1

Završna studija o rezultatima anketnih ispitivanja o

rodnom jazu u plaćama i mirovinama

2

Nositeljica projekta

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske

Partnerske organizacije na projektu Institut za društvena istraživanja u Zagrebu CESI-Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Sindikat umirovljenika Hrvatske Institut za ravnopravnost žena i muškaraca (Belgija)

Državna tijela koja daju potporu na projektu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Ministarstvo znanosti i obrazovanja Ministarstvo pravosuđa i uprave Državni zavod za statistiku Projekt "Equal rights – Equal pay – Equal pensions" - Expanding the scope of implementation of gender equality actions and legal standards towards achieving gender equality and combating poverty in Croatia (REC-RGEN-PENS-AG-2017-820696-GPPG) “Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine” - Širenje opsega implementacije akcija i zakonskih standarda rodne ravnopravnosti s ciljem dostizanja rodne ravnopravnosti i sprječavanja siromaštva u Hrvatskoj (REC-RGEN-PENS-AG-2017-820696-GPPG) Mjesto i godina: Zagreb, 2021.

“The content of this publication represents the views of the author only and is his/her sole responsibility. The European Commission does not accept any responsibility for use that may be made of the information it contains.”

3

Uvod

U ovoj su studiji izneseni rezultati anketnih ispitivanja o rodnom jazu u plaćama i mirovinama, rodnim

predrasudama na tržištu rada te usklađivanju rada i obiteljskih obaveza, koja je u sklopu projekta

„Jednaka prava – jednake plaće – jednake mirovine“ proveo Institut za društvena istraživanja u

Zagrebu. Glavninu istraživačkih aktivnosti instituta činila su 3 anketna ispitivanja provedena na

prigodnim uzorcima privatnih i javnih poduzeća te ustanova koje posluju u djelatnostima financija i

osiguranja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te prerađivačke industrije, njihovim zaposlenicima/ama

koji/e rade na voditeljskim i upravljačkim položajima, kao i učenicima/ama srednjih strukovnih škola

koji/e se obrazuju za rad u tim djelatnostima. Sva su anketna ispitivanja provedena u proljeće 2019.

godine u četiri regionalna središta: Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

Navedene su djelatnosti odabrane jer prema statističkim pokazateljima postojano iskazuju najviše

stope nekorigiranog jaza u plaćama između muškaraca i žena, koji je značajno veći od prosječnoga

nekorigiranog rodnog jaza u plaćama u Hrvatskoj, zapošljavaju značajan udio ukupne ženske radne

snage te bilježe dominaciju jednoga spola u ukupnom broju zaposlenih. Naime, na oblikovanje rodnog

jaza u plaćama veliki utjecaj ima i vrsta djelatnosti, pa je tako, prema zadnjim dostupnim podacima

Eurostata, prosječni nekorigirani rodni jaz u plaćama u 2018. godini iznosio 10,5%, u sektoru financija

i osiguranja 24,9% a u sektoru zdravstva i socijalne skrbi 27,2%. U prerađivačkoj industriji nekorigirani

jaz u plaćama između muškaraca i žena u 2018. godini iznosio je 19,7%. Nadalje, u djelatnostima

zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te financija i osiguranja dominira ženska radna snaga jer žene čine

više od dvije trećine ukupno zaposlenih u tim djelatnostima. Usto, prerađivačka industrija i djelatnosti

zdravstvene zaštite i socijalne skrbi nalaze se među pet djelatnosti koje zapošljavaju najviši postotak

ukupne ženske radne snage. Zbog svega navedenog, smatrali smo da bi nam istraživanje u odabranim

djelatnostima moglo dati puno bolje uvide u ekonomske nejednakosti žena i muškaraca.

Daljnjim uvidom u statističke podatke pokazalo se da u svim trima djelatnostima postoji jasna

segregacija po zanimanjima, pri čemu su „ženska“ zanimanja manje plaćena u odnosu na „muška“.

Muškarci su u sve tri djelatnosti pretežito bolje obrazovani, što također može imati utjecaj na stvaranje

razlika u plaćama između muškaraca i žena. Također, oni u prosjeku bilježe veći broj radnih sati od žena

u sve tri djelatnosti, dok žene u pravilu prevladavaju među zaposlenima na određeno vrijeme. Konačno,

pokazatelji o jazu u plaćama prema spolu i dobi pokazuju da u srednjoj dobnoj skupini (30-49 godina)

u pravilu dolazi do produbljivanja jaza u plaćama, što sugerira da roditeljstvo vjerojatno ima ključnu

ulogu u zaostajanju žena u plaćama. Žene zaposlene u prerađivačkoj industriji, s obzirom na visinu

primanja i ostale karakteristike djelatnosti, nalaze se u najlošijem položaju. Organizacijska kultura po

pitanju rodne ravnopravnosti u smislu olakšavanja usklađivanja rada i obiteljskog života, razumijevanja

problema rodnog jaza u plaćama te poduzimanja inicijativa usmjerenih njegovom dokidanju slabo je ili

nikako razvijena. To je, uostalom, i u skladu s činjenicom da na razini javnosti ne postoji dovoljno

razvijena svijest o tome da su žene u prosjeku manje plaćene od muškaraca, te da na razini politika ne

postoje ciljane inicijative usmjerene rješavanju ovoga problema.

Uzevši navedeno u obzir, anketnim se ispitivanjem htjelo dobiti uvid u upravljačke strategije i politike

poduzeća/ustanova iz odabranih djelatnosti vezano uz zapošljavanje i napredovanje zaposlenika/ca,

njihove plaće i mirovine te ostvarenje ravnoteže između posla i obitelji, kao i u razumijevanje fenomena

rodnog jaza u plaćama te postojanje inicijativa za njegovo dokidanje. Također su anketirane osobe na

upravljačkim/voditeljskim pozicijama u tim poduzećima/ustanovama jer su vrlo često uključene u

kreiranje internih politika zapošljavanja, osiguravanja radnih uvjeta te uvjeta napredovanja

zaposlenika/ca, a njihove osobne vrijednosti i stavovi su važni jer mogu imati utjecaja na donošenje

različitih odluka koje imaju učinak na radne karijere, mogućnosti napredovanja, ali i obiteljski život

zaposlenika/ca.

4

Kao i u ostatku svijeta, i u Republici Hrvatskoj obrazovni sustav pojavljuje se kao jedan od značajnih

čimbenika uspostave rodne neravnopravnosti na tržištu rada, a onda i nastanka i perpetuiranja rodnog

jaza u plaćama i u mirovinama. Pritom nejednaki pristup obrazovanju nije faktor koji utječe na rodnu

neravnopravnost budući da i mladići i djevojke u Hrvatskoj imaju jednake obrazovne mogućnosti, što

se očituje u njihovoj podjednakoj zastupljenosti u osnovnom i u srednjem obrazovanju. Štoviše, na

najvišim stupnjevima obrazovanja žene čak i pretežu.

Iako se povećana zastupljenost žena u visokom obrazovanju može smatrati pozitivnim iskorakom u

smjeru rodne ravnopravnosti, ona predstavlja indirektni dokaz podzastupljenosti i potplaćenosti žena

na tržištu rada, zbog kojih one u većoj mjeri od muškaraca ulažu u svoje šanse za rad na što kvalitetnijim

i bolje plaćenim radnim mjestima. Upitnik kojim smo ispitivali učenike/ce koji/e se obrazuju u

strukovnim školama iz područja socijalne skrbi i zdravstvene djelatnosti, djelatnosti financija i

osiguranja te prerađivačke industrije i obrta sadržavao je cjeline određene ciljevima istraživanja, koji

su se odnosili na upoznatost s rodnim jazom u plaćama i mirovinama, stavove prema rodnom jazu u

plaćama i mirovinama, utjecaj rodno utemeljenih stereotipa na odabir zanimanja i srednje škole te

utjecaj na profesionalne aspiracije mladih.

Konačno, u studiji se nalaze rezultati evaluacije dvodnevnih radionica koje su u sklopu projekta održane

u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Na tim su radionicama ispitivane promjene u stavovima učenika/ca

srednjih škola i menadžera/ica o razlikama u plaćama i mirovinama, promjene u karijernim

aspiracijama učenika/ca srednjih škola i promjene u politikama i upravljačkim strategijama poduzeća

vezanima uz plaće i mirovine.

5

I.

Anketno ispitivanje stavova učenika/ca srednjih

škola o rodnom jazu u plaćama i mirovinama

6

1. Metodologija istraživanja i profil učenika

1.1. Uvodne napomene i metodologija

Istraživanje analizira osviještenost i stavove mladih prema rodnim nejednakostima u plaćama i

mirovinama, te ispituje na koji način percepcija rodnih nejednakosti na tržištu rada utječe na

profesionalne aspiracije mladih i njihovo viđenje rodnih uloga na tržištu rada. Istraživanje na uzorku od

600 učenika provedeno je u četiri hrvatska grada koji predstavljaju makro-regionalne cjeline ciljnih

regija: Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. Upitnik je sadržavao cjeline određene ciljevima istraživanja:

1. upoznatost s rodnim jazom u plaćama i mirovinama;

2. stavove prema rodnom jazu u plaćama i mirovinama;

3. stavove prema rodno utemeljenim stereotipima u različitim zanimanjima i njihov utjecaj na

izbor srednje škole;

4. utjecaj rodno utemeljenih stereotipa na profesionalne aspiracije;

5. stavove prema rodnim razlikama u pomirenju osobnog i radnog života i njihov utjecaj na

profesionalne aspiracije mladih.

U uzorak za anketiranje odabrani su učenici srednjih škola i to iz područja socijalne skrbi i zdravstvene

djelatnosti, djelatnosti financija i osiguranje te prerađivačke industrije i obrta. Unutar svake odabrane

škole ciljna skupina bili su učenici predzadnje godine školovanja, a inicijalni planirani uzorak u

potpunosti je ostvaren, odnosno istraživanjem je obuhvaćen profil učenika/ca u omjerima koji su u

potpunosti jednaki planiranima. Tijekom provedbe istraživanja velika je pažnja posvećena zaštiti i

anonimiziranju podataka učenika/ca, a podaci su za svrhu ovog izvještaja obrađivani isključivo na

skupnoj razini. Obrade podataka uključile su univarijatne (distribucija odgovora), bivarijatne (hi-

kvadrat i analiza varijance), te multivarijatne (faktorska analiza) postupke i to s obzirom na spol

učenika/ca. Kao statistički značajne tumačene su razlike među ispitanicima koje su odgovarale

vrijednosti od .005 ili manjoj.

1.2 Profil učenika/ica

Budući da su istraživanjem obuhvaćeni učenici u četiri grada, specifičnih djelatnosti, potrebno je

ukratko skicirati i njihov profil u odnosu na osnovna sociodemografska obilježja prikazana u tablici 1.

Ispitanici obuhvaćeni istraživanjem u većem su dijelu ženskog spola, u dobi od 17 godina, odnosno

većina ih još nije punoljetna. Distribucija učenika/ca slijedi planiranu distribuciju po gradovima, s

najviše ispitanih učenika/ca u Zagrebu, te najmanje u Rijeci. Bitno je napomenuti i da većina učenika/ca

pohađa srednjoškolski program u trajanju od četiri ili više godina, s najvećim brojem učenika/ca u

prerađivačkoj industriji, dok su djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi bile zastupljene s

jednakim brojem ispitanih učenika/ca.

7

Tablica 1: Distribucija učenika/ca s obzirom na osnovna sociodemografska obilježja (N i %)

Obilježje N % Obilježje N %

Spol Grad

Ženski 331 55.2 Osijek 130 21.7

Muški 269 44.8 Rijeka 125 20.8

Ukupno 600 100 Split 130 21.7

Dob Zagreb 215 35.8

15 18 3.0 Ukupno 600 100

16 144 24.0 Ukupno trajanje srednjoškolskog obrazovanja

17 344 57.3 3 godine 85 14.2

18 92 15.3 4 ili više godina 515 85.8

19 2 0.3 Ukupno 600 100

Ukupno 600 100 Djelatnost u kojoj se školuju

Punoljetni Djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 185 30.8

Ne 506 84.3 Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja 185 30.8

Da 94 15.7 Prerađivačka industrija 230 38.3

Ukupno 600 100 Ukupno 600 100

2. Učenici strukovnih škola i tržište rada

2.1. Profesionalne aspiracije učenika/ca i anticipirani položaj na tržištu rada

Ekonomska situacija u Hrvatskoj, pojačana duljinom trajanja i vrlo slabim oporavkom, te masovnim

odljevom stanovnika (Potočnik i Adamović, 2018; Potočnik i Spajić Vrkaš, 2017) smješta učenike u

Hrvatskoj u komparativno lošiju situaciju nego njihove vršnjake u ekonomski prosperitetnijim

zemljama. U 2019. godini na razini Europske unije zabilježena je stopa nezaposlenosti mladih u dobi

od 15 – 24 godina od 15.1%, a Hrvatska se generalno gledano sa svojih 16.6% nezaposlenih mladih u

navedenoj dobi nije značajno razlikovala od europskog prosjeka. No, zabilježene su značajne rodne

razlike jer je 2019. registrirano 14.5% nezaposlenih mladića i 19.8% nezaposlenih djevojaka u dobi 15-

241. Pritisak otežanog zapošljavanja s jedne strane, te vlastitih aspiracija i očekivanja okoline s druge

strane, često dovodi učenike u položaj da donose odluke koje u drukčijoj situaciji ne bi odabrali.

Preferirani trenutak zaposlenja jedna je od odluka koju mladi ljudi donose pod utjecajem socijalnog i

ekonomskog konteksta, te obitelji i prijatelja, a podaci indiciraju kako se nakon srednje škole planira

zaposliti nešto više od četvrtine (28.1%) ispitanika, dok gotovo dvije petine (38.4%) njih namjerava

raditi uz studij, a tek petina (20.2%) planira zaposlenje tek nakon studija. Istovremeno, 11.1% još nije

sigurna u svoje planove u vezi zapošljavanja, a 2.3% mladih se ne namjerava zaposliti. Pritom se

značajno više mladića nego djevojaka planira zaposliti neposredno nakon završetka srednje škole, a

1 Izvor: Eurostat [lfsa_urgaed]

8

mladića je i nešto više među neodlučnim ispitanicima, dok među onima koji planiraju zaposlenje tek

nakon završetka studija u odnosu na spol nema visoko izraženih razlika (tablica 2).

Tablica 2: Razlikovanje učenika/ca u preferiranom trenutku zaposlenja s obzirom na spol (%)

Nakon završetka

srednje škole

Planiraju raditi uz studij

Nakon završetka

studija

Ne znaju

Spol χ2 = 40.43

Ženski 19.6 48.8 21.8 9.8

Muški 40.3 27.1 19.4 13.2

UKUPNO 28.8 39.2 20.7 11.3

Distribucija odgovora učenika/ca o percipiranoj lakoći pronalaska posla prikazana je u grafikonu 1 i

sugerira kako su učenici koji smatraju kako će teško pronaći posao u manjini, dok skoro dvije petine

učenika/ca ili smatra kako će lagano pronaći posao ili su ga već pronašli. Najveća pojedinačna kategorija

učenika/ca su oni koji drže da će im pronalazak zaposlenja zahtijevati „osrednje“ napore, dok ih više

od sedmine ne posjeduje nikakav stav o lakoći svog snalaženja na tržištu rada.

Grafikon 1: Anticipirana lakoća pronalaska zaposlenja (%)

Djevojke su u prosjeku više od mladića uvjerene kako će teže pronaći posao, a djevojaka je i više

među neodlučnima (tablica 3).

Tablica 3: Razlikovanje učenika/ca u odnosu na anticipiranu lakoću pronalaska zaposlenja s obzirom na

spol (%)

Teško Osrednje Lagano Već su

pronašli posao

Ne znaju

Spol χ2 = 19.57

Ženski 14.3 28.9 35.9 3.6 17.3

Muški 10.1 24.0 39.3 12.4 14.2

UKUPNO 12.4 26.7 37.4 7.6 15.9

15,9

5,9

6,5

26,7

18,8

18,6

7,6

0 5 10 15 20 25 30

Ne znaju

Vrlo teško

Teško

Ni lagano ni teško

Lagano

Vrlo lagano

Već su pronašli posao

9

Ovo istraživanje pokriva nekoliko komponenti putem kojih se analiziraju karijerne aspiracije, a prva od

njih – željeni položaj u radnoj organizaciji – ukazuje kako najveći dio – trećina učenika/ca (33.7%) – još

uvijek nema viđenje željenog položaja u budućoj radnoj organizaciji, a nešto manji udio učenika/ca žele

biti djelatnici (30.8%), dok visoka petina naših ispitanika žele biti rukovoditelji (22.8%). Zanimljivo je

kako učenici strukovnih škola iz našeg uzorka imaju, obzirom na 'medijski balon' kojim se potencira

broj mladih poduzetnika, relativno skromne poduzetničke aspiracije (12.7%).

Razlike među učenicima u pogledu željenog položaja u budućnoj radnoj organizaciji prikazane su u

tablici 4. Dobiveni rezultati istovremeno ruše i potvrđuju neke opće postavke o rodnim razlikama;

nešto veći broj djevojaka od mladića žele biti rukovoditelji/ce, dok je mladića koji žele biti poduzetnici

čak dvostruko više nego djevojaka.

Tablica 4: Razlikovanje učenika/ca u željenom položaju u radnoj organizaciji s obzirom na spol (%)

Rukovoditelj/ica Djelatnik/ica Poduzetnik/ca Ne znaju

Spol χ2 = 12.22

Ženski 24.6 34.3 9.1 31.9

Muški 20.5 26.5 17.2 35.8

UKUPNO 22.8 30.8 12.7 33.7

U istraživanju nas je zanimalo i u kojoj se mjeri učenici vide u zanimanju za koje se školuju, pri čemu se

34.7% ne vidi u tom zanimanju, a 65.3% učenika/ca strukovnih škola zadovoljno je budućim

zanimanjem.

Rezultati ispitivanja sljedeće komponente koja čini profesionalne aspiracije – željeni sektor zaposlenja

sugeriraju kako zaposlenje u javnom sektoru nije primarni cilj učenika/ca, što je u skladu s rezultatima

prethodnih istraživanja (Gvozdanović i sur., 2019; Potočnik i Spajić Vrkaš, 2017). Preko dvije petine

učenika/ca želi raditi u privatnom sektoru (41.5%), tek potom u javnom (27.9%), a međunarodnim

(4.8%) ili nevladinim organizacijama (2.2%) želi raditi vrlo skroman udio učenika/ca. Učenika/ca koji su

neodlučni (13.0%) ili imaju neku drugu, ovdje neponuđenu opciju na umu (10.6%), ukupno je više od

petine, što nije zanemariv rezultat.

Obzirom na spol učenika/ca2 (tablica 5), više djevojaka od mladića želi raditi u javnom sektoru ili je

neodlučno, dok mladići prevladavaju pri izboru privatnog sektora. Ispitanici oba spola u vrlo bi se

sličnom udjelu opredijelili za nevladine ili međunarodne organizacije.

Tablica 5: Razlikovanje učenika/ca u željenom sektoru zaposlenja s obzirom na spol (%)

Javni

sektor Privatni sektor

Nevladine ili međunarod. organizacije

Nešto drugo

Ne znaju

Spol χ2 = 21.52

Ženski 33.6 33.6 6.8 12.0 13.9

Muški 20.7 51.3 7.3 8.8 11.9

UKUPNO 27.9 41.5 7.0 10.6 13.0

2 χ2 = 21.52

10

Visina zarade u dosadašnjim je istraživanjima (Ilišin i Spajić Vrkaš, 2017; Gvozdanović i sur., 2019)

dokazana kao jedan od odlučujućih faktora pri izboru zaposlenja kod mladih. Visina zarade može biti

(de)stimulirajući faktor pri prihvaćanju ili izboru zaposlenja, odnosno može djelovati ograničavajuće ili

poticajno kada pojedinac razmišlja o vlastitim očekivanjima – pri izlasku na tržište rada može uvelike

eliminirati pojedine opcije zapošljavanja ili pak znatno proširiti spektar prihvatljivih poslova. U našem

istraživanju 52.3% učenika/ca izjavilo je kako očekuje da će zarađivati više od prosječne plaće u RH,

40.9% smatra da će im mjesečna plaća odgovarati prosjeku u RH, dok 6.8% drži kao će ostvarivati manji

dohodak od prosječnog. Navedeno upućuje na razmjerno visoki optimizam učenika/ca, ili pak na

njihovu neinformiranost, jer podaci prethodno navedenih istraživanja govore u prilog tome da većina

mladih ostvaruje dohodak ispod prosjeka RH.

Kao što smo i pretpostavili, učenici su heterogeni u pogledu očekivane zarade s obzirom na spol (tablica

6).

Tablica 6: Razlikovanje učenika/ca u osobnoj očekivanoj zaradi s obzirom na spol (%)

Manje od prosječne

plaće u RH Prosječnu plaću u

RH Više od prosječne

plaće u RH

Spol χ2 = 26.09

Ženski 6.9 49.8 43.2

Muški 6.7 29.9 63.4

UKUPNO 6.8 40.9 52.3

Rodne razlike u pogledu visine očekivane zarade vrlo su upadljive, pri čemu učenice prevladavaju u

kategoriji onih koji anticipiraju zaradu u visini prosječne plaće RH. Mladići su za čak 20% zastupljeniji u

skupini onih koji smatraju da će zarađivati više od prosječne plaće u RH, što sugerira da su učenici već

na razini srednjoškolskog obrazovanja već svjesni rodnih razlika u plaćama.

2.2. Iskustva učenika/ca i poznavanje rodno uvjetovanih razlika na tržištu rada

Stavovi učenika/ca prema tržištu rada, uvjetima zaposlenja i rodnim razlikama na tržištu rada formiraju

se kako posredstvom vijesti u masovnim medijima i razgovorima s osobama iz bliskog kruga tako i

putem neposrednih iskustava učenika/ca. Pretpostavka je kako su učenici strukovnih škola u vrlo

različitoj situaciji od svojih vršnjaka gimnazijskih usmjerenja i to prvenstveno zbog više mogućnosti za

stjecanje radnog iskustva i prije završetka srednjoškolskog obrazovanja. Rezultati istraživanja

potvrđuju kako trećina (33.3%) učenika/ca strukovnih škola posjeduje iskustvo i praktičnog rada i rada

za novac, nešto manje (23.7%) ih posjeduje samo iskustvo rada za novac, 22.8% učenika/ca bilo je

uključeno u praktičan rad u nastavi, a 19.7% učenika/ca nije steklo nikakvo iskustvo rada tijekom

dosadašnjeg školovanja.

Obzirom na tako veliku zastupljenost radnog iskustva među učenicima završnih razreda strukovnih

škola, pretpostavili smo kako u tom pogledu neće biti vrlo izraženih razlika obzirom na spol. Rezultati

prikazani u tablici 7 potvrđuju ovu hipotezu; spol je povezan tek s nešto većom zastupljenosti iskustva

rada za novac među mladićima nego među djevojkama.

11

Tablica 7: Razlikovanje učenika/ca u postojanju iskustva praktičnog rada i rada za novac s obzirom na

spol (%)

Nemaju iskustvo

praktičnog rada

Iskustvo praktičnog

rada

Iskustvo rada za novac

Iskustvo i praktičnog

rada i rada za novac

Spol χ2 = 23.72

Ženski 26.0 23.6 18.7 31.7

Muški 26.0 21.9 29.7 36.4

UKUPNO 19.7 22.8 23.7 33.8

Utvrđeno postojanje radnog iskustva u našem je istraživanju bilo temelj za ispitivanje u kojoj su se

mjeri učenici tijekom dosadašnjeg rada susreli s rodno uvjetovanim predrasudama. Odgovaranju na

ovo pitanje pristupili su samo učenici koji imaju iskustvo rada za novac ili praktičnog rada (N = 476), a

rezultati sugeriraju kako se više od polovice učenika/ca nije susrelo niti s jednom od navedenih

predrasuda. Učenici su se u najvećoj mjeri susreli sa stavovima kako su muškarci bolji u obavljanju

radnih zadataka od žena (34.7%), a shodno tomu, nakon toga slijedi stav kako je bolje zaposliti

muškarca nego ženu (21.2%), dok se sa stavom da su muškarci zaslužili više plaće od žena susrela oko

sedmina učenika/ca (13.9%). Razlike među učenicima u pogledu susretanja s rodno uvjetovanim

predrasudama tijekom dosadašnjeg rada relativno su male (tablica 8). Najizraženije razlike između

učenika i učenica zabilježene su u prihvaćanju stava da su muškarci zaslužili više plaće od žena, pri

čemu, iznenađujuće, djevojke u većoj mjeri prihvaćaju ovaj stav. Navedeno možemo objasniti

tradicionalnim stavovima kod dijela djevojaka, koji su vezani uz uvriježenost da je muškarac primarni

privređivač u obitelji.

Tablica 8: Razlikovanje učenika/ca u susretanju s rodno uvjetovanim predrasudama tijekom

dosadašnjih aktivnosti na tržištu rada s obzirom na spol (%)

Bolje je zaposliti muškarca nego ženu

Muškarci su bolji u obavljanju radnih zadataka od žena

Muškarci su zaslužili više plaće od žena

Ne Da Ne znaju

Ne Da Ne znaju

Ne Da Ne znaju

Spol χ2 = 11.03 χ2 = 20.12 χ2 = 12.12

Ženski 61.2 24.3 14.5 55.9 38.8 5.3 71.2 16.0 12.8 Muški 58.2 22.1 19.7 51.6 34.4 13.9 63.5 11.6 24.9 UKUPNO 21.2 21.8 56.9 34.7 14.7 50.6 13.9 18.7 67.4

Pitanje rodnih razlika u plaćama, odnosno osviještenosti ovog problema među učenicima, u samoj je

srži našeg istraživanja, a rezultati sugeriraju kako učenici u strukovnih škola u Hrvatskoj u najvećoj mjeri

nisu svjesni kako postoje rodne razlike u plaćama u djelatnosti u kojoj se školuju (41.2%), a tek 16.5%

smatra kako takve razlike postoje, dok 42.3% nije sigurno u postojanje rodnih razlika u plaćama.

Obzirom na relativno nisku osviještenost o problemu rodnih razlika u plaćama za očekivati je da ne

postoje vrlo visoko izražene razlike među učenicima u odnosu na spol.

2.3. Stavovi prema rodno uvjetovanim predrasudama i diskriminaciji na tržištu rada

Tržište rada područje je u kojem dolazi do najdrastičnijeg diskriminiranja temeljem spola, što

zaprječuje žene, osobito mlade žene, u ostvarenju njihovih potencijala i stjecanju pravedne naknade

12

za rad na temelju sposobnosti i radnog učinka. Kako bismo ispitali jesu li učenici strukovnih škola skloni

rodno uvjetovanim predrasudama i diskriminaciji temeljem spola, kreirali smo skalu od 24 tvrdnji

(tablica 9). Tvrdnje su poredane po vrijednosti odbacivanja, počevši od tvrdnje kako bi učenicima bilo

teško raditi za šefa ženskog spola, s čime se ne slaže 85.1% učenika/ca. Primjetno je kako učenici

strukovnih škola pokazuju veći stupanj egalitarnosti kada je riječ o općenitim stavovima, odnosno

predrasudama, a do izraženih predrasuda dolazi u slučaju stavova prema obavljanju odgovornih i

'šefovskih' poslova, gdje su učenici skloniji dati prednost muškarcima nego ženama. Također, sklonost

učenika/ca ka diskriminiranju temeljem roda dolazi do izražaja i u slučaju predrasuda vezanih uz

konkretna zanimanja. Navedeno je potvrđeno u slučaju djelatnosti zdravstva i socijalne skrbi, odnosno

sestrinskih i liječničkih zanimanja, te područja financija odnosno upravljanja novcem.

13

Tablica 9: Stavovi prema rodno uvjetovanim predrasudama vezanima uz tržište rada (%)

Stavovi

U p

otp

un

ost

i

se n

e s

lažu

Ugl

avn

om

se

ne

sla

žu

Ugl

avn

om

se

slaž

u

U p

otp

un

ost

i

se s

lažu

1. Bilo bi mi teško raditi za šefa ženskog spola 66.8 18.3 9.5 5.4

2. Žene su lošije zaposlenice od muškaraca, jer previše razmišljaju o obitelji i djeci

64.4 22.6 8.5 4.5

3. Prirodnije je da djecu liječe liječnice, a ne liječnici 59.3 22.3 12.4 6.0

4. Da biram suradnika za jedan važan i dobro plaćeni posao, radije bih odabrao/la muškarca nego ženu

53.8 24.5 13.6 8.0

5. Muškarci se ne bi trebali baviti tradicionalno «ženskim» zanimanjima (npr. odgajatelji u vrtiću, učitelji, njegovatelji

50.0 26.8 14.2 9.0

6. Da moram ići na složeniju operaciju, radije bih da me operira kirurg nego kirurginja

50.0 20.3 16.2 13.5

7. Poslovi rukovođenja uključuju donošenje neugodnih i teških odluka zbog čega su žene, kao suosjećajnije od muškaraca, manje prikladne za šefovske pozicije

49.4 30.0 16.1 4.5

8. Svoja bih financijska ulaganja radije povjerio muškarcu nego ženi

49.2 31.8 13.4 5.5

9. Muškarci su bolji u financijskom poslovnom sektoru, jer su vještiji s novcem

45.9 31.8 15.2 7.0

10. Muškarci su odlučniji od žena, što ih čini boljim vođama 41.5 25.9 21.8 10.8

11. Budući da trebaju financijski brinuti o obitelji, prirodno je da muškarci obavljaju bolje plaćene poslove

41.1 25.5 22.5 10.9

12. Zahvaljujući svojoj urođenoj racionalnosti, muškarci su prikladniji za rukovodeće poslove od žena

40.4 30.5 22.9 6.2

13. Da biram suradnika za jedan važan i dobro plaćeni posao, radije bih odabrao/la muškarca nego ženu

39.8 27.5 22.8 9.8

14. Logično je da će poslodavac radije zaposliti muškarca nego ženu, jer se ne mora brinuti da će on otići na porodiljni dopust

39.2 29.3 23.6 7.9

15. Žene u poslu teže od muškaraca donose odluke jer su emocionalnije

33.9 31.5 26.9 7.6

16. Muškarci se bolje snalaze u natjecateljskim situacijama 32.6 26.2 26.3 14.9

17. Žene su prirodno bolje u šivanju od muškaraca i zato je normalno da ih je više zaposleno u tekstilnoj industriji

24.7 22.1 34.2 19.0

18. Muškarci su bolji u upravljanju strojevima od žena 20.9 21.4 36.0 21.7

19. Prihvatljivo je da žena zarađuje više od svog supruga 17.4 17.2 23.7 41.6

20. Žene su bolje u poslovima koji uključuju skrb o drugima (npr. njegovateljice, medicinske sestre, odgajateljice)

15.3 17.6 43.5 23.5

21. Teški fizički poslovi primjereniji su muškarcima nego ženama

12.0 16.0 35.0 37.0

22. Trebalo bi biti više žena u inženjerskim zanimanjima 10.1 25.5 41.2 23.3

23. Žene bi trebalo birati na rukovodeća radna mjesta podjednako kao i muškarce

6.2 12.1 24.2 57.4

24. Muškarci i žene bi trebali imati jednake mogućnosti prilikom rada i napredovanja

3.8 2.8 10.7 82.6

14

Kako bismo detaljnije analizirali sklonost učenika/ca diskriminiranju temeljem roda na tržištu rada

provedena je faktorska analiza, kojom su ekstrahirane tvrdnje koje su najsnažnije vezane uz obrazac

rodnog diskriminiranja3 (tablica 10).

Tablica 10: Faktorska struktura rodno uvjetovanih predrasuda vezanih uz tržište rada

Tvrdnje u faktoru Saturacije

Muškarci su odlučniji od žena, što ih čini boljim vođama. 0.75

Muškarci su bolji u financijskom poslovnom sektoru, jer su vještiji s novcem. 0.74

Poslovi rukovođenja uključuju donošenje neugodnih i teških odluka zbog čega su žene, kao suosjećajnije

od muškaraca, manje prikladne za šefovske pozicije. 0.73

Budući da trebaju financijski brinuti o obitelji, prirodno je da muškarci obavljaju bolje plaćene poslove. 0.72

Svoja bih financijska ulaganja radije povjerio muškarcu nego ženi. 0.72

Muškarci se bolje snalaze u natjecateljskim situacijama. 0.71

Da moram ići na složeniju operaciju, radije bih da me operira kirurg nego kirurginja. 0.70

Zanimanje medicinske sestre ili medicinskog tehničara ipak je prikladnije za žene nego za muškarce. 0.69

Zahvaljujući svojoj urođenoj racionalnosti, muškarci su prikladniji za rukovodeće poslove od žena. 0.68

Da biram suradnika za jedan važan i dobro plaćeni posao, radije bih odabrao/la muškarca nego ženu. 0.67

Muškarci se ne bi trebali baviti tradicionalno «ženskim» zanimanjima (npr. odgajatelji u vrtiću, učitelji,

njegovatelji 0.67

Muškarci su bolji u upravljanju strojevima od žena. 0.65

Žene su lošije zaposlenice od muškaraca, jer previše razmišljaju o obitelji i djeci. 0.64

Žene u poslu teže od muškaraca donose odluke jer su emocionalnije. 0.63

Žene su prirodno bolje u šivanju od muškaraca i zato je normalno da ih je više zaposleno u tekstilnoj

industriji. 0.60

Bilo bi mi teško raditi za šefa ženskog spola. 0.57

Prirodnije je da djecu liječe liječnice, a ne liječnici. 0.56

Žene su bolje u poslovima koji uključuju skrb o drugima (npr. njegovateljice, medicinske sestre,

odgajateljice). 0.48

Logično je da će poslodavac radije zaposliti muškarca nego ženu, jer se ne mora brinuti da će on otići na

porodiljni dopust. 0.47

Teški fizički poslovi primjereniji su muškarcima nego ženama. 0.45

Žene bi trebalo birati na rukovodeća radna mjesta podjednako kao i muškarce. 0.43

Muškarci i žene bi trebali imati jednake mogućnosti prilikom rada i napredovanja. 0.38

Trebalo bi biti više žena u inženjerskim zanimanjima. 0.32

postotak protumačene varijance 38.41

Učenici su se i tijekom dosadašnjeg života i putem sudjelovanja u istraživanju susreli s nizom stavova i

predrasuda vezanih uz zapošljavanje, te su vjerojatno tijekom ispunjavanja upitnika osvijestili

postojanje nekih praksi ili stekli temelj za razmišljanje o njihovom vlastitom položaju na tržištu rada.

Stoga nas je zanimalo anticipiraju li učenici vlastiti nepovoljan položaj na tržištu rada zbog svog spola.

Preko tri četvrtine (76.0%) učenika/ca strukovnih škola smatra kako neće biti žrtvom nikakvog oblika

diskriminatornog ponašanja na tržištu rada, pri čemu ih tek 5.5% smatra kako će imati veće poteškoće

pri pronalasku posla od osoba suprotnog spola. Nešto manje od desetine učenika/ca (9.2%) smatra

3 Konačnim je faktorskim rješenjem objašnjeno 38.41% varijance ispitivanih varijabli.

15

kako će doživjeti negativne komentare o njihovom spolu (poput uvreda ili nepristojnih šala), a gotovo

jednak udio učenika/ca (9.3%) drži kako će doživjeti da ih zbog njihovog spola drukčije tretiraju.

Daljnjom analizom ustanovljeno je kako 13.6% djevojaka i 4.1% mladića smatraju kako će ih drukčije

tretirati zbog njihovog spola, 14.2% učenica i 3.0% učenika drži da će doživjeti negativne komentare o

svom spolu, a 7.6% djevojaka i 3.0% mladića da će imati veće poteškoće u zapošljavaju od osoba

suprotnog spola (tablica 11). Najznačajnija razlika dobivena je kod učenika koji smatraju da neće biti

predmetom diskriminacije na tržištu rada, takav stav dijeli 64.5% učenica i čak 90.0% učenika, što

ukazuje da kod ženske učeničke populacije ipak postoji osviještenost rodne diskriminacije na tržištu

rada, jednako kao i strah da će biti predmetom iste. Ovakav rodni disparitet, kao i opravdanost spajanja

tri navedena oblika diskriminiranja u jedan kako bi se dobila jasnija slika o anticipaciji potencijalne

diskriminacije na tržištu rada, urodili su rezultatima koji ukazuju na diferenciranost mladih u odnosu

na njihov spol, trajanje srednjoškolskog obrazovanja i radni status majke.

Tablica 11: Razlikovanje učenika/ca u pogledu anticipacije bilo kakvog oblika rodno uvjetovane

diskriminacije u budućem zaposlenju s obzirom spol (%)

Sumarno gledajući, učenice i učenici srednjih strukovnih škola u Hrvatskoj naginju egalitarnom stavu

kada je riječ o općenitom pristupu tržištu rada i omogućavanju ženama i muškarcima jednakih uvjeta

rada. No, do značajnije diferencijacije dolazi u slučaju iskazivanja stavova o upravljačkim pozicijama i

obavljanju poslova vezanih uz financije ili direktnu skrb za zdravlje i dobrobit pojedinaca. U potonjem

možemo zapaziti zastupanje tradicionalnih stavova koji žene označavaju kao „meke“, „brižne“, „sklone

emotivnom i iracionalnom“, dok su muškarcima pridružene etikete „snažnih“, „pouzdanih“ i

„racionalnih“. Stoga možemo reći kako učenici strukovnih škola iskazuju nedovoljnu osviještenost o

neopravdanosti rodno uvjetovanih razlika u pristupu žena i muškaraca različitim poslovima i pozicijama

na tržištu rada, jednako kao i nizak stupanj osviještenosti o rodnim razlikama u plaćama. Navedeno

predstavlja rizik kako po osobni razvoj mladih, tako i po društveni razvoj Hrvatske, jer sadašnja

generacija učenika/ca uskoro će i sama biti u položaju donositi odluke koje se neposredno tiču

ostvarenja radnih prava drugih osoba. Utoliko je važnije kreirati ciljane edukativne sadržaje koji bi

pripomogli razbijanju rodnih stereotipa u učeničkoj populaciji i osvještavanju potrebe za jednakim

pristupom radnim pravima i ostvarenju karijere svim pojedincima bez obzira na spol.

Ne Da

Spol χ2 = 52.43 Ženski 64.5 35.5 Muški 90.0 10.0 UKUPNO 76.0 24.0

16

3. Rodni jaz u plaćama i mirovinama

3.1. Rodni jaz u plaćama

Većina učenika/ca čula je za rodni jaz u plaćama (43.5%), skoro dvije petine učenika/ca (37.2%)

odgovorilo je s „ne znam“, dok petina (19.3%) nikada nije čula za rodni jaz. Kada se zbroje obje

kategorije odgovora „nikada nisam čuo/la za to“ i „ne znam“ što iznosi 56.5%, odgovori ipak većinski

pretežu u korist onih koji o rodnom jazu u plaćama iz mnogih razloga nisu informirani. Ovako veliko

neznanje o razlici u plaćama može se tumačiti neprisutnošću mladih na tržištu rada, a iz toga

posljedično i neinformiranošću te potencijalnom nezainteresiranošću za rodne razlike na tržištu rada

kao i činjenice da su srednjoškolci tek na početku „životne etape prijelaza u odraslost“ (Ilišin, Spajić

Vrkaš, 2017: 16).

Znatno više učenica je upoznato s rodnim jazom u plaćama (52.6%) od učenika (32.3%), što upućuje na

očevidnu senzibiliziranost djevojaka po tome pitanju (tablica 12). U kategoriji odgovora „ne nikad

nisam čuo/la za to“ prevladavaju mladići (28.3%) kao i među onima koji su na pitanje o rodnom jazu

odgovorili s „ne znam“ (39.4%).

Tablica 12: Razlike između učenika/ca s obzirom na to misle li da postoji rodni jaz u plaćama (%)

Ne, nikad nisu čuli za to

Da Ne znam

Spol χ2=34.68

Ženski 12.1 52.6 35.3

Muški 28.3 32.3 39.4

UKUPNO 19.3 43.5 37.2

Na pitanje „zbog čega i u kojoj mjeri nastaje razlika u plaćama između žena i muškaraca?“ (grafikon 2)

odgovori učenika/ca pokazuju sljedeće; učenici/e najviše odbacuju stav koji tvrdi kako žene nisu

dovoljno posvećene poslu zbog brige oko domaćinstva, djece i starijih članova obitelji (72.3%), a slijedi

stav koji također odbacuje preko dvije trećine ispitanika a koji glasi „žene se uglavnom obrazuju za niže

plaćena zanimanja“ (71.6%).

Na trećem mjestu neprihvaćenosti, nalazi se tvrdnja kako „žene same biraju poslove koji su slabije

plaćeni“ (61.6%). Očevidno, svi stavovi usmjereni prema tome kako žene zbog obiteljskih obaveza,

obrazovanja ili rada na niže plaćenim poslovima nisu u rangu muške radne snage, većinski nisu

prihvaćeni među učenicima/ama.

Prihvaćanje ili potpuno prihvaćanje stavova najizraženije je u stavu da u društvu postoji podjela na

muške i ženske poslove (77.2%) i da društvo općenito nejednako vrednuje rad muškaraca i žena (70.4%)

što upućuje na patrijarhalnost društva.

Prihvaćanje stava da se žene teže zapošljavaju, pogotovo kada imaju djecu i obiteljske obaveze je

dvotrećinsko kao i dvaju stavova od kojih jedan počiva na tvrdnji kako zakoni koji uređuju plaće nisu

dobri (65.5%) te da poslodavci zbog trudnoće i majčinstva drugačije tretiraju žene od muškaraca

(64.2%), pa se može reći kako srednjoškolci prihvaćaju da postoje patrijarhalni stavovi prema ženskoj

radnoj snazi i poslovima koje obavljaju, te pokazuju svijest o tome kako postoje problemi u odnosu

poslodavaca prema ženama kao i u zakonskoj regulativi.

Grafikon 2: Stavovi o razlici u plaćama između žena i muškaraca (%)

17

Što se tiče stavova o kojima su se srednjoškolci izrazili s „ne znam“, preteže neznanje o aktivnostima

sindikata u vezi s reguliranjem visine plaća te provedbi zakona i ugovora, što s obzirom na radno

neiskustvo srednjoškolaca nije uopće čudno i upućuje na njihovu neinformiranost o „svijetu rada“.

Analizom glavnih komponenata s varimax rotacijom na skali prezentiranoj u tablici 13 dobivena su dva

faktora kojima je objašnjeno ukupno 40.69% varijance ispitivanih varijabli.

13,4

14,9

16,8

19,3

19,4

23,7

24.0

28,8

29,2

29,4

37,6

40.0

43.0

46,7

50.0

52,3

61,6

71,6

72,3

52,5

65,5

77,2

70,4

64,2

66,7

51,2

54,5

41.0

55,4

43,1

38

36,3

29,4

36,1

34,4

26,2

13,2

18,3

34,2

19,6

6,1

10,3

16,3

9,6

24,8

16,6

29,8

15,2

19,3

22.0

20,7

23,9

13,9

13,3

12.0

15,2

9,4

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

Sindikati slabo utječu na reguliranje plaća.

Zakoni kojima se uređuju plaće nisu dovoljno dobri.

U društvu postoji podjela na „muške“ i „ženske“ poslove.

Društvo, općenito, nejednako vrednuje rad muškaraca i žena.

Poslodavci žene zbog trudnoće i majčinstva drugačije tretirajunego muškarce.

Žene se teže zapošljavaju, pogotovo kada imaju djecu i obiteljskeobaveze.

Manje je žena nego muškaraca na upravljačkim pozicijama.

Poslodavci na većini poslova radije zapošljavaju muškarce negožene.

Postojeći zakoni i ugovori su dobri ali se ne provode.

Sposobnosti žena na poslu češće se podcjenjuju negosposobnosti muškaraca.

Za razliku od muškaraca, žene prije pristaju raditi za manjuplaću.

Poslodavci više cijene rad muškaraca od rada žena.

Muškarci u prosjeku odrađuju veći broj radnih sati od žena.

Muškarci češće od žena rade prekovremeno.

Najbolje plaćeni poslovi uglavnom su namijenjeni muškarcima.

Žene teže napreduju na poslu nego muškarci.

Žene same biraju poslove koji su slabije plaćeni.

Žene se uglavnom obrazuju za niže plaćena zanimanja.

Žene nisu dovoljno posvećene poslu zbog brige za domaćinstvo,djecu i starije.

U potpunosti se ne slažem/ Ne slažem se U potpunosti se slažem/Slažem se Ne znam

18

Tablica 13: Faktorska struktura stavova o rodnom jazu u plaćama

Faktor 1 Patrijarhalno tržište

rada

Faktor 2 Rodne odrednice

obavljanja posla

Žene se teže zapošljavaju, pogotovo kada imaju djecu i obiteljske obaveze 0.69

Sposobnosti žena na poslu češće se podcjenjuju nego sposobnosti muškaraca

0.69

Poslodavci žene zbog trudnoće i majčinstva drugačije tretiraju nego muškarce

0.68

Poslodavci na većini poslova radije zapošljavaju muškarce nego žene 0.68

Društvo, općenito, nejednako vrednuje rad muškaraca i žena 0.68

Poslodavci više cijene rad muškaraca od rada žena 0.60

Manje je žena nego muškaraca na upravljačkim pozicijama 0.57

U društvu postoji podjela na „muške“ i „ženske“ poslove 0.57

Zakoni kojima se uređuju plaće nisu dovoljno dobri 0.55

Sindikati slabo utječu na reguliranje plaća 0.48

Žene teže napreduju na poslu nego muškarci 0.45

Postojeći zakoni i ugovori su dobri ali se ne provode 0.39

Muškarci češće od žena rade prekovremeno 0.74

Muškarci u prosjeku odrađuju veći broj radnih sati od žena 0.73

Žene same biraju poslove koji su slabije plaćeni (poslovi čistačica, blagajnica i sl.)

0.70

Žene nisu dovoljno posvećene poslu zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije

0.65

Žene se uglavnom obrazuju za niže plaćena zanimanja 0.63

Postotak protumačene varijance 24.99 15.70

Prvim faktorom objašnjeno je 24.99% varijance ispitivanih varijabli, dok je drugim objašnjeno 15.70%

varijance (tablica 13). Sastav prvog faktora koji smo nazvali „patrijarhalno tržište rada“ pokazuje kako

se većina razloga za rodni jaz stavlja u makro kontekst npr. „društvo nejednako vrednuje rad muškaraca

i žena“, „podcjenjivački odnos poslodavaca“ prema ženskoj radnoj snazi, „podjela poslova na muške i

ženske“. U sastav prvog faktora ušli su i stavovi poslodavaca prema ženama od toga da se teže

zapošljavaju, da se češće podcjenjuju njihove sposobnosti, do toga da ih poslodavci tretiraju drugačije

zbog trudnoće i majčinstva te da poslodavci radije poslove dodjeljuju muškarcima nego ženama. Ovdje

se nalazi i stav koji se odnosi na manju zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama od muškaraca te

stavovi vezani uz djelovanje zakona i sindikata.

Sastav drugog faktora kojeg smo nazvali „rodne odrednice obavljanja posla“ u prvom redu grupiran je oko čestica koje počivaju na tvrdnjama kako muškarci češće od žena rade prekovremeno te u većem broju radnih sati. Nadalje, razloge rodnog jaza u plaćama u ovom faktoru tvore čestice koje svrstavaju žene u manje poželjnu radnu snagu, a tu se nalazi i stav prema kojem se žene (ionako) obrazuju za niže plaćena zanimanja.

Faktoru „patrijarhalno tržište rada“ sklonije su učenice od učenika (tablica 14). Drugi faktori, koji

zapravo opisuje rodnu diskvalifikaciju ženske radne snage po različitim parametrima koji opravdavaju

niže plaće, povezan je sa spolom, odnosno njemu su skloniji mladići od djevojaka. Očigledno, učenici/e

iz škola koje obrazuju za industrijska zanimanja imaju znatniju sklonost tome da rodni jaz u plaćama

pripisuju ne konkurentnosti ženske radne snage u odnosu na mušku.

19

Tablica 14: Razlike u obrascima pristupa rodnom jazu u plaćama

Faktor 1 Patrijarhalno tržište

rada

Faktor 2 Rodne odrednice obavljanja posla

M SD M SD

Spol t = 5.93 t = -8.84

Ženski 3.61 0.702 2.13 0.838

Muški 3.26 0.706 2.74 0.842

3.2. Rodni jaz u mirovinama

Skoro polovina učenika/ca nije sigurno u postojanje rodnog jaza u mirovinama (44.5%), trećina je

uvjerena da taj jaz postoji (32.5%), dok za jaz u mirovinama nikada nije čulo oko petine

srednjoškolaca/ki (23.0%). Pogledamo li ukupno rezultate, znatno veći postotak učenika/ca ne zna ili

nije nikada čulo za jaz u mirovinama (67.5%) nego onih koji znaju za jaz u plaćama (56.5%). Skromna

trećina upoznata s postojanjem rodnog jaza u mirovinama vjerojatno sugerira neupućenost u

probleme uže i šire obitelji čiji su članovi/ce vjerojatno, uslijed promjena u obiteljskom životu, ostali

na margini interesa mladih.

O rodnom jazu u mirovinama statistički značajno su više informirane učenice od učenika4 (45.0%

naspram 17.1%) – grafikon 3. Učenici više od učenica ne samo da nisu čuli za rodni jaz u mirovinama

(32.3% naspram 15.4%) nego su i češće zastupljeni (50.6% učenika naspram 39.6% učenika) među

onima koji su odgovorili „ne znam“.

Grafikon 3: Razlozi jaza u mirovinama (%)

4 χ2=58.10

22,7

23,4

24,4

27,9

35,8

37,2

38,8

38,8

40,8

65,4

34,1

62,4

55,6

40,7

29,4

40,6

33,2

45,9

11,9

42,5

13,3

16,6

23,6

33,4

20,6

28

13,2

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

Društvo općenito drugačije gleda na žene, a drugačije namuškarce.

Priroda mirovinskog sustava

Žene su zbog trudnoće i majčinstva najčešće uneravnopravnom položaju na tržištu rada.

Razlike u plaćama između muškaraca i žena

Skraćeni radni vijek žena zbog prekida u radnom životuuslijed brige za obitelj.

Žene češće dobivaju otkaze od muškaraca.

Teže zapošljavanje žena od muškaraca

Skraćeni radni vijek žena zbog prijevremenog odlaska umirovinu

Žene zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije imajuslabije mogućnosti razvoja poslovne karijere.

U potpunosti se ne slažem/ Ne slažem se U potpunosti se slažem/Slažem se Ne znam

20

Pregled stavova o razlozima za jaz u mirovinama pokazao je sljedeće; najzastupljenije je neslaganje sa

stavom prema kojem žene zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije imaju slabije mogućnosti razvoja

poslovne karijere (40.8%). Približno tome udjelu zastupljeno je i neslaganje učenika/ca sa stavom da

se žene teže zapošljavaju (38.8%) te da postoji skraćeni radni vijek žena zbog prijevremenog ulaska u

mirovinu (38.8%).

U prihvaćanju odnosno potpunom prihvaćanju razloga za rodni jaz u mirovinama dvije trećine

učenika/ca smatra kako „društvo općenito drugačije gleda na žene, a drugačije na muškarce“, a isto

toliko prihvaća ili u potpunosti prihvaća tvrdnju da su žene zbog trudnoće ii majčinstva u

neravnopravnom položaju na tržištu rada. Kao treći razlog učenici/e navode razlike u plaćama između

muškaraca i žena (55.6%), a blizu toga postotka (45.9%) nalazi se prihvaćanje tvrdnje kako razlika u

mirovinama nastaje uslijed toga što žene nisu u mogućnosti razviti poslovnu karijeru u punom opsegu

zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije.

Najveće neznanje u pogledu razlike u mirovinama učenici/e su pokazali vezano uz poznavanje prirode

mirovinskog sustava (42.5%), te stava kako žene dobivaju češće otkaze od muškaraca (33.4%).

Analizom glavnih komponenata s varimax rotacijom (tablica 15) ekstrahirana su dva faktora sa

svojstvenom vrijednosti većom od jedan kojima je objašnjeno ukupno 54.67% varijance ispitivanih

varijabli. Pri tome je, nakon rotacije, prvim faktorom objašnjeno 30.24% varijance ispitivanih varijabli,

a drugim 24.42%. Prvi obrazac objašnjenja za jaz u mirovinama nazvali smo „neravnopravnost žena“, a

drugi „ženska karijera“.

Tablica 15. Obrasci razloga za rodni jaz u mirovinama

Faktor 1 Neravnopravnost

žena

Faktor 2 Ženska karijera

Žene su zbog trudnoće i majčinstva najčešće u neravnopravnom položaju na tržištu rada

0.79

Društvo općenito drugačije gleda na žene, a drugačije na muškarce 0.75

Teže zapošljavanje žena od muškaraca 0.74

Razlike u plaćama između muškaraca i žena 0.71

Žene češće dobivaju otkaze od muškaraca 0.57

Skraćeni radni vijek žena zbog prekida u radnom životu uslijed brige za obitelj 0.79

Žene zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije imaju slabije mogućnosti razvoja poslovne karijere

0.78

Skraćeni radni vijek žena zbog prijevremenog odlaska u mirovinu 0.77

Priroda mirovinskog sustava 0.47

Postotak protumačene varijance 30.24 24.42

Naknadnom analizom (tablica 16) utvrđeno da se učenici razlikuju po spolu s obzirom na prihvaćanje

prvoga obrasca „neravnopravnost žena“, pri čemu su tome objašnjenju sklonije učenice od učenika.

Analiza varijance obrasca „ženska karijera“ s odabranim nezavisnim varijablama pokazala je da se

učenici/e ne razlikuju značajno s obzirom na poznavanje toga obrasca niti po jednom analiziranom

obilježju.

21

Tablica 16: Razlike između skupina s obzirom na poznavanje razloga za jaz u mirovinama

Faktor 1 Neravnopravnost žena

M SD

Spol t = 8.04

Ženski 3.56 0.902

Muški 2.98 0.864

Sumarno gledajući, preko polovine uzorka učenika/ca nije čulo ili ne zna za jaz u plaćama, što se može

protumačiti činjenicom što društvena integracija srednjoškolaca putem zaposlenja nije ostvarena te

što se oni tek nalaze u etapi prijelaza u odraslost pa od tuda vjerojatno i ne poznavanje visine plaća na

tržištu rada, a kamoli njezine rodne razdiobe. Kao pozitivna činjenica ostaje da je nešto preko dvije

desetine učenika/ca čula za rodni jaz u plaćama. Učenice su više upoznate s rodnim jazom u plaćama,

dok učenici prevladavaju u kategorijama odgovora koji upućuju na neznanje o rodnom jazu. Učenici iz

škola koje pohađaju financijske djelatnosti više su od svih upoznati s jazom u plaćama, što je vjerojatno

sukladno programskoj orijentiranosti njihovih škola.

Analiza razloga zbog kojih nastaju razlika u plaćama pokazuju kako objašnjenje treba tražiti u dva

obrasca; patrijarhalno tržište rada i rodne odrednice obavljanja posla. Prvi obrazac, uključuje

objašnjenja koji se odnose na opće društvene vrijednosti bilo na makro ili na mezzo razini, dok drugi

obrazac većinski uključuje stavove koji se temelje na diskvalifikaciji ženske radne snage od strane

poslodavaca. Prvome obrascu sklonije su učenice, a regionalno gledano, učenici/e iz manjih gradova

(npr. Split). Učenici iz prerađivačkih djelatnosti više rodni jaz pripisuju obrascu patrijarhalnog tržišta

rada. Stavovi u drugom obrascu „rodna diskvalifikacija žena“ većinski stvaraju dojam kako su žene

radna snaga koja ne može konkurirati kvaliteti rada muške radne snage. Drugom obrascu, ili rodnoj

diskvalifikaciji žena na tržištu rada skloniji su učenici od učenica što upućuje na njihovu veću uvjerenost

o tome kako žene nisu u mogućnosti dobro obavljati poslove. Škola, u kojoj se školuju učenici/e,

također se pokazala povezana s ovim obrascem. Učenici/e iz škola koje obrazuju za prerađivačka

zanimanja imaju znatniju sklonost tome da rodni jaz u plaćama pripisuju ne konkurentnosti ženske

radne snage u odnosu na mušku.

Skoro 70% učenika/ca/ca nije čulo ili ne zna za rodni jaz u mirovinama, dok je tek trećina upoznata s

činjenicom postojanja toga jaza. O rodnom jazu u mirovinama više su informirane učenice od učenika

te oni učenici koji se školuju u školama koje nude zdravstvene programe, dok su učenici iz škola koje

obrazuju za prerađivačke industrije više od svih odgovorili kako ne znaju ili nikada nisu čuli za tu pojavu.

Analiza razloga za jaz u mirovinama pokazala je postojanje dvaju obrazaca „neravnopravnost žena“ i

„ženska karijera“. Prvi obrazac razloga karakterizira neravnopravan položaj žena na tržištu rada, razlika

u plaćama, različit odnos društva prema ženama i muškarcima na tržištu rada, teže zapošljavanje žena

kao i češće dobivanje otkaza. Tom obrascu sklonije su učenice od učenika, pri čemu su najneskloniji

ovome obrascu učenici iz škola koje obrazuju za prerađivačku industriju. Drugi obrazac „ženska

karijera“ karakteriziraju stavovi kao što je skraćeni radni vijek žena zbog prekida u radnom životu,

slabije mogućnosti razvoja karijere zbog brige za domaćinstvo i obitelj, prijevremeni odlasci u mirovinu

te priroda mirovinskog sustava. U prihvaćanju toga obrasca učenici/e se nisu razlikovali po nezavisnim

obilježjima.

22

4. Usklađivanje posla i obiteljskog života

4.1. Partnerski odnosi

Nadalje, zanimalo nas je kakav je odnos učenika/ca prema dijeljenju obaveza u obitelji (grafikon 4) te

koje su mogućnosti ostvarenja usklađenosti posla i obiteljskog života. Analiza stavova koji govore o

usklađivanju rada i života muškaraca i žena pokazuje kako učenici/e odbacuju muški hraniteljski model;

naime, 76.4% ispitanika se ne slaže da je posao muškarca zarađivati novac, a posao žena brinuti za

kućanstvo i obitelj, što je ujedno najneprihvaćeniji stav od svih navedenih. Ipak, oko trećine

ispitanika/ca se slaže ili potpuno slaže sa tim stavom. Mladi većinom ne prihvaćaju ili uopće ne

prihvaćaju stavove prema kojima će djeca predškolske dobi patiti ako im je majka zaposlena (71.9%) ili

da obiteljski život pati ukoliko je žena zaposlena u punom radnom vremenu što je neprihvatljivo ili u

potpunosti neprihvatljivo za 65.2% učenika/ca. Zanimljivo je da se učenici/e u potpunosti ili uglavnom

slažu kako i muškarac i žena trebaju podjednako doprinositi dohotku domaćinstva (84.2%) te da bi oba

roditelja trebala biti jednako odgovorna za brigu oko djece (91.6%) – što je ujedno najprihvaćeniji stav

na skali odgovora s kojim se ispitanici/e u potpunosti slažu, no istovremeno 74.5% uglavnom ili u

potpunosti prihvaća stav prema kojem je u redu da žene češće obavljaju kućanske poslove čak i ukoliko

su u radnom odnosu. Pritisak na majčinsku ulogu primjećuje se i u stavu prema kojem je bolje da majka

uzme bolovanje kada je dijete bolesno što je prihvatljivo ili uglavnom prihvatljivo za 55.5%

ispitanika/ca. Za 55.8% učenika/ca djeca predstavljaju „uteg“ za mogućnosti zapošljavanja i karijeru

zaposlenih, a nešto preko polovine ispitanika (52.3%) smatra da ono čemu žene zapravo u životu teže

su dom i djeca, unatoč zaposlenju.

23

Grafikon 4: Stavovi o rodnom usklađivanju rada i obitelji (%)

Analizom glavnih komponenata s varimax rotacijom (tablica 17) dobivena su dva obrasca u pristupu

usklađivanja posla i obiteljskog života.

Tablica 17: Obrasci rodnog usklađivanja rada i obitelji

Faktor 1 Žena-majka

Faktor 2 Egalitarni

Biti zaposlena je u redu, ali ono što većina žena zapravo želi su dom i djeca. 0.73

Općenito, obiteljski život pati kada je žena zaposlena u punom radnom vremenu. 0.68

Dijete predškolske dobi će vjerojatno patiti ukoliko je njegova majka zaposlena. 0.66

Kada je dijete bolesno bolje je da majka uzme bolovanje. 0.58

Imati djecu ograničava mogućnosti zapošljavanja i razvoja karijere jednog ili oba roditelja. 0.55

Biti domaćica jednako ispunjava kao i rad za plaću. 0.53

U redu je da žene češće nego muškarci obavljaju kućanske poslove, čak i kada su zaposlene. 0.52

Oba roditelja bi trebala biti jednako odgovorna za brigu oko djece. 0.78

Od muškaraca bi se trebalo očekivati da obavljaju jednaku količinu kućanskih poslova kao i žene.

0.76

I muškarac i žena trebaju podjednako doprinositi dohotku domaćinstva. 0.76

Zaposlena majka može uspostaviti jednako topao i prisan odnos sa svojom djecom kao i majka koja nije zaposlena.

0.59

Postotak protumačena varijance 24.34 20.30

2

4,7

5,7

7,5

18,2

18,3

22,3

27,1

27,9

32,8

35,4

52,2

6,4

11,1

19,8

14,4

29,5

26

33,5

26,4

28,6

32,4

36,5

24,2

14,7

29,9

32,9

26

34,5

35,1

34

28,5

29,9

25,2

22,7

15,1

76,9

54,3

41,6

52,1

17,8

20,4

10,2

18

13,5

9,6

5,4

8,6

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

Oba roditelja bi trebala biti jednako odgovorna za briguoko djece.

I muškarac i žena trebaju podjednako doprinositi dohotkudomaćinstva.

Od muškaraca bi se trebalo očekivati da obavljajujednaku količinu kućanskih poslova kao i žene.

Zaposlena majka može uspostaviti jednako topao i prisanodnos sa svojom djecom kao i majka koja nije zaposlena.

Biti zaposlena je u redu, ali ono što većina žena zapravoželi su dom i djeca.

Kada je dijete bolesno bolje je da majka uzme bolovanje.

Imati djecu ograničava mogućnosti zapošljavanja i razvojakarijere jednog ili oba roditelja.

Biti domaćica jednako ispunjava kao i rad za plaću.

U redu je da žene češće nego muškarci obavljajukućanske poslove, čak i kada su zaposlene.

Općenito, obiteljski život pati kada je žena zaposlena upunom radnom vremenu.

Dijete predškolske dobi će vjerojatno patiti ukoliko jenjegova majka zaposlena.

Posao muškarca je zarađivati novac, a ženski je posaobriga za kućanstvo i obitelj.

U potpunosti se ne slažem Uglavnom se ne slažem Uglavnom se slažem U potpunosti se slažem

24

Prvi obrazac nazvali smo „žena-majka“ zbog prisutnosti stavova koji u prvom redu ulogu brige za

kućanstvo i djecu stavlja u domenu žena, a drugi obrazac nazvali smo egalitarnim jer okuplja većinu

stavova koji se odnose na podjednaki angažman majke i oca u brizi oko djece i kućanstvu. Faktorskim

rješenjem objašnjeno je ukupno 44.64% varijance varijabli uključenih u analizu, pri čemu je, nakon

rotacije, prvim faktorom (žena-majka) objašnjeno 24.34% varijance, a drugim (egalitarni) 20.30%

varijance. Obrazac „žena-majka“ prihvaćeniji je kod učenika nego kod učenica (tablica 18). Drugi

obrazac koji smo nazvali „egalitarni“ više prihvaćaju učenice nego učenici.

Tablica 18: Razlike u pristupu obrascu „žena-majka“ i „egalitarnom“ obrascu

Faktor 1 Žena-majka

Faktor 2 Egalitarni

M SD M SD

Spol t = -3.94 t = 9.12**

Ženski 2.22 0.599 3.54 0.520

Muški 2.41 0.582 3.09 0.643

**korekcija zbog heterogenih varijanci

4.2. Briga o predškolskoj djeci

Jedan od bitnih faktora prilikom usklađivanja rada i obiteljskog života jeste pitanje tko bi trebao skrbiti

o djeci. U našem upitniku pitali smo tko bi uz roditelje trebao još skrbiti o predškolskoj djeci te smo

ponudili odgovore koji uključuju ne samo javne institucije nego i privatne i neprofitne, a uključili smo

čak i poslodavce koji u nekim (doduše rijetkim) kompanijama organiziraju skrb za predškolsku djecu

(grafikon 5).

Grafikon 5: Tko bi uz roditelje trebao skrbiti o predškolskoj djeci (%)

Prikupljeni podaci pokazuju kako dvije trećine učenika/ca očekuje da se o predškolskoj djeci u prvome

redu uz roditelje brinu „ostali članovi obitelji“. Nadalje, skoro trećina ispitanika/ca smatra da se o djeci

trebaju brinuti javne službe (jaslice i vrtići) dok je zastupljenost ostalih skrbnika u pogledu predškolske

66,3

27,9

1,7 3,1 1.0Ostali članovi obitelji

Državne, odnosno javne službe (javnejaslice, javni vrtići)

Neprofitne organizacije (dobrotvorneorganizacije, crkve, vjerske organizacijeitd.)Privatnici koji pružaju usluge dječje skrbi(npr. privatne dječje jaslice, dadilje, babysitteri)Poslodavci kod kojih su roditelji zaposleni

25

brige za djecu izrazito niska; s oko 3% zastupljeni su privatnici dječji vrtići, jaslice, dadilje i baby sitteri,

a slično stoje i neprofitne organizacije (crkve, dobrotvorne organizacije, vjerske organizacije i slično)

(1.7%). Od poslodavaca kod kojih su roditelji zaposleni se očekuje najmanji angažman oko predškolske

djece, samo 1.0%. Vezano uz pitanje tko bi uz roditelje trebao skrbiti o djeci predškolske dobi nisu

zabilježene statistički značajne razlike u odnosu na spol.

4.3. Pomoć i njega starijih osoba

Sljedećom cjelinom pitanja željeli smo provjeriti kakve stavove imaju učenici/e prema tome tko bi

trebao brinuti za starije članove obitelji (grafikon 6). Pitanje je glasilo „'Razmislite o starijim ljudima

(bake, djede, stariji rođaci itd.) koji trebaju stalnu pomoć i njegu u svakodnevnom životu poput pomoći

prilikom nabavke namirnica, čišćenja, kuhanja, brige o zdravlju i higijeni i sl. Tko bi, prema Vašem

mišljenju, njima prvenstveno trebao pružati pomoć?“. Iz priloženih odgovora možemo vidjeti kako

73.5% učenika/ca smatra kako su stariji „briga“ njihovih obitelji te da bi se ljudi u starosti trebali u

prvom redu oslanjati na mlađe obiteljske članove. Javni domovi za starije i nemoćne osobe nalaze se

na drugom mjestu što smatra da je odgovarajuće 16.8% ispitanika/ca. Samo 7.0% učenika/ca smatra

da bi starije trebalo smještati u privatne domove koji pružaju skrb za starije, dok da bi stariji trebali biti

smješteni u ustanovama neprofitnih organizacija smatra 3.0% učenika/ca. Ukupno gledano samo

26.5% učenika/ca smatra da bi o starijima trebale brinuti institucije. U odnosu na pitanje tko bi trebao

pomagati i njegovati starije osobe nisu zabilježene statistički značajne razlike u odnosu na spol.

Grafikon 6: Tko bi trebao pomagati i njegovati starije osobe (%)

Pitanje „bi li osobno brinuli o starijim članovima obitelji“ pokazuje distribuciju odgovora koji opet

upućuju na važnost obiteljske skrbi (grafikon 7). Samo polovina učenika/ca bi sigurno osobno brinula

o starijima, dok trećina smatra da bi vjerojatno brinula pa se može reći da bi 81.0% mladih

najvjerojatnije brinulo o starijima. Oko desetine mladih ne može odlučiti bi li brinulo o starijima, dok

skrb vjerojatno ili u potpunosti odbija ukupno 6.7% mladih.

73,5

16,8

2,77.0

Njihova obitelj

Javne/državne službe (npr. javni domovi za starije i nemoćne osobe)

Neprofitne organizacije (dobrotvorne organizacije, crkve, vjerske organizacije)

Privatnici koji pružaju takve usluge (npr. privatni domovi za starije i nemoćne osobe, osobe koje pružaju takveusluge)

26

Grafikon 7: Potencijalna osobna briga o starijim članovima obitelji (%)

Veći udio učenica (84.9%) naspram učenika (76.2%) drži kako bi osobno brinuli za starije članove

obitelji5. Neodlučnih je 10.0% učenica i 15.2% učenika, a vjerojatno ili sigurno o starijim članovima

obitelji ne bi brinulo 5.1% djevojaka i 8.6% mladića.

4.4. Korištenje roditeljskog dopusta

Jedno od važnijih pitanja usklađivanja posla i obitelji je korištenje roditeljskog dopusta. Distribucija

odgovora (grafikon 8) pokazuje većinsko prihvaćanje egalitarne podjele roditeljskog dopusta (i majka i

otac trebali bi koristiti po polovicu plaćenog dopusta) (47.5%). Nadalje, petina ispitanika smatra kako

bi „majka trebala koristiti većinu plaćenog dopusta, a otac manji dio“ dok desetina učenika/ca misli da

bi „majka trebala koristiti cjelokupan plaćeni dopust, a da ga otac uopće ne bi trebao koristiti“. Tek

0.8% ispitanika/ca smatra da bi „otac trebao koristiti većinu plaćenog dopusta, a majka manji dio“.

Veliki udio učenika/ca nije znao odgovoriti na to pitanje (20.0%).

5 χ2=7.32

49,8

32,1

12,3

5,5

1,2Sigurno bih skrbio/la

Vjerojatno bih skrbio/la

Ne mogu odlučiti

Vjerojatno ne bihskrbio/la

Sigurno ne bih skrbio/la

27

Grafikon 8: Tko bi trebao koristiti roditeljski dopust (%)

I na ovom pitanju pokazale su se značajnima razlike po spolu (tablica 19). Muški spol je značajnije bio

neodlučan po pitanju korištenja roditeljskog dopusta očeva (24.9%). Također, mladići prevladavaju

među onima koji misle kako bi roditeljski dopust trebala isključivo koristiti majka (14.1%). Učenice su

egalitarnije pa smatraju da bi „majka trebala koristiti većinu, a otac manji dio“ (24.5%), a većinski su

zastupljene i među onima koji misle da bi „i majka i otac trebali koristiti polovinu dopusta ili otac

većinu“ (53.8%).

Tablica 19: Razlike između učenika/ca s obzirom na to tko bi trebao koristiti roditeljski dopust (%)

Majka bi trebala koristiti

cjelokupan dopust

Majka bi trebala koristiti većinu, a

otac manji dio

I majka i otac po polovicu ili otac

većinu

Ne mogu odabrati

Spol χ2=22.15

Ženski 5.7 24.5 53.8 16.0

Muški 14.1 19.3 41.6 24.9

UKUPNO 9.5 22.2 48.3 20.0

4.5. Zaposlenost majki djece predškolske dobi te zaposlenost majki nakon što najmlađe dijete krene

u školu

Kako bi majke trebale biti zaposlene ukoliko imaju dijete predškolske dobi? Polovina učenika/ca smatra

da bi trebale raditi skraćeno radno vrijeme, a samo četvrtina smatra da bi trebale raditi u punom

radnom vremenu (grafikon 9). Osam posto učenika/ca smatra da bi majke trebale ostati kod kuće u

tom razdoblju, dok je neodlučnih bilo 16%.

0,8

9,5

20,0

22,2

47,5

0,0 10,0 20,0 30,0 40,0 50,0

Otac bi trebao koristiti većinu plaćenogdopusta, a majka manji dio

Majka bi trebala koristiti cjelokupan plaćenidopust, dok ga otac uopće ne bi trebao

koristiti

Ne mogu odabrati

Majka bi trebaka koristiti većinu plaćenogdopusta, a otac manji dio

I majka i otac bi svaki trebali koristiti popolovicu plaćenog dopusta

28

Grafikon 9: Kako bi majke trebale biti zaposlene ako imaju dijete predškolske dobi (%)

Radu majki u punom radnom vremenu, kao i radu na skraćeno vrijeme sklonije su učenice od učenika,

dok su učenici najskloniji tome da bi majke trebale ostati kod kuće (tablica 20).

Tablica 20: Razlike između učenicima/ama s obzirom na stav kako bi majke trebale biti zaposlene kad

im je dijete u predškolskoj dobi (%)

Na puno radno vrijeme

Na skraćeno radno vrijeme

Trebale bi ostati kod kuće

Ne mogu odabrati

Spol χ2=19.76

Ženski 28.7 54.1 4.8 12.4

Muški 23.0 44.6 11.9 20.4

UKUPNO 26.2 49.8 8.0 16.0

Nakon što dijete krene u školu majke bi se očigledno prema ovakvim rezultatima trebale vratiti na

posao u punom radnom vremenu (tako misli skoro 60% ispitanika/ca). Da bi trebale raditi skraćeno

radno vrijeme misli nešto manje od četvrtine ispitanika/ca, a smanjio se i postotak onih koji misle da i

trebale ostati kod kuće (4.5%) – grafikon 10.

8,0

16,0

26,2

49,8

0,0 10,0 20,0 30,0 40,0 50,0 60,0

Trebale bi ostati kod kuće

Ne mogu odabrati

Na puno radno vrijeme

Na skraćeno radno vrijeme

29

Grafikon 10: Kako bi trebale biti zaposlene majke nakon što najmlađe dijete krene u školu (%)

Učenice znatno više od učenika (za čak 14%) smatraju da bi se majke trebale vratiti na posao u punom

radnom vremenu nakon što najmlađe dijete krene u školu (tablica 21), a isto tako nešto su sklonije

tome da majke rade na skraćeno radno vrijeme od učenika. Najveća razlika između učenika i učenica

postoji u neznanju o tome što bi bilo najbolja opcija za majke, pri čemu stav nisu mogli odabrati

većinom učenici, a koji su ujedno skloniji stavu da bi majke trebale ostati kod kuće.

Tablica 21: Razlike između učenika/ca s obzirom na stav kako bi majke trebale biti zaposlene nakon što

najmlađe dijete krene u školu (%)

Na puno radno vrijeme

Na skraćeno radno vrijeme

Trebale bi ostati kod kuće

Ne mogu odabrati

Spol χ2=27.98

Ženski 64.0 23.3 2.1 10.6

Muški 49.8 20.4 7.4 22.3

UKUPNO 57.7 22 4.5 15.8

4.6. Zaposlenost očeva djece predškolske dobi te zaposlenost očeva nakon što najmlađe dijete krene

u školu

Pandan prošlom pitanju je pitanje kako bi očevi trebali biti zaposleni kada im je dijete u predškolskoj

dobi, odnosno kako bi trebali biti zaposleni kada im najmlađe dijete krene u školu (grafikon 11). U

angažmanu očeva u predškolskoj i školskoj dobi djeteta može se primijetiti prihvaćanje stava da bi

očevi za razliku od majki trebali raditi u punom radnom vremenu. Opcija punog radnog vremena očeva

u djetetovoj predškolskoj dobi je znatno viša (65.7%) od opcije rada u punom radnom vremenu nakon

što najmlađe dijete krene u školu (47.3%). Učenici/e nisu posebno skloni da očevi rade u skraćenom

radnom vremenu nakon polaska djeteta u školu (14.5%), no, čak trećina smatra da bi očevi trebali raditi

skraćeno prije polaska djeteta u školu. Visoki broj učenika/ca nije znalo koji bi stav ovdje zauzelo, a vrlo

mali postotak učenika/ca smatra da bi otac trebao ostati kod kuće 2.7 %– prije nego što dijete krene u

školu i 3.5% – nakon što dijete krene u školu, što je pomalo kontradiktoran rezultat.

4,5

15,8

22,0

57,7

0,0 10,0 20,0 30,0 40,0 50,0 60,0 70,0

Trebale bi ostati kod kuće

Ne mogu odabrati

Na skraćeno radno vrijeme

Na puno radno vrijeme

30

Grafikon 11: Kako bi očevi trebali biti zaposleni kada imaju predškolsko dijete odnosno kako bi trebali

biti zaposleni nakon što zadnje dijete krene u školu (%)

Statistički značajne razlike među učenicima pokazale su se po spolu (tablica 22). Djevojke su sklonije

od mladića da otac radi na puno radno vrijeme, ali i na skraćeno radno vrijeme odnosno da ostane kod

kuće, odnosno izgleda da su sklonije egalitarnoj raspodjeli brige oko predškolske djece.

Tablica 22: Razlike između učenicima/ama s obzirom na stav kako bi očevi trebali biti zaposleni (%)

Zaposlenost očeva kada je dijete

predškolske dobi

Na puno radno vrijeme

Na skraćeno radno vrijeme ili bi trebali

ostati kod kuće

Ne mogu odabrati

Spol χ2=8.00

Ženski 48.6 39.6 11.8

Muški 45.7 34.2 20.1

UKUPNO 65.7 18.0 16.3

Zaposlenost očeva kada dijete

krene u školu

Na puno radno vrijeme

Na skraćeno radno vrijeme ili bi trebali

ostati kod kuće

Ne mogu odabrati

Spol χ2=14.43

Ženski 70.1 18.7 11.2

Muški 60.2 17.1 22.7

UKUPNO 65.7 18.0 16.3

Nakon što najmlađe dijete krene u školu, većina učenica sklona je stavu da bi očevi trebali raditi u

punom radnom vremenu, čemu su, začuđujuće, učenici bili skloniji 10% manje nego učenice.

Skraćenom radnom vremenu sklona su oba spola, skoro podjednako, a nisu mogli odabrati između

ponuđenih odgovora većinom učenici (22.7%), dok su učenice bile značajno odlučnije (11.2%).

3,5

16,3

14,5

65,7

2,7

15,5

34,5

47,3

0 10 20 30 40 50 60 70

Trebali bi ostati kod kuće

Ne mogu odabrati

Na skraćeno radno vrijeme

Na puno radno vrijeme

Kada je dijete predškolske dobi Nakon što najmlađe dijete krene u školu

31

4.7. Karijerna očekivanja

Odnos obitelji i karijere ispunjen je različitim pa čak i kontradiktornim očekivanjima u vezi s

uravnoteženjem posla i obitelji. Napetost između oba „polja“ je takva da mnogi misle kako se za dobar

obiteljski život trebaju odreći karijere i obrnuto. U tom smislu postavili smo pitanje „Biste li Vi osobno

odustali od mogućnosti za dobar posao u korist obiteljskog života?“. Rezultati pokazuju sljedeće; nešto

manje od dvije petine učenika/ca ne može odlučiti što je važnije (39.0%) i oni su najbrojniji u distribuciji

odgovora; 35.7% vjerojatno odnosno sigurno ne bi odustali od karijere, dok je vjerojatno i sigurno

naklona obiteljskom životu četvrtina (25.3%) učenika/ca.

Učenici/e se u odabiru između profesionalnog i obiteljskog života nisu izdiferencirali pa nije zabilježena

niti jedna statistička značajna povezanost u vezi s nezavisnim varijablama, iako je interesantno

napomenuti kako je muški spol bio više sklon ideji žrtvovanja profesionalnog u korist obiteljskog života,

za razliku od ženskoga spola. Djevojke su, osim toga, sklonije bile opcijama da vjerojatno ili sigurno ne

bi žrtvovale karijeru, no treba opet napomenuti kako razlike nisu statistički značajne.

4.8. Podjela poslova u domaćinstvu

Podjela poslova u domaćinstvu jedan je od indikatora patrijarhalilzma unutar obitelji koji ima posljedice

na mnoge aspekte odnosa žena i muškaraca. Podjela poslova u domaćinstvu vrlo je detaljno razrađena

te obuhvaća osam čestica; briga oko rublja, obavljanje sitnih popravaka u kući; briga za djecu; briga za

bolesne i nemoćne članove u obitelji; kupovanje namirnica; čišćenje, kuhanje i briga o starijim

članovima domaćinstva (tablica 23). Detaljnija analiza podataka jasno je iskristalizirala ženske i muške

poslove u domaćinstvu. Iz tablice je vidljivo da su u skoro svim poslovima osim obavljanja sitnih

popravaka po kući (73.1%) u kojima su većinski zastupljeni muškarci, žene zastupljenije. Osobito se to

odnosi na brigu oko rublja (73.1%), čišćenje domaćinstva (62.4%) i pripremu obroka (54.4%). Neki

poslovi su podijeljeni i to se prvom radu odnosi na brigu oko djece i kupovanje namirnica, a potom

slijedi briga za bolesne i nemoćne članove u obitelji (u kojima je prisutan relativni egalitarizam) kao i u

brizi o starijim članovima u obitelji. Dakle, najmanje podijeljeni poslovi su briga oko rublja i briga o

sitnim popravcima po kući kao polarizirajuće rodne djelatnosti.

32

Tablica 23: Podjela poslova u domaćinstvu (%)

Većinom otac

Većinom majka

Otprilike u istoj mjeri

ili zajednički

majka i otac

Ja osobno Druge osobe

koje žive u kućanstvu

Druge osobe

koje ne žive u

kućanstvu (baka, djed,

rođaci

Osoba koja je

plaćena za pomoć u

kući

Ne odnosi se na njih

Brine oko rublja 4.0 73.1 12.0 5.2 2.0 1.3 0 2.3

Obavlja sitne popravke po kući

59.5 7.5 13.6 8.5 3.5 2.8 1.3 3.2

Brine za djecu 2.0 38.7 42.3 2.2 1.9 1.0 0.3 11.4

Brine za bolesne i nemoćne članove u obitelji

4.3 28.0 35.8 2.6 3.3 1.4 0.7 24.0

Kupuje namirnice 12.2 36.1 37.6 6.2 3.7 1.3 0.3 2.5

Čisti domaćinstvo 1.5 62.4 18.7 9.1 3.5 1.0 1.0 2.9

Priprema obroke 7.2 54.4 22.4 4.9 4.5 3.2 0.7 2.7

Brine o starijim članovima u obitelji

4.8 21.8 34.5 3.4 3.4 2.4 0.5 29.2

Druge osobe koje žive u kućanstvu najviše su angažirane u pripremi obroka (3.5%), a angažman rođaka,

baka i djedova je također znatniji jedino u pogledu pripreme obroka (3.2%), obavljanju sitnih

popravaka u kući (2,8%) te brige oko starijih članova u obitelji (2.4%). Plaćena pomoć u kući rijetko se

koristi i to najčešće za čišćenje domaćinstva (1%) i obavljanje sitnih popravaka u kući (1.3%).

Sami učenici/e najviše su angažirani u poslovima čišćenja domaćinstva (9.1%) u čemu su daleko

zastupljeniji nego očevi (1.5%). Učenici/e još znatnije obavljaju sitne popravke po kući (8.5%), kupuju

namirnice (6.2%) dok su oko 5% zastupljeni u poslovima brige oko rublja i pripremi obroka. Da se

poslovi u domaćinstvu ne tiču učenika/ca pokazuje podatak kako su najmanje angažirani oko starijih

članova obitelji (29.2%) i brizi za bolesne i nemoćne članove u obitelji (24.0%) no kako i te poslove ii

zaduženja netko mora obavljati vidi se da su taj dio tereta na sebe uglavnom preuzele majke odnosno

očevi i majke zajedno. Niti briga za djecu češće nije u domeni poslova koje obavljaju (11.4%).

Razlike između učenika/ca nisu se pokazale u domeni poslova pripreme obroka, jer je to u većini obitelji

majka, kao niti oko toga tko nabavlja namirnice jer su to u najvećem broju obitelji „oba roditelja

podjednako ili ja osobno“ ili te poslove obavlja većinom majka. Međutim, oko brige o starijim

članovima obitelji pokazale su se značajne statističke razlike prema spolu (tablica 24). Učenice češće

izjavljuju kako se o starijim članovima većinom brine majka ili „oba roditelja podjednako/ja osobno“,

dok učenici više izjavljuju da se o starijima brine otac odnosno „netko drugi“.

33

Tablica 24: Razlike između skupina s obzirom na to tko brine o starijim članovima obitelji (%)

Većinom otac Većinom majka Oba roditelja podjednako ili ja

osobno

Netko drugi

Spol χ2= 12.82

Ženski 5.3 33.9 55.5 5.3

Muški 8.8 26.5 46.8 12.8

UKUPNO 6.7 30.8 53.5 8.9

Varijable „briga oko djece“ nije pokazala razlike među učenicima/ama, iako skoro polovina učenika/ca

izjavljuje kako se oko djece brine većinom majka te oba roditelja podjednako odnosno otac.

Varijabla „čišćenje domaćinstva“ (tablica 25) izdiferencirana je po spolu. Učenice znatno više izjavljuju

da one čiste kuću 12.4% u odnosu na 5.5% učenika, a razlika je primjetna i u tome što učenici nešto

više izjavljuju od učenica kako oba roditelja podjednako čiste kuću odnosno većinom otac.

Tablica 25: Razlike između učenika/ca s obzirom na to tko čisti domaćinstvo (%)

Većinom majka Oba roditelja podjednako ili većinom otac

Ja osobno Netko drugi

Spol χ2= 8.73

Ženski 63.0 19.6 12.4 5.0

Muški 65.6 22.3 5.5 6.6

UKUPNO 64.2 20.8 9.3 5.7

4.9. Podjela obaveza vezanih uz djecu

Sljedećom cjelinom (grafikon 12) nastojali smo ispitati na koji su način podijeljene obaveze vezane uz

djecu i njihove školske obaveze. Oko najmlađe djece koje treba voditi u jaslice ili vrtić angažirane su

većinom majke (22.3%), a za 4.4% zaostaje tvrdnja učenika/ca da taj posao obavljaju u istoj mjeri ili

zajednički majka i otac. Oko 15% očeva manje vode djecu u vrtić ili jaslice od majki. Majke prevladavaju

i u raspodjeli obaveza oko roditeljskih sastanaka (52.5%), uzimanja bolovanja (41.7%) te brige oko

posjeta liječniku (38.8%). Prevladavaju i u podjeli školskih obaveza (22.3%). Očevi najviše od svih

obaveza participiraju u obavezi odlaska na roditeljske sastanke (17.4), dok sve ostale obaveze većinski

obavljaju ispod 10%. Od zajedničkih obaveza vezanih uz djecu prevladava vođenje djece liječniku

(35.4%).

34

Grafikon 12: Podjela obaveza oko djece (%)

Razlike između skupina učenika pokazale su se značajnima samo u slučaju dvaju varijabli; pomaganje

u školskim obavezama i vođenje djece u jaslice ili vrtić. Za sve ostale varijable nisu zabilježene razlike

među učenicima/ama što znači da su odgovori prilično homogenog karaktera.

S pomaganjem u školskim obavezama značajno su povezani spol (tablica 26). Učenici češće od učenica

izjavljuju kako im većinski pomaže otac, a učenice kako im većinski pomaže majka, a zamjetna je razlika

i u odgovorima „netko drugi“ pri čemu učenici nešto češće izjavljuju da im pomaže netko drugi od

učenica.

Tablica 26: Razlike između učenika/ca s obzirom na to tko pomaže oko školskih obaveza (%)

Većinom majka Većinom otac I otac i majka Netko drugi

Spol χ2= 5.46

Ženski 7.9 45.5 36.5 10.2

Muški 12.7 37.6 36.0 13.8

UKUPNO 9.9 42.2 36.3 11.6

Što se vođenja djece u jaslice ili vrtić tiče (tablica 27), djevojke češće od mladića tvrde kako tu obavezu

ispunjavaju većinom majke. Da većinom otac ispunjava tu obavezu češće tvrde mladići od djevojaka. I

u kategoriji odgovora „oba roditelja podjednako“, mladići tvrde kako tu obavezu češće ispunjavaju oba

roditelja podjednako od djevojaka.

41

,7

2,9

16

,9

0,9 2,1

35

,638

,8

7,3

35

,4

2,2

0,3

15

,922

,3

7,7

21

,6

1,9

0,5

46

,1

32

,3

7,6

27

,8

6,2

2,7

23

,4

52

,5

17

,4 23

,7

0,5 1,8 4,0

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

Većinom majka Većinom otac Otprilike u istojmjeri ili zajednički

majka i otac

Druge osobe koježive u kućanstvu

Druge osobe kojene žive u

kućanstvu (baka,djed, rođaci)

Ne odnosi se nanjih

Uzima bolovanje kada je dijete bolesno Vodi djecu liječniku

Vodi djecu u jaslice/vrtić Pomaže oko školskih obaveza

Ide na roditeljske sastanke

35

Tablica 27: Razlike između učenika/ca s obzirom na to tko vodi djecu u jaslice/vrtić (%)

Većinom otac Većinom majka Oba roditelja podjednako

Spol χ2= 6.22

Ženski 11.6 48.6 39.9

Muški 19.5 35.9 44.5

UKUPNO 15.0 43.2 41.9

4.10. Upravljanje novcem i rješavanje problema u obitelji

Donošenje odluka u obitelji, vezano uz upravljanje novcem ili rješavanjem obiteljskih problema nije

više dominantno u rukama samo jednog spola. Najzastupljeniji odgovori za obje varijable su „otprilike

u istoj mjeri ili zajednički majka i otac“, pri čemu je taj odgovor zastupljeniji u rješavanju obiteljskih

problema (52.8%), nego u upravljanju novcem (45.3%). Zastupljenost očeva u odlučivanju je viša kada

je riječ o novcu (21%) nego kada je riječ o rješavanju obiteljskih problema (14.2%). Zastupljenost majki,

viša je od zastupljenosti očeva i kada je riječ o novcu (za 4%), a i kada je riječ o rješavanju obiteljskih

problema (skoro 8%) (grafikon 13). Vrlo mala je zastupljenost odgovora koji se odnose na odlučivanje

drugih osoba, bilo da žive u domaćinstvu bilo da u njemu ne žive.

Grafikon 13: Upravljanje financijama i rješavanje obiteljskih problema (%)

Među učenicima/ama postoje razlike u pogledu tko u njihovim obiteljima donosi većinu odluka vezanih

uz novac (tablica 28). Učenici češće izjavljuju od učenica kako većinom otac donosi odluke o upravljanju

novcem, a značajna razlika zamijećena je i u pogledu odgovora „oba roditelja podjednako“ gdje učenice

češće izjavljuju od učenika kako novcem upravljaju oba roditelja podjednako.

1,7

2,2

7,2

14,2

21,9

52,8

0,8

2,2

5,7

21,0

25,0

45,3

0,0 10,0 20,0 30,0 40,0 50,0 60,0

Druge osobe koje žive u kućanstvu (baka,djed, rođaci)

Druge osobe koje žive u kućanstvu (baka,djed, rođaci)

Ne odnosi se na njih

Većinom majka

Većinom otac

Otprilike u istoj mjeri ili zajednički majka iotac

Donosi većinu odluka vezanih uz upravljanje novcem

Donosi većinu odluka vezanih u rješavanje obiteljskih problema

36

Tablica 28: Razlike između učenika/ca s obzirom na ti tko donosi većinu odluka vezanih uz upravljanje

novcem (%)

Tko donosi odluke o upravljanju novcem

Većinom otac Većinom majka Oba roditelja podjednako

Spol χ2= 8.55

Ženski 18.5 28.1 53.4

Muški 29.0 26.4 44.6

UKUPNO 23 27.4 49.6

Tko donosi odluke vezane uz rješavanje obiteljskih problema

Većinom otac Većinom majka Oba roditelja

podjednako

Spol χ2= 23.73

Ženski 9.3 27.2 63.6

Muški 24.9 21.4 53.7

UKUPNO 16.0 24.7 59.3

Rješavanje obiteljskih problema pokazalo se podosta izdiferencirano s obzirom na pojedine

karakteristike obitelji učenika/ca. U rješavanju obiteljskih problema, učenici (24.9%) prije nego učenice

(9.3%) percipiraju ulogu očeva izrazito značajnom, dok je obrnuta procjena učenika i učenica o ulozi

majke, koju značajnijom percipiraju učenice, a manje značajnom učenici. Učenice, također, više misle

kako se odluke donose zajednički od učenika.

Zaključno gledajući, usklađivanje rada i obiteljskih obaveza, ispitano kroz niz stavova, pokazalo je

postojanje dvaju obrazaca; tradicionalni, „žena-majka“ i egalitarni obrazac. U prvome obrascu prisutne

su tvrdnje prema kojem obiteljski život pati ukoliko žena radi u punom radnom vremenu te niz stavova

koji upućuju na nužnost ženskog rada i brige za obitelj. Egalitarni obrazac uključio je tvrdnje pravedne

i zajedničke raspodjele obaveza u obitelji. Prvome obrascu, skloniji su učenici od učenica, što upućuje

na već zabilježeni tradicionalizam mladića u odnosu na djevojke. I regionalno su se razlike pokazale

značajnima pa su ovome obrascu izgleda skloniji ispitanici/e iz Splita, za razliku od ostalih velikih

gradova. S obzirom a djelatnost, obrazac žena-majka prihvatili su više učenici/e koji se školuju za

financijske djelatnosti. Egalitarnom obrascu više su sklonije učenice nego učenici pri čemu je

prihvaćanje toga obrasca bilo najmanje u učenika/ca koji se obrazuju za prerađivačke djelatnosti.

Najveće prihvaćanje egalitarnog obrasca bilo je prisutno u učenika/ca čiji otac ima završenu strukovnu

školu.

Brigu oko predškolske djece većinski bi, smatraju učenici/e, trebale preuzeti njihove obitelji, a manje

je to briga javnih institucija pa i neprofitnih organizacija, privatnih osoba i poslodavaca. Ovakvom

tradicionalizmu koji praktički onemogućava žene u obavljanju posla, skloniji su učenici koji se obrazuju

za prerađivačke djelatnosti dok su najskloniji tome da bi o predškolskoj djeci trebale brinuti javne

institucije učenici iz škola koje obrazuju za zdravstvo i socijalne programe, što vjerojatno upućuje i na

važnost obrazovne sfere po tom pitanju.

Slično je i s njegom i brigom za starije osobe, gdje se opet većinski zanemaruju javne institucije,

neprofitne i privatni sektor, a teret brige stavlja na obitelj tj. na žene, čemu su najskloniji učenici iz

Splita i Rijeke te učenici/e koji se obrazuju u zdravstvu i socijalnoj skrbi. Tu, skrb za starije, većinski su

čak mladi spremni preuzeti na sebe, no s obzirom da je riječ o projekciji odnosno nekom budućem

vremenu, pitanje je koliko te odgovore možemo smatrati vjerodostojnima. I u tom pogledu prisutne su

rodne razlike pa bi o starijima vjerojatnije brinule učenice nego učenici i to prvenstveno one ili oni koji

pohađaju škole u području zdravstva, što je u krajnjoj liniji i intrinzična crta zdravstvenih i socijalnih

zanimanja.

37

U pogledu korištenja roditeljskog dopusta prisutno je nekoliko kategorija odgovora, no najzastupljeniji

pokazuje kako bi učenici/e najradije željeli da i majka i otac koriste polovicu plaćenog dopusta.

Zastupljenost odgovora prema kojem bi uloga majke u korištenju plaćenog dopusta trebala biti veća

od očeve je trećinska. Rodna razdioba odgovora prisutna je i po tome pitanju pa djevojke više

zagovaraju egalitarnije modele dok su mladići češće neodlučni ili kao učenici/e iz prerađivačke

industrije smatraju da bi majka trebala koristiti cjelokupan dopust.

Učenici/e preferiraju da majke, ukoliko imaju predškolsku djecu, rade na skraćeno vrijeme, i to je

najzastupljeniji odgovor na pitanje kako bi majke trebale biti zaposlene dok su djeca mala. Taj je

podatak u skladu s ranijim, prema kojem učenici očekuju kako se o predškolskoj djeci treba brinuti

njihova obitelj, pa očigledno smatraju da je to majka. Oko dvije petine tek smatra da bi majka trebala

raditi u punom radnom vremenu. Mladići bi prije željeli da majka ostane kod kuće, dok su djevojke

sklonije tome da majka radi u punom odnosno skraćenom radnom vremenu. Regionalno gledano

učenici iz Rijeke i Splita skloniji su majčinom ostanku s djetetom što može biti posljedica neadekvatne

zastupljenosti javnih i privatnih institucija za skrb djece u tim gradovima. Kada pak djeca krenu u školu,

majke bi trebale raditi u punom radnom vremenu, što je najzastupljeniji odgovor koji sugerira kako se

od majki, jednako kao i od očeva, očekuje donošenje dohotka u kuću.

Prema očevima drugačija su očekivanja po tome pitanju; kada su djeca u predškolskoj dobi većina

učenika/ca očekuje da bi otac trebao raditi u punom radnom vremenu, a rad u punom radnom

vremenu očekuje se i od očeva koji imaju djecu školske dobi. Zanimljivo je da trećina srednjoškolaca

smatra kako bi otac koji ima dijete predškolske dobi trebao raditi skraćeno radno vrijeme. Što je razlog

tome, tek bi trebalo istražiti, ali je moguće da zbog visoke nezaposlenosti ili rada na određeno vrijeme

jedan dio očeva jeste češće kod kuće pa se taj model ocrtava i u odgovoru na ovo pitanje.

U biranju između karijere i obiteljskog života većina se srednjoškolaca ne može odlučiti, a

najzastupljeniji odgovor nakon toga je taj kako ne bi žrtvovali profesionalni život u korist obiteljskog,

što je zanimljivo s obzirom na to kakva tradicionalna očekivanja imaju od majki.

Konačno, pregled poslova u domaćinstvu upućuje na prisutni patrijarhalizam pri čemu majke u

obiteljima srednjoškolaca obavljaju većinu svih poslova osim sitnih popravaka po kući. U nekim

poslovima brige oko domaćinstva zastupljen je egalitarni model. Treba također reći kako se obitelji ne

oslanjaju na pomoć u kući, bilo da ona dolazi od obitelji ili da tu pomoć plaćaju, već se isključivo

oslanjaju na vlastite resurse odnosno ženski rad. Ovakvu razdiobu prati i raspodjela obaveza oko djece,

pri čemu je većinska uloga oca izrazito malo zastupljena u odnosu na većinsku ulogu majke ili na

zajedničko obavljanje obaveza. Što se tiče upravljanja novcem u obiteljima najzastupljenija je

egalitarna podjela što nije čudno s obzirom na to da majke zarađuju jednako kao i očevi, a slično je i s

rješavanjem obiteljskih problema pri čemu je uz zajedničko rješavanje problema nešto izraženija uloga

majke.

U konačnici, istraživanje je potvrdilo relativnu nezainteresiranost i neznanje o rodnom jazu u plaćama

i mirovinama u uzorku srednjoškolaca/ki kao i postojanje barem dvaju modela usklađivanja posla i

obitelji, patrijarhalnom i egalitarnom. Vjerojatno bi kvalitativna analiza otkrila i drugačije modele

usklađivanja posla i obitelji. Raspodjela poslova u domaćinstvu i obaveza oko djece još uvijek je većinski

dužnost majki što će sigurno otežavati politike usklađivanja, tim više što se i briga oko starijih smatra

obiteljskom obavezom kao i mnoge druge obaveze, koje su u zapadnim zemljama preuzele javne

odnosno privatne institucije. Imajući u vidu i stav poslodavaca prema ženama, a posebno onima koje

su majke, kao i općedruštvene vrijednosti koje podcjenjuju ženski rad, patrijarhalnost u vezi s tržištem

rada izgleda da je i nadalje izrazito prisutna.

38

II.

Anketno ispitivanje stavova zaposlenih na

voditeljskim i upravljačkim položajima u

poduzećima/ustanovama o rodnom jazu u plaćama i

mirovinama

39

1. Metodologija i opis uzorka

Rodna nejednakost u plaćama u Hrvatskoj, izražava se ne samo statističkim pokazateljima prema

kojima čak Hrvatska u komparativnoj perspektivi europskih tržišta rada ne stoji loše, nego je dio

temeljenog spektra društvenih nejednakosti koje se odražavaju na tržište rada i vrlo često imaju za

posljedicu ne samo komparativno lošiji financijski položaj žena u odnosu na muškarce tijekom njihova

radnog vijeka, nego i lošiji položaj žena starije životne dobi koje se nalaze u mirovini te čiji iznos je

najčešće znatno manji od iznosa koji za obavljanje istog posla primaju muškarci istog i/ili sličnog

profesionalno-radnog statusa. O ovakvom stanju na tržištu rada govore i podaci drugih istraživanja koji

sugeriraju kako je u Hrvatskoj još mnogo problema po pitanju podizanja svjesnosti o diskriminaciji na

osnovi roda (Kamenov i Galić, 2011; Galić, 2011; Eurobarometar, 2017).

Ipak u Hrvatskoj podataka o ovoj vrlo važnoj komponenti rodne nejednakosti ima vrlo malo pa je jedna

od komponenti ovog istraživanja bila usmjerena prema vrijednostima i stavovima osoba zaposlenih na

upravljačkim i voditeljskim odnosno kako ih u daljnjem tekstu nazivamo menadžerskim pozicijama.

Kako bi došli do dubljih saznanja o rodnoj neravnopravnosti na tržištu rada metodom anonimne ankete

ispitano je 135 osoba zaposlenih na upravljačkim i voditeljskim pozicijama u četiri hrvatska grada koji

predstavljaju makro-regionalne cjeline ciljanih regija: Osijek, Rijeka, Split i Zagreb. Istraživanjem je bilo

obuhvaćeno 89 žena (65,9%) i 46 muškaraca (34,1%). U uzorak su prema metodološkom određenju

cjelokupnog istraživanja odabrane osobe iz institucija i ustanova u području socijalne skrbi i

zdravstvene djelatnosti, djelatnosti financija i osiguranja te prerađivačke industrije i obrta.

Anketnim upitnikom bili su obuhvaćeni sljedeći pokazatelji: sociodemografska obilježja; sektor i

djelatnost zaposlenja; upoznatost s rodnim jazom u plaćama i mirovinama; stavovi o rodnom jazu u

plaćama i mirovinama; stavovi prema rodno utemeljenim stereotipima u različitim zanimanjima;

prakse u zaštiti i promicanju zaštite rodne jednakosti na tržištu rada i rodne razlike u pomirenju

osobnog i profesionalnog života.

Dobna distribucija upravljačkih i voditeljskih položaja pokazuje kako je riječ o većinom dobnoj

populaciji iznad 40 godina starosti (57%). Od ostalih dobnih razreda dominira onaj od 35-39 godina

starosti u kojem je zastupljena petina ispitanika. (grafikon 1).

Grafikon 1: Distribucija ispitanika/ca po dobi (%)

Podaci o distribuciji ispitanika/ca po naseljima ukazuju na visoku centraliziranost poslovnih subjekata

u području zdravstva i socijalne skrbi, prerađivačke industrije, te financijskih djelatnosti i djelatnosti

0,7 5,9

14,1

23,0

24,4

31,9

Do 29 godina 30-34 35-39 40-44 45-49 50 i više

40

osiguranja u glavnom gradu Hrvatske pa je sukladno tome gotovo 72% ispitanika/ca bilo iz Zagreba,

10,4% iz Splita i Rijeke te 7,4% iz Osijeka.

S obzirom na sektor zaposlenja, u javnom je sektoru ispitano je 53,3% ispitanika/ca dok je iz privatnog

sektora anketirano 46,7% ispitanika/ca. Skoro polovina osoba zaposlenih na upravljačkim/voditeljskim

pozicijama u ovom uzorku bila je zaposlena u području djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi,

trećina u prerađivačkoj industriji dok je petina bila zaposlena u financijskoj djelatnosti i djelatnosti

osiguranja (grafikon 2).

Grafikon 2: Distribucija ispitanika/ca po djelatnostima (%)

2. Sociodemografske karakteristike ispitanika/ca

Sociodemografske karakteristike ispitanika/ca ispitivane su preko niza obilježja: spol, sektor, djelatnost

te obrazovni status. U Splitu i Osijeku postoji najveća disproporcija upravljačkih/voditeljskih funkcija u

korist muškog spola, dok su u Rijeci zabilježene najmanje spolne razlike u toj distribuciji (tablica 1).

Tablica 1: Distribucija ispitanika po spolu, sektoru i djelatnosti s obzirom na naselje (%)

Obilježja ispitanika Naselje

Osijek Rijeka Split Zagreb

Spol χ2= 10,55

Ž 4,5 11,2 5,6 78,7

M 13,0 8,7 19,6 58,7

Sektor χ2= 12,00

Javni 6,9 16,7 15,3 61,1

Privatni 7,9 3,2 4,8 84,1

Djelatnost χ2= 11,23

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi

7,7 16,9 12,3 63,1

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja

0 3,4 6,9 89,7

Prerađivačka industrija 12,2 4,9 9,8 73,2

UKUPNO 7,4 10,4 10,4 71,9

48,1

21,5

30,4

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja

Prerađivačka industrija

41

Dvije petine ispitanika/ca iz Zagreba zaposleno je u javnom sektoru. Podjednaku zastupljenost u

javnom sektoru imaju Split i Rijeka, a najmanje su u javnom sektoru zastupljeni ispitanici/e iz Osijeka.

Što se zastupljenosti ispitanika/ca iz privatnog sektora tiče, tu su nakon četiri petine ispitanika/ca iz

Zagreba najviše zastupljeni ispitanici/e iz Osijeka.

Kada je o djelatnostima riječ, financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja najviše su centralizirane u

Hrvatskoj; gotovo devet desetina osoba na upravljačkim/voditeljskim položajima u ovoj djelatnosti

dolaze iz Zagreba jer je tako organiziran i pozicioniran i upravljanje u tim djelatnostima, dok u Osijeku

nije ispitana niti jedna osoba u navedenoj djelatnosti. Ispitanici/ce iz prerađivačke industrije (73,2%)

premoćno su zastupljeni u Zagrebu, a najmanje u Rijeci. Osijek i Split imaju zastupljenih oko desetinu

ispitanika/ca u prerađivačkoj industriji. Djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi najviše su

reprezentirale tri petine ispitanika/ca iz Zagreba te potom ispitanici/e Rijeke i Splita.

Najviši završeni stupanj obrazovanja (grafikon 3) jedno od sociodemografskih obilježja koja su ključna

za tumačenje razlika među ispitanicima, u slučaju našeg uzorka pokazuje relativno slabu

diferenciranost. Samo 8,8% osoba na voditeljskim i upravljačkim položajima u uzorku nije završilo

fakultet dok je oko desetina stekla doktorat znanosti. Za istaknuti je da oko 18% osoba ima magisterij

znanosti.

Grafikon 3: Distribucija ispitanika po najvišem završenom stupnju obrazovanja (%)

Najviši završeni stupanj obrazovanja uz dob ispitanika /ca utjecao je na pojavu statistički značajnih razlika među ispitanicima/ama (tablica 2).

0,7

3,7

4,4

63,7

17,8

9,6

0 10 20 30 40 50 60 70

Strukovna srednja škola ili niže

Četverogodišnja srednja škola ili gimnazija

Viša škola

Fakultet

Postdiplomski studij magisterij

Doktorat

42

Tablica 2: Distribucija ispitanika po djelatnosti s obzirom na dob i stupanj obrazovanja ispitanika (%)

Djelatnost

Dob Stupanj obrazovanja

Do 40 40-44 45-49 50 i više

Viša škola ili

niže

Fakultet Pos.dipl. studij

χ2= 14,28 χ2= 11,75

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi

13,8 23,1 20,0 43,1 3,1 61,5 35,4

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja

27,6 31,0 34,5 6,9 6,9 75,9 17,2

Prerađivačka industrija 26,8 17,1 24,4 31,7 19,5 58,5 22,0

UKUPNO 20,7 23,0 24,4 31,9 8,8 63,7 17,8

Najveći udio menadžerskog kadra u najvišoj životnoj dobi zabilježen je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Menadžerski kadar u financijskim djelatnostima je uglavnom koncentriran u dobnim razredima od 45-49 i 40-44 godine, dok je u prerađivačkoj industriji dobna distribucija pomaknuta prema najstarijoj skupini pa je većina menadžera u dobi od 50 i više odnosno u „najmlađoj“ dobi – do 40 godina.

Razlike među ispitanicima/ama zamjetne su i u odnosu na stupanj obrazovanja; razmjerno najviše osoba bez završenog fakulteta bilo je zaposleno na voditeljskim i upravljačkim položajima u prerađivačkoj industriji, dok je najviše ispitanika/ca završenog poslijediplomskog obrazovanja registrirano u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Fakultetsko obrazovanje u većine menadžera dominira u djelatnostima financija i osiguranja.

Prema dosadašnjim istraživačkim uvidima i registriranim statističkim pokazateljima, bračni status

(grafikon 4) ulazi među najsnažnije diskriminatorne faktore na tržištu rada, što se u najvećoj mjeri

odnosi na žene u braku. U našem je uzorku zabilježeno preko dvije trećine osoba na voditeljskim i

upravljačkim položajima koje su u braku, što ukazuje da bračni status u slučaju ovog istraživanja vrlo

malo vjerojatno može utjecati na značajne razlike u odgovorima ispitanika. Razlike se mogu očekivati

tek u statističkim analizama koje kombiniraju bračni status i spol. Tako je u uzorku bilo zastupljeno

71,9% žena i 93,5% muškaraca koji su bili u braku.

Grafikon 4: Distribucija ispitanika po bračnom statusu (%)

Skoro 40% ispitanika/ca ima dvoje djece, trećina ispitanika ima jedno dijete, a blizu trećine

ispitanika/ca nema djece. Očekivano, spol i dob su izvršili statistički značajan utjecaj u razlikovanju

ispitanika/ca po broju djece (tablica 3).

1,5

2,2

5,2

8,1

11,9

71,1

0 10 20 30 40 50 60 70 80

Nešto drugo

Udovac/udovica

Rastavljen/a

Žive s nevjenčanim/om partnerom/icom

Neoženjen/neudana

Oženjen/udana

43

Tablica 3: Vlastita djeca s obzirom na spol i dob ispitanika (%)

Dob Spol

Do 40 40-44 45-49 50 i više Ž M

χ2= 8,69 χ2= 9,00

Imaju djece 60,7 74,2 72,7 90,7 68,5 91,3

Nemaju djece 39,3 25,8 27,3 9,3 31,5 8,7

UKUPNO 20,7 23,0 24,4 31,9 65,9 43,1

Najviše ispitanika bez vlastite djece nalazi se u kategoriji do 40 godina starosti, dok je osoba na

voditeljskim i upravljačkim položajima koji su izjavile da nemaju djeca u najstarijoj dobnoj skupini tek

9,3%. Nalaz o roditeljskom statusu u odnosu na spol nije toliko očekivan; omjer žena koje nemaju djecu

a nalaze se na upravljačkim/voditeljskim pozicijama viši je skoro četiri puta od omjera muškaraca koji

nemaju djecu. Navedeno sugerira potencijalno vrlo visok stupanj suzdržavanja žena kod donošenja

odluke o roditeljstvu s obzirom na karijernu putanju.

3. Rodno uvjetovane predrasude i diskriminacija na tržištu rada

Osobe na upravljačkim/voditeljskim pozicijama vrlo su često uključene u kreiranje internih politika

zapošljavanja, osiguravanja radnih uvjeta te uvjeta napredovanja zaposlenika, a njihove osobne

vrijednosti i stavovi su važne jer mogu imati utjecaja na donošenje različitih odluka koje pogađaju radne

karijere, mogućnosti napredovanja ali i obiteljski život zaposlenika/ca.

Najveći stupanj zalaganja za egalitarnost osoba na upravljačkim/voditeljskim pozicijama ispitanici/e

zastupaju kada je riječ o nediskriminirajućem pristupu žena rukovodećim položajima, potom jednakim

uvjetima rada i napredovanja za muškarce i žene te većeg zapošljavanja žena u inženjerskim

zanimanjima (tablica 4). Dvije tvrdnje koje su direktno vezane uz rodno uvjetovanu diskriminaciju pri

zapošljavanju i napredovanju – „logično je da će poslodavac radije zaposliti muškarca nego ženu, jer se

ne mora brinuti da će on otići na porodiljni dopust“ te „muškarci se bolje snalaze u natjecateljskim

situacijama“ podržalo je 16% odnosno 18% ispitanih osoba na voditeljskim i upravljačkim položajima

što potvrđuje da jedan dio menadžera/ica podržava diskriminirajuće stavove.

Potpora pružanju jednakih uvjeta rada i napredovanja ženama i muškarcima, opada već za 15-ak posto

na tvrdnji da je u redu da žene zarađuju više od svog supruga. Iznenađujući je stupanj

samodiskriminacije žena kada je riječ o upravljanju strojevima, jer je obzirom na spolni sastav uzorka

očito da se i dio žena opredijelio za tvrdnju da su muškarci bolji u upravljanju strojevima od žena.

Naime, daljnjom analizom ustanovljeno je da se 33% žena i 43,4% muškaraca djelomično ili u

potpunosti slažu s ovom tvrdnjom te da nema statistički značajnih razlika s obzirom na spol

ispitanika/ca kada je riječ o podršci ovoj tvrdnji. Stavovi koji potiču rodnu diskriminaciju na tržištu rada

temeljem izbora zanimanja zastupljeni su u manjoj mjeri; najviše se u tom smislu ističu krojački poslovi

i zanimanje medicinskih sestara ili tehničara. Tek 8%o ispitanika/ca smatra kako muškarac ne bi trebao

raditi kao odgojitelj, a skoro 7% osoba na upravljačkim/voditeljskim poslovima drži da je kirurg bolji

izbor od kirurginje prilikom izvođenja složenijih operativnih zahvata.

44

Tablica 4: Distribucija vrijednosti i stavova koji doprinose rodno diskriminacijskim praksama na tržištu

rada (%)

Tvrdnje Slažem se i potpuno se slažem

(%)

1. Žene bi trebalo birati na rukovodeća radna mjesta podjednako kao i muškarce 98,5

2. Muškarci i žene bi trebali imati jednake mogućnosti prilikom rada i napredovanja 97,1

3. Trebalo bi biti više žena u inženjerskim zanimanjima 94,8

4. Teški fizički poslovi primjereniji su muškarcima nego ženama 86,0

5. Prihvatljivo je da žena zarađuje više od svog supruga 82,2

6. Muškarci su bolji u upravljanju strojevima od žena 36,5

7. Žene su prirodno bolje u šivanju od muškaraca i zato je normalno da ih je više zaposleno u tekstilnoj industriji

21,5

8. Muškarci se bolje snalaze u natjecateljskim situacijama 17,8

9. Logično je da će poslodavac radije zaposliti muškarca nego ženu, jer se ne mora brinuti da će on otići na porodiljni dopust

16,3

10. Zanimanje medicinske sestre ili medicinskog tehničara ipak je prikladnije za žene nego za muškarce

15,6

11. Muškarci se ne bi trebali baviti tradicionalno «ženskim» zanimanjima (npr. odgajatelji u vrtiću, učitelji, njegovatelji i sl.)

8,1

12. Žene su bolje u poslovima koji uključuju skrb o drugima (npr. njegovateljice, medicinske sestre, odgajateljice)

8,1

13. Da moram ići na složeniju operaciju, radije bih da me operira kirurg nego kirurginja 6,6

14. Muškarci su odlučniji od žena, što ih čini boljim vođama 5,9

15. Svoja bih financijska ulaganja radije povjerio muškarcu nego ženi 5,9

16. Budući da trebaju financijski brinuti o obitelji, prirodno je da muškarci obavljaju najbolje plaćene poslove

5,5

17. Žene u poslu teže od muškaraca donose odluke jer su emocionalnije 3,7 18. Da biram suradnika za jedan važan i dobro plaćeni posao, radije bih odabrao/la

muškarca nego ženu 3,7

19. Bilo bi mi teško raditi za šefa ženskog spola 3,0

20. Zahvaljujući svojoj urođenoj racionalnosti, muškarci su prikladniji za odgovorne poslove od žena

2,9

21. Poslovi vođenja uključuju donošenje neugodnih i teških odluka zbog čega su žene, kao suosjećajnije od muškaraca, manje prikladne za šefovske pozicije

2,2

22. Muškarci su bolji u financijskom poslovnom sektoru, jer su vještiji s novcem 2,2

23. Žene su lošije zaposlenice od muškaraca, jer previše razmišljaju o obitelji i djeci 1,5

24. Prirodnije je da djecu liječe liječnice, a ne liječnici 0,7

Daljnjom analizom6 ustanovljeno je postojanje jednog obrasca koji smo nazvali „obrascem rodno

uvjetovane diskriminacije“7 čije komponente (tablica 5) ukazuju na utjecaj pojedinih stereotipnih

stavova unutar toga obrasca. Najviše saturacije pojedinih tvrdnji u tom obrascu pokazuju kako su žene

6 Faktorskom analizom glavnih komponenata s varimax rotacijom ekstrahirano je 6 faktora sa svojstvenom vrijednošću većom od jedan, no Scree test upućivao je na jedan faktor. 7 Tvrdnja „muškarci i žene trebali bi imati jednake mogućnosti prilikom rada i napredovanja“ je bila nisko saturirana zadržanim faktorom te je ona isključena iz analize.

45

manje prikladne za šefovske pozicije, kako muškarci ne bi trebali obavljati tradicionalna ženska

zanimanja, kako su bolje vođe te vještiji u upravljanju novcem. Tu se nadalje nalaze i tvrdnje kako su

pojedina zanimanja (medicinske sestre, švelje itd.) prikladnija za žene nego za muškarce i obrnuto.

Tablica 5: Faktorska struktura rodno uvjetovane diskriminacije na tržištu rada

Tvrdnje Saturacije

Poslovi vođenja uključuju donošenje neugodnih i teških odluka zbog čega su žene, kao suosjećajnije od muškaraca, manje prikladne za šefovske pozicije

0,70

Muškarci se ne bi trebali baviti tradicionalno «ženskim» zanimanjima (npr. odgajatelji u vrtiću, učitelji, njegovatelji i sl.)

0,70

Muškarci su odlučniji od žena, što ih čini boljim vođama 0,69

Muškarci su bolji u financijskom poslovnom sektoru, jer su vještiji s novcem 0,69

Zanimanje medicinske sestre ili medicinskog tehničara ipak je prikladnije za žene nego za muškarce

0,68

Žene su prirodno bolje u šivanju od muškaraca i zato je normalno da ih je više zaposleno u tekstilnoj industriji

0,65

Muškarci se bolje snalaze u natjecateljskim situacijama 0,65

Svoja bih financijska ulaganja radije povjerio muškarcu nego ženi 0,65

Žene u poslu teže od muškaraca donose odluke jer su emocionalnije 0,62

Da moram ići na složeniju operaciju, radije bih da me operira kirurg nego kirurginja 0,61

Žene su lošije zaposlenice od muškaraca, jer previše razmišljaju o obitelji i djeci 0,56

Žene su bolje u poslovima koji uključuju skrb o drugima (npr. njegovateljice, medicinske sestre, odgajateljice)

0,53

Prirodnije je da djecu liječe liječnice, a ne liječnici 0,52

Budući da trebaju financijski brinuti o obitelji, prirodno je da muškarci obavljaju najbolje plaćene poslove

0,52

Zahvaljujući svojoj urođenoj racionalnosti, muškarci su prikladniji za odgovorne poslove od žena 0,51

Da biram suradnika za jedan važan i dobro plaćeni posao, radije bih odabrao/la muškarca nego ženu

0,50

Muškarci su bolji u upravljanju strojevima od žena 0,50

Trebalo bi biti više žena u inženjerskim zanimanjima (obrnuta tvrdnja) 0,43

Teški fizički poslovi primjereniji su muškarcima nego ženama 0,42

Žene bi trebalo birati na rukovodeća radna mjesta podjednako kao i muškarce (obrnuta tvrdnja) 0,40

Prihvatljivo je da žena zarađuje više od svog supruga (obrnuto) 0,36

Logično je da će poslodavac radije zaposliti muškarca nego ženu, jer se ne mora brinuti da će on otići na porodiljni dopust

0,31

Bilo bi mi teško raditi za šefa ženskog spola 0,30

% protumačene varijance 31,13

Dodatnom analizom8 ovog obrasca ustanovljene su razlike po spolu pri čemu se pokazalo kako su žene

manje sklone zastupanju diskriminacijskih stavova (M=1,48; SD=0,311) od muškaraca (M=1,64;

SD=0,418).

Nadalje, zanimalo nas je u kojoj mjeri osobe na upravljačkim/voditeljskim položajima prepoznaju

slučajeve rodne diskriminacije na tržištu rada, ali i šire, društvene diskriminacije (tablica 6).

8 Provedena je analiza varijance

46

Tablica 6: Distribucija prepoznavanja rodno uvjetovanih predrasuda na tržištu rada i faktora rodnog

jaza u plaćama (%)

Tvrdnje Slažem se i potpuno se slažem

1. U društvu postoji podjela na „muške“ i „ženske“ poslove 78,6

2. Manje je žena nego muškaraca na upravljačkim pozicijama 77,8

3. Društvo, općenito, nejednako vrednuje rad muškaraca i žena 71,1

4. Sindikati slabo utječu na reguliranje plaća 65,9

5. Žene češće doživljavaju seksualno uznemiravanje na poslu nego muškarci

63,7

6. Ženama se prilikom zapošljavanja češće postavlja pitanje o bračnom statusu i broju djece nego muškarcima

62,0

7. Žene se teže zapošljavaju, pogotovo kada imaju djecu i obiteljske obaveze

60,8

8. Poslodavci žene zbog trudnoće i majčinstva drugačije tretiraju nego muškarce

57,8

9. Žene bi se češće dodatno usavršavale u poslu da nemaju obiteljske obaveze

57,7

10. Zakoni kojima se uređuju plaće nisu dovoljno dobri 55,1

11. Najbolje plaćeni poslovi uglavnom su namijenjeni muškarcima 54,1

12. Sposobnosti žena na poslu češće se podcjenjuju nego sposobnosti muškaraca

54,1

13. Poslodavci na većini poslova radije zapošljavaju muškarce nego žene 52,5

14. Žene teže napreduju na poslu nego muškarci 51,9

15. Za razliku od muškaraca, žene prije pristaju raditi za manju plaću 44,4

16. Za posao jednake vrijednosti žene dobivaju manju plaću nego muškarci 40,0

17. Poslodavci više cijene rad muškaraca od rada žena 37,0

18. Žene češće uzimaju bolovanje i zbog toga ispadaju iz radnog ritma 35,7

19. Postojeći zakoni i ugovori kojima se reguliraju plaće su dobri, ali se ne provode

34,8

20. Žene se često, po povratku s porodiljnog dopusta, suočavaju s lošijim uvjetima rada

31,8

21. Muškarci češće od žena rade prekovremeno 14,8

22. Žene češće dobivaju otkaze negoli muškarci 11,1

23. Muškarci u prosjeku odrađuju veći broj radnih sati od žena 10,4

24. Žene same biraju poslove koji su slabije plaćeni (poslovi čistačica, blagajnica i sl.)

9,6

25. Žene se uglavnom obrazuju za niže plaćena zanimanja 8,1

26. Žene nisu dovoljno posvećene poslu zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije

5,9

Najveći stupanj prepoznavanja diskriminacijskih praski vezan je uz najopćenitije pojave diskriminacije

– podjelu na „muške“ i „ženske“ poslove, prepoznavanje da je manje žena na upravljačkim pozicijama

te da postoji nejednako vrednovanje rada muškaraca i žena. Natpolovičnom većinom prepoznato je i

češće seksualno uznemiravanje žena nego muškaraca (čak 64%), njihovo teže napredovanje zbog

majčinstva i obiteljskih obaveza (61%) i bolje pozicioniranje muškaraca u zanimanjima. Treba istaknuti

i da je tvrdnja prema kojoj bi se žene češće usavršavale da nemaju obiteljskih obaveza pozicionirana u

47

odgovorima „slažem se“ ili „u potpunosti se slažem“ sa skoro 60%. Preko polovice ispitanika se slaže ili

potpuno slaže sa stavom da poslodavci radije zapošljavaju muškarce nego žene, a isto toliko da žene

općenito teže napreduju u poslu. Kod zapošljavanja, čak 62% ispitanika/ca prepoznaje da se žene prije

nego muškarce pita o bračnom statusu i broju djece.

U skup tvrdnji u kojima je većina ispitanika/ca prepoznala rodnu diskriminaciju i faktore koji doprinose

rodnom jazu u plaćama ulazi i slab utjecaj sindikata na reguliranje plaća i loše zakonodavstvo, kao

izvanjski elementi diskriminacije na tržištu rada i rodnog jaza u plaćama. No, nešto više od trećine

ispitanika smatra kako je postojeće zakonodavstvo u Hrvatskoj dobro, ali se ne primjenjuje.

Zabrinjavajuće je kako 31,8% ispitanika/ca prepoznaje kako se žene često, po povratku s porodiljnog

dopusta suočavaju s lošijim uvjetima rada, što predstavlja jedno od najkritičnijih područja kršenja

radnih prava žena u Hrvatskoj.

U cilju stjecanja uvida u obrasce iskazivanja predrasuda, tvrdnje predstavljene u tablici 7 obrađene su

faktorskom analizom.

48

Tablica 7: Faktorska struktura prepoznavanja rodno uvjetovanih predrasuda i razloga za rodni jaz u plaćama

Tvrdnje Faktor „priznavanje

rodno uvjetovane

diskriminacije“

Faktor „samoisključivanje“

žena s kompetitivnog

tržišta rada“

Žene teže napreduju na poslu nego muškarci 0,84

Najbolje plaćeni poslovi uglavnom su namijenjeni muškarcima

0,83

Sposobnosti žena na poslu češće se podcjenjuju nego sposobnosti muškaraca

0,81

Poslodavci više cijene rad muškaraca od rada žena 0,78

Za posao jednake vrijednosti žene dobivaju manju plaću nego muškarci

0,71

Poslodavci žene zbog trudnoće i majčinstva drugačije tretiraju nego muškarce

0,70

Društvo, općenito, nejednako vrednuje rad muškaraca i žena

0,70

Žene se često, po povratku s porodiljnog dopusta, suočavaju s lošijim uvjetima rada

0,67

Ženama se prilikom zapošljavanja češće postavlja pitanje o bračnom statusu i broju djece nego muškarcima

0,64

Za razliku od muškaraca, žene prije pristaju raditi za manju plaću

0,61

Poslodavci na većini poslova radije zapošljavaju muškarce nego žene

0,61

Žene češće dobivaju otkaze negoli muškarci 0,60

Žene se teže zapošljavaju, pogotovo kada imaju djecu i obiteljske obaveze

0,60

Manje je žena nego muškaraca na upravljačkim pozicijama 0,59

Žene bi se češće dodatno usavršavale u poslu da nemaju obiteljske obaveze

0,53

Žene češće doživljavaju seksualno uznemiravanje na poslu nego muškarci

0,53

U društvu postoji podjela na „muške“ i „ženske“ poslove 0,52

Žene same biraju poslove koji su slabije plaćeni (poslovi čistačica, blagajnica i sl.)

0,75

Muškarci u prosjeku odrađuju veći broj radnih sati od žena 0,74

Muškarci češće od žena rade prekovremeno 0,68

Žene češće uzimaju bolovanje i zbog toga ispadaju iz radnog ritma

0,67

Žene nisu dovoljno posvećene poslu zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije

0,66

Žene se uglavnom obrazuju za niže plaćena zanimanja 0,60

% protumačene varijance 13,29 11,03

49

Obzirom na sadržaj tvrdnji na kojima se faktori temelje9 može se reći kako postoje dva obrasca koje smo nazvali obrazac priznavanje rodno uvjetovane diskriminacije i obrazac „samoisključivanja“ žena s kompetitivnog tržišta rada. Razlike po spolu između osoba koje priznaju da na tržištu rada postoji rodno uvjetovana diskriminacija koja doprinosi rodnom jazu u plaćama i mirovinama, ukazuju na veće prepoznavanje prvog obrasca diskriminacije od strane žena (M=3,52; SD= 0,785) u odnosu na muškarce (M=2,73; SD=0,699).

Veća osviještenost žena o rodno uvjetovanoj diskriminaciji na tržištu rada ne iznenađuje; diskriminacija je pojava koja pogađa žene bez obzira na dob, sektor i djelatnost, što je vjerojatno u konačnici utjecalo na stavove ispitanika/ca. Utoliko je više iznenađujuće što na obrascu samoisključivanja žena s kompetitivnog tržišta rada nisu ustanovljene razlike u odgovorima između muškaraca i žena, odnosno izgleda da i dio žena pristaje na tvrdnje koje idu u prilog konstruktu da su „same krive“ za svoj položaj na tržištu rada, a ne da je on izraz šire društvene odnosno rodne neravnopravnosti koja posljedično ima utjecaja i na tržište rada. Ovakav nalaz sugerira značajnu potrebu za vidljivim akcijama osvještavanja i edukacije o rodno uvjetovanoj diskriminaciji na tržištu rada što posljedično ima posljedice na razlike u mirovinama o čemu je riječ u sljedećem poglavlju.

4. Jaz u mirovinama

Sljedećim pitanjem nastojali smo utvrditi u kojoj mjeri ponuđeni stavovi, po mišljenju ispitanika, doprinose stvaranju jaza u mirovinama. Od ponuđenih odgovora (grafikon 5) koji u najvišoj mjeri tome jazu doprinose na prvom mjestu je stav kako su žene zbog trudnoće i majčinstva u neravnopravnom položaju na tržištu rada (70%). Nije niti zanemariv podatak da se skoro trećina ispitanika/ca uopće ne slaže s tom tvrdnjom. Sljedeći najprihvaćeniji stav temelji se na shvaćanju kako društvo općenito drugačije gleda na žene, a drugačije na muškarce što je izrazito prihvatljivo za tri petine ispitanika, a da je za jaz u mirovinama odgovorno „postojanje razlika u plaćama između muškaraca i žena“ slaže se isto toliko ispitanika. Ukupno gledano, ispitanici prepoznaju glavne prepreke izjednačenju radnog položaja muškaraca i žena na tržištu rada. Treba također istaknuti da od svih ponuđenih stavova, ispitanici se najčešće ne slažu ili se uopće ne slažu sa stavovima kao što su „žene češće dobivaju otkaze od muškaraca“ i „jaz u mirovinama odražava realne razlike u radnom životu muškaraca i žena“ te da „žene zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije imaju slabije mogućnosti razvoja poslovne karijere“, što znači da ne prihvaćaju ili nisu informirani o specifičnostima temeljem kojih žene ostvaruju manje prihode na tržištu rada pa posljedično i manje mirovine.

Najviše dvojbe u ispitanika je izazvao stav kako razlike postoje zbog „prirode mirovinskog sustava“ jer je više od trećine ispitanika/ca odgovorilo s „ne znam“ te stav da jaz u mirovinama odražava realne razlike u radnom životu muškaraca i žena, za koji je četvrtina ispitanika odgovorila da ne zna postoje li realne razlike, što upućuje na nepoznavanje problematike jaza u plaćama i mirovinama jednog dijela ispitanika. Zanimljivo je i da je na tvrdnju o tome da žene češće dobivaju otkaze od muškaraca skoro 40% ispitanika/ca odgovorilo s „ne znam“ što upućuje na potrebu informiranja i edukacije o karijernim obrascima te različitim preprekama u radnim životima muškaraca i žena.

9 Oba faktora objasnili su 24,32% varijance

50

Grafikon 5: Čimbenici koji doprinose stvaranju jaza u mirovinama (%)

Na ovoj ljestvici stavova (grafikon 5) provedena je faktorska analiza pri čemu su dobivena dva faktorska

obrasca10 koja su objasnila 60,47% varijance ispitivanih varijabli (tablica 8). Zbog tvrdnji koje obuhvaća

prvi obrazac nazvali smo ga „neravnopravnost žena na tržištu rada“ jer upućuje na niz stavova koji

upućuju na teže zapošljavanje žena, neravnopravni položaj na tržištu rada te razlike u radnom životu

žena i muškaraca. Drugi faktor „radni vijek žena“ upućuje na to da žene češće odlaze u prijevremenu

mirovinu i imaju prekide u radnom životu uslijed brige za djecu i domaćinstvo, a tu se nalazi i priroda

mirovinskog sustava.

10 Prvim obrascem u pristupu jazu u mirovinama objašnjeno je 40,45% varijance, a s drugim 20,02% varijance.

43,7

38,5

37,6

23

37

38,5

27,6

26,7

28,2

26,7

18,6

35,6

43,6

45,2

54,1

57

58,9

59,3

63

68,9

37,8

25,9

18,8

31,9

8,9

4,4

13,4

14,1

8,9

4,4

0 10 20 30 40 50 60 70 80

Žene češće dobivaju otkaze od muškaraca

Jaz u mirovinama odražava realne razlike u radnom životumuškaraca i žena

Skraćeni radni vijek žena zbog prijevremenog odlaska umirovinu

Priroda mirovinskog sustava

Teže zapošljavanje žena od muškaraca

Žene zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije imajuslabije mogućnosti razvoja poslovne karijere

Skraćeni radni vijek žena zbog prekida u radnom životuuslijed brige za djecu i kućanstvo

Postojanje razlika u plaćama između muškaraca i žena

Društvo općenito drugačije gleda na žene, a drugačije namuškarce

Žene su zbog trudnoće i majčinstva najčešće uneravnopravnom položaju na tržištu rada

Ne znam Uglavnom se slažem/ U potpunosti se slažem

U potpunosti se ne slažem/uglavnom se ne slažem

51

Tablica 8: Faktorska struktura stavova o rodnom jazu u mirovinama

Tvrdnje

Faktor Neravnopravnost

žena na tržištu rada

Faktor Radni vijek žena

Teže zapošljavanje žena od muškaraca 0,80 Žene su zbog trudnoće i majčinstva najčešće u neravnopravnom položaju na tržištu rada 0,80

Žene češće dobivaju otkaze od muškaraca 0,79 Društvo općenito drugačije gleda na žene, a drugačije na muškarce 0,75

Postojanje razlika u plaćama između muškaraca i žena 0,75 Žene zbog brige za domaćinstvo, djecu i starije imaju slabije mogućnosti razvoja poslovne karijere 0,73 Jaz u mirovinama odražava realne razlike u radnom životu muškaraca i žena 0,59

Skraćeni radni vijek žena zbog prijevremenog odlaska u mirovinu 0,85 Skraćeni radni vijek žena zbog prekida u radnom životu uslijed brige za djecu i kućanstvo 0,77

Priroda mirovinskog sustava 0,65

% zajedničke varijance 40,45 20,02

Prvim obrascem koji smo nazvali „neravnopravnost žena na tržištu rada“ statistički je značajno11

povezan spol pri čemu su žene (M= 3,43; SD= .907) više sklone prepoznavanju općih diskriminacijskih

praksi na tržištu rada koje posljedično pridonose nižim mirovinama od muškaraca (M=2,74; SD= .773).

Pogledamo li strukturu tog obrasca vidi se kako prve tri tvrdnje najviše pridonose ovome obrascu; teže

zapošljavanje žena, neravnopravnost uslijed trudnoće i majčinstva kao i češće dobivanje otkaza. Visoko

su značajne i tvrdnje o tome da društvo drugačije gleda na žene nego na muškarce, da postoje svjesnost

o razlikaama u plaćama te da su žene zbog brige za užu i širu obitelj u mogućnosti slabije razviti svoju

poslovnu karijeru. Ovdje se nalazi i tvrdnja da jaz u mirovinama samo odražava realne razlike radnog

života muškaraca i žena.

Drugi obrazac „radni vijek žena“ nije statistički značajno povezan niti s jednom specifičnom

karakteristikom ispitanika što znači da je i žene i muškarci jednako prepoznaju razlogom za jaz u

mirovinama. Ispitanici/e prepoznaju kako žene imaju manju mirovinu jer im je radni vijek skraćen iz

raznoraznih razloga tj. zbog prijevremenog odlaska u mirovinu, ali i zbog prekida radne karijere zbog

brige za djecu i kućanstvo. Priroda mirovinskog sustava jedna je od tvrdnji koja otvara pitanje o

različitim fazama u radnom i subjektivnom životu žena gdje su one zbog različitih razloga u životnoj

situaciji gdje se ne mogu u potpunosti posvetiti poslu a istovremeno se te faze života ne vrednuju ili

penaliziraju unutar radnog sustava.

5. Usklađivanje poslovnog i privatnog života

Sljedećom cjelinom pitanja nastojali smo dobiti uvide u problematiku usklađivanja poslovnog i

obiteljskog života muškaraca i žena na upravljačkim/voditeljskom položajima (grafikon 6) koje je u

11 Statistička značajnost: t = 4,42; p < .001.

52

mnogobrojnim dokumentima EU (Eurostat, 2019) detektirano važnim za kvalitetu života muškaraca i

žena.

Grafikon 6: Usklađivanje poslovnog i obiteljskog života (%)

Rezultati pokazuju kako većina menadžera/ica odbacuje neegalitarne stavove, pa je recimo jedan od patrijarhalnih indikatora prema kojem muškarac treba zarađivati novac, a žena brinuti za kućanstvo i obitelj skoro u cijelosti odbačen, odnosno prihvaća ga samo oko tri posto ispitanika, odnosno među menadžerima/cama izrazito je prihvaćen stav kako žena i muškarac ne mogu imati odijeljene privatne i javne rodne uloge. Vrlo visoko neprihvaćanje od strane ispitanika (skoro 90%) imaju i dva stava: „obiteljski život pati kada je žena zaposlena u punom radnom vremenu“ kao i da će „dijete predškolske dobi vjerojatno patiti ukoliko je njegova majka zaposlena“. S druge strane, najveće slaganje postoji sa stavovima koji se odnose na djecu, pa se ispitanici s preko 95% slažu kako bi „oba roditelja trebala biti jednako odgovorna za brigu oko djece“ a preko 90% slaže se sa stavom da „zaposlena majka može uspostaviti jednako topao i prisan odnos sa svojom djecom kao i majka koja nije zaposlena“. Za istaknuti je da se samo oko desetine ispitanika ne slaže da bi muškarci trebali obavljati jednaku količinu kućanskih poslova kao i žene, a isto toliko sa stavom da bi i muškarac i žena trebali podjednako

3,7

8,2

11,1

11,1

59,3

70,4

81,5

83

85,2

88,1

88,1

97

96,3

91,8

88,9

88,9

40,8

29,6

18,5

17

14,9

11,9

11,9

2,9

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

Oba roditelja bi trebala biti jednako odgovorna za briguoko djece

Zaposlena majka može uspostaviti jednako topao i prisanodnos sa svojom djecom kao i majka koja nije zaposlena

Od muškaraca bi se trebalo očekivati da obavljajujednaku količinu kućanskih poslova kao i žene

I muškarac i žena trebaju podjednako doprinositi dohotkudomaćinstva

Kada je dijete bolesno bolje je da majka uzme bolovanje

Imati djecu ograničava mogućnosti zapošljavanja i razvojakarijere jednog ili oba roditelja

U redu je da žene češće nego muškarci obavljajukućanske poslove, čak i kada su zaposlene

Biti domaćica jednako ispunjava kao i rad za plaću

Biti zaposlena je u redu, ali ono što većina žena zapravoželi su dom i djeca

Dijete predškolske dobi će vjerojatno patiti ukoliko jenjegova majka zaposlena

Općenito, obiteljski život pati kada je žena zaposlena upunom radnom vremenu

Posao muškarca je zarađivati novac, a ženski je posaobriga za kućanstvo i obitelj

Uglavnom se slažem / U potpunosti se slažem U potpunosti se ne slažem/ Uglavnom se ne slažem

53

doprinositi dohotku domaćinstva, što upućuje na prihvaćanje egalitarnih uloga u zarađivanju i obavljanju kućanskih poslova. Zanimljivo je i istaknuti da blizu trećine ispitanika smatra kako „imati djecu ograničava mogućnosti zapošljavanja i razvoja karijere jednog ili oba roditelja“ što je i u europskim statistikama vodeći problem jer znatno više muškaraca (83%) od žena (61%) smatra kako ih briga za djecu ograničava u njihovom poslu (Eurostat, 2019). Najveće slaganje izrazilo je dvije petine ispitanika s tvrdnjom da kada je dijete bolesno, najbolje je da majka uzme bolovanje čime (možda i iskustveno) podržavaju tradicionalnu, majčinsku ulogu u brizi za djecu. Faktorskom analizom ovih stavova ekstrahiran je jedan faktorski obrazac koji smo nazvali „tradicionalizam“ (tablica 9) kojim je objašnjeno 33,15% zajedničke varijance. Njega karakteriziraju jasno odijeljene uloge muškarca i žene pri čemu muškarci nisu angažirani u obiteljskom životu, što se od žena upravo i snažno očekuje. Tablica 9: Faktorska struktura stavova o usklađivanju poslovnog i obiteljskog života

Faktor „Tradicionalizam“

Dijete predškolske dobi će vjerojatno patiti ukoliko je njegova majka zaposlena 0,66

Općenito, obiteljski život pati kada je žena zaposlena u punom radnom vremenu 0,66

Posao muškarca je zarađivati novac, a ženski je posao briga za kućanstvo i obitelj 0,63

Biti zaposlena je u redu, ali ono što većina žena zapravo želi su dom i djeca 0,60

Kada je dijete bolesno bolje je da majka uzme bolovanje 0,59 I muškarac i žena trebaju podjednako doprinositi dohotku domaćinstva (obrnuto) 0,57 Od muškaraca bi se trebalo očekivati da obavljaju jednaku količinu kućanskih poslova kao i žene (obrnuto) 0,56 Zaposlena majka može uspostaviti jednako topao i prisan odnos sa svojom djecom kao i majka koja nije zaposlena (obrnuto) 0,53 U redu je da žene češće nego muškarci obavljaju kućanske poslove, čak i kada su zaposlene 0,49 Imati djecu ograničava mogućnosti zapošljavanja i razvoja karijere jednog ili oba roditelja 0,45

% zajedničke varijance 33,15

Tradicionalnom obrascu usklađivanja poslovnog i obiteljskog života, što je bilo i očekivano, skloniji12 su muškarci (M=1,80; SD=.445) od žena (M=1,60; SD= .414), a iskazale su se i značajnima statističke razlike po dobi13. Iako se u daljnjoj analizi nisu pokazale značajnima razlike između dobnih skupina zanimljivo je izdvojiti ispitanike do 40 godina i one iznad 50 godina koji imaju nešto više vrijednosti u prihvaćanju obrasca tradicionalizma od ostalih dobnih skupina, dok ispitanici u dobi od 40-44 godine iskazuju najmanje slaganje s obrascem tradicionalizma u usklađivanju poslovnog i privatnog života. 5.1. Briga za predškolsku djecu U sljedećoj cjelini (grafikon 7) ispitanike/ce smo pitali o tome kome bi trebala u prvome redu biti povjerena briga o predškolskoj djeci. Ispitanici/e su mišljenja kako o predškolskoj djeci u prvom redu trebaju brinuti javne institucije (jaslice, vrtići) i to ukupno misli oko tri petine ispitanika. Skoro petina ispitanika smatra da bi o djeci trebali brinuti ostali članovi obitelji, što je ukupno gledano sljedeći najzastupljeniji odgovor koji sugerira oslanjanje na tradicionalne oblike zbrinjavanja djece od strane

12 T-test = -2,68 13 F-omjer = 2,74

54

starijih članova uže ili šire obitelji. Samo je za par postotaka niže smješten (14,1%) odgovor prema kojem bi poslodavci trebali organizirati skrb za djecu ispitanika. Iako je potonje u nas rijetko zastupljena praksa očigledno su ispitanici dovoljno informirani o postojanju takve organizirane skrbi te smatraju kako bi se poslodavci oko problema brige oko predškolske djece trebali dodatni angažirati. Ispitanici/e najmanje smatraju kako bi o djeci trebali brinuti privatnici koji pružaju usluge dječje skrbi (3%). Kako nismo ulazili u razloge zbog kojih postoji ovakav stav prema privatnim uslugama u tom sektoru, možemo pretpostavljati da je jedan od značajnijih faktora upravo cijena ali i dostupnost tih usluga. U pogledu brige za djecu predškolske dobi ispitanici/e se nisu izdiferencirali pa stoga ne postoji niti jedna značajna statistička razlika vezana uz sociodemografske varijable. Grafikon 7: Briga za predškolsku djecu (%)

5.2. Briga o starijim osobama

Za razliku od brige za djecu predškolske dobi koja je premoćno prepuštena institucijama, brigu za starije

tri petine ispitanika prepušta prvenstveno obitelji odnosno najbližim rođacima starijih osoba (grafikon

8). Takav je rezultat potpuno suprotan iskustvima stanovnika EU. Naime, dok 90 milijuna ljudi u EU

brine za djecu, samo ih 12 milijuna brine za bolesne, starije osobe ili osobe s posebnim potrebama

(Eurostat, 2019). Dapače, Hrvatska se između EU članica kao što su Grčka (8%) i Nizozemska (7,7%)

ističe s jednim od najvišim postotkom brige za navedene osobe (6,5%).

Ako je riječ o institucionalnoj brizi za starije oko 30% ispitanika/ca smatra da bi o starijima trebale

brinuti javne službe (tj. javni domovi za starije osobe) dok samo 7% njih smatra da bi se briga za starije

trebala prepustiti privatnim domovima. Ispod 1% ispitanika/ca smatra kako bi o starijima trebale

brinuti neprofitne organizacije (dobrotvorne organizacije, crkve odnosno vjerske organizacije).

3

14,1

18,5

64,4

0 10 20 30 40 50 60 70

Privatnici koji pružaju usluge dječje skrbi(npr. Privatne dječje jaslice, dadilje, baby

sitteri)

Poslodavci kod kojih su roditelji zaposleniputem organizirane skrbi za djecu

zaposlenika/ca

Ostali članovi obitelji

Državne, odnosno javne službe (javne jaslice,javni vrtići)

55

Grafikon 8: Briga o starijim osobama (%)

S pitanjem, tko bi trebao skrbiti o starijima, statistički su značajno povezani samo djelatnost i sektor

zaposlenja (tablica 10). Uglavnom, ispitanici koji su zaposleni u djelatnostima zdravstvene zaštite i

socijalne skrbi značajnije više od ostalih ispitanika/ca smatraju kako bi o starijima trebala brinuti

njihova obitelj (73,8%). Zastupljenost ispitanika/ca iz ove djelatnosti u distribuciji odgovora uopće ne

čudi jer im je i u domeni posla briga o drugima pa tu brigu vjerojatno ne smatraju dodatnim

opterećenjem. Da bi o starijima trebao brinuti „netko drugi“ najviše smatra skoro tri petine ispitanika

zaposlenih u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja te skoro dvije petine zaposlenika/ca

u prerađivačkoj industriji. Sektorski gledano, zaposlenici/e javnog sektora skloniji su stavu da bi o

starijima trebala voditi brigu njihova obitelj (72,2%), dok zaposlenici/e privatnog sektora gotovo

podjednako smatraju da je briga o starijima problem „njihove obitelji“ odnosno „nekog drugog“.

Iako spol i dob nisu statistički značajni, iz tablice 10 je vidljivo kako su kako su muškarci skloniji stavu

kako bi o starijima trebala brinuti njihova obitelj, a tom su stavu također najviše skloni ispitanici/e u

dobi iznad 45 godina te ispitanici/e iznad 50 godina i više. To je sukladno rezultatima u drugim

zemljama EU jer se žene u 63% slučajeva brinu za bolesne, starije i osobe s posebnim potrebama dok

je postotak muškaraca znatno manji (37%), pri čemu se većina nalazi u starijim dobnim skupinama

(Eurostat, 2019).

62,2

30,4

6,7

0,7

Njihova obitelj

Javne/državne službe (npr. Javnidomovi za starije i nemoćneosobe)

Privatnici koji pružaju takveusluge

Neprofitne organizacije(dobrotvorne organizacije, crkve,vjerske organizacije)

56

Tablica 10: Razlike u stavovima između menadžera/ica s obzirom na brigu o starijim osobama

Njihova obitelj

Netko drugi

Spol - -

Ženski 58,4 41,6

Muški 69,6 30,4

Dob

do 40 60,7 39,3

40-44 51,6 48,4

45-49 69,7 30,3

50 i više 65,1 34,9

Djelatnost χ2=9,33

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi

73,8 26,2

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja

41,4 58,6

Prerađivačka industrija 58,5 41,5

Sektor χ2=6,56

Javni 72,2 27,8

Privatni 50,8 49,2

UKUPNO 62,2 37,8

Kako bi utvrdili u kojoj mjeri ispitanici/e smatraju kako skrb o starijima njih osobno opterećuje postavili

smo pitanje bi li oni osobno skrbili o starijim osobama (grafikon 9). S obzirom da ova problematika nije

dodatno razrađivana u ovom istraživanju može se reći kako su odgovori ponešto kontradiktorni s

obzirom na prethodno jer rezultati pokazuju kako samo desetina ispitanika/ca ne bi osobno skrbila o

starijim osobama u obitelji. S obzirom na postavljeno pitanje „skrb za starije“ mogla je uključiti i osobno

zalaganje ali i plaćanje onih kojih koji bi se mogli brinuti o starijima tako da bi se ovo pitanje trebalo

dodatno istražiti u budućim istraživanjima. Nije utvrđena statistička značajnost među ispitanicima u

pogledu skrbi o članovima obitelji s obzirom na sociodemigrafske varijable (spol, dob, djelatnost i

sektor).

Grafikon 9: Vjerojatnost da bi ispitanici skrbili o starijima (%)

1,5

3

4,4

31,1

60

0 10 20 30 40 50 60 70

Sigurno ne bih skrbio/la

Vjerojatno ne bih skrbio/la

Ne mogu odlučiti

Vjerojatno bih skrbio/la

Sigurno bih skrbio/la

57

5.3. Korištenje roditeljskog dopusta

Distribucija odgovora na pitanje o načinu korištenja roditeljskog dopusta (grafikon 10), što je jedno od

važnijih pitanja u vezi s usklađivanjem posla i obitelji, pokazuje da najviše, dvije petine ispitanika,

zagovara relativnu podjelu korištenja roditeljskog dopusta prema kojoj bi „majka trebala koristiti

većinu plaćenog dopusta, a otac manji dio“ što je u našem društvu popriličan odmak od tradicionalne

raspodjele prema kojoj majka koristi cjelokupan plaćeni dopust, a otac ga uopće ne bi trebao koristiti,

čemu je sklono samo 14,1% ispitanika/ca te je taj odgovor od svih ponuđenih, najmanje zastupljen

među ispitanicima.

Egalitarnu podjelu roditeljskog dopusta (po polovicu dopusta koje bi koristili majka i otac) zagovara

28.9% ispitanika/ca, dok relativno veliki udio ispitanika/ca (14,8%) nije znao odgovoriti na postavljeno

pitanje.

Daljnjim statističkim obradama ovoga pitanja nisu se pokazale statistički značajne razlike među

ispitanicima po pitanju korištenja roditeljskog dopusta s obzirom na sociodemografske varijable (spol,

dob, djelatnost i sektor). Može se samo napomenuti kako su muškarci nešto skloniji tradicionalnijoj

podjeli roditeljskog dopusta, a žene egalitarnijoj, no ta razlika ipak nije statistički značajna.

Grafikon 10: Tko bi trebao koristiti roditeljski dopust (%)

5.4. Zaposlenost majki djece predškolske dobi te djece mlađe dobi

Moglo bi se reći da su zaposlenici/e na voditeljskim i upravljačkim položajima relativno podijeljenih

stavova oko načina na koji bi majke trebale biti zaposlene u predškolskoj dobi djece. Naime, ukoliko

majke imaju dijete predškolske dobi, 46,3% ispitanika/ca smatra da bi trebale raditi puno radno

vrijeme, a 39,6% da bi trebale raditi skraćeno radno vrijeme (grafikon 11). Takav nalaz upućuje na

različite modele pristupa razvijanju radne karijere, ali i brige za djecu. Očigledno je da velik dio

ispitanika/ca smatra da bi se skraćenim radnim vremenom, koje u nas nije uobičajeno, mogla ostvariti

i karijerne želje. Dublji razlozi ovakvih odgovora ovdje nisu istraživani, ali bi mogli biti poticaj za daljnja

istraživanja. Treba istaknuti da je postotak ispitanika/ca koji zagovaraju ostanak majki kod kuće

zanemariv (1,5%), kao i da njih 12,7% ne može odlučiti koji stav zauzeti po tom pitanju.

14,1

14,8

28,9

42,2

0 5 10 15 20 25 30 35 40 45

Majka bi trebala koristiti cjelokupan plaćenidopust, dok ga otac uopće ne bi trebao

koristiti

Ne mogu odabrati

I majka i otac bi svaki trebali koristiti popolovicu plaćenog dopusta

Majka bi trebala koristiti većinu plaćenogdopusta, a otac manji dio

58

U slučaju majki kojima je najmlađe dijete krenulo u školu ispitanici/e dominantno zagovaraju njihovu

zaposlenost u punom radnom vremenu (78,5%), dok manji dio zaposlenika/ca na voditeljskim i

upravljačkim položajima (12,6%) smatra da bi majke trebale biti zaposlene na skraćeno radno vrijeme

(grafikon 10). Ovdje također treba istaknuti da nitko od ispitanika/ca niije smatrao da bi majke nakon

što im dijete krene u školu trebale ostati kod kuće, dok se njih 8,9% nije moglo odlučiti. Statistički

značajne razlike u stavovima ispitanika/ca po pitanju zaposlenosti majki kada im je dijete u predškolskoj

dobi i nakon što najmlađe dijete krene u školu nisu utvrđene s obzirom na sociodemografske varijable

(spol, dob, djelatnost i sektor zaposlenja).

Grafikon 11: Zaposlenost majki s obzirom na dob djeteta (%)

5.5. Zaposlenost očeva djece predškolske dobi te zaposlenost očeva djece mlađe dobi

U usporedbi s prethodnim pitanjem, gdje su ispitanici bili podijeljeni oko toga kako bi majke trebale

biti zaposlene kada im je dijete u predškolskoj dobi, zaposleni na voditeljskim i upravljačkim položajima

dominantno prihvaćaju stav da bi očevi djeteta predškolske dobi trebali raditi u punom radnom

vremenu (grafikon 12).

Naime, opcija rada u punom radnom vremenu očeva u djetetovoj predškolskoj dobi je znatno viša

(68,7%) od iste opcije rada majki u punom radnom vremenu u djetetovoj predškolskoj dobi (46,3%) što

upućuje kako je podizanje djece prvenstveno briga majki. Opciju skraćenog radnog vremena očeva

prihvaća 17,2% ispitanika/ca, tek nešto više od postotka ispitanika/ca koji ne znaju odgovoriti na ovo

pitanje, pa bi se moglo reći kako ispitanici/e ipak razmišljaju o različitim mogućnostima rada u razdoblju

kada su djeca u predškolskoj dobi. Opciju ostanka očeva kod kuće u vrijeme predškolske dobi djeteta

zagovara zanemariv broj ispitanika (0,7%) tj. uopće se ne očekuje kao niti od žena (1,5%).

Očekivano, opciju zaposlenosti očeva u punom radnom vremenu kojima je najmlađe dijete krenulo u

školu zagovara više od četiri petine ispitanika/ca (83,7%), dok se ostale opcije praktički ni ne uzimaju u

obzir jer tek 5,9% ispitanika/ca smatra da bi očevi trebali raditi na skraćeno radno vrijeme, a njih 0,7%

da bi trebali ostati kod kuće. Na ovo pitanje nije znalo odgovoriti 9,6% ispitanika/ca.

46,339,6

1,5

12,7

78,5

12,6

08,9

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Na puno radnovrijeme

Na skraćeno radnovrijeme

Trebale bi ostatikod kuće

Ne mogu odabrati

Kada im je dijete u predškolskoj dobi

Nakon što najmlađe dijete krene u školu

59

Grafikon 12: Zaposlenost očeva predškolske i nakon što dijete krene u školu (%)

Kod pitanja o opcijama zapošljavanja očeva koji imaju predškolsko dijete nisu utvrđene nikakve

statistički značajne razlike među ispitanicima/ama s obzirom na sociodemografske karakteristike.

Takve su se razlike, međutim, utvrdile kod pitanja o tome kako bi očevi trebali biti zaposleni nakon što

im najmlađe dijete krene u školu. Statistički značajne razlike među zaposlenima na

voditeljskim/upravljačkim položajima pokazale su se s obzirom na dob (χ2= 7,59) i sektor u kojem su

ispitanici/e zaposleni/e (χ2= 3,97) (tablica 11).

68,7

17,2

0,7

13,4

83,7

5,90,7

9,6

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Na puno radnovrijeme

Na skraćeno radnovrijeme

Trebao bi ostatikod kuće

Ne mogu odabrati

Kada im je dijete u predškolskoj dobi

Nakon što najmlađe dijete krene u školu

60

Tablica 11: Razlike između ispitanika/ca s obzirom na stav kako bi očevi trebali biti zaposleni nakon što

najmlađe dijete krene u školu

Na puno radno

vrijeme

Na skraćeno radno

vrijeme, ostati kod kuće ili ne

mogu odabrati

Spol - -

Ženski 84,3 15,7

Muški 82,6 17,4

Dob χ2=7,59

do 40 89,3 10,7

40-44 93,5 6,5

45-49 69,7 30,3

50 i više 83,7 16,3

Djelatnost - -

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi

80,0 20,0

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja

82,8 17,2

Prerađivačka industrija 90,2 9,8

Sektor χ2=3,97

Javni 77,8 22,2

Privatni 90,5 9,5

UKUPNO 83,7 16,3

Kao što je vidljivo iz tablice 11 ispitanici/e u dobi od 40-44 godine više od ostalih dobnih skupina

smatraju da bi očevi nakon što im najmlađe dijete krene u školu trebali biti zaposleni na puno radno

vrijeme (93,5%). Takvom su stavu najmanje skloni/e ispitanici/e u dobi između 45 i 49 godina (69,7%).

Zaposlenici/e privatnog sektora također su skloniji od ispitanika iz javnog sektora stavu da bi očevi,

nakon što im najmlađe dijete krene u školu, trebali biti zaposleni na puno radno vrijeme.

5.6. Karijerna očekivanja

S obzirom da se obitelj i karijera često dovode u komparaciju pa i kompetitivan odnos te mnogi misle

da se za kvalitetan obiteljski život trebaju odreći poslovne karijere i obrnuto, postavili smo pitanje

„Biste li Vi osobno odustali od mogućnosti za dobar posao u korist obiteljskog života?“. Takvo je pitanje

posebno interesantno za osobe zaposlene na voditeljskim i upravljačkim položajima čija pozicija

itekako uvjerava kako im je karijera zasigurno prioritet.

Rezultati pokazuju da većina ispitanika/ca nije spremna žrtvovati profesionalnu karijeru u korist

obiteljskog života. Tako njih 53,8% sigurno ili vjerojatno ne bi propustili šansu za dobar posao. Obitelj

je ipak snažan ili vrlo snažan prioritet za skoro trećinu ispitanika/ca, a treba i komentirati da skoro

petina ispitanika/ca nije mogla odlučiti o prioritetima pa se može pretpostaviti da do sada nisu bili u

situaciji kompariranja prioriteta.

61

Ispitanici/e se u odabiru između profesionalnog i obiteljskog života nisu izdiferencirali pa nije

zabilježena niti jedna statistička značajna povezanost u vezi s sociodemografskim obilježjima iako je

interesantno napomenuti kako su muškarci bili skloniji ideji žrtvovanja profesionalnog u korist

obiteljskog života za razliku od žena, no razlike među spolovima nisu bile statistički značajne.

Grafikon 13: Odustajanje od „dobrog posla“ u korist obiteljskog života (%)

18,7

35,1

18,7

22,4

5,2

0

5

10

15

20

25

30

35

40

Sigurno ne bihodustao/la

Vjerojatno nebih odustao/la

Ne moguodlučiti

Vjerojatno bihodustao/la

Sigurno bihodustao/la

62

III.

Anketno ispitivanje stanja, praksi i politika poduzeća i

ustanova vezano uz rodni jaz u plaćama i mirovinama

63

1. Profil poduzeća

Anketno ispitivanje u svrhu stjecanja podataka o upravljačkim strategijama i politikama poduzeća vezanima uz zapošljavanje i napredovanje zaposlenika, njihove plaće i mirovine te ostvarenje ravnoteže između posla i obitelji provedeno je na uzorku od 41 privatnog i javnog poduzeća/ustanove/organizacije (u nastavku, poduzeća) u četiri hrvatska grada (Zagreb, Osijek, Split i Rijeka) u tri djelatnosti: zdravstvena zaštita i socijalna skrb, financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja te prerađivačka industrija.

Anketni je upitnik ispunjavao/la po jedan/na službeni/a predstavnik/ca poduzeća zaposlen/a u odjelu zaduženom za regrutaciju, zapošljavanje i upravljanje zaposlenicima. Od 41 poduzeća njih 24 su bila javna, a 17 privatna. Polovina poduzeća, njih 22, bila je iz djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, 12 poduzeća je spadalo pod prerađivačku industriju dok je 7 poduzeća kao svoje osnovno područje djelatnosti navelo financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja. 22 poduzeća imalo je više od 250 zaposlenika pa su tako više od polovine uzorka (53,7%) činila velika poduzeća.

U uzorku poduzeća 2018. godine bilo je ukupno zaposleno 28 725 zaposlenika od kojih su 17 759 (61,8%) činile žene a 10 966 muškarci (38,2%).

Promatrano po djelatnosti najveći udio žena 2018. godine zabilježen je u djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (7521 žena i 1864 muškaraca) te u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja (7393 žena i 2831 muškaraca), dok su muškarci, očekivano, značajno prevladali u prerađivačkoj industriji (2845 žena i 6271 muškaraca) (grafikon 1).

Grafikon 1: Udio žena i muškaraca u tri odabrane djelatnosti (%)

Među zaposlenim ženama najviše su prevladavale one sa završenom četverogodišnjom srednjom školom tj. gimnazijom (35,2%) i fakultetski obrazovane žene (33,2%) (grafikon 2).

80,1% 72,3%

31,2%19,9%

27,7%

68,8%

Djelatnosti zdravstvene zaštite isocijalne skrbi

Financijske djelatnosti i djelatnostiosiguranja

Prerađivačka industrija

Žene Muškarci

64

Grafikon 2: Udio zaposlenih žena u uzorku poduzeća prema obrazovnom statusu (%)

Kao i kod žena među zaposlenim su muškarcima prevladavali oni sa završenom četverogodišnjom srednjom školom tj. gimnazijom (45,3%) i fakultetski obrazovani (27,6%) (grafikon 3).

Grafikon 3: Udio zaposlenih muškaraca u uzorku poduzeća prema obrazovnom statusu (%)

Usporedbom podataka o obrazovnom statusu žena i muškaraca uočava se kako su u analiziranim poduzećima u prosjeku žene obrazovanije od muškaraca. I dok je većina zaposlenih muškaraca završila četverogodišnju školu ili gimnaziju, udio zaposlenih žena sa četverogodišnjom školom gotovo je izjednačen s udjelom zaposlenih žena s fakultetom.

S obzirom na tip ugovora i radno vrijeme 2018. godine većina je muškaraca (86,1%) i žena (90,4%) bila zaposlena uz ugovor na neodređeno puno radno vrijeme (grafikon 4).

0,64,7 8,1

35,2

15

33,2 21,2

Bez formalnog obrazovanja / nezavršena osnovna škola

Osnovna škola

Strukovna srednja škola

Četverogodišnja srednja škola ili gimnazija

Viša škola

Fakultet

Postdiplomski studij (magisterij)

Doktorat

0,53

11,1

45,39,4

27,6

1,61,5

Bez formalnog obrazovanja / nezavršena osnovnaškolaOsnovna škola

Strukovna srednja škola

Četverogodišnja srednja škola ili gimnazija

Viša škola

Fakultet

Postdiplomski studij (magisterij)

Doktorat

65

Grafikon 4: Udio zaposlenih žena i muškaraca u uzorku poduzeća prema tipu ugovora i radnom vremenu (%)

Žene i muškarci su u 2018. godini na upravljačkim pozicijama bili podjednako distribuirani, ipak s nešto većim udjelom žena (52,9%).

Analiza udjela žena i muškaraca zaposlenih na nižim, srednjim i višim voditeljskim/upravljačkim položajima 2018. godine pokazala je podjednake udjele, pri čemu su na nižim i srednjim voditeljskim/upravljačkim položajima prevladavale žene, dok su na najvišim položajima prevladali muškarci (grafikon 5).

Grafikon 5: Udio zaposlenih žena i muškaraca u uzorku poduzeća na upravljačkim položajima (%)

Nešto drugačija slika otkriva se analizom spolne distribucije na upravljačkim pozicijama s obzirom na vrstu djelatnosti. Tako je u djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi udio žena veći na svim upravljačkim pozicijama, dok u prerađivačkoj industriji na svim upravljačkim pozicijama dominiraju muškarci (grafikon 6).

Grafikon 6: Udio zaposlenih žena i muškaraca na upravljačkim položajima u uzorku poduzeća prema vrsti djelatnosti (%)

1,1 7,90,6

90,4

3,8 9,30,8

86,1

0

20

40

60

80

100

Ugovor na određenonepuno radno vrijeme

Ugovor na određenopuno radno vrijeme

Ugovor na neodređenonepuno radno vrijeme

Ugovor na neodređenopuno radno vrijeme

Žene Muškarci

52,6 55,4 47,447,4 44,6 52,6

0

20

40

60

Niže rangirani voditelji/upravitelji Srednje rangiranivoditelji/upravitelji

Najviše rangiranivoditelji/upravitelji

Žene Muškarci

56,943,1

73,2

26,8

61,5

38,5

65,1

34,9

55,744,3 42,5

57,5

35,2

64,8

44,755,3

37,8

62,2

0

20

40

60

80

Žene Muškarci Žene Muškarci Žene Muškarci

Niže rangirani voditelji/upravitelji Srednje rangirani voditelji/upravitelji Najviše rangirani voditelji/upravitelji

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja

Prerađivačka industrija

66

2018. godine 9694 žene (54,6% od ukupnog broja zaposlenih žena) i 6240 muškaraca (56,9% od ukupnog broja zaposlenih muškaraca) sudjelovalo je u nekom programu usavršavanja.

Pritom su najčešće korišteni programi usavršavanja bili treninzi i edukacije, slijedile su ih konferencije i druge vrste usavršavanja (tablica 1).

Tablica 1: Broj i udio zaposlenih muškaraca i žena koji su koristili različite vrste programa usavršavanja (n; %)

Žene Muškarci

Programi usavršavanja n % n %

Treninzi i edukacije 8255 85,2 5356 85,8

Konferencije 815 8,4 381 6,1

Druge vrste stručnih usavršavanja 624 6,4 503 8,1

Ukupno 9694 100 6240 100

Većina programa usavršavanja odvijala su se tijekom radnog vremena (u 34 poduzeća), u pet poduzeća nakon radnog vremena i tijekom vikenda, dok su u dva poduzeća istaknuli kako ne organiziraju niti ulažu u programe treninga, edukacija i ostalih stručnih usavršavanja.

2017. i 2018. godine rodiljni/roditeljski dopust koristilo je 1970 žena i samo 61 muškarac. Najmanji broj dopusta zabilježen je među muškim djelatnicima u poduzećima u području zdravstvene zaštite i socijalne skrbi – samo 4 zaposlenika u 22 poduzeća posljednje dvije godine zatražilo je i koristilo rodiljni/roditeljski dopust (tablica 2).

Tablica 2: Zaposleni muškarci i žene koji su 2017. i 2018. godine koristili rodiljni/roditeljski dopust (n)

Vrsta djelatnosti Žene (n) Žene (%) Muškarci (N)

Muškarci (%)

Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 710 99,4

4 0,6

Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja 929 96,7 32 3,3

Prerađivačka industrija 331 93 25 7

Ukupno 1970 96,4 61 3,6

Većina se zaposlenika (95,9% žena i 98,3% muškaraca) nakon rodiljnog/roditeljskog dopusta vratila na isto radno mjesto s istim uvjetima dok 3,3% žena i 1,7% muškaraca nije nastavilo svoj radni odnos.

U većini se poduzeća ne vode rodno zasebne evidencije ili statistike, a koje se tiču razlika u plaćama, zastupljenosti prema zanimanjima, napredovanjima, dodacima na plaću i usavršavanjima. Niti jedno poduzeće ne vodi evidenciju o iznosu mirovina bivših zaposlenika i zaposlenica.

Od 41 poduzeća 17 ih ima uspostavljenu politiku ravnopravnosti spolova dok 20 nema. Među potonjima samo 4 poduzeća imaju planove za njeno uvođenje. U 4 poduzeća upitani/a predstavnik/ca poduzeća nije bio/la siguran/na oko odgovora na postavljeno pitanje o postojanju politike ravnopravnosti spolova u poduzeću.

67

Na pitanje u upitniku: „Je li Vaša organizacija/ustanova/poduzeće dosada poduzela neke akcije kako bi se dokinuo jaz u plaćama između muškaraca i žena?“ većina je predstavnika poduzeća (35) odabrala kako u njihovom poduzeću ne postoje razlike u plaćama između muškaraca i žena. U tri poduzeća se planiraju poduzeti akcije u tom smislu, ali nije donesena specifična strategija, dok u dva postoji strategija i poduzete su neke ili sve mjere. Potonji je odgovor ujedno sugerirao slabo poznavanje problematike rodnog jaza u plaćama kod većine ispitanika.

Od svih mjera koje su poduzeća poduzela kako bi se dokinuo jaz u plaćama između muškaraca i žena ističu se organizacija edukacija i programa usavršavanja koje u jednakoj mjeri mogu pohađati žene i muškarci (u 11 poduzeća), promoviranje fleksibilnih radnih aranžmana (u 9 poduzeća), stvaranje uvjeta za usklađivanje privatnog i javnog života (u 7 poduzeća) i promoviranje politika koje potiču muškarce i žene na ravnomjernu podjelu skrbi za djecu (u 6 poduzeća) (grafikon 7). Ponovno je u čak 34 poduzeća istaknuto kako u njima ne postoje rodne razlike u plaćama (jedno poduzeće manje nego u prethodnom pitanju vezanom uz postojanje generalnih akcija dokidanja rodnog jaza u plaćama kada je u 35 poduzeća istaknuto nepostojanje rodnog jaza u plaćama).

Grafikon 7: Poduzeća prema vrstama mjera dokidanja rodnog jaza u plaćama (n)

U istraživanju je napravljena analiza o 3 najvažnije mjere koje bi poduzeća trebala poduzeti kako bi se dokinuo jaz u plaćama. Ispitanici/ce u najvećoj mjeri (njih 33) smatraju kako ne treba poduzeti nikakve akcije jer u njihovom poduzeću nema rodnog jaza u plaćama. Stvoriti uvjete za lakše usklađivanje poslovnog i privatnog života odabralo je 4 ispitanika/ca; 3 ispitanika/ca je kao važnu mjeru prepoznalo promoviranje fleksibilnog radnog aranžmana, uvođenje mjere transparentnosti plaća i uvođenje specifične mjere zapošljavanja, napredovanja i mentoriranja žena; promovirati politike koje potiču muškarce i žene na ravnomjernu podjelu skrbi za djecu kao važno je označilo 2 ispitanika/ca; kao i educirati zaposlene o problematici rodnog jaza u plaćama, organizirati edukacije i programe usavršavanja koje u jednakoj mjeri mogu pohađati i žene i muškarci; u 3 najvažnije mjere je 1 (što je u ovome uzorku 1 ispitanik/ca) uvrstilo je izraditi specifične statističke pokazatelje o rodnom jazu u plaćama i opciju ispitanica i ne znam, nisam siguran/na; a pod opcijom “nešto drugo“ je jedan odgovor bio „s provedenim aktivnostima je postignuto da nema razlika u plaćama, ali se trudimo i dalje poduzimati iste i dodatne korake da tako bude i u budućnosti“.

Ukoliko su ispitanice i ispitanici smatrali kako postoje rodne razlike u plaćama u njihovim organizacijama, ustanovama ili poduzećima, odabirali su 3 glavne poteškoće za dokidanje istoga (grafikon 8). U ovome pitanju njih 37 odgovorilo je kako nemaju problem rodnog jaza u plaćama. Ovo

9

6

7

2

1

2

1

11

1

34

0 5 10 15 20 25 30 35 40

Promovirala fleksibilne radne aranžmane (rad od kuće -…

Promovirala politike koje potiču muškarce i žene na…

Stvorila uvjete za lakše usklađivanje poslovnog i…

Izradila specifične statističke pokazatelje o rodnom jazu…

Uvela specifične mjere zapošljavanja, napredovanja i…

Uvela mjere transparentnosti plaća

Educirala zaposlene o problematici rodnog jaza u plaćama

Organizirala edukacije i programe usavršavanja koje u…

Ne znam, nisam siguran/na

U našoj organizaciji/ustanovi/poduzeću ne postoje…

68

je posebno zanimljivo uzme li se u obzir struktura uzroka, to jest činjenica da ustanove, poduzeća ili organizacije odabrane u ovom istraživanju dolaze iz sektora financija i osiguranja, prerađivačke industrije, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, za koje se pokazalo kako je u Hrvatskoj rodni jaz u plaćama više nego dvostruko veći u sektoru financija i osiguranja - 16.8% te sektoru zdravstva - 26.5% nego što je to prosječni nekorigirani RJP - 7.4% (Broz i Levačić (2015)), dok je nekorigirani rodni jaz u plaćama prema ekonomskoj aktivnosti u prerađivačkoj industriji u Hrvatskoj u 2017. godini iznosio 19,8% (Eurostat, The unadjusted gender pay gap by economic activity, 2017). Od ispitanika/ca koji su smatrali kako postoji RJP, njih 2 smatra kako je jedna od tri glavne poteškoće to što su muškarci i žene skloni prijavi na različita radna mjesta, nedovoljna upućenost i osviještenost upravljačkih struktura te širi kulturni i društveni stavovi i rodni stereotipi; 2 ispitanika/ca odabrali su opciju da u njihovoj djelatnosti dominira jedan spol, da ne postoji autonomija pri određivanju plaća, već da ih određuje Vlada, da postoji netransparentnost plaća, da zakonodavni okvir ne omogućava fleksibilne radne angažmane, da postoji slabo prikupljanje i analiza podataka o RJP-u, da postoji nedostatak edukacija o problematici i da su žene sklonije prekidima karijere, radu s nepunim radnim vremenom ili fleksibilnim radnim aranžmanima. Nitko od ispitanika/ca nije smatrao kako su glavne poteškoće u dokidanju RPJ-a financijska ograničenja ili troškovi; sporije napredovanje žena; utjecaj dodataka, stimulacija i menadžerskih plaća; i nitko od ispitanika/ca nije odabrao opciju “ne znamo, nismo sigurni“.

Grafikon 8: Glavne poteškoće za dokidanje RJP-a

Razinu utjecaja mehanizama, dionika i zakonodavnih okvira na odlučivanje o visini plaća u njihovoj organizaciji, instituciji ili poduzeću ispitanici/ce određivali su na skali od 1 do 5. 53,7% ispitanika i ispitanica smatra da na visinu plaća u potpunosti utječe ili utječe Zakon o radu; njih 46,3% odabralo je sindikat; njih 41,4% Zakon o minimalnoj plaći; njih 36,6% kolektivno pregovaranje (koje ne uključuje radnička vijeća i sindikate); njih 26,9% direktno pregovaranje sa zaposlenikom/icom; i njih 22% radnička vijeća (tablica 3).

69

Tablica 3: Utjecaji na visinu plaće

Mehanizmi/dionici/zakonodavni okviri U potpunosti utječe i utječe (%)

Zakon o radu 53,7

Sindikat 46,3

Zakon o minimalnoj plaći 41,4

Kolektivno pregovaranje, koje isključuje radnička vijeća i sindikate

36,6

Direktno pregovaranje sa zaposlenikom/icom 26,9

Radnička vijeća 22

Drugi mehanizmi, dionici, zakoni ili propisi koji utječu na visinu plaća prema podatcima u ovom istraživanju su: ugovori (Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za zdravstvo i uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor), konkretni zakoni (Zakon o osnovici plaće u javnim službama, Zakon o plaćama u javnim službama), uredbe (Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Uredba o plaćama u javnim službama, Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama), odluke (Odluka o primicima radnika moje organizacije/ustanove/poduzeća; upravno vijeće svake godine donosi Odluku o visini osnovice za obračun plaća) i drugi (visina plaće definirana je kompetencijama, tržišni benchmark, dostupnost budžeta, propisi moje organizacije/ustanove/poduzeća, interne i grupne smjernice za utvrđivanje plaća, sporazum o visini osnovice za javne službe). Ispitanici/ce većinski nemaju saznanja o pritužbama o praksama pri zapošljavanju, povratku na radno mjesto, napredovanju i usavršavanju. 1 ispitanik/ca svjestan/na je pritužbi o segregaciji kandidata/kandidatkinja na tipično 'muške' i 'ženske' poslove prilikom zapošljavanja, otežavanju napredovanja zaposlenika/ca i organizaciji edukacija ili usavršavanja zaposlenika/ca van radnog vremena i tijekom vikenda. Niti jedan ispitanik/ca nema saznanja o pritužbama o postavljanju pitanja o planiranju obitelji na razgovorima za posao, neravnopravnom tretmanu kandidata/kandidatkinja prilikom zapošljavanja, preraspodjeli zaposlenika na poslove s lošijim uvjetima nakon povratka s rodiljnog/roditeljskog dopusta. U 19 poduzeća postoje procedure kontrole i/ili unutarnji mehanizmi za sprječavanje navedenih praksi, u 16 ne postoje, dok ispitanici/ce nisu znali o istima u 6 slučaja.

Europski dan jednakih plaća ne obilježava se u 40 poduzeća, dok za jedno poduzeće ispitanik/ca nije znao/la ili nije bio siguran/na.

Zaposlenici imaju mogućnosti korištenja fleksibilnih radnih aranžmana. 28 poduzeća ima opciju rada u nepunom radnom vremenu, od čega 13 spada u djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, 9 u prerađivačku industriju, a 6 u financijske djelatnosti i osiguranja. Ukupno 16 ima mogućnost kliznog radnog vremena (7 prerađivačka industrija, 6 financijska djelatnost i djelatnost osiguranja i 3 djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi). 12 ima mogućnost povremenog rada od kuće (5 financije i osiguranja, 5 prerađivačka industrija te 2 zdravstvena zaštita i socijalna skrb), 4 ostalo (3 unutar zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te 1 unutar financija i osiguranja) ,2 rad od kuće, 1 u prerađivačkoj industriji i 1 u financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja a 1 podjelu radnog mjesta to jest job sharinga u prerađivačkoj industriji. Mogućnost sažetog radnog tjedna nema niti jedno poduzeće. Niti jednu opciju ima 10 poduzeća unutar uzorka (čak 8 unutar zdravstva i socijalne skrbi te 2 u

70

prerađivačkoj industriji). Nitko od ispitanika nije označio odgovor 'ne znam' u ovome slučaju (grafikon 9).

Grafikon 9: Fleksibilni radni aranžmani

Mehanizmi pomirenja osobnog i radnog života unutar poduzeća jednako tako variraju s obzirom na djelatnost poduzeća (grafikon 10). Novčane i druge nagrade zaposlenicima/ama s djecom daje 39 poduzeća (21 iz zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, 12 iz prerađivačke industrije i 4 iz financija i osiguranja). U njih 34 postoji susretljivost prilikom planiranja godišnjih odmora i slobodnih dana zaposlenika/ca s djecom s obzirom na školske praznike i godišnje odmore partnera/ice (18 u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, 9 u prerađivačkoj industriji te financijama i osiguranju). 28 ih pruža novčanu potporu zaposlenicima/ama za novorođeno dijete (19 u zdravstvu i socijalnoj skrbi, 12 u prerađivačkoj industriji te 4 u financijama i osiguranju). 23 daje podršku ukoliko zaposlenik/ca skrbi za bolesne ili nemoćne članove obitelji (11 u području zdravstva i socijalne skrbi, 8 u prerađivačkoj industriji te 4 u financijama i osiguranju). 12 organizira treninge, edukacije i ostala usavršavanja u skladu s privatnim ili obiteljskim obavezama zaposlenika (5 u prerađivačkoj industriji, 4 u zdravstvu i socijalnoj skrbi te 3 u financijama i osiguranju). 10 poduzeća daje dodatne neplaćene slobodne dane zaposlenicima/ama s djecom (4 u prerađivačkoj industriji, 3 u financijama i osiguranju te 3 u zdravstvu i socijalnoj skrbi). 9 ih omogućava fleksibilan radni aranžman (4 u financijama i osiguranju, 4 u prerađivačkoj industriji te 1 u zdravstvu i socijalnoj skrbi). 6 osvještava zaposlenike/ce o mjerama usklađivanja poslovnog i privatnog života koje im njihovo poduzeće pruža (4 u prerađivačkoj industriji te 2 u financijama i osiguranju). 1 poduzeće unutar djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi ne pruža ništa od navedenih mehanizama. Niti jedno od poduzeća nema zaposlenu osobu koja je nadležna za pomoć zaposlenicima/ama po pitanju usklađivanja privatnog i poslovnog života. Isto tako niti jedno poduzeće ne pruža pomoć zaposlenicima/ama u skrbi za djecu predškolske i školske dobi tijekom školskih praznika, niti ima vlastiti jaslički i vrtićki programi organizirani u poduzeću ili neposrednoj blizini. Pod opciju ostalo, 1 ispitanik/ca odgovorio/ la je: „dodatni plaćeni slobodni dani za zaposlenike sa djecom“.

71

Grafikon 10: Mehanizmi pomirenja privatnog i poslovnog života

72

IV.

Evaluacija utjecaja radionice „Ravnopravnost za sve“

73

Nakon dvodnevnih radionica održanih u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu provedeno je anketno istraživanje stavova njezinih sudionika/ca s ciljem evaluacije utjecaja radionice na:

1. promjene u stavovima učenika/ca srednjih škola i menadžera/ica o razlikama u plaćama i mirovinama;

2. promjene u karijernim aspiracijama učenika/ca srednjih škola; 3. promjene u politikama i upravljačkim strategijama poduzeća vezanima uz plaće i mirovine.

1. Socio-demografske osobine ispitanika/ca

U anketnom istraživanju/evaluaciji radionice sudjelovale su 163 osobe, tj. 75,5% od ukupnog broja sudionika/ca (n = 216). Njihova distribucija s obzirom na osnovna sociodemografska obilježja prikazana je u tablici 1. Većina ispitanika/ca bila je ženskog spola (85,2%) te je više od polovine imalo završen fakultet (51,2%). Iako je dobna distribucija bila podjednaka, u nešto su većoj mjeri prednjačile osobe u dobi između 36 i 45 godina (28,2%). Najveći udio ispitanika/ca, njih 33,1%, bio je iz Osijeka.

Tablica 1: Distribucija ispitanika/ca s obzirom na osnovna sociodemografska obilježja (N i %)

Obilježje N % Obilježje N %

Grad Spol

Osijek 54 33,1 Ženski 138 85,2

Rijeka 31 19,0 Muški 24 14,8

Split 35 21,5 Ukupno 162 100

Zagreb 43 26,4 Stupanj obrazovanja

Ukupno 163 100 Strukovna srednja škola ili niže 7 4,3

Dob Četverogodišnja srednja škola ili gimnazija 41 25,3

Do 25 33 20,2 Viša škola 10 6,2

26-35 26 16,0 Fakultet 83 51,2

36-45 46 28,2 Postdiplomski studij (magisterij) 17 10,5

46-55 20 12,3 Doktorat 4 2,5

56 i više 38 23,3 Ukupno 162 100

Ukupno 163 100

74

2. Promjene u stavovima učenika/ca srednjih škola i menadžera/ica o razlikama u plaćama i mirovinama

Prvo evaluacijsko pitanje odnosilo se na mjeru u kojoj je radionica utjecala na promjenu stavova ispitanika/ca u pogledu pojedinih društvenih fenomena direktno ili indirektno povezanih uz rodnu neravnopravnost u plaćama i mirovinama a o kojima je tijekom radionice bilo riječi. Promatrano na svakoj pojedinoj tvrdnji (grafikon 1) ispitanici/e su najveći utjecaj radionice na promjenu vlastitih stavova iskazali u pogledu razlika u mirovinama između žena i muškaraca, skraćenog radnog vijeka žena i njihovog prijevremenog odlaska u mirovinu, zakonodavstva kojim se uređuju plaće, nejednakog društvenog vrednovanja rada žena i muškaraca, razlike u plaćama žena i muškaraca te raspodjele dobro plaćenih poslova između žena i muškaraca. Navedeno pokazuje da je cilj radionice vezan uz promjene u stavovima sudionika/ca o razlikama u plaćama i mirovinama više nego uspješno ostvaren. Radionica je u najmanjoj mjeri izvršila utjecaj na stav ispitanika/ca o rodnim razlikama u obrazovanju, rodnoj podjeli poslova te o težem napredovanju žena na poslu u usporedbi s muškarcima.

Grafikon 1: Utjecaj radionice na promjenu stavova u pogledu odabranih društvenih razlika i problema (%)

37,1%

33,1%

33,5%

31,2%

30,6%

29,9%

29,7%

29,7%

27,8%

27,0%

24,1%

22,8%

22,6%

22,0%

18,8%

15,7%

37,7%

32,5%

34,2%

35,7%

35,7%

30,6%

32,9%

36,7%

29,1%

36,5%

41,8%

34,2%

35,2%

46,5%

40,6%

26,4%

25,2%

34,4%

32,3%

33,1%

33,8%

39,5%

37,3%

33,5%

43,0%

36,5%

34,2%

43,0%

42,1%

31,4%

40,6%

57,9%

Razlike u obrazovanju žena i muškaraca

Teže napredovanje žena na poslu u odnosu namuškarce

Podjela na ženske i muške poslove u društvu

Prekovremeni rad žena i muškaraca

Utjecaj brige za domaćinstvo, djecu i starije naposvećenost poslu

Odnos poslodavaca prema trudnicama i majkama

Zastupljenost žena i muškaraca na upravljačkimpozicijama.

Preferencije poslodavaca pri zapošljavanju

Teže zapošljavanje žena, s obzirom na djecu i obiteljskeobaveze

Podcjenjivanje poslovnih sposobnosti žena u odnosu namuškarce

Raspodjela dobro plaćenih poslova između žena imuškaraca

Razlike u plaćama između žena i muškaraca

Nejednako društveno vrednovanje rada žena imuškaraca

Zakonodavstvo kojim se uređuju plaće

Skraćeni radni vijek žena i prijevremeni odlazak umirovinu

Razlike u mirovinama između žena i muškaraca

U kojoj je mjeri ova radionica utjecala na promjenu Vaših stavova u pogledu sljedećih društvenih razlika i problema?

Malo ili nimalo % Osrednje % U potpunosti %

75

Na pitanje o razlozima zašto radionica nije ili je tek minimalno utjecala na promjenu njihovih stavova odgovorilo je 54,6% od ukupnog broja ispitanika/ca. Većina ispitanika, 76,4%, odlučila se za odgovor da su i prije same radionice bili dobro upoznati/e s obrađivanim temama (grafikon 2). Manji broj ispitanika/ca složio se s tvrdnjama kako jedna radionica nije dovoljna za promjenu njihovih stavova kao i da radionica nije bila dovoljno informativna za promjenu vlastitih stavova. Bilo je za očekivati da će zainteresirani/e sudionici/ice radionice (među kojima dominiraju visoko obrazovane žene) biti od ranije upoznati/e s nekim ili svim temama radionice. Dodatni razlog diskrepancije između ranijeg pitanja u kojem je većina ispitanika/ca priznala značajan utjecaj pojedinih aspekata radionice na svoje stavove i ovoga u kojem više od polovine ispitanika/ca odgovara na pitanje zašto radionica nije utjecala na njihove stavove leži u tome da su u potonjem slučaju mnogi sudionici/e odgovor na to pitanje doživjeli obveznim te interpretirali one slučajeve kada im zbog vlastite informiranosti radionica doista i nije donijela nešto novo. Također, dio je ispitanika/ca ovo pitanje razumio više usmjerenim na vrijednosti a ne na znanja, što se vidi i iz odgovora onih ispitanika/ca koji su sami ponudili vlastite razloge slabog ili nedostatnog utjecaja radionice na njihove stavove. Među njima prevladavao je stav da unatoč visokoj kvaliteti radionica nije utjecala na promjenu njihovih stavova jer oni sami već zagovaraju vrijednost rodne ravnopravnosti u svim aspektima javnog i privatnog života. Tako je od osmero ispitanika/ca koji su ponudili vlastiti odgovor na pitanje o razlozima zašto radionica nije utjecala na promjenu stavova ili je imala tek mali utjecaj na rečenu promjenu, četvero istaknulo kako radionica nije utjecala na promjenu njihovih stavova jer oni/e sami/e već posjeduju visoko razvijenu svijest o važnosti rodne ravnopravnosti. Npr.:

„Radionica je bila odlična, bez obzira što su moji stavovi u većini tema bili u skladu s onim što je prezentirano“

„Nisu mi se promijenili stavovi – oduvijek se zalažem za rodnu ravnopravnost“

„Vrlo osviještena došla na radionicu, no zadovoljna rezultatima i diskusijom“

„Radionica nije utjecala na promjene mojih stavova, ali u pozitivnom smislu. Moji stavovi o temama koje su obrađivane jesu jasna slika društvenih razlika i problema o ravnopravnosti. Dobro sam osviještena, ali svakako smatram da su ovakve radionice veoma važne, učinkovite i značajne“

Četvero je ispitanika/ca umjesto razloga navelo svoj dojam o samoj radionici. Npr.:

„Radionica je bila jako dobra i vrlo produktivna“

„Radionica me potaknula na rad koji uključuje osobno angažiranje“

„Očito treba vremena da promijenimo stereotipe u društvu. Radionica je odlična“

„Radionica je stvarno izuzetna kao i predavačice. Vrlo zanimljivo, vrlo poučno, iako sam imala dosta saznanja o ovoj temi i prije. Dobri primjeri drugih zemalja, dobri životni primjeri, puno interakcije. Vrijeme je zaista proletjelo, tako da niske ocjene nisu pokazatelj da je radionici nešto nedostajalo, već naprotiv. Za radionicu imam samo riječi hvale“

76

Grafikon 2: Razlozi zašto radionica nije imala utjecaj (ili je utjecala minimalno) na promjenu stavova u pogledu odabranih društvenih razlika i problema

3. Promjene u karijernim aspiracijama učenika/ca srednjih škola

Na pitanje upućeno ispitanicima/cama koji pohađaju srednju školu (n = 28) je li ih radionica potaknula na razmišljanje o izboru nekog drugog netipičnog zanimanja za njihov spol 60,7% ispitanika/ca izjavilo je da ih je radionica potaknula malo ili nimalo (grafikon 3). Trećina je izjavila da je utjecaj radionice na razmišljanje o izboru nekog drugog za njihov spol netipičnog zanimanja bio osrednji, dok je samo dvoje učenika istaknulo kako ih je radionica u potpunosti potaknula na takvo razmišljanje. Navedeni podaci sugeriraju da je utjecaj radionice na promjene u karijernim aspiracijama učenika/ca srednjih škola bio tek djelomičan. Ipak, takav rezultat ne iznenađuje, budući je za većinu učenika/ca donošenje karijernih odluka dugotrajan i kompleksan proces na koji utječu brojni faktori, pa onda i mogućnost da će nekoliko sati radionice potaknuti njihova razmišljanja oko izbora nekog drugog za spol netipičnog zanimanja nije jako izgledna. To ujedno sugerira potrebu za opsežnijim edukativnim programima na ove i slične teme koji u Republici Hrvatskoj nedostaju. Također, budući da su srednjoškolski/e sudionici/e radionice uglavnom pohađali strukovne škole, za pretpostaviti je da su svoje karijerne odluke samim izborom škole već donijeli te da im razmišljanje o promjeni zanimanja nije blisko.

I prije sameradionice bio/la

sam dobroupoznat/a sobrađivanim

temama

Jedna radionica nijedovoljna da bih

promijenio/la svojestavove

Radionica nije biladovoljno

informativna da biutjecala na

promjenu mojihstavova

Nešto drugo,navedite što

76,4%

13,5%

1,1%9%

Ukoliko ova radionica nije utjecala na promjenu Vaših stavova ili je imala tek mali utjecaj ja promjenu stavova u pogledu gore navedenih

društvenih razlika i problema, molimo Vas navedite razlog

77

Grafikon 3: Utjecaj radionice na razmišljanje učenika/ca o izboru zanimanja netipičnog za vlastiti spol (%)

4. Promjene u politikama i upravljačkim strategijama poduzeća vezanima uz plaće i mirovine

Na pitanje ispitanicima/menadžerima (n = 98) o tome postoji li vjerojatnost da bi institucija u kojoj rade mogla povesti veću brigu o politikama i strategijama za smanjenje rodnog jaza u plaćama i mirovinama ispitanici/e su se u gotovo podjednakoj mjeri odlučili za sve ponuđene odgovore s nešto većim udjelom onih koji su vjerojatnost odredili osrednjom (grafikon 4). S obzirom da je više od dvije trećine menadžera/ica iskazalo ipak nakanu za promjenom politika i upravljačkih strategija vezanih uz rodni jaz u plaćama i mirovinama u poduzećima, treći cilj radionice koji se odnosio na njezin utjecaj na promjene u politikama i upravljačkim strategijama poduzeća vezanima uz plaće i mirovine može se odrediti ostvarenim.

Grafikon 4: Vjerojatnost promjene u politikama i upravljačkim strategijama vezanima uz rodni jaz u plaćama i mirovinama u poduzećima u kojima ispitanici/e obavljaju menadžersku funkciju (%)

Anketno evaluacijsko istraživanje provedeno na većini sudionika/ca radionice „Ravnopravnost za sve“ pokazalo je kako su sva tri glavna cilja radionice vezana uz ostvarenje njezina utjecaja na 1. promjene u stavovima učenika/ca srednjih škola i menadžera/ica o razlikama u plaćama i mirovinama, 2. promjene u karijernim aspiracijama učenika/ca srednjih škola, i 3. promjene u politikama i upravljačkim strategijama poduzeća vezanima uz plaće i mirovine ostvarena. Pritom su prvi i treći cilj ostvareni u potpunosti, dok je drugi ostvaren tek djelomično.

Malo ili nimalo Osrednje U potpunosti

60,7%

32,1%

7,1%

Je li Vas ova radionica potaknula na razmišljanje o

izboru nekog drugog netipičnog zanimanja za Vaš spol?

Mala vjerojatnost Osrednja vjerojatnost Velika vjerojatnost

31,6%

36,7%

31,6%

Postoji li vjerojatnost da bi institucija u kojoj radite mogla povesti veću brigu o politikama i strategijama za smanjenje

rodnog jaza u plaćama i mirovinama?

78

Većina je ispitanika istaknula kako je radionica izvršila utjecaj na promjenu njihovih stavova o fenomenima vezanima uz rodnu jednakopravnost plaća i mirovina. Najznačajniji utjecaj radionice u pogledu promjene stavova ispitanika/ca uočen je upravo na temama razlike u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena te nejednakog društvenog vrednovanja njihova rada, dok je najmanji utjecaj uočen na temama rodnih razlika u obrazovanju, podjele poslova na muške i na ženske te vezano uz rodne nejednakosti u napredovanju na poslu. Kao razlog slabijem utjecaju radionice na promjenu svojih stavova ispitanici/e su u najvećem broju istaknuli svoje ranije poznavanje navedenih tema.

Na pitanje učenicima/cama je li ih radionica potaknula na razmišljanje o nekom drugom, za vlastiti spol netipičnom zanimanju, gotovo dvije trećine učenika/ca ponudilo je negativan odgovor. Ipak, nešto više od trećine ispitanika odredilo je taj poticaj osrednjim ili značajnim. Na menadžerima/cama upućeno pitanje vezano uz vjerojatnost da bi institucija u kojoj rade mogla povesti veću brigu o politikama i strategijama za smanjenje rodnog jaza u plaćama i mirovinama većina je tu vjerojatnost odredila osrednjom ili značajnom.

Preporuke s obzirom na buduće radionice odnose se na povećanje opsega same radionice kao i na veću diversifikaciju sudionika/ca radionice. Potrebu za većim brojem radionica iskazali su i sami sudionici/e istaknuvši kako jedna radionica nije dovoljna za promjenu njihovih stavova. Također, budući da su među sudionicima/cama dominirale visoko obrazovane žene koje su u značajno većoj mjeri od prosjeka osviještene i obrazovane po pitanju rodne ravnopravnosti i postojećih nejednakosti u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena, za pretpostaviti je da bi radionica ostvarila značajnije veći utjecaj na više diversificiranu skupinu sudionika/ca.

79

Zaključci i preporuke

U ovoj su studiji izneseni glavni rezultati anketnih ispitivanja o rodnom jazu u plaćama i mirovinama, rodnim predrasudama na tržištu rada te usklađivanju rada i obiteljskih obaveza, koja je u sklopu projekta „Jednaka prava – jednake plaće – jednake mirovine“ proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu na prigodnim uzorcima poduzeća/ustanova u djelatnostima financija i osiguranja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te prerađivačke industrije, njihovih zaposlenika/ca na voditeljskim i upravljačkim položajima te učenika/ca srednjih strukovnih škola koji/e se školuju za navedene djelatnosti.

Izneseni rezultati potvrđuju nisku razinu osviještenosti o postojanju razlika u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena. Učenici/e srednjih strukovnih škola većinom nisu informirani o rodnom jazu u plaćama, dok njih više od dvije trećine nema nikakvu svijest o rodnom jazu u mirovinama. Također, u velikoj većini se anketiranih poduzeća i ustanova ističe kako razlike u plaćama između muških i ženskih zaposlenika nema, što prati i izostanak donošenja strategija, akcija i mjera za njezino eventualno dokidanje. Iako bi se za učeničku populaciju moglo reći da nedostatak znanja o problemu rodnog jaza u plaćama i mirovinama proizlazi iz nedovoljnog poznavanja tržišta rada, kod poduzeća i ustanova taj se nedostatak znanja može pripisati slabom ili nikakvom vođenju zasebnih rodnih statistika vezanih uz politike zapošljavanja, plaća, napredovanja ili usklađivanja rada i obiteljskih obaveza. Stoga se čini da bi, uz akcije osvještavanja šire populacije o praktički nevidljivom problemu razlika u plaćama i mirovinama između muškaraca i žena (čiju svrsishodnost potvrđuju i rezultati evaluacije radionica), valjalo uvesti i mjere transparentnosti plaća za sve djelatnosti. Tome u prilog ide i većinski stav ispitanika/ca (kako učenika/ca, tako i zaposlenica/ka na vodećim i upravljačkim položajima) da zakoni kojima se uređuju plaće nisu dovoljno dobri i kao takvi doprinose stvaranju rodnoga jaza u plaćama, što upućuje na nužnost zakonskih promjena s ciljem postizanja veće transparentnosti plaća. Isto tako, i učenici/e i zaposleni na voditeljskim i upravljačkim položajima vide slab utjecaj sindikata u reguliranju plaća kao jedan od problema koji dovodi do rodnoga jaza u plaćama i na taj način upućuju na potrebu jačanja uloge sindikata u definiranju, provedbi i kontroli politika plaća.

Konačno, i oni koji se nalaze na tržištu rada i oni koji još nisu ušli u svijet rada slažu se da neravnopravan položaj žena na tržištu rada dovodi do rodnog jaza u plaćama i mirovinama. Posebice žene prepoznaju patrijarhalne karakteristike tržišta rada. Kao faktore koji dovode do rodnog jaza u plaćama i mirovinama ispitanici/e najviše vide različit odnos društva prema muškarcima i ženama, podjelu na „muške” i „ženske” poslove, nejednako vrednovanje rada muškaraca i žena, te trudnoću i majčinstvo zbog kojih su žene najčešće u neravnopravnom položaju na tržištu rada. To bi značilo da ispitanici/e prepoznaju prakse šire društvene diskriminacije, kao i diskriminacije žena na tržištu rada, posebice rodnu segregaciju i penalizaciju majčinstva u svijetu rada.

80

Literatura

Broz, T.; Levačić, D. (2015) Comparative report: “Gender Pay Gap: New Solutions for an Old Problem. Developing Transnational Strategies Together with Trade Unions and Gender Equality Units to Tackle the Gender Pay Gap“, Zagreb: Centar za edukaciju, savjetovanje istraživanje, Accessed: 19.03.2019.

European Commission (2017) Special Eurobarometer 456: Gender Equality, Accessed: 19.03.2019.

Eurostat (2019) Reconciliation of work and family life – statistics, Accessed: 03.07.2020.

Eurostat (2017) The unadjusted gender pay gap by economic_activity, 2017. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/images/3/35/The_unadjusted_gender_pay_gap_by_economic_activity_%28%25%29%2C_2017.png

Galić, B. (2011) Percepcija, iskustvo i stavovi o rodnoj (ne)ravnopravnosti na poslu/tržištu rada, u:

Kamenov, Ž.; Galić, B. (ur.): Rodna ravnopravnost I diskriminacija u Hrvatskoj: Istraživanje ‘‘Percepcija,

iskustva i stavovi o rodnoj diskriminaciji u Republici Hrvatskoj’’. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 165-185.

Gvozdanović, A.; Ilišin, V.; Adamović, M.; Potočnik, D.; Baketa, N.; Kovačić, M. (2019): Istraživanje

mladih u Hrvatskoj 2018./2019. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert u Hrvatskoj.

Ilišin, Vlasta; Spajić Vrkaš, Vedrana (eds). (2017): Generacija osujećenih. Mladi u Hrvatskoj na početku

21. stoljeća. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.

ILO (2007) Equality at Work: Tackling the Challenges : Global Report Under the Follow-up to the ILO

Declaration on Fundamental Principles and Rights at Work. Accessed: 03.07.2020.

Kamenov, Ž.; Galić, B. – Ur. (2011) Rodna ravnopravnost i diskriminacija u Hrvatskoj: Istraživanje

‘‘Percepcija, iskustva i stavovi o rodnoj diskriminaciji u Republici Hrvatskoj’’. Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.

Potočnik Dunja; Spajić Vrkaš, Vedrana (2017): Mladi u Hrvatskoj: sudjelovanje na tržištu rada i

prostorna mobilnost, in: Vlasta Ilišin/Vedrana Spajić Vrkaš (eds.): Generacija osujećenih. Mladi u

Hrvatskoj na početku 21. stoljeća. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, 143 – 184.

Potočnik, Dunja; Adamović, Mirjana (2018): Iskustvo migracije i planirani odlasci mladih iz Hrvatske.

Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert u Hrvatskoj.

Web izvori

Eurostat https://ec.europa.eu/eurostat/data/database