Upload
ana-sever
View
1.175
Download
38
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Sydney Sage is an Alchemist, one of a group of humans who dabble in magic and serve to bridge the worlds of humans and vampires. They protect vampire secrets—and human lives.Sydney would love to go to college, but instead, she’s been sent into hiding at a posh boarding school in Palm Springs, California–tasked with protecting Moroi princess Jill Dragomir from assassins who want to throw the Moroi court into civil war. Formerly in disgrace, Sydney is now praised for her loyalty and obedience, and held up as the model of an exemplary Alchemist.But the closer she grows to Jill, Eddie, and especially Adrian, the more she finds herself questioning her age–old Alchemist beliefs, her idea of family, and the sense of what it means to truly belong. Her world becomes even more complicated when magical experiments show Sydney may hold the key to prevent becoming Strigoi—the fiercest vampires, the ones who don’t die. But it’s her fear of being just that—special, magical, powerful—that scares her more than anything. Equally daunting is her new romance with Brayden, a cute, brainy guy who seems to be her match in every way. Yet, as perfect as he seems, Sydney finds herself being drawn to someone else—someone forbidden to her.When a shocking secret threatens to tear the vampire world apart, Sydney’s loyalties are suddenly tested more than ever before. She wonders how she's supposed to strike a balance between the principles and dogmas she's been taught, and what her instincts are now telling her.Should she trust the Alchemists—or her heart?
Citation preview
Zlatni ljiljan (krvne veze #2)
Za mog prekrasnog sina, koji je roen na dan kad sam ovo zavrila.
Prvo poglavlje
Veina bi ljudi odlazak u podzemni bunker po olunoj noi smatrali stranim. Ne ja.
Stvari koje sam mogla objasniti i potkrjepiti injenicama nisu me straile. Zato sam si potiho
ponavljala injenice dok sam se sputala sve dublje i dublje ispod razine ulica. Bunker je bio
ostavtina hladnog rata, sagraen radi zatite u vrijeme kad su ljudi mislili da se opasnost od
nuklearnih napada skriva iza svakog ugla. Na povrini je graevina prividno izgledala kao duan s
potreptinama. Tako je izgledao prednji dio. Uope nije bio straan. A oluja? Jednostavan prirodni
fenomen kada se atmosferske fronte sudare. I ako e se brinuti da e nastradati usred oluje, onda
sputanje ispod razine tla zapravo i nije loa ideja. Tako da ne. Ovo me prividno opasno putovanje
uope nije strailo. Sve je sagraeno na razumnim injenicama i logici. Mogla sam se nositi s time.
Ostatak mog posla je bio problem. Moda me zato olujni podzemni izleti nisu uznemiravali. Kada
provede veinu svojih dana ivei meu vampirima i polu-vampirima, vodei ih na hranjenja i
uvajui njihovo postojanje u tajnosti od ostatka svijeta... pa, to ti daje jedinstveni pogled na ivot.
Svjedoila sam krvavim vampirskim bitkama i maginim podvizima koji su prkosili zakonima fizike
koje znam. Moj je ivot bio stalna borba da drim moj uas od neobjanjivog podalje i pokuam
oajno pronai objanjenje.
Pazi gdje staje, ree moj vodi dok smo se sputali po jo jednom setu betonskih stepenica. Sve to
sam do sad vidjela je bilo od betona - zidovi, pod, i strop. Siva, gruba podloga je upijala
fluorescentno svjetlo koje je pokuavalo osvjetliti na put. Bilo je turobno i hladno, i jezivo mirno.
Vodi mi je pogodio misli. Napravili smo neke izmjene i proirenja od kad je prvobitno izgraena.
Vidjet e kad stignemo do glavnog dijela.
Sigurno. Stepenice su konano prele u hodnik sa nekoliko zatvorenih vrata postavljenih sa strane.
Dekor je jo uvijek bio od betona, ali sva su vrata bila moderna, sa elektronikim bravama koje su
svjetlile ili crvenim ili zelenim svjetlom. Odveo me do drugih vrata s desna, onih sa zelenim svjetlom, i
zatekla sam se kako ulazim u posve normalnu ekaonicu, nalik onoj kakvu bi vidjeli u svakom
modernom uredu. Pod je prekrivao zeleni tepih, pokuavajui doarati travu, a zidovi su bili utomrki
dajui iluziju topline. Na drugoj strani sobe su se, zajedno sa stolom pretrpanim asopisima, nalazile
dvije stolice i prozraan kau. Najbolje od svega je to to je soba imala ank sa sudoperom i
aparatom za kavu.
Osjeaj se kao kod kue, ree moj vodi. Vjerovatno je bio star kao ja, osamnaest, ali njegova ga je
nejednaka brada inila mlaim. Brzo e doi po tebe.
Moj oi nisu naputale aparat za kavom. Mogu napraviti kavu?
Naravno, ree. to god eli.
Otiao je, a ja sam praktiki odtrala to anka. Kava je bila mljevena i izgledala je kao da stoji ovdje od
doba Hladnog rata. Imala je kofeina pa me bilo briga. Letjela sam kasnononim letom od Kalifornije i
ak s pola dana za odmor, jo uvijek sam se osjeala pospano i mutnih oiju. Upalila sam aparat za
kavu i krenula koraati sobom. asopisi su bili razbacani pa sam ih sloila u uredne hrpe. Nisam trpila
nered. Sjela sam na kau i ekala kavu, razmiljajui o temi dananjeg sastanka. Provela sam dobar
dio svog poslijepodneva ovdje, u Virginiji, izvjetavajui dvoje nadreenih Alkemiara o trenutnom
stanju mog Zadatka. ivjela sam u Palm Springsu, pravei se da sam senior u jednoj privatnoj koli
kako bi mogla paziti na Jill Mastrano Dragomir, vampirsku princezu prisiljenu na skrivanje. Odravati
je na ivotu znailo je drati njezin narod podalje od graansko rata neeg to bi definitivno
omoguilo ljudima pogled u nadnaravni svijet koji se skriva ispod povrine modernog ivota. Bila je
to vana misija za Alkemiare, tako da se nisam iznenadila to su htjeli uti neke novosti. Iznenadilo
me to to to nisu mogli uiniti preko telefona. Nisam mogla smisliti drugi razlog koji bi me doveo u
ovo postrojenje. Aparat za kavu je zavrio. Namjestila sam ga da napravi samo tri alice kave, koje e
biti dovoljne da me dre budnom veeras. Upravo sam napunila svoju au od stiropora kad su se
vrata otvorila. Uao je ovjek, a ja sam umalo ispustila au. ...
Prevela:A.S.