se na regije koje više ne mogu dobivati sredstva iz cilja konvergencije pa počinju koristiti
sredstva iz cilja regionalna konkurentnost i zaposlenost
22
168 regija s 314 milijuna stanovnika a za financiranje ovih aktivnosti predviĎeno
je 55 milijardi eura.
3. Europska teritorijalna suradnja – koja je usmjerena na jačanje pogranične
suradnje kroz zajedničke lokalne i regionalne inicijative, transnacionalnu
surandnju i meĎuregionalnu suradnju i razmjenu iskustava. Cilj je obuhvaćao
regije sa 181,7 milijuna stanovnika, a ukupno je namijenjeno 8,3 milijarde eura
(Kersan-Škabić, 2012., str 155-157).
Na slici 1. prikazane su regije koje su obuhvaćene ciljevima 1. i 2., kao i phasing out i
phasing in regije.
Slika 1. Regije obuhvaćene ciljevima konvergencije, regionalne konkurentnosti i
zaposlenosti
Izvor: European Commission, 2008., EU Cohesion Policy 1988-2008: Investing in
Europe’s future, dostupno na:
http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docgener/panorama/pdf/mag26/mag26_en.p
df, 20.05.2013.
Na slici 1. vidljivo je da su regije obuhvaćene konvergencijom uglavnom u zemljama
članicama koje su pristupile Uniji 2004. i 2007. godine godine, uz iznimku regija u
Portugalu, Španjolskoj, Grčkoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Upravo su ta dva proširenja
dovela do znatnog povećanja razlike izmeĎu članica, jer se na jednoj strani nalazio
23
Luksemburg sa 206,7% prosjeka BDP-a per capita EU-a, a na drugoj strani se nalazila
Latvija sa 40% tog prosjeka. U Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji,
Austriji, Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj, Finskoj te na sjeveru Italije se nalaze regije
koje su obuhvaćene ciljem konkurentnosti i zaposlenosti, a karakteristično za navedene
zemlje jest to da su one stare članice Unije.
Za ostvarenje 3. cilja donešena je Uredba o Europskoj grupaciji za suradnju izmeĎu
teritorijalnih jedinica (eng. European Groupings for Territorial Cooperation – EGTC)
čija je zadaća lakša provedba razvojnih aktivnosti i omogućavanje lokalnim i
regionalnim jedinicama da prevladaju prepreke tijekom realizacije takve teriotorijalne
suradnje. EAGGF kao i FIFG13
postali su i novom proračunskom razdoblju dio
odgovarajućih sektorskih politika (poljoprivreda i ribarstvo). Dosadašnji pretpristupni
fondovi za drţave kandidatkinje SAPARD, CARDS, ISPA i Phare, koji su se koristili
do kraja 2006. godine, zamijenjeni su jedinstvenim Instrumentom za pomoć u
pretpristupnom razdoblju (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance – IPA) koji je
pristupanjem Europskoj uniji biti zamijenjen strukturnim fondovima i Kohezijskim
fondom. Osnovana su 3 programa koje zajednički provode Europska komisija,
Europska investicijska banka te ostali, a koji za cilj imaju poboljšanje korištenja
strukturnih fondova. To su:
1. JASPERS ( eng. Joint Assistance in Supporting projects in European Regions)
koji je usmjeren na osiguravanje kvalitete velikih projekata na području
transporta i okoliša.
2. JEREMIE (eng. Joint European Resources for Micro to Medium Enterprises)
koji je usmjeren na olakšavanje pristupa sredstvima za mala poduzeća koja ţele
rasti.
3. JESSICA (eng. Joint European Support for Sustainable Investments in City
Areas) koji je usmjeren na urbana područja, odnosno na poticanje investicija,
rast, otvaranje novih radnih mjesta u europskim gradovima (Kandţija, 2008., str
227).
Za kohezijsku politku je u razdoblju od 2007.-2013. godine izdvojeno 347 milijardi
eura, od kojiih su najviše sredstava rezerviranih za korištenje na temelju prijavljenih
13
Financijski instrument za ribarstveni sektor (eng. Financial Intrument for Fisheries Guidance)
24
projekta imale Poljska (67,3 milijarde eura), Španjolska (35,2 milijarde eura), Italija
(28,8 milijardi eura) i Češka (26,7 milijardi eura). Rezultati i učinci kohezijske politike
u ovom razdoblju se još procjenjuju i mjere i ne mogu biti potpuni iz razloga što
proračunsko razdoblje traje do kraja 2013. godine, ali i zbog toga što neki projekti koji
su financirani sredstvima fondova od 2007.-2013. godine nisu završeni, već se njihov
razvoj nastavlja i do 2015. godine. No, prema podacima dostupnima na web
stranicama14
Europske unije vidljivo je da je izgraĎeno 334 kilometra ţeljezničkih pruga
i 460 kilometara cesta. S aspekta inovacija i potpore malim i srednjim poduzećima, kao
snaţnog izvora rasta EU-a, gotovo 53 240 istraţivačkih projekata je financirano, a 53
160 start-up poduzeća15
je imalo koristi u obliku finacijske potpore. Stvoreno je
otprilike 167 000 radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima, 15 000 u istraţivačkim
granama, te 400 000 radnih mjesta u ostalim djelatnostima. Oko 1,5 milijuna ljudi je
opskrbljeno sa pitkom vodom, a 3,3 milijuna je spojeno u mreţu odvodnje.
Reformama kohezijske politike kroz razdoblja puno se ulagalo u sve bolji razvoj,
odnosno nastojalo se poboljašati i uvjete i načine korištenja sredstva koja su
kohezijskom politikom stavljena na raspolaganje zemljama članicama. Sve veći iznos
sredstava kroz godine, kao i sve veći pomak u razvijenosti pojedinih zemalja članica
ukazuje na to da stvarno iskorištavanje sredstava i provoĎenje kohezijske politike
itekako utječe na razvoj gospodarske i društvene kohezije koja pridoosi skladnom i
odrţivom gospodarskom razvoje zemlje članice koja time pridonosi i gospodarskom
razvoju Europske unijie. Dakle, postizanjem ujednačenog razvitka unutar Europske
unije postiţe se jačanje globalne konkurentnosti europskog gospodarstva.
2.2.2. Fondovi kohezijske politike
U provoĎenju ciljeva kohezijske politike, drţavama članicama su na raspolaganju tri
fonda:
1. Europski fond za regionalni razvoj – koji je nastao 1975. godine, a obuhvaća
široko područje intervencija i financiranja ulaganja u infrastrukturu povezana s
14
Welcomeurope, dostupno na: http://www.welcomeurope.com/fact-of-the-day/main-successes-of-
cohesion-policy-149+49.html, 20.05.2013. 15
Start-up poduzeće je poduzeće sa kratkom poviješću poslovanja, generalno gledajući tek osnovano, u
fazi razvoja i istraţivanja trţišta
25
istraţivanjem i razvojem, telekomunikacijama, zaštitom okoliša, energetikom i
prometom; zatim pomoć poduzećima u cilju stvaranja odrţivih radnih mjesta i
financijske instrumente (fondove rizičnog kapitala, razvojne fondove) kojima se
podupire regionalni i lokalni razvoj ili suradnja meĎu gradovima i regijama.
2. Europski socijalni fond – koji je nastao 1958. godine, a predstavlja glavni
financijski instrument Unije za ostvarivanje strateških ciljeva europske politike
zapošljavanja. Fond financira provedbu projekata kojima je cilj potaknuti
prolagodjivost radnika i poduzeća uvjetima na trţištu rada, olakšati pristup
trţištu odreĎenim ciljnim skupinama (nezaposleni, ţene, migranti...), unaprijed
socijalno uključivanje i suzbijanti diskriminaciju na trţištu rada, te reformirati
obrazovne sustave i razvijati ljudski kapital.
3. Kohezijski fond – koji je nastao odnosno ustanovljen je Ugovorom iz
Maastrichta s primarnim ciljem da slabije razvijenim zemljama članicam
aosigura zadovoljenje kreiterija za sudjelovanje u ekonomksoj i monetarnoj
uniji. Kohezijski fond najmlaĎi je član obitelji instrumenata Kohezijske politike,
konačno uspostavljen Uredbom Vijeća 1164/EC od 16. svibnja 1994. godine.
16Kohezijski fond kao instrument gospodarske i socijalne kohezijske politike
usmjeren je najvećim dijelom na projekte kojima se unaprjeĎuje okoliš i razvija
prometna infrastruktura odreĎena kao sastavni dio transeuropske prometne
mreţe. Mogu ga koristiti drţave članice čiji je bruto nacionalni dohodak ispod
90% prosjeka Europske unije i koji primjenjuju nacionalni program
konvergenicije prema gospodarskoj i monetarnoj uniji (Mintas Hodak, 2010., str
607).
Kada se govori o podjeli fondova Europske unije bitno je istaknuti podjelu prema
nomenklaturi prostornih jedinica, odnosno NUTS regijama (fr. Nomenclature des unites
territoriales statiques).
Uredba Vijeća od 26. svibnja 2003. godine odreĎuje minimalnu i maksimalnu veličinu
NUTS regija prema broju stanovnika odreĎenog područja, a to su:
16
Regulation (EC) NO 1164/94 stablishing Cohesion Fund, dostupno na http://eur-
lex.europa.eu/Result.do?code=31999R1265&Submit=Search&RechType=RECH_celex&_submit=Searce
, 19.07.2013.
26
1. NUTS I razina – koja obuhvaća regije sa stanovništvom u rasponu do 3 do 7
milijuna,
2. NUTS II razina – koja obuhvaća regije sa stanovništvom u rasponu od 800 000
do 3 milijuna,
3. NUTS III razina – koja obuhaća regije sa stanovništvom u rasponu od 150 000
do 800 000 (Mintas Hodak, 2010., str 608).
Regionalna statistika vaţan je dio ukupnog europskog statističkog sustava odnosno
Eurostat-a koji prikuplja ekonomske i socijalne podatke o ţivotu u EU i to što je
moguće sličnije nacionalnom nivou. Sva statistika na regionalnom nivou mjeri se putem
teritorijalnih jedinica za statistiku (NUTS) na zakonodavnoj osnovi i obvezna je za
svaku članicu EU. NUTS je hijerarhijska klasifikacija koja svaku zemlju članicu dijeli
na NUTS 1 nivo. Nadalje se dijeli na regije NUTS 2 nivoa te potom na subregije NUTS
3 nivoa. NUTS regije su u pravilu administrativne jedinice s ulogom
regionalnih/lokalnih vlasti. Administrativne i prirodno geografske jedinice u ranijim
članicama EU su uzete kao statističke jedince, dok je svakoj zemlji članici dan izbor za
podjelu na administrativne i statističke jedinice. Osnovni kriteriji za klasifikaciju NUTS
jedinica je broj stanovnika (Bošnjak, Tolušić, 2012., str. 80).
U slučaju da je ukupno stanovništvo neke zemlje članice EU ispod minimuma NUTS
nivoa, zemlja ima mogućnosti samostalnog kreiranja takve teritorijalne jedinice.
Promjene NUTS klasifikacije su moguće u drugoj polovici svake četvrte godine. O tim
promjenama, kao i o svim ostalim promjenama administrativnih jedinica koje mogu
imati utjecaj na NUTS klasifikaciju, zemlja članica EU duţna je obavijestiti Europsku
komisiju. U EU su različita ustrojstva NUTS jedinica, posebno u zemljama EU-15 (prije
velikog proširenja 2004. godine) prema njihovim klasifikacijama:
NUTS 1: "Gewesten/Regions" u Belgiji; "Länder " u Njemačkoj;; "Continente",
"RegiãodosAçores" and "Região da Madeira" u Portugalu; "Scotland, Wales,
Northern Ireland" i "Government Office Regions of England" u Velikoj
Britaniji.
NUTS 2: "Provincies/Provinces" u Belgiji; "Regierungsbezirke" u Njemačkoj;
"Periferies" u Grčkoj; "Comundidades y ciudadesautonomas" u Španjolskoj;
27
"Régions" u Francuskoj; "Regions" u Irskoj; "Regioni“ u Itliji; "Provincies" u
Nizozemskoj i "Länder" u Austriji.
NUTS 3: "arrondissements" u Belgiji; "amtskommuner" u Danskoj;
"Kreise/kreisfreieStädte" u Njemačkoj; "nomoi" u Grčkoj; "provincias" u
Španjolskoj; "départements" u Francuskoj; "regionalauthorityregions" u Irskoj;
"provincie" u Italiji; "län" u Švedskoj (Bošnjak, Tolušić, 2012., str. 80).
Povezanost regija sa kohezijskom politikom EU upravo se manifestira kroz ciljeve
kohezijske politike. Osim teritorijalnog ustroja prema NUTS klasifikaciji, kao osnovni
makroekonomski pokazatelj razvoja regije je Bruto domaći proizvod. Prvi cilj
kohezijske politike koji ima na raspolaganju 82 % ukupnih sredstava ove politike, a
odnosi se na Konvergenciju upravo je na raspolaganju onim NUTS II regijama koje
imaju BDP p/c ispod 75 % prosjeka EU, dok je drugi cilj koji se odnosi na
konkurentnost namijenjen onim regijama iznad 75% prosjeka EU. Na Slici 2. vidljive su
regije NUTS II nivoa u cijeloj EU sukladno prosjecima BDP za razdoblje 2006.- 2008.
godine. (Bošnjak, Tolušić, 2012., str. 80-81).
Slika 2. BDP p/c za EU-27 za razdoblje od 2006-2008 godine
Izvor: Eurostat, 2008., dostupno na
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-08-112/EN/KS-SF-08-
112-EN.PDF, 18.07.2013.
28
Gornja slika predstavlja raspodjelu bogatstva i moći u Europskoj unij. Iz slike je
vidljivo da regije EU-15 zemalja s Londonom su najbogatije u EU. Od 268 regija u EU,
Prag kao posebna regija posebno se izvaja meĎu članicama iz 2004. Godine te je meĎu
20 najrazvijenijih. Deset najsiromašnijih regija su u Bugarskoj i Rumunjskoj te 12 puta
zaostaju za najbogatijim regijama. Najveće razlike u regijama su u zemljama poput
Velike Britanije, Francuske, Belgije i Slovačke jer je najveći BDP p/c zabiljeţen u
glavnim gradovima što značajno smanjuje mogućnost korištenja sredstava kohezijske
politike. Ipak, ti glavni gradovi trebali bi više ulagati u pomaganje drugim gradovima
kako bi i oni koristi sredstva kohezijske politike jer bi njihov razvoj znatno poboljšao i
razvoj glavnog grada, odnosno cijele zemlje članice.
Dodjela sredstava iz fondova se vrši prema navedenim regijama na način da se sredstva
iz ERDF-a za ciljeve Konvergencije i Regionalne konkurentnosti i zaposlenosti
dodjeluju na razini NUTS II regija, dok se sredstva za cilj Europske teritorijalne
suradnje dodjeljuju na razini NUTS III. Sredstva iz ESF-a dodjeljuju se na razini NUTS
I i NUTS II, dok se sredstva iz Kohezijskog fonda raspodjeljuju na razini cjelovite
drţave, što je u pravilu NUTS I razina.
Sredstva iz fondova kohezijske politike koriste se prema sljedećim načelima:
1. Načelo koncentracije – kako bi se postigao vidljiv učinak financijskih sredstava
koje Europska unija izdvaja iz zajedničkog proračuna u svrhu provoĎenja ciljeva
gospodarske i socijalne kohezije, a ulaganja se vrše prema jasno utvrĎenim
sektorskim prioritetima ili geografijskim područjima.
2. Načelo programiranja – intervencije koje se financiraju iz fondova kohezijske
politike ponajprije je potrebno odrediti na strateškoj razini, a tek nakon toga
temeljem njih pripremiti konkretne projekte.
3. Načelo partnerstva – ovo načelo podrazumijeva kvalitetu suradnju izmeĎu
nacionalnih tijela i mjerodavnih interesnih skupina (poslodavci, sindikati,
nevladin sektor) u svim fazama pripreme programa, kao i tijekom njihove
provedbe.
29
4. Načelo dodane vrijednosti – financijska pomoć koju Unija osigurava kroz
fondove kohezijske politike pridodaje se sredstvima koje drţave članice iz
nacionalnih izvora osiguravaju za provoĎenje projekata gospodarske i socijalne
kohezije i ne predstavljaju zamjenu za ulaganja iz drţavnog proračuna.
Fondovima kohezijske politike, se dakleţeli pruţiti financijska pomoć svim zemljama
koje su pristupnice i onima koje su nove članice Europkse unije kako bi imale
mogućnosti povećanja razvoja svoje ekonomije i to kroz različite segmente, bilo da se
radi o investicijama, obrazovanju, poboljšanju razvoja poduzetništva, zapošljavanju i dr.
Na taj način zemlje postaju konkurentnije i u svakom slučaju mogu zadrţati lokalno
stanovništvo u svojoj zemlji koja će mu nuditi različite mogućnosti za posao, za
obrazovanje, za napredovanje, te niz drugih aktivnosti koje će omogućiti kvalitetan i
aktivna ţivot.
30
3. KOHEZIJSKA POLITKA EUROPSKE UNIJE 2014.-2020.
U ovom poglavlju analizira se strategija Europske unije, Europa 2020, koja je usko
povezana s kohezijskom politikom 2014. - 2020. (Kohezijska politika 2014-2020,
Ulaganje u rast i radna mjesta)17
iz razloga što ciljevi te strategije predstavljanju krajnje
ciljeve kohezijske politike u proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. godine. Nakon
toga, prikazana je kohezijska politika 2014.-2020., njezin proračun, značajke, vanjski i
unutarnji izazovi, fondovi i instrumenti te Zajednički strateški okvir i Partnerski ugovori
koji su bitan segment te politike.
3.1. STRATEGIJA EUROPA 2020
Financijska kriza 2008. godine je iz temelja uzdrmala svjetsku ekonomiju. Otkrila je
strukturne slabosti u svim većim ekonomijama, pa tako i u onoj Europske unije.
MeĎutim, financijska kriza je od strane vodećih ljudi Europske unije prepoznata kao
prilika da se provedu reforme i promjene kako se druga kriza nebi dogodila. Kako
Europa ne bi postala drugorazredni igrač na svjetskoj sceni, Vijeće EU-a je donijelo 26.
oţujka 2010. godine desetogodišnju strategiju – Europa 2020, koja je nastavak
Lisabonske strategije18
i koja bi trebala reformirati europsku ekonomiju i omogućiti
ekonomski napredak koji je socijalno i ekološki osjetljiv. Cilj ove strategije nisu
kratkoročne politike koje će riješiti problem ekonomske krize već provoĎenje
srednjoročnih i dugoročnih reformi koje će učvrstiti poziciju Europe kao najveće
trgovinske unije i vaţnog igrača na globalnoj sceni (Butković, Samarţija 2010., str 33).
Da bi to uspjela, Europska unija mora osigurati ekonomski rast koji se temelji na
znanju, u kojem će sudjelovati sve društvene skupine i koji će poštovati prirodu. Dakle,
ova strategija ţeli svoje ciljeve uskladiti s kohezijskom politikom Europske unije. U
svojoj biti, Europa 2020 strategija ţeli osigurati:
17
Cohesion policy during period the period 2014-2020, European Union, dostupno na
http://ec.europa.eu/regional_policy/what/future/index_en.cfm, 18.07.2013. 18
Na sastanku Europskog vijeća, odrţanome u oţujku 2000. godine u Lisabonu, čelnici vlada i drţava
članica Europske unije postigli su dogovor o zajedničkom strateškom cilju prema kojemu bi EU do 2010.
godine trebala postati najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju
sposobno za odrţivi gospodarski rast s najvećom stopom zaposlenosti i snaţnom gospodarskom i
socijalnom kohezijom
31
1. Pametan razvoj – koji prvenstveno znači postavljanje znanja i inovacija kao
temelj ekonomskog razvoja. Osim povećanja značaja istraţivanja, razvoja i
inovacija, Europska unija pokušava usmjeriti te aktivnosti u rješavanje gorućih
problema poput klimatskih promjena, obnovljivih izvora energije ili starenja
stanovništva. Kako bi to postigla, Europska unija će morati povećati ulaganje u
obrazovanje radi povećanja broja visokoobrazovanih te kvalitete prvenstveno
visokog obrazovanja.
2. Odrţiv razvoj – koji znači stvaranje konkurentne, ali i odrţive ekonomije.
Konačni cilj Europe 2020 strategije je povećanje energetske učinkovitosti
europske ekonomije za 20%. Razvoj zelenih tehnologija i prelazak na obnovljive
izvore energije trebao bi otvoriti preko milijun novih radnih mjesta.
3. Uključiv razvoj - znači osposobljavanje pojedinaca da se prilagoĎavaju
promjenama i stvaraju kohezivno društvo. Pred Europljanima su mnogi izazovi.
S jedne strane, demografske promjene smanjuju udio radno aktivnog
stanovništva i povećavaju udio uzdrţavanog stanovništva. S druge strane, dio
radno aktivnog stanovništva nema adekvatne vještine kako bi sudjelovali na
trţištu rada (Grgurić, 2011).
Kako bi se navedeni oblici razvoja ostvarili, Europska unija je postavila 5 mjerljivih
ciljeva:
1. Povećati stopu zaposlenosti u dobnoj skupini od 20 do 65 godina na 75%.
2. Povećati ulaganje u istraţivanje i razvoj na 3% BDP-a.
3. Smanjiti stakleničke plinove za 20% u usporedbi s razinom iz 1990. godine,
povećati udio energije iz obnovljivih izvora na 20%, povećati energetsku
učinkovitost za 20%.
4. Smanjiti broj učenika i studenata koji napuštaju školu za 10% i povećati udio
visokoobrazovanih u dobnoj grupi od 30 do 34 godine na preko 40%.
5. 20 milijuna ljudi izbaviti iz siromaštva (Bongart, Torres, 2010).
32
Dakle, moţe se reći da ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija ostaju u srcu
strategije Europa 2020., kako bi osigurala aktiviranje i usmjerenost svih energija i
kapaciteta na ispunjavanje prioriteta strategije. Kohezijska politika i njezini strukturni
fondovi, iako značajni sami po sebi, ključni su mehanizmi za postizanje prioriteta
pametnog, odrţivog i uključivog rasta u drţavama članicama i regijama, kao i za
povećanje konkurentnosti zemalja članica. Upravo ova strategija nastoji zajedno s
kohezijskom politikom potaknuti zemlje članice da provode njihove ciljeve kako bi si
na taj način osigurali konkurentnost spram drugim zemalja, a samim time i poboljšali
gospodarski razvoj zemlje i cijele Europske unije.
3.2. NOVA KOHEZIJSKA POLITIKA 2014.-2020.
Europska komisija je 6. listopada 2011. godine u Bruxelesu prihvatila nacrt paketa
zakona koji daje okvir za kohezijsku politiku EU-a u razdoblju od 2014. do 2020.
Komisija je predloţila niz vaţnih promjena u oblikovanju i provedbi kohezijske
politike, a to su:
1. fokusiranje na prioritete pametnog, odrţivog i sveobuhvatnog rasta iz strategije
Europa 2020
2. nagraĎivanje uspješnosti
3. podrška integriranom programskom procesu
4. fokusiranje na rezultate – praćenje postizanja dogovorenih ciljeva
5. jačanje teritorijalne kohezije
6. pojednostavnjenje izvršenja (European Commission, 2012b).
Komisija je u tom prijedlogu, pod sloganom „Ulaganje u rast i radna mjesta“, odlučila
da kohezijska politika mora ostati glavni element financijskog paketa za razdoblje od
2014. do 2020. te je naglasila ključnu ulogu te politike u provedbi strategije Europa
2020. Ukupni predloţeni proračun za razdoblje od 2014. do 2020. iznosit će 376
milijardi eura, a obuhvaća financiranje novog Instrumenta za povezivanje Europe, kojim
bi se morali potaknuti prekogranični projekti u području energetike, prijevoza
i informacijske tehnologije. Okvirna struktura nove kohezijske politike prikazana je u
tablici 1.
33
Tablica 1. Struktura kohezijske politke 2014.-2020.
Krajnji ciljevi Kategorija regija Fondovi
Ulaganje u rast i radna mjesta Manje razvijene regije ERDF i ESF
Regije u tranziciji
Kohezsijski
fond
Razvijenije regije ERDF i ESF
Europska teritorijalna suradnja ERDF
Izvor: European Commission, 2012.a, Connecting Europe Facility, dostupno na:
http://ec.europa.eu/bepa/pdf/cef_brochure.pdf, 20.05.2013.
Iz tablice je vidljivo da će kohezijska politika u sljedećem proračunskom razdoblju
sadrţavati promjene u odnosu na tekuće razdoblje. Prva promjena je u broju i vrsti
ciljeva, jer je u odnosu na tri u tekućem razdoblju broj smanjen na dva cilja u idućem
proračunskom razdoblju, a to su Ulaganje u rast i radna mjesta i Europska teritorijalna
suradnja. U idućem razdoblju veća paţnja će se posvetiti regijama, odnosno, ulaganjem
sredstava u njih će se nastojati ostvariti dva osnovna cilja. Prvi cilj će biti financiran iz
sva tri fonda, dok će se cilj Europska teritorijalna suradnja financirati isključivo iz
ERDF-a. Sredstva za taj cilj će biti dodijeljena na sljedeći način:
1. 73,24 % za prekograničnu suradnju
2. 20,78 % za meĎunacionalnu suradnju
3. 5,98 % za meĎuregionalnu suradnju
To obuhvaća nastavljanje mehanizma za prijenos resursa za aktivnosti suradnje na
vanjskim granicama Unije kojima se daje podrška iz Instrumenta europskog susjedstva i
partnerstva (eng. European Neighbourhood and Partnership Instrument – ENPI) te
instrumenta za pretpristupnu pomoć. Promicat će se suradnja na programima cilja
europske teritorijalne suradnje i programima financiranima vanjskim instrumentima.
Nova kohezijska politika će u odnosu na prethodno razdoblje uvesti promjene u
kvalifikacijama regija u novom proračunskom razdoblju. U sljedećoj tablici prikazane
su kvalifikacije za pojedine regije i usporedba sa kvalifikacijama regija u tekućem
34
razdoblju. Usporedba kvalifikacija za regije u tekućem i buućem proračunskom
razdoblju prikazana je u tablici 2.
Tablica 2. Usporedba kvalifikacija za regije u tekućem i budućem proračunskom
razdoblju
Kvalifikacije za manje razvijene regije
2007.-2013. 2014.-2020.
Regije NUTS II s BDP-om po glavi
stanovnika manjim od 75% prosjeka EU-a
Nema promjene
Prijelazna podrška regijama koje bi ostale
kvalificirane za cilj konvergencije da je prag
ostao na 75% prosječnog BDP-a u 15
članica EU-a, a ne 25
Zasebna kategorija za regije u
tranziciji
Kohezijski fond: zemlje članice čiji je BND
po glavi stanovnika manji od 90 %
prosječnog BND-a za 27 članica EU-a
Nema promjene
Prijelazna podrška zemljama članicama koje
bi ostale kvalificirane za Kohezijski fond da
je prag ostao na 90% prosječnog BND-a u
15 članica EU-a, a ne 27
Prijelazna podrška zemljama
članicama koje bi ostale kvalificirane
za financiranje iz Kohezijskog fonda
2013. godine, ali njihov BND po glavi
stanovnika prelazi 90% prosječnog
BND-a u 27 članica EU-a
Kvalifikacije za regije u tranziciji
2007.-2013. 2014.-2020.
Prijelazna podrška regijama NUTS II koje bi
ostale kvalificirane za cilj konvergencije da je
prag ostao na 75% prosječnog BDP-a u 15
članica EU-a, a ne 25 (napuštanje
konvergencije)
Regije NUTS II čiji je BDP po glavi
stanovnika izmeĎu 75% i 90%
prosječnog BDP-a u 27 članica
Europske unije, uz poseban tretman
regija koje su kvalificirane prema
cilju konvergencije u razdoblju od
2007.-2013.
Prijelazna podrška regijama NUTS II koje su
u razdoblju 2000.-2006. bile obuhvaćene
ciljem 1, ali im je BDP premašio 75%
prosječnog BDP-a u 15 članica EU-a
Kvalifikacije za razvijenije regije
2007.-2013. 2014.-2020.
35
Sve regije NUTS II koje nisu obuhvaćene
ciljem konvergencije ni prijelaznom podrškom
napuštanja
Regije NUTS II čiji je BDP po glavi
stanovnika veći od 90% prosječnog
BDP-a u 27 članica Europske unije,
uz poseban tretman regija koje su
kvalificirane prema cilju
konvergencije u razdoblju od 2007.-
2013.
Prijelazna podrška regijama NUTS II koje su
u razdoblju 2000.-2006. bile obuhvaćene
ciljem 1, ali im je BDP premašio 75%
prosječnog BDP-a u 15 članica EU-a
Izvor: European Commission, 2012.a, Connecting Europe Facility, dostupno na:
http://ec.europa.eu/bepa/pdf/cef_brochure.pdf, 20.05.2013.
Podrška manje razvijenim regijama i dalje je vaţan prioritet kohezijske politike. Za
proces u kojem manje razvijene regije hvataju korak s ostalima potrebni su dugoročni i
trajni napori. Ova kategorija odnosi se na regije u kojima je BDP po glavi stanovnika
manji od 75% prosječnog BDP-a Europske unije. Regije u tranziciji je nova kategorija
regija koja se uvodi umjesto phasing in i phasing out regija a obuhvaćat će sve regije u
kojima je BDP po glavi stanovnika izmeĎu 75% i 90% prosječnog BDP-a Europske
unije. Prioritet kohezijske politike ostaju intervencije u manje razvijene regije, no
postoje vaţni problemi s kojima su suočene sve zemlje članice kao što je globalna
konkurencija u gospodarstvu utemeljenom na znanju te prelazak na gospodarstvo s
niskim udjelom ugljika. S takvim i sličnim problemima nosit će se razvijenije regije;
kategorija koja obuhvaća regije u kojima je BDP po glavi stanovnika veći od 90%
prosječnog BDP-a Europske unije (European Commission, 2012a).
Iz navedenog se moţe zaključiti da je provoĎenje kohezijske politike značajnije za
manje razvijene regije Europske unije jer one regije koje su više razvijene ne moraju
toliko puno ulagati kao manje razvijene regije. Postoje odreĎena područja u kojima se
manje razvijene regije mogu truditi kako bi povećale gospodarski razvitak svoje zemlje
te im provoĎenje kohezijske politike pruţa niz mogućnosti odnosno stavlja im na
raspolaganje sredstva koja mogu uloţiti u ta područja kako bi poboljšala svoj
ekonomski i društveni razvoj.
36
3.2.1. Proračun kohezijske politike 2014.-2020.
Ukupni predloţeni proračun kohezijske politike za razdoblje od 2014. do 2020. iznosit
će 376 milijardi eura, a obuhvaća financiranje novog Instrumenta za povezivanje
Europe (eng. Connecting Europe Facility – CEF) kojim bi se morali potaknuti
prekogranični projekti u području energetike, transporta i informacijske tehnologije.
Europsko vijeće je 8. oţujka 2013. godine prihvatilo višegodišnji financijski okvir
prema kojem je odreĎen ukupan proračun od 959,99 milijardi eura, uključujući i 376
milijardi kohezijske politike (European Council, 2013). U tablici 3. prikazani su
segmenti na koje se odnosi usvojeni proračun kohezijske politike od 2014. do 2020.
godine.
Tablica 3. Proračun kohezijske politike 2014.-2020. u milijardama eura
Manje razvijenije regije 162,6
Kohezijski fond 68,7
Razvijenije regije 53,1
Instrument za povezivanje Europe (CEF) 40
Regije u tranziciji 39
Teritorijana suradnja 11,7
Dodatna sredstva za najudaljenije regije 0,9
Izvor: European Commission, 2012.a, Connecting Europe Facility, dostupno na:
http://ec.europa.eu/bepa/pdf/cef_brochure.pdf, 20.05.2013.
Podaci iz tablice prikazuju da će najveći dio proračuna, i to više od trećine, biti
usmjeren na manje razvijene regije, kako bi se ostvario temeljni cilj politike o
smanjenju razlika u razvijenosti regija. Ciljevi obuhvaćeni kohezijskim fondom imat će
financijsku potporu u iznosu od 68,7 milijardi eura, a razvijenije regije će svojih 53,1
milijardi eura prvenstveno usmjeriti na energetsku učinkovitost i obnovljive energije te
na konkurentnost i inovativnost malih i srednjih poduzeća. Novi Instrument za
povezivanje Europe će moći iskoristiti 40 milijardi eura, od čega 10 milijardi iz
Kohezijskog fonda. Regije u tranziciji će dobiti 39 milijardi eura, što je manje u odnosu
na ostale regije. Teritorijalna suradnja kao cilj kohezijske politike biti će financiran sa
11,7 milijardi eura, dok će najudaljenije regije Unije biti potpomognute sa dodatnih 900
milijuna eura.
37
Kao što je već spomenuto, iz proračuna koheziijske politke moţe se vidjeti kako se
najviše sredstava stavlja na raspolaganje manje razvijenim zemljama. Dakle, cijela
Europska unija, i one razvijenije zemlje , trude se pomoći razvoju gospodarstva manje
razvijenih zemalja te ih potiču na korištenje sredstava i prednosti koje im nudi
provoĎenje kohezijske politke jer se time povećava i gospodarski razvoj jedinstvenog
zajedničkkog trţišta Europske unije i smanjuju se razlike koje postoje izmeĎu regija
unutar Europske unije.
3.2.2. Značajke kohezijske politike 2014.-2020.
Kohezijska politika Europske uniije u razdoblju od 2014. do 2020. godine imat će
nekoliko značajki. U prvom redu se misli na veću uspješnost i uvjetovanost. Zbog veće
uspješnosti uvest će se novi uvjeti kojima će se zajamčiti da će financiranje u zemljama
članicama Europske unije dati snaţne poticaje za postizanje ciljeva i rezultata iz
strategije Europa 2020. Uvjeti će se sastojati od ex ante uvjeta koji se moraju ispuniti
prije odobrenja sredstava te ex post uvjeta prema kojima će dodjela dodatnih sredstava
ovisiti o uspješnosti. Razlog za stroţe ex ante uvjete za fondove je namjera da se
zajamči ispunjavanje svih potrebnih uvjeta za učinkovitu podršku. Prema dosadašnjim
iskustvima ustanovljeno je da je učinkovitost ulaganja financiranih iz fondova u nekim
slučajevima bila narušena nacionalnom politikom te zakonskim i institucijskim
okvirima. Neki su uvjeti izravno vezani uz tematske ciljeve politike (na primjer,
strategije pametne specijalizacije ili odgovarajući zakonski okvir za potporu poslovanju)
dok se drugi primjenjuju vodoravno (na primjer, javna nabava). Ex post uvjetima ojačat
će se fokus na uspješnost i postizanje ciljeva strategije Europa 2020. Temeljit će se na
postizanju meĎurezultata za ciljeve vezane uz tu strategiju koji su odreĎeni za programe
obuhvaćene Partnerskim ugovorom. Tijekom srednjoročne revizije za zemlje članice
odvojit će se, te će im se dodijeliti, ukupno 5% nacionalnog dijela svakog fonda za
programe koji su u potpunosti postigli meĎurezultate (European Commission, 2011c).
Uz rezervu za uspješnost, neispunjavanje meĎurezultata moţe biti razlog za
obustavljanje isplate sredstava, a ozbiljno odstupanje od ciljeva programa moţe biti
razlog za otkazivanje isplate sredstava.
38
Jedna od značajki je zajedničko upravljanje koje se odnosi na zajednička načela
upravljanja i kontrole. Uspostavljen je sustav nacionalne akreditacije ključnih
kontrolnih tijela da bi se naglasila obaveza dobrog financijskog upravljanja zemalja
članica. UsklaĎeni su načini dokazivanja pravilne potrošnje Komisiji te su uvedeni novi
zajednički elementi, kao što su izjava o upravljanju te godišnji obračuni (European
Commission, 2011c).
Iskazana je podrška integriranom programskom procesu usvojenjem prijedloga
Komisije koji obuhvaća veću integraciju u pristupu ulaganjima EU-a, uključujući
zajednička pravila o kvalificiranosti i financiranju te uvoĎenje mogućnosti programa
koji obuhvaćaju više fondova za ERDF, ESF i Kohezijski fond. U prijedlogu je iznešen
i integrirani pristup lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice, čime se grupama iz
zajednice, koje obuhvaćaju lokalne vlasti, nevladine organizacije te ekonomske i
socijalne partnere, omogućuje provoĎenje lokalnih razvojnih strategija na temelju
pristupa LEADER koji se koristi za ruralni razvoj (European Commission, 2011a).
Dakle, kohezijska politika 2014.-2020. trebala bi biti voĎena strategijom Europa 2020.
Proširivanjem opsega inovativnih financijskih instrumenata ojačat će se njihova uloga,
čime će okviri njihove primjene postati fleksibilniji i učinkovitiji, a njihovo korištenje
poticat će se kao učinkovita alternativa ili kao komplementaran način financiranja uz
tradicionalna nepovratna sredstva. Prijedlog Komisije predstavlja bolji zakonski i
operativni okvir koji donosi jasna i pojednostavnjena pravila o ključnim dijelovima
provedbe, kao što su financijsko upravljanje doprinosima EU-a ili kombinacija
financijskih instrumenata i nepovratnih sredstava. Financijski instrumenti mogu se,
ovisno o izvedivosti, primijeniti na cijeli opseg ciljeva politike iz programa da bi se
pribavila sredstva za projekte koji pokazuju odgovarajuću mogućnost otplate u
slučajevima nesavršenosti trţišta (European Commission, 2011b). U idućem
proračunskom razdoblju više paţnje će se posvetiti praćenju i ocjenjivanju. Zajedničke
odredbe iz područja praćenja i ocjenjivanja obuhvaćaju ulogu i sastav nadzornog
odbora, godišnja izvješća o provedbi te ocjenjivačke sastanke, izvješća o tijeku
provedbe Partnerskog ugovora, ex ante i ex post ocjene.
Pojednostavnjena i ubrzana pravila o kvalificiranosti je takoĎer značajka koja će
označiti novo razdoblje. Naglasak je na mjerama kojima se jamči proporcionalnost
39
administrativnih troškova te smanjenje birokratskih poslova za korisnike. Cilj je u
najvećoj mogućoj mjeri uskladiti pravila koja se odnose na sve fondove.
Pojednostavnjene mogućnosti troškova, što obuhvaća standardne ljestvice jediničnih
troškova i skupne iznose, zemljama članicama omogućuje da na razini projekta uvedu
upravljanje koje je usredotočeno na uspješnost. Usko vezano uz ove značajke biti i
prijelaz na e-koheziju. Elektroničkim upravljanjem podacima znatno će se smanjiti
administrativno opterećenje, a povećati mogućnost kontrole nad projektima i
potrošnjom. Zemlje članice zbog toga do kraja 2014. moraju postaviti sustave koji
korisnicima omogućuju da sve podatke primaju i predaju elektroničkim putem
(European Commission, 2011b).
Odrţivi urbani razvoj će biti značajka nove kohezijske politike iz razloga što su gradovi
pokretači ekonomije Europske unije te ih se smatra katalizatorima inovacija i
kreativnosti. U urbanim sredinama ţivi 68% populacije Unije koji ostvaruju 67% BDP-
a što potvrĎuje vaţnost gradova. Gradovi će stoga imati više odgovornosti, ali i prilika
koje će im se pruţati kroz 5% ERDF-a koji su namijenjeni odrţivom urbanom razvoju
(Berkowitz, 2011). Putem platfome za urbani razvoj, koja će se sastojati od 300 gradova
koji će biti uvršteni u Partnerskim ugovorima svake članice, poticat će se suradnja za
urbani razvoj izmeĎu gradova na europskoj razini u suradnji sa Komisijom.
Joint Action Plan (JAP) će u novoj koheziji predstavljati alat kojim će se fokus
menadţmenta pomaknuti više na outpute i rezultate. Područja u kojima će se se JAP
koristiti biti će uglavnom u području tehničke pomoći kao i u integraciji mladih u svijet
rada. Suradnja će se odvijati izmeĎu zemlje članice i Komisije, a kriterij za sudjelovanje
u JAP-u će biti mogućnost da se što preciznije definiraju outputi i rezultati nekog
projekta. Ovaj alat bi uvelike mogao doprinijeti poboljšanju stanja na području
zapošljivosti najnovije zemlje članice, Hrvatske, upravo zbog činjenice da je u
Hrvatskoj zabiljeţen veliki broj nezaposlenih osoba. JAP će u tri godine djelovanja
podupirati:
1. stručno osposobljavanje za 13 500 mladih ljudi koje će bi financirano sa
2500 eura po osobi
2. podučavanje osnovnih vještina za 10 000 mladih ljudi koje će biti
financirano sa 2000 eura po osobi
40
3. selekciju 15 000 mladih ljudi koji su nezaposleni a kojima treba stručno
savjetovanje za što će biti izdvojeno 200 eura po osobi
4. stvaranje mreţe izmeĎu poslodavaca, obrazovnih institucija i mladih ljudi
za što će biti izdvojeno 200 000 eura godišnje
5. mentorstvo mladim ljudima koji su stupili u radni odnos na duţe od 6
mjeseci što će biti finacirano sa 550 eura po zaposlenoj osobi (European
Commission, 2012b)
Maksimalan proračun ovog alata biti će 54,6 milijuna eura kojeg je odobrila Komisija i
koja će obavljati reviziju kako bi se vidjeli rezultati i opravdanost troškova.
Dakle, ovom novom kohezijskom politikom se nastoji stvoriti niz načela koja bi se
odnosila na sve fondove i obuhvaćala partnerstvo, kao i višerazinsko upravljanje,
sukladnost s mjerodavnim zakonima Europske unije i zemalja članica, promicanje
jednakosti muškaraca i ţena, nediskriminaciju i odrţivi razvoj. Sve navedeno pomaţe
boljem razvoju gospodarstva neke zemlje, kao i većoj konurentnosti. Radi bolje
uspješnosti provoĎenja kohezijske politike u zemljama članicama ovom strategijom će
se uvesti novi uvjeti koji će zajamčiti da će financiranje od strane Europske unije i
njezine kohezijske politike zemljama članicama dati snaţne poticaje za postizanje
ciljeva i rezultata koji moraju biti usklaĎeni sa strategijom Europa 2020. Postojat će i
neki uvjeti koji se moraju ispuniti prije odobrenja sredstava kao i uvjeti prema kojima
će se dodijeliti dodatna sredstva, ali samo u slučaju dobre uspješnosti. Moţe se
zaključiti kako Europska unija kroz kohezijsku politku i niz drugih strategija puno ulaţe
i potiče gospodarski razvoj slabije razvijenih zemalja članica, a nadalje je sve na njima
samima da li će ponuĎena sredstva iskoristiti i na taj način poboljšati svoj gospodarski i
društveni poloţaj ili neće. Kroz fondove kohezijske politike nudi se širok okvir za
ulaganja, ali je na svakoj drţavi članici da osmisli operativne programe i projekte koji
će biti usklaĎeni s područjima ulaganja i koji će udovoljiti jačanju gospodarske i
socijalne kohezije, a to je u interesu i zemlji članici i Europskoj uniji kao cjelini.
41
3.2.3. Različiti izazovi kohezijske politike 2014.-2020.
Različiti izazovi s kojima će se kohezijska politika susretati u budućem razdoblju od
2014. do 2020. godine mogu se podijeliti na vanjske i unutarnje čimbenike.
Kohezijska politika će se u razdoblju od 2014.-2020. godine suočiti sa sljedećim
vanjskim izazovima:
1. Globalizacija – zbog koje je učinkovita suradnja regionalnih, nacionalnih i
europskih subjekata još više dobila na vaţnosti, kako bi Europa ostala bitan
čimbenik na meĎunarodnoj sceni. Isto tako globalizacija otvara prostor novim
trţištima i mogućnostima za regije EU-a, što će testirati njihovu sposobnost
prilagodbe strukturnim i društvenih promjenama.
2. Demografske promjene – pod kojima se prvenstveno misli na demografski pad i
starenje stanovništva što je osobito izraţeno u starijim članicama, kao što su
Njemačka, Francuska i Italija, čine sloţeni skup ekonomskih, društvenih i
političkih izazova koji utječu na regionalni razvoj diljem EU-a. Definiranje i
upravljanje problemima pruţanja socijalne pomoći koja se pruţa uglavnom na
regionalnoj i lokalnoj razini je vaţan segment buduće gospodarske i socijalne
dobrobiti EU-a.
3. Klimatske promjene – koje su od jedan od glavnih izazova za sva gospodarstva u
svijetu. Za kohezijsku politiku klimatske promjene predstavljaju izazov s kojim
se već nosila putem mjera za sprječavanje klimatskih promjena poput
promicanja ekonomije niske razine ugljika (eng. Low Carbon Economy – LCE),
povećanja energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije ili za
prilagodbom klimatskim promjenama (mjere nakon katastrofe, prostorno
planiranje).
4. Konkurentna i učinkovita proizvodnja energije – što je usko povezano s
klimatskim promjenama, a predstavlja još jedan ključni izazov za uspješan
razvoj EU-a koji moţe biti ostvaren kroz kohezijsku politiku na način da putem
svojim mjera na lokalnoj i regionalnoj razini uskladi potrebe sa mogućnostima.
Kako bi postala energetski neovisna, EU će se morati više okrenuti obnovljivim
izvorima energije (Kramer, 2011).
42
Kad je riječ o unutarnjim izazovima nove kohezijske politike u razdoblju od 2014. do
2020. godine, misli se na:
1. Uravnoteţenost sektorskih politika i kohezijske politike – koja se postiţe
uključivanjem svih razina vlasti (lokalna, regionalna, nacionalna i europska) u
definiranju tematskih ciljeva gdje Europski parlament igra centralnu ulogu.
2. Strateško povezivanje – čija je vaţnost primjećena u tekućem financijskom
razdoblju. Bolje strateško povezivanje če biti izazov koji će se riješiti kroz bolju
koordinaciju različitih razina vlasti, Partnerskim ugovorima izmeĎu članica i
Komisije te pomoću Zajedničkog strateškog okvira koji će ujedinjuje smjernice
za voĎenje strukurnih fondova, uključujući i EAFRD i EMFF. Općenito, bolje
strateško programiranje i povezivanje bi trebalo omogućiti bolju usklaĎenost
financiranja i ciljeva.
3. Ciljano financiranje – koje se primarno odnosi na razvijene regije i regije u
tranziciji koje će sva sredstva koja dobiju od strukturnih fondova (ne uključujući
sredstva iz ESF-a) usmjeriti na područja koja se tiču energetske učinkovitosti i
obnovljive energije te na konkurentnost i inovativnost malih i srednjih poduzeća,
dok će manje razvijene regije sredstva usmjeriti na primarne potrebe (Kramer,
2011).
Kohezijska politika iznimno je značajna u gospodarstvima sa sporijim razvojem i
niskom akumulativnosti, ali je isto tako dragocjeni poticaj za dinamične ekonomije jer
usmjerava sredstva na zapostavljene regije ili djelatnosti u tim regijama. Do 2008.
godine kohezijska poltika imale je pozitivne efekte na rast novih zemalja članica, no
nakon 2008. godine došlo je do snaţne korekcije rasta te su se prognoze rasta pojedinih
zemalja članica drastično pogoršale zbog utjecaja globalne krize i nagomilanih
problema makroekonomske ravnoteţe. Budući da su procjene realnog rasta BDP-a za
EU-27 odnosno EU-28 nepovoljne, tj. prognozira se stagnacija u cjelini, a za stare
članice Europske unije predviĎena stopa rasta je čak negativna, to će dakako znatno
utjecati i na niţe stope rasta BDP-a novih zemalja članica.
Moţe se zaključiti da sredstva kohezijske politike pridonose rastu ako su kvalitetno
usmjerena, u kvalitetne projekte koji doprinose rastu i povećanju konkurentnosti.
Pretpostavka za uspješno provoĎenje politike je svakako usklaĎena nacionalna politika s
43
prioritetima u Europskom uniji, ali i fokusiranje na one projekte koji su u funkciji
razvoja nacionalne ekonomije pojedine zemlje članice. Stoga, financijska sredstva treba
koncentrirati i usmjeriti na manje razvijene regije negoli ih ravnomjesno raspodijeliti u
sve regije. Jednako tako, pretpostavka za provoĎenje uspješne politike poticaja rasta i
konkurentnosti gospodarstava je osiguranje makroekonomske stabilnosti zemalja i
provoĎenje strukturnih reformi koje bi trebale rezultirati privlačenjem inozemnih
direktnih ulaganja u projekte, koji su u interesu gospodasrtva pojedine zemlje članice,
koji bi svakako rezultirali povećanjem zaposlenosti.
3.2.4. Zajednički strateški okvir i Partnerski ugovori
Zajednički strateški okvir (eng. Common Strategic Framework - CSF), prema izmjeni
Uredbe Komisije iz Bruxellesa od 22. travnja 2013. godine, u cilju promicanja
skladnog, uravnoteţenog i odrţivog razvoja Unije daje jasne strateške smjernice za
programiranje i olakšava proces sektorske i teritorijalne koordinacije Unije (European
Commission, 2013). Dosadašnje pojedinačne smjernice za upravljanje strukturnim
fondovima kohezijske politike CSF ujedinjuje zajedno sa upravljačkim smjernicama
EAFRD-a19
i EMFF-a20
produbljujući na taj način integraciju politika Europske unije
osiguravajući bolji rezultate za graĎane i gospodarske subjekte. CSF će u skladu sa
ciljevima Europe 2020 (European Commission, 2012c) omogućiti kombinirano
financiranje projekata iz različitih fondova kako bi se maksimizirala njihova
učinkovitost. Uz CSF su usko vezani Partnerski ugovori izmeĎu članica i Komisije
kojeg svaka drţava članica mora pripremiti za razdoblje od 2014. do 2020. godine.
Dakle, ugovor sastavlja članica u dijalogu sa Komisijom kojeg mora dostaviti u roku od
3 mjeseca od usvajanja Zajedničkog strateškog okvira. Partnerski ugovor mora
sadrţavati:
1. mjere koje osiguravaju usklaĎenost sa strategijom Unije o pametnom, odrţivom
i uključivom rastu,
2. integrirani pristup teritorijalnom razvoju kojeg podupire CSF,
19
Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (eng. European Agricultural Fund for Rural
Development) 20
Europski fond za ribarstvo i marikulturu (eng. European Marine and Fisheries Fund)
44
3. integrirani pristup za rješavanje specifičnih potreba u područjima koja su najviše
pogoĎena siromaštvom te integrirani pristup za rješavanje specifičnih potreba u
ciljanim skupinama stanovništva kod kojih je najviši rizik od diskriminacije ili
isključenosti,
4. mjere koje osiguravaju učinkovitu implementaciju sredstava fondova CSF-a.
(European Commission, 2013).
3.2.5. Fondovi i instrumenti kohezijske politike 2014.-2020.
U razdoblju od 2014. do 2020. godine glavni fondovi kohezijske politike biti će ERDF,
ESF i Kohezijski fond. Zahvaljujući Zajedničkom strateškom okviru upravljanje sa
dosadašnja tri fonda će zajedno sa EAFRD-om i EMFF-om biti pojednostavljeno i
zajedničko, kako bi se ostvarili ciljevi kohezijske politike i strategije Europa 2020. Novi
instrument CEF će u svrhu ciljeva Europe 2020 stvoriti modernu i fleksibilnu
energetsku, transportnu i digitalnu mreţu, dok će ostali instrumenti poput EGF-a21
,
EGTC-a, PSCI-a22
pospješiti postizanje ciljeva. Dosadašnja iskustva sa sadašnjim
financijskim okvirom pokazuju da mnoge zemlje članice teško iskorištavaju velike
količine sredstava iz fondova EU-a u ograničenom vremenskom razdoblju. K tome je i
financijska situacija u nekim zemljama članicama dodatno oteţala isplatu sredstava radi
nacionalnog sufinanciranja. Da bi olakšala prihvaćanje financiranja, Komisija predlaţe
niz koraka:
1. fiksirati maksimalnu stopu dodjele kohezijskih sredstava na 2,5% BDP-a
2. ograničiti stope sufinanciranja u sklopu operativnih programa na 75% do 85%
3. u manje razvijenim i najudaljenijim regijama, 75% za programe europske
teritorijalne suradnje, 60% za regije u tranziciji te na 50% u razvijenijim
regijama
4. u Partnerske ugovore uvrstiti uvjete o poboljšanju administrativnog kapaciteta
(European Commission, 2012).
21
Europski fond za prilagodbu globalizaciji (eng. European Globalisation Adjustment Fund) 22
Program za društvene promjene i inovacije (eng. Programme for Social Change and Innovation)
45
Cilj Europskog fonda za regionalni razvoj je ojačati gospodarsku, socijalnu i
teritorijalnu koheziju Europske unije uklanjanjem neravnoteţe meĎu regijama. ERDF
podupire regionalni i lokalni razvoj radi njihova doprinosa svim tematskim ciljevima
postavljanjem detaljnijih prioriteta koji su u novom razdoblju usmjereni na:
1. istraţivanje i razvoj te inovacije
2. poboljšani pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te veću
kvalitetu tih tehnologija
3. klimatske promjene i prijelaz na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika
4. poslovnu podršku malim i srednjim poduzećima
5. usluge od općeg gospodarskog interesa
6. telekomunikacijsku, energetsku i prijevoznu infrastrukturu
7. povećavanje kapaciteta institucija i učinkovitu javnu administraciju
8. zdravstvenu, obrazovnu i socijalnu infrastrukturu
9. odrţivi urbani razvoj (European Commission, 2012b).
Da bi se zajamčilo da su ulaganja EU-a usmjerena na prioritete, za niz prioritetnih
područja odvajaju se minimalna dodijeljena sredstva. U razvijenijim regijama i regijama
u tranziciji, primjerice, najmanje 80% resursa ERDF-a na nacionalnoj razini mora biti
odvojeno za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, inovacije te podršku
malim i srednjim poduzećima, a najmanje 20% od tih sredstava za energetsku
učinkovitost i obnovljive izvore energije. U manje razvijenim regijama prioriteti
ulaganja bit će širi, što odraţava veće potrebe za razvojem. Isto tako, morat će se
najmanje 50% resursa ERDF-a odvojiti za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore
energije, inovaciju te podršku malim i srednjim poduzećima. Pojačava se fokus na
odrţivi urbani razvoj,a to bi se trebalo postići odvajanjem najmanje 5% resursa ERDF-a
za odrţivi urbani razvoj, uspostavom platforme za urbani razvoj radi promicanja
izgradnje kapaciteta te razmjene iskustva te donošenjem popisa gradova u kojima će se
provesti aktivnosti za odrţivi urbani razvoj. Prijedlog Komisije obuhvaća i podršku
inovativnim aktivnostima u polju odrţivog urbanog razvoja za koje se izdvaja najviše
0,2% godišnjeg financiranja. Osobita će se pozornost usmjeriti na područja specifičnih
prirodnih ili demografskih značajki uz posebna dodatna sredstva izdvojena za
najudaljenije i rijetko naseljene regije. (European Commission, 2012b). Najviše 50%
46
tih sredstava morat će biti dodijeljeno aktivnostima koje pridonose diverzifikaciji i
modernizaciji gospodarstva u najudaljenijim regijama uz osobit naglasak na istraţivanje
i inovacije, informacijske i komunikacijske tehnologije te na konkurentnost malih i
srednjih poduzeća.
Uz doprinos gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji Europski socijalni fond
glavni je financijski instrument Europske unije za ulaganje u ljude. Fondom se
povećavaju mogućnosti zapošljavanja europskih graĎana, promiče bolje obrazovanje te
poboljšava situacija najugroţenijih osoba na rubu siromaštva. ESF će u novom
razdoblju biti usmjeren na četiri tematska cilja a to su:
1. poticanje zapošljavanja i podršku mobilnosti radne snage;
2. promicanje socijalne uključenosti i borbu protiv siromaštva
3. ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloţivotno učenje
4. povećavanje kapaciteta institucija i učinkovitosti javne administracije
(European Commission, 2012b).
ESF mora uz to pridonijeti i ostalim tematskim ciljevima, kao što su podrška prelasku
na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika, otporno na klimatske promjene te s
učinkovitim iskorištavanje resursa, povećanje korištenja informacijskih i
komunikacijskih tehnologija, jačanje istraţivanja, tehnološkog razvoja i inovacija te
poboljšanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća. U skladu s naporima EU-a da
potiče sveobuhvatni rast, najmanje 20% ESF-a mora biti dodijeljeno promicanju
socijalne uključenosti i borbi protiv siromaštva. Programi uz to moraju financiranje
koncentrirati na ograničeni broj prioritetnih ulaganja kojima se odreĎuju pojedinosti
svakog tematskog cilja. Isto tako, u usvojenom prijedlogu Komisije nalaze se konkretne
odredbe za jačanje partnerstva i poticanje aktivnog sudjelovanja socijalnih partnera i
nevladinih organizacija u ulaganjima putem ESF-a. Njima se traţi odvajanje
odgovarajućeg iznosa resursa ESF-a za aktivnosti izgradnje kapaciteta za socijalne
partnere i nevladine organizacije u manje razvijenim regijama. Aktivnosti vezane uz
socijalne inovacije i meĎunacionalnu suradnju potiču se povećanjem stope
sufinanciranja putem konkretnih dogovora o programskim procesima i nadzoru te
jačanjem Komisijine uloge u razmjeni i širenju dobrih praksi i iskustava te zajedničkih
aktivnosti u cijeloj Uniji. Radi poboljšanja učinkovitosti intervencija putem ESF-a
47
predviĎene su konkretne odredbe kojima se jamči koncentracija resursa. Uz to su
uspostavljeni i zajednički pokazatelji koji omogućuju bolje praćenje te olakšavaju
procjenu učinka ulaganja putem ESF-a na razini EU-a. Da bi se olakšalo korištenje
ESF-a, a osobito malim sudionicima, nacrtom uredbe predlaţu se pojednostavnjene
mogućnosti troškova. Uz to se predlaţe i da zemlje članice za male radove moraju
koristiti standardne ljestvice jediničnih troškova ili skupne iznose čime se moţe smanjiti
administrativno opterećenje na do 50% projekata (European Commission, 2012c).
Uvode se konkretne odredbe o financijskim instrumentima radi poticanja zemalja
članica i regija na razmjerno korištenje ESF-a, a time i povećanje kapaciteta fonda da
financira aktivnosti u korist zapošljavanja, obrazovanja i socijalne uključenosti. U
odnosu na tekuće financijsko razdoblje u kojem ESF sudjeluje sa 22% u proračunu
kohezijske politike, u idućem razdoblju sudjelovat će sa 25% (European Commission,
2012c). Program za društvene promjene i inovacije (PSCI) je novi instrument Unije
kojim uprava Komisija čije se djelovanje usklaĎeno sa ESF-om i EGF-om. PSCI
integrira dosadašnje programe PROGRESS23
, EURES24
i Instrument za
mikrokreditiranje25
te proširuje njihovu djelatnost. Ukupan iznos sredstava za iduće
proračunsko razdoblje iznosi 958 milijuna eura, od kojih će 60% biti izdvojeno za
PROGRESS, 20% za mikrokreditiranje, 15% za EURES, a 5% sredstava će
predstavljati rezervu.
Na području zaštite okoliša Kohezijski će fond potpomagati ulaganja u prilagodbu
klimatskim promjenama i prevenciju rizika, sva ulaganja u sektore vodoprivrede i
zbrinjavanja otpada te u urbani razvoj. U skladu s Komisijinim prijedlozima
višegodišnjeg financijskog okvira, za podršku će se kvalificirati i ulaganja u energetiku
pod uvjetom da imaju pozitivan učinak na okoliš. Stoga fond podrţava i ulaganja u
energetsku učinkovitost te obnovljive izvore energije. U području transporta Kohezijski
će fond uz mreţu TEN-T26
pridonijeti i ulaganjima u transportne sustave s malim
udjelom ugljika te u gradski prijevoz.
23
PROGRESS je financijski instrument EU-a koji podupire zaposlenost, socijalnu uključenost i zaštitu,
bolje
uvjete rada i jednakost spolova 24
EURES je program EU-a namijenjen zapošljavanju i mobilnosti radnika u Uniji 25
Instrument za mikrokreditiranje osigurava malim poduzećima garancije i kredite do 25 000 eura 26
Transeuropske prometne mreţe (eng. Trans-European Transport Networks)
48
Lokalni i regionalni partneri od 2006. godine imaju mogućnost osnivanja europskih
skupina za teritorijalnu suradnju (EGTC-a) sa zajedničkim zakonskim okvirom radi
lakšeg prevladavanja sloţenih razlika izmeĎu nacionalnih propisa i uredbi. Promjene
koje će nastati u novom razdoblju što se tiče ovog instrumenta su:
1. jednostavnije osnivanje EGTC-a
2. revizija opsega aktivnosti
3. otvaranje EGTC-ova regijama koje nisu dio EU-a
4. jasnija operativna pravila o zapošljavanju, potrošnji i zaštiti kreditora
5. praktičnija suradnja pri javnim i lokalnim uslugama (European Commission,
2012b).
Instrument za povezivanje Europe (CEF) će u idućem proračunskom razdoblju na
raspolaganju imati 40 milijardi eura, a još dodatnih 10 milijardi će se izdvojiti iz
Kohezijskog fonda (Sopek, 2012). Sredstva će biti rasporeĎena u tri kategorije od kojih
se prva odnosi na ulaganje u transportnu infrastrukturu za što će se izdvojiti 31,7
milijardi eura. Glavni cilj ove kategorije jest poboljšanje povezanosti različitih dijelova
Unije kako bi se olakšala razmjena dobara, usluga i ljudi izmeĎu članica. Fokusiranjem
na transportna sredstva koja manje zagaĎuju okoliš Instrument će poticati odrţivost
transportnog sistema, kako bi korisnicima omogućio više mogućnosti pri odabiru
prijevoznih sredstava. Kako bi se što bolje povezali udaljeni djelovi Unije sredstva će se
usmjeriti na sljedeće pravce:
1. Baltičko-jadranski pravac – koji će se spajati baltičke i talijanske morske luke
2. Pravac Varšava-Berlin-Amsterdam
3. Mediteranski pravac – koji će spajati španjolske luke sa gradovima u MaĎarskoj
i Češkoj
4. Pravac Hamburg-Nikozija – koji će osim Cipra, njemački grad povezati sa
lukama u Grčkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj
5. Pravac Helsinki-Valletta
6. Pravac Genova-Rotterdam
7. Atlantski pravac – koji spaja otoke u Velikoj Britaniji sa francuskim i
nizozemskim lukama
8. Pravac Dublin-London-Pariz
49
9. Pravac Antwerpen-Lyon-Basel
10. Pravac Seina-Dunav (Gaffey, 2012).
Na slici 3. prikazana je mreţa navedenih pravaca na kojoj je vidljivo da se pravci više
puta preklapaju sa svrhom bolje povezanosti i umreţenosti gradova i regija Unije.
Slika 3. Umreţenost pravaca Instrumenta za povezivanje Europe
Izvor: European Commission, 2012.a, Connecting Europe Facility, dostupno na:
http://ec.europa.eu/bepa/pdf/cef_brochure.pdf, 20.05.2013.
Druga kategorija se odnosi na infrastrukturu energetike u koji će biti uloţeno 9,1
milijardu eura u svrhu postizanja ciljeva Europe 2020 koji se tiču odrţive energije i
klimatskih promjena. Dakle, ulagat će se u projekte koji će stanovnicima Unije
omogućiti energiju dobivenu iz obnovljivih izvora koja će biti odrţiva i jeftinija. Treća
kategorija se odnosi na telekomunikacije i informatičku tehnologiju za koju će biti
izdvojeno 9,1 milijardu eura. Konkretno, jedan od ciljeva je da se do 2020. godine
ostvari svim kućanstvima brzina interneta od najmanje 30 mb/s, dok bi najmanje 50%
kućanstava Unije trebalo imati brzinu od najmanje 100 mb/s. (European Commission,
2012c).
50
Europski fond za prilagodbu globalizaciji u odnosu na ostale intrumente kohezijske
politike ima ključnu prednost jer pruţa ciljanu, jednokratnu pomoć radnicima koji su
ostali bez posla zbog utjecaja globalizacije, ili, što je slučaj u posljednje vrijeme, zbog
financijske i ekonomske krize. To je intrument hitne intervencije koji nastupa kada
iznenadni masivni gubitci posla imaju neočekivan i ozbiljan utjecaj na zaposlenost i
lokalno gospodarstvo. Od početka ovog fonda u siječnju 2007. pa do 2012. godine
Komisija je zaprimila 78 zahtjeva za pomoć od 19 članica koje su dobile ukupnu pomoć
od 358 milijuna eura namijenjenih za pomoć za 76 000 radnika. U idućem razdoblju
fond će na raspolaganju imati 3 milijarde eura. Za razliku od dosadašnje prakse, EGF će
u idućem razdoblju pomagati i radnicima koji imaju ugovor o radu na odreĎeno,
obrtnicima te vlasnicima malih i srednjih poduzeća koji su prisiljeni obustaviti
djelovanje. Isto tako, dogodit će se promjene u administraciji (European Commission,
2012b). Procedure će se pojednostaviti kako bi se skratilo vrijeme izmeĎu datuma
primitka zahtjeva i datuma isplate sredstava, dok će se Komisiji odrediti rok u kojem će
morati procjeniti ispunjenost uvjeta zahtjeva, čime će se takoĎer uštediti vrijeme.
Kohezijska politka stavlja na raspolaganje sredstva u različita područja kako se pomoć
ne bi ograničila na jedno oreĎeno područje. U ovom slučaju zemlje koje koriste sredstva
stavljena na raspolaganje odlučuju u koje područje je najvaţnije uloţitii sredstva i
napisati dobar projekt kako bi im sredstva bila odobrena te kako bi na taj način bila
konkurentnija i kako bi razvile svoje gospodarstvo. Vaţno je da zemlje članice ciljano
ulaţu sredstva, a ne da ulaţu sredstva u neko područje u kojemu nikako ne mogu postići
konkurentan poloţaj koji bi doveoo do boljeg gospodarskog razvoja. Zemlje članice bi
trebale iskoristiti sva svoja prirodna, kulturna i povijesna bogatstva kojima bi se mogli
istaknuti i poboljšati svoj ekonomomski i društveni poloţaj.
51
4. KOHEZIJSKA POLITIKA EUROPSKE UNIJE 2014.-2020. I
REPUBLIKA HRVATSKA
U ovom dijelu rada prikazano je istraţivanje pretpristupnih fondova koje Republika
Hrvatska ima na raspolaganju i njihova iskorištenost, kako bi se mogla ocjeniti
spremnost Republike Hrvatske na iskorištavanje sredstva rezerviranih za korištenje iz
fondova kohezijske politike 2014.-2020. Isto tako prikazani su poduzeti koraci i koraci
koji se trebaju napraviti te financijska perspektiva Republike Hrvatske u novoj
kohezijskoj politici, apsorpcijski kapacitet te prednosti i izazovi s kojima se Republika
Hrvatska mora suočiti nakon prisutupanja Europskoj uniji.
.
4.1. PRETPRISTUPNI FONDOVI EU-a I NJIHOVA ISKORIŠTENOST U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Europska unija je osigurala strukturnu pomoć u vidu pretpristupnih fondova za zemlje
koje još nisu članice Unije, ali su zemlje kandidatkinje. Pretpristupni fondovi EU-a su
instrumenti financijske potpore za raspodjelu financijskih sredstava Unije zemljama
kandidatima i potencijalnim kandidatima, odnosno sredstva upotpunjavanja
pretpristupne strategije. Sredstva su nepovratnog karaktera, a namijenjena su zemljama
s ciljem pospješivanja procesa pridruţivanja Europskoj uniji. Upravljanje sredstvima
pretpristupnih fondovima je u nadleţnosti SDURF-a (Središnji drţavni ured za razvojnu
strategiju i koordinaciju fondova Europske unije, 2007) i SAFU-a (Središnja agencija za
financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije).
Republika Hrvatska je u razdoblju od 1996. do 2000. godine bila korisnicom programa
OBNOVA, a od 2001. do 2004. godine korisnicom programa CARDS. Oba programa
namijenjena su zemljama koje nemaju status kandidatkinje za članstvo u Europskoj
uniji. Stjecanjem statusa zemlje kandidatkinje 18. lipnja 2004. godine i objavljivanjem
Pretpristupne strategije Republici Hrvatskoj otvaraju se tri pretpristupna programa:
Phare, ISPA i SAPARD u ukupnom iznosu od 252 milijuna eura za razdoblje do 2006.
godine te IPA dostupna za korištenje od 2007. godine (Jakovac, Maljković, 2010).
52
Program OBNOVA uspostavljen je 1996. godine Uredbom Vijeća Europske unije.
Vrijednost paketa za razdoblje od 1996. do 2000. godine iznosila je 400 milijuna eura, a
program je bio otvoren i Bosni i Hercegovini, bivšoj SP Jugoslaviji i Makedoniji.
Područja intervencije uključivala su projekte regionalne suradnje i prekogranične
projekte; obnovu infrastrukture i drugih privatnih i javnih objekata oštećenih u
ratu¸konsolidaciju demokracije i civilnog društva; povratak izbjeglica; ponovnu
integraciju izbjeglica, prognanika ili razvojačenih osoba u profesionalni ţivot; pripremu
proizvodnog mehanizma za gospodarski oporavak; razvoj privatnog sektora, prije svega
malog i srednjeg poduzetništva, promicanje ulaganja, jačanje nevladinih organizacija,
kulutrnih i obrazovnih ustanova. Hrvatska je kroz program u tom razdoblju primila više
od 60 milijuna eura, a najveći dio sredstava financirao je projekte obnove u ratom
zahvaćenom području.
Program CARDS (eng. Community Assistance for Reconstruction, Development and
Stabilisation) je program tehničko-financijske pomoći Europske Unije usvojen u
prosincu 2000. godine. čiji je osnovni cilj bio potpora zemijama jugoistočne Europe pri
aktivnom sudjelovanju u Procesu stabilizacije i pridruţivanja te provedbi obveza iz
Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju za drţave koje su takav sporazum potpisale.
CARDS se dijeli na dvije komponente: nacionalnu i regionalnu. Provedba projekata iz
programa CARDS u Hrvatskoj trajala je do 31. prosinca 2009. godine. Ukupna
alokacija za RH u okviru nacionalne komponente programa CARDS u razdoblju od
2001. do 2004. godine iznosi 262 milijuna eura, dok ukupna alokacija za RH u okviru
regionalne komponente iznosi 179.6 milijuna eura u razdoblju od 2001. do 2006. godine
(Jakovac, Maljković, 2010).
Program PHARE (fr. Pologne et Hongrie-Aide á Restructuration Economique)
pokrenut je 1989. godine. kao program pomoći najprije Poljskoj i MaĎarskoj a zatim i
drugim tranzicijskiin drţavama sreduje i istočne Europe. Cilj programa Phare je
priprerniti drţave kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, odnosno osposobiti lh za
punu primjenu pravne stečevine Europske unije te korištenje strukturnih i Kohezijskog
fonda nakon pristupanja. Republika Hrvatska korisnica je programa Phare od
proračunske godine 2005. U sklopu programa Phare Hrvatskoj je u proracunskoj godini
53
2005. i 2006. dodijeijeno ukupno 167 milijuna eura od čega 87 milijuna za 2005. godinu
i 80 milijuna za 2006. godinu.
Program ISPA (eng. Instrument for Structural Policies for Pre-accession) je namijenjen
pruţanju podrške u pripremama za pristupanje u području ekonomske i socijalne
kohezije, a poglavito u području europske politike zaštite okoliša i prometa te priprema
za korištenje Kohezijskog fonda dostupnog nakon punopravnog članstva u EU. Vaţnost
korištenja programa ISPA u Republici Hrvatskoj očituje se u činjenici da se radi o
prvim projektima sufinanciranim iz pretpristupnih programa EU, ujedno prvim
značajnim infrastrukturnim projektima izraĎenih u suradnji s EU. Stjecanjem statusa
kandidata za pridruţivanje, sredstva iz programa ISPA postala su dostupna Republici
Hrvatskoj i to u ukupnom iznosu od 60 milijuna eura za razdobje od 2005. do 2006.
godine (25 milijuna eura za 2005. i 35 milijuna eura u 2006. godini).
Program SAPARD (eng. Special Accession Programme for Agriculture and Rural
Development) pokrenut je u lipnju 1999. godne kao program koji pruţa podrsku na
području poljoprivrede i ruralnog razvika te pripremu drţave kandidatkinje za korištenje
poljoprivrednog i ribarskog fonda nakon stjecanja statusa drţave članice Europske
unije. Hrvatskoj je u sklopu programa SAPARD u proračunskoj godini 2006. odobreno
25 milijuna eura, što znači da je priprema i provedba projekata krenula u 2006 godini
(Belić, Georgijevski, 2009., str 45).
Instrument pretpristupne pomoći IPA (eng. Instrument for Pre-Accession assstance) nov
je instrument pretpristupne pomoći za razdoblje 2007. - 2013. koji zamjenjuje
dosadašnje programe CARDS, PHARE. ISPA i SAPARD. Program IPA uspostavljen je
Uredbom Vijeća EU-a, a njegova financijska vrijednost za sedmogodišnje razdoblje
iznosi 11,468 milijardi eura. Osnovni ciljevi programa IPA su pomoć drţavama
kandidatkinjama i drţavama potencijalnim kandidatkinjama u njihovom usklaĎivanju i
provedbi pravne stečevine EU te priprema za korištenje strukturnih fondova (SDURF,
2007). Ovaj program namijenjen je dvjema skupinama zemalja. To su drţave sa
statusom potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji (Srbija, Kosovo, Crna
Gora, BIH i Albanija) i drţave sa statusom kandidata za članstvo u Uniji (Turska, RH i
Makedonija), iako je Hrvatska već punopravna članica Europske unije. IPA program
54
podijeljen je u pet komponenti prema kojima su distribuirana sredstva. Upravo tih pet
komponenti odgovara ustroju strukturnih fondova Europske unije. Korisnici sredstava
unutar IPA-e su: zupanije, gradovi, općine, nevladine organizacije, udruge, zadruge,
zaklade, javne ustanove, trgovačke komore, obrtničke komore, udruge poslodavaca,
sindikati. Dakle, u najvećoj mjeri radi se o javnom sektoru. Glavna područja
intervencije i aktivnosti koje će se financrati u sklopu programa IPA su sljedeće:
1. Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija – kao svojevrsni nastavak PHARE
programa, uz iznimku komponente ekonomske i socijalne kohezije; podupire
aktivnosti usmjerene na izgradnju i jačanje institucionalnog okvira vezanog uz
usvajanje i provedbu pravne stečevine EU. Potencijalni korisnici ove
komponente su tijela drţavne uprave, tijela u javnom vlasništvu, nevladine
udruge, poslovna zajednica te ostala neprofitna tijela.
2. Prekogranična suradnja – podupire aktivnosti vezane uz prekograničnu suradnju
sa zemljama članicama i zemljama korisnicama programa IPA, a temelji se na
višegodišnjem programu prekogranične suradnje. Potencijalni korisnici ove
komponente su pogranične regije, tj. ţupanije uz kopnene i pomorske granice
RH.
3. Regionalni razvoj – podupire infrastrukturne projekte u sektorima zaštite okoliša
i prometa kao i programe poticanja konkurentnosti i regionalnog razvoja. Ova
sastavnica predstavlja nastavak programa ISPA i komponente ekonomske i
socijalne kohezije programa Phare te predstavlja pripremu za korištenje
Europskog fonda za regionalni razvoj nakon pristupanja. Korištenje sredstava
unutar ove komponente temelji se na višegodišnjim programskim dokumentima
tzv. Operativnim programima za sektore prometa, okoliša i regionalne
konkurentnosti. Potencijalni korisnici su tijela drţavne uprave, javne i
znanstvene ustanove te poslovna zajednica.
4. Razvoj ljudskih potencijala – podupire mjere usmjerene na poticanje
zapošljavanja, obrazovanja i usavršavanja te socijalno uključivanje, kao preteča
Europskog Socijalnog Fonda (ESF), financira projekte na području socijalne
kohezije u svrhu ostvarivanja ciljeva Europske strategije za zapošljavanje.
Operativni program za razvoj ljudskih potencijala će identificirati mjere
55
sukladno sektorskim prioritetima. Potencijalni korisnici su tijela drţavne
uprave, javne ustanove, socijalni partneri i nevladine udruge.
5. Ruralni razvoj – kao nastavak programa SAPARD podupire pripremne
aktivnosti za sudjelovanje u zajedničkoj poljoprivrednoj politici te ruralni
razvoj. Ova sastavnica prethodnik je poljoprivrednih fondova koji su na
raspolaganju nakon pristupanja Uniji. Potencijalni korisnici su jedinice lokalne
samouprave, poljoprivredna gospodarstva te druge fizičke odnosno pravne osobe
ovisno o prioritetnim mjerama (Vlada Republike Hrvatske, 2013).
U tablici 4. prikazan je financijski pregled pretpristupnih programa CARDS, PHARE,
ISPA, SAPARD u kojoj je analizirana iskorištenost istih.
56
Tablica 4: Financijski pregled sredstava pretpristupnih programa CARDS, PHARE, ISPA i SAPARD u milijunima eura
Izvor: Ministarstvo financija Republike Hrvatske; sektor za poslove Nacionalnog fonda, 2011., Hrvatska u Europi, Europa za Hrvatsku,
dostupno na: http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Hrvatska%20u%20Europi,%20Europa%20za%20Hrvatsku.pdf, 20.05.2013.
CARDS 2003 CARDS 2004 PHARE 2005 PHARE 2006 ISPA SAPARD UKUPNO
Dodijeljena sredstva 29.366.415,05 46.573.630,12 69.523.000,00 60.467.500,00 59.000.000,00 25.000.000,00 289.930.545,17
Ugovorena sredstva 28.685.855,95 44.065.284,94 60.422.386,73 51.207.068,55 56.500.184,18 15.425.682,40 256.306.462,75
Ugovoreno/dodijeljeno 97,68% 94,61% 86,90% 84,69% 95,76% 61,70% 88,40%
Primljena sredstva od
EK
26.687.312,93 43.610.008,14 59.332.995,35 50.311.172,62 37.740.394,27 13.512.864,71 231.194.748,02
Plaćeno krajnim
korisnicima
27.252.441,21 41.473.728,27 55.012.207,93 45.196.874,62 37.430.124,96 11.635.801,93 218.001.178,92
Plaćeno/ugovoreno 95% 94,12% 91,05% 88,26% 66,25% 75,43% 85,50%
57
Podaci iz tablice 4. prikazuju da je ukupna iskorištenost sredstava iz navedenih
programa pretpristupne pomoći visoka što dokazuje odnos ugovorenih i dodijeljenih
sredstava od 88,40%, te odnos plaćenih i ugovorenih sredstava koji iznosi 85,40%.
Kada se promatra iskorištenost sredstava po pojedinom instrumentu vidljivo je da je
apsorpcijski kapacitet Republike Hrvatske najviše iskorišten prillikom korištenja
sredstava iz programa CARDS. Kada se promatra najmanje iskorišteni program vidljivo
je da je tu riječ o SAPARD-u. Moguć razlog takve slabe iskorištenosti navedenog
instrumenta je u njegovoj namjeni, Naime, za razliku od ostalih instrumenata koji
pokrivaju više djelatnosti, SAPARD je namijenjen isključivo ruralnom razvoju,
odnosno poljoprivrednim djelatnostima koje nisu prepoznate kod mladih i stručnih ljudi
kao djelatnosti koje bi u budućnosti mogla omogućiti boljitak gospodarstvu RH, ali isto
tako, projekte koje podupire SAPARD moguć je financirati najviše do 50% vrijednosti
projekta.
U tablici 5. prikazan je financijski pregled iskorištenosti sredstava iz programa IPA od
2007. godine zaključno sa stanjem na 29. lipnja 2012. godine.
58
Tablica 5. Ukupni financijski pregled ugovorenih i isplaćenih sredstava u milijunima eura iz programa pomoći IPA 2007. - 2011. godine
Izvor: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, 2012., Ususret EU fondovima, dostupno na:
http://www.safu.hr/datastore/filestore/10/Brosura_Dani_EU_fondova_1.pdf, 20.05.2013.
Program Dodijeljena
sredstva
Primljena
sredstva od
EK
Ugovoreni
iznos
Plaćeni
iznos
% ugovoreno
/ dodijeljeno
% isplaćeno
od
dodijeljenih
sredstava
% isplaćeno
od
ugovorenog
IPA I: Jačanje
administrativnih
kapaciteta i pomoć u
tranziciji
201.434. 016 94.648.780 121.740.691 80.318.224 60,44% 36,02% 65,04%
IPA II: Prekogranična
transnacionalna suradnja
10.319.302 5.315.556 5.899.059 4.139.551 57,17% 33,83% 63,82%
IPA IIIa: Promet 96.700.500 25.69. 674 38.997.378 11.792.789 40,33% 7,55% 46,19%
IPA IIIb: Okoliš 96.699.750 29.779.655 53.911.305 12.231.862 55,75% 11,76% 21,54%
IPA IIIc: Regionalna
konkurentnost
63.949.750 22.553.572 33.870.792 20.541.141 52,96% 25.53 % 54,01%
IPA IV: Ljudski resursi 69.977.000 26.167.666 35.698.679 27.119.648 51,01% 35,87% 72,62%
IPA V: Poljoprivreda 129.400.000 25.776.144 38.171.461 4.416.817 29,50% 2,14% 10,58%
UKUPNO 668.480.318 229.935.050 328.289.368 138.918.833 49,11% 24,02% 48,91%
59
Za razliku od pretpristupnih fondova prve generacije koji su vrlo dobro iskorišteni,
sredstva iz programa IPA su jako loše iskorištena. Prema podacima iz tablice 4. vidljivo
je da je RH od 668 milijuna eura koja su joj bila na raspolaganju ugovorila manje od
polovice tog iznosa, točnije 49,11% sredstava. Još više zabrinjavajuća činjenica jest ta
da je od ugovorenih 328 milijuna za konkretne projekte isplaćeno tek 48,91% posto
sredstava, odnosno gotovo 139 milijuna eura. Promatrajući pojedinačno komponente
IPA-e i omjer ugovorenih i dodijeljenih sredstava vidljivo je da je komponenta I na
prvom mjestu sa 60,44%, dok se ostale komponente II, III i IV uglavnom kreću oko
istih brojki. Komponenta V koja se odnosi na ruralni razvoj, odnosno poljoprivredu,
nalazi se na zadnjem mjestu sa 29,50% ugovorenih od dodijeljenih sredstava što
potvrĎuje nastavak loše prakse kada je riječ o ulaganjima u poljoprivredne kapacitete i
zainteresiranost potencijalnih ulagača u ista. Još je gora situacija kad se promatra odnos
isplaćenih i dodijeljenih sredstava komponente V jer je od ukupno 129 milijuna
dodijeljenih sredstava za projekte isplaćeno samo 4,5 milijuna eura, što je 2,14%. Isto
tako,projektima komponente IIIa i IIIb je isplaćeno samo 7,55% i 11,76% dodijeljenih
sredstava, dok se ostale komponente nalaze iznad prosječnih 24,02%. Naravno, ovi
rezultati nisu konačni jer je proces prijave projekta i dobivanje sredstava dug i
kompliciran, a i rokovi za prijavu projekata se razlikuju od komponente do komponente
(npr. rok za komponentu IIIc je bio 20. oţujka 2012. a za komponentu IV je bio 29.
kolovoza 2011.) pa će se o boljoj iskorištenosti programa IPA moći govoriti tek krajem
2013. i početkom 2014. godine.
U uvjetima dubokih ekonomskih kriza, potreban je zaokret primjenom moderne
keynezijanske politike obnove ekonomskog rasta i voĎenja politike pune zaposlenosti,
koja postaje glavnim ciljem svih makroekonomskih politika (Friedman, 2013). Tri su
aspekta makroekonomske politike pune zaposlenosti: (1) kontra-ciklička fiskalna
politika keynezijanska politika upravljanja agregatnom potraţnjom, pokretanjem javnih
investicija u recesiji; (2) nekonvencionalna monetarna politika, koja ima za cilj osigurati
raspoloţivost kredita i niske domaće kamatne stope; (3) financijska regulacija, odnosno
re-regulacija financijske industrije, da bi se spriječila neadekvatna alokacija kredita,
„moralni hazard“ bankara i stvaranje „asset bubble“ ekonomije, što sve dovodi do
nestabilnosti financijskog sektora nacionalne ekonomije i financijskih kriza (Radošević,
60
2013.). Sva tri elementa politike pune zaposlenosti izostala su u hrvatskoj ekonomskoj
politici od početka krize 2008. do danas. Posljedica je snaţan rast nezaposlenosti i
produljivanje recesije, te prelazak u fazu ekonomske depresije. Dakle, ekonomske
reforme morale bi biti socijalno uravnoteţene i usmjerene očuvanju društvene kohezije i
socijalne drţave (Radošević, 2013., str. 203).
Korištenje pretpristupnih fondova Europske Unije bio je trening za uspješno korištenje
sredstava koja su Republici Hrvatskoj na raspolaganju sad kada je postala punopravnom
članicom Unije. Pretpristupna pomoć sluţi da se izravno ulaţe u razvojne prioritete
Republike Hrvatske i da se tako rasterećuje dio drţavnoga proračuna, da se povećava
apsorpcijska sposobnost tijela drţavne uprave i da se razvija pozitivno natjecanje meĎu
korisnicima programa. Pretpristupni su fondovi Europske Unije pomoć drţavama
članicama da stvore sposobnost za članstvo i da se najbolje što mogu pripreme da
zakonodavstvo bude usklaĎeno s pravnom stečevinom Unije.
Republika Hrvatska dosad je uspješno iskoristila pretpristupne fondove Europske Unije.
Naime, visoke su provedba, izvedba i iskoristivost, što dokazuje i činjenica da je Vlada
Republike Hrvatske preuzela kontrolu nad dijelom pretpristupnih fondova Unije, iako
ipak prema mišljenu Europske komisije nije na razini spremnosti koja bi omogućila
puno korištenje novčanih sredstava. Isto tako, ostaje problem zato što graĎani, unatoč
svim naporima, o pretpristupnim fondovima Europske Unije, pa i o naporima drţavne
uprave malo znaju kako bi se ta pomoć dobro iskoristila. Uzrok je tome činjenica da
pretpristupni fondovi Unije nisu za stanovništvo, nego su za drţavnu upravu i za druge
drţavne strukture koje se tako pripremaju za članstvo u Europskoj Uniji, a stanovništvu
su više namijenjena sredstva iz tzv. pristupnih fondova, i to sada kad je Republika
Hrvatska postala punopravnom članicom Unije.
4.2. KOHEZIJSKA POLITIKA 2014.-2020. I REPUBLIKA HRVATSKA
Programiranje i operativni programi su ključni pojmovi u procesu pripreme korištenja
sredstava iz strukturnih fondova EU-a. Programiranje podrazumijeva proces kojim se
61
definiraju: preduvjeti za pov1ačenje sredstava, razvojni ciljevi, područja ulaganja,
strateški dokumenti te koncentracija sredstava. K1jučni dokumenti u procesu
programiranja su Partnerski ugovori i Operativni programi (Op-ovi). Procesom
programiranja odgovara se na pitanje koji dijelovi nacionalne strategije će se moći
sufinancirati iz fondova EU, odnosno Operativnim programima se odreĎuju prioriteti za
sufinanciranje iz fondova EU. Područja koja nisu navedena u Operativnim programima,
neće se moći sufinancirati sredstvima EU-a.
Hrvatska za proračunsko razdoblje EU-a koje traje do kraja 2013. godine ima 4
operativna programa:
1. Promet
2. Okoliš
3. Regionalna konkurentnost
4. Razvoj ljudskih potencijala.
Dok proces programiranja u Hrvatskoj za razdoblje 2014.-2020. ne uĎe u drugu fazu,
neće se sa sigurnošću znati koliko će operativnih programa biti u Hrvatskoj niti
upravljačka struktura na razini drţave. Kako bi Hrvatska u okviru financijskog razdoblja
Europske unije 2014.-2020. mogla koristiti sredstva iz strukturnih fondova potrebno je
uspostaviti funkcionalan institucionalni okvir te pripremiti strateške i programske
dokumente. Stoga je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao
tijelo odgovorno za organizaciju i koordinaciju procesa pripreme programskih
dokumenata za financijsko razdoblje Europske unije 2014.-2020. u travnju 2012. godine
započelo proces pripreme programskih dokumenata koji će predstavljati osnovu
korištenja sredstava iz strukturnih fondova EU-a u spomenutorn razdoblju. Za potrebe
izrade programskih dokumenata u rujnu 2012. godine osnovano je i meĎuresorno
Koordinacijsko povjerenstvo za pripremu programskih dokumenata za financijsko
razdoblje 2014.-2020. Koordinacijsko povjerenstvo ima zadatak uspostaviti Tematske
radne skupine (TRS-ove) za izradu programskih dokumenata, koordinirati i nadzirati
njihov rad te analizirati njihove prijedloge. U konačnici, Koordinacijsko povjerenstvo
usuglašava i odobrava prijedloge nacrta programskih dokumenata prije njihova
podnošenja vladi RH na usvajanje i upućivanja Europskoj komisiji. U studenome 2012.
godine Tematske radne skupine su i uspostavljene a njihova zadaća je objedinjavanje
62
tematski relevantnih sektorskih analiza, priprema dodatnih relevantnih materijala, izrada
prijedloga tematskih prioriteta. osiguranje uporišta za predloţene prioritete u
nacionalnim strategijama i planovima te izrada prijedloga programskih dokurnenata s
prioritetima (Hrvatska gospodarska komora, 2013).
Kako bi maksimizirala utjecaj europskih politika, Europska komisija je predloţila
jačanje strateškog procesa programiranja. To je uključilo definiranje i predlaganje liste
tematskih ciljeva (eng. thematic objectives). U prijedlogu Uredbe iz travnja 2013.
godine koja se odnosi na Zajednički strateški okvir i strukturne fondove navodi se 11
tematskih ciljeva EU-a. Prema prijedlogu, svaki fond će podrţati jedan ili više
tematskih ciljeva. Svaka drţava ćlanica EU-a, pa tako i Hrvatska, mora u procesu
programniranja odlučiti u kojim od navedenih tematskih ciljeva ima interesa definirati
strateške prioritete ulaganja, na temnelju toga definirati koliko će kojih Operativnih
programa imati i tako stvoriti stratešku pretpostavku za financiranje projekata koji su u
skladu sa strateškim nacionalnim potrebama definiranim u Operativnim programima. U
tablici 6. prikazani su tematski ciljevi, izvori financiranja za svaki pojedini cilj, šest
Tematskih radnih skupina te ministarstva koja će biti u nadleţnosti svakom TRS-u
(Hrvatska gospodarska komora, 2013).
Tablica 6. Tematski ciljevi, izvori financiranja i TRS-ovi
Tematski ciljevi EU-a Izvor financiranja Tematska
radna
skupina
Vodeće
ministarstvo
ERDF ESF KF
Jačanje istraţivanja, tehnološkog
razvoja i inovacija
+ TRS1 Ministarstvo
gospodarstva
Poboljšani pristup, korištenje te
kvaliteta informacijskih i
komunikacijskih tehnologija
+
Jačanje konkurentnosti malih i
srednjih poduzeća, poljoprivrednog
sektora te sektora ribarstva i
marikulture
+ TRS2 Ministarstvo
poduzetništva
i obrta
Podrška prijelazu prema ekonomiji
temeljenoj na niskoj razini emisije
CO2 u svim sektorima
+ + TRS3 Ministarstvo
zaštite okoliša
i prirode
63
Promicanje prilagodbe na klimatske
promjene, prevencija i upravljanje
rizicima
+ +
Zaštita okoliša i promicanje
učinkovitosti resursa
+ +
Promicanje odrţivog prometa te
uklanjanje uskih grla u ključnoj
infrastrukturi
+ + TRS4 Ministarstvo
pomorstva,
prometa i
infrastrukture
Promicanje zapošljavanja i podrška
mobilnosti radne snage
+ + TRS5 Ministarstvo
rada i
mirovinskog
sustava Promicanje socijalnog uključivanja
te borba protiv siromaštva
+ +
Ulaganje u obrazovanje, vještine i
cjeloţivotno učenje
+ +
Jačanje institucionalnih kapaciteta
te učinkovita javna uprava
+ + + TRS6 Ministarstvo
uprave
Izvor: Hrvatska gospodarska komora, 2013., Ususret kohezijskim fondovima kohezijske
politike u Hrvatskoj, dostupno na: http://www.hgk.hr/wp-
content/blogs.dir/1/files_mf/ususret_fondovima_kohezijske_politike_u_hr_hgk_publika
cija_za_web.pdf, 20.05.2013.
U ovom se dijelu rada daje podrobniji prikaz novog sustava programiranja ekonomskog
razvitka Hrvatske od 2014. do 2020. godine Novi sustav programiranja ekonomskog
razvoja morao bi osigurati informacije za efikasno odlučivanje i makroekonomsko
upravljanje u uvjetima krize (tzv. „krizni menadţment“), kako o dugoročnim mjerama,
tako i o kratkoročnim mjerama i projektima za sva područja javnih politika, koja su u
ingerenciji Vlade Republike Hrvatske. To bi, takodjer, omogućilo efikasnu koordinaciju
ekonomske politike Vlade Republike Hrvatske i monetarne politike Hrvatske narodne
banke. Radi preglednosti, daje se shematski prikaz (Slika 4.) novog sustava, kojeg se
predlaţe, pri čemu su korištena pozitivna iskustva drugih članica Europske unije.
64
Slika 4. Novi sustav razvoja Repulike Hrvatske u razdoblju od 2014.-2020.
Izvor: Radošević, D., 2013., Za razvojnu strategiju Hrvatske 2014-2020, Ekonomski
pregled 63 (3), str. 204.
Osnovni dugoročni dokument programiranja razvoja Hrvatske bio bi „Strategija razvoja
Hrvatske“. U ovom trenutku, Hrvatska ima niz programskih doku menata koji su
parcijalni, meĎusobno nisu usklaĎeni i nisu aktualni, i ne odnose se na novu ekonomsku
situaciju. Odmah bi valjalo izraditi jedan kratkoročni razvojni dokument „Polazišna
strategija razvoja“, sa programom strukturnih reformi, tj. stanovitu vrstu „izlazne
strategije“ („exit strategy“), kao osnovu za politike izlaska iz recesije i zaustavljanje
negativnih ekonomskih trendova.
Nova „Strategija razvoja Hrvatske 2014. – 2020. godine“ morala bi odrediti strateški
okvir za razvoj. Radi se o odabiru odgovarajućeg razvojnog modela, koji odgovara
strateškim ciljevima srednjoročnog razvoja Hrvatske. Sada već postoji niz novih modela
rasta, (kao npr. modeli „Nove strukturne ekonomike“, i dr,.), a ujedno valja odrediti
ciljeve razvitka, strateške smjernice, razvojne politike, prioritetna područja razvojnih
politika kao i prioritete, utvrĎene na osnovi analiza potencijala razvoja i globalnih
ekonomskih kretanja. „Program drţavnih razvojnih prioriteta i investicija“ predstavlja
operativni dio Strategije razvoja Hrvatske, u kojem valja – uz odreĎivanje razvojnih
65
prioriteta na područjima svih razvojnih politika – odrediti i financijski aspekt ovih
investicija. Ovaj operativni dio strategije razvoja priprema se zasebno za svaku posebnu
razvojnu politiku za srednjoročno razdoblje i utvrĎuju se prioritetna područja.
Podloge za pripremu Programa drţavnih razvojnih prioriteta i investicija su matrice
logičnih okvira. Metodologija Europske unije u ovom dijelu srednjoročnog
programiranja razvoja vrlo je precizna. Mjere i projekti povezani su s izvorima
financiranja, rokovima izvedbe i nositeljima politike. Ovaj je dokument stoga osnovna
podloga za pripremu srednjoročnog fiskalnog scenarija koji se izraĎuje prema
odredbama Zakona o fiskalnoj odgovornosti.27
Zbog duţničke krize eurozone i globalne financijske i ekonomske krize, a u skladu s
obvezama Hrvatske kao nove članice Europske unije, Hrvatska je morala pripremiti
predloţak konsolidacije javnih financija u okviru „Programa stabilnosti“ i „Nacionalnog
programa reformi“ (to je sastavni dio tzv. „Europskog semestra“). Posebice je vaţan
„Nacionalni program reformi“. „Izvještaj o konkurentnosti“ jest razvojni (godišnji)
dokument sa kratkoročnim mjerama za povećanje meĎunarodne konkurentnosti
hrvatskog gospodarstva. Ostali dokumenti odnose se na praćenje realizacije osnovnih
razvojnih strategija, što je vidljivo iz shematskog prikaza novog sustava programiranja
razvoja, koji se predlaţe.
TakoĎer, potreban je novi institucionalni sustav prognoziranja osnovnih
makroekonomskih ciljeva. Stoga smatramo prijeko potrebnim osnivanje specijalizirane
drţavne razvojne agencije (za potrebe rada, ova razvojna institucija, nazvala bi se -
„Hrvatska agencija za programiranje razvoja i makroekonomske analize“). Agencija bi
morala djelovati kao samostalna i stručna institucija, pod direktnom ingerencijom
Vlade. Agencija bi se morala povezati sa hrvatskim znanstvenim istraţivačkim
institucijama, kako bi se ostvarila sinergija drţavne razvojne politike i hrvatske
ekonomske znanosti te kako bi se Hrvatska kroz takvu provedbu kohezijske politike
bolje razvijala i iskoristila sve prednosti koje joj ona nudi te kako bi se oduprla
izazovima koje ta politka pred nju postavi.
27
Zakon o fiskalnoj odgovornosti, NN 139/10, dostupno na http://www.zakon.hr/z/425/Zakon-o-
fiskalnoj-odgovornosti, 19.07.2013.
66
4.2.1. Sredstva kohezijske politike za Republiku Hrvatsku
Zaključenje pregovora o Višegodišnjem financijskom okviru početkom veljače 2013.
godine donijelo je izmjene nacionalnih alokacija za Hrvatsku u odnosu na prethodno
definiranu alokaciju iz studenog 2012. godine. Naime, prijedlogom Višegodišnjeg
financijskog okvira postavlja se plafon (eng. capping) na najveći iznos alokacije
sredstava kohezijske politike za pojedinu drţavu članicu EU-a na razinu 2,35% BDP-a.
No, iznimke su stavljene i na to pravilo. Naime, ukoliko je drţava danica EU-a u
razdoblju od 2008. do 2010. godine zabiljeţila prosječnu realnu stopu rasta BDP-a niţu
od 1%, najviši dozvoljeni iznos alokacije sredstava kohezijske politike za razdoblje od
2014. do 2020. godine povećava se za 10%, odnosno plafon se postavlja na 2,59%
BDP-a. Prema podacima Eurostata, čak 12 drţava članica EU-a u tom razdoblju biljeţi
pad BDP-a od 1% i niţi. Hrvatska je u navedenom razdoblju zabiljeţila pad
gospodarske aktivnosti od oko 2,4%, ali se navedeno pravilo ne odnosi na Hrvatsku
(Hrvatska gospodarska komora, 2013). Naime, prijedlog Višegodinjeg financijskog
okvira predviĎa i drugu iznimku koja se izravno tiče samo Hrvatske i koja glasi da se
povećanje plafona za 10%, odnosno na 2,59% BDP-a odnosi samo na one drţave koje
su postale članice EU prije 2013. godine. Republika Hrvatska bi prema procjenama u
idućem proračunskom razdoblju trebala na raspolaganju imati 8,029 milijardi eura koji
bi joj bili dostupni kroz fondove i instrumente kohezijske politike, iz čega je vidljiva
vaţnost sredstava fondova EU-a, koji u situaciji pada ili stagniranja ekonomske
aktivnosti, čine gotovo jedini izvor financiranja prioritetnih sektora i razvojnih projekata
(Hrvatska gospodarska komora, 2013).
Ugovor o pristupanju predviĎa postupno uvoĎenje (engl. pushing-in) sredstava
Kohezijske politike za Hrvatsku. Naime, alokacija iz 2013. godine pomnoţena s 2,33
daje alokaciju za 2014. godinu, a pomnoţena s 3 daje alokaciju za 2015. godinu. S
obzirom da je za 2013. godinu za Hrvatsku predviĎeno 449,7 mil. EUR za koheziijsku
politku, navedenim izračunom za 2014. godinu dobije se iznos od 1.047,8 mil. EUR, a u
2015. godini iznos od 1.349,1 mil. EUR. MeĎutim, u srpnju 2012. godine došlo je do
izmjene prijedloga Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.
godine. Prema toj izmjeni, za Hrvatsku je u 2014. Godini predviĎeno 1.011 mil. EUR te
67
1. 214 mil. EURu 2015. godini. Ukupno je za Kohezijsku politiku za Hrvatsku u
razdoblju od 2014. – 2020. godine tim izmjenama predviĎeno 8.728 mil. EUR.
Početkom veljače 2013. godine uslijedila je izmjena Višegodišnjeg financijskog okvira
za razdoblje od 2014. – 2020. godine i odnosi se na sve drţave članice EU-a. Prema tim
izmjena ukupna sredstva za Kohezijsku politiku za Hrvatsku su smanjena i iznose 8.029
mil.EUR (Hrvatska gospodaska komora, 2013).
4.2.2. Apsorpcijski kapacitet i njegova važnost
Kako bi se sredstva iz EU fondova što bolje iskoristila Hrvatska mora iskazati vlastiti
apsorpcijski kapacitet. Pod apsorpcijskim se kapacitetom, dakle, ponajprije
podrazumijeva opseg u kojem je pojedina zemlja u mogućnosti učinkovito i djelotvorno
utrošiti financijska sredstva koja joj kroz strukturne fondove stoje na raspolaganju
(Institut za javnu upravu, 2012). Prilikom odreĎivanja količine sredstava dostupnih
nekoj zemlji Komisija se vodi shvaćanjem da pojedina zemlja moţe apsorbirati sredstva
inozemne financijske pomoći samo do odreĎenog opsega. Apsorpcijski kapacitet stoga
odreĎuje sposobnost pojedine zemlje da kroz učinkovito i djelotvorno korištenje
sredstava strukturnih fondova doprinese realizaciji općih ciljeva kohezijske politike.
Apsorpcijski kapacitet neke zemlje moguće je odrediti uz pomoć nekoliko elemenata.
To su makroekonomski, upravni i financijski element apsorpcijskog kapaciteta.
Prva komponenta pomoću koje se odreĎuje apsorpcijski kapacitet je makroekonomske
naravi. Količina sredstava koja, u okviru strukturnih fondova, stoje na raspolaganju
nekoj zemlji odreĎena je dijelom makroekonomskog kapaciteta te zemlje. Procjenjuje se
da svaka zemlja moţe učinkovito upiti sredstva samo do odreĎene razine svojeg BDP-a.
Europska komisija je taj kapacitet odredila na 4% BDP-a odreĎene zemlje.
Druga komponenta o kojoj ovisi apsorpcijski kapacitet odreĎene zemlje je upravne
prirode. Na apsorpcijski kapacitet znatno utječe stupanj pripremljenosti javne uprave u
odreĎenoj zemlji da adekvatno upravlja sredstvima koja joj stoje na raspolaganju. Za
jačanje apsorpcijskog kapaciteta presudna je pripremljenost javne uprave na razini
68
središnje drţave te regionalne i lokalne samouprave, odnosno, koliko su tijela javne
uprave na tim razinama u mogućnosti aktivno sudjelovati u svim stadijima razvojne
politike.
Treća komponenta o kojoj ovisi apsorpcijski kapacitet odreĎene zemlje je financijske
prirode. Financijski faktor se ocjenjuje kroz postojanje sposobnosti za sufinanciranje
razvojnih projekata i privlačenje sredstava iz različitih izvora. Sredstva strukturnih
fondova koja zemljama članicama stoje na raspolaganju uvelike ovise o mogućnosti
sufinanciranja tih projekata iz domaćih financijskih izvora. Opće je pravilo da se iz
sredstava strukturnih fondova sufinancira samo dio troškova razvojnog programa
odnosno projekta. U pravilu, iz domaćih je izvora potrebno osigurati izmeĎu 20 i 25
% sredstava za financiranje aktivnosti koje su kroz pretpristupne instrumente bile
dostupne zemljama kandidatkinjama. Uz to, potrebno je planirati financiranje na
višegodišnjoj osnovi te osigurati potrebnu garanciju za financijska sredstva itd. Iz svega
navedenog, jasno je da apsorpcijski kapacitet odreĎene zemlje uvjetuje nekoliko faktora,
a za njegovo podizanje na najvišu moguću razinu odgovornost, pored središnjih
upravnih resora, snose i niţe razine javne vlasti, posebice razina regionalne samouprave.
Od navedenih elemenata apsorpcijskog kapaciteta, najveći su izazovi upravo u području
njegove upravne komponente. Dok makroekonomska i financijska komponenta ne
predstavljaju prevelik problem za zemlje kandidatkinje, situacija u pogledu upravnog
kapaciteta je nešto drukčija. Naime, prethodna dva elementa relativno su čvrste i
mjerljive kategorije, dok je upravni kapacitet prilično fluidna kategorija. Nije ga lako
kvantitativno odrediti, a u području upravljanja pretpristupnim i strukturnim fondovima,
posebice u zemljama kandidatkinjama, u najvećoj ga je mjeri prvo potrebno izgraditi
(Keser, 2012).
Apsorpcijski kapacitet u pretpristupnom razdoblju uvelike se razlikuje od tog kapaciteta
u razdoblju nakon pristupanja u punopravno članstvo Unije. U pretpristupnom razdoblju
Hrvatska velikim dijelom samo prima sredstva koja uglavnom koristi za realizaciju
različitih projekata. Uz pomoć tih sredstava Hrvatska gradi i jača institucionalni
kapacitet i priprema se za buduće korištenje sredstava dostupnih kroz strukturne
fondove. U trenutku pristupanja u punopravno članstvo situacija će se djelomično
promijeniti s obzirom na obveze koje u tom trenutku nastaju za nju. Hrvatska
69
pristupanjem počinje sudjelovati u podmirivanju zajedničkih troškova funkcioniranja
Unije pa se zbog toga aktivira obveza uplaćivanja sredstva u zajedničku europsku
blagajnu. Sredstva koja nove zemlje članice uplaćuju u zajedničku europsku blagajnu, u
pravilu, variraju izmeĎu 1% i 1,3% njihovog BDP-a. Zbog toga je potrebno i izvjesno
restrukturiranje rashodovne strane domaćeg proračuna na način da se omogući
ravnomjernija raspodjela sredstava. Potrebno uzeti u obzir da se za ona sredstva koja se
uplaćuju u europski proračun proporcionalno smanjuje ukupna količina sredstava za
domaće proračunske korisnike. Drugim riječima, što se više uplaćuje u europsku
blagajnu, to manje ostaje za financiranje domaćih potreba. Uz to, sredstva koja su
Hrvatskoj dostupna iz proračuna EU-a usmjerena su na financiranje samo nekoliko
javnih politika. Nadalje, uz proračunska restrukturiranja, potrebno je i osigurati
sufinanciranje najvećim dijelom za one javne politike koje se kvalificiraju za potporu iz
sredstava strukturnih fondova. Riječ je o poljoprivrednoj i regionalnoj politici, s
obzirom na to da su to dva najizdašnija područja javne politike EU-a. Na sredstva
strukturnih fondova nije moguće računati ako se ne osigura adekvatno sufinanciranje iz
domaćih izvora.
4.3. PREDNOSTI I IZAZOVI REPUBLIKE HRVATSKE U KOHEZIJSKOJ
POLITICI 2014.-2020.
Premda se iznos sredstava iz fondova EU-a namijenjen Hrvatskoj često stavlja u prvi
plan, vjerojatno najveća prednost integriranja leţi u činjenici da će biti nuţno primijeniti
nov pristup u voĎenju nacionalne razvojne politike. Naime korištenje sredstava iz
fondova EU-a podrazumijeva primjenu niza mehanizama kojih je cilj osigurati što veću
djelotvornost, učinkovitost i transparentnost u pogledu trošenja javnih investicijskih
sredstava. Tako se razvojni projekti planiraju i provode na temelju prethodno
pripremljenih strateških programa, uz ispunjavanje vrlo zahtjevne dokumentacije i uz
propisane evaluacijske procedure. Postupak evaluacije ugraĎen je u procedure odabira
projekata, ali i naknadno, tijekom i nakon provedbe projekata, kada se ocjenjuju
ostvareni razvojni učinci odabranih projekata (Tišma, Maleković, 2012). TakoĎer,
70
pravila i načela korištenja fondova EU-a potiču bolju suradnju i koordinaciju različitih
sektora te intenzivniju participaciju regionalnih i lokalnih tijela kao i predstavnika
civilnog sektora u planiranju i provedbi razvojnih programa. Uspiju li drţavne
institucije razviti potrebne kapacitete za kvalitetnu primjenu opisanih mehanizama moţe
se očekivati veća učinkovitost javnih investicija nego do sada. Na jačanje
administrativnih kapaciteta na svim razinama posebno pozitivno djelovat će brojne
mogućnosti što ih sudjelovanje u kohezijskoj politici nudi za intenzivnu komunikaciju,
suradnju i transfer znanja s institucijama i partnerima iz drugih zemalja članica.
Financijska sredstva koja će Hrvatskoj biti na raspolaganju doista su znatna. U prvih
šest mjeseci članstva iz Kohezijskog i strukturnih fondova za Hrvatsku je predviĎeno
687,5 milijuna eura iz vaţećeg financijskog okvira EU-a. S obzirom na to da će
Hrvatska prvih šest mjeseci članstva u europski proračun uplatiti 267,7 milijuna eura,
računica pokazuje da će za jedan euro koji uplati dobiti tri eura (Tišma, Samardţija,
Jurlin, 2012., str. 121). U idućim godinama članstva sredstva će se postupno povećavati,
a stupanj tog povećanja dijelom ovisiti i o uspješnosti korištenja. Većina iznosa
predviĎena je za razvojne programe koji će osigurati brţi gospodarski rast i smanjenje
nezaposlenosti te promicati odrţivi razvoj. Uspješna provedba tih programa trebala bi
ublaţiti negativne učinke gospodarske krize i potaknuti brţi gospodarski razvoj regija.
Izazovi koji postoje za Hrvatsku mogu se svrstati u nekoliko grupa. Potrebno je što je
moguće brţe i kvalitetnije uklopiti se u sustav planiranja i provedbe kohezijske politike
EU-a, osigurati kvalitetno strateško programiranje razvojnih aktivnosti, posebno velikih,
strateški vaţnih projekata za razvoj širih područja. Potrebno je, takoĎer, osigurati
učinkovite i djelotvorne mehanizme upravne koordinacije i provedbe kohezijske
politike. To je posebno vaţno u slučaju koordinacijski intenzivne javne politike kao što
je kohezijska politika, koja traţi usuglašavanje i zajedničku akciju središnjih upravnih
resora, jednako kao i jedinica lokalne i regionalne samouprave te organizacija civilnog
društva i poslovne zajednice. Ljudski potencijal posebno je vaţan u tom području jer je
fluktuacija izmeĎu javnog i privatnog sektora prilično izraţena te je nuţno iznaći
mehanizme privlačenja i zadrţavanja obrazovanih i sposobnih upravnih sluţbenika
(Fresl, 2011). Napokon, sustav lokalne i regionalne samouprave posebno je značajan jer
se jedinice lokalne i regionalne samouprave nerijetko nalaze u ulozi krajnjih korisnika
projekata razvoja pa im je nuţan kapacitet za sufinanciranje aktivnosti koje prethode
71
samoj provedbi konkretnih projekata, poput izrade kvalitetne projektne prijave,
financiranja prethodnih studija izvedivosti projekata itd. Hrvatski sustav lokalne i
regionalne samouprave prilično je usitnjen pa će zahtijevati jačanje kulture partnerstva,
meĎusobne suradnje i povezivanja malih lokalnih jedinica da bi se zajedničkim
naporima ostvario sinergijski učinak na razvoj slabije razvijenih područja.
4.4. PRIMJENA KOHEZIJSKE POLITIKE I PRIMJERI PROJEKATA IZ
EUROPSKE UNIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Svjetsko gospodarstvo postalo je pod utjecajem globalizacijskih procesa fleksibilno,
otvoreno i integrirano. Tehnološki napredak, znanje, obrazovanje, stručno
osposobljavanje, slobodno kretanje rada i kapitala te drugi čimbenici kvalitete, postali
su generatori rasta koji uzrokuju stalne promjene na putu razvoja i podizanja nacionalne
konkurentnosti. Otvoreno gospodarstvo danas je sve više zasnovano na specijalizaciji.
Kreira se jedno, globalno trţište. Zasnovanost na razvoju i različitosti regija postaju
nova vrsta konkurentnosti globalne ekonomije.
Izgradnja regija baziranih na znanju i na jakom partnerstvu izmeĎu javnog i privatnog
sektora zahtijeva integriranu inovacijsku platformu koja se temelji na umreţavanju
javnog, privatnog i poslovnog sektora i u tom cilju treba graditi konkurentnost RH,
osobito u ozračju pristupanja u EU. Postavljeni ciljevi kompatibilni su sa aktualnim
smjernicama EU, za ostvarivanje ciljeva kohezijske politike, što će Hrvatskoj omogućiti
učinkovito korištenje strukturnih instrumenata, nakon što je postala zemlja članica EU.
Privlačenje izravnih stranih ulaganja, posebice greenfield ulaganja u visoke tehnologije,
ključno je za gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Brţi rast i razvoj uz ograničenu
nacionalnu štednju u Republici Hrvatskoj moţe se postići samo inozemnom štednjom.
Osim što ulaganja predstavljaju svjeţ dotok kapitala, ne računaju se u vanjski dug, a uz
njih se veţu i prijenos tehnologije, prijenos znanja te porast produktivnosti i efikasnosti.
Učinkovito korištenje sredstava instrumenata prepristupne pomoći i instrumenata
kohezijske politike EU cilj je koji Hrvatska ţeli postići. Uprava za konkurentnost i
investicije, Sektor za konkurentnost kao Tijelo nadleţno za Operativni program za
72
regionalnu konkurentnost (OPRK)28
pridonosi ostvarivanju Općeg cilja „Stvaranja
konkurentnog i dinamičnog na znanju utemeljenog gospodarstva“ putem uspješnog
povlačenja sredstava iz fondova Europske unije i osiguranja učinkovitog sustava za
upravljanje i provedbu Operativnog programa. Uprava je Odlukom VRH29
. utvrĎena
kao Upravljačko tijelo nadleţno za Operativni program za regionalnu konkurentnost u
okviru strukturnih instrumenata Europske unije za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca
2013.
U uspostavi i odrţavanju učinkovitog sustava upravljanja Uprava za konkurentnost i
investicije, Sektor za konkurentnost predmetom je redovnih unutarnjih i vanjskih
revizija, kako bi se ocijenio ustroj i funkcioniranje sustava. Kontrolom uspostavljenih
procesa nadzire se provedba cjelokupnog OPRK-a, koja obuhvaća praćenje provedbe u
smislu ispunjavanja zadanih rokova, ali se prati i posebnim mjerilima koja obuhvaćaju
postotni iznos odobrenih tehničkih dokumentacija, objavljenih natječaja i potpisanih
ugovora. Tim kontrolama smanjuju se rizici od mogućih nepravilnosti kod krajnjih
korisnika projekta. Kroz tehničku pomoć nastoje se ojačati kapaciteti cjelokupnog
sustava kako bi se osiguralo učinkovito i djelotvorno upravljanje operativnim
programom. U tablici 7. prikazani pokazatelji rezultata (output), a u tablici 8.
pokazatelji učinka.
28
Uredba o opsegu i sadrţaju odgovornosti te ovlastima tijela nadleţnih za upravljanje instrumentom
pretpristupne pomoći (IPA), NN29/12 29
Odluka o strateškim dokumentima i institucionalnom okviru za korištenje strukturnih instrumenata
Europske unije u Republici Hrvatskoj, NN 116/10
73
Izvor: Strateški plan Ministarstvo gospodarstva, 2011, dostupno na www.mingo.hr/.../STRATEŠKI%20PLAN%20MINGO%202013-
2015%., 24.07.2013.
Iz tablice 7. moţe se zaključiti da se uz učinkovito upravljanje Operativnim programima za regionalnu konkurentnost iz godine u godinu
očekuju sve bolji rezultati pa se tako vidi da je npr. za odrţavanje Sektorskih nadzornih odbora na kojima se podnose izvješća o nadzoru
provedbe OPRK-a očekivana ciljana vrijednost 2013. godine 13, 2014. godine 15, a 2015. godine 17. Što se tiče učinkovite provedbe
operativnih programa za Regionalnu konkurentnost da očekuje kako bi u dvije godine očekivani postotak utrošenih sredstava alociranih za
Tablica 7. Pokazatelji rezultata (ouutput)
Učinkovito korištenje sredstava Instrumenta pretpristupne pomoći i instrumenata kohezijske politike EU
Načini
ostvarenja
Pokazatelj rezultata
(output) Definicija Jedinica
Polazna
vrijednost Izvor
Ciljana
vrijednost
(2013.)
Ciljana
vrijednost
(2014.)
Ciljana
vrijednost
(2015.)
Učinkovito
upravljanje
Operativnim
programima za
regionalnu
konkurentnost
IzraĎeni višegodišnji
programski dokumenti
Priprema operativnih
programa za Regionalnu
konkurentnost
Broj 5
MINGO/Tijelo
nadleţno za
OPRK
5 5 5
Medijski popraćeni
dogaĎaji
Organizacija medijski
popraćenih dogaĎaja Broj 7
MINGO/Tijelo
nadleţno za
OPRK
7 8 9
Nadzor nad OPRK-om
Odrţavanje Sektorskih
nadzornih odbora na
kojima se podnose
izvješća o nadzoru
provedbe OPRK-a
Broj 13
MINGO/Tijelo
nadleţno za
OPRK
13 15 17
Učinkovita
provedba
operativnih
programa za
Regionalnu
konkurentnost
Izvještaj o kontroli
uspostavljenih procesa
Provjere o funkcioniranju
sustava na licu mjesta Broj 18
MINGO/Tijelo
nadleţno za
OPRK
18 22 26
Izvještaj o ispunjenim
mjerilima
Udjel ispunjenih rokova i
zahtjeva iz planova
nabave
% 95%
MINGO/Tijelo
nadleţno za
OPRK
95% 100% 100%
Iskorištenost alociranih
sredstava za tehničku
pomoć
Postotak utrošenih
sredstava alociranih za
tehničku pomoć (u odnosu
na alocirana)
% 83%
MINGO/Tijelo
nadleţno za
OPRK
83% 100% 100%
74
tehničku pomoć (u odnosu na alocirana) bio povećan sa 83% na 100%, a to se sve nastoji postići kroz tehničku pomoć kroz koju se nastoje
ojačati kapaciteti cjelokupnog sustava kako bi se osiguralo učinkovito i djelotvorno upravljanje operativnim programom.
Tablica 8. Pokazatelji učinka (OUTCOME)
Konkurentno i dinamično, na znanju utemeljeno gospodarstvo uz osiguranje jednakih uvjeta poslovanja u svim djelovima RH
Cilj
Pokazatelj
učinka
(outcome)
Definicija Jedinica Polazna
vrijednost Izvor
Ciljana
vrijednost
(2013.)
Ciljana
vrijednost
(2014.)
Ciljana
vrijednost
(2015.)
Učinkovito korištenje
sredstava Instrumenta
pretpristupne pomoći i
instrumenata kohezijske
politike EU
Iskorištenost
alociranih
sredstava za
provedbu
Operativnog
programa
Odnos utrošenih
(isplaćenih) i alociranih
sredstava za IPA
program kojim upravlja
Uprava za OPRK
(odnosi se na
cjelokupni Program)
% 83%
MINGO
/Tijelo
nadleţno
za OPRK
83% 97,4% 100%
Izvor: Strateški plan Ministarstvo gospodarstva, 2011, dostupno na www.mingo.hr/.../STRATEŠKI%20PLAN%20MINGO%202013-
2015%., 24.07.2013.
Tablica 8. prikazuje kako se učinkovitim korištenjem sredstava instrumenata pretpristupne pomoći i instrumenata kohezijske politike moţe
očekivati da će vrijednost iskorištenih alociranih sredstava za provedbu Operativnog programa biti povećana sa 83% u 2013. godini na
97,4% u 2014. godina dok je u 2015. godini očekivana vrijednost iznosi 100%.
75
Primjeri EU projekata u Republici Hrvatskoj30
IPA KOMPONENTA III C - REGIONALNA KONKURENTNOST
Višnja maraska (Prunus cerasus var.Marasca) kao sastojak funkcionalne hrane
KORISNIK: Prehrambeno-biotehnološki fakultet – Centar Zadar
VISINA UGOVORA:
496.800,00 eura
Cilj ovog projekta je razvoj i primjena sofisticiranih tehnologija u proizvodnji
funkcionalnih proizvoda i poluproizvoda na bazi višnje maraske.
Naime, prethodna istraţivanja, na temelju kojih se i rodila ideja za ovaj projekt,
pokazala su da se maraska odlikuje iznimnim ljekovitim svojstvima: sadrţi protuupalna
svojstva te je vrlo bogata antioksidansima koji potiču obnovu stanica. Nadalje, bogat je
izvor prehrambenih vlakana, ne sadrţi masti i kolesterole, zbog čega se preporučuje
osobama s visokom razinom kolesterola u krvi, a sadrţi i polifenole, koji preventivno
djeluju u sprječavanju pojave raka. TakoĎer obiluje tvarima koje ublaţavaju simptome
glavobolje, artritisa i pojave gušavosti, te melatoninom, biljnim hormonom koji pomaţe
u regulaciji sna.
U okviru spomenutog projekta pokrenuta su znanstvena istraţivanja čiji će rezultati
oţivjeti uporabu maraske u prehrambenoj industriji te dati nov poticaj lokalnim
proizvoĎačima i preraĎivačima. Valja napomenuti da će se, osim u razvoj novih
proizvoda, dio novaca usmjeriti u edukaciju zainteresiranih lokalnih proizvoĎača i šire
zajednice o mogućnostima prerade višnje maraske.
30
Središnja agencija za financiiranje i ugovaranje, dostupno na http://www.safu.hr/hr/primjeri-eu-
projekata-u-rh/ipa-komponenta-iii-c-regionalna-konkurentnost, 24.07.2013.
76
PROJEKT:
Posjetiteljski centar Srijem
KORISNIK: Grad Ilok
VISINA UGOVORA:
475.497,18 eura
Cilj projekta Posjetiteljski centar Srijem, vrijednog gotovo pola milijuna eura, dodatno
je unaprijediti razvoj turizma, vinarstva i vinogradarstva na području Srijema i
Vukovarsko-srijemske ţupanije.
MeĎu ostalim sadrţajima, u impresivnoj Kuriji obitelji Brnjaković djelovat će i Vinski
klaster Srijem koji će biti u još boljoj mogućnosti posjetiteljima Centra ispričati
legendarnu priču o tramincu, omiljenom vinu serviranom i na dvoru britanske kraljice
Elizabethe I. Zbog teških ratnih razaranja, Vukovarsko-srijemska ţupanija trenutačno
spada u slabije razvijene hrvatske ţupanije. MeĎutim, njezina bogata povijest i prirodne
ljepote imaju veliki potencijal za gospodarski napredak, osobito u granama kao što su
turizam, vinarstvo i vinogradarstvo. Jedan od najvaţnijih ciljeva Europske unije odnosi
se na razvoj slabije razvijenih regija u svim zemljama članicama, ali i u zemljama
kandidatkinjama, u koje spada i Hrvatska. Upravo se realizacijom ovog projekta
očekuje porast zapošljavanja u sektoru turizma Vukovarsko-srijemske ţupanije.
Partnere na projektu čine Turistička zajednica (TZ) Grada Iloka, Vukovarsko- srijemska
ţupanija, TZ Vukovarsko-srijemske ţupanije te suradnik Vinski klaster Srijem.
Budući Posjetiteljski centar Srijemod čak 700 četvornih metara u sklopu Kurije
Brnjaković, sastojat će se od tri glavna prostora:
- prostora za posjetitelje u kojem će biti smještene lokalne turističke informacije,
suvenirnica i izloţbeni prostor
- prostora za obrazovanje i osposobljavanje s prostorijom za odrţavanje seminara za
trideset sudionika
- poslovnih prostora za TZ Grada Iloka i Vinski klaster Srijem, svojevrsno udruţenje
vinara čiji je glavni cilj jačanje tog poljoprivredno-turističkog sektora i brendiranje vina.
77
PROJEKT:
Završetak Memorijalnog centra Faust Vrančić
KORISNIK: Grad Vodice
VISINA UGOVORA:
1.306.477,95 eura
Viseći most, mlin za masline i srednjovjekovni padobran: ovi atraktivni vanjski izlošci u
prirodnoj veličini bit će izloţeni ispred jedinstvenog Memorijalnog centra Faust Vrančić
čija se gradnja, u čast našem velikom izumitelju, jezikoslovcu, polihistoru, inţenjeru i
biskupu, dovršava u Prvić Luci na otoku Prviću.
Nakon što je Grad Vodice uloţio otprilike 450.000 eura i obavio najveći dio osnovnih
graĎevinskih radova, u projekt dovršenja Memorijalnog centra Faust Vrančić uključila
se i Europska unija, s gotovo milijun eura bespovratnih sredstava iz Programa
predpristupne pomoći (IPA).
Zahvaljujući znatnim financijskim sredstvima Europske unije i Grada Vodica, očekuje
se veliki porast turističkih posjeta ovom mirnom otočiću nadomak Vodica. Izgradnja
Memorijalnog centra još je jedan dokaz da Europska unija potiče i očuvanje kulturne i
povijesne baštine svojih budućih članica, u ovom slučaju promovirajući slavu velikog
Šibenčanina Fausta Vrančića, izumitelja padobrana.
Po završetku takozvanih grubih radova na Centru, osobita će se pozornost posvetiti i
hortikulturnom ureĎenju okolnog prostora, ali i izradi neizostavnih vanjskih izloţaka -
visećeg mosta, mlina za masline te srednjovjekovnog padobrana.
Upravo će najzanimljiviji dio projekta biti postavljanje stalnog postava mnogobrojnih
Vrančićevih izuma koji će biti obogaćen multimedijalnim sustavom. Riječ je o sustavu
koji će omogućiti interaktivni posjet muzeju gdje će posjetitelji, uz inventivnu igru
svjetla, video prikaza i audio podlogu, potaknuti vlastita osjetila za doţivljaj
briljantnosti uma Fausta Vrančića. Ovaj idealan spoj tradicionalnosti tipičnog
dalmatinskog otoka i inovativnosti te modernizma bit će obogaćen i nezaobilaznom
ugostiteljskom ponudom, suvenirnicom, prodavaonicom i mjenjačnicom u
izvanmuzejskom prostoru Memorijalnog centra.
78
5. ZAKLJUČAK
Na temelju svega iznesenog u radu moţe se zaključiti da je kohezijska politika vrlo
značajna i vrlo dinamična politika Europske unije koja mora biti sposobna neprestano
odgovarati na nove izazove. Kohezijska politka je od svog nastanka pa do danas
doţivjela mnoge promjene kako bi bila sposobna na odgovarajući način nositi se sa
preprekama koje neprestano traţe nova rješenja. Kohezijska politika je zasluţna za
mnoge pozitivne pomake u gospodarstvu Europske unije kao što su: povećanje BDP-a,
stvaranje radnih mjesta, poboljšanje poloţaja manje razvijenih regija, rast
konkurentnosti regija EU-a i slično. Kohezijska politka u razdoblju od 2014. do 2020.
godine nastavit će sa svoje djelovanje usko vezano uz ciljeve strategije Europa 2020 uz
pomoć dosadašnjih, ali i novih instrumenata. Izazovi poput globalizacije, klimatskih i
demografskih promjena, ograničenosti resursa te unutarnjih problema koji su nastali,
doveli su do potrebe za promjenama u kohezijskoj politici koje su u budućnosti nuţne i
koje će se desiti kako bi Europska unija ostvarila svoje ciljeve do 2020. godine.
Dakle, rezultati regionalne politike EU pokazuju pozitivne trendove koji se najbolje
uočavaju usporedbom kretanja odreĎenih ekonomskih pokazatelja kroz razdoblje, i to za
zemlje korisnice sredstava kohezijske politike, odnosno kohezijskog fonda. U zemljama
koje su bile korisnice sredstava koji su stavljeni na raspolaganje unutar kohezijske
politike znatno su porasle stope zaposlenosti, stope nezaposlenosti su smanjene, stope
rasta BDP-a više od prosjeka Europske unije, BDP po stanovniku se kroz odreĎeno
razdoblje povećao u zemljama članicama, dok su neke zemlje ostvarile i
iznadprosječnu razinu BDP-a po stanovniku te više nisu korisnice koheziijske politike.
Ta činjenica ukazuje na to da zemlje članice koje bolje provode kohezijsku politiku
ostavruju poboljšani gospodarski razvitak.
Novije zemlje članice, kao i zemlje kandidatkinje imaju problem prilikom aplikacije za
sredstva Europske unije. Radi se o nepripremljenosti cijelog sustava institucija
nadleţnih za provoĎenje programa pomoći na nacionalnoj razini. Glavni problem
sadrţan je u nedostatku znanja i iskustva. Postoje razne strategije razvoja drţava, pa i
ţupanija, a tek su nedavno i jedinice lokalne i regionalne samouprave prepoznale
79
vaţnost projekata i prihvatile dio odgovornosti za razvoj. Često postoji niz dobrih
prilika koje se ne iskorištavaju isključivo zbog neznanja. Pri apliciranju, izraĎuje se
prosječna ili neadekvatna projektna dokumentacija, što rezultira odbacivanjem takvih
projekata. Osim toga, nadleţne institucije nisu dovoljno educirane kako bi mogle pruţiti
konzultativne i konkretne savjete. Uočeno je, dakle, niz problema koji oteţavaju
rješenje ključnog problema – neuravnoteţenost razvoja.
Kako je krenulo novo razdoblje 2014. – 2020. godina, ulaţu se nade da su nadleţne
institucije, ali i sam privatni sektor prepoznali ozbiljnost pri apliciranju projekata.
Jedino adekvatna suradnja, razmjena informacija i znanja unutar cijelog sustava
institucija i prakse moţe doprinjeti boljoj iskorištenosti ponuĎenih sredstava.
Republika Hrvatska će sudjelovati u kohezijskoj politici 2014.-2020., a do toga je došla
pripremajući se kroz programe pretpristupne pomoći. U tom segmentu Republika
Hrvatska je ostvarila polovičan učinak jer nije dovoljno iskoristila sredstva
pretpristupnih fondova te tako pokazala da još nije potpuno spremna iskoristiti sredstva
koja će dobiti u novoj kohezijskoj politici. Dakle, apsorpcijski kapacitet Republike
Hrvatske nije na potrebnoj razini, a kako bi se on poboljšao, dodatni napori biti će
potrebni u komponenti apsorpcijskog kapaciteta koja se odnosi na upravu. Točnije,
potrebno je ojačati institucionalan okvir, odnosno ojačati učinkovitost uprave na svim
razinama upravljanja, povećati broj stručnih osoba te kontinuirano raditi na jačanju
kulture partnerstva i dijaloga meĎu različitim razinama vlasti i sa subjektima izvan
javne uprave.
Razlozi nedovoljne iskorištenosti rezerviranih sredstava stavljenih na raspolaganje
nalaze se u lošem administrativnom kapacitetu, te Hrvatska mora poboljšati uvjete za
rješavanje tog problema kako bi primjena kohezijske politike bolje funkcionirala. Isto
tako, sama dokumentacija prijave projekta je izrazito zahtjevna i detaljna te iziskuje
dosta truda i preciznosti od strane subjekta koji prijavljuje projekt. Razlog nedovoljne
iskorištenosti je i nepovoljna investicijska klima koja je posljedica velike globalne krize
koja je pogodila svjetsko gospodarstvo, a izlaz iz novonastale teške situacije Hrvatska
još traţi te se nada da će kao najnovija članica Europske unije uspjeti poboljšati stanje
svog gospodarstva te smanjiti nezaposlenost, posebice mladih osoba.
80
Dakle, moţe se reći da bolje provoĎenje kohezijske politike utječe na poboljšani
gospodarski ravitak zemlje te da bi budućem razdoblju Hrvatska mogla napredovati
ukoliko se spremno suprostavi izazovima i iskorisiti sve prednosi koje joj nudi primjena
kohezijske politike u razdoblju od 2014. do 2020.
Uz činjenicu o relativno uspješnoj iskorištenosti sredstava (ali nedovoljnoj), ipak
postoji potreba za konstantnim raspolaganjem dobro osposobljenih kadrova koji znaju
kako raditi na način usklaĎen s europskom procedurom. Pritom je vaţna kvalitetna i
permanentna suradnja meĎu različitim tijelima drţavne uprave, koja će se morati
pokazati korisnom, a svakako i dalje uspješnom u korištenju novčanih sredstava iz tzv.
pristupnih fondova. Za učinkovito povlačenje sredstava iz pretpristupnih fondova
Europske Unije svakako je bila potrebna i dalja kvalitetna priprema projekata, jer sama
sposobnost povlačenja i količina potrošenih sredstava ovisi o svemu navedenome uz,
naravno, buduću napomenu (ili bolje rečeno osnovnu poantu) da novac iz proračuna
Europske Unije ne dolazi sve dok nije uspostavljena potpuna, trajna, kvalitetna i veoma
dobra organiziranost svih gospodarskih, političkih, socijalnih i institucionalnih
struktura. Upravo zbog toga Hrvatska se mora spremno postaviti spram izazova i
iskoristiti sve prenosti kako bi financijska sredsva iz Europske unije uopće stigla u
Hrvatsku te kako bi se provoĎenjem kohezijske politike poboljšao BDP Republike
Hrvatske, a time i ekonomski i društveni napredak Republike Hrvatske.
81
LITERATURA
1) KNJIGE
1. Barnes, I. i Barnes, P. M., 1995., The Enlarged European Union, Longman,
London, New York.
2. Belić, M., Georgijevski D., 2009, EU fondovi; poljoprivreda, ribarstvo i ruralni
razvoj, Novum, Zagreb
3. Bennett, L.A.,Oliver, J.K., 2004., Međunarodne organizacije, Politička kultura,
Zagreb,
4. Bučar, B., 1993., Mednarodni regionalizem – mednarodno večstransko
sodelovanje evropskih regij, Fakulteta za druţbene vede, Ljubljana
5. Butković, H., Samardţija, V., 2010, From The Lisbon Strategy To Europe 2020,
Institut za meĎunarodne odnose – IMO, Zagreb
6. Đulabić, V., 2007, Regionalizam i regionalna politika, Društveno veleučilište u
Zagrebu, Zagreb
7. Héritier, A., 1999., Policy-Making and Diversity in Europe. Escape from
Deadlock, Cambridge University Press, Cambridge.
8. Hix, S., 1999., The Political System of the European Union, Palgrave,
Houndmills, Basingstoke, Hampshire, New York.
9. Kandţija V., 2008, Makrosustav Europske unije, Ekonomski fakultet sveučilišta
u Rijeci, Rijeka
10. Kandţija, V., Cvečić, I., 2011, Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski
fakultet sveučilišta u Rijeci, Rijeka
11. Kersan-Škabić, I., 2012, Ekonomija Europske unije, Sveučilište Jurja Dobrile u
Puli, Odjel za ekonomiju i turizam „Dr. Mijo Mirković“, Pula
12. McDonald, F., Dearden, S., 2005, European economic integration, Pearson
Education Limited, Essex
13. Mintas Hodak, Lj., 2010, Europska unija, MATE d.o.o. Zagreb
14. Petzold, W., Skorubski, R. i Wisser, U., 2001., Priročnik o strukturnih pomočeh
Evropske skupnosti, Ministarstvo RS za šolstvo in šport, Ljubljana
82
15. Tišma, S., Samardţija V., Jurlin, K., 2012, Hrvatska i Europska unija : prednosti
i izazovi članstva, Institut za meĎunarodne odnose – IMO, Zagreb
2) ČLANCI
16. Allen, D., 2000., Cohesion and the structural funds, u: Wallace, H. i Wallace, W.
(ur.), Policy-Making in the European Union, Oxford University Press, Oxford,
New York, str. 243-265.
17. Bongardt, A., Torres, F., 2010, Europe 2020 – A Promising Strategy,
Intereconomics, vol. 45, no. 3, pp. 136-170
18. Bošnjak S., Tolušić, E., 2012, NUTS II regije kao dio kohezijske politike
Europske unije, Praktični menadţment, Vol. III, br. 5, str. 79-84.
19. Bourne, K. A., 2003., Regional Europe, u: Cini, M. (ur.), European Union
Politics, Oxford University Press, Oxford, str. 278-293.
20. Fresl, A., 2011, Strukturni fondovi Europske unije, Računovodstvo, revizija i
financije, no. 6, pp. 112-115
21. Friedman G., 2013., Europe, Unemployment and Instability; StratFor; Houston;
March 5, 2013.
22. Grgurić, I., 2011, Europe 2020 – europska strategija za pametan, odrţiv i
uključiv razvoj, Revija za socijalnu politiku, vol. 18, no. 1, pp. 119-124
23. Hooghe, L., 1995., Subnational Mobilization in the European Union, West
European Politics, god. 18, br. 3, str. 175-198.
24. Hooghe, L., 1996b., Introduction: Reconciling EU-Wide Policy and National
Diversity, u: Hooghe, L. (ur.), Cohesion Policy and European Integration:
Building Multi-Level Governance, Oxford University Press, Oxford, str. 1-27.
25. Hughes, J., Sasse, G. i Gordon, C., 2003.: EU Enlargement, Europeanisation and
the Dynamics of Regionalisation in the CEEC’s, u: Keating, M. i Hughes, J.
(ur.), The Regional Challenge in Central and Eastern Europe. Territorial
Restructuring and European Integration, Presses Interuniversitaires
Européennes, Brussels, str. 69-88.
83
26. Keating, M., 2001., Europeanism and Regionalism, u: Berry, J. i Keating, M.
(ur.), The European Union and the Regions, Clarendon Press, Oxford, str. 1-22.
27. Keser, I., 2012, The Reform of the Cohesion Policy – What does the Proposal
for the Next Multi-Annual Financial Framework 2014-2020 Bring?, Croatian
International Relations Review, vol. 17, no. 64, pp. 31-44
28. Lajh, D., 2006., Zajednička kohezijska politika i višerazinsko odlučivanje u
Europskoj uniji, Politička misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 4, str. 3–24
29. Marks, G., 1996., Exploring and Explaining Variation in EU Cohesion Policy, u:
Hooghe, L. (ur.), Cohesion Policy and European Integration: Building
MultiLevel Governance, Oxford University Press, Oxford, str. 388-422.
30. Odluka o strateškim dokumentima i institucionalnom okviru za korištenje
strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj, NN 116/10
31. Radošević, D., 2013, Za rzvoojnu strtegiju Hrvatske 2014.-2020., Ekonomski
pregled 63 (3), str. 187-212.
32. Scheltema i ostali., 2001., Towards a Pan-European Union, Reports to the
Government.Scientific Council for Government Policy, The Hague
33. Tišma, S., Maleković S. 2012, Izazovi nove regionalne politike za Republiku
Hrvatsku, Zaštita okoliša i regionalni razvoj – iskustva i perspektive, pp. 111-
134
34. Uredba o opsegu i sadrţaju odgovornosti te ovlastima tijela nadleţnih za
upravljanje instrumentom pretpristupne pomoći (IPA), NN29/12
3) OSTALI IZVORI
35. Berkowitz, P., 2011, Cohesion Policy 2014 – 2020, dostupno na:
http://www.local.gov.uk/c/document_library/get_file?uuid=6229c060-68c9-
4f28-b6e1-92e7f66872d1&groupId=10171, 20.05.2013.
36. Consolidated Version on the Treaty Establishing the European Community,
2002, dostupno na: http://eur-
lex.europa.eu/en/treaties/dat/12002E/pdf/12002E_EN.pdf, 22.07.2013.
84
37. European Atomic Energy Community, dostupno na http://eur-
lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:084:0001:0112:EN:P
DF, 22.07.2013.
38. European Commission, 2008, EU Cohesion Policy 1988-2008: Investing in
Europe’s future, dostupno na:
http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docgener/panorama/pdf/mag26/mag
26_en.pdf, 20.05.2013.
39. European Commission, 2011a, Cohesion Policy 2014-2020 – Investing in
growth and jobs, Luxembourg: Publications Office of the European Union,
dostupno na:
http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docoffic/official/regulation/pdf/2014
/proposals/regulation2014_leaflet.pdf, 20.05.2013.
40. European Commission, 2011b, Cohesion Policy 2014-2020 – Integrated
Sustainable Urban Development, Luxembourg: Publications Office of the
European Union, dostupno na:
http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docgener/informat/themes2012/urba
n_en.pdf, 20.05.2013.
41. European Commission, 2011c, Financial Instruments in Cohesion Policy 2014-
2020, Luxembourg: Publications Office of the European Union, dostupno na:
http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docgener/informat/2014/financial_in
struments_en.pdf, 20.05.2013.
42. European Commission, 2012a, Connecting Europe Facility, dostupno na:
http://ec.europa.eu/bepa/pdf/cef_brochure.pdf, 20.05.2013.
43. European Commission, 2012b, Proposal for a REGULATION OF THE
EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL on the Cohesion Fund
and repealing Council Regulation (EC) No 1084/2006, dostupno na:
http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docoffic/official/regulation/pdf/2014
/proposals/regulation/cohesion/cohesion_proposal_en.pdf, 20.05.2013.
44. European Commission, 2012c, Europe 2020 – A strategy for smart, sustainable
and inclusive growth, dostupno na:
http://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO%20%20%2
0007%20-%20Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf, 20.05.2013.
85
45. European Commission, 2013, Amended proposal for a regulation of the
European Parliament and of the Council, dostupno na:
http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docoffic/official/regulation/pdf/2014
/proposals/regulation/general/amended_general_proposal_22042013_en.pdf,
20.05.2013.
46. European Council, 2013, European Council conclusions on the Multiannual
Financial Framework, dostupno na:
http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/135344.
pdf, 23.06.2013.
47. European Coal and Steel Community, dostupno na
http://europa.eu/legislation_summaries/institutional_affairs/treaties/treaties_ecsc
_en.htm, 22.07.2013.
48. European Economic Community, dostupno na
http://europa.eu/legislation_summaries/institutional_affairs/treaties/treaties_eec_
en.htm, 22.07.2013.
49. Eurostat, 2008., Regions and cities statistics, dostupno na
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/region_cities/introduction
21.07.2013
50. European Regional and Urban Statistics, 2004, dostupno na
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-RA-07-005/EN/KS-
RA-07-005-EN.PDF, 22.07.2013.
51. European Unio Treaty, dostupno na http://europa.eu/about-eu/basic-
information/decision-making/treaties/index_en.htm 22.07.2013.
52. Gaffey, V., 2012, Future of Cohesion Policy, dostupno na:
http://www.crpm.org/pub/agenda/1778_ga_session_9_veronica_gaffey_future_o
f_cohesion_policy_ppt.pdf, 20.05.2013.
53. Hrvatska gospodarska komora, 2013, Ususret kohezijskim fondovima kohezijske
politike u Hrvatskoj, dostupno na: http://www.hgk.hr/wp-
content/blogs.dir/1/files_mf/ususret_fondovima_kohezijske_politike_u_hr_hgk_
publikacija_za_web.pdf, 20.05.2013.
86
54. Institut za javnu upravu, 2012, Hrvatski apsorpcijski kapacitet za EU fondove:
potrebe i mogućnosti, dostupno na:
http://www.iju.hr/page15/files/2_FORUM_web_stranice.pdf, 22.06.2013.
55. Jakovac, P., Maljković, B., 2010, Korištenje sredstava pretpristupnih fondova
Europske Unije u Republici Hrvatskoj, dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/file/75515, 20.05.2013.
56. Kramer, E., 2011, Structural Structural And Cohesion Policies For 2020 Tools
To Overcome The Crisis, dostupno na:
http://www.europarl.europa.eu/committees/fr/studiesdownload.html?languageD
ocument=EN&file=66195, 20.05.2013.
57. Lisabonski ugovor, dostupno na http://europa.eu/lisbon_treaty/index_en.htm,
23.07.2013.
58. Ministarstvo financija - Sektor za poslove Nacionalnog fonda, 2011, Hrvatska u
Europi, Europa za Hrvatsku, dostupno na:
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Hrvatska%20u%20Europi,%20Europa%20z
a%20Hrvatsku.pdf, 20.05.2013.
59. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, 2012, Ususret EU
fondovima, dostupno na:
http://www.safu.hr/datastore/filestore/10/Brosura_Dani_EU_fondova_1.pdf,
20.05.2013.
60. Regulation (EC) NO 1164/94 stablishing Cohesion Fund, dostupno na http://eur-
lex.europa.eu/Result.do?code=31999R1265&Submit=Search&RechType=REC
H_celex&_submit=Searce, 19.07.2013.
61. Sopek, P., 2012, Proračunska perspektiva Hrvatske nakon ulaska u EU,
dostupno na: http://www.ijf.hr/upload/files/file/OP/14.pdf, 20.06.2013.
62. Središnja agencija za financiiranje i ugovaranje, dostupno na
http://www.safu.hr/hr/primjeri-eu-projekata-u-rh/ipa-komponenta-iii-c-
regionalna-konkurentnost, 24.07.2013.
63. Središnji Drţavni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske
unije, 2007, Priručnik za komponentu I programa IPA: Pomoć u tranziciji i
izgradnji institucija, dostupno na:
87
http://www.mrrfeu.hr/userDocsImages/Publikacije/Prirucnik_za_I_komponentu
_IPA.pdf, 26.06.2013.
64. Strateški plan Ministarstvo gospodarstva, 2011, dostupno na
www.mingo.hr/.../STRATEŠKI%20PLAN%20MINGO%202013-2015%.,
24.07.2013.
65. Vlada Republike Hrvatske, 2012, Iskorištenost IPA sredstava u 6 mjeseci
mandata nove Vlade RH, dostupno na:
http://www.vlada.hr/hr/content/download/219308/3221721/version/1/file/Proved
ba%20IPA%20programa%20-%20financijski%20pokazatelji.pptx, 20.06.2013.
66. Welcomeurope, dostupno na: http://www.welcomeurope.com/fact-of-the-
day/main-successes-of-cohesion-policy-149+49.html, 20.05.2013.
67. Zakon o fiskalnoj odgovornosti, NN 139/10, dostupno na
http://www.zakon.hr/z/425/Zakon-o-fiskalnoj-odgovornosti, 19.07.2013.
88
POPIS TABLICA
POPIS SLIKA
Redni
broj
Naslov tablice Stranica
1. Struktura kohezijske politke 2014.-2020 33
2.
Usporedba kvalifikacija za regije u tekućem i budućem
proračunskom razdoblju
34
3. Proračun kohezijske politike 2014.-2020. u milijardama eura 36
4. Financijski pregled sredstava pretpristupnih programa CARDS,
PHARE, ISPA i SAPARD u milijunima eura
56
5. Ukupni financijski pregled ugovorenih i isplaćenih sredstava u
milijunima eura iz programa pomoći IPA od 2007. do 2011.
godine
58
6. Tematski ciljevi, izvori financiranja i TRS-ovi 62
7. Pokazatelji rezultata (output) 73
8. Pokazatelji učinka (OUTCOME) 74
Redni
broj
Naslov slike Stranica
1. Regije obuhvaćene ciljevima konvergencije i regionalne
konkurentnosti i zaposlenosti
22
2. BDP p/c za EU-27 za razdoblje od 2006-2008 godine 27
3. Umreţenost pravaca Instrumenta za povezivanje Europe 49
4. Novi sustav razvoja Repulike Hrvatske u razdoblju od 2014.-2020. 64
89
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Kohezijska politika Europske
unije od 2014. do 2020. godine i Republika Hrvatska izradio samostalno pod
voditeljstvom dr. sc. Andreja Kumara, a pri izradi diplomskog rada pomogao mi je i
asistent mag.oec. Vinko Zaninović. U radu sam primijenio metodologiju
znanstvenoistraţivačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju diplomskog
rada. TuĎe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili
parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i
povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu
hrvatskog jezika.
Suglasan sam s objavom diplomskog rada na sluţbenim stranicama Fakulteta.
Student
Marino Baričević
