2
Zlatni ljiljan (krvne veze #2) Za mog prekrasnog sina, koji je rođen na dan kad sam ovo završila. Prvo poglavlje Većina bi ljudi odlazak u podzemni bunker po olunoj noći smatrali strašnim. Ne ja. Stvari koje sam mogla objasniti i potkrjepiti činjenicama nisu me strašile. Zato sam si potiho ponavljala činjenice dok sam se spuštala sve dublje i dublje ispod razine ulica. Bunker je bio ostavština hladnog rata, sagrađen radi zaštite u vrijeme kad su ljudi mislili da se opasnost od nuklearnih napada skriva iza svakog ugla. Na površini je građevina prividno izgledala kao dućan s potrepštinama. Tako je izgledao prednji dio. Uopće nije bio strašan. A oluja? Jednostavan prirodni fenomen kada se atmosferske fronte sudare. I ako ćeš se brinuti da ćeš nastradati usred oluje, onda spuštanje ispod razine tla zapravo i nije loša ideja. Tako da ne. Ovo me prividno opasno putovanje uopće nije strašilo. Sve je sagrađeno na razumnim činjenicama i logici. Mogla sam se nositi s time. Ostatak mog posla je bio problem. Možda me zato olujni podzemni izleti nisu uznemiravali. Kada provedeš većinu svojih dana živeći među vampirima i polu-vampirima, vodeći ih na hranjenja i čuvajući njihovo postojanje u tajnosti od ostatka svijeta... pa, to ti daje jedinstveni pogled na život. Svjedočila sam krvavim vampirskim bitkama i magičnim podvizima koji su prkosili zakonima fizike koje znam. Moj je život bio stalna borba da držim moj užas od neobjašnjivog podalje i pokušam očajno pronaći objašnjenje. „Pazi gdje staješ“, reče moj vodič dok smo se spuštali po još jednom setu betonskih stepenica. Sve što sam do sad vidjela je bilo od betona - zidovi, pod, i strop. Siva, gruba podloga je upijala fluorescentno svjetlo koje je pokušavalo osvjetliti naš put. Bilo je turobno i hladno, i jezivo mirno. Vodič mi je pogodio misli. „Napravili smo neke izmjene i proširenja od kad je prvobitno izgrađena. Vidjet ćeš kad stignemo do glavnog dijela.“ Sigurno. Stepenice su konačno prešle u hodnik sa nekoliko zatvorenih vrata postavljenih sa strane. Dekor je još uvijek bio od betona, ali sva su vrata bila moderna, sa elektroničkim bravama koje su svjetlile ili crvenim ili zelenim svjetlom. Odveo me do drugih vrata s desna, onih sa zelenim svjetlom, i zatekla sam se kako ulazim u posve normalnu čekaonicu, nalik onoj kakvu bi vidjeli u svakom modernom uredu. Pod je prekrivao zeleni tepih, pokušavajući dočarati travu, a zidovi su bili žutomrki dajući iluziju topline. Na drugoj strani sobe su se, zajedno sa stolom pretrpanim časopisima, nalazile dvije stolice i prozračan kauč. Najbolje od svega je to što je soba imala šank sa sudoperom – i aparatom za kavu. „Osjećaj se kao kod kuće“, reče moj vodič. Vjerovatno je bio star kao ja, osamnaest, ali njegova ga je nejednaka „brada“ činila mlađim. „Brzo će doći po tebe“.

Zlatni Ljiljan (Krvne Veze 2#)

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Sydney Sage is an Alchemist, one of a group of humans who dabble in magic and serve to bridge the worlds of humans and vampires. They protect vampire secrets—and human lives.Sydney would love to go to college, but instead, she’s been sent into hiding at a posh boarding school in Palm Springs, California–tasked with protecting Moroi princess Jill Dragomir from assassins who want to throw the Moroi court into civil war. Formerly in disgrace, Sydney is now praised for her loyalty and obedience, and held up as the model of an exemplary Alchemist.But the closer she grows to Jill, Eddie, and especially Adrian, the more she finds herself questioning her age–old Alchemist beliefs, her idea of family, and the sense of what it means to truly belong. Her world becomes even more complicated when magical experiments show Sydney may hold the key to prevent becoming Strigoi—the fiercest vampires, the ones who don’t die. But it’s her fear of being just that—special, magical, powerful—that scares her more than anything. Equally daunting is her new romance with Brayden, a cute, brainy guy who seems to be her match in every way. Yet, as perfect as he seems, Sydney finds herself being drawn to someone else—someone forbidden to her.When a shocking secret threatens to tear the vampire world apart, Sydney’s loyalties are suddenly tested more than ever before. She wonders how she's supposed to strike a balance between the principles and dogmas she's been taught, and what her instincts are now telling her.Should she trust the Alchemists—or her heart?

Citation preview

  • Zlatni ljiljan (krvne veze #2)

    Za mog prekrasnog sina, koji je roen na dan kad sam ovo zavrila.

    Prvo poglavlje

    Veina bi ljudi odlazak u podzemni bunker po olunoj noi smatrali stranim. Ne ja.

    Stvari koje sam mogla objasniti i potkrjepiti injenicama nisu me straile. Zato sam si potiho

    ponavljala injenice dok sam se sputala sve dublje i dublje ispod razine ulica. Bunker je bio

    ostavtina hladnog rata, sagraen radi zatite u vrijeme kad su ljudi mislili da se opasnost od

    nuklearnih napada skriva iza svakog ugla. Na povrini je graevina prividno izgledala kao duan s

    potreptinama. Tako je izgledao prednji dio. Uope nije bio straan. A oluja? Jednostavan prirodni

    fenomen kada se atmosferske fronte sudare. I ako e se brinuti da e nastradati usred oluje, onda

    sputanje ispod razine tla zapravo i nije loa ideja. Tako da ne. Ovo me prividno opasno putovanje

    uope nije strailo. Sve je sagraeno na razumnim injenicama i logici. Mogla sam se nositi s time.

    Ostatak mog posla je bio problem. Moda me zato olujni podzemni izleti nisu uznemiravali. Kada

    provede veinu svojih dana ivei meu vampirima i polu-vampirima, vodei ih na hranjenja i

    uvajui njihovo postojanje u tajnosti od ostatka svijeta... pa, to ti daje jedinstveni pogled na ivot.

    Svjedoila sam krvavim vampirskim bitkama i maginim podvizima koji su prkosili zakonima fizike

    koje znam. Moj je ivot bio stalna borba da drim moj uas od neobjanjivog podalje i pokuam

    oajno pronai objanjenje.

    Pazi gdje staje, ree moj vodi dok smo se sputali po jo jednom setu betonskih stepenica. Sve to

    sam do sad vidjela je bilo od betona - zidovi, pod, i strop. Siva, gruba podloga je upijala

    fluorescentno svjetlo koje je pokuavalo osvjetliti na put. Bilo je turobno i hladno, i jezivo mirno.

    Vodi mi je pogodio misli. Napravili smo neke izmjene i proirenja od kad je prvobitno izgraena.

    Vidjet e kad stignemo do glavnog dijela.

    Sigurno. Stepenice su konano prele u hodnik sa nekoliko zatvorenih vrata postavljenih sa strane.

    Dekor je jo uvijek bio od betona, ali sva su vrata bila moderna, sa elektronikim bravama koje su

    svjetlile ili crvenim ili zelenim svjetlom. Odveo me do drugih vrata s desna, onih sa zelenim svjetlom, i

    zatekla sam se kako ulazim u posve normalnu ekaonicu, nalik onoj kakvu bi vidjeli u svakom

    modernom uredu. Pod je prekrivao zeleni tepih, pokuavajui doarati travu, a zidovi su bili utomrki

    dajui iluziju topline. Na drugoj strani sobe su se, zajedno sa stolom pretrpanim asopisima, nalazile

    dvije stolice i prozraan kau. Najbolje od svega je to to je soba imala ank sa sudoperom i

    aparatom za kavu.

    Osjeaj se kao kod kue, ree moj vodi. Vjerovatno je bio star kao ja, osamnaest, ali njegova ga je

    nejednaka brada inila mlaim. Brzo e doi po tebe.

  • Moj oi nisu naputale aparat za kavom. Mogu napraviti kavu?

    Naravno, ree. to god eli.

    Otiao je, a ja sam praktiki odtrala to anka. Kava je bila mljevena i izgledala je kao da stoji ovdje od

    doba Hladnog rata. Imala je kofeina pa me bilo briga. Letjela sam kasnononim letom od Kalifornije i

    ak s pola dana za odmor, jo uvijek sam se osjeala pospano i mutnih oiju. Upalila sam aparat za

    kavu i krenula koraati sobom. asopisi su bili razbacani pa sam ih sloila u uredne hrpe. Nisam trpila

    nered. Sjela sam na kau i ekala kavu, razmiljajui o temi dananjeg sastanka. Provela sam dobar

    dio svog poslijepodneva ovdje, u Virginiji, izvjetavajui dvoje nadreenih Alkemiara o trenutnom

    stanju mog Zadatka. ivjela sam u Palm Springsu, pravei se da sam senior u jednoj privatnoj koli

    kako bi mogla paziti na Jill Mastrano Dragomir, vampirsku princezu prisiljenu na skrivanje. Odravati

    je na ivotu znailo je drati njezin narod podalje od graansko rata neeg to bi definitivno

    omoguilo ljudima pogled u nadnaravni svijet koji se skriva ispod povrine modernog ivota. Bila je

    to vana misija za Alkemiare, tako da se nisam iznenadila to su htjeli uti neke novosti. Iznenadilo

    me to to to nisu mogli uiniti preko telefona. Nisam mogla smisliti drugi razlog koji bi me doveo u

    ovo postrojenje. Aparat za kavu je zavrio. Namjestila sam ga da napravi samo tri alice kave, koje e

    biti dovoljne da me dre budnom veeras. Upravo sam napunila svoju au od stiropora kad su se

    vrata otvorila. Uao je ovjek, a ja sam umalo ispustila au. ...

    Prevela:A.S.