ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: infozkl@gmail.com web: www.laici.karmelbsi.hr

Uspon, rujan 2014.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Radujemo se okupljanju nakon ljetne stanke. Pripremili smo različite poticaje i aktivnosti. U

listopadu ćemo častiti blagdane triju Terezija: između 28. i 30. rujna je trodnevnica sv. Maloj

Tereziji čiji je blagdan 1. listopada, 14. listopada je blagdan sv. Terezije Avilske, te na kraju blagdan

bl. Majke Marije Terezije od sv. Josipa 30. listopada. Kako bismo bili još korisniji Bogu i bližnjemu

uključit ćemo se u različite aktivnosti i inicijative: pomoć stradalima u Gunji, „40 dana za život“ i

kućne misije. Za potrebne informacije javite se članovima vodstva čije brojeve telefona i e-mail

adrese potražite na kraju listića. Želimo vam i u ovoj godini duhovni rast i mnogo Božjeg

blagoslova!

Vaše vodstvo

http://www.bitno.net/vjera/sveta-terezija-od-djeteta-isusa/ Sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa “Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš čini s ljubavlju.” sv. Mala Terezija Terezija se rodila kao deveto dijete bračnoga para Luja-Josipa-Stanislava Martina i Marije-Azelije Guérin 2. siječnja 1873. u gradiću Alençonu, u Normandiji. Dva dana kasnije bila je krštena dobivši imena Marija-Franciska-Terezija. Imala je divne roditelje, ali toplinu majčina srca nije dugo uživala jer je izgubila dragu majku već 28. kolovoza 1877. Djevojčica tada nije imala još ni 4 godine. Prema njezinu vlastitom svjedočanstvu djetinjstvo joj se dijeli na dva oprečna dijela: najprije na radost, a onda, nakon majčine smrti, na žalost i pretjeranu osjetljivost. Dok joj je još majka bila teško bolesna, Terezija je sa sestricama boravila kod jedne susjede. Ta bi ih ujutro skupila na jutarnju molitvu, a onda otišla. Terezija, još posve malena, no duševno razvijena, razočarano bi primijetila: “O, kod mame nije bilo tako, ona bi skupa s nama molila jutarnju molitvu!”

Od značajnih događaja prije Terezijina ulaska u Karmel valja spomenuti njezinu tešku bolest. Razboljela se baš na Blagovijest 1883., a ozdravila ju je, nasmiješivši joj se, Naša draga Gospa od pobjede, kojoj su

se molili za nju, baš na sam blagdan Duhova iste godine. Tada je molila Gospodina da bi joj “oduzeo njezinu slobodu”, kako bi na taj način “postala jedno s božanskom silom”. Treći je događaj nutarnji poziv u redovnički stalež i to u red bosonogih karmelićanki. Dobivši dopuštenje od mjesnoga biskupa, Terezija je napokon u ponedjeljak 9. travnja 1888. ušla u Karmel u Lisieuxu, ustrajavši u njemu sve do svoje svetačke smrti 30. rujna 1797. Ušla je da bi spašavala duše i molila za svećenike”. Život u Karmelu bio je veoma jednostavan, tvrd i prozaičan. Terezija je utrošila dnevno 6 i pol sati na molitvu u koru i na razmatranje, pet sati na ručni rad, dva sata na zajednički odmor, za vrijeme koga se mogla baviti, dakako prisutna u rekreaciji, nekim privatnim zanimanjem, 45 minuta je išlo na obroke, a za noćni bi počinak još ostajalo šest-sedam sati. Prvih je pet godina redovničkoga života Terezija veoma mnogo trpjela od osamljenosti, duhovne suhoće, pa i od skrupula. Sve je to podnosila s nadnaravnom radošću. Ta nije li je sam Gospodin obavijestio “da će joj dati duše jedino po križu”. Terezija je 8. rujna 1890. polagala zavjete. To je bio dan nepomućene radosti. No naskoro je opet došla tama, a to je trajalo sve do smrtnoga časa. Ona je ipak i u takvu stanju bili zadovoljna. O tome piše ovako: “O, kako je slatko služiti Gospodinu u noći, u kušnji! Imamo samo ovaj život za proživljavanje svoje vjere.”

Terezijin je molitveni život bio običan. Poznato je da je doživjela samo jedan jedini mistični doživljaj. To je bio zanos pri jednome križnom putu, o koje je pripovijedala svojoj sestri Paulini. Ali baš taj obični molitveni život čini nam se tako bliskom i lakom za nasljedovanje. Ona je sama rekla: “Sve što sam činila, mora biti dohvatno malim dušama.” No Terezija nam može također biti uzor u spremnosti kako se prihvaća i ide putem tame, kojim je ona hodila, te unatoč duhovnoj suhoći uvijek bila vjerna svakidašnjim molitvenim vježbama. Na koncu života mogla je uskliknuti: “Kalež je pun do vrha! Nikad nisam vjerovala da je moguće tako mnogo trpjeti. Kako si mogu to drugačije protumačiti, negoli mojom prevelikom željom da spašavam duše?”

Njezina „Povijest jedne duše“, u kojoj je opisala svoj vlastiti životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koracati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju, bez očekivanja čudesa i nadnaravnih objava. Mala je Terezija vratila čast onim malim krepostima sive svakidašnjice: poniznosti, poslušnosti, siromaštvu, čistoći, požrtvovnosti, jednostavnosti srca, povezanosti s Bogom. Za sve to Crkva ju je Svete godine 1925. po Piju XI. proglasila svetom, samo 28 godina nakon njezine smrti. Nad njezinim se grobom u Lisieuxu diže veličanstvena bazilika, podignuta prilozima zahvalnih vjernika iz cijeloga svijeta, tolikih koji su u njoj našli ne samo moćnu zagovornicu, već i dragu životnu prijateljicu i učiteljicu. Novi veliki Katekizam Katoličke crkve sadrži mnoštvo navoda iz spisa sv. Male Terezije. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 19. listopada 1997. naučiteljicom Crkve.

http://www.bitno.net/vjera/sveta-terezija-avilska-prva-zena-nauciteljica-crkve/ Sv. Terezija Avilska

Život prve žene naučiteljice Crkve mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. Njezin mistični odgovor Božjemu pozivu vodi neposredno u veoma bujan nutarnji život, a i u apostolat. Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Avili, glavnom gradu istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji. Roditelji su joj bili Don Alonso Sanchez de Cepeda i Dona Beatriz de Ahumada. Osim nje imali su još jedanaestero djece. Od triju djevojčica dvije se kasnije udadoše, a samo se Terezija odluči za redovnički stalež. Odluku nije donijela iz neke nužde, već posve slobodno i promišljeno. U svojoj djevojačkoj dobi između 14. i 18. godine i ona je mnogo držala do ljepote, ljupkosti, bogatstva i ljubavi pa se ozbiljno bavila i mislima o udaji. Iako je već od ranog djetinjstva bila veoma temperamentna, u svojim željama i odlukama naprasita, ipak ništa nije činila nepromišljeno,

bez prethodnog razmišljanja. Posjedovala je veliku i spontanu sposobnost da ljubi, no to je nikad nije dovelo u nepriliku da bi nešto od onoga što je rekla ili obećala morala povući, a što govori da je sve prije dobro odmjerila.

Kad je Terezija odlučila stupiti u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili, bilo je to iznenađenje i za nju samu i za sve one koji su je poznavali. Svakako da iza te odluke nije stajalo nikakvo ljubavno razočaranje, a još manje neka naročita simpatija ili naravna sklonost pa čak ni oni neki pokreti duše koji su u sličnim odlukama redovito više ili manje prisutni. Nju je u samostan jednostavno vodila želja da spasi dušu jer se, poznavajući svoju narav, bojala da bi to u svijetu mogla ostvariti. Zbog toga je stupanje u samostan bio za nju veoma bolan i težak, upravo dramatičan doživljaj. Ona sama o tome svjedoči: “Jedva mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one što sam je osjećala kad sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo mi se kao da se u meni odvaja svaka pojedina kost.” Da nije to sama napisala, jedva bismo takvo što mogli pomisliti o jednoj, u povijesti Crkve, najodličnijoj redovnici. Ona je svoje zvanje skupo platila, a i to je nemalo pridonijelo njenoj veličini.

Kako je Terezija bila promišljena i odlučna žena, kad je jednom odlučila postati redovnica, onda je tu stvar uzela veoma ozbiljno. Sa zvanjem se nije šalila. Prvu godinu redovništva nastojala je oko savršenosti tako odlučno da se živčano i tjelesno brzo dokrajčila. Upala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za sprovod. No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti te sama otklonila posvećeni vosak, kojim su joj po tadašnjem običaju bili već zalijevali očne kapke. Neki misle, čak, da samo brizi i slutnji Don Alonsa valja zahvaliti, jer se opirao pogrebu, da nije bila živa zakopana. Svetica sama misli da tu milost ima zahvaliti zagovoru sv. Josipa koga je počela još više štovati i pobožnost prema njemu cijeli život neumorno širiti. Nakon toga iskustva ne znači da je Terezija odmah postala svetica. Daleko od toga. Ona je čak 18 godina provela u osrednjosti. Samostan od Utjelovljenja u Avili imao je doduše 120-180 sestara karmelićanki, ali je u njemu bilo takvo ozračje koje nije mnogo poticalo na savršenost i svetost. Tko se želio ipak posvetiti, morao je to činiti na vlastitu inicijativu, uz rizik da bude ismijan, šikaniran i onemogućavan. Dona Teresa de Ahumada pokušala je ipak s nekim sestrama nešto učiniti, no malo ih je izdržalo taj pokušaj. Lakše je bilo provoditi u samostanu jedan udobniji život u onoj “blaženoj” osrednjosti, prema načelu: “Ne quid nimis!” – bez prevelikog zalaganja i naprezanja. Terezija, opisujući život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i nedostatke. To je i nju strahovito razočaralo, a u duši je sve jasnije i življe osjećala zov da se iz svega toga izdigne. U jednom je viđenju vidjela mjesto u paklu, koje joj je pripravljeno, ako ne krene drugim, boljim i savršenijim putem. Bilo joj je tada 40 godina. Ona se energično odlučila za reformu Karmela.

Od časa kad je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati “u razgovoru s ljudima, već s anđelima” i kad je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima “nastojala uskladiti” sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka postade jaka žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživljavati u duhu Evanđelja. I u tome je bila sva obnova Karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Rodio se novi, idealni Karmel, nama dobro poznate bosonoge karmelićanke, dostojne kćeri velike majke Terezije od Isusa. Radi obnove Karmela Terezija je krstarila cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je zaustavila. I to je bio život njezine posljednje 22 godine. Iz tog su života kao najzreliji plodovi onoga razdoblja nastala njezina pisana djela: Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala povijest svoga života, Put savršenosti, Stanovi ili grad duša, Utemeljenja, kao i nebrojeni odgojni spisi te svjedočanstva uzvišene mistične lirike. U svojim molitvama i mističnim zanosima ta je sveta redovnica nosila sve brige i tjeskobe Tridentskog sabora, bitku kod Lepanta, događaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski rad u Americi. Sama je rekla da je Indijanci tamo u Americi stoje mnogo jer je u

molitvi za njihovo spasenje mnogo uzdisala. Iako je bila na vrhuncima mistike, nije bila daleko od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo. Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: “O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje.

No Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće oružje jedino molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj način za kraljevstvo se Božje boriti. Povijest joj je dala pravo jer ona postade jednom od vrhunskih ličnosti katoličke obnove XVI. stoljeća, s utjecajem koji traje još i danas. Njezin su se život i duhovno iskustvo savršeno utkali u obnoviteljski pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor. Terezija je napustila vrijeme izdahnuvši 14. listopada 1582. Terezija Avilska je svojom obnovom Karmela pomogla pomaku redovničkoga života naprijed općenito. Na njezinim se spisima nadahnjuju još i danas toliki redovnici i redovnice.

Samo u našem stoljeću od god. 1900.-1967. Terezijina su djela bilo sva bilo djelomično objavljena u 528 izdanja. U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već 4 stoljeća utječu na ono što se naziva duhovni život Europe. Bossuet se nije ustručavao izreći o njoj ovaj sud: “Sama Terezija ima i u mistici isto značenje kao Toma Akvinski u dogmatici.” Papa Pavao VI. proglasio ju je stoga 27. rujna 1970. prvom od žena naučiteljicom Crkve. Engleski povjesničar Macaulay u jednom svom eseju nazvao je sv. Tereziju Avilsku “srcem katoličke reforme”, a Gisbert Kranz misli da ona pripada čovječanstvu, što znači da je zajednička svojina čovječanstva. Kad je tako, onda valja posegnuti za njezinim djelima i čitati ih. Završimo ovaj sažeti prikaz o sv. Tereziji njezinim riječima što ih je zapisala na jedan listić i stalno ih čuvala u svome Časoslovu:

Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne uplaši!

Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti.

Strpljivost sve postizava. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje;

Bog je jedini posve dostatan.

Telefon i e-mail adrese članova vodstva: Ivana Žebec: mob.: 091 5226 397, e-mail: ivana.zebec@pilar.hr S. Maja Pavla: mob.: 098 9471 402, e-mail: smajapavla@gmail.com Tatjana Horvat: mob.:091 5751 863, e-mail: tatjana.a.horvat@gmail.com Milan Kukulić: mob.: 095 9011 400, e-mail: MILAN.KUKULIC@gmail.com

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najave: 25.10. Terezija Avilska: „Zamak duše“ (predavanje) 29.11. Terezija Avilska: „Zamak duše“ (radionica) 6., 7. i 8. 12. Duhovni centar Marije Terezije von Tauscher: Duhovne vježbe u šutnji 27.12. Sv. Misa s nagovorom: Emanuel, otajstvo Božića Predavanje o molitvi Oče naš

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: infozkl@gmail.com web: www.laici.karmelbsi.hr

Uspon, listopad 2014.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Na svetkovinu sv. Terezije od Isusa (Avilska), 15. listopada 2014. otvorena je jubilarna godina u čast petstote obljetnice njezina rođenja pod geslom “Za Tebe sam rođena”. Središte slavlja je svetičin rodni grad Avila u Španjolskoj, ali u proslavi sudjeluje cijela karmelska obitelj širom svijeta. Vrhunac svečanosti vezan je uz 28. ožujka 2015., dan 500. rođendana sv. Terezije, a svjetski susret terezijanske obitelji priprema se za početak kolovoza 2015. u Avili. I naša karmelska obitelj u Hrvatskoj zauzeto sudjeluje te sve događaje vezane uz jubilej možete pratiti putem naših mrežnih stranica (www.karmel.hr, www.karmelbsi.hr) i osobito putem facebook stranice: www.facebook.com/STJ500hr. Također vas pozivamo na terezijanske duhovne vježbe i događaje, popu „Puta svjetla“, koji će biti organizirani kroz godinu. Neka nas u prijateljevanju s Isusom prati njezin zagovor kroz službenu molitvu Jubileja: Molitva za Petstotu obljetnicu rođenja svete Terezije od Isusa Bože, naš Oče, slavimo Te i blagoslivljamo, jer nam daješ milost slaviti Petstotu obljetnicu rođenja svete Terezije od Isusa. Gospodine Isuse Kriste, “istinski Prijatelju”, pomozi nam rasti u prijateljstvu s Tobom kako bismo, poput Terezije, kćerke Crkve, pred svijetom pružili svjedočanstvo Tvoje radosti pozorni na potrebe čovječanstva.

Duše Sveti, pomozi nam uznapredovati, “čistom savješću i ponizno”, na putu nutarnjega života, utemeljeni u istini, u nenavezanosti duha, i bezuvjetnoj bratskoj ljubavi. Poput Terezije od Isusa, učiteljice duhovnosti, nauči nas odlučno moliti čitavim srcem: „Tvoja sam, Gospodine, za Tebe sam rođena što želiš učiniti sa mnom?” Amen. Sveta Majko Terezijo od Isusa, moli za nas!

Poruka pape Franje povodom 500. obljetnice rođenja svete Terezije od Isusa

Terezija Avilska nas uči da je put prema Bogu također put prema ljudima. Evanđelje nije olovna torba koja se teško vuče za sobom, nego vrelo radosti koja ispunja srce Bogom, i potiče ga na služenje ljudima. Sveta Terezija Avilska je primjer svetice koja hita van kako bi prošla putovima svojega vremena, s Evanđeljem u ruci i Duhom u srcu. Četiri glavne točke duhovnosti svetice koja je živjela u XVI. stoljeću su: radost, molitva, bratstvo, i prihvaćanje svojega vremena. Istaknuo je vrijednost radosti zbog otkrivanja Božje ljubavi, te poticaj na ljubav jednih prema drugima, a sve se to hrani molitvom. Molitva nadvladava pesimizam i potiče dobre pothvate, a važno je bivanje u vlastitom vremenu. Svetu Tereziju Avilsku njezino mistično iskustvo nije odvojilo od svijeta, ni od ljudskih brigâ, nego joj je, naprotiv, dalo nov poticaj i hrabrost za djelovanje. Terezija je od Isusa živjela teškoće svojega vremena. Govoreći o „terezijanskom realizmu“ - kada svijet gori, ne može gubiti vrijeme na nevažne stvari, te podsjetio na ohrabrenja svete Terezije skupljena u nekim njezinim spisima. Papa se osvrnuo i na savjete svetice koji su – kako je istaknuo – vječno aktualni, te na kraju potaknuo sve ljude da u kulturi privremenoga živimo vjernost 'zauvijek'; da u svijetu bez nade pokazujemo plodnost zaljubljenoga srca, i da u društvu s mnoštvom idola budemo svjedoci činjenice da je dostatan samo Bog. Učimo iz života sv. Majke Terezije Možemo se zapitati što mi danas možemo naučiti od jedne svetice iz 16. stoljeda? Što nam može reći žena koja se dopisivala s kraljem, plemićima, biskupima, među čijim učenicima primjećujemo ugledne teologe i redovnike, kao i njezine susestre iz samostana i rođenog brata? Što može reći danas svima nama kao učiteljica molitve? Ako je bolje upoznamo vidjet ćemo da je vrijeme nije pregazilo. Naprotiv, da je njezina poruka vrlo suvremena i aktualna i za današnjeg čovjeka. Sv. Terezija Avilska (Teresa de Ahumada) rođena je 28. ožujka 1515. godine u poznatom španjolskom gradu Avili, u plemićkoj obitelji don Alonsa Sánchez de Cepeda i doñe Beatriz de Ahumada. Terezija je bila dijete viteških vremena. Voljela je čitati i zamišljati se u ulogama iz viteških romana, ali i u zgodama iz života svetaca. S braćom bi glumila viteške pustolovine, gradila kamene kolibe i igrala se pustinjaka. Omiljena između dvanaestoro braće i sestara, lako ih je pridobivala za svoje ideje. Tako je u dobi od tek sedam godina uvjerila svog najdražeg brata Rodriga da krenu u maursku zemlju u potragu za mučeništvom (usp. Moj život, 1). Tu se već vidi njezina strastvena narav vođe i želja za radikalnošću. U mladosti je mnogo držala do uređivanja i ljepote, do razbibrige uz viteške romane i zabave sa rođacima. To se promijenilo s njezinim boravkom u odgojnom zavodu u samostanu Naše Gospe od Milosti sestara augustinki. Terezija je ovdje boravila godinu i pol, stekla nova prijateljstva i napredovala u duhovnom životu. Naročito je dubok dojam na nju ostavila jedna redovnica, njihova učiteljica, s kojom je voljela razgovarati o Bogu (usp. Moj život, 2,3). U dobi od dvadeset godina ulazi u karmelski samostan Utjelovljenja u Avili. Međutim, ovdje Terezija dugo vremena, oko 20 godina, živi u osrednjosti života. Nakon konačnog obraćenja Kristu (usp. Moj život, 9,1) počinje njezina borba u obnovi vlastitog života, a onda i karmelskog Reda. Zajedno s nekoliko sestara osniva u Avili 1562. godine samostan sv. Josipa, prvi samostan

reformiranog Karmela. Iako je silno željela povući se u strogu klauzuru i provesti ostatak života u skrovitosti, Gospodin je vodi dalje i potiče na nove osnutke. Osnovala je još 16 samostana diljem Španjolske, a obnova je zahvatila i mušku granu Reda preko njezinog prijatelja i suradnika karmelićanina sv. Ivana od Križa. Sv. Terezija je živjela u „zlatno doba“ Španjolske kojoj je pripadalo mjesto političkog vođe u Europi i svijetu, duhovna briga za novootkrivene zemlje te obrana Crkve od protestantizma i kršćanstva od Turaka. Bila je aktivna sudionica duhovnih, kulturnih i društvenih zbivanja svoga vremena. Po broju i vrijednosti svojih spisa ubraja se među najpoznatije učitelje duhovnosti i najuglednija imena svjetske književnosti. Ta velika žena svoga vremena umrla je 4. listopada 1582. godine. Njezinu veličinu i svetost Crkva je brzo prepoznala i 40 godina nakon smrti (12. 3. 1622.) proglasila je svetom, a papa Pavao VI. 1970. godine i prvom ženom naučiteljicom Crkve. Prozvana je majkom duhovnog života. To znači da je njezin duhovni put ispravan i siguran, i zato stavljen pred vjernike svih vremena kao uzor i izazov. Što je najvažnije sv. Terezija nas razumije jer je i sama doživjela muku i ljepotu molitve i duhovnog puta, uspone i padove, slatkoće i suhoće. Bliska nam je u traženju osobne vjere i iskustva Boga; u našim unutarnjim borbama između Boga i svijeta, molitve i života, polovičnosti i radikalnosti. U molitvi je pronašla i pokazuje nam pravi put predanja, ljubavi i slobode. Na početku nas ohrabruje da je najvažnije ispravno početi – “odlučnom odlučnošću” doći do izvora Žive vode, pa makar se to sastojalo u tome da krećemo uvijek iznova, ali i tako idemo naprijed. Terezijini spisi o molitvi su uzbudljiva priča o prijateljstvu između Boga i Terezije odnosno Boga i čovjeka. Kada bismo sv. Tereziji postavili pitanje koje je Isus postavio svojim učenicima: „Što vi kažete, tko sam ja?“ (Mk 8,29), ona bi vjerojatno odgovorila: „Ti si Prijatelj od kojega dolazi svako dobro!“ (Moj život, 22,7). To potvrđuje i njezina definicija mislene molitve: „Molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi“ (Moj život, 8,5). Dragi prijatelji Karmela, želimo vam blagoslovljenu jubilarnu godinu, moćan zagovor, milosti i ohrabrenje od sv. Terezije na putu prijateljevanja s Isusom u “ova vremena kada su potrebni čvrsti prijatelji Božji” (Moj život, 15,5)!

s. Maja Pavla

Iz najave za medije:

Obilježavanje 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske

Dana 15. listopada 2014. pod geslom „Za Tebe sam rođena“ u Avili (Španjolska) otvorena je jubilarna godina u čast petstotoj obljetnici rođenja sv. Terezije od Isusa (Avilska). Tijekom proslave jubileja planiraju se brojne inicijative koje će uključivati i Hrvatsku. Svečanu Euharistiju otvorenja petstote obljetnice u Avili, rodnom gradu svete Terezije, na njezin liturgijski spomendan predslavio je mons. Ricardo Blázquez, predsjednik Biskupske konferencije Španjolske, a suslavio je generalni poglavar Reda bosonoge braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela o. Saverio Cannistrà. Istoga dana iz nedalekog gradića Albe de Tormes, svetičina mjesta preminuća (4. listopada 1582.), krenulo je planetarno hodočašće pod nazivom „Put svjetla“ koje ima za cilj približiti lik svete Terezije i proslavu obljetnice na globalnoj razini. Zaklada „Pestota obljetnica“, koja je organizator hodočašća, ističe da je Terezija za svoga života bila poznata kao „nemirna i putujuća sestra“ te je s njezinim životom i spomenom povezano

shvaćanje života kao putovanja, hodočašća, misije. Premda je bila klauzurna sestra i ponajprije je učiteljica nutarnjeg hoda duše prema sjedinjenju s Bogom, njezin život je ipak bio izuzetno bogat apostolskim djelima, među kojima se najviše ističe osnutak šesnaest obnovljenih samostana karmelićanki. Ženski i muški obnovljeni Karmel kasnije se proširio po cijelom svijetu i sada broji oko dvanaest tisuća klauzurnih karmelićanki i oko četiri tisuće karmelićana, ne računajući brojne družbe posvećenog života i zajednice laika koji slijede terezijansku karizmu. Terezija putem živućih sljedbenika karmelske karizme i kroz svoje duhovne spise u svim kulturama nastavlja privlačiti mnoštvo ljudi u potrazi za najvišim vrijednostima. Dolazak četveročlanog hodočasničkog tima u Hrvatsku predviđen je za 17. ožujka 2015. godine, a hodočasnička ruta u razdoblju od 18. do 20. ožujka obuhvatila bi karmelske prisutnosti vezane uz Zagreb (Marija Bistrica, Hrvatski Leskovac, Brezovica i Remete), pri čemu će biti organizirane razne inicijative. Znakovita relikvija koja će pratiti ovaj hod je Terezijin štap kao poziv da se nastavi koračati s njom. Hodočašću će se pridruživati poznate osobe iz javnoga života i bit će u cijelosti prenošeno putem društvenih mreža i bloga na raznim jezicima, iznoseći pritom povijest mjesta koja se posjećuju, svjedočanstva osoba koje se susreću i povezujući to s citatima iz Terezijinih spisa. Vrhunac svečanosti vezan je za 28. ožujka 2015., dan petstotog rođendana sv. Terezije, a svjetski susret terezijanske obitelji priprema se za početak kolovoza 2015. Članovi karmelske obitelji u Hrvatskoj planiraju izdanje sabranih djela avilske svetice i naučiteljice Crkve, zbornik radova s ciljem popularizacije Terezijine duhovne baštine, razne susrete za laike i mladež, kao druge inicijative o čemu će izvještavati putem svojih mrežnih stranica (www.karmel.hr, www.karmelbsi.hr) i osobito putem stranice na Facebooku „Za Tebe sam rođena“. Redovničke zajednice nadahnute karmelskom karizmom u Hrvatskoj jesu, redoslijedom dolaska na ove prostore: Karmelićanke Božanskoga Srca Isusova (Hrvatski Leskovac, Zagreb, Poredje, Punat, Belica, Slavonski Brod, Strmec, Split, Gabela Polje i Bibinje), Bosonoge karmelićanke (Brezovica, Kloštar Ivanić, Marija Bistrica i Breznica Đakovačka), Bosonogi karmelićani (Remete-Zagreb, Split i Krk). Uz njih su povezani Karmelski svjetovni red i skupine vjernika laika karmelskoga nadahnuća: Zajednica karmelskih laika BSI, Mladi Karmela BSI, članovi Škapularske bratovštine i drugi.

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najave: 29.11. Lectio Teresiana: „Zamak duše“; euharistijsko klanjanje 5., 6. i 7. 12. Karmelske duhovne vježbe u šutnji (Vrhovec 29): Tema: „Zamak duše“; Voditelji: p. Miljenko Sušac, montfortanac i s. Maja Pavla 27.12. Predavanje: „Životni projekt sv. Terezije Avilske“, gošća s. Teodora Živković, poglavarica karmelskog svjetovnog reda u Remetama

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: infozkl@gmail.com web: www.laici.karmelbsi.hr

Uspon,studeni 2014.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Sveta Terezija Avilska bila je uzor našoj blaženoj Majci Mariji Tereziji od sv. Josipa. Kako bismo

što bolje upoznali i živjeli karmelsku duhovnost, u listić smo stavili dijelove tekstova iz njihovih

djela. Neka nas i dalje prate i zagovaraju karmelski sveci, Presveto Trojstvo i Djevica Marija!

Vaše vodstvo

O. Antonio Sagardoy, OCD: "Razgovor s Bogom. Piše vam Terezija Avilska" (1.dio) I. POČNITE ISPRAVNO

Isus bio s Vama!

Kako sam se samo radovala kad sam doznala za vašu želju da se posvetite molitvi. Vjerujem da je upravo u počecima nužno pronaći pravi put, budući da već malo udaljavanje na početku ima velik učinak. Smatram da je važno započeti s velikom odlučnošću, jer kad osjetite želju da sasvim sami razgovarate s Bogom i kad uspostavite distancu između vas i izvanjskih stvari, tada se ne trebate više ničega bojati. Radujte se zbog toga i imajte povjerenja u Boga. On svoje prijatelje nikada ne ostavlja na cjedilu. Za početak je dakle vrlo važna odlučnost. No, željela bih Vas zamoliti da se ne zadovoljite samo sa željom koju sada osjećate. Put molitve je – kako ga ja razumijem – dinamičan put, to znači da ne smijemo zastati nego uvijek koračati naprijed. Možda će mi uspjeti da Vam to objasnim pomoću jedne usporedbe: zamislimo si dvorac s mnogo odaja, neke gore neke dolje, neke pak desno i lijevo... No u sredini se nalazi najljepša soba. Sve počinje time da otkrijemo taj dvorac, da se počnemo za njega zanimati. No to je još uvijek premalo. Bit je u tome, da taj dvorac ne samo otkrijemo ili mu se oklijevajući približimo, nego da stupimo unutra.

Mnogi zaista otkriju taj dvorac, malo ga promatraju sumnjičavo, ali odlučuju ne ući u nj – zbog straha, zbog nesigurnosti. Po sebi je to razumljivo, jer ne znaju kako je taj dvorac iznutra lijep ni tko u njemu stanuje. No kod vas je to drugačije. Vi već znate, da je Gospodin u nama, u našem dvorcu, i znate da On stanuje u centru, u središtu tog dvorca. A vrata koja vode unutra su molitva i razmatranje. Odlučite dakle ući, i prođite kroz sve odaje dok ne otkrijete onu najljepšu u sredini. Znajte, u toj najljepšoj događa se duboki susret između Boga i nas. Neka vam Bog podari milost da razumijete moje riječi; Bog će vas obilato obdariti. Ovo vam pišem, jer vjerujete i znate da Bog daje još mnogo veće dokaze svoje ljubavi. Tko to ne vjeruje, neće kročiti onim putem i neće iskusiti taj duboki susret s Bogom, jer Bog voli kad mu dopuštamo da nas velikodušno obdari. Molim vas da ne sputavate Božje djelovanje u vama.

Vaša Terezija Avilska II. USMENA MOLITVA I MEDITACIJA Milost Duha Svetoga bila uvijek s vama! Morala sam se malo nasmijati kad ste mi pisali o svojim "velikim" problemima da li trebate razmatrati ili moliti jezikom i grlom... Znate, ako kažem da su vrata zamka molitva, mislim time sasvim jednostavno na molitvu, jer smatram da, ukoliko je molitva prava – bilo usmena, bilo meditativna (misaona) – mora se vršiti posve svjesno i brižno. Molitva za mene nije pobožnjačko prenemaganje i micanje usnama, pri čemu se ne vodi računa o tome s kim govoriš, što kažeš i zašto moliš. Katkad mislim na ono što su u posljednje vrijeme neki pisali o molitvi – bilo usmenoj, meditativnoj ili molitvi razmatranja: moramo upotrijebiti praktički razbor. Iz vlastitog iskustva mogu ispričati ovo. Poznajem jednu već dosta staru ženu. Vjerujte mi, ona je divna osoba – uzorna i bogobojazna - a ipak provodi tolike sate i godine samo u usmenoj molitvi; s meditativnom ne zna uopće što bi započela. Ne mogu zamisliti da takvi ljudi pred Bogom stoje lošije od motrilačkih karaktera i da oni ne mogu postići savršenost. Važno je ostati ponizan; prihvatiti ono što nam Gospodin daje i kakve nas je stvorio; kontemplativne ili aktivne. Tražimo meditaciju! No, ako netko njome ne ovlada neka moli usmeno ili neka čita; važno je da se ne zapostavlja vrijeme molitve. Kako vam to mogu još jasnije kazati, da vas nitko ne bi uznemirivao mišlju da ste na krivom putu. I sama sam se s tim mnogo mučila. Zato ću vam reći kako je to kod mene: Kad god se toga sjetim, pokušavam povezati usmenu molitvu s meditativnom. Zato držim da je dobro ako počinjemo moliti npr. Krunicu ili časoslov, unaprijed promisliti tko govori ili s kime govorimo... Provedite prije usmene molitve uvijek neko vrijeme u meditaciji ili pokušavajući meditirati. Ako tako činite, znajte da ste na pravom putu. Ne dajte da Vas drugi zbune i ne gubite vrijeme skrećući na druge putove.

Danas je blagdan sv. Marije Magdalene, koju ja veoma štujem i kojoj se utječem za pomoć. Neka Vam ova velika svetica pokaže kako se treba ophoditi s našim Gospodinom. Vaša nedostojna sestra Terezija Avilska

Nastavit će se... Bl. Marija Terezija od sv. Josipa: Djelo Božje (odlomci) ...U ožujku 1890. upitala me gospođa de Savigny bih li ju htjela pratiti na njezinim putovanjima. Namjeravala je posjetiti svoju kćerku u samostanu od Pohođenja i neke svoje sestre, a Anica, njezina kćerka, trebala bi ostati kod svoje braće. Rado sam na to pristala, i 12. ožujka započeo je moj život putovanja. Najprije smo išle u Bavarsku, Zangberg, u samostan Pohođenja. Tamo smo bile od 15. do 24. ožujka. Gospođa de Savigny bila je gotovo čitav dan pred klauzurnom rešetkom kod svoje kćerke. Mnogo sam molila u dragoj samostanskoj crkvi, ali ipak nisam uvijek mogla moliti. Bila sam prepuštena sama sebi, osim za vrijeme obroka, koje smo uzimale zajedno ispred rešetaka i u sobi za razgovor u društvu sestre. U toj osamljenosti zamolila sam sestru koja nas je posluživala, sestru Armelu, nekoliko knjiga za čitanje. Odmah mi je udovoljila želji jer sam po povratku iz kapelice našla na stolu dvije knjige, jednu o Srcu Isusovu, a druga je bila Život sv Terezije od Isusa, koju je napisala ona sama a preveo Schwab. Pomislila sam: zašto nije donijela koju drugu knjigu, nego baš životopis sv. Terezije, te sam je stavila na stranu. Zatim sam se s velikim zanimanjem zadubila u knjigu o Srcu Isusovu, ali nisam je mogla stalno čitati. Zato sam nakon nekoliko dana, doduše nerado i samo stoga što ništa drugo nisam imala čitati, uzela u ruke Život sv Terezije. Počela sam listati, počela sam čitati, čitati i čitati, čitala sam; O, koje bi riječi mogle iskazati ono što sam osjećala. O sretni sati, dani, koje sam proživjela u Zanbergu! Našla sam svoj ideal: moje tako strastveno i osjetljivo srce zanijelo se žarom ljubavi za sv. Tereziju, čije ime do sada nisam htjela ni čuti. Divan je Bog, čudesno je upravljanje Njegove providnosti! Nitko u Zangbergu nije doznao o mojoj sreći. Bog i ja, samo Bog i ja poznajemo milost koju mi je u onim danima, u onoj kapelici udijelio. Da, nedokučivo je Božje milosrđe i ljubav. Karmel i samo Karmel! Tamo sam morala ići. To je sada bio cilj mojih želja. Ta poniznost, ta ljubav prema Bogu! Sveta je Terezija postigla cilj za kojim sam težila. A ta junačka odvažnost! Sve me je na njoj, ovoj velikoj ženi i svetici, zanijelo i oduševilo toliko da me je i manje mučila ona napast koja me je pratila kao sjena. Nisam ni najmanje sumnjala o privoli oca F „da stupim u Karmel. Bila sam posve sigurna da je to moje zvanje da ću tamo naći ono što tražim. Makar bila primljena samo kao laička sestra. Moja mi je mašta prikazivala život ovakve sestre vrlo privlačnim. Preko dana posvršavala bih sve kućne poslove, jer sam htjela postat služavka svih u samostanu, kao nekad u Kölnu, ali noću sam htjela boraviti kraj Presvetog Sakramenta u kapelici, kraj moga Ljubljenoga. (str. 26) ...U siječnju 1891. veoma me razveselila vožnja u Aachen. Moja žarka ljubav prema svetoj Majci Tereziji probudila je u meni želju da barem jednom vidim jednu od njezinih kćeri. Gospođi de Savigny govorila sam o tom još u Innsbrucku. Ali tek što sam izrazila svoju želju,

suze su zalile dragu staru gospođu i ona mi sva zaprepaštena reče: "Vidim da i vi namjeravate otići u samostan, a vi ste mi bili otkako je umro moj suprug, prva sunčana zraka koja je obasjala moj životni put." Tješila sam je kako sam najbolje znala, ali o posjetu u Karmel nisam više smjela govoriti da je ponovno ne ražalostim. Unatoč tomu Božja se providnost pobrinula da mi je ona sama, a da to nije ni htjela, pomogla da se moja želja ispuni. Ovako je to bilo: Sestra gospode de Savigny, kao redovnica Presvetoga Srca, umrla je u B. kod Aachena i tamo bila pokopana. Grofica je htjela posjetiti njezin grob. Zbog toga smo odsjele u Aachenu u nekom hotelu, posve blizu stolne crkve. Bila je nedjelja i ja sam kao obično otišla na svetu Misu. Vrativši se kući, doručkovala sam zajedno s gospođom de Savigny, i nakon toga smo tako živahno razgovarale da uopće nismo gledale na sat i tek nam je zvono stolne crkve najavilo početak svete Mise. Kako gospođa de Savigny još nije bila kod sv. Mise, vrlo se zabrinula da ne zakasni. Stoga se požurismo u stolnu crkvu, no tamo je stajalo natiskano na vratima mnoštvo ljudi. Gospođa se zaprepasti i u velikom se strahu, da ne ostane bez sv Mise stane probijati kroz mnoštvo i za nekoliko trenutaka nestane je ispred mojih očiju. Kao munja sinu mi u tom času misao: "Sad u Karmel!" Smišljeno, učinjeno! "Molim, kojim se putem ide u Lousberg?" pitala sam prolaznike jednog za drugim, dok nisam konačno povukla samostansko zvono i rekla sestri vratarici: "Ja sam iz Berlina i vrlo sam velika štovateljica sv. Terezije pa bih vrlo rado vidjela jednu od njezinih kćeri, ali, na žalost, imam samo malo vremena na raspolaganju." Odvele su me nekoliko trenutaka kasnije do rešetaka i preda mnom je stajala u punom sunčanom sjaju jedna kćerka moje ljubljene svete Terezije i - o čuda, vidjela sam opet isto "smeđe", onu posebnu karmelsku boju koju je osoba u mome viđenju nosila. Radost, neoposiva radost, prostrujala je mojim srcem. Kao prvu dužnost zavjetovala sam poslušnost, a p. F„h, D I rekao je: "Karmel nije vaš poziv" ali on je pri tom mislio na korske sestre, pomislila sam. Možda bih ja, ipak, mogla biti sestra laika? Takve i slične misli ispunjale su moju dušu dok sam se puna zahvalnosti žurila natrag. Sve je dobro prošlo i moj posjet Karmelu ostao je posve u tajnosti.

Nekoliko dana kasnije nalazile smo se opet u Bonnu a ja sam bila u neizmjernim mukama. Nisam više znala što da počnem. Samo onaj koji je pretrpio slične duševne muke može sebi predočiti ove moje dvogodišnje patnje. Nakon velikih duhovnih vježbi nisam više bila u stanju ne zapažati misli koje su me burno zaokupljale. Mislila sam svakog časa da sam na njih pristala, a držala sam ih teškim grijehom. Ni za čitav svijet nisam htjela svojevoljno učiniti ni jedan laki grijeh, ne, ni jednu pogrešku.(str.29)

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najave: 5., 6. i 7. 12. Karmelske duhovne vježbe u šutnji (Vrhovec 29): Tema: „Zamak duše“; Voditelji: p. Miljenko Sušac, montfortanac i s. Maja Pavla 27.12. Predavanje: „Životni projekt sv. Terezije Avilske“, gošća s. Teodora Živković

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: infozkl@gmail.com web: www.laici.karmelbsi.hr

Uspon, prosinac 2014.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Neka nas u ovo božićno vrijeme nadahne čestitka naše drage časne Majke Angeline iz Sittarda.

Vaše vodstvo

IMJT Sittard,Božić 2014.

Dragi Karmelski Laici BSI!

Sin Božji dolazi na svijet: ljudski tako blizak, da ga možemo razumjeti i prihvatiti. Postaje dijete, jer se dijete

može tako brzo zavoljeti.

On dopušta da ga ljubimo, iako je Njegova ljubav prema nama beskrajno veća. Marija smije biti majka. Po njemu

je njezin život postao tako bogat i vrijedan. Dopustimo da nas kod razmatranja ovog velikog otajstva zahvati

radost i divljenje Božjoj neizmjernoj ljubavi, koja nam se pokazuje u Njegovoj bliskosti. Budimo kao pastiri i

tražimo Božansko Dijete sa velikim interesom i revnošću.

Padnimo na koljena i klanjajmo mu se. Bogu se sviđa dobro srce veselog darovatelja, spremnog na žrtvu: čovjeka

koji ljubi.

Sa sv. Josipom budimo spremni sve dati. Božji dolazak je izliječio ljudsku povijest. Molimo ga, puni povjerenja, da

izliječi današnje vrijeme. Neka bi bezbrojne žrtve ratova na našoj zemlji našle spas i domovinu u utjelovljenom

Bogu. Jer tamo gdje se Krist rađa tu nastaje domovina. Neka On, svjetlo svijeta „…upravi noge naše na put mira.“

(Lk 1,79) u Vašim obiteljima i dragoj domovini.

Od srca Vam želim , da Vas ovoga Božića ispuni i nadahnjuje radost zbog iskustva Božje ljubavi.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

Sa srdačnim pozdravima u molitvenoj povezanosti

Vaša

O. Antonio Sagardoy, OCD: "Razgovor s Bogom. Piše vam Terezija Avilska" 2.dio III. MEDITACIJA

Duh Sveti bio s Vama!

Razgovor s Vašim prijateljima bio je, kako kažete zacijelo zanimljiv, no žao mi je da su oni tako sumnjičavo reagirali. Ne dajte se zbuniti! Dobro ste razumjeli: usmena i meditativna molitva trebaju tvoriti jednu cjelinu. Vidite, ima ljudi koji su odmah izvan sebe čim čuju riječ meditacija. Meditacija znači:

misliti; razumjeti što govorimo, s kime razgovaramo, tko smo mi itd. Nemojte, molim vas, držati da je meditacija nešto drugo. Mogla bih vam to objasniti drugim riječima. Meditacija ili nutarnja molitva je po mom mišljenju ništa drugo doli prijateljski susret kod kojega se često i nasamo nalazimo s onim za koga znamo da nas ljubi. Ako to često činite i ako bi to i vaši prijatelji pokušali, tada bi – gotovo da sam to rekla malo zlobno – i oni bili sretni ako bi mogli češće meditirati. Neka ovo bude dovoljno za danas. Toliko sam zauzeta s više stvari, da sam sretna što sam vam napisala barem ovih nekoliko redaka. Molite za svoje prijatelje da otkriju pravi put.

IV. VRT

Isus bio s Vama!

Vaš prigovor u posljednjem pismu naveo me na razmišljanje. Vi strahujete da ja svojim riječima o nutarnjoj molitvi previše tražim od Vas... Držite da ste još na samom početku... Ne, ne želim od vas tražiti nešto što nadilazi vaše mogućnosti! Samo mi je jako stalo do toga da ispravno započnete. Kako bih vam to objasnila? Možda jednom usporedbom koja odgovara upravo onima koji su na samom početku. Tko je na početku neka zamisli kako na tlu obraslom korovom počinje uređivati vrt u kojem se Gospodin treba ugodno osjećati. Gospodin sam čupa iz zemlje korov i sadi dobre biljke. Pošto On u nama već toliko čini i toliko toga dovodi u red, naša se zadaća sastoji jedino u tome da te biljke zalijevamo da ne uvenu, već raskošno cvatu. Tada će Gospodin često posjećivati vrt i veseliti mu se. Važno bi stoga bilo vidjeti kako se vrt može natapati, znati, što mi trebamo činiti; jesu li napori veći nego dobitak; odnosno... koliko je dug naš put, što trebamo... Mislim da se vrt može zalijevati na četiri načina:

prva mogućnost: grabiti vodu iz bunara, što po sebi predstavlja napor; druga: izvlačiti vodu kolutom kojeg vuče mazga; to nije teško, a dobiva se više vode; i

sama sam to već često radila; treća: provesti vodu iz rijeke ili potoka u vrt; vrtlar se manje napreže, zemlja se bolje

natapa i nije potrebno dodatno zalijevati; četvrta: pada kiša; Gospodin kvasi sve; mi ne moramo činiti ništa; to je najbolja

mogućnost. Duhovnim temama često dobro dođu usporedbe. Pomaže li vam ova? Možemo sad ove četiri mogućnosti zalijevanja vrta usporediti s četiri stupnja molitve. Dobro me čujte! Tko se počinje vježbati u molitvi nalikuje onome koji grabi vodu iz bunara; tko je dosad bio navikao živjeti vrlo rastreseno, njemu je sada napor sabrati se. On neka polako pokušava biti sam sa sobom, tražiti tišinu, usredotočiti misli na jednu temu. Pomislit ćete da to nije lako. Mogu vam reći još i više: ima dana u kojima je sve suho; bezvoljni smo i čak izloženi opasnosti da bacimo čabar u bunar i od svega odustanemo. Što činiti u takvom slučaju? Vjerujte mi, svi ti napori i teškoće imaju svoju vrijednost. Isama sam prošla kroz mnogo godina suše i znam koliko to može biti mučno. Katkad mislim da Gospodin dopušta teškoće već na početku, da vidi koliko su jaki oni koji ga žele ljubiti. Pomislim da nas ispituje jesmo li u stanju pomoći mu nositi križ. Križ koji nas pogađa ponekad nam se čini pretežak. Htjeli bismo pobjeći, sve napustiti... Iskušenje je veliko. I Ilija, prorok Gospodnji, zaželio je umrijeti, jer ga je suočenje s križem nadjačalo. Gospodin mu je ipak dao snage i učinio ga čovjekom koji je gorljivo revnovao za slavu Gospodnju. Usprkos svim iskušenjima, svoj zasićenosti, on je djelovanjem Božje snage postao njegov prorok. Malo sam izgubila nit, no vi znate da mi karmelićani danas slavimo tog velikog proroka koji je izgarao od ljubavi prema Bogu. I da se vratim našoj temi: Vi biste htjeli znati što nam je činiti u stanjima suhoće i nevoljkosti. Vidite, ja mislim da se vrtlar treba radovati i tješiti mišlju kako je veličanstveno da smije raditi u jednom takvom vrtu. Radi se o časti, a ne samo o pukoj dužnosti. Vrtlar treba imati na umu da on tu nije da bi činio radost samom sebi, nego jedino Gospodinu. U takvim slučajevima sve ovisi o našoj odlučnosti; jer ako smo jednom odlučili poći tim putem povezanosti s Bogom, onda se ne trebamo niti plašiti niti žalostiti. Kažem vam još jednom, uvjerena da ponavljanje ne škodi: ako težite za slobodom duha, ako ne želite biti potišteni, onda se ne smijete plašiti ni suše ni rastresenosti. Ne znam što bi se još moglo nadodati. Bog Vam pomogao u ovim početnim teškoćama!

V. RASTRESENOST

Milost Duha Svetoga bila s Vama!

Prošli put sam zaboravila odgovotriti na jedno vaše pitanje. Hvala vam što opet pitate. Uvijek iznova ustanovite da vam za vrijeme molitve nikako ne uspijeva ukrotiti misli. Uviđate da ne ide i... Ipak ne gubite prebrzo strpljenje. Ima zaista rastresenih ljudi; oni se samo trebaju navići na to da razmišljaju disciplinirano. Znam da je to moguće jer sam i sama nekoliko godina proživljavala tu muku rastresenosti. Nije važno ako nam to ne uspije u toku jedne godine; ne treba nam biti žao vremena koje smo u to utrošili. No, tu si možemo malo i sami pomoći. Kratko i sažeto, predložila bih vam sljedeće: pokušavajmo ostati uz Gospodina, u njegovoj blizini i prisutnosti. Time ne mislim na to da se na njega misli ili razbija glava velikim mislima, nego da ga se motri. Postoje ljudi koji dok se mole žele zaboraviti da su ljudi. A ljudi su kolebljivi! Ponekad su dobro, a ponekad su loše raspoloženi; nekad su radosni, nekad tužni... Vjerujem da nam baš taj duševni ustroj može biti i od pomoći. Na primjer: kad ste jako radosni promatrajte Gospodina Isusa kao uskrslog, a kad ste tužni i utučeni, gledajte ga na Maslinskoj gori ili na putu k raspeću... Ne trebate si to predočavati suviše komplicirano. Nosite na primjer uvijek kod sebe neku Gospodinovu sliku. Češće je gledajte i razgovarajte s Njim. Ne mogu zamisliti, da bi vam moglo uzmanjkati riječi. Ako bi se to dogodilo, ne bi bilo dobro. Zbog pomanjkanja kontakta ubrzo dolazi i do stanovitog otuđenja, štoviše, smatram da se bez kontakta gubi prijateljstvo. Kad Vam riječi sasvim nedostaju, onda to nema mnogo veze s rastresenošću, nego više s otuđenjem... No, ono što mi Vi govorite ipak potvrđuje da težite uspostaviti kontakt i prijateljski odnos s Bogom. To me veseli. Ne dopustite da Vas uznemiruje rastresenost! Još jedan dobar savjet: meni osobno je pomagalo čitanje dobre knjige. Upravo čitanje može biti oslonac pri sabiranju. Pokušajte! Uostalom, sada već ima mnogo knjiga o meditaciji. Još mi nešto pada na pamet: postoje ljudi koji često silno pate zbog toga što ne mogu cijeli dan ostati sabrani ili što se jednostavno moraju baviti drugim stvarima. Ne želim reći da nije velika milost kad se misli mogu obuzdavati tokom cijelog dana. No, vjerujem da sam vam već jednom pisala o tome, bit istinske molitve ne sastoji se u tome da se mnogo razmišlja, nego da se mnogo ljubi. Razmislite: ne mogu svi ljudi mnogo razmišljati, no svi mogu mnogo ljubiti. I to je utjeha za svakoga – dakle i za Vas u Vašoj konkretnoj situaciji. Čak i kad biste rado htjeli ne možete cijeli dan moliti ili sjediti u crkvi. Vi nosite odgovornosti, imate zadatke, morate raditi s ljudima. Ne budite zbog toga tužni, jer bavili se vi nečim u uredu, na poslu ili u kuhinji: Gospodin je posvuda. Još bih mnogo mogla pisati o tome. No, vjerujte mi da rast ljubavi ne ovisi bezuvjetno o našim naporima kod dugog moljenja. Sve naime mora doći iz ruke Gospodnje.

Gospodin bio slavljen uvijeke!

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najave: 31.1.2015. Tema: Godina posvećenog života Predavanje o molitvi Oče naš

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: infozkl@gmail.com web: www.laici.karmelbsi.hr

Uspon,siječanj 2015.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Nastavljamo s duhovnim poticajima kroz tekstove naših dviju majki, sv. Terezije Avilske i bl.

Marije Terezije od sv. Josipa. Neka nas i dalje nadahnjuju kako bismo duhovno napredovali i

rasli u vjeri.

Vaše vodstvo

O. Antonio Sagardoy, OCD: "Razgovor s Bogom. Piše vam Terezija Avilska" 3.dio VI. DOPUSTITE VODSTVO

Gospodin bio s Vama i pomogao Vam živjeti svetim životom!

Danas, na sam blagdan naše Gospe Majke, primila sam vaše pismo posredstvom vaših znanaca. Pričinja mi veliku radost to što uvijek iznova sve tako otvoreno priopćavate. Razumijem Vašu obeshrabrenost. Željeli biste, a ne možete. Sabirete se, a doživljavate unutarnju prazninu i suhoću. Nemojte se obeshrabriti s time. Imajte strpljenja s vašim gotovo već uspjelim koracima. Kad sam saznala za Vaše sumnje, pitala sam se kako bih Vam mogla konkretno pomoći. Preporučila bih Vam, da se nadasve sada na početku više družite s ljudima koji i sami poput Vas traže takav molitveni život. To je važno. Ne mogu si zamisliti da bih i ja bila izdržala sama bez pomoći drugih. Svaki od nas treba u svojoj svakodnevnici dobre prijatelje s kojima može razgovarati o svemu, prijatelje koji nas ohrabruju, tješe ili se zajedno s nama raduju. Takve prijatelje još više trebamo kad se radi o molitvi. Još sam se nečega sjetila: uvijek sam smatrala da bi se ljudi koji svjesno žele živjeti kao vjernici trebali savjetovati sa svećenicima bogatog znanja. To je još važnije za ljude koji se vježbaju u molitvi; što intezivnije njeguju molitvu time je to potrebnije.

Znam što se obično govori: da učeni, dakle znanjem bogati svećenici, nisu za ljude koji se žele intezivno posvetiti molitvi. Ne vjerujte takvim pričama! Moja iskustva s takvim svećenicima su jako dobra. Svakako da je još bolje ako su oni k tome i vrlo kreposni. No, znajte da duhovni vođe bez dovoljno znanja nisu naročito preporučljivi. Cijeli sam život prijateljevala s učenim svećenicima; i premda neki od njih nisu imali praktičnog iskustva, zahvaljujući svome obrazovanju vrlo dobro su se snalazili u duhovnim stvarima. Nadam se da sam se jasno izrazila. Vrlo mnogo, naime, ovisi o tome da odlučno slijedite taj savjet. Uostalom, očuvao nas Gospodin od bedastih i sumnjivih pobožnosti! VII. KUŠNJA POD IZLIKOM DOBRA

Gospodin bio s Vama i nagradio Vas za sreću, koju mi pružate!

Još prije nego sam primila Vaše pismo, čula sam o poteškoći da se nađe dobrog ispovjednika ili duhovnika. Jasno mi je da to nije lako. No, ipak ne odustajte, jer osobe koje se posvećuju molitvi bezuvjetno trebaju dobrog i znanjem bogatog ispovjednika. Nemojte misliti da je to nekakva moja fiksna ideja ili tvrdoglavost. Preko toga se ne smije tek tako prelaziti, jer je opasnost od obmanjivanja velika. Često se događa da obmana izroni pod izlikom dobra. Kako samo profinjena može biti takva kušnja! Bila bih sretna kad bih svatko mogao biti dobro vođen. No, nitko ne treba vjerovati da je toliko sposoban da ne bi mogao biti prevaren. Iskušenje se javlja čak i pod krinkom poniznosti. Odjednom se drži preuzetnim, kad se razmišlja o velikim stvarima, kad se želi oponašati svece ili čak podnijeti mučeništvo. Mi kao mali grešni ljudi imamo misli te vrste. Svecima se, mislimo treba diviti, ali ne i nasljedovati ih. Oni bi za nas bili previsoko. Istina je da smo grešnici, no moramo razlikovati kojeg sveca možemo nasljedovati i kojeg ne možemo. Nisu svi i nije sve za nas nedohvatljivo. No, ne vjerujte da su sva iskušenja tako jasna kao ovo. Tako postoje ljudi koji vjeruju da zbog zdravstvenih razloga ne mogu nasljedovati svece. Boje se da se ne bi razboljeli, boje se da se ne premore; plaše se svake sitnice... I meni se samoj to dogodilo. Boležljiva sam, no prije nego sam odlučila ne drhtati više nad svojim zdravljem, nisam ništa vrijedila i bila sam kao okovana. A danas, kad sam manje usredotočena na zdravlje, zdravija sam. Hvala Bogu za spoznaju da je i ovaj strah bio samo jedna kušnja. Molim Vas: učite iz mojih pogrešaka! Iznijela bih Vam još svojih pogrešaka kad bih znala da će Vam to pomoći. Druga pak iskušenja javljaju se pod plaštem revnosti i ljubavi prema Bogu. Neobično, zar ne? Želi se naprosto da svi ljudi budu pobožniji i produhovljeniji. Ta želja nije loša, no njenom ostvarenju treba pristupiti s velikom mudrošću. Potrebno je kod toga paziti da se ne ostavlja dojam da želimo druge poučavati. Ne, to ne bi bilo dobro!

Trenutno je za Vas najbolje da pred očima imate Boga i sebe. Nemojte se toliko puno baviti drugima! Slijedite li ovaj savjet, bit ćete oslobođeni nepotrebnog jada i brige. Postoje ljudi koji se ražaloste kad kod drugih otkriju nedostatke. Žele da oni ne griješe, žele da oni... Da, i to izgleda tako dobro i sveto! A zapravo je najveće zlo da takav jedan stav drže kreposnim i izrazom prave revnosti za Boga. A radi se o napasti. Te ljude briga oko nedostataka drugih čine tako nemirnima i nervoznima da ne mogu niti moliti. Molim Vas, ne dopustite da Vas ovakve i slične rafinirane napasti smetu. I ne zaboravite što sam Vam napisala na početku: potražite si ispovjednika. Sa svojim sam ispovjednicima o svemu razgovarala otvoreno i iskreno, premda me neki od njih nisu baš tetošili. Naš Gospodin pokazao Vam put i učinio Vas sretnima! Nastavit će se... Bl. Marija Terezija od sv. Josipa: Djelo Božje (odlomci) – 2.dio ...U listovima iz "Domova Svetog Josipa" stoji pobliže pisano o Weissenseeu i o tamošnjim misijama. Da će ove postulantice jednom postati karmelićanke, o tome gospodin župnik nije znao ništa jer je Karmel Božanskog Srca bio poznat samo nebu. Na ovom svijetu morala sam s najvećom opreznošću, malo-pomalo, tek tu i tamo razotkriti svoju tajnu. Drukčije bi, možda, istom pupajući ""Karmel Božanskog Srca" bio uništen jednim udarcem. Počev od veljače 1892. počele su stizati iz raznih provincija mlade djevojke kao dobrovoljne pomoćnice. Neke su ostajale po nekoliko tjedana, a neke po nekoliko mjeseci, a onda bi i same spoznale da ovako požrtvovan život nije njihovo zvanje. Možda im je i velečasni gospodin Alesch, koji je bio naš ispovjednik, pojasnio da nikada neće postati redovnice ako ostanu u Domu svetog Josipa. (str. 44) ...Od proljeća 1896. slao je dragi Bog kandidatice sa zvanjem za Karmel i unatoč protivljenju g. župnika Alescha, koji nije bio pristalica djela, kako svjedoče same kandidatice Karmela. On im je govorio: "Ako želite biti sestre pođite u neku kongregaciju, a nemojte ostati ovdje u Domu Sv. Josipa. Gospođica Tauscher se vara. Vi ovdje nećete nikada postati sestre." Itd. Ali se te mlade djevojke nikada nisu na takve opomene dale smesti. (str. 46) ...Nebrojene su bile dobronamjerne opomene sa strane svećenika da se kanim Karmela i stroga života. Svemu sam se tome suprotstavljala. Ili prave redovnice po prvotnoj nakani svetog utemeljitelja, ili nikakve. Svaka osrednjost mi je veoma odvratna. Zar me nije providnost Božja dovela u Karmel? Nije li Bog ispunio moje srce velikom ljubavlju i pouzdanjem k sv. Majci Tereziji! Često bih rekla: "Za Karmel bih se dala i razapeti." ...Božje oko dopire u srce On ne sudi i ne prosuđuje nikad prema vanjskom izgledu već po duhu, koji dušu pokreće, prema samoprijegoru, a osobito prema poniznosti i potpunoj predanosti u Božju volju i to ne samo u velikim stvarima, nego i u malim i najmanjim dnevnim događajima. Nije dosta da budemo samo tabernakul, samo Božji stanovi, ne samo to! Mi trebamo biti Božje oruđe - Božji instrument, s pomoću kojega će On, Božanski Spasitelj, liječnik duša, raditi na njihovu spasenju. Bog traži u našim dušama nastojanje oko postignuća najdublje poniznosti, traži težnju za poniženjima. Nitko ne postaje ponizan prije nego što je podnio-ne

samo podnio- već sa zahvalnošću i radosno, podnio mnoga poniženja, kao što su se sv. apostoli, Petar i Ivan, s "radošću" vratili kući kad su bili sramotno bičevani. (str. 47) ...Kad je 28. prosinca sunce zašlo i kad su zanijemila sva zvona "Angelusa", bio je o. prokurator odmah primljen. Mi smo u predvorju čekale njegov povratak, ali ne samo čekale, nego smo i molile. - Mislim da u svom životu nisam nikad molila usrdnije nego u ovim časovima. Molila sam svoju ljubljenu sv. Majku Tereziju od Isusa za njezin zagovor i pomoć. Činilo mi se kao da u ovom pismu ovisi budućnost djela, a tako je i bilo. Prošao je gotovo sat kad su se napokon otvorila vrata i pojavio se o. Rainald kojem je radost sijevala s lica. Veselo nam reče da nam je njegova uzoritost kardinal dao prekrasno pismo, a on će nam ga prevesti jer je pisano latinski pa da sutra dođemo po njega. 29. prosinca primile smo od velečasnog o. prokuratora talijanski, a od o. Benedikta njemački prijevod preporuke, kako slijedi: Vikarijat Rim, blagdan Nevine dječice Godine Gospodnje 1907. Vrlo smo rado primili molbu moliteljice, budući da ne gajimo bezrazložnu nadu da će se djelo, koje je ona prije šest godina počela s pomoću Božjom, razviti na korist Crkve i države. To više što je utemeljiteljica sa svojim kćerima odlučila živjeti po pravilima sv. Terezije. Ona, naime, želi nasljedovati onu Tereziju koja je uvijek mislila na proširenje sv. vjere i na spas duša. Ona će u nju gledati kao u svoju zakonodavku; hodat će njezinim stopama u ovo vrijeme kada se pod prividnom ljubavi nerijetko oslabljuje Kristov križ. Stoga, da ispunim svoju dužnost kao pokrovitelj bosonogih karmelićana, ne osjećam nikakve bojazni da djelo koje na tako sretan način izražava duh i uvjerenje sv. Terezije uzvisim hvalama te da ga preporučim onima čija je zadaća promicati slavu sv. Crkve i vječno spasenje duša. Lucius Maria kardinal-vikar Parocchi protektor bosonogih karmelićana (str. 52) Nastavit će se...

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najave: 28.2. Korizmeni susret

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: infozkl@gmail.com web: www.laici.karmelbsi.hr

Uspon,veljača 2015.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Neka nam dolazak Relikvije i misli sv. Terezije budu poticaj za susret s Gospodinom!

Vaše vodstvo O. Antonio Sagardoy, OCD: "Razgovor s Bogom. Piše vam Terezija Avilska" 4.dio VIII.UNUTARNJA MOLITVA

Isus bio s Vama i nagradio Vas za sve što činite za mene!

Nadam se da ste se malo odmorili i da sad imate snage dalje kročiti putem molitve. Dakako da razumijem Vaš nemir. Vi već naslućujete što je molitva i htjeli biste znati što Vam je još činiti. Samo bez straha, stvar je jednostavna! Unutarnja molitva, ako je prava, nije nešto komplicirano. Iz Vašeg pisma naslućujem da od mene očekujete neku vrst programa... Ne razmišljajte, molim Vas, tako, "programatski"! Znam da ima vrlo mnogo ljudi koji se muče na putu molitve i zbog toga trpe. Razlog je tome što se ne snalaze i što su krivo uvedeni u molitvu. Oni se bore, uznemireni su, naprežu se, misle, umuju... a ipak ne nalaze mira. Neki drže da moraju bez prekida razmišljati. Ma ne! Kao što u tjednu imamo jednu nedjelju, dakle jedan dan počinka, tako je i kod molitve potrebno odmoriti se. Takvi trenuci nisu gubljenje vremena! I opet ponavljam: bit unutarnje molitve nije u tome da se puno misli, nego da se puno ljubi! Mi dakle moramo pokušati činiti ono što nam pomaže da ljubimo.

To je tako jednostavno. No nadam se da znate u čemu se sastoji ljubav prema Bogu. Tu dakle nije u prvom planu osjećaj, nego spremnost da činimo samo ono što se Bogu sviđa i izbjegnemo ono što njega vrijeđa. Ljubav se nadalje sastoji u molitvi za Božje proslavljenje i za razvoj njegove Crkve. Tu su pravi znakovi ljubavi. Ako ih kod sebe otkrivate, onda molim Vas nemojte više misliti da sve to nema smisla, jer se ne možete sabrati u molitvi. Klonite se tako velike zablude. Koliki bi ljudi bili sretniji i uravnoteženiji kad bi stalno imali pred očima ovo: u molitvi je važno da Bogu sve bliže dolazimo i da ga sve više ljubimo. Nastojmo stoga činiti sve ono što nam pomaže jače ljubiti našeg Gospodina. I još bih nešto dodala: kazujte sve ovo i svojim prijateljima, da oni ne bi mislili da se meditacija sastoji u nekim drugim stvarima.

Bog Vas sve obdario svojom milošću!

IX. VJERNOST U MOLITVI

Isus bio s Vama!

Konačno jednom nalazim vrijeme da Vam opširnije pišem. Nadam se i malo sređenije. Vaša pitanja i sumnje zahtijevaju da ih točnije razmotrim. Zašto Vi zapravo mislite da nikada nećete dospjeti do unutarnje molitve? Mislite li možda da niste dostojni, da imate previše pogrešaka, ili pak da je ovaj put za Vas pretežak? Ne budite djetinjasti! Nemojte, molim Vas reći: ako ne uzoran molitveni život, onda bolje nikakav. To je kušnja protiv koje se moraju boriti upravo pobožni ljudi. Molim vas: ne upuštajte se u takva razmišljanja! Na svoju sramotu moram priznati da sam i sama upala u takvu zabludu. Počela sam naime misliti, da je manjak poniznosti težiti za molitvenim životom i istovremeno biti slabi čovjek, i tako sam godinu i pol dana provela bez molitve (ili barem cijelu godinu, ne sjećam se više točno). Uvijek sam mislila, kada ne budem imala grijeha, onda ću se potpuno posvetiti molitvi. Nemojte se smijati – ali tada bih morala čekati sve do Sudnjeg dana. Zamislite i Vi kada biste i Vi morali tako dugo čekati! Nikada ne bismo smjeli započeti. Stoga Vas molim: ne dajte se uvjeriti u to! Kad ste već započeli s molitvenim životom, onda pri tome i ostanite. Govorim iz iskustva: svejedno kakve su Vaše slabosti – ne odustajte od molitve jer u njoj počinje put koji vodi do popravljanja. Bez molitve sve će Vam biti još mnogo teže. Jasno mi je da neki mogu zakazati i pasti zbog svoje slabe prirode; no to nije tako važno. Tragično je tek ako odustanu od molitve.

Od tog trenutka sve naime ide nizbrdo. Jeste li me pravo razumjeli? Ili Vam je to preveliko teoretiziranje? Nemojte misliti da Vam pričam samo nešto odabrano. Sve ću Vam reći! Bog zna što sam prošla. Trpjela sam osamnaest godina jer je sve u meni bilo suho i prazno, da nisam mogla čak ni razmišljati. Katkad bi mi uspjelo da se nakon pričesti malo saberem i pomolim – ali inače!... I što mislite što bih učinila! Uzimala bih u ruku neku duhovnu knjigu, čitala je, i tako bih si mogla donekle pomoći. Bez knjige bi bilo gotovo, moje se misli jednostavno nisu dale obuzdati. Osamnaest godina je stvarno dugo razdoblje! Možda biste i Vi mogli činiti kao ja! Jedan dan ćete morati više čitati, drugi dan manje. Važno je da Vam to pomogne sabrati se i moliti. Činite tako! Toliko ste mi dragi, da Vas iz ljubavi prema Bogu želim zamoliti: nikad ne odustajte od molitve; a ako se u Vašoj nutrini sve čini suho i prazno ili ako se ne možete sabrati posegnite za nekom knjigom. Meni je to pomoglo. Nadam se da će i Vama. Za to usrdno moli

Vaša Terezija Avilska P.S. Još jednom sam pročitala ove retke i primijetila neka ponavljanja. Oprostite mi, molim Vas, no to se događa uvijek kad je čovjek star. Neka mi Bog oprosti! Njemu želim služiti!

Nastavit će se... Bl. Marija Terezija od sv. Josipa: Djelo Božje (odlomci) – 3. dio Što se našega imena tiče moram spomenuti i sljedeće: u travnju 1891. označila sam u Bonnu našu buduću družbu kao "Službenice Božanskog Srca Isusova", a kad je bio otvoren prvi Dom Sv. Josipa i kad su mi mlade djevojke pohrlile u pomoć, morala sam nas prijaviti kod redarstva. Učinila sam to i nazvala nas "Družba službenica Božanskog Srca Isusova". (str. 52) U Rimu su me upozorili da to ime nosi jedna francuska kongregacija čiji je jedan ogranak bio veoma raširen u Australiji pod imenom "Službenice Božanskog Srca Isusova", stoga ne bismo pod ovim imenom nikad dobili priznanje Sv. Stolice. Osim toga, željeli su dobri oci karmelićani u Rimu da se već iz našeg imena može vidjeti naša pripadnost Karmelu. Tada sam odlučila da stavim "Karmelićanke službenice Božanskog Srca Isusova". Tako smo se zvale od god.1907. sve dok nam u Rimu ime nije bilo ponovno promijenjeno.

Ali, ma kakvo god mi ime nosile, uvijek jesmo i ostajemo službenice Božanskog Srca Isusova našeg Učitelja, Gospodina i Uzora, primjera požrtvovne i odane ljubavi prema Bogu i bližnjemu. (str. 53) Od stanice išle smo najprije u stolnu crkvu, a tu je odmah na ulazu stajao Sv. Petar. Pogled na ovog sv. apostola uvijek me je napunjao pouzdanjem, pa tako i sada. Nova nas je nada prožela kad smo stigle u župnu kuću gdje nas je dočekao i pozdravio g. dekan Linders, starac pun očinske blagosti i dobrote. Ukratko sam mu ispričala naš položaj i naše bezuspješne vožnje uzduž njemačke granice. Napokon sam ga upitala da li bi nas on htio primiti u Sittard i da li bi se ovdje mogla dobiti jedna velika kuća. Vidljivom dobrohotnošću rekao je da bi bio veliki blagoslov za grad kad bi se ovdje utemeljio samostan s novicijatom. A on zna i za kuću. (str. 62)

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najave: 14.3. Nacionalno hodočašće svih redovnika i njihovih pridruženih laika na Mariju Bistricu (ujedno naša godišnja duhovna obnova); početak u 10.00 h 17.3. – 21. 3. Svjetsko terezijansko hodočašće „Put svjetla“: Sa sv. Terezijom na njenom putu kroz Hrvatsku Osobito ističemo u Hrvatskom Leskovcu: 18.3. u 20.45 h doček Relikvije i molitveno bdijenje 19.3. u 18.00 h Svetkovina sv. Josipa, Svetu misu predslavi o. Dario Tokić Zbog bogatstva ponuđenih duhovnih sadržaja na koje pozivamo da se uključite, nema redovitog mjesečnog susreta u ožujku (28.3.) 25.4. Obilježavanje 10-te godišnjice osnutka prvog ZKL BSI u Zagrebu 17.00 h Sveta misa i druženje 30.5. Posjet Krašiću, rodnom mjestu bl. Alojzija Stepinca (završni izlet) 29.8. Požega - Katedrala sv. Terezije: Godišnje hodočašće ZKL-a i Karmelijada – prvi put zajedno karmelski laici i mladi

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: infozkl@gmail.com web: www.laici.karmelbsi.hr

Uspon,travanj 2015.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Radosni zbog proslave Velikog jubileja, 500-te godišnjice rođenja sv. Terezije Avilske i našeg „malog jubileja“ čestitamo svim članovima ZKL BSI na ustrajnosti na duhovnom putu u Karmelu. Iz života sv. Terezije, bl. Majke Terezije od sv. Josipa i karmelskih svetaca možemo vidjeti kako izgleda i gdje završava „hod s Bogom“ posvećenih i vjernih duša. Zato budimo poput Velike Terezije istovremeno radosni jer smo dubinom vjere ali prije svega Božjom milošću spoznali da naš život ne završava u zapečačenom grobu nego u nebu, opečačeni Božjom ljubavlju!

Tatjana Horvat u ime Vodstva ZKL BSI Zagreb O. Antonio Sagardoy, OCD: "Razgovor s Bogom. Piše vam Terezija Avilska" 5.dio X. MOLITVA I ŽIVOT Duh Sveti bio vazda s Vama i obdario vas bogobojaznošću i ljubavlju! Vaše zadnje pismo govori mi vrlo mnogo. Ne mislim na dnevno vrijeme za molitvu, što je svakako veoma važno, nego na ono što se čita između redaka. U pravu ste: istinska molitva djeluje na svakodnevni život, i što je molitva istinskija, to su veći i njezini pozitivni učinci. Mogla bih vam mnogo pričati o tome što Bog čini u onima koji se posvećuju molitvi. I sama sam već mnogo iskusila iako sam stvarno slabi čovjek. No upravo u svojoj slabosti sam osjećala što za mene znači molitva: bila mi je kao neki potporanj. Kad god sam se na nj oslanjala, mogla sam svladavati sve poteškoće svagdašnjeg života. Bože moj, nije to bilo lako, jer – mislim da sam vam već o tome pisala – gotovo dvadeset godina morala sam se boriti. Molitva je velik oslonac u životu. Mogu Vas samo poticati na nju. I nadalje svakoga dana uzimajte vrijeme za molitvu, i vidjet ćete do kakvih ćete otkrića doći. Iz dana u dan sve bolje ćete spoznavati kakvi ste. Doprijet će vam do svijesti vaše pogreške i

postat ćete ponizni i skromni. Ovo je iskustvo od najvećeg značaja za one koji se vježbaju u molitvi. Posvješćenje vlastitih pogrešaka nije opterećenje, već nutarnje oslobađanje. Voljela bih da uvijek budete slobodni, slobodni od laži i obmane: molitvu bez istine ne volim. Ima ljudi koji počinju s čudnim položajima i pobožnostima... Ne, takvi se ne bi trebali posvećivati molitvi. Prevelika je opasnost od obmane. Kad smo jednom prilikom u našoj zajednici razgovarale o različitim stvarima, moje su me sestre pitale što mislim o pobožnim ljudima koji ni s kime ne razgovaraju, ili se - zlobno rečeno – drže kao "drveni sveci". "Kćeri moje", rekla sam im, "što ste pobožnije i svetije, to normalnije trebate biti i u međuljudskim odnosima". Smatram vrlo važnim da se ljude ne drže podalje od nas zato jer izgledamo tako pobožne. Trebaju nam rado prilaziti, razgovarati s nama i cijeniti naš način života. Znate se šaliti! Vama ne pristaje pobožno lice. Ostanite veseli kao što ste uvijek bili. Radosni ljudi koji se posvećuju molitvi najbolja su reklama za molitvu. Bog Vas obdario onom pravom molitvom, koja će vaš život učiniti radosnim i istovremeno dubokim! XI. BOG U NAMA Milost Duha Svetoga bila s Vama! Jako se veselim svakoj vijesti od Vas, jer vidim da Vas je i kako Vas je naš Gospodin odabrao da Vas bogato nadari. Slava i hvala neka je Bogu našemu, koji tako mnogo želi dati nama ljudima! Nemojte grčevito nastojati tražiti Gospodina; ta On nam je sasvim blizu, On prebiva u nama, u našem srcu, kako to kaže sv. Augustin. Kad bismo ovo ispravno razumjeli, kolika bi nam to bila pomoć! Da bismo razgovarali s Njime, ne moramo biti glasni. On nam je posve blizu i čuje sve; da bismo Njega susreli ili da bismo se s Njim radovali ne moramo ići tražiti Ga. Trebamo samo tišinu da bismo Ga vidjeli u svome srcu, i ne smijemo se prestrašiti spoznavši da je tako velik gost kod nas. Razgovarajmo sasvim ponizno s Njime, pričajmo Mu o svojim mukama i poslovima i molimo Ga za pomoć. Razgovarajte dakle uvijek iznova s Njime u posvemašnjoj jednostavnosti i otvorenosti. Znam da Vi nastojite ponajviše oko ovog načina molitve. Nastavite tako i dalje! Takva molitva sabranosti prekrasan je put i tko ide njime za kratko će vrijeme mnogo postići. Dobro je znati da taj veliki Gospodin i Bog postaje malen i stanuje u nama. U našem srcu On ima svoj stan, svoju palaču. Bilo bi dobro kad bi On tu mogao činiti ono što hoće, ali... On poštuje našu slobodu. Tako On uzima samo ono što Mu mi dajemo, ali... Bilo bi dobro uvijek imati pred očima sljedeće: On nam se ne daruje u potpunosti sve dok se mi Njemu posve ne darujemo. Naše nastojanje neka je u tome da Mu se posve predamo. Gospodin neka Vas poduči kako da sve to učinite; jer za sebe mogu reći: nikada nisam molila s tolikim zadovoljstvom kao onda kad mi je Gospodin ukazao na ovaj put molitve. Time ću završiti... Nastavite ovako, i ne zaboravite: možete razgovarati s Njime a da ne koristite glas; u toku dana često možete biti u društvu s Njime, jer On jest s Vama. Gospodin Vam darovao milost da uvijek živite u Njegovoj prisutnosti.

XII. MOLITVA SABRANOSTI Isus bio s Vama! Zadnji put sam Vam pričala o molitvi sabranosti, a onda sam u žurbi zaboravila Vam je pobliže objasniti. Oprostite mi zbog moje rastresenosti. Ta molitva sabranosti je nešto što osobno veoma cijenim, jer ako se sjetite moje definicije molitve, odmah ćete razabrati kako mnogo od toga ovdje postaje stvarnost. Bog, Gospodin, toliko nam je blizu da s njime možemo razgovarati. Ovu vrst molitve toliko cijenim, da bih Vam htjela staviti na srce neke važne točke. Naime, uvjerena sam da na ovom stupnju možemo mnogo postići. Po mojem mišljenju ne smijemo se dati niti zaslijepiti ovozemaljskim ispraznostima, niti odvratiti nevažnim stvarima. Kako je važno uvijek imati pred očima tko prebiva u našoj duši, i ne ostavljati ga samog! Kad biste samo slutili kako je to važno, razumjeli biste zašto to tako često ponavljam. Moramo se polagano oslobađati svega, da bismo se svjesnije i lakše približili Bogu. Molim Vas: uvijek iznova težite za samosvladavanjem i zadobivanjem vlasti nad samima sobom! Da, ako govorite, mislite na to da je moguće razgovarati s Gospodinom koji prebiva u Vašoj nutrini; ako slušate, mislite na to da trebate čuti Onoga koji je posve blizu i govori u Vama. Što da Vam kažem? Ako hoćete, Vi itekako možete uvijek ostati kod Njega, i ne morate se nikada od Njega rastajati. Sigurna sam da ćete, kad jednom ovo iskusite, razumjeti što Vam pišem. Pritom se – i ovo bih htjela pojasniti – ne radi o nekoj natprirodnoj stvari, nego o nečemu što sami možemo postići; razumije se, samo uz Božju pomoć, jer bez Njega nismo kadri imati ni jednu dobru misao. Molim Gospodina da Vam On sve ovo pokaže; jer – kako sam Vam zadnji put pisala – s pravom sam radošću mogla moliti tek kada me Gospodin naučio ovom načinu. I u toj sam molitvi sabranosti uvijek iskusila toliko pozitivnog, da uvijek rado i opširno pišem o tome. Molim Vas, imajte strpljenja sa mnom, no istina je da ja drugima otvoreno pričam što mi sam Bog darovao, ako znam da Vam to može pomoći. Neka Vam Bog – možda po mojim riječima – svrne pažnju na mistične stvari.

U Gospodinu s Vama povezana

XIII. MOLITVA MIRA

Isus, Gospodin, bio vazda s Vama!

Upravo sam dobila Vaše pismo i htjela bih Vam odmah odgovoriti. Ono što u zadnje vrijeme osjećate početak je još većih stvari. Sve sam to i ja iskusila. Ponekad je to kao i sa suncem: ne vidimo zrake, ali osjećamo toplinu. O, da, u pravu ste! Molitva sada više nije preveliki napor, lakše se možete sabrati. Doživljavate utjehu i radost, vrijeme molitve nije Vam predugo, mir je u Vama. To je – Bogu hvala – jako ohrabrujuće. Sjećate li se još onog pisma u kojem sam Vam pisala o vrtu? Govorila sam o četiri mogućnosti kako ga se može natapati. Znate, Vaše riječi upućuju na to da se nalazite kod druge mogućnosti. Manje se morate naprezati, a unatoč tome stvari idu bolje... Polako ćete vidjeti

kako biljke počinju cvasti, u vašem vrtu je sve više i više cvijeća! Znam da se tome radujete, i dobro je da je tako. Ako jednog dana primijetite da cvijeće vene, ne dajte se obeshrabriti. Ono će iznova procvasti, sve i ako u trenutku ne izgleda tako. Kušnje, katkad veoma teške, uvijek se iznova javljaju. Situacija u kojoj se nalazite veoma je značajna. Neka mi Bog pomogne da ovo jasno kažem, jer mislim da ima puno ljudi koji na putu molitve dolaze dovde, ali malo ih je koji idu dalje. Ne znam zašto je tako. Žao mi je da mnogi ljudi ostaju na istome mjestu. Je li uvijek razlog tome nedostatak informacija? Stalno se bojim da se ljudi ne snalaze. Ta dobru volju ipak imaju svi... Neka težišta sada su za Vas važna i budući da se nalazite na drugom stupnju, trebali biste voditi računa o slijedećemu: Posvješćujte si uvijek iznova dostojanstvo koje imate. Gospodin Vam je dao velik dar. Živite na način koji dolikuje tom dostojanstvu. Ako pak iznova zakažete i padnete, ne zaboravite molitvu, jer u njoj ćete naći snage da ponovno ustanete. Ako biste vjerovali da je vaša molitva još jako malena i slaba, ne zaboravite da je ona poput iskre koju užiže Gospodin. Sve ako je ta iskra i sasvim malena, ona može rasplamsati veliku vatru. Ne gasite je! Sjetite se da je to znak da Vas je Bog odabrao za veće stvari. Što da Vam još kažem?! Pokušajte sve činiti u toj molitvi mira bez mnogo buke – hoću reći: ne mučite se tražeći razumom argumente i riječi. Ne smijete zaboraviti: druženje s Bogom mi ne možemo prisilno izboriti svojom snagom, niti razumom, niti argumentima. Ono što time napravimo jesu – slikovito govoreći divovske cjepanice. No to je nerazborito jer ćemo takvim komadima ugušiti onu malenu iskru, tj. našu molitvu. Ne mučite dakle svoj razum. Bolje je pustiti srce da govori. Argumenti su nalik velikim cjepanicama, a ono što izgovara srce je kao malo slame. Nemojte se smijati ovoj usporedbi! Ne znate li da slama može pomoći maloj iskri da se razgori? Sve ono što mi stvaramo pametnim argumentima neprikladno je za iskru naše molitve. Takvim "cjepanicama" samo ćemo je ugasiti. No ono što srce reče u svoj jednostavnosti – sve ako se i čini bezvrijedno (jer nije odveć pametno) – upravo je ono pravo, kao slama. Dakle sad već znate: u ovim vremenima molitve mira trebate otpočinuti i ostaviti po strani svoje argumente. Jedno je još za Vas važno: budu li Vas kadgod mučile sumnje, dolazi li nešto od Boga ili ne, upamtite ovo: Ako posrijedi nije Božje djelo, osjetit ćete to po posljedicama: nemir, nedostatak poniznosti, odsutnost bistrine razuma, sasvim slaba volja... Ako je posrijedi Bog, sve je drukčije. Puno bi se dobilo kad bi ljudi shvatili značaj ove molitve mira, kad bi svi, pa i oni pametni, znali kako se ponašati u takvim slučajevima. Neka Gospodin udijeli tu milost molitve mira našim učenjacima, a prije svega Vama koji se Bogu otvarate u toj mjeri. Molit ću osobito za to da svi sveti budu vaši zagovornici pred Bogom.

U Gospodinu s Vama povezana

Nastavit će se...

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najave: 30.5. Posjet Krašiću, rodnom mjestu bl. Alojzija Stepinca (završni izlet) 29.8. Požega - Katedrala sv. Terezije: Godišnje hodočašće ZKL-a i Karmelijada – prvi put zajedno karmelski laici i mladi

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA BOŽANSKOG SRCA ISUSOVA „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti.“

VRHOVEC 29, ZAGREB Tel: 01 3771 976, Fax: 01 3750 943

Mob: 091 57 51 863, e-mail: infozkl@gmail.com web: www.laici.karmelbsi.hr

Uspon, svibanj/lipanj 2015.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi ZKL-ovci i prijatelji Karmela!

Ljetnu stanku započinjemo s nekoliko završnih odlomaka iz knjige o. Sagardoya. Razgovori

sa svetom Terezijom pomoći će vam da lakše dočekate naše druženje na susretima u jesen.

Neka vas i dalje prate i zagovaraju karmelski sveci, a osobito sv. Terezija Avilska i bl. Majka

Marija Terezija od sv. Josipa.

Na kraju listića je nekoliko molitava bl. Alojziju Stepincu povodom posjeta Krašiću.

Vaše vodstvo

O. Antonio Sagardoy, OCD: "Razgovor s Bogom. Piše vam Terezija Avilska" 6. dio XIV. OSTALI STUPNJEVI Isus bio s Vama! Vi ne slutite s kolikom sam čežnjom čekala vaš odgovor. Jedna vaša rečenica bila mi je jako smiješna: "Vaše ću pismo morati dugo probavljati". Da, samo ga dugo probavljajte - i, ako je moguće, polagano! Čemu ta nestrpljivost? Razumije se da još niste na kraju, jer ovaj put molitve nije jednodnevni posao. Postoje i drugi stupnjevi koje bih vam željela pokazati; tek toliko da znate što je još moguće čovjeku koji se potpuno prepusti Bogu. Jedan od tih stupnjeva bila bi molitva sjedinjenja. Vjerujte mi: tu je primjereno posve se prepustiti Bogu. On neka raspolaže nama kao nečim vlastitim; mi ne moramo više ni o čem brinuti. Što li čovjek ovdje sve ne doživi! Ne treba više grabiti vodu. Sjećate li se još uvijek usporedbe o četiri mogućnosti natapanja? Vode sada ima toliko u izobilju, kao da dotiče iz neke rijeke. Sad samo treba paziti da se vodu ispravno provede. Kakve li razlike! Ranije smo vodu trebali

polagano grabiti; sada je još samo trebamo usmjeriti. Znate Bog mi je ovu molitvu darivao kroz 5 ili 6 godina. Pupoljci se otvaraju, šire se u cvat. Htjeli bismo da svi to vide i da svi počnu hvaliti Boga; htjeli bismo drugima priopćiti vlastitu radost. Što mislite, što mi se često događalo? Iako nisam pjesnik odjednom sam počela pisati pjesme. U takvoj situaciji čovjek je toliko izvaan sebe da bi sve učinio za Boga. Nijedan posao ne bi mu bio pretežak. Ne nalazim čak ni riječi kojima bih vam to izrekla. Kako je velik Bog u svojim djelima! I koliko On može u nama učiniti, samo ako Mu dopustimo da djeluje. Najednom nam daruje duboko, božansko sjedinjenje sa sobom. Ne bih vam mogla čak ni točno reći da li se to tako zove, jer teologija se služi teškim pojmovima; no jedno vam mogu točno kazati, što se pritom osjeća. U čemu se sastoji to sjedinjenje, jasno je: od dvije različite stvari postaje jedna, a da ne pestaju biti ono što su. Kakav znak nesebične ljubavi Boga, koji nam omogućuje tako velike stvari, sve ako smo ga ranije i vrijeđali. Ponekad bi doživljaj bio toliko dubok i ja tako iznenađena, da bih govorila Gospodinu: "Gle što činiš! Kako možeš tako brzo zaboraviti moje grijehe? Ne stavljaj dragocijenosti u tako krhku posudu... Ne smiješ me tako slijepo ljubiti. Suviše pritom riskiraš". Često sam pomišljala da je sve samo san. A ipak: duša se pritom krijepi tolikom puninom, da joj sve donosi radost - čak i kad bi je raskomadali za Boga. U tom stanju čovjek daje obećanja, stvara herojske odluke. Poniznost raste, jer duša jasno vidi. No ta milost nije zasluga, već Božji dar. Ona punina ostaje koz duže vrijeme u duši, i čezne za udioništvom drugih. Ona biva od koristi drugima, a da oni to i ne primjećuju, niti čine nešto naročito. Od tog unutarnjeg bogatstva mogu imati koristi i drugi. Kako je Bog s nama dobar! On nije sitničav sa svojim darovima. Čini se gotovo nemogućim da bi nakon tih velikih Božjih darova čovjek još mogao zakazati; no mi ipak ostajemo ljudi. Da, vjerujte mi, mogu to potvrditi! No unatoč svim padovima ne smijemo gubiti hrabrost, jer Božje je milosrđe veliko. On ne zaboravlja ljude kojima je tako mnogo darovao. Bog se u darivanju ne umara i njegovom milosrđu nema kraja. Nemojmo se ni mi umoriti uvijek iznova primati od Boga! XV. SJEDINJENJE S BOGOM Milost svemogućega Boga neka bude s Vama! Mnogo toga bi još bilo za reći u zadnjem pismu koje sam vam uputila, da se nisam bojala da od vas u pogledu ovih tema ne tražim previše, no vaš je duh ionako zrav i snažan. Ponekad se plašim da ne znam dobro objasniti sjedinjenje s Bogom. Za vrijeme tog sjedinjenja se aktivnost naše volje, našeg mišljenja i našeg pamćenja premješta na jednu višu razinu. Ne bojte se odmah da ćete se onesvijestiti pred drugima. Ne, jednostavno je tako da Bog na tajanstven način stupa u kontakt s dušom. Dakako da je time obuzeto i tijelo. Takve stvari prolaze. Tako je kao da bi se duša trebala polako na to pripremiti. Možemo si to ovako predočiti: Bog prolazi, On nas se dotakne, ali ne zastaje, nego ide dalje. Na početku to traje samo na trenutak; i ako se nekada kasnije produži na

pola sata, onda je to već jako dugo. Kod mene to nikad nije tako dugo trajalo; iako, iskreno govoreći, nije moguće mjeriti vremenski raspon. Znate li kako je to? Čovjek osjeća, dok traži Boga, kako na neki način utone u ugodnu nemoć. Čini se da nestaje dah i gube se snage, tako da nije više u stanju čak ni micati rukama. Oči se zatvaraju, a da se to i ne želi; ako ih se i drži otvorene, ništa se ne vidi... Čovjek čuje, ali ne razumije što čuje... Govoriti bi bilo posve nemoguće. Ne može se čak ni mucati... U stvari, duša kojoj Bog za trenutak takoreći oduzima razum, da bi u nju utisnuo istinsku mudrost, niti vidi, niti čuje, niti razumije. Ne bih htjela da steknete dojam da se radi o nekom stanju sna. O ne, to bi bio nesporazum! Doduše čovjeku se često čini kao da će zadrijemati, no vjerujte mi: u toj molitvi sjedinjenja duša je posve budna za Boga. Gotovo sam vam zaboravila reći, što je kod toga sjedinjenja jako važno - mislim, kao umirenje, da bi se znalo da to nije bila varka. Kao što sam vam pisala, to stanje najčešće traje samo kratko vrijeme, koje se duši čini još kraćim. Ali, ovo je sada značajno, kada duša ponovno dođe k sebi, ona posve jasno i razgovijetno zapaža da je bila ona u Bogu i Bog u njoj. To je važan znak koji bi trebalo poštivati, jer inače uvijek kad je riječ o ovoj velikoj milosti molitve postoji opasnost od nemira i nesigurnosti. Sve bi nepovjerenje, dakle, iščezlo, kad bismo se ravnali po tom znaku. Vjerujte mi, istinsko sjedinjenje događa se u nutrini i u središtu naše duše. Trudite se da uvijek budete posve raspoloživi za našeg Gospodina, koji vas, po svojoj volji, vodi u središte vaše duše, gdje vam se očituju Njegova velika djela.

Vaša nedostojna sestra Terezija Avilska

MOLITVA U ČAST BL.ALOJZIJA STEPINCA, BISKUPA I MUČENIKA Gospodine, Bože naš, Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti. Pomozi nam slijediti njegovo primjer i njegov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služili Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitog života za nju. Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi neka nas učvrste u borbama života na putu vječnoga spasenja. Po njegovu zagovoru udijeli milost svoga blagoslova našim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, svećeničkim i redovničkim pripravnicima, našim obiteljima, da budu čvrste u vjeri i blagoslovljene novim i brojnijim životima. Budi utjeha svim starijim osobama te pomoć bolesnicima i patnicima. Očeve i majke, djecu i mlade očuvaj od unutarnjih i vanjskih pogibelji duše i tijela. Udijeli milost svećeničkih i redovničkih zvanja našoj župi, našoj biskupiji i Crkvi u Hrvata. Po njegovu zagovoru udijeli mi milost …. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Oče naš, Zdravo Marijo, Sveta Marijo, Slava Ocu

Molitva za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti, blaženoga Alojzija, pastira i mučenika, pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi. Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi, zauzimao se za siromašne i obespravljene; ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti, pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju. Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću te blaženoga Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve, da bismo ga mogli još predanije slijediti i uteći se njegovu moćnom zagovoru u svojim životnim potrebama. Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve, koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva, praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice vjernoga ti naroda. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

Hvaljen budi Isus Krist, sada i dovijeka!

Najave:

29.8. Požega - Katedrala sv. Terezije: Godišnje hodočašće ZKL-a i Karmelijada – prvi put zajedno karmelski laici i mladi