Click here to load reader

Tehnoloski Postupci I

  • View
    1.097

  • Download
    23

Embed Size (px)

DESCRIPTION

,,,

Text of Tehnoloski Postupci I

OSNOVI, DEFINICIJA I ZNAAJ TEHNOLOKOG PROCESAProizvodnja i proizvodni sistem Proizvodnja predstavlja osnovno podruje ljudske djelatnosti neophodne za zadovoljenje potreba uesnika u procesima rada, radnih sistema i stabilnog razvoja drutva u skladu sa utvrenim ciljevima. Postoje brojne definicije proizvodnje, a neke od njih su: "Proizvodnja predstavlja svrsishodnu djelatnost usmjerenu na dobivanje upotrebnih vrijednosti i prisvajanje prirodnih resursa za ljudske potrebe to znai da predstavlja opti uslov za razmjenu materije izmeu ovjeka i prirode odnosno vjeiti prirodni uslov za ivot ljudi pa stoga i jeste jednako svojstvena svim oblicima ljudskog drutva." "Proizvodnja predstavlja usmjerenu aktivnost koja ima za cilj dobivanje proizvoda korisnih za drutvo ija struktura varira u iromim granicama kako po vrsti tako i po kvalitetu i koliini

Slika 1. Osnovni model transformisanja raspoloivih resursa u proizvode Sistemi koji slue za ostvarivanje ciljeva proizvodnje, odnosno dobivanje proizvoda neophodnih za zadovoljenje potreba drutva nazivaju se proizvodni sistemi. U projektantskom smislu, korisna i dovoljno precizna definicija proizvodnog sistema glasi: "Proizvodni sistem je skup razliitih elemenata koji su u takvoj meusobnoj vezi da kao cijelina daju bolji rezultat od rezultata koje samostalno mogu da proizvedu njegovi delovi." Ova definicija sistema ima dvije vane posljedice. Prvo, svi sistemi imaju podsisteme i svi sistemi su dio veeg sistema. Iz toga slijedi da je svijet sistema po svojoj prirodi neogranien: ma gdje se povukla granica, elementi vani za sistem postojae izvan nje. Razvoj proizvodnih sistema u osnovi uslovljen je: sposobnou predvianja dogaaja; brzinom usvajanja novih tehnolokih rjeenja; kvalitetom postupaka promjene stanja, oblikovanjem elemenata sistema i relacija izmeu njih i njihovih karakteristika; kvalitetom organizacije sistema; kvalitetom upravljanja postupcima promjene stanja; efikasnou i kvalitetom funkcija sistemske podrke-logistike.

Unutar proizvodnog sistema vri se transformacija ulaznih veliina u nizu postupaka promjene stanja u izlazne veliine projektovanog kvaliteta i vrijednosti. Transformacija je progresivna i izvodi se kretanjem elemenata sistema to je i uslov obavljanja transformacije. Tokom pomenute transformacije unutar proizvodnog sistema diferenciraju se tri toka: materijala, energije i informacija. U skladu sa proizvodnim programom i projektovanom tehnolokom procesu ovi tokovi su razliitog oblika i intenziteta.

1

Slika 2. Funkcionalni prikaz proizvodnog sistema Klasifikacija proizvodnih sistema S obzirom na razliite kriterije klasifikacije, mogu se diferencirati razliite vrste proizvodnih sistema. Statiki, odnosno dinamiki proizvodni sistemi - Statiki proizvodni sistemi su oni ija je karakteristika da su njihovi elementi, veze i sve karakteristine veliine tokom vremena konstantni. S druge strane kod dinamikih sistema dolazi do promjene neke od veliina u vremenu. Detreministiki, odnosno stohastiki proizvodni sistemi - Deterministiki proizvodni sistemi funkcionira u skladu s unaprijed poznatim i stabilnim pravilima, te ukoliko je poznato postojee stanje i obiljeja transformacije mogue je sa sigurnou predvidjeti njegovo ponaanje u budunosti. Stohastiki sistemi se ne ponaaju uvijek jednako u istim situacijama. S obzirom da se ne moe sa sigurnou predvidjeti broj ni obiljeja situacija u kojima e se sistem nai, njegovo se ponaanje moe samo prognozirati. Otvoreni, odnosno zatvoreni proizvodni sistemi - Karakteristika otvorenih sistema je postojanje brojnih veza s okolinom. Oni su sposobni dobiti dovoljno informacija o okolini, te djelovati na promjene ili im se prilagoditi. Proizvodni sistem je otvoren sistem ako s okolinom razmjenjuje materijal, informacije, energiju, itd. U cilju opstanka na tritu neophodno je stalna prilagoavanje proizvodnog sistema promjenama okoline. Zatvoreni sistemi nemaju nikakvu povezanost s okolinom, odnosno nemaju nikakvih ulaza izvana niti bilo kakvih izlaznih veliina. Oni su vie teoretska kategorija, jer u duem vremenskom razdoblju niti jedan sistem ne moe biti zatvoren. Kompleksnost proizvodnog sistema (jednostavni, sloeni i vrlo sloeni sistemi). Kompleksnost sistema ovisi o broju elemenata, broju njihovih meusobnih veza i pravilima interakcije. S poveanim stepena kompleksnosti poveavaju se i zahtjevi za opisom sistema. S obzirom na navedenu klasifikaciju mogue je zakljuiti da su gotovo svi proizvodni sistemi u optem smislu dinamini, orijentirani prema cilju, stohastiki, otvoreni i kompleksni sistemi. Proizvodni sistemi obuhvaaju skup tehnolokih sistema i ostalih tehnikih odreenih informacionih i energetskih struktura, koji na odreeni nain obezbjeuju vrenje postavljenih ciljeva proizvodnog procesa i realizaciju projektovanih rjeenja.

2

s k

l a d

i t e

m

a t e r u i j l aa l z a n a U k o n t r o l a

L

A

Z

m o n ta a p r o i z v o d a

u p rav ljan je p ro iz v o d n jo m

p r i p r e m a t e h n o l o k o p r o c e s a

g

u p r a v l j a n j e su sta v o m

do b av ljai

m a r k e ti n g

o

b

r

a

d

a

d

i

j

e

l

o

v

a

z a v s k

r n

a

k p

o

n r o

t r o

l a d

i t e

l a u n i z v ot

r a v l j a n j e o v a n i m d o ka o v i m a

p

t o t o t o

k k k

m a t e r i j a l a i n f o r m a c i j a e n e r g i j e

I Z

kupci

o k o l i n a ( t r i t e)L A Z

Slika. Osnovni tokovi proizvodnih sistema Ukupan proces rada proizvodnog sistema naziva se proizvodni proces, koji u sutini predstavlja skup aktivnosti neophodnih za izvrenje postupka promjene ulaznih u izlazne veliine sistema, na putu stvaranja nove vrijednosti. Najznaajniji dio proizvodnog procesa jednog proizvodnog sistema realizira se na tehnolokim i obradnim sistemima.

Slika. Kibernetski model proizvodnog sistema3

Tehnoloki sistemi Tehnoloki sistemi predstavljaju osnovni dio proizvodnog sistema, koji omoguava prevoenje ulaznih u izlazne veliine u potrebnom obliku i karakteru. Dakle, tehnoloki sistem obuhvata liniju ili skup mana gdje se od sirovina ili polufabrikata dobivaju gotovi dijelovi ili gotovi sklopovi. Tehnoloki sistem obuhvata: obradne sisteme; montane sisteme; sisteme za rukovanje materijalom; upravljanje zalihama; upravljanje kvalitetom; upravljanje alatima i priborima; upravljanje odravanjem; skladine sisteme; upravljake sisteme.

Trite od privrede zahtijeva efikasnu proizvodnju, poslovanje i razvoj kao i brzo prilagoavanje potrebama trita. Da bi se zadovoljile i potrebe trita, neophodno je programirati, pripremiti i organizovati proizvodnju sa minimalnim trokovima.

4

Osnovni zadatak programiranja proizvodnje i poslovanja je da se odredi vrsta i koliina proizvoda koja e se proizvoditi za jednu ili vie godina i koji se mogu uspjeno plasirati na tritu. Za uspjean plasman proizvoda na tritu, potrebno je izdravati meusobnu konkurenciju proizvoaa. Trite je mehanizam privrednog razvoja drutva, gdje se proizvoai meusobno bore za potroaa da mu ponude robu dobrog kvaliteta i niske cijene. Jedan od vanijih faktora, koji ima utjecaj na uspjenost poslovanja, je priprema proizvodnje koja rjeava probleme svakog radnog mjesta. Pripremu proizvodnje mogue je podijeliti na:-

-

tehniku pripremu i operativnu pripremu.

U okviru tehnike pripreme nalazi se kotistrukciona i tehnoloka priprema procesa proizvodnje. Struktura pripreme proizvodnje prikazana je emom na sljedeoj slici.

Slika. Struktura pripreme proizvodnje Konstrukciona priprema bavi se oblikovanjem proizvoda. Da bi se dolo do novog proizvoda, potrebno je definisati prijedlog projektnog zadatka na osnovu koga se vri projektovanje i konstruiranje. U okviru konstrukcione pripreme vri se standardizacija i tipizacija proizvoda kao cjeline ili standardizacija pojedinih njegovih elemenata. Na osnovu razraene konstrukcione dokumentacije izrauje se prototip koji slui za ispitivanje. Cilj ovih ispitivanja je da se utvrdi

5

tehnika ispravnost i funkcionalnost proizvoda i da se potvrde rezultati ostvareni projektiranjem i konstruisanjem. Na osnovu ispitivanja prototipa, organi tehnike kontrole izdaju atest o tehnikoj i funkcionalnoj podobnosti i ispravnosti proizvoda. Razraena konstrukciona dokumentacija slui tehnolokoj pripremi za razradu tehnolokog procesa. Tehnoloki proces se razrauje za izradu prototipa. Izradom prototipa, prema razraenom tehnolokom procesu, uoavaju se greke koje treba ispraviti. Analizom tehnolokog procesa izrade prototipa, tehnika priprema izdaje atest o tehnolokoj izvodljivosti proizvoda. Ova dva atesta potvruju prihvatanje prototipa, tj. da je funkcionalno i tehniki ispravan, prikladan za proizvodnju i da e njegova proizvodnja biti rentabilna. Osim projektovanja tehnolokih procesa, tehnoloka priprema projektuje i potrebne alate, naprave i mjerila za odreeni proizvodni proces. U okviru tehnoloke pripreme vano mjesto zauzima studij rada koji pomae pri rjeavanju problema u preduzeima na unapreivanju proizvodnje. Studija rada prouava i analizira svaki rad i odvijanje cijelog proizvodnog procesa i na osnovu tog prouavanja i analize predlae mjere za poboljanje postojeeg naina rada i odreivanje ispravnog vremena izrade. Operativna priprema procesa proizvodnje bavi se planiranjem aktivnosti u pripremi i proizvodnji da bi se izvrio predvieni plan proizvodnje. Ona planira i lansira pripremu i nabavku sirovina materijala i alata za odreeni plan proizvodnje. Pored toga, priprema potrebnu radnu dokumentaciju, otklanja zastoje i ekanja u proizvodnji, prati i evidentira izvrenje operativnih planova proizvodnje. Proces proizvodnje i tehnoloki proces Pod proizvodnim procesom podrazumijeva se cjelokupna aktivnost ljudi i maina na preradi i obradi sirovina i poluproizvoda u gotov proizvod. Ovaj se proces sastoji od: rada na proizvodnim radnim mjestima, kontrole na kontrolnim radnim mjestima, unutranjeg transporta, uskladitenja materijala, alata, gotovih proizvoda itd., odravanja sredstava za rad, zatite radnika na radu, snabdijevanja proizvodnje sirovinama, materijalom, vodom itd. i neminovnih gubitaka u proizvodnom procesu zbog raznih uzroka.

Projektovati proizvodni proces znai projektovati sve faze rada, i to u smislu potrebnog vremena, materijala, opreme, radnika, graevinskog prostora, energije, vode i sirovina itd. Proces proizvodnje moe se podijeliti na: a) proizvodnju sirovina, b) proizvodnju dijelova i c) montau. Dio proizvodnog procesa, koji se obavlja na proizvodnim radnim mjestima, naziva se tehnolokim procesom ili postupkom. To je onaj dio procesa proizvodnje kroz koji prolazi materijal na putu od sirovine do gotovog proizvoda kada mu mijenjamo oblik, dimenzije, mehanike, fizike i hemijske osobine tj. to je skup svih obrada na predmetu obrade koje se izvode odreenim sredstvima za rad na odreenom prostoru i uz odreene reime obrade. U pojedinanoj proizvodnji, a takoer i maloserijskoj, proizvodni proces sastavljen je od vie tehnolokih procesa, to zavisi od broja proizvoda koji se izrauje u isto vrijeme u proizvodnom procesu. Kod velikoserijske i masovne proizvodnje, proizvodni proces se moe izjednaiti sa

6

tehnolokim procesom ukoliko se na proizvodnim radnim mjestima proizvodi samo jedan ili nekoliko slinih proizvoda. Najvei dio tehnolokog procesa se obavlja na mainama alatkama kada se vri obrada poluproizvoda u gotove proizvode. Osnovni problem svakog tehnolokog procesa je kako i na koji nain postii zahtijevani kvalitet proizvoda, a da trokovi proizvodnje budu minimalni. Svaki tehnoloki proces izrade jednog proizvoda dijeli se na cikluse proizvodnje, postupke i radne operacije. Pod ciklusom proizvodnje podrazumijeva se vremenski interval u kome se odvija proces proizvodnje. On se sastoji od: tehnolokog vremena, tj. vremena neposredne proizvodnje, vremena unutranjeg transporta, vremena tehnoloke kontrole i vremena neizbjenih gubitaka koji prate proizvodni proces.

Postupak rada objedinjuje vie istih ili raznovrsnih operacija koje ine jednu cjelinu, a odnose se na izradu dijela proizvoda ili na sklapanje podsklopa, sklopa ili cijelog proizvoda. Postupci rada se dijele na postupke izrade i postupke montae. Operacija je dio postupka rada koji se obavlja na jednom radnom mjestu u kome se vre fizikalne, hemijske i strukturalne promjene na predmetu rada. To su, na primjer, zagrijavanje za plastinu deformaciju, uzduna obrada skidanjem strugotine, jedna provlaka na valjakom stanu, drobljenje rude u aglomeraciji, pranje eerne repe prije sjeenja, bojenje namjetaja itd.. Moe biti operacija izrade i operacija montae. Operacija je jedini dogaaj tehnolokog i proizvodnog procesa u kojem se zaista stvara nova vrijednost. Ostali dogaaji ovih procesa su samo pomoni dogaaji i predstavljaju izraz nemoi nauke i tehnologije da ih eliminie boljim sredstvima za rad i boljim meusobnim povezivanjem. Tehnoloki proces ne moe da postoji zasebno nego samo u okviru proizvodnog procesa kao njegov dio. Svaki rad ima svoju tehnologiju odnosno tehnoloki proces. Tehnoloki procesi se mogu klasifikovati po razliitim kriterijima, od kojih se najvie koriste podjela prema: a) prema karakteru izlaza na procese za: dobijanje nekih poetnih materijala (na primjer livenog gvoa, elika, drvenih oblica, nafte itd) i preoblikovanje poetnih materijala u neke gotove proizvode;-

b) prema karakteru predmeta obrade na procese za: -

preradu materije, proizvodnju energije i prerada informacije;

c) prema primjenjenoj vrsti energije i karakteristikama procesa na: mehanike (obrada skidanjem strugotina, kovanje, valjanje, mljevenje, drobljenje, prosijavanje), - toplotne kod kojih se vre promjene djelovanjem toplote (topljenje, kondenzovanje, suenje, ekstrakcija itd.); - toplotno - mehaniki tehnoloki procesi dovode do oblikovanja istovremenim djelovanjem mehanikog i toplotnog dejstva (livenje pod pritiskom, kovanje, valjanje itd.), - hemijske, bioloke, fiziko-hemijske i fiziko-bioloko-hemijske procese koji su manje prisutni u industrijama metalskog kompleksa;7

d) prema stepenu mehanizacije i automatizacije upotrebljenih sredstava za rad na: rune procese (montaa uglavnom), - mehanizovane, - automatizovane i - razne kombinacije prethodnih vrsta.-

Nivo tehnologije tehnolokih procesa Stanje tehnologije i tehnolokih procesa u mainskoj proizvodnji je veoma heterogeno i razliitog tehnolokog nivoa, zavisno od proizvodnje, procesa obrade, vrste proizvoda, te prisutnosti proizvoda na meunarodnom tritu, gdje vladaju trino priznate norme kvaliteta, cijene i rokova isporuke.

Kod projektiranja tehnolokih procesa postoji stalna potreba da se proces inovira, unaprijedi i podigne na vii tehnoloki nivo. To je mogue postii primjenom kriterija i metoda revitalizacije procesa ili implementacijom novih tehnologija. Maksimalni tehnoloki skok efikasnosti postie se primjenom nove tehnologije u odnosu na postojeu. Tehnoloki skok revitalizirane tehnologije neto je manji, jer se revitalizacijom neproduktivna tehnologija ne moe dovesti na tehnoloki nivo nove tehnologije. Ipak revitalizirana tehnologija daje drugu - uspjeniju sliku tehno-ekonomskog stanja proizvodnje. Primjenom revitalizacije utemeljene na znanju ili implementacijom nove tehnologije smanjuje se vrijeme rada po jedinici proizvoda, odnosno poveava se potrebno vrijeme za pripremu proizvodnje. Takoer, manja je potronja materijala i energije, krae vrijeme izrade i bolji kvalitet proizvoda. Primjenom novih metoda u konstruiranju (CAD), projektiranju tehnologije (CAPP), programiranju i upravljanju procesom izrade (CAM) ili jo bolje njihovim integriranjem (CAD/CAPP/CAM) mogue je izlazne parametre proizvoda, trokove pripreme i izrade, kvalitet proizvoda, dizajn, vrijeme pripreme proizvodnje, dovesti na nivo optimalnosti. Eksplicitni pokazatelj tehnoloke razvijenosti nacionalne ekonomije jest tehnoloka sloenost proizvoda i tehnoloki nivo tehnologije. Tehnologije vieg tehnolokog nivoa imaju vee ukupne trokove (vee investicije u proizvodnu opremu) u odnosu na konvencionalne tehnologije (obradni sistemi jeftiniji). Meutim, novim tehnologijama se ostvaruje daleko vei prihod, tako da je i dobit znatno vea u odnosu na konvencionalne tehnologije.

8

Slika. Rezultati ulaganja (trokovi, prihodi, dobit) u proizvodne tehnologije razliitog stepena tehnoloke sloenosti

Dakako, navedeni pokazatelji vae za proizvod odgovarajue tehniko - tehnoloke sloenosti proizveden prikazanim tehnologijama. Razvoj obradnih sistema sa visokim stepenom automatizacije (specijalne, automatske linije, CNC obradni sistemi, fleksibilni obradni sistemi) postavio je nove i sloenije zahtjeve pred tehnoloku pripremu proizvodnje. To se ogleda u tome to su nove tehnologije istakle potrebu breg uvoenja automatizacije u projektiranju tehnolokih procesa i proizvoda. Osnovno obiljeje modernih obradnih sistema je znatno smanjenje utroka koliine direktnog ivog rada, jer se veliki dio pomonih zahvata izvodi automatski i unaprijed programirano. Tako je razvojem obradnih sistema od pojave revolver tokarilice s klasinim upravljanjem, pa sve do primjene numerikih, odnosno kompjuterski upravljanih obradnih sistema udio ivog rada u odnosu m ukupni rad stalno smanjivan, da bi danas u savremeno organiziranoj proizvodnji bio sveden na minimum. Dakle, sve manji utroak direktnog ivog rada govori o nivou automatizacije proizvodnje, te zamjene ivog rada radom automata i robota. Sa smanjenjem direktnog ivog rada raste proizvodnost obradnih sistema i produktivnost po jednom radniku (slika 1.11), to je rezultat boljeg vremenskog iskoritenja obradnih sistema (slika 1.12).

Slika 1.12. Vremensko iskoritenje obradnih sistema razliitog nivoa automatizacije

9

Znaaj projektiranja tehnolokog procesa Projektirani tehnoloki proces je skup teorijsko - naunih znanja i praktinih iskustava usmjerenih na definiranje slijeda, postupaka i reima procesa obrade s ciljem pretvaranja niih upotrebnih vrijednosti pripremka u vie kvalitetne vrijednosti gotovog proizvoda. Tehnoloki proces jednako je vaan pri projektiranju novog proizvoda kao i pri usavravanju ili revitalizaciji postojeeg. Pri tome vai opte saznanje da nijedno tehniko - tehnoloko rjeenje nije toliko danas dobro da ve sutra ne moe biti jo i bolje. Dakle, jednom projektirano tehnoloko rjeenje nije zauvijek konano, jer je tehnoloki proces dio jednog ireg i kompleksnijeg dinamikog sistema koji je podloan neprekidnom i intenzivnom razvoju utemeljenom na sveukupnom tehniko - tehnolokom progresu u svijetu. Kako postoji neprekidna potreba da se projektiraju novi proizvodi ili da se usavravaju postojei, to postoji i nunost da se projektiraju novi i po mogunosti moderni tehnoloki procesi. Pri tome treba postaviti zahtjev da novo projektirani tehnoloki proces mora biti trenutno najbolje mogue tehnoloko rjeenje ili da tehniko - tehnoloko rjeenje bude znatno kvalitetnije od ve postojeeg. Projektirani tehnoloki proces ima aplikativni znaaj s velikim i dalekosenim posljedicama na produktivnost i ekonominost proizvodnje, to direktno utie na profitabilnost, plasman i dalji razvoj proizvoda. Zbog toga, ako projektirani tehnoloki proces nije odgovarajueg tehnolokog nivoa taj nedostatak nije mogue otkloniti drugim dodatnim proizvodnim, ekonomskim ili

10

organizacijskim zahvatima. Ovo je posebno vano kod savremenih tehnolokih procesa, gdje je sve manji uticaj neposrednih operatera u proizvodnji, a sve vei uticaj programera procesa proizvodnje. Pri projektiranju i razvoju modernih tehnolokih procesa treba imati u vidu znatno krai raspoloivi vremenski period za razvoj novih proizvoda i tehnologije. Viestruko je skraeno vrijeme od ideje do primjene i plasmana na trite, to prikazuje istorijski razvoj nekih proizvoda dat na slici 2.1.

Dakle, kvalitetno postavljeni tehnoloki proces je osnovni temelj kvalitetne i profitabilne proizvodnje i glavno polazite organizacije i ekonomije proizvodnje, kvaliteta proizvoda, rokova isporuke i trine uspjenosti. Ciljevi projektovanja tehnolokog procesa Ciljevi projektovanja tehnolokog procesa mogu biti: uvoenje novog proizvoda u program postojeeg proizvodnog sistema. Ovo je stalan cilj kod pojedinane i maloserijske proizvodnje; - projektovanje u cilju racionalizacije postojee proizvodnje. Ovo je razvojni cilj proizvodnih sistema sa viim tipovima proizvodnje i u domenu je najee organizacijskih jedinica razvoja; - projektovanje u cilju izgradnje novih proizvodnih sistema.-

U realizaciji ovih ciljeva postoje razlike u: ogranienjima koja postoje u projektovanju koja se smanjuju prema gornjoj hijerarhiji (redoslijedu), - frekvenciji realizacije koja opada prema gornjem redoslijedu i - broju i detaljnosti raspoloivih informacija koji opadaju prema gornjem redoslijedu.-

Zadaci projektovanja tehnolokog procesa Projektovanje tehnolokog procesa ini iroki skup raznovrsnih aktivnosti koje se

11

po metodama izvrenja i redoslijedu mogu grupisati u slijedee podskupove odnosno faze: -

-

analiza proizvoda, izbor poetnog oblika - pripremka, izbor tehnolokih baza (za mehanike i toplotno -mehanike procese) utvrivanje tipa proizvodnje, definisanje vrste i redoslijeda operacija, definisanje vrste i redoslijeda kontrole, izbor maina i postrojenja za izvravanje operacija i kontrola, izbor alata, pribora, pristroja i pomagala, odreivanje vremena potrebnog za izvravanje operacija i kontrole, odreivanje potrebnog profila izvrilaca i formiranje tehnoloke dokumentacije. prijem i podeavanje maine, predaja probnog komada kontroli, predaja izradaka, predaja dokumentacije, predaja specijalnih alata, prijem i zamjena standardnih alata i potronog materijala, raspremanje i ienje maine, alata i pribora na radnom mjestu. stavljanje pripremka na mainu, podeavanje pripremka, stezanje pripremka, podeavanje maine, obrada, zaustavljanje maine, mjerenje i kontrola, otputanje i skidanje izratka sa maine.

Za izvravanje svakog od ovih zadataka vae odreeni principi i metodologija rada. -

Tipizirani zahvati izrade su: -

-

Obradni, tehnoloki i proizvodni procesi U obradnom procesu izvodi se transformacija materijala pripremka, energije i informacija u gotov proizvod (izradak), u okruenju obradnog sistema. Dakle, u obradnom procesu dolazi do promjene jedne ili vie osobina, npr. geometrijskog oblika, i/ili hemijskog sastava, strukture materijala, mehanikih osobina i slino. Tehnoloki proces je dio proizvodnog procesa. Tehnoloki proces obuhvata propisani redoslijed postupaka obrade koje treba izvesti da bi se dobio geometrijski oblik zadanih dimenzija, tanosti, kvaliteta obrade i drugih osobina. Tehnoloki procesi mogu biti jednostavni i sloeni. Jednostavni procesi pretvaraju pripremak u proizvod u hodovima koji se odvijaju odreenim i propisanim redoslijedom. Sloeni tehnoloki procesi se izvode sa vie rednih ili paralelnih zahvata, koji mogu biti diferencirani i/ili koncentrirani. Kada se u jednom zahvatu istovremeno nalazi vie alata, ija se vremena obrade preklapaju ili slijede govori se o simultanim procesima obrade (automati, specijalne maine, automatske linije i si.).

12

Slika 2.4. Model tehnolokog procesa obrade

Tehnoloki proces izvodi se n vie operacija, pri emu se u svakoj operaciji izvodi odgovarajua transformacija postojeeg stanja obratka u novo stanje (slika 2.4.).

Proizvodni proces se odvija u proizvodnom sistemu (slika 2.5.). Svoje postojanje proizvodni sistem opravdava izvravanjem proizvodnog procesa. Proizvodni proces obuhvata sve radnje tokom izrade nekog proizvoda: glavne i pomone operacije i zahvate, kontrolu kvaliteta, zastoje ili ekanja tokom izrade, meuoperacijski transport obratka - materijala, meuoperacijska kontrola, povrinska zatita, montaa i skladitenje. Prema tome, cilj proizvodnog procesa je proizvodnja definiranog proizvoda uz zahtijevani kvalitet, vrijeme izrade i najnie mogue trokove. Osnovni sistemi projektiranja tehnolokih procesa obrade Individualni tehnoloki procesi (ITP) se projektiraju i primjenjuju za obradu jednog odreenog proizvoda - izratka, uzimajui u obzir veliinu serije, raspoloivu proizvodnu opremu i

13

zahtjeve odreene crteom. Grupni tehnoloki procesi (GTP) se projektiraju za formiranu grupu tehnoloki slinih izradaka. Da bi se po grupnom tehnolokom procesu mogli obraditi svi dijelovi iz grupe, GTP mora obuhvatiti sve operacije i zahvate pomou kojih e biti obraene sve povrine dijelova iz grupe. Zbog toga se pri projektiranju GTP projektiranje izvodi za kompleksni dio, koji je reprezentant grupe i ujedno najsloeniji dio grupe. Tipski tehnoloki procesi (TTP) projektiraju se za tipove izradaka, bitno vee slinosti nego GTP, jedinstvenih konstrukcijskih i tehnolokih obiljeja. Dakle osnovna osobina TTP je jedinstvo tehnolokog procesa pri obradi svakog dijela istog tipa. Do tipova dijelova se dolazi na osnovu kriterija da dijelovi istog tipa moraju imati iste obrade i njihov redoslijed, odnosno iste operacije i zahvate procesa obrade. Na osnovu navedenog moe se zakljuiti da isti tip sainjavaju dijelovi istog geometrijskog oblika i datog opsega dimenzija, dok su razlike male i odnose se na materijal, tanost obrade i slino. Prema tehnolokom nivou tehnoloki procesi mogu biti konvencionalni (klasini) i nekonvencionalni (CNC, ACC, NC), a realiziraju se proizvodnim sistemima koji mogu biti kruti (obino konvencionalni), ili fleksibilni (obino CNC i FMS), ili kombinirani. Osnovna struktura tehnolokog procesa i utjecajni faktori Kod projektiranja tehnolokog procesa obrade polazi se od strukture, koja je obino standardna za svaki tip obrade. Najee su razlike mogue po pitanju irine razrade tehnolokog procesa, tj. da li se proces obrade projektira za individualne, tipske ili grupne tehnoloke procese, odnosno da li se radi o procesu obrade za konvencionalne ili nekonvencionalne obradne sisteme. Razvojem i primjenom novih informatikih tehnologija CAD/CAPP/CAM uslijedila je odgovarajua promjena strukture tehnolokog procesa. Podaci koje tehnolog upisuje u tehnoloku dokumentaciju moraju biti detaljno obraeni i prikazani u obliku programa prema kojem upravljaka jedinica upravlja obradnim sistemom. Struktura tehnolokog procesa moe biti data u skraenom obliku, npr. definirani samo nazivi operacija ili detaljno odreena do najmanjih zahvata - mikrozahvata. Koja e od ove dvije granine strukture biti primijenjena zavisi od vrste proizvodne opreme, stepena automatizacije, veliine serije, sloenosti proizvoda i zahtijevane tanosti. Kod pojedinane i maloserijske konvencionalne proizvodnje operatoru, koji upravlja obino univerzalnom mainom biti e preputen izbor najveeg broja elemenata obrade (faze i zahvati) od stezanja obratka, izbora faza i zahvata i njihovog redoslijeda, izbora pomonih sredstava - alata do reima obrade (brzina rezanja, posmak, dubina, broj prolaza, itd.). Kod potpuno automatiziranog obradnog sistema, bez obzira na tehniki nivo upravljanja (mehaniki, hidraulini, elektrini, numeriki, kompjuterski) neophodno je tano i detaljno definirati sve zahvate, faze i operacije, alate i reime obrade. Koliina proizvoda utie na stepen razrade procesa, i to s porastom koliine detaljnija je razrada, odnosno za malokoliinsku proizvodnju primjenjuje se najmanje detaljizirana razrada procesa. Dakako, ima izuzetaka, posebno kada su u pitanju NC i CNC obradni sistemi gdje je razrada procesa detaljna. Zbog svega navedenog dobro je strukturu tehnolokog procesa posebno promatrati za konvencionalne, odnosno za numeriki upravljene maine, jer postoji velika razlika u nivou razrade procesa i metodu ispisa i prenosa geometrijskih, kinematskih i tehnolokih informacija. Ove su razlike rezultat naina upravljanja obradnim sistemima, tako je kod prvih obradnih

14

sistema upravljaka jedinica mehanika ili elektro-hidraulina ili ovjek-operater, dok je kod drugih kompjutersko (CNC) upravljanje. Struktura tehnolokog procesa za konvencionalne i CNC upravljane obradne sisteme prikazana je na slici 2.6, gdje razrada poinje analizom konstrukcije proizvoda, a zavrava formiranjem tehnoloke dokumentacije. Struktura tehnolokog procesa obrade zavisi od niza utjecajnih faktora, koji vie ili manje utiu na sadraj procesa, tehnoloki nivo razrade, redoslijed operacija i zahvata, produktivnost i ekonominost procesa, itd. Svi utjecajni faktori mogu se prikazati u est grupa: 1. Faktori zavisni od vrste i tipa obrade: tip obrade: tokarenje, glodanje, buenje, bruenje, izvlaenje, istiskivanje itd. vrsta obrade: gruba, zavrna (fina).

2.

Faktori zavisni od obradne maine:

3.

vrsta maine: univerzalna, automat (jednovreteni, vievreteni), obradni centar, itd., vrsta automatizacije: automatska, poluatomatska, fleksibilna, vrsta upravljanja: klasina, CNC, ACC, itd., kinematske osobine: brzina obrtanja, posmak, snaga maine, tanost i preciznost obrade, veliina i krutost maine, vrijeme pripreme maine, vrijednost norma sata rada.

Faktori zavisni od alata: vrsta i geometrijski oblik alata, vrsta materijala alata (brzorezni elik, tvrdi metal, keramika), hemijski sastav i struktura materijala alata, fizikalne osobine alata (tvrdoa, postojanost, itd.), tip alata (jedna otrica, vie otrica itd.), izmjena alata (runa, poluatomatizirana, automatizirana), podeavanje alata (na maini, izvan maine), cijena alata.

4.

Faktori zavisni od izratka i pripremka:

5.

vrsta materijala izratka, sloenost izratka (geometrijski oblik, dimenzije, povrine obrade, tanost obrade), geometrijski oblik i dimenzije izratka, tolerancije oblika i poloaja, povrinska hrapavost, stanje pripremka (oblik, dimenzije, vrsta, teina), fizikalno - hemijske osobine materijala, stanje materijala i povrinske kore pripremka. parametri reima obrade, vrsta sredstva za podmazivanje i hlaenje, stabilnost i krutost obratka,

Faktori uslova obrade:

15

nain stezanja obratka. 6. Faktori zavisni od vrste proizvodnje i sloenosti obrade: tip proizvodnje (pojedinana, serijska, masovna), koliina proizvoda (10, 50, 100, 1000 kom.), sloenost obrade (jednokomponentne i viekomponentne obrade, glodanje tokarenje - buenje ili hladno istiskivanje - tokarenje -termika obrada - bruenje sastavljanje itd.).

Stepen detaljnosti projektovanja tehnolokih procesa Stepen detaljnosti projektovanja tehnolokog procesa se iskazuje preko broja informacija i njihove definisanosti u projektu, odnosno izlaznim dokumentima projektovanja. Moe da bude razliit od naznaka faza tehnolokog procesa i dimenzija osnovnih parametara iskazanih za itav radni nalog (sklop), do definisanih pokreta u izvoenju procesa rada (instruktani list). Svaki od ovih stepena detaljnosti projektovanja ima svoje efekte i cijenu projektovanja iji odnos treba da bude optimalan (maksimalan). Stepen detaljnosti projektovanja tehnolokog progesa zavisi od: vrste projekta tehnolokog procesa odnosno namjene projekta. Kod projekta koji se pojavljuju u investicijskom procesu stepen detaljnosti raste to je projekat blie realizaciji, odnosno od idejnog do glavnog projekta, o tipa proizvodnje gdje detaljnost i preciznost raste sa tipom proizvodnje, o stalnost proizvodnje gdje detaljnost raste to je stalnost proizvodnog programa vea io

16

o

nivoa strunosti izvrilaca gdje stepen detaljnosti opada to je strunost via.

Podloge za projektovanje tehnolokog procesa Sastav podloga za projektovanje tehnolokih procesa zavisi od cilja projektovanja. Ako se radi o projektovanju novog proizvodnog sistema onda ove podloge treba da sadre: -

proizvodni program, obim proizvodnje, dokumentaciju proizvoda (sklopni i radioniki crtei) i rezultate analize proizvoda sa stanovita stepena obuhvatnosti izrade.

Ako se radi o rekonstrukciji i modernizaciji proizvodnog sistema onda uz gornje podloge treba dodati: pregled maina i postrojenja postojeih sa karakteristikama i pregled alata, pribora, pristroja i pomagala postojeih.

Isto vrijedi i za uvoenje novog proizvoda u postojei proizvodni sistem gdje se dodaju jo i

17

podloge: -

-

katalozi materijala koji se mogu nabaviti na tritu, katalozi standardnih i tipskih alata, pribora, pristroja i pomagala koji se mogu nabaviti na tritu, normativi vremena, materijala, energije i drugih resursa, razliiti prirunici o reimima rada, uslovima i propisima, sistematizovani pregledi realizovanih istih ili slinih tehnolokih procesa sa upisanim uoenim nedostacima.

to je iri skup ovih podloga to e projektovanje moi da bude detaljnije, tanije i produktivnije. Uoava se potreba stvaranja banaka podataka o parametrima tehnolokih procesa.

18

OSNOVNI TIPOVI PROIZVODNJE PROIZVODNJEVidovi proizvodnje

i

KLASIFIKACIJA TIPOVA

Pod vidom proizvodnje podrazumijevaju se organizaciono-tehnike karakteristike proizvodnog procesa. Efikasnu organizaciju industrijske proizvodnje mogue je postii prelaskom na proizvodnju uskog asortimana proizvoda u velikim koliinama i uskom specijalizacijom proizvodnog procesa. Proizvodnja velikog broja slinih proizvoda omoguava uvoenje lananog sistema rada. U industrijskim organizacijama proizvodnja se moe podijeliti na: pojedinanu proizvodnju, serijsku proizvodnju i masovnu proizvodnju.

Osnovne karakteristike pojedinane proizvodnje su irok asortiman proizvoda koji se izrauju u malim koliinama. Proizvodi se ne pojavljuju i razlikuju se prema konstrukciji i tehnologiji izrade. Kupci naruuju proizvode i svaki postavlja svoje, uslove u pogledu konstrukcije i kvaliteta. Ovakav nain proizvodnje zahtijeva primjenu, univerzalne tehnoloke opreme, standardne alate, a za ostvarivanje ovakvog vida proizvodnje potrebna je visokokvalifikovana i univerzalna radna snaga. Proizvodnju prate esti prekidi, planiranje se vri na osnovu iskustva od oka, iskoritenje kapaciteta je slabo, a trokovi proizvodnje su vrlo visoki. Tehnoloki postupak za pojedinanu proizvodnju je jednostavan i razraen grubo, operacije nisu ralanjene jer su vezane za univerzalne maine, primjenjuju se univerzalni alati i pribori, a trokovi pripreme su visoki. Ovakav nain proizvodnje treba izbjegavati i teiti ka serijskoj i masovnoj proizvodnji. Serijska proizvodnja je takav vid proizvodnje u kojoj se izrauje odreeni broj proizvoda u seriji. Proizvodi, izraeni u serijama, imaju isti oblik, dimenzije, masu i od istog su materijala. Osnovne karakteristike ove proizvodnje su: -

-

-

priprema rada se izvodi za cijelu seriju, tehnoloki postupak se radi za seriju, radna snaga je kvalifikovana i polikvalifikovana, primjenjuje se specijalizovana, a takoer i univerzalna tehnoloka oprema, podjela rada je razraena, bolje se koriste kapaciteti, razraeni su normativi materijala, alata i vremena i izrade i trokovi su mnogo manji nego kod pojedinane proizvodnje.

Serijska proizvodnja moe biti maloserijska i srednjeserijska. Maloserijska proizvodnja je bliska pojedinanoj proizvodnji i odlikuje se velikim brojem tipova (serija proizvoda), a malim brojem komada. Srednjeserijska proizvodnja je bliska masovnoj proizvodnji i odlikuje se malim brojem tipova (serija) proizvoda sa velikim brojem komada. Tehnoloki postupak za serijsku proizvodnju je razraen detaljnije, obuhvaen je vei broj faktora koji ima uticaj na tehnoloki proces. Osnovne karakteristike masovne proizvodnje su uzak asortiman proizvoda koji se izrauju u velikim koliinama. Masovna proizvodnja zahtijeva uvoenje automatizacije i mehanizacije u proizvodni proces. Tehnoloki proces se odvija najee po lananom sistemu koji zahtijeva taan redoslijed operacija od jednog do drugog radnog mjesta sa odreenim ritmom rada. Izrada svakog dijela je do detalja razraena, tok operacije je odreen prostorno i vremenski. Vrijeme trajanja operacije je vezano za radni takt jer postoji stroga zavisnost izmeu uzastopnih radnih operacija. U19

masovnoj proizvodnji radna mjesta imaju stalne operacije, podjela rada je detaljna, iskoritenje kapaciteta je maksimalno, radna mjesta i tehnoloka oprema su specijalizirani, a radna snaga je jeftina i nie kvalifikacije. Masovna proizvodnja se odlikuje niskim trokovima proizvodnje i visokom produktivnou. Planiranje proizvodnje, kontrola proizvodnog procesa, kontrola kvaliteta je jednostavna i ne zahtijeva vei broj reijskog osoblja. Za ovu proizvodnju je bitno osigurati trite i sirovinsku bazu.

20

Odreivanje tipa proizvodnje Tip proizvodnje je znaajan uticajan faktor na izbor rjeenja u tehnolokom procesu i nivo njegove razrade. Kao mjera na osnovu koje se moe zakljuiti o kojem tipu se radi moe se uzeti koeficijent serijnosti iskazan relacijom:

gdje je: tii - vrijeme i-te operacije i R - ritam proizvodnje

uz: Kk - koristan kapacitet i qj - koliina proizvodnje za odreeni vremenski period.

Ako se poznaje veliina Kser moe se odrediti tip proizvodnje po slijedeim kriterijumima: Kser R - radi se o velikoserijskoj proizvodnji

Kser =1 ili tii = R znai da se radi o masovnoj proizvodnji neprekidnog tipa s tim da na mjestima duih operacija moraju biti uvedena dva ili vie radnih mjesta.

21

KLASINA I NOVA PROIZVODNA FILOZOFIJAKarakteristike svjetskog trita u dananjim uslovima su dominacija zahtjeva kupaca i globalizacija trita, to ima za posljedicu viestruko poveanje konkurencije. Vie nije problem proizvesti proizvod ve ga prodati. Kao posljedica ovakvoga stanja dolazi do prihvaanja tzv. marketing koncepcije poslovanja koja podrazumijeva prilagoavanje proizvoaa potrebama potroaa, kako bi se na tritu uspostavio najbolji odnos izmeu njih i ostvarili najbolji rezultati. Da bi se u tome uspjelo neophodno je odgovoriti zahtjevima trita u duem nizu godina, a sve u uslovima kada trite kontinuirano postavlja sve sloenije zahtjeve u pogledu produktivnosti, kvaliteta i brzine osvajanja novih proizvoda. Rastua globalizacija trita i pristup veeg broja zemalja svjetskom tritu, kao i stalno ubrzanje tehnikog napretka, zahtijevaju od firmi poveanu fleksibilnost pri oblikovanju proizvoda i/ili usluga. Za dugorono odravanje njihovih konkurentskih sposobnosti kao i osiguranje inovacionih mogunosti, industrija zahtijeva nove, proirene prilagodljive metode i postupke za poboljanje, prije svega, procesa razvoja proizvoda.Kupac u sreditu interesa Transparentni odnosi kupacdobavlja E-bussines Kratki ivotni vijek proizvoda Razvoj za budue potrebe kupca FLEKSIBILNA TRANJA

-

Fleksibilnost proizvodnje Smanjenje vremena pripreme i obrade Nii proizvodni trokovi CA..(CAD, CAM, CAP, CAPP, CAMI,...) FTS, CIM JIM, MRP Promjene prema zahtjevima za kapacitetom

-

Fleksibilnost organizacije Virtualna organizacija ISO,..., TQM, TPM KAIZEN "Outsourcing" Brzo prihvaanje novih metoda i strategija

-

-

Fleksibilnost kadrova Znanje o znanju Znanje za rjeavanje a ne samorjeavanje Brzo mijenjanje vjetina i sposobnosti Intelektualni kapital Promjena strukture radnog vremena Kontinuirano obrazovanje

-

ZNANJE

I INVE NT IVNOST

GLOB ALIZACIJA Poveanje drutvenih odnosa diljem svijeta koji povezuju udaljena podruja tako da lokalne dogaaje oblikuju dogaaji koji se odvijaju kilometrima daleko. A. Giddens

Slika 1.1. Organizacijske i tehnoloke promjene u strukturi proizvodnje

Novi uslovi poslovanja na globalnom tritu okarakterizirani su: pojavom potpuno novih proizvoda na tritu, razvojem postojeih proizvoda, poveanjem kvaliteta i pouzdanosti proizvoda, boljom usklaenosti kvaliteta i cijene sa funkcijom proizvoda, razvojem dizajna i ergonomije, velikim uticajem mode, velikom konkurencijom, smanjenjem cijena proizvoda, te kratkim i tano utvrenim rokom isporuke (just-in-time) doveli su do toga da raniji elementi konkurentske sposobnosti , prema Adam Smith-u, koji su se ogledali kroz jeftine faktore proizvodnje (jeftin rad, jeftin kapital, jeftina energija, jeftin transport i jeftino koritenje infrastrukture) danas budu, sasvim izmijenjeni (Poter, 1997.):

22

stalno inoviranje proizvoda i procesa te poboljanje organizacije, upravljanja i kvaliteta; jaka konkurencija na domaem tritu; visokozahtjevna domaa potronja; visokorazvijeni domai dobavljai i kooperanti. U odnosu na znanje niti jedna zemlja, niti jedna industrija, firma ili pojedinac, nemaju prirodnu prednost: prednosti su u elji za uenjem, inventivnosti pojedinca, sposobnosti menadera da motiviraju, poveavaju i iskoriste individualno znanje. Znanje i inventivnost zaposlenika koji se nazivaju zajednikim imenom intelektualni kapital, postali su najvea vrijednost jedne firme. Kao to se da primijetiti novo trino okruenje rezultiralo je i stvaranjem nove, savremene proizvodne filozofije iji su osnovni principi: 1. Nije problem proizvesti ve prodati. Meutim, veliki je problem proizvesti: kvalitetno, brzo i uz to nie cijene. 2. Konkurencija se pobjeuje "orujem": kvalitet, cijena, rok.Kvalitet

Rok

Cijena

Slika 1.2. Elementi konkurentnosti proizvoda

3. I u trenutku najveih poslovnih rezultata postojeeg programa proizvodnje treba imati jasno koncipiran novi program proizvodnje.D

*** *** Novi program

T [god]

Slika 1.3. Razvoj novog proizvodnog programa

4.

Plan nije nita, a planiranje je sve.

5. U proizvodnji se samo na proizvodnim radnim mjestima stvara nova vrijednost, sve ostalo je troak. 6. Kontrolu kvaliteta ne treba razvijati ve je svoditi na najmanju moguu mjeru.

D PC TR

D=PC-TR PC=TR+D

Slika 1.4. Filozofija uspjeha

23

7. 8.

Procese i tokove vremenski i koliinski dobro isplanirati, da se odvijaju tano na vrijeme ( just-in-time). U organiziranom ponaanju treba slijediti netrokovni princip, odnosno princip stalnog sniavanja trokova. Trokovni princip, odnosno princip stalnog priznavanja trokova onakvih kakvi jesu preko cijene proizvoda treba eliminirati.

9. Ne treba proizvoditi ni velike ni male serije, ve optimalne. 10. Radnike ne treba otputati ve motivirati, a otputati samo one koje nije mogue motivirati. 11. Kvaliteta proizvoda se moe poveati samo poveanjem kvaliteta organiziranja, odnosno nivoa organiziranosti. 12. Ako su: ideja, brza odluka i rizik osnovne odrednice glavnog menadera, onda su: adekvatan uvid u postojee stanje, brza i tana identifikacija uzroka poremeaja i efikasna organizacija korekcije postojeeg ka eljenom stanju osnovne odrednice menadera u proizvodnji. 13. Potovati svaku ideju, a provoditi-realizirati samo dobre. 14. Dobri kadrovi mogu nadomjestiti lo plan, ali nikakav plan ne moe nadomjestiti loe kadrove.Trite

Nova

4 20%

16 5%

Veliki rizik

Postojea

1 50%Mali rizik Postojea

8 33%

Visoki trokovi menadmenta

Vjerojatnoa uspjeha na tritu

Nova

Tehnologija

Slika 1.5. Uspjeh i rizik proizvoda na tritu

24

KLASIFIKACIJA TEHNOLOKIH PROCESA I TEHNOLOGIJE OBRADEU optem sluaju, tehnoloki procesi zahtijevaju primjenu vie tehnologija, od kojih su najpoznatije:-

Livenje; Zavarivanje; Obrada plastinim deformisanjem; Obrada rezanjem; Elektroerozivna obrada, Obrada laserom; Termika obrada.

Osim ovih tehnologija koje su poznate i kao osnovne, u tehnolokim procesima izrade proizvoda koriste se i druge, uslovno nazvane pomone tehnologije:-

Doterivanje; Ispravljanje; Balansiranje; Odmaivanje; Oznaavanje; Kontrola; Pakovanje itd.

Podjela proizvodnih tehnologija Prema DIN 8580 izvrena je podjela na est glavnih grupa i to s obzirom na: stvaranje oblika izmjenu oblika (forme) izmjenu svojstava materijala

Podjela se izvodi na est sljedeih grupa: Primarno oblikovanje je postupak proizvodnje nekog vrstog tijela (obratka ili izratka) iz materijala proizvoljnog oblika putem stvrdnjavanja zajednikog, npr. klasino livenje, livenje pod pritiskom itd. Deformisanje je tehnoloki postupak plastine izmjene oblika vrstog tijela uz zadravanje iste mase i ojaavanje kompaktnosti (neprekidnosti) obratka. Razdvajanje je postupak izmjene oblika iz sirovine, polufabrikata ili pripremka, uz redukciju (umanjenje) zapremine obratka tokom obrade npr. rezanje, sjeenje, probijenje itd. Spajanje je tehnoloki postupak trajnog povezivanja dva ili vie elemenata u novu cijelinu, npr. zavarivanje, lijepljenje, itd. Zatita je nanoenje trajnog zatitnog sloja na materijal, npr. laka, keramike, itd. Izmjena svojstava materijala je postupak promjene karakteristika nekog postojeeg materijala npr. arenje, sinterovanje, kaljenje, itd.

25

26

27

28

29

30

31

32

33

NIVO TEHNOLOGIJE I SLOENOST PROIZVODAProizvod Proizvod je sredinja taka svake proizvodnje. Kvalitetan i jeftin proizvod je osnova razvitka svake proizvodne firme i garancija njenog opstanka zbog ega se dizajnu proizvoda posveuje posebna panja. Na globalnom tritu samo neznatan broj firmi ima tu privilegiju da doivljava male promjene svojih proizvoda, dok je velika veina firmi suoena sa stalnim i estim izmjenama svojih proizvoda. Moderni menadment je razvio vie naina promatranja uvoenja novih proizvoda: trino povlaenje, tehnoloko guranje i meu funkcionalni pristup. Trino povlaenje. Prema ovome nainu, trebalo bi proizvoditi ono to se na tritu moe prodati. U tome sluaju nove proizvode odreuje trite, s vrlo malo obzira prema postojeoj tehnologiji i proizvodnim procesima. Zahtjevi kupaca su primarna osnova za uvoenje novog proizvoda. Tipovi novih proizvoda se odreuju na temelju potreba trita, odnosno zahtjeva kupaca, a potom se izrauju. Tehnoloko guranje. Prema ovome pristupu, trebalo bi prodavati ono to se moe proizvesti. To znai da bi novi proizvodi proizali iz proizvodne tehnologije s malo obzira prema tritu to implicira da je na marketingu zadatak da iznae trite i proda izraene proizvode. U tome sluaju trebalo bi agresivnim istraivanjem i razvojem organizirati proizvodnu proizvoda koji bi imali znatnu prednost na tritu. Meufunkcionalni pristup. Kod ovoga pristupa uvoenje novog proizvoda nije ni trino povlaenje, ni tehnoloko guranje, ve je odreeno koordiniranim aktivnostima izmeu funkcija. Rezultat tih aktivnosti trebali bi biti proizvodi koji se mogu proizvesti i prodati tehnologijom koja moe ostvariti najbolje prednosti.

[nj]

Prihod, trokovi

Iznos za pokrivanje prethodnih trokova

Prihod

Dobitak

Prethodni trokovi

TrokoviPrelomna taka

0Prethodni trokovi

Vrijeme

Planiranje proizvoda

Razvoj, konstruisa., priprema proizvodnj.

Voenje marketinga

Porast

Konstant.

Stagnacija

Opadanje

ivotni tok proizvoda na tritu Proizvodnja 1.6. Uspjeh firme i razvoj proizvoda

Definiranje Slika proizvoda

Razvoj proizvoda kao proces obuhvata sve aktivnosti vezane za dobivanje i obradu informacija o izradi, koritenju i reciklai jednoga proizvoda, a njemu kao funkciji firme pripadaju parcijalna podruja istraivanja i predrazvoja, kao i sopstveni razvoj i konstruiranje, ispitivanje i proraun. Kao izrazito timska aktivnost razvoj proizvoda namee i probleme34

zajednikoga rada, procesa miljenja, ergonomije, itd. Ve ranije je navedeno da uslijed pritiska konkurencije centralni znaaj pri razvoju proizvoda ima trougao: cijena-kvalitetavrijeme. Ova tri aspekta s druge strane uslovljavaju traenje kompromisa izmeu njih, a u istoj ravni spram znaaja kod procesa razvoja proizvoda je i fleksibilnost, odnosno spremnost za brzo reagiranje na zahtjeve trita. Bez obzira na razliite pristupe koji se koriste za razvoj novog proizvoda, redoslijed osnovnih faza u tom procesu u uglavnom je slian. Openito se moe rei da pri razvoju novi proizvod prolazi kroz sljedee faze: stvaranje ideja, izbor ideje o proizvodu, prethodno oblikovanje proizvoda , izrada prototipa, testiranje i oblikovanje konanog dizajna proizvoda, pri emu je potrebno napomenuti da oblikovanje novog proizvoda ne ide u postupnom slijedu od poetka do kraja, nego se neki koraci mogu preskoiti, a neki ponoviti i po vie puta.1.

2.

3.

4.

5. 6.

Stvaranje ideje - Ideja se javlja u ovjeku kao rezultat njegove stvaralake imaginacije ili je proizvod-rezultat ovjekovog akumuliranog znanja o sadanjim ili viziji buduih potreba trita. Same ideje proizlaze sa trita (izvode se iz potreba kupca) ili iz tehnologije (potiu od raspoloive ili nove tehnologije). Izbor ideje o proizvodu - Cilj je identificiranje najbolje ideje iz skupa ponuenih ideja. Pri samom izboru, koji obino predstavlja timski rad, potrebno je prikupiti mnogo informacija o kupcima (sadanji i potencijalni kupci novog proizvoda, kvalitetu proizvoda koji kupac oekuje, primjedbama kupaca na trenutne aktualne proizvode,), o konkurenciji (informacije o domaim i stranim firmama koje proizvode proizvode sline namjene, informacije date kroz kataloge, prospekte, informacije o obimu proizvodnje, informacije o procjeni potreba trita, ...). Prethodno oblikovanje proizvoda - Ova faza se odnosi na izbor najboljeg dizajna proizvoda na temelju prihvaene ideje o novom proizvodu. Nakon to se dizajn proizvod razvije i odobri prilazi se izradi prototipa, jednog ili vie njih za potrebe daljnjih ispitivanja. Izrada prototipa - Pri izradi prototip moe poprimiti vie razliitih oblika, a sve u cilju iznalaenja to boljeg rjeenja i pribliavanja eljenom dizajnu (izgledu konanog proizvoda). Ako je potrebno, prototip se moe tokom izrade i modificirati kako bi to bolje zadovoljio potrebe kupca. Testiranje - Vre se razliita ispitivanja prototipa u cilju zadovoljenja eljenih osobina (mehanike, termike, optike, ). Oblikovanje konanog dizajna proizvoda - u ovoj fazi se radi specifikacija proizvoda i crtei. Na temelju provedenih testiranja prototipa moe se prii nekim izmjenama u zavrnom dizajnu. Nakon toga pristupa se kompletiranju proizvodnih specifikacija kako bi proizvodnja mogla da krene.

Oblikovanje proizvoda je prvi korak i osnovno polazite u projektiranju tehnolokih procesa obrade. Konstrukcija proizvoda je temelj od kuda polaze sve tehno-ekonomske karakteristike proizvodnje (tehnologija, kvalitet, tehnologinosti, trokovi, proizvodnost, cijena, perspektivnost - trina podobnost). Dobra i tehnologina konstrukcija proizvoda olakava primjenu savremene tehnologije, nie trokove izrade i uspjeniji plasman. Zbog toga, dobro oblikovan proizvod mora zadovoljiti kriterije: tehnologinosti, kvalitete, proizvodnosti, ekonominosti, funkcionalnost i estetinosti, normativnosti, eksploatabilnosti, sigurnosti, ekologinosti, reciklinosti, ergonominosti i trinosti. Trokovi proizvodnje se mogu minimizirati primjenom optimalne tehnologije obrade, minimalnim utrokom energije i materijala, dobrom tehnolokom organizacijom procesa izrade, proizvodnjom bez karta, itd. Trinost proizvoda se postie cijenom, kvalitetom i rokom isporuke proizvoda.35

Metode oblikovanja i razvoj proizvoda Zadnjih godina su razvijene nove strategije oblikovanja i razvoja proizvoda vezane za znatno skraenje vremena razvoja, veu konkurentnost na tritu, poveane zahtjeve kupaca, to je rezultiralo primjeni novih metoda inenjerskog oblikovanja proizvoda. Do sada je razvijeno vie metoda, kao to su:-

konstruiranje s obzirom na izradu (DFM - Design for Manufacturing), konstruiranje s obzirom na montau (DFA - Design for Assembly), konstruiranje s obzirom na izradu i montau (DFMA- Design for Manufacturing and Assemblv), konstruiranje s obzirom na analizu potencijalnih greaka i posljedica (FMEA Failure Mode and Effect Analvsis), nova strategija razvoja proizvoda (New Strategies in Development of Products) ili simultano projektiranje proizvoda (Simultaneus Engineering).

Svaka od navedenih metoda ima osnovni cilj smanjiti vrijeme oblikovanja i razvoja, postii vii nivo savrenstva proizvoda, koristei pri tome sva raspoloiva nauno - struna, informatika i ekspertna znanja (slika 3.1.).

Geometrijske i tehnoloke podloge Geometrijske informacije dobivene pomou crtea izratka ili CAD sistema su podloge za projektiranje putanje kretanja alata, odnosno za skidanje vika materijala u procesu obrade. U obradnom procesu alat se kree po programiranim segmentima ovisno o vrsti obradnog sistema (konvencionalni ili CNC) i geometriji izratka. Prema tome, geometrijska podloga za projektiranje tehnolokog procesa obrade odreena je konturom izratka i koordinatama - mjerama, kako bi se u procesu obrade dobio izradak definiran crteom (slika 3.6).

36

Tehnoloke podloge pri projektiranju tehnolokog procesa odreene su tehnolokim parametrima koji definiraju obradni proces. Tehnoloki parametri ovise o vrsti procesa obrade (struganje, plastina obrada, termika obrada, itd.), vrsti obradnog sistema i materijalu obratka, tako za obradu skidanjem strugotine su: -

-

definiranje pripremka i njegove geometrije, definiranje reima obrade (brzina, posmak, dubina), nain i broj stezanja obratka (baziranje i stezanje), broj prolaza pri obradi (gruba i fina obrada), kvalitet obraene povrine (odreen crteom), sistematizacija alata (redoslijed izmjene alata), izbor obradnog sistema (konvencionalni ili nekonvencionalni).

37

TEHNOLOKA ANALIZA PROIZVODASistem analize proizvoda Bez obzira o kakvom se tehnolokom nivou projektiranog procesa obrade radi potrebno je postupak projektiranja zapoeti analizom konstruktivne dokumentacije proizvoda, odnosno izratka. Kod konvencionalnih tehnolokih procesa obrade iz crtea proizvoda se dobivaju prve vane informacije o geometriji, dimenzijama, vrsti materijala, propisanoj tanosti i funkciji proizvoda. Kod nekonvencionalnih tehnolokih procesa obrade crte proizvoda je izlaz iz CAD sistema i ako se radi o integriranom CAD/CAM sistemu to su istovremeno ulazni podaci za programiranje CAM sistema upravljanja radom obradnog sistema. Analiza konstruktivno-tehnoloke dokumentacije Analizom crtea ne utvruje se samo tehniko - konstruktivna tanost crtea (standardi, format, numeracija i slino) ve i tehnoloka ispravnost crtea proizvoda. Nekontrolisani crtei upueni u proizvodnju dovode do vrlo velikih zastoja i gubitaka, jer dolazi do mnogobrojnih naknadnih upita, korektura i dopunjavanja crtea, za koje vrijeme vrlo skupi proizvodni kapaciteti stoje neiskoriteni, a iji je krajnji rezultat tada neekonomina proizvodnja. Stoga je potrebno izmjene i dopune pravovremeno unositi u crtee kako bi se izbjegli nepotrebni gubici u proizvodnji. Mogue su: -

-

funkcionalne izmjene, izmjene vezane za sastavljanje, izmjene dijelova ili grupa dijelova, izmjene tehnologije, izmjene dimenzija i opisa, izmjene radi poboljanja uslovljene radnim iskustvom, izmjene dokumentacije.

Isto tako nainjene izmjene treba podvri kontroli kako bi se izbjeglo da umjesto dobrih dobijemo loe izmjene. U tom smislu treba ispitati: -

stvarne potrebe za izmjenama, kako e se izmjene na crteu jednog dijela odraziti na izmjene na crteima drugih dijelova, kako e izmjene uticati na funkciju proizvoda, te montau sastavnih dijelova, da li e izmjene umanjiti projektovane funkcije proizvoda, kako e se izmjene odraziti na tehnologiju obrade, alate, ureaje i proizvodna sredstva, da li e izmjene uticati na izmjene materijala, stanja zaliha i slino, kakav e biti uticaj izmjena na trokove obrade i cijenu proizvoda, uticaj izmjena na vremenske normative, posebno na rok isporuke proizvoda.

Kada se ima u vidu da e se svi nabrojani mogui uticaji izmjena odraziti na cijenu proizvoda, onda se moe kazati da problem smanjenja cijene kotanja nije mogue posmatrati odvojeno od konstrukcionih i tehnolokih rjeenja. Zapravo, ako su ova rjeenja optimalna, moe se oekivati nia cijena proizvoda, a

38

to je mogue ostvariti kada se konstruktori i tehnolozi ne zatvaraju u uzak krug "tehnikih problema", ve se interesuju za cijenu i strukturu trokova. Kod modernih tehnolokih procesa ovi su poslovi integrirani. Konstruktivna analiza crtea Konstrukcija proizvoda je prava i polazna osnova za projektovanje tehnolokog procesa. Da bi ispravno projektovao tehnoloki proces, tehnolog, na prvom mjestu, mora poznavati funkciju i namjenu proizvoda. Do ovih saznanja on dolazi prouavanjem ema, tehnolokih podataka, opisa, namjene, sklopnih i radionikih crtea. Pored toga, tehnolog ima stalnu saradnju sa konstruktorom, a ova saradnja zapoinje jo u fazi izrade projektne i konstrukcione dokumentacije. Cilj ove saradnje je da se tehnolog na vrijeme upozna sa svim elementima novog proizvoda. U toku ove saradnje, tehnolog esto daje konstruktoru niz korisnih savjeta u pogledu konstrukcije s gledita tehnologije izrade. Konstruktor vodi rauna na prvom mjestu da projektuje i konstruie proizvod koji e biti tehniki ispravan i funkcionalan. Malo vodi rauna o mogunostima izrade o konkretnim uslovima proizvodnje. Jasno je, da se ista funkcija i tehnika ispravnost moe ostvariti i drugim rjeenjima koja se, sa gledita tehnologije izrade, povoljnija. Konani cilj konstruktora i tehnologa je dobijanje proizvoda koji je tehniki ispravan i funkcionalan, a jeftin proizvod i konkurentan na tritu slinih proizvoda. Za proizvod, koji ispunjava navedene uslove, kae se da je tehnologiniji. Pregled crtea u pogledu konstruktivne tanosti je prva etapa u konstruktivno tehnolokoj analizi crtea. Greke koje se u ovoj fazi rada uoe treba odmah otkloniti kako bi kod tehnoloke analize dati crtei u potpunosti odgovarali tehnikim noramtivima i standardima. Analizom konstruktivne tanosti treba obuhvatiti slijedee:-

-

-

Provjeriti da li je crte tako jasan da se moe itati bez zastoja kako u procesu proizvodnje ne bi smo prouzrokovali zastoje traei dopunska obavjetenja. Analizirati da li se svi potrebni elementi vide na crteu, da li je dovoljan broj presjeka, da li su date sve kote za izradu, da li je crte ispravno kotiran, da li su date tolerancije, da li su znakovi za kvalitet obrade jasni i dovoljni. Da li su data dozvoljena odstupanja od pravilnog geometrijskog oblika i dozvoljena odstupanja meusobnih odnosa povrina. Da li e konstruktivne baze moi posluiti i kao tehnoloke kako bi greka obrade bila manja. Da li dati konstruktivni mjerni nizovi odgovaraju zahtijevanom stepenu tanosti. Da li postoji mogunost da se neke povrine ne obrauju ili obrauju uz pojednostavljenje oblika, a da zadovolje propisanu namjenu. Da li je upotrijebljeni materijal propisano oznaen i da li odgovara. Da li je predviena termika obrada, povrinska zatita, i ako jeste, da li odgovara. opti pregled crtea, pregled propisanog materijala, pregled kota, pregled dozvoljenih odstupanja i znakova obrade i39

Analizu radionikog crtea obavljati sljedeim redom:

pregled s obzirom na mogunost ugradnje. Optim pregledom utvruje da li je dio nacrtan u skladu sa pravilima tehnikog crtanja, da li ima dovoljno projekcija i presjeka na osnovu kojih se moe stvoriti jasna slika kako predmet izgleda. Pored toga, utvruje se da li su sve oznake jasne, da li ima sastavnicu, da li je izabrana pogodna standardna razmjena, te da li ima dopunskih oznaka. Pregled materijala je znaajan jer on ima znatnog uticaja na trokove izrade. Pravilnim izborom materijala olakat emo izbor polaznog sirovog materijala za proizvodnju. Takoer, mora se provjeriti da li je konstruktivni oblik u skladu sa nainom dobivanja poluproizvoda. Pregledom kota utvrujemo da li postoji dovoljan broj kota koje definiu geometrijski oblik, da li je izvreno ispravno kotiranje i jesu li sve kote dovoljno jasne. Osim toga, se provjerava da li je konstruktor izabrao pogodne konstrukcione baze, ima li nepotrebnih kota i kota koje se ne mogu mjeriti. Pregledom dozvoljenih odstupanja i znakova obrade tehnolog provjerava da li su na svim mjestima, gdje je to potrebno s obzirom na funkciju dijela, propisana dozvoljena odstupanja, da li su ona prestroga i da li treba propisivati nova dozvoljena odstupanja da bi ostvario zahtijevani kvalitet i dozvoljena odstupanja. Provjerava znakove obrade i utvruje da li su sve povrine snabdjevene odgovarajuim znakovima obrade, te da li su ti znakovi u saglasnosti sa propisanim dozvoljenim odstupanjem dimenzija. Na kraju analize tehnolog provjerava konstruktivni oblik s obzirom na mogunost ugradnje. Za ovu analizu mora imati sklopni crte. Analizirajui radioniki crte, tehnolog vodi pribiljeke i sve sporne momente rjeava zajedno sa konstruktorom. Samo saradnjom svih koji su angaovani na projektovanju i konstruisanju, kao i tehnologa koji projektuju tehnoloki postupak, moe se dati tehnologina konstrukcija. Tehnoloka analiza crtea Kada tehnolog dobije konstruktivni crte, treba analizirati: upotrebna svojstava proizvoda, mogunosti izrade i mogunost sastavljanja proizvoda. Dakle, prije razrade tehnolokog procesa potrebno je analizirati tehnologinost date konstrukcije proizvoda. Za konstrukciju kaemo da je tehnologina ako zahtjeva manje vrijeme izrade, jeftiniju opremu i materijal, manju koliinu opreme i materijala, jednostavnije operacije, krae vrijeme pripreme proizvodnje itd. Poto ne postoji apsolutno taan metod odreivanja nivoa tehnologinosti primjenjuje se metoda komparacije slinih proizvoda ili konstrukcija. Poto je konstukcioni crte prva podloga prilikom projektiranja tehnolokog procesa, to treba najprije obaviti analizu tehnologinost proizvoda, a zatim analizu tehnologinosti dijelova iz kojih je proizvod sastavljen. Analiza tehnologinosti proizvoda sastoji se u analizi pokazatelja tehnologinosti, kao to su: 1. Pokazatelj ponavljanja kp=np/n np - broj dijelova u novoj konstrukciji, koji se ponavlja iz prethodne konstrukcije, n - ukupan broj dijelova u novoj konstrukciji.

40

2. Pokazatelj standardizacije: ks=ns/n ns - broj standardiziranih dijelova u novoj konstrukciji. 3. Pokazatelj unifikacije: ku=nu/n nu - broj unificiranih dijelova u novoj konstrukciji. 4. Pokazatelj normalizacije: kn=nn/n nn - broj normaliziranih dijelova u novoj konstrukciji. 5. Pokazatelj usvojenosti: ku=n0/(n-ns) n0 - broj (koliina) osvojenih dijelova, 6. Pokazatelj jednoobraznosti dimenzija: kj=nj/n nj - broj jednoobraznih veliina (mjera), kao to su tipizirane mjere, navoji, prenici i slino, n - ukupan broj mjera koje posjeduje proizvod ili dio. 7. Pokazatelj razuenosti ili kompaktnosti: kr=Vg/Vs Vg - zapremina proizvoda koju ine gabitarne dimenzije, Vs - stvarna zapremina proizvoda. 8. Pokazatelj tanosti: kr=nv/n nv - broj dijelova u grupi sa veim stepenom tanosti, n - ukupan broj dijelova. 9. Teoretski pokazatelj iskoritenja materijala: ki1=G/Gk G - ista teina izraenog dijela (konstruktivna teina), Gk - kalkulativna teina materijala dijelova. 10. Stvarni pokazatelj iskoritenja materijala: ki2=G/Gs Gs - teina sirovog materijala 11. Pokazatelj odnosa sirove i kalkulativne teine: ki3=Gs/Gk 12. Pokazatelj iskoritenja materijala cijelog proizvoda (sklopa)

41

13. Pokazatelj racionalnog izbora materijala 14. Pokazatelj uea odlivaka 15. Pokazatelj uea otkovaka: 16. Pokazatelj uea mainske obrade u ukupnoj obradi: 17. Pokazatelj uea runog rada u ukupnoj obradi: 18. Pokazatelj pripreme za obradu. Prilikom ispitivanja pogodnosti proizvoda za izradu u uslovima automatske proizvodnje treba ispitati: -

-

-

-

stepen sloenosti obrade, mogunost pojednostavljenja oblika radi postizanja tehnologine konstrukcije, mogunost unifikacije novog proizvoda sa proizvodima koji se nalaze ili su se ranije nalazili u proizvodnom programu, mogunost unifikacije pojedinih povrina obrade na novom proizvodu i mogunost usaglaavanja sa prethodno proizvedenim proizvodima (slika 3.7), mogunost postizanja zahtijevanog stepena tanosti obrade u uslovima visoke automatizacije, potrebni dodaci za obradu, mogunost primjene optimalnog oblika pripremka, mogunost brzog stezanja, mogue pojave greaka u obradnom procesu, mogunost koncentracije operacija i zahvata, mogunosti sinhronizacije vremena rezanja, mogunost primjene optimalnih reima obrade, mogunost postavljanja sloenih operacija na poetak obradnog procesa.

Za jednu konstrukciju moe se rei da je tehnologina ako izrada traje kratko vrijeme, a za proizvodnju koristimo jeftinu i malu koliinu tehnoloke opreme sa kojom rukuje radna snaga sa niom kvalifikacijom. Pored ovih osnovnih faktora, ija tehnologinost ima utjecaj i koliina i vrsta materijala koju treba ugraditi u konstrukciju, jednostavnost operacija, mali broj operacija, kraa priprema proizvodnje itd.

Slika 3.7. Primjer unifikacije elemenata izratka

42

Ako proizvod u pogledu upotrebnih svojstava izraenih preko odgovarajuih pokazatelja zadovoljava date kriterije, tada nisu potrebne izmjene konstrukcije proizvoda, ve se pristupa analizi proizvoda u pogledu mogunosti izrade. Ukoliko ne se moe komparirati novi sa slinim proizvodom, jer takav moda ne postoji, tada analizu treba izvriti na bazi vie varijantnih rjeenja. Tada za jedno varijantno rjeenje kae se da je tehnologinije u odnosu na drugo ako ima nie trokove izrade uz isti konani kvalitet proizvoda ili na osnovu prethodno definiranih kriterija odreuje se koja je konstrukcija tehnologinija. Konstrukcije, koje se nemaju sa ime usporediti, analiziraju se na sljedei nain: analiza konstrukcije proizvoda u cjelini i analiza detalja.

Sloene konstrukcije se sastoje od veeg broja dijelova i sklopova koji osiguravaju ispravnu funkciju proizvoda. Jasno je, da e tehnologinost tog proizvoda zavisiti od tehnologinosti izrade svakog dijela kao i njihove montae u gotov proizvod. Zbog toga, analiza konstrukcije proizvoda se u cjelini svodi na analizu pojedinanih dijelova. Konstrukcija se ralanjuje na sastavne dijelove i svrstavaju se u grupe prema sljedeim kriterijima:

grupe dijelova prema osvojenosti, grupe dijelova prema propisanim materijalima, grupe dijelova prema sloenosti za izradu grupe dijelova prema zahtijevanom kvalitetu i grupa dijelova prema mogunosti ugradnje.

Kod analize konstrukcije proizvoda prema osvojenosti, tehnolog utvruje u kojoj mjeri je konstruktor koristio standardne dijelove koji su propisani odgovarajuim standardima ili internim fabrikim standardima. Dijelovi koji su standardizovani po meunarodnim npr. ISO mogu se nabaviti na tritu znatno jeftinije nego da te dijelove sami proizvodimo. Dijelovi koji su obuhvaeni internim fabrikim standardima su dijelovi koje je fabrika osvojila i za koje ima razraene i provjerene tehnoloke procese izrade, nabavljene alate i opremu. Takvi dijelovi su jeftiniji u poreenju sa novim i slinim dijelovima. Konstrukcije koje su sastavljene od veeg broja standardnih dijelova su ispravno rijeene sa gledita tehnologije izrade. Analizirajui konstrukciju prema propisanim materijalima za izradu pojedinih dijelova, tehnolog sve dijelove svrstava u grupe srodnih materijala sa priblino istim cijenama (npr. grupe ugljeninih elika, grupe legiranih elik itd.). Tehnoloki je dobro rijeena konstrukcija koja koristi jeftinije domae materijale u odnosu na konstrukcije koje i uvozne materijale. Pri analizi konstrukcije prema sloenosti dijelova za izradu, dijelove svrstavamo u pet klasa, i to:

prva klasa: jednostavni dijelovi koje izraujemo jednostavnim i jeftinim postupcima izrade kao to su dijelovi koje dobijamo savijanjem, isijecanjem, dubokim izvlaenjem itd.; druga klasa: dijelovi rotacionog oblika koji se mogu izraivati visokoproduktivnom metodom obrade kao to su osovinice, osovine, ahure, stepenasta vratila itd.; trea klasa: dijelovi plosnatog oblika koji se ne mogu izraivati visokoproduktivnim metodama kao to su klizai, ploe, klinovi itd.; etvrta klasa: dijelovi specijalnog oblika za koje moramo imati i specijalnu tehnoloku opremu kao to su sve vrste zupanika, lananici, koljenasta vratila, bregaste osovine itd.; peta klasa: dijelovi sloenog oblika na kojima treba izvesti velik broj raznovrsnih

43

operacija kao to su razne vrste kuita itd. Redoslijed klasa je dat prema sloenosti za izradu i moe se zakljuiti da su konstrukcije, koje imaju vei broj dijelova prve i druge klase dobro tehnoloki rijeene, dok su konstrukcije, koje imaju vei broj dijelova tree, etvrte i pete klase, loe rijeene, s gledita tehnologije izrade. Analiza konstrukcije prema zahtijevanom kvalitetu izrade se izvodi na taj nain da svi dijelovi svrstaju u grupe sa istim dozvoljenim odstupanjima dimenzija. Ako konstrukcija ima vie dijelova sa stroijim dozvoljenim odstupanjima, utroiti e se vie vremena za izradu pa je konstrukcija tehnoloki loije rijeena. Kod analize konstrukcije prema mogunosti ugradnje, utvruje se da li je konstrukcija ispravno rijeena sa gledita montae, tj. da li je montaa jednostavna, runa ili mainska, da li e biti potrebnih dotjerivanja i doraivanja pojedinih dijelova pri montai itd. Osim toga, utvruje se da li je konstrukciju mogue rastaviti na vie zasebnih sklopova koji se mogu montirati, ispitati i samo ispravni ugraditi u novi proizvod. Konstrukcije, koje imaju vei broj takvih sklopova i kod kojih ima malo operacija dotjerivanja i prilagoavanja, su tehnoloki dobro rijeene. Analizirajui konstrukciju, tehnolog vodi pribiljeke i nastoji da u suradnji sa konstruktorom dobije bolju konstrukciju koja e biti tehnoloki lake izvodljiva. Nakon zavrene analize konstrukcije proizvoda u cjelini, te eventualnih izmjena konstrukcije, tehnolog pristupa analizi svakog dijela. Za analizu dijelova koriste se radioniki crtei. Pored radionikih crtea koriste se sklopni crtei u koje ti dijelovi ulaze. Samo u sklopu moe se ocijeniti funkciju dijela i ocijeniti koje zahtjeve treba ispuniti pri izradi,te da li postoji mogunost da neke od povrina ostavi neobraene, a da to nee smetati funkciji i montai. Analiza dijelova je potrebna da bi se stekao uvid u skup zahtjeva kojima svaki dio konstrukcije treba udovoljiti. Bolje reeno, da bi proizvod bio tehnologian, potrebno je ostvariti tehnologinost svakog dijela koji ulazi u sastav proizvoda. Pokazatelji tehnologinosti proizvoda primjenjuju se i prilikom ispitivanja tehnologinosti dijelova. Treba naglasiti da analiza proizvoda na bazi datih parametara nije nimalo laka i jednostavna. Naprotiv, to je dosta kompleksan i odgovoran zadatak, gdje e se pravi odgovor dobiti tek nakon detaljne razrade svih nabrojanih pokazatelja. Konana verifikacija tehnolokih karakteristika izradaka obavie se u obradnom procesu. Da bi se analiza tehnologinosti dijela mogla izvesti, potrebno je izvriti slijedee:1. 2. 3.

Kontrolirati crtee dijelova u pogledu tehniko konstruktivne ispravnosti. Kontrolirati konfiguraciju dijela u pogledu mogunosti izrade, Kontrolirati propisani materijal u pogledu: kvaliteta materijala, uticaja materijala na cijenu izrade, stanja materijala (aren, normaliziran, kaljen) i oblika materijala (vuen, valjan, otkovak). Kontrolisati nominalne dimenzije, tolerancije i znakove obrade po pitanju: ispravnosti i sveobuhvatnosti datih kota, vrijednosti tolerancija i njihove nunosti s obzirom na funkciju datog dijela, znakova obrade i usklaenosti sa datim tolerancijama, kontrole mjernih nizova (nominalne mjere i tolerantnih polja).

4.

44

OBLIKOVANJE PROIZVODA SEKVENCIJALNO I SIMULATANOSimultano projektiranje proizvoda Potreba da se novi proizvodi razvijaju u to kraem vremenu, te da budu kvalitetni, a trokovi to nii dovela je do razvoja simultanog - paralelnog (istovremenog) projektiranja u kojem se simultano integriraju konstrukcioni, tehnoloki, ekonomski i drugi zahtjevi. Prema tome, nova strategija razvoja proizvoda poiva na dva kljuna zahtjeva: istovremeno inenjerstvo i brz razvoj proizvoda. Istovremeno inenjerstvo oznaava prelazak sa dosadanjeg konvencionalnog tj. sekvencionalnog, iterativnog, tradicionalnog razvoja proizvoda na istovremeno - simultano, ili neprekidno to znatno skrauje vrijeme razvoja (slika 3.2.). Brzi razvoj podrazumijeva razvoj modela proizvoda direktno iz CAD podataka.

Poetak serijske proizvodnje SRP

Poetak serijske proizvodnje KRP

Vrijeme

Slika 3.2. Konvencionalni i brzi razvoj proizvoda

Primjena CAD znaajno utie na osiguranje kvaliteta, vrijeme oblikovanja i izbor optimalnog oblika proizvoda. CAD - sistem se mora implementirati u proces oblikovanja proizvoda, ne samo zbog oblikovanja, ve i zbog planiranja tehnologije, pripreme procesa obrade, kontrole kvaliteta i izrade proizvoda (slika 3.3.). Za primjenu CAD - sistema neophodno je formirati grupe podataka o buduem proizvodu, kao to su: klasifikacijski broj, podaci za identifikaciju, tehnoloki podaci i podaci za grafiko modeliranje (slika 3.4.). Prikaz na slici 3.3 pokazuje da je CAD i sistem razvoja proizvoda teko odvojiti od same proizvodnje, jer su CAD podloge bitne za planiranje procesa obrade (CAP), kontrolu kvaliteta (CAQ) upravljanje obradnim sistemom - izradom (CAM), te za planiranje proizvodnje (PPS). U proizvodnom procesu treba uoiti mjesta gdje se mogu ostvariti prednosti primjene raunara. Primjenom integriranog CAD/CAM poboljava se kvalitet proizvoda, snienje cijena kotanja, skrauje vrijeme izrade proizvoda, poveava se proizvodnja itd. CAD sistem omoguuje laku izradu tehnike dokumentacije, kao i izradu do najmanjih detalja. Na temelju ovih podataka i raspoloivih podataka u CAD - sistemu formiraju se etiri grupe podataka:

Administrativne baze podataka: arhivi dokumenata s crteima, sastavnicama i45

listama dijelova. Tehnoloke baze podataka: tehnoloki standardi, podaci o materijalu, podaci o tehnolokoj opremi, preporuke i si. Proizvodne baze podataka: podaci o proizvodu, identifikacioni i klasifikacioni broj, opisni podaci, geometrijski, topoloki i dimenzioni podaci. Programske baze podataka: promjenljivi podaci bitni za obradu proizvoda.

Primjenom CAD - sistema u procesu konstruiranja i razvoja proizvoda poveava se broj varijantnih rjeenja, brzina izrade i tanost konstrukcije. Tok konstruiranja uz primjenu raunara prikazanje na slici 3.5.

46

TEHNOLOKI MJERNI NIZOVITehnoloki mjerni nizovi Pri projektiranju tehnolokog procesa izrade potrebno je analizirati crte izratka po pitanju ispravnosti postavljenih mjera. Postoji niz mjera na crteu izratka, kod pojedinih operacija obrade, kontrole i montae. lanovi niza su obino meusobno zavisni, tako da promjena vrijednosti jednog lana utie na promjenu vrijednosti ostalih lanova mjernog niza (slika 2.7).

Slika 2.7. Tehnoloki mjerni niz

Da bi se mjerni niz mogao analizirati potrebno je da bude zatvoren u okviru odreene konture (slika 2.7b.). Meusobna zavisnost lanova niza i njihovih tolerancija je osnovno svojstvo mjernih nizova, na kome se temelje svi prorauni i analize. Mjerni nizovi mogu biti: konstrukcijski, tehnoloki, montani i kontrolni. Tehnoloki mjerni nizovi kod procesa obrade su u cilju postizanja odgovarajue tanosti i oblika izratka. Metode rjeavanja mjernih nizova Postoji niz metoda rjeavanja mjernih nizova kao:

47

-

metoda apsolutne zamjenljivosti, metoda nepotpune zamjenljivosti, metoda grupne zamjenljivosti, metoda podeavanja i metoda reguliranja.

Pri rjeavanju mjernih nizova koriste se slijedee oznake: A - nominalna vrijednost zavrnog lana, Ag - gornja granina vrijednost zavrnog lana, Ad - donja granina vrijednost zavrnog lana, = T - tolerancija zavrnog lana, Ai - nominalna vrijednost i-tog sastavnog uveavajueg ili umanjujueg lana, Agi - gornja granina vrijednost i-tog uveavajueg ili umanjujueg sastavnog lana, Adi - donja granina vrijednost i-tog uveavajueg ili umanjujueg sastavnog lana, n - broj uveavajuih sastavnih lanova, m - ukupan broj lanova u mjernom nizu ukljuujui i zavrni lan. Metoda apsolutne zamjenljivosti Apsolutna zamjenljivost propisana tanost zavrnog lana postie bez prethodnog podeavanja, izbora, promjene vrijednosti jednog ili vie sastavnih lanova u mjernom nizu. Primjenom ove metode postie se apsolutna zamjenljivost dijelova i sklopova. Zavrni lan mjernog niza:i=ni=l

m-1n+1

A = Ai - Ai , , odnosno gornja granina vrijednost zavrnog lana:n 1 m-1 n+l

A g = Agi - Adi

, ili donja granina vrijednost zavrnog lana:n m-1 n+1

A d =

Adi - Agii

Postoje tolerancija neke mjere: T i = i = A g i - A di in

= A g - A d , to je:m-1 1 n+1

=, ili

n

Agi - Adi - ( Adi - Agi ),1 n+1

m-1

T = = 1 + 2 + 3 + ... + m-1 Dakle, tolerancija zavrnog lana linijskog mjernog niza jednaka je zbiru tolerancija svih sastavnih lanova toga niza. Korespondentna granina odstupanja imaju oblik:n m-1

48

g = d =

gi - di1 n+l n 1 m-1 n+l

di - gi

Odreivanje nepoznatih tolerancija sastavnih lanova mjernog niza esto se u tehnikim proraunima koristi teorija mjernih nizova za odreivanje tolerancije i greke sastavnih lanova, na osnovu date tolerancije ili greke zavrnog lana mjernog niza. Kako je u ovom sluaju broj nepoznatih vei od broja jednadbi to nije mogue dobiti jednoznano rjeenje, bez prethodnog uvoenja dopunskih uslova. Postoje tri osnovna naina rjeenja ovog problema. a) Metoda jednakog uticaja Ako se pretpostavi jednak utjecaj svih sastavnih lanova na toleranciju ili greku zavrnog lana mjernog niza bit e:

1 = 1 = 1 = 1 = 1 =...= m-1 = sKako je:m-1

=

i = (m-1) s1

, to je: S = /(m-1), gdje je: S - srednja vrijednost tolerancija sastavnih lanova mjernog niza. b) Metoda jednake tonosti c) Metoda prethodnog izbora tolerancije Primjeri izraunavanja tehnolokih mjera niza Tehnoloki mjerni nizovi se primjenjuju: kod odreivanja dimenzija obratka po operacijama, izraunavanja parcijalne i ukupne greke obrade, reguliranja obradnog sistema, prorauna dodataka za obradu, odreivanja tehnolokih mjera kada se tehnoloke i konstruktivne baze ne poklapaju, itd. Pri projektiranju tehnolokog procesa esto se ne postiu poklapanja tehnolokih i konstruktivnih baza, zbog ega se javlja greka baziranja. Obzirom da su tehnoloke i konstruktivne mjere i tolerancije meusobno povezane, to je vrlo lako uspostaviti matematiku vezu koja e u procesu obrade osigurati propisani nivo tanosti konstruktivnih mjera i tolerancija i pored toga to nije postignuto jedinstvo baza. Veza se obino definira primjenom metoda apsolutne ili nepotpune zamjenljivosti. Kod rjeavanja tehnolokih mjernih nizova potrebno je voditi rauna o izboru zavrnog lana, jer ukoliko se odabere neodgovarajui zavrni lan i to tako da se prethodno izaberu tolerancije ostalih sastavnih lanova, osim k-tog. Ako je ovako izraunata tolerancija k-tog lana neprihvatljiva po veliini i poloaju, tada treba prethodno izabrane tolerancije smanjiti uz uslov da to dozvoljavaju realni uslovi prakse (tehnoloki, konstrukcijski). Izbor zavrnog lana ovisi i o redu izvoenja tehnologije obrade. Da bi to uoili prikazat e se na nekoliko primjera izbora zavrnog lana mjernog niza i postupak prorauna tehnolokih mjera na osnovu konstruktivnih.

49

Primjer 2.1. Za dati obradak na slici 2.8, sa trolanim mjernim nizom potrebno je analizirati tehnoloke mjere za tri naina obrade te odrediti toleranciju zavrnog lana.

Prvi nain (slika 2.8.b). Predmet se obrauje na mjeru B, a zatim se poprenom obradom ela 1 postie mjera C ime se automatski postie mjera A. Mjera A je zavrni lan tehnolokog niza od tri lana, pa je: A = B+C, kao to se vidi u nizu nema umanjujuih lanova, tako daje

= B + C.Ako su u crteu unesene tolerancije A i B za mjere A i B, tada e mjera C biti tehnoloka, tako daje: C = A-B Ili, C = A - B ime se postie propisani nivo tanosti konstruktivnih mjera A i B. Drugi nain (slika 2.8 c). Prvo se obrauje poprenim struganjem elo 2, tako da se postie mjera A, nakon ega slijedi obrada na mjeru B ime se automatski postie mjera C. Mjera C je sada zavrni lan, pa je: C=A-B , Cg = Ag - Bd, C d = A d - B g , Poto je:

c = Cg - Cd = Ag - Bd - (Ad - Bg), A = Ag - Ad, B = Bg - Bd, to je tolerancija zavrnog lana:

c = A + B.Trei nain (slika 2.8 d). Prvo se obraduje elo 2 ime se postie mjera A. Zatim se izvodi cilindrino struganje manjeg prenika na mjeru C, tako se automatski postie mjera B. Mjera B je zavrni lan, tako daje: B= A-C

50

ili tolerancija zavrnog lana:

B = A + C.Prikazani primjer 2.1, pokazuje da je izbor zavrnog lana A, B ili C i izraunavanje tolerancije zavrnog lana uslovljeno redoslijedom procesa obrade. Primjer 2.2. U procesu rada obradak je obraen na date mjere, s tim da u narednoj operaciji treba ostvariti tehnoloke mjere X j . Pod uslovom da je konstruktivna baza K-K, a tehnoloka T-T (nije postignuto jedinstvo baza), treba odrediti nominalnu vrijednost i toleranciju mjere X i, kako bi se obezbijedila data tanost konstruktivnih mjera Ai. Za zavrni lan uzima se mjera A2 (slika 2.9 b) pa je: A2 = A1 X1 X1 = A1 A2 = 30- 10 = 20 mm.

Slika 2.9. Odreivanje tehnolokih mjera pomou konstruktivnih Granina odstupanja zavrnog lana dobiju se iz izraza:

g2 =g1 - dx10,08 = 0 - dx1

dx1 = - 0,08 mm . d2 =d1 - gx1-0,08 =- 0,10 - gx1

gx1 = - 0,02 mm .Tehnoloka mjera je: X1= 20 0,08 mm, odnosno Kontrola dobivenih odstupanja:m-10 , 02

x1 = 0,06 mm.

= i1

51

2 = 1 + x1 = 0,10 + 0,06 = 0,16 mm .Izraunato 2 odgovara propisanoj vrijednosti 2 na crteu, to znai daje tehnoloka mjera Xi tano odreena. Obzirom na identinost mjera A1 = A5 i A 2 = A4, to je i X2 = Xi = 20 0,08 mm. Na crteu su date konstrukcijske mjere A1, A3 i A5, tako da je mogue odrediti tehnoloku mjeru X3 (slika 2.9 c). Zavrni lan ima vrijednost: X3=A3-(A 1 + A5) = 60 mm . Granina odstupanja zavrnog lana su:0 , 02

gx3 =g3- (d1 +d5 ) , gx3 = 0,35 mm., dx3 =d3- (g1 +g5 ) , dx3 =-0,15 -(0 + 0), dx3 = - 0,15 mm .Tehnoloka mjera: X3 = 600 , 35 0 ,15

mm.

Kontrola dobivenih odstupanja:m-1

= i = 1+ 2+ 51

=0,10+0,30+0,10=0,50 mm.Postoje = x3 , to je dobivena tehnoloka mjera tana. Za dati primjer prikazane su konstruktivne i tehnoloke baze zbog izraunavanja tehnolokih mjera i njihovih tolerancija. U realnim uslovima procesa obrade moglo bi doi i do izbora drugih baznih povrina. Podruje primjene prikazanih metoda Metoda apsolutne zamjenljivosti ima slijedee prednosti:

na vrlo jednostavan nain mogue je odrediti tanost sastavnih lanova u odnosu na zavrni lan mjernog niza, koji je najee zadan. postie se visok stepen kooperacije izmeu kooperanata ili pogona razliitih proizvodnih programa, pojednostavljen je postupak postavljanja i reguliranja elemenata obradnog sistema. Vrijednosti graninih odstupanja sastavnih lanova mjernog niza manje su u odnosu na druge primijenjene metode. To je i osnovni razlog da koritenjem

Nedostaci ove metode su:

52

metode apsolutne zamjenljivosti tehnoloki proces moe biti neekonomian. Radi toga metod apsolutne zamjenljivosti treba koristiti tamo gdje se trai visok stepen tanosti i gdje je mjerni niz s malo lanova. Isto tako metoda apsolutne zamjenljivosti primjenjuje se i kod velikih serija, jer se tada obino koriste tanija sredstva rada (maine, pribori) kao i metode tehnoloke razrade i obrade, to omoguuje postizanje vee produktivnosti i tanosti.

Ostale metode se primjenjuju kada je srednja vrijednost tolerancije sastavnih lanova odreena po izrazu:

s = /(m-1)neekonomina ili kada jem-1

i > 1

, odnosno s > /(m-1)

53

IZBOR TEHNOLOKIH BAZAPostizanje odreenje tanosti proizvoda vezano je za niz potekoa koje izazivaju odstupanja. Zahtjevi u pogledu tanosti odreeni su u veini sluajeva funkcijom dijelova u sklopovima. Pri postavljanju uslova u pogledu tanosti od strane konstruktora, mora se voditi rauna o mogunostima mehanike obrade to povezuje rad konstruktora i tehnologa. Sve povrine koje formiraju jedan dio nisu podjednako bitne za funkciju. Neke od povrina se izdvajaju kao posebne i od njih zavisi funkcija proizvoda ili tehnologija izrade pa se nazivaju osnovnim povrinama. Te povrine jednog dijela sa povrinama drugih dijelova obrazuju kinematske parove kao to su rukavac vratila i leite, klip i cilindar itd. Ove osnovne povrine kvalitetno se obrauju i od tanosti njihove izrade zavisi i kvaliteta rada maine. Ostale slobodne povrine koje formiraju konfiguraciju dijela, esto se ne obrauju ili se obrauju sa znatno manjom tanou u odnosu na osnovne povrine. Zahtijevana tanost dimenzija postie se izborom odgovarajuih dozvoljenih odstupanja. Dimenzije sa dozvoljenim odstupanjima postavljaju se na svim onim povrinama koje moraju imati taan meusobni poloaj. Pored znaajnih povrina esto se pojavljuju linije ili take u odnosu na koje se zadaju pojedine dimenzije znaajne za funkciju dijela ili tehnologiju izrade. Sve te povrine, linije i take, koja su bitne za funkciju dijela ili tehnologiju izrade, nazivaju se zajednikim imenom - baze. Vrste baza i njihova podjela Prema funkciji i znaaju za proizvodnju baze mogu se podijeliti na:-

-

konstrukcione, tehnoloke i - mjerne baze. Konstrukcione baze predstavljaju povrine, linije ili take u odnosu na koje se nanose kote i dozvoljena odstupanja koja definiu oblik i dimenzije predmeta. Nanoenje dimenzija na radioniki crte treba izvoditi tako da radnik u procesu proizvodnje ita kote, prenosi ih na radni predmet, a svako preraunavanje kota treba izbjegavati. Kotiranje dijelova mora se izvoditi kombinovanim nainom jer osigurava dobro rasporeivanje dozvoljenih odstupanja i izbjegava se preraunavanje dimenzija (slika 4.1). U radioniki crte unose se konstrukcione mjere do kojih konstruktor dolazi proraunom i usvajanjem i koje odreuju funkciju proizvoda. Ove kote se daju od izabrane baze.

54

Kod kombinovanog kotiranja tolerancije susjednih mjera se ne prenose na susjedne mjere. Maksimalna duina dijela, prema slici 4.1, je 100,3 mm, a minimalna duina 99,7 mm. Ako bi ss kotiranje izvelo lananim nainom, slika 4.2, tada bi se dozvoljena odstupanja sabirala, pa bi maksimalna duina iznosila 101,4 mm, a minimalna 98,6 mm. Jasno je, da su odstupanja ukupne duine znatno van granica koje su dobivene kada odabrana pogodna baza i pravilno izvreno kotiranje. Kod razrade konstrukcione dokumentacije, konstruktor mora voditi rauna o funkcionalnim povrinama. Ako konstruktor ovom pitanju ne posveti dovoljno panje, tehnolog e imati mnogo problema pri projektovanju tehnologije izrade, a kvalitet proizvoda nee biti dobar. Dimenzioniranje crtea mora tei odreenim redom: -

izabrati i odrediti baze, dimenzioniranje vriti od baznih povrina, mjere koje odreuju bazne povrine moraju biti ograniene dozvoljenim odstupanjima.

Na slici 4.3. prikazano je kotiranje i dimenzionisanje vratila. Bazne povrine su 30k6 i 50m7 jer su bitne za funkciju vratila. Rukavac 30k6 dolazi u sklop sa leitem i da bi se obezbijedila funkciju leita, propisuju se dozvoljena odstupanja rukavca, a takoer, moraju se propisati i odgovarajua dozvoljena odstupanja leita da bi se obezbijedio klizni sklop. Takoer, na koti 50m7 treba obezbijediti sklop zupanika sa vratilom koji mora biti stezni i osiguran klinom. Pored propisivanja dozvoljenih odstupanja za vratilo, moraju se propisati i dozvoljena odstupanja za provrt u glavini zupanika ali tako da se formira presovani sklop. Takoer, moraju se propisati i dozvoljena odstupanja za lijeb klina u samom vratilu i glavini zupanika, a osim toga i dimenzije klina moraju biti u granicama dozvoljenih odstupanja. Radioniki crte predstavlja osnovnu podlogu za projektovanje tehnolokog postupka. Izmeu konstruktora i tehnologa postoje razliita gledanja na meusobne poloaje pojedinih povrina. Konstruktor posmatra dio u onom poloaju kako funkcionie u samom sklopu, a tehnolog ga posmatra kroz proces proizvodnje.

Slika 4.3. Konstrukokme baze Na taj nain moe se rei da tehnolog posmatra ne jedan dio nego seriju dijelova koji su meusobno povezani i oblikom i dimenzijama koje se postepeno mijenjaju idui od poluproizvoda ka gotovom proizvodu. U procesu proizvodnje pojavljuju se posebne povrine koje su bitne za proizvodni proces i nazivaju se tehnolokim bazama. Tehnoloke baze predstavljaju skup povrina, linija ili taaka u odnosu na koje se predmet orijentie u toku obrade i mjerenja.55

U procesu izrade radni predmet mora biti postavljen, centriran i stegnut u stezni ureaj (alat) koji odreuje taan poloaj radnog predmeta u odnosu na mainu i alat. Ovo dovoenje radnog predmeta u odreeni poloaj naziva se baziranje. Proces izrade se ostvaruje meusobnim kretanjem alata i predmeta stegnutog u steznom ureaju. U samom procesu proizvodnje radnik ne posveuje istu panju svim povrinama i neke mogu imati loiji kvalitetu obraene povrine sa dozvoljenim odstupanjima koja pripadaju otvorenim kotama. Sa gledita tehnologije izrade za postizanje odreene tanosti dimenzija, geometrijskog oblika, poloaja povrina i kvaliteta obraene povrine, veoma su znaajne povrine koje osiguravaju taan poloaj radnog predmeta u odnosu na mainu i alat. Te povrine se nazivaju tehnolokim baznim povrinama. Tehnoloke baze mogu biti osnovne i pomone. Osnovne tehnoloke baze su one povrine koje su znaajne za funkciju proizvoda, dok su pomone baze one povrine koje nisu bitne za funkciju proizvoda, a koje je tehnolog odabrao da bi olakao izradu i poboljao baziranje. Tehnoloke baze mogu biti neobraene, prethodno obraene ili konano obraene povrine. Baziranjem, radnom predmetu oduzima se odreeni broj stepeni slobodna kretanja. Svako tijelo u prostoru ima est stepeni slobode kretanja:-

tri stepena slobode translacije u pravcu osa x, y i z, tri stepena slobode rotacije oko osa x, y i z (slika 4.4).

Oduzimanje slobode kretanja postie se pravilom est taaka. U ravni xOy nalaze se tri take (1, 2 i 3). Translaciju u pravcu ose z onemoguava taka (1), rotaciju oko x ose onemoguavaju take (1 i 2) i rotaciju oko ose y take (2 i 3). U ravni yOz se nalaze dvije take 4 i 5 koje onemoguavaju translaciju u pravcu x ose i rotaciju oko z ose. U ravni xOz se nalazi taka 6 koja onemoguava translaciju u pravcu y ose.

Slika 4.4. Baze Kod obrade na strugu, predmet izvodi glavno obrtno kretanje i zbog toga mu mora oduzeti tri stepena slobode translacije i dva stepena slobode rotacije. Za obradu na builicama predmetu treba oduzeti