Farmaceutsko-biokemijski fakultet

S E M I N A R S K I R A D

Uporaba biljnih preparata kod starije populacije

Literatura:

Article in press:

Herbal product use by older adults

Armando Gonzalez-Stuart / Maturitas

University of Texas at El Paso

STUDENTI:

Željka Lukačin

Petra Marić

Barbara Stojković

Katarina Štritof

1. Uzburkanost terapija komplementarne i alternativne medicine (CAM)

Zadnja dva desetljeća prisutan je eksponencijalni rast upotrebe komlementarne i

alternativne medicine, uključujući upotrebu biljnih dodataka s biljnim produktima u SAD-u,

kao i u ostalim industrijaliziranim zemljama. U listopadu 1994.g. Američki kongres je

odobrio DSHEA (Akt o dijetetskim dodacima i edukaciji o zdravlju). Taj događaj je olakšao

javnosti prodaju i dostupnost biljnih i nutricijskih dodataka, koji su ovime klasificirani kao

hrana, a ne kao lijek. Odobrenje DSHEA je olakšalo integraciju biljnih i ostalih produkata na

tržište, jer kao i za OTC ne treba liječnički recept.

Dok je uporaba porasla, informacije o kupnji određenih biljnih pripravaka na internetu

mogu kupca dovesti u zabludu ili informacije nisu uopće dostupne. Ti proizvodi mogu biti

terapijski izbor, ali samo ako se pravilno koriste i pod stručnim vodstvom. Mnogo puta

spominjana izreka da su ''biljni pripravci zdravi jer su prirodni'', nažalost nije uvijek točna.

Ozbiljna trovanja mogu se dogoditi zbog krive indikacije ili pogrešne identifikacije nekih

biljnih vrsta. Pogreška točne identifikacije biljke ili interakcija između biljnih pripravaka i

konvencionalnih lijekova može uzrokovati ozbiljne probleme. Dodatno, prateća uporaba

određenih biljnih pripravaka i lijekova može uzrokovati nuspojave interakcijom lijek-biljni

pripravak.

2. Metode

Ispitivanje je provedeno zbog članka koji se odnosio na uporabu biljnih pripravaka od

strane starijih odraslih u elektroničkoj bazi podataka (Medline, Pubmed, AMED) od početaka

te baze podataka do svibnja 2010.g., upotrebom ključnih riječi: biljni lijekovi, stariji odrasli,

biljni proizvodi, seniori. Bez jezičnih restrikcija.

Članci su imali poseban fokus na upotrebu biljnih pripravaka od strane starije

populacije ili su uključivali važnu sekciju koja se odnosi na ovu temu. Nedovršeni članci ili

oni koji se ne odnose direktno na uporabu biljnih pripravaka u ljekovite svrhe nisu bili

uključeni u finalni izbor.

Premda je prioritet bio uključiti studije bazirane na kliničkim ispitivanjima, potrebno

je bilo i uključiti ankete o prevalenciji upotrebe biljnih produkata među starijom populacijom,

zbog nedostatka informacija koje se odnose na ovaj važni udio svjetske populacije.

3. Definicija starijih osoba

Premda postoje različite definicije za stariju dob, nema generalnog dogovora. U ovom

članku, starija dob je smatrana s 50 i više godina. Važno je uočiti da se kronološka dob ne

slaže uvijek s biološkom dobi, zbog više faktora uključujući naslijeđe, način života

(uključujući prehranu) i okoliš.

Prema Bressleru, muškarci i žene s 50 ili više godina obično boluju od jedne kronične

bolesti po desetljeću. Kronične bolesti obično zahtijevaju dugotrajno liječenje, s jednim ili

više propisanim lijekom, kao i primjenom OTC pripravaka. Zbog tog se razloga zahtijeva kod

starijih osoba uzimanje više lijekova za kontrolu njihovog stanja i/ili za očuvanje zdravlja.

Istovremena uporaba različitih lijekova je poznata kao polifarmacija/polipragmazija. Neke

starije osobe također uzimaju određene biljne dodatke i dodatke prehrani radi poboljšanja

zdravlja. Izraz ''poliherbacij'' je nedavno nastala i odnosi se na ljude koji uzimaju dva ili više

biljnih ljekovitih pripravaka.

4. Komplementarna i alternativna medicina (CAM) – definicija i prevalencija

U SAD-u, upotreba različitih načina komlementarne i alternativne medicine je porasla

zadnjih 20 godina, dostižući 36% 2002.g. Važno je uočiti da uporaba ljekovitih biljnih

pripravaka obuhvaća oko 22% svih terapija komplementarne i alternativne medicine. Stariji

ljudi često uzimaju biljne pripravke uz propisane lijekove i samo poneki od njih o tome

informiraju liječnika.

5. Upotreba biljnih pripravaka u starijih osoba ovisi o etničkoj pripadnosti

S obzirom na manjak informacija koje se odnose na biljne pripravke i dodatke prehrani

kod starijih osoba i kako uporaba može varirati među narodima Rajit i suradnici istražili su

prevalenciju i predviđanje uporabe biljnih pripravaka i dodataka prehrani u uzorku kojeg čine

starije osobe (77 godina i stariji). Informacije dobivene preko telefonaskih anketa prikupljane

su godinu dana ( 1997-1998) a procjenjuju određene parametre uključujući uporabu lijekova

kao socio-demografski i zdravstveni faktor u zajednicama starijih osoba iz tri etničke

skupine: Bijelci (n=125), Afro-amerikanci (n=112), i Hispanci (Latino-ametikanci) (n=128).

Malo više od pola ispitanika bile su žene (52%).

Rezultati istraživanja su pokazali da od 365 ispitanika 172 koristi barem jedan biljni

pripravak ili dodatak prehrani. 21 osoba koristi samo biljne pripravke dok 19 njih koristi i

biljne pripravke i dodatke prahrani. Rezultati su pokazali da biljne pripravke koristi 16.1%

Afro-amerikanaca, 12.8% bijelaca i 4.7% hispanaca. Kod svih etničkih skupina najčešće se

koriste češnjak, ginko i ''saw palmetto''. Autor studije zaključio je da je uporaba biljnih

pripravaka zajednička starijim osobama, a varira među etničkim skupinama.

6. Uporaba biljnih pripravaka kod starijih osoba u SAD-u

Razvijena je i testirana anketa unutar pilot studije u cilju procjene korištenja i

sigurnosti biljnih preparata kod starijih osoba. U studiji je sudjelovalo 112 starijih osoba (60-

92 godine) iz jugoistočnog Idaha. 62 starije osobe (50 %) su potvrdile korištenje biljnih

preparata. 95 % (59 osoba) koji koriste biljne preparate i 75 % (37 osoba) koji ih ne koriste su

se izjasnili da su većina njih, ili barem neki, u potpunosti sigurni. Na percepciju starijih osoba

o sigurnosti biljnih preparata su uvelike utjecali obitelj i poznanici. Starije osobe koje su

uzimale biljne preparate su imale veću percepciju sigurnosti biljnih preparata u usporedbi sa

onima koji ih nisu uzimali. Glavni razlog spoznaje sigurnosti biljnih preparata uključuje

sljedeće: biljni preparati mogu biti kupljeni bez recepta, široko su dostupni u prodavaonicama,

ako su ''prirodni'' pretpostavlja se da su i sigurni.

Ukrižena regionalna studija starijih osoba bijele rase (63%) i crne rase (37%)

provedena je u obliku telefonske ankete u cilju da se odrede zajednička svojstva primjene

alternativne medicine (CAM) i terapije antihipertenzivima. Ova studija je uključivala 2180

starijih osoba (u dobi 75.0 ± 5.6 godina) koji su uzimali antihipertenzive. Parametri procjene

uključivali su informacije u pogledu primjene alternativne medicine (CAM): zdrava prehrana

i biljni preparati, tehnike opuštanja itd., za tretman visokog krvnog tlaka i terapije

antihipertenzivima. Otprilike 26,5% starijih osoba su koristile alternativnu medicinu, 14,1%

je privrženo terapiji antihipertenzivima. U pogledu upravljanja i liječenja hipertenzije kod

starijih osoba, 30,5% Afroamerikanaca i 24,7% bijelaca je koristilo određene oblike

alternativne medicine (CAM) tokom 12 mjeseci. S obzirom na privrženost propisanoj terapiji,

otprilike 18% Afroamerikanaca i 12% bijelaca su izrazili malu privrženost terapiji.

Rezultati ove studije su pokazali da starije osobe unutar upravljanog sustava njege,

korištenje alternativne medicine kao terapije je povezano sa manjom privrženosti medikacije

antihipertenzivima kod Afroamerikanaca, ali ne i kod bijelaca.

Pionirske studije koje su provedene na granici SAD-Meksiko procijenile su

prevalenciju polifarmacije, poliherbacije, korištenja dodataka prehrani i potencijalne lijek-

lijek, kao i lijek-biljni pripravak interakcije kod starijih osoba.

Loya i suradnici su proveli opisnu studiju koja je uključivala dvojezični

(englesko/španjolski) upitnik prema pogodnom uzorku od 130 starijih osoba (60 godina i

stariji) regrutiranih iz centara za starije smještenih unutar najveće SAD-Meksiko granične

regije (El Paso i Alamogordo-SAD, kao i Ciudad Juarez Mexico). Glavna mjerila u ovoj

studiji uključivala su: broj prepisanih lijekova, OTC lijekove, biljne preparate, vitamine i

minerale i nutraceutike (proizvodi koji kombiniraju jedan ili više nutritijenata i farmaceutski

agens).

Bitna značajka ove studije je da je zabilježila broj potencijalnih interakcija i glavne

interakcije između lijekova, biljnih pripravaka i dodataka prehrani za svaku stariju osobu koja

je uzimala biljne pripravke i prepisane(ili OTC) lijekove istovremeno. 130 starijih osoba

(srednje dobi 71,4 godine) je bilo regrutirano iz različitih centara za starije kako bi

sudjelovalo u studiji i ispunilo upitnike. Prevalencija poliherbacije (uzimanje 2 ili više biljna

pripravka) je zabilježena kod 21 starije osobe (16,2%) u uzorku studije. Zanimljivo, starije

osobe koje žive na američkoj strani granice pokazale su višu stopu polifarmacije,

poliherbacije i korištenje dodataka prehrani, u usporedbi sa starijim osobama koje žive na

meksičkoj strani granice. U procjeni potencijalnih interakcija lijek-biljni pripravak, rezultati

su pokazali da 31,5% (41 osoba) koje su sudjelovale u studiji, kod otprilike 1/3 postoje

potencijalne interakcije između lijekova, biljnih pripravaka ili dodataka prehrani.

Arcury i suradnici su istraživali postotak Afroamerikanaca, Hispanaca, Azijaca i

bijelaca (65 godina i stariji) koji koriste medicinske biljne pripravke kao samostalnu

zdravstvenu zaštitu. Istražitelji su istražili razlike u uzimanju biljnih pripravaka kod starijih

osoba sa obzirom na osobne i zdravstvene karakteristike, utjecaj kulture i osobnih resursa.

Istraživači su pronašli da su biljni pripravci važna komponenta samostalne zdravstvene zaštite

kod starijih osoba. Otprilike 25% Azijaca i Hispanijaca koriste biljne pripravke, u usporedbi s

otprilike 10% bijelaca i Afroamerikanaca. Starije osobe se razlikuju po nacionalnosti u

tipovima biljnih pripravaka koje koriste i razlogu zbog čega to koriste. Faktori koji mogu

predvidjeti korištenje biljnih pripravaka kod starijih osoba, uključuju: spol, godine i

zdravstveni status.

Drugi značajni faktori korištenja biljnih pripravaka su etnička pripadnost i regija

države, kultura, razina edukacije i osobni resursi. Rezultati su pokazali da je kompletni set

važnih socio-kulturnih i ekonomskih faktora povezan sa korištenjem biljnih pripravaka kod

starijih osoba kao samostalne zdravstvene zaštite.

Kako bi se utvrdili obrasci biljnih proizvoda koji se koriste za promicanje zdravlja i

samoliječenja među 57 osoba u zajednici žive Afroameričke žene u dobi od 65 godina i

starije, studija procjenjuje uporabu biljnih proizvoda za liječenje simptoma vezanih uz

specifična stanja bolesti i uspoređuje ih s onima koje ne koriste biljne proizvode.  Od 57 žena

iz uzorka, 33% ih koristi jedan ili više biljni proizvod u posljednjih 12 mjeseci. Zanimljivo je

da žene koje uzimaju biljni proizvodi percipiraju da će ukupni učinak na zdravlje biti bolji od

onih koji nisu koristili biljne proizvode.Više od 40% biljnih proizvoda koje koriste, žene ne

spominju zdravstvenim djelatnicima. Većina žena koje koriste biljne proizvode, također

uzimaju lijekove na recept, kao i OTC lijekove. 

Autori studije su zaključili da neracionalno korištenje prirodnih biljnih proizvoda u

kombinaciji s ili umjesto konvencionalnih lijekova može biti i skupo, kao i da predstavljaju

određene zdravstvene rizike zbog potencijalnih interakcija lijekova i biljnih preparata.

Studija je provedena u Meksiku, s primarnim ciljem utvrđivanja vrste i učestalosti

biljnih ljekovitih proizvoda koje koriste Hispanjolci i bijelci od 65 godina ili stariji (65-74

godina). Istraživanjem je obuhvaćeno 186 bolesnika, od kojih je 84 Hispanjolaca (34

muškaraca i 50 žene) i 102 bijelaca (47 muškaraca i 55 žena). Od 186 bolesnika, 91 (49%) je

priznalo da nisu koristili biljne lijekove unutar prethodnih 12 mjeseci. Najčešće korišteni

biljni proizvodi su: aloe vera, metvica, kamfor, kamilica, češnjak, đumbir, ginseng, lavanda,

OSHA i zelena metvica. 

Većina starijih osoba koji koriste biljne proizvode to čine prije svega za očuvanje

zdravlja ili za samoliječenje kod raznih tegoba. Autori su zaključili da se oko 50% starijih

osoba koji su uključeni u ovu studiju koristilo raznolikim ljekovitim biljnim

proizvodima. Zbog visoke prevalencije biljnih proizvoda kod ovog dijela populacije, autori

preporučuju da bi zdravstveni djelatnici trebali znati više o biljnim proizvodima u cilju

pružanja pouzdanih informacija kako bi svoje pacijente informirali o njihovoj uporabi.

7. Uporaba biljnih pripravaka kod starijih osoba u Velikoj Britaniji

Studiju su napravili Canter i Ernst u cilju identifikacije koliko biljnih proizvoda i

prehrambenih dodataka koriste britanci s 50 godina ili stariji, kao i da se utvrde koje

interakcije predstavljaju najveći rizik za ovu dobnu skupinu. Ova studija se sastojala od

ankete, koja je promovirana putem web stranice i popularnih časopisa čiji su čitatelji od cca

50 godina starosti. Istraživanje je činilo 271 ispitanika, koji su prosječno uzimali 2,26

lijekova na recept i 5,91 biljnih i prehrambenih dopuna. Biljni proizvodi koji su se koristili

uključuju 2,66 biljnih ekstrakta. 

Rezultati ovog istraživanja su pokazali da starija populacija u Velikoj Britaniji koristi

mnogo biljnih proizvoda, često zajedno s nekoliko farmaceutskih lijekova i dodataka prehrani.

Zbog toga je veliki rizik od interakcija biljnih pripravka i lijekova.

Studija s bazama podataka o biljnim preparatima, receptima, te OTC lijekovima koje

istovremeno uzimaju 58 žena, 65 godina ili starije. Interakcije farmaceutskih tvari (DDI) su

identificirane pomoću Internet-based farmaceutskog programa. Od 136 ukupno DDS

identificiran, 74% ispitanika pokazalo je najmanje jednu interakciju s umjerenim ili visokim

rizikom DDI. Osim toga 52% (71) od ukupno DDIs pokazalo da su se između propisane i

OTC lijekova ili bilja od kojih je 63% (45) je odgovarao nesteroidnim protuupalnim

lijekovima (NSAR). Među starijim ženama koje su koristile biljne proizvode, gotovo polovica

(43%) koristi prosječno 2,6 biljnih proizvoda.

8. Uporaba biljnih pripravaka kod starijih osoba u Kanadi

Provedeno je ispitivanje između 1547 starijih Kanađanina kojim se željelo ustanoviti

uporabu biljnih pripravaka i dodataka prehrani (Natural Health Products-NHP). 46% žena i

33% muškaraca uzima najmanje jedan NPH. Zanimljivo, najveća uporaba suplementa (57%)

bila je zabilježen kod žena od 50-65 god. Ljudi koji uzimaju NPH su obično stariji, imaju

manje sklonosti prema pušenju cigareta i njihovo je zdravlje bolje nego kod onih koji ne

koriste NPH. Između korisnika NPH muškarci češće uzimaju češnjak i vitamin C dok žene

uzimaju željezo, kalcij, B-vitamine, ulje jaglaca i glukozamin. Prevalencija uporabe NPH u

Kanadi (38% za dodatke prehrani i 15% za biljne pripravke) ista je kao i u US i u Kanadi i US

nije potreban recept za biljne pripravke i druge suplemente. Autori zaključuju da su potrebna

daljnja istraživanja koja se odnose na uporabu NPH u svrhu poboljšanja zdravlja kao i

potencijalnih rizika povezan s uporabom.

Cilj ove studije bio je procijeniti uporabu NPH kod starijih sa naglaskom na

karakteristike, percepciju i ponašanje povezano s uporabom NPH. Uzorak čini 1206 starijih

(60 godina i stariji) koji su bili nasumično odabrani telefonom u Hamiltonu, Ontario. Od toga

616 članova (51%) koristi jedan ili više NHP. 172 (28%) ispitanika koristilo je NHP zajedno

sa lijekovima propisanim na recept, a 43 (25%) ispitanika liječnika nije informiralo o uporabi

NHP. Studija pokazuje da je značajan broj odraslih osoba obavjestilo liječnika o uporabi NHP

zajedno sa propisanim lijekovima.

Određivala se vrsta lijekova i lijekova za samolječenje (uključujući biljne pripravke i

druge prirodne bezreceptne lijekove) koji su se koristili u stambenim zajednicama starijih

osoba (65 godina i stariji) u tretmanu osteoartritisa, a izvještaj je bio poslan na 3 zajedničke

medicinske zajednice u gradove u Novoj Škotskoj. Rezultati ispitivanja: 244 starije osobe

(78%) pokazalo je odgovarajuće rezultate. Oko 15% njih nije uzimalo nikakve lijekove, dok

je 74% uzimalo barem jednu vrstu lijekova za samolječenje. 60% uzimalo je OTC lijekove, a

45% biljne i druge proizvode za poboljšanje zdravlja. 52% ispitanika uzimalo je lijekove na

recept same ili u kombinaciji s lijekovima za samolječenje.

9. Zaključak

Praćenje uporabe lijekova na recept i biljnih proizvoda kod starijih osoba zajedničko je

SAD-u i drugim zemljama. U nekim geografskim područjima prevalencija korištenja biljnih

pripravaka kod odraslih osoba može biti vrlo visoka. Mogućnost interakcija postoji i zbog

toga stariji trebaju biti svjesni rizika povezanih sa pratećom uporabom više lijekova i biljnih

pripravaka. Osim toga, promotori zdravog života diljem svijeta trebali bi imati puno znanja u

pogledu uporabe biljnih proizvoda kako bi bolje pomogli starijim pacijentima. Pošto je malo

podataka povezanih sa uporabom biljnih pripravaka u ovoj važnoj i vrlo-brzo rastućoj

svjetskoj populaciji, prioritet mnogih zemalja trebao bi biti povećanje ulaganja za proučavanje

ovog bitnog predmeta.

FARMACEUTSKA SKB

Uloga farmaceuta u pogledu ljekarničke skrbi je briga o pacjentu koji racionalnom

farmakoterapijom treba dobiti ono najbolje od lijeka. U slučaju polipragmazije koja je široko

prisutna u starijoj populaciji uloga farmaceuta postaje još značajnija zbog mogućih i/ili

postojećih interakcija među različitim skupinama lijekova. Predviđene i postojeće interakcije

mogu biti od manje ili veće značajnosti, a omjer koristi i rizika odrediti će hoće li se takva

terapije nastaviti. Veći problem za farmaceuta i pacijenta predstavlja konzumacija različitih

biljnih pripravaka i dodataka prehrani koje pacjenti ne moraju nužno nabavljati u ljekarnama i

nad čijom uporabom i izdavanjem farmaceuti nemaju dovoljan nadzor, a pacijenti ih smatraju

apsolutno bezazlenim i korisnima za njihovo zdravlje.

Fitopreparati su registrirani kao dodaci prehrani, no ljekarnici ih ne bi smjeli tako

olako shvaćati. Kao i pri primjeni pravih lijekova, moguća su nusdjelovanja, interakcije s

lijekovima, a u nekim slučajevima su kontraindicirani. Zadatak ljekarnika je provoditi

racionalnu fitoterapiju (učinkovitu i sigurnu) te u osobnom kontaktu i kroz razne akcije

savjetovati pučanstvo.

Ljekarnik se mora neprestano stručno educirati (promotivni materijali proizvođača i

distributera ne bi smjeli biti jedini izvor spoznaja o pripravcima).

Osnovne preporuke pacijentima starije životne dobi:

●“Koristiti” istog ljekarnika/ljekarnu

● Ne koristiti lijekove drugih bolesnika

● Izvještavati liječnika i ljekarnika o simptomima koji se javljaju tijekom liječenja

● Izvijestiti liječnika i ljekarnika o svim lijekovima koji se koriste istodobno

● Razvijati i podržavati zdrav način života

Načela za izdavanje lijekova pacijentima starije životne dobi:

● NUŽNOST PRIMJENE - liječiti uzrok a ne simptom!

● Lijekove bez opravdane (nužne) indikacije izbaciti!

● Izdavati OTC lijekove oprezno uz jasne indikacije i upute!

● Izbjegavati liječenje nuspojave jednog lijeka drugim!

OSOBNI STAV

Nuspojave biljnih pripravaka mogu prikriti učinak djelovanja konvencionalnih

lijekova i mogu biti uzrokom prestanka njihova uzimanja. Biljna je medicina popularna u

cijelom svijetu, kako u nerazvijenim tako i u razvijenim zemljama. Bolesnici često nisu

svjesni kako biljke mogu biti vrlo otrovne, mogu imati najrazličitije nuspojave i neželjene

učinke, te kako mogu interferirati s drugim lijekovima, a njihova se priprema ne kontrolira

kao priprema lijekova.

U liječenju starijih osoba potrebno je koristiti isključivo dokazano učinkovite lijekove,

koji imaju poznate nuspojave. Starijem je bolesniku potrebno brižljivo, usmeno i pismeno,

navesti svrhu i način uzimanja lijekova i svaki bi liječnik trebao tome posvetiti dovoljno

vremena. Stariji bolesnici trebaju uzimati što manje preparata nedokazane učinkovitosti te ne

bi trebali uzimati ili ukidati lijekove samoinicijativno. Prevelik broj lijekova koje bolesnici

uzimaju najveći je problem liječenja starijih osoba. U idealnim uvjetima, bolesnik ne bi trebao

uzimati više od tri lijeka istovremeno, ali, budući da je to ponekad nemoguće, treba težiti

tome da taj broj bude čim manji, tj. da ne prelazi broj od pet do šest lijekova.