View
16
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
1
PREDUZETNIŠTVO I PREDUZETNIK
POJAM, RAZVOJ I ZNAČAJ PREDUZETNIŠTVA
Pojmovno odreĎenje preduzetnika i preduzetništva
Preduzetnik je reĉ francuskog porekla - entrepreneur i znaĉi proći izmeĊu. Primenjuje
se na aktivnosti povezane sa poslovanjem. Tokom 17. veka termin preduzetnik nosio je
pojam rizika i korišćen je za pojedinioce koji su ušli u ugovorne angaţmane o
snabdevanju dobrima ili uslugama sxa vladom po fiksnoj ceni. Zbog toga što je cena
bila fiksna, preduzetnik je mogao realizovati dobitak, ali i aposrobovati gubitak - otuda
osnova za rizik. U 18. veku termin preduzetnik je bio u vezi sa pojedinicma kojima
treba kapital da obave svoje aktivnosti.
Ameriĉki ekonomista austrijskog porekla, Jozef Šumpeter (Joseph
Schumpeter) dao je definiciju preduzetništva kao procesa
obezbeĊivanja novih proizvoda ili usluga. Ova definicija stavlja
poseban akcenat na vaţnost inovacija i kreativnost. Odnosno sve
firme koje su sklone inovacijama uvode jednu ili više od sledećih
„novih kombinacija“: nove proizvode (usluge); nove metode
proizvodnje; nova trţišta; nove izvore snabdevanja i novu
organizaciju indu-strije.
Zajedničko za većinu definicija jeste ĉinjenica da preduzetništvo ima kreativnu
funkciju - pojedinac ili grupa partnera stvaraju nove vrednosti.
Preduzetnik je osoba koja primenom nove ideje ili inovacije i preuzi-manjem
poslovnog rizika u preduzeću plasira svoje proizvode i usluge na tržištu radi sticanja
dobiti.
Preduzetništvu se globalno pridaje posebna paţnja već više od 50 godina - interesantno
je za istraţivaĉe, drţave, institucionalni i vanisnstitu-cionalni obrazovni sistema, medije
svih vrsta itd. Ova paţnja u Srbiji kulminira tokom poslednje decenije. Ovakvo
narastajuće interesovanje, priznanje je suštinskog ekonomskog i društvenog doprinosa
koje preduzetništvo donosi, posebno u segmentu razvoja i otvaranja novih, malih i
srednjih preduzeća - zapoĉinjanja i razvoja privatnog biznisa. Glavni doprinosi koji se
dovode u vezu sa preduzetništvom i preduzetniĉkim ponašanjem su: ekonomski rast,
inova-cije, zapošljavanje (nova radna mesta) i alternativne karijerne mogućnosti ţena i
pripadnika manjina.
Preduzetnički proces predstavlja povezani skup aktivnosti spoznavanja, formulisanja,
dizajniranja i vrednovanja poslovnih šansi i njihovog aktivi-ranja (pretvaranja u
poslovni poduhvat), eksploatisanja, stalnog poreĊenja s (potencijalnim) konkurišućim
šansama i, konaĉno, napuštanja. Kao proces kreativnog kombinovanja poslovnih resursa
ostvaruje se kroz potprocese:
Jozef Šumpeter
(1883 –1950)
2
1. generisanje preduzetniĉke ideje o poslovnoj promeni, cilju/nameni, dizajnu i
realizovanju nove kombinacije resursa, tj. Kreiranju /defini-sanju poslovne ideje -
na osnovu uoĉavanja trţišne prilike, procene njene materijalne ostvarivosti i
sopstvene motivisanosti;
2. verifikacija ostvarivosti i prihvatljivosti/opravdanosti preduzetni-ĉke ideje;
3. planiranje realizovanja preduzetniĉkog poduhvata (odreĊivanje potreba za
resursima i naĉina, aktivnosti i rokova zadovoljavanja tih potreba);
4. realizovanje preduzetniĉkog poduhvata (obezbeĊenje potrebnih resursa i njihovo
aktiviranje, ĉesto uz osnivanje i voĊenje sopstvenog preduzeća;
5. permanentno poreĊenje tekućeg poslovnog poduhvata sa šansama za nove,
atraktivnije poduhvate - do (poĉetka) ostvarenja cilja preduzetniĉke ideje /motiva
ili/i do nalaţenja atraktivnijeg poduhvata.
Preduzetnički poduhvat je projekat uspostavljanja mreţe poslovnih aktivnosti u ĉijoj
je srţi osnovna tehnološka inovacija. U konaĉnoj formi, preduzetniĉki poduhvat se
zaokruţuje u posao, definisano podruĉje i program rada koji se orga-nizaciono
ustrojava, raste i doţivljava zrelost.
Savremeno shvatanje preduzetništva
Preduzetništvo predstavlja osnovnu tekovinu trţišne privrede. Ono je osnovni princip
ponašanja pojedinca i poslovnih subjekata u privredi zasno-vanoj na privatnoj svojini i
slobodnom trţištu.
Upravljanje preduzećem, odnosno poslovanjem preduzeća, u osnovi jeste
preduzetnička aktivnost.
Preduzetničko ponašanje se posmatra kao oportunističko ponašanje, koje je
voĎeno vrednošću i uvećanjem vrednosti.
Preduzetništvo je samozapošljavanje putem vlasništva nad poslovanjem
(biznisom), koje uključuje značajne elemente rizika, upravljanja i nagrade.
Preduzetništvo je posebna karakteristika bilo pojedinaca, bilo preduzeća. Inovacija
predstavlja specifiĉno oruĊe preduzetnika, sredstvo pomoću kojeg oni koriste promenu
kao mogućnost za izvršenje razliĉitih poslovnih aktivnosti. Inovacija, u stvari, kreira
resurs. Preduzetništvo je prvenstveno praksa. Ono zahteva odreĊena znanja.
Preduzetnik jeste svaki onaj pojedinac koji vidi promenu kao pravilo i koji na sebe
preuzima rizik za obavljanje aktivnosti koje su u vezi sa promenama i inovacijama.
Kao glavne karakteristike preduzetniĉkog ponašanja istiĉu se:
inovatorstvo,
preuzimanje rizika,
liderstvo,
improvizacija,
fleksibilnost i
sposobnost uĉenja.
3
Glavna uloga preduzetništva u savremenoj privredi ogleda se u inovativnom
delovanju koje stvara uslove za tehnološki razvoj, formiranje fleksibilnih organizacija
i novo zapošljavanje.
Preduzetnička organizacija jeste organizacija koja uoĉava i otkriva nove mogućnosti i
šanse u promenljivoj okolini, koja se brzo i uspešno prilagoĊava promenama i koristi
promene kao osnov razvoja.
Danas je preduzetništvo poslovna aktivnost koja se bazira na inovacijama,
prevashodno sistemskim inovacijama. Svaki mali biznis, ili samozapošljavanje ne mora
nuţno da bude preduzetniĉka aktivnost, kao što ni svaki poslodavac nije preduzetnik.
Suština je u prihvatanju rizika i promena zasnovanom na inovativnom delovanju,
koje stvara uslove za razvoj poslovnih subjekata i pri-vrede u celini.
Prema savremenim shvatanjima preduzetnik više ne mora da bude pojedinac, koji je
vlasnik biznisa. Preduzetnik moţe biti i pojedinac koji je zaposlen kod poslodavca, ali
da poseduje osobine koje su karakteristiĉne za preduzetniĉko ponašanje.
Preduzetniĉko ponašanje u savremenoj organizaciji se ne povezuje iskljuĉivo za jedno
lice i njegove sposobnosti i iskustvo, već se sve više oslanja na timski rad. U tom smislu
razvijen je model korporativnog preduzetništva, koji pote-ncira timski rad, ĉiji su
ĉlanovi motivisani da rade na postizanju uspeha i prihvatanju rizika.
PROFIL I KARAKTERISTIKE USPEŠNOG PREDUZETNIKA
Objašnjenje fenomena preduzetnika u ekonomskoj teoriji
Jedan od prvih ekonomskih mislilaca koji se ozbiljnije bavio
ulogom preduze-tnika u procesu privreĊivanja, bio je Ričard
Kantijon (Richard Cantillon), poĉetkom 18. veka, koji je u
svojim ekonomskim razmatranjima dao znaĉajno mesto. Prema
Kantijonu, razmenu hrane i roba, kao i njihovu proizvodnju u
Evropi vode preduzetnici na vlastiti rizik. Preduzetnika ima
više različitih vrsta: zakupci zemlje, majstori zanatlije,
prevoznici, trgovci na veliko i malo, manufakturisti različitih
proizvoda, slobodne profesije, itd. Svim pomenutim
grupacijama zajedniĉko je da rade u neizvesnosti i na sopstveni
rizik. preduzetnika - "to je osoba koja kupuje po utvrĊenoj ceni
prema mestu gde kupuje da bi prodavao po neizvesnoj ceni". Svi pojedinci koji rade za
fiksnu nadnicu nisu preduzetnici. Iz opšteg pojma preduzetnika, on izdvaja one koji
proizvode tuĊim radom - drugim reĉima shvata ulogu kapitaliste, mada ga tako ne zove
- ĉija je funkcija orgnizacija proizvodnje.
Ričard Kantijon
(1680 – 1734)
4
U Francuskoj je poĉetkom 18. veka na sceni bila fiziokratska
politička ekonomija. Fiziokrati su bili francuski ekonomski
pisci koji su se okupili oko ekonomskog uĉenja Fransoa Kenea
(François Quesnay). Osnovu učenja fizi-okrata čini
pretpostavka prirodnog poretka. Osnova koncepta prirodnog
poretka jeste da se interes pojedinca poklapa sa zajedničkim
interesom, a pojedinac će sam naći najprirodniji način za
iznalaženjem najkorisnijeg puta. Poredak u privrednoj sferi
društva treba da se zasniva na naĉelu laisser faire (fra.
dozvoliti). Drţava treba što manje da interveniše u privredi,
kako bi omogućila nesmetano razvijanje prema zakonima koje je
sama priroda posta-vila.
Britanski ekonomski pisac Adam Smit (Adam Smith) je
poistovetio ostva-rivanje ekonomskog interesa pojedinca sa
društvenim. Poslovni čovek je motivisan samo ličnim
interesom - "rukovodi se samo vlastitim profitom, ali u tome
ga, kao i u nekim drugim postupcima, vodi neka nevidljiva
ruka i tera ga da kao konačni rezultat ostvaruje nešto što
uopšte nije deo njegovih namera". Ova ideja je dugo sluţila
interesu industri-jalaca, a Smit se zalagao i za strogo
ograniĉavanje drugih aktivnosti drţave, pogotovu visokog
oporezivanja industrijalaca, zbog porasta troškova i povećanja
cena proizvoda.
Francuski ekonomista Ţan-Baptist Sej (Jean-Baptiste Say), koji
je na samom poĉetku 19. veka rekao da "preduzetnik premešta
ekonomske resurse iz jedne oblasti, niže, u drugu oblast više
produktivnosti i većeg dohotka". Profit Sej vidi kao
preduzetniĉku dobit - ona je dohodak, odnosno najamnina za
visokokvali-fikovani rad preduzetnika. Preduzetniĉka dobit je
nagrada za preduzimljivost, talenat i rizik.
Fransoa Kene
(1694 – 1774)
Adam Smit
(1723 – 1790)
Ţan-Baptist Sej
(1767 –1832)
5
Alfred Maršal (Alfred Marshall), jeste najznaĉajniji predstavnik
marginali-stiĉkog pravca u Velikoj Britaniji. Svoja ekonomska
razmatranja je najpotpunije prezentovao u svom delu Principi
ekonomike, objavljenom 1890. godine i ovim delom Maršal u
ekonomsku nauku uvodi novi termin ekonomika, da bi njime
označio dotadašnji termin politička ekonomija. Maršal je bio
zastupnik ideje slobodne konkurencije i tržišta i pružanja
uslova svakom pojedincu da dokraja maksimizira želju za
povećanjem profita, kao osnovnog pokretača ekonomskog
čoveka. On je bio prvi grĊanski ekonomista koji je ukazao da se
na tim osnovama ne mogu rešiti svi društveni problemi, posebno
maksimiranje blagostanja društva. Bio je protivnik monopola i
zagovornik nesmetane pri-vatne inicijative i preduzetništva u privredi - privatna
inicijativa je osno-vni pokretaĉ svake ljudske aktivnosti.
Istorijski znaĉaj mesta i uloge preduzetništva u privrednom ţivotu je izuze-tno dobro
uoĉio ameriĉki ekonomista, austrijskog porekla Jozef Šumpeter (Joseph Schumpeter),
koji uoĉava 4 faze u istorijskom razvoju preduzetnika:
fabrikant - trgovac,
fabrikant - sopstvenik,
upravljaĉ i
sopstvenik novĉanog kapitala.
Na ovaj naĉin Šumpeter ukazuje na proces razdvajanja funkcije upravljanja od
funkcije vlasništva. Osnovni zadatak preduzetnika jeste kreativna destrukcija,
odnosno stvaranje promena, kao nečega normalnog i po privredu zdravog. Osnova
funkcija preduzetnika jeste u uvoĎenju novih kombinacija faktora proizvodnje i
savladavanju otpora protiv uvoĎenja inovacija.
Prema Šumpeteru, dinamiĉka ravnoteţa u privredi izazvana aktivnostima inovativnih
preduzetnika, pre nego sama ravnoteţa i optimizacija, su norma zdrave ekonomije i
centralna realnost ekonomske teorije i prakse. Preduzetnik je dinamička snaga čija je
uloga da remeti ekonomsku ravnotežu svojim inovativnim ponašanjem. Preduzetnik je
inovator i glavni pokretaĉ ekonomskih promena, a njegov osnovni zadatak je kreativna
destrukcija, dok je polazna taĉka samog preduzetništva kreiranje poslovnih inovacija.
Šumpeter ukazuje na proces razdvajanja funkcije upravljanja od funkcije vlasništva
ĉime se gubi inicijativa i zainteresovanost preduzetnika koji je motorna snaga privrede.
Preduzetnik jeste svaki onaj pojedinac, bez obzira da li je samostalan u poslovanju,
ili je zaposlen u velikoj korporaciji, koji vidi promenu kao pravilo i kao nešto zdravo i
koji na sebe preuzimaju rizik za obavljanje aktivnosti koje su u vezi sa promenama i
inovacijama.
Alfred Maršal
(1842 – 1924)
6
Ameriĉki teoretiĉar Piter Draker (Peter Drucker) smatra da
preduzetništvo nije ni nauka, ni umetnost. Ono je prvenstveno
praksa. Ono zahteva odreĊena znanja. Ali kao i kod svih
praktiĉnih disciplina, na primer, kod medicine ili inţinjerstva,
poznavanje preduzetništva znaĉi samo sredstvo za ostvarivanje
cilja.
Preduzetnik u savremenom poslovanju
Savremena organizacija mora svoje poslovanje da bazira na preduzetniĉkom konceptu
ponašanja, koji potencira strategijski pristup baziran na prihvatanju rizika, kreativnosti
inovaciji i odgovornosti svakog pojedinca za poslovanje organizacije. Ovde se posebni
akcent stavlja na inovatorstvu, zbog ĉinjenice da se naše društvo zasniva na znanju.
Preduzetništvo danas podrazumeva kontinualni kreativni proces, čiji je osnovni cilj
implementiranje inovacija u organizaciju u funkciji uspešnog poslovanja i rešavanja
problema potrošača i društva.
Glavna karakteristika preduzetnika je nesigurna zarada. Preduzetnik je uvek
kreativna i sposobna osoba koja osniva preduzeće, koja pokreće poslovne poduhvate,
snosi rizik poslovanja, ali i gleda u budućnost. Nosilac je novih ideja i inovacija.
Preduzetnik ispoljava visoku osetljivost i responzivnost u odnosu na profitonosne
prilike u okruţenju. S obzirom na visoko riziĉne odluke koje donose u uslovima
neizvesnosti, preduzetnici moraju da snose odgovornost.
Preduzetnički duh je sa svojim okupacijama i orijentacijom u suprotnosti sa svakom
ravnoteţom, sa svakim uspostavljenim i ustaljenim poretkom. On je njegov neprijatelj jer
se ne miri s njim. Preduzetnik ne nastoji da stvari koje se proizvode, ili poslovi koji se
obavljaju, proizvodi, odnosno obavlja na bolji naĉin, već da proizvodi nove proizvode i
uvodi nove poslove.
Zaposleni pojedinac, a pogotovu rukovodilac, ne moţe više da funkcioniše kao
nezavisna jedinka u okviru definisanog radnog zadatka. Kako u savremenom svetu
institucija organizacije zauzima sve znaĉajnije mesto u svim oblastima ljudskog
ţivljenja, a pogotovu u oblasti poslovanja, neophodno je da zaposleni poseduju, ili
tokom vremena izgrade smisao za timski rad.
Stvaranje projektnih timova i orijentacija na projektno delovanje unutar
organizacione strukture, pogotovu kada je u pitanju primena znanja na znanje,
predstavlja osnovni izvor kreiranja nove produktivnosti poslovanja. U savremenom
poslovanju od svakog pojedinca mora da se stvori zaposleni koji je odgovoran za posao
u smislu permanentnog povećanja produktivnosti rada i znanja, odnosno zaposleni koji
doprinosi.
Piter Draker
(1909 – 2005)
7
Novi uslovi privreĊivanja zahtevaju ljude koji poseduju sledeće karakteristike:
znanje,
sposobnost za uĉenje,
inicijativu,
fleksibilnost,
zalaganje,
iskustvo.
Novonastali uslovi poslovanja zahtevaju struĉnjake koji moraju da predstavljaju
uspešnu sintezu znanja, veštine i stava.
Pod znanjem se podrazumeva sledeći skup osobina:
baziĉno znanje iz oblasti poslovanja,
znanje o preduzeću i njegovom poslovanju,
znanje o proizvodu ili usluzi preduzeća,
informacije o konkurenciji,
informacije o kupcima,
informacije o okruţenju.
Veština podrazumeva sledeće karakteristike:
komunikativnost,
sistematiĉnost,
plansko razmišljanje,
sposobnost brzog i pravilnog rasuĊivanja,
strpljivost,
dobar smisao za organizaciju posla i vremena.
Stav obuhvata sledeće osobine:
odluĉnost,
entuzijazam,
preciznost,
optimizam.
MOTIVI PREDUZETNIKA
Teorija hijerarhije potreba i motiva
Prema nekim teorijama ljudske potrebe su osnovni faktor motivacije. U zavi-snosti od
toga od kojih potreba polaze, kakvu strukturu potreba odreĊuju, odnosno, kakav znaĉaj
daju pojedinaĉnim potrebama kao faktorima motivacije - proizilaze razlike u
varijantama teorija.
Potrebe predstavljaju fizičko ili emocionalno nezadovoljstvo, ili tenziju koju oseća
osoba. Potreba treba da se pretvori u želju, što je prvi korak zadovoljavanja potreba.
Potrebe su te koje pokreću pojedinca na aktivnost.
8
Motiv je podsticaj, pokretač na akciju. Motivi proizilaze iz potrebe i fokusirani su ka
njenom zadovoljavanju. Poznavanjem motiva dolazi se do odgovora zašto dolazi do
neke akcije (npr. osnivanje ili voĎenje preduzetničkog poduhvata, ili kupovina
odreĎnog proizvoda/usluge). Odluka je retko rezultat delovanja samo jednog motiva.
Motivacija je proces pokretanja, usmeravanja i održavanja ljudskog ponašanja ka
odreĎenom cilju. Osnovni proces motivacije bazira na tri elementa: potreba, pokret,
nagrada.
Jedna od najpoznatijih, najznaĉajnijih i najšire prihvaćenih
teorija je ona koju je postavio Abraham Maslov (Abraham
Maslow) 1943. godine. Maslov ističe da se ljudske potrebe
mogu razvrstati u grupe, i da postoji jasna hijerarhija izmeĎu
tih grupa potreba. Niži nivoi potreba se moraju zadovoljiti pre
nego što se aktiviraju potrebe viših nivoa. Maslovljeva
hijerarhija ljudskih potreba se sastoji od pet grupa, a prema
njihovom intenzitetu javljanja u ljudskoj psihi (svesnoj ili
podsvesnoj), i obično se prikazuje u vidu piramide podeljene
na pet nivoa, gde svaka grupa predstavlja po jedan nivo – Slika
1.
Slika 1: Maslovljeva hijerarhija ljudskih potreba1
1 Na osnovu: Maslow, A. H. (1943). A theory of human motivation. Psychological Review, 50(4), 370-
396. Preuzeto sa http://psychclassics.yorku.ca/Maslow/motivation.htm
Abraham Maslov
(1908 – 1970)
9
Prvu grupu (nivo) potreba ĉine fiziološke potrebe. To su osnovne potrebe ljudske
egzistencije, odnosno prirodne potrebe (stan, hrana, vazduh, voda, seks), koje, ukoliko
nisu zadovoljene, ugroţavaju ĉovekovu biološku egzistenciju.
U drugu grupu spadaju potrebe za sigurnošću. Kada su fiziološke potrebe ĉoveka
jednom zadovoljene, on teţi da obezbedi sigurnost (neugroţenost) ţivota, stalan posao,
sigurnost porodice, zdravlja, imovine, ukratko sigurnost na poslu, u porodici i u društvu
(ukljuĉujući tu moralnost kao društvenu kategoriju).
Treću grupu ĉine potrebe za pripadnošću. Ĉovek je društveno biće, oduvek naviknuto
da postoji u grupi i komunicira sa grupom, i, kada jednom zadovolji svoje biološke i
potrebe sigurnosti, on tada ispoljava potrebe pripadanja grupi, prijateljstvu, druţenju,
komunikaciji, ljubavi, intimnosti.
U četvrtu grupu spadaju potreba za uvaţavanjem, poštovanjem od strane drugih ljudi,
za statusom i prestiţom meĊu drugim ljudima - ove potrebe povezuju se sa ĉovekovim
egom. Ţelja da se ima (nad) moć, nezavisnost i teţnja ka uspehu - takoĊe pripadaju ovoj
grupi.
Peta i poslednja grupa sastoji se iz potreba za samopostignućem (samoostva-rivanjem,
samopotvrĊivanjem), gde spadaju kreativnost, spontanost, rešavanje problema, manjak
predrasuda, prihvatanje ĉinjenica, ali i moralnost. Prema Maslovu, ove potrebe se
javljaju samo kada su prethodne ĉetiri grupe potreba zadovoljene. Suština ovih potreba
sastoji se u mogućnostima samoafirmacije ili samoostvarenja (što podrazumeva
samorazumevanje i samoprihvatanje) odreĊene liĉnosti, sa svim njenim kvalitetima i
sposobnostima.
Četiri niža nivoa (fiziološke potrebe, sigurnost, pripadnost i poštovanje) su grupisani
kao potrebe nedostatka, koje se vezuju za fizičke potrebe. Zadovoljenje ovih potreba
pomaţe osobi da raste i razvija se kao ljudsko biće. Za razliku od njih koje se moraju
zadovoljiti, potrebe rasta (samoostvarenje) se stalno razvijaju. Osnovna pretpostavka je
da se više potrebe iz ove hijerarhije pojavljuju tek nakon što su zadovoljene, većinom ili
potpuno, sve potrebe niţeg nivoa. TakoĊe, kada se jedna potreba zadovolji, opada
znaĉaj njene motivacione uloge, meĊutim, kada se neka potreba zadovolji, druga brzo
zauzima njeno mesto, tako da ljudi uvek teţe da zadovolje neku potrebu. Ukoliko te
potrebe nedostatka nisu zadovoljene, osoba će se razviti u, fiziĉki i psihiĉki, nezdravu
osobu. Po pravilu, ni jedna grupa potreba se u potpunosti ne zadovoljava. MeĊutim,
potrebe niţeg ranga su uvek potpunije zadovoljene od potreba višeg ranga. Naravno,
mogući su izuzeci i u obrnutom smislu.
Bez obzira na logičnost i ubedljivost Maslovljeve teorije, ova nikada nije u potpunosti
potvrĎena empirijskim istraživanjima. Pokušaji empirijske verifikacije ove teorije
pokazali su da postoje neki teško rešivi problemi.2 Prvi problem je povezan sa
ĉinjenicom da je teško empirijski grupisati pojedine faktore tako da to odgovara podeli
koju je dao Maslov. Drugi problem se odnosi na dilemu, da li je pet grupa potreba kako
2 Neher, A. (1991). Maslow's Theory of Motivation A Critique. Journal of Humanistic Psychology, 31(3),
89-112. Preuzeto sa http://www.uk.sagepub.com/fineman/Reading 20On/Chapter 2004c 20- 20Neher.pdf
10
ih daje Maslov toliko izdvojeno i razliĉito, ili je, baš suprotno, sliĉno i povezano, ĉak u
toj i tolikoj meri da ih je teško razgraniĉiti i tako grupisati. Pokazalo se da potrebe višeg
nivoa mogu uticati na zadovoljstvo poslom koji se obavlja, ĉak i kada niţe potrebe nisu
zadovoljene - što nije u saglasnosti sa ovom teorijom.
Bez obzira na sve, ostaju ĉinjenice da Maslovljeva teorija: ima svoju logiku, da je
pridobila veliki broj pristalica i da je pokrenula mnoga teorijska razmatranja i
empirijska istraţivanja. Ovo je dovelo i do brojnih varijanti teorije ljudskih potreba.
Maslovljeva teorija tako je postala osnova na kojoj se, kasnije, nadovezuju i razvijaju
motivacione teorije menadţmenta i preduzetništva.
Individualni motivacioni faktori za pokretanje sopstvenig poslovanja, mogu se,
uopšteno, kategorisati u dva aspekta - interne (unutrašnje) i eksterne (spoljašnje)
factore. Interni faktori su povezani sa liĉnim karakteri-stikama i motivima, kao što su
potreba za samopostignućem, shvatanje kontrole, ţelja za nezavisnosti, kognitivni
(spoznajni) razvoj i postojanost. Eksterni faktori tada ukljuĉuju faktore okruţenja, kao
što su zahtevi trţišta, ekonomski status ili vršnjaĉki uticaj. Eksterni faktori se
indirektno stavljaju u poziciju pokretaĉa osobe ili pojedinca da razvije sopstvenu ţelju
da postane preduzetnik.
U skladu sa postojećom literaturom, preduzetniĉki motivi biće u nastavku analizirani
najnje sa tri stanovišta:
Unutrašnji ili liĉni preduzetniĉki motivi,
Ĉinioci koji potstiĉu preduzetništvo, i
Spoljašnji uticaji koji mogu uticati na preduzetniĉku motivaciju, analizi-rani kao
okolnosti ţivotnog puta.
Unutrašnji ili lični preduzetnički motivi
Preduzetništvo podrazumeva ljudsko delovanje. Preduzetniĉki proces se dešava zato što
ljudi deluju u potrazi za mogućnostima. Ljudi se, suštinski, zapravo i razlikuju u
njihovoj spremnosti i sposobnosti da deluju na ove mogućnosti. Ovde se polazi od
pretpostavke da varijacije meĊu ljudima u njihovom znanju, veštinama i sposobnosti
imaju znaĉajne efekte na preduze-tniĉki proces. Preduzetništvo se ovde posmatra kao
proces koji počinje sagladavanjem preduzetničkih mogućnosti i uslova okruženja, i
prati razvoj ideje od sagledavanja prilike i procene izvodljivosti, preko razvoja
proizvoda ili usluge koji će biti ponuĎeni kupcima ili korisnicima, do prikupljanja
(grupisanja, usmeravanja) ljudskih i finansijskih resursa, organizacionog dizajiranja
i kreiranja tržišta - Slika 2.
11
Slika 2: Model preduzetničkog procesa i preduzetničke motivacije3
3 Shane, S., Locke, E. A., & Collins, C. J. (2003). Entrepreneurial motivation. Human Resource
Management Review, 13, 257–279.
12
Mogućnosti su aspekti okruţenja ĉoveka posmatrani iz odreĊenog ugla, a sa stanovišta
preduzetništva te mogućnosti mogu imati manji ili veći potencijal - potencijal koji, na
kraju, treba da rezultuje profitom. Potencijal ne mora uvek biti stvaran, realno ili
iskustvom proveriv, a njegovo merenje je ne retko vrlo oteţano, osim u negativnom
smislu.
Potreba za samopostignućem. U okviru istraţivaĉkog domena osobina liĉno-sti i
motiva preduzetništva, od samih poĉetaka 60-ih godina prošlog veka, koncept potrebe
za samopostignućem je zadobio mnogo paţnje. Pojedinci koji imaju izraţenu ovu
potrebu, ĉešće prihvataju aktivnosti ili zadatke koji imaju visok stepen individualne
odgovornosti za ishode, zahtevaju individualnu veštinu i trud, ukljuĉuju rizik, a
podrazumevaju povratnu informaciju o ostvarenim rezultatima i performansama - uspeh
mora biti samo (ili uglavnom) njihova zasluga i moraju znati da li su uspeli ili ne. Dalje,
same preduzetniĉke uloge, poslovi ili situacije u kojima se preduzetnici mogu naći,
karakteriše da imaju veći stepen prisustva ovih osobina, nego uloge, poslovi ili situacije
u drugim poslovima (karijerama). Tako, izgleda verovatno da će se ljudi sa izraţenijom
potrebom za samopostignućem, ĉešće naći u ulozi preduzetnika nego u nekoj drugoj
ulozi (tipiĉnog zaposlenog pojedinca, na primer).
Preuzimanje rizika. Sklo-
nost ka preuzimanju rizika
(mada ostaje pitanje: da li to
moţe biti i steĉena
sposobnost?) je još jedan
motiv od interesa, još iz
originalnih istraţivanja o
preduzetnicima. Pojedinci sa
visokom potrebom za
samopostignućem, imaju
umerenu sklonost za
preuzmanje rizika, što je posebno interesantno za istraţivanja preduzetništva, jer
preduzetniĉki proces ukljuĉuje takvo ponašanje koje “gleda u lice” neizvesnosti.
Preduzetnici ĉesto moraju da prihvate neizvesnost u vezi sa: finansijskim blagostanjem,
psihiĉkim blagostanjem, sigurnosti u karijeri, porodiĉnim odnosima. Štaviše, neke
teorije preduzetništva vidite preduzetnika kao osobu koja prihvata svaku neizvesnost.
Tolerancija za nepoznato (ili nejasnoće). Tolerancija za nepoznato je vaţna osobina
za preduzetnike, jer su izazovi i potencijal za uspeh u vezi sa pokretanjem poslovanja po
prirodi nepredvidivi. Prema jednoj drugoj definiciji, tolerancija za nepoznato je sklonost
da situaciju bez jasnih ishoda (rezultata), vidite pre kao atraktivnu (primamljivu) nego preteću. Pošto se preduzetnici stalno suoĉavaju sa više neizvesnosti u
svakodnevnom okruţenju, nego menadţeri postojećih organizacija, verovatno je da bi
preduzetnici postigli bolji rezultat na testovima ove osobine, nego što bi menadţeri.
13
Shvatanje (lokus) kontrole
nad situacijom (ishodima ili
rezultatima). Još jedna od
osobina motivacije koja privlaĉi
znaĉajnu paţnju - to je
verovanje pojedinaca o meri u
kojoj njihovi postupci ili lične
karakteristike utiču na ishode
(rezultate). Pojedinci koji imaju
spoljašnje shvatanje kontrole
veruju da je situacija u kojoj se
nalaze u znaĉajnoj meri izvanvan njihove kontrole, dok pojedinci sa unutrašnjim
shvatanjem kontrole veruju da njihovi liĉni postupci direktno utiĉu na ishod nekog
dogaĊaja, odnosno stuaciju u kojoj se naĊu. Smatra se da pojedinci koji imaju visoko
izraženu potrebu za samopostignućem, preferiraju (više vole) one situacije u kojima
sami osećaju da imaju direktnu kontrolu nad ishodima, ili one u kojima osećaju da
direktno mogu da vide kako njihov trud utiče na ishode odreĎenog dogaĎaja. Dalje,
pojedinci sa unutrašnjim shvatanjem kontrole, uglavnom će baš traţiti situacije u kojima
će imati preduzetniĉke uloge, budući da ţele pozicije takve, da njihovi postupci imaju
uticaja na rezultate.
Samopouzdanje. Samopouzdanje je nečije
verovanje u sopstvenu sposobnosti da
sakupi i primeni neophodne lične resurse,
znanja, veštine i sposobnosti, da bi
dostigao odreĎeni nivo postignuća na
datom zadatku. Drugim reĉima,
samopouzdanje se moţe posmatrati kao
samopouzdanje u skladu sa zadatkom
(datom situacijom). Samopouzdanje prema
odreĊenom zadatku se pokazala kao
znaĉajan faktor predviĊanja uĉinka
pojedinca u tom zadatku. Ona pomaţe da se objasni zašto se ljudi jednakih mogućnosti
ponašaju drugaĉije - pojedinac sa visokim samopouzranjem za dati zadatak će ulagati
više napora tokom duţeg vremena, istrajati uprkos neuspesima, postaviti i prihvatiti više
ciljeve, kao i razviti bolje planove i strategije za zadatak. TakoĊe, osoba sa visokom
samostalnošću će negativne ishode prihvatati na više pozitivan naĉin i koristiti nastale
pouke da poboljša sopstvene performanse. Atributi (obeleţja) samopouzranja mogu biti
vaţni za preduzetniĉki proces, jer on ĉesto nudi višeznaĉne, sloţene situacije u kojima
su napor, upornost i planiranje vrlo vaţni.
Odmeravanje ciljeva. Ovo je sposobnost da se, što je preciznije moguće, postave
ciljevi i odmere poteškoće i problemi u njihovom sprovoĎenju.
Samostalnost (nezavisnost). Nezavisnost podrazumeva preuzimanje odgovornosti za
delovanje uz korišćenje sopstvenog rasuĎivanja, suprotno u odnosu na slepo praćenje i
delovanje prema instrukcijama (naredbama) drugih. Ona takoĊe ukljuĉuje preuzimanje
14
odgovornosti za sopstveni ţivot, radije nego da se ţivi od napora (rada, zalaganja)
drugih.
Postojanost (od engl. drive). Postoji
neka veza izmeĊu postojanosti i
potrebe za samopostignućem, ali se
konkretno postojanost koristi da
objasni spremnost da se uloži napor
- kako napor razmišljanja, tako i
fizički napor i trud, da bi se neka
ideja ostvarila ili realizovala. Kada
preduzetnici slede priliku ili ideju,
oni moraju da preduzmu akcije kako
bi ta ideja postala stvarnost. Razlikuju se ĉetiri aspekta postojanosti: ambicija, ciljevi,
energija i izdrţljivost, i upornost. Ambicija utiĉe na stepen kojim preduzetnici teţe da
stvore nešto veliko, vaţno ili znaĉajno, onda kada slede mogućnosti. Priroda
preduzetniĉke ambicije moţe da obuhvati sve, od ţelje da se zaradi („naprave pare“), do
ţelje da se stvori nešto novo, od zamisli (ideje, koncepta) do stvarnosti.
Vizija. Vizija, u opštem slučaju,
pretpostavlja sliku idealne
budućnosti poduzeća
(obezbedićemo proizvode i usluge
najvišeg kvaliteta, odgovorićemo na
zahteve potrošaĉa brzo, odgovorno,
itd.). Pojedinac sa vizijom kreiranja
profitabilne firme, moţe biti
motivisan da postane preduzetnik.
Vizija zavisi i pod uticajem je
kognitivnih faktora, kao što su
znanje, veštine i sposobnosti (engl. knowledge, skills and abilities - KSAs). Kombinacija
ili integracija (dopunjavanje) motivacije i vizije, dalje će rezultovati vizionarskom
akcijom. Prvo, preduzetnici moraju imati znanja o sektoru ili industriji u kojoj ţele da
rade ili ostvaruju svoje ideje. Dalje, oni moraju ovladali veštinama kao što su: veština
voĊenja (liderstvo) i izgradnje tima, pregovaranje, nabavka, analiza trţišta, donošenje
odluka, planiranje, rešavanje problema. TakoĊe, preduzetnici moraju imati finansijske
sposobnosti i inteligenciju, za upravljanje novcem. Preduzetnik sa skladnim KSAs,
imaće realnu i ostvarivu viziju, ukljuĉujući tu strategiju i menadţment organizacijom.
15
Strast. Taĉnije, to je strasna, sebična ljubav prema svom
poslu. Neki autori vole da tvrde i time izvrću (pogrešno
interpretiraju) osnovni motiv preduzetnika, motiv da se
nesebiĉno sluţi zaposlenima i društvu. Ego je, ipak, centralni
motiv. Pravi ili racionalni egoista strasno voli svoj posao; oni
vole proces izgradnje organizacije (preduzeća, firme) vole da
je uĉine profitabilnom. Oni su motivisani da rade sve ono što
je, u stvari, u njihovom sopstvenom interesu.
Činioci koji potstiču preduzetništvo
U preduzetništvu vaţi izreka: “Potreba je majka svih pronalazaka”. Preduzetnik, koliko
god da je motivisan mogućnošću kreativnog uspeha ili visoke nagrade, motivisan je, pre
svega, potrebom za sigurnošću. Ĉesto takvi osećaji imaju svoje korene u kulturnoj ili
društvenoj sredini iz koje preduzetnik dolazi - za oslanjanje na vlastite snage,
posedovanje i vodjenje vlastitog posla, te shvatanje da ĉovek treba da bude sam sebi
gazda:4
Zanimljiv je podatak da, u skoro svakoj zemlji, najveći deo uspešnih preduzentika
ĉine imigranti ili pak prva generacija njihovih potomaka. Uzrok tome moţe biti
uticaj traumatiĉnog poremećaja porodiĉnih i drugih veza, osećaj otudjenosti, te u
novom svetu nametnuta potreba za oslanjanjem na liĉne snage.
Kod nekih je potsticanje preduzetniĉkog duha posledica porodiĉnih ili društvenih
poteškoća.
Dalje, odvajanje od poznatnog društvenog okruţenja (duţi boravak u vojnim
jedinicama za vreme trajanja rata npr.), razvedena porodica, bolest ili
nezaposlenost, mogu navesti pojedinca da razmišlja o svrsi ţivota, odnosno
ţivotnom cilju, te ga usmeriti na pokretanje vlastitog posla.
Istraţivanja su utvrdila da se preduzetniĉko ponašanje javlja kad god su
ekonomski uslovi pogodni za njihov razvoj.
Kao neki od činilaca koji podstiču razvoj preduzetniĉke kulture, navode se:5
1. otvorena mogućnost da pojedinci samostalno obezbedjuju resurse za svoje
inovativne delatnosti,
2. razumevanje i podrška istomišljenika u trenucima krize,
3. slab otpor što dolazi od postojećih konkurenata, te onih kojima je interes u
odrţavanju status quo stanja,
4. saznavanje za opravdanosti preduzetniĉkog naĉina razmišljanja i ponašanja, te
podrška porodice, prijatelja i/ili saradnika,
4 Sajfert, Z., i Ćoćkalo, D. (2012). Preduzetništvo. Zrenjanin: Tehniĉki fakultet „Mihajlo Pupin“. 5 Sajfert, Z., i Ćoćkalo, D. (2012). Preduzetništvo. Zrenjanin: Tehniĉki fakultet „Mihajlo Pupin“.
“Inovativnost i ljubav
prema poslu”
Stiv Dţobs
(1955 – 2011)
16
5. postojanje stvarne mogućnosti da se nešto napravi drukĉije i/ili na potpuno nove
naĉine: novi proizvodi, materijali, metode, sistemi i proceni koje ne bi bilo lako
uklopiti u postojeće organizacione okvire,
6. vera u budućnost, vera da će sadašnji trud i aktivnost biti dostojno nagradjeni,
7. uverenje da su nove metode i ideje i za liĉno i za opšte društveno dobro.
Okolnosti ţivotnog puta
Okolnosti ţivotnog puta ili liĉne okolnosti su skup situacija, koje izgleda da povećavaju
verovatnoću da će neki pojedinac postati preduzetnik. Ĉetri glavna tipa okolnosti su:
nezadovoljavajuće radno okruţenje, negativni pomak, prolazne taĉke karijere i prisustvo
ljudi od pozitivnog uticaja.
Nezadovoljavajuće radno okruţenje. Odnosi se na okolnosti u poslovnoj situaciji
pojedinaca koje primoravaju tu osobu da razmišlja o napuštanju posla i zapoĉinjanju
novog poduhvata. Jedan uobiĉajen faktor je jako nezadovoljstvo ili sa samim radom ili
sa nekim drugim aspektima radnog okruţenja kao što je kontrola. Drugi ĉest faktor je
odbijanje firme da prizna i prihvati vrednost inovativne ideje zaposlenog.
Negativni pomak, ili narušavanje, odnosi se na okolnosti u ţivotnoj situa-ciji osobe
koje ĉine neophodnim, da se uĉine velike promene u stilu ţivota. Glavni faktor u ovoj
kategoriji ukljuĉuje dobijanje otkaza, razvod braka, smrt supruţnika, dostizanje srednjeg
doba ili emigriranje u neku drugu zemlju.
Prolazne tačke karijere su okolnosti u kojima se jedna osoba kreće od jedne aktivnosti
karijere do druge, kao što je završavanje studija ili diplomiranje, otpuštanje iz vojne
sluţbe, završavanje velikog projekta ili kad deca odrastu i napuste roditeljsi dom.
Ljudi od pozitivnog uticaja su osobe kao npr. mentori, investitori, mušterije ili
potencijalni partneri koji podstiĉu pojedince da zapoĉnu posao.
Naklonjeni uslovi okruţenja. Pregled odreĊenog broja relevantnih studija pokazuje da
postoji izvestan broj uslova okruţenja koji izgleda stimulišu preduzetništvo. Mnogi od
ovih uslova se tiĉu osnovnih zahteva za vodjenje posla, kao što su: adekvatno
finansiranje, tehniĉki sposobna radna snaga, pristupaĉnost snabdevaĉa ili novih trţišta,
dostupnost zemljišta i infra strukture, dostupnost transporta i mogućnost usluga
podrške. Drugi, više indirektni uslovi obezbedjuju podršku, kao npr. prisustvo iskusnih
preduzetnika i organizacija inkubatora, uticaj vlade, stav populacije i ţivotnih uslova.
17
TRAGANJE ZA POSLOVNIM IDEJAMA
Ideje i preduzetništvo
Smatra se da su kreiranje inovacije i njeno trţišno širenje suština svako poslovnog
poduhvata. Uspešnost poslovanja organizacije u savremenoj ekonomiji se moţe postići
jedino po osnovu unapreĊivanja produktivnosti svih kljuĉnih resursa poslovanja i
postojećeg nivoa inovacija.
Inovacija predstavlja jedinicu tehnološke promene. Ona označava sposobnost da se
sopstvena ili tuĎa invencija (ideja), primeni na proizvode, ili tehnološke procese u
preduzeću. Inovacija predstavlja pretpostavku opstanka preduzeća na trţištu i
pokretaĉku snagu privrednog napretka. U jednom, širem kontekstu, Piter Draker (Peter
Drucker) inovaciju posmatra kao radnju nad resursom.6
Etimološki7, pojam inovacije potiĉe od lat. innovotio - novine, novotarenja, uvoĊenje
neĉeg novog, menjanje i sliĉno. Inovacija je u suštini najvaţnija faza razvojnog procesa
koji poĉinje definisanjem problema i ţelja, prikupljanjem ideja, istraţivanjem i
razvojem, a završava se difuzijom na širi broj korisnika. Mnogi autori invenciju i
inovaciju tretiraju kao srodne, usko povezane i meĊuzavisne faze kontinualnog
razvojnog procesa, dajući im ĉesto sinonimsko znaĉenje. Dok je invencija proces
stvaranja ideja, inovacija je proces kojim se te nove ideje prenose u praksu.
Treba napomenuti da inoviranje nije pronalaţenje. Inoviranje spada više u domen
poslovanja i ekonomije, nego tehnike i tehnologije. U savremenom poslovanju
podjenako su zastupljene tehnološke i netehnološke inovacije. Inovacija u osnovi znači
pronaći nove načine da se stvori vrednost za klijente. To moţe biti neki novi proizvod,
novi naĉin pruţanja usluga, novi lanac nabavke, nova marketinška strategija, ili potpuno
nov model voĊenja biznisa. Preduzetništvo stvara inovacije i omogućava da se one
trţišno realizuju.
Preduzetnički menadţment predstavlja menadžment usmeren na stalni razvoj i
promene, stvaranje i korišćenje prilika za nove poslovne poduhvate, prihvatanje rizika
u inoviranju poslovanja i poboljšavanju poslovne uspešnosti, kao i nalaženju novih
poslovnih potencijala i mogućnosti. Razvija i primenjuje strategiju stalnih promena i
inovacija. Inovacije i njihova brza primena i komercijalizacija osnovni su instrument
preduze-tničkog menadžmenta. On maksimalizuje mogućnost i obrće normalan tok
stvari.
Mogu se uoĉiti tri ključna preduzetnička zadatka u upravljanju savremenim
poslovanjem:
postizanje uspešnosti postojećeg poslovanja,
nalaţenje novih poslovnih potencijala i
obezbeĊivanje budućnosti poslovanja
6 Drucker, P. (2996). Inovacije i preduzetništvo. Beograd: PS Grmeĉ-Privredni Pregled. 7 Etimologija je grana lingvistike (nauke o jezicima) koja prouĉava poreklo reĉi.
18
Osnovni koraci kod započinjanja novog poslovnog poduhvata su:
izbor ideje (formiranje i analiza),
odreĊivanje potrebnih resursa za realizaciju odabrane ideje,
pribavljanje potrebnih resursa i
otpoĉinjanje poslovnih aktivnosti.
Glavna pitanja koja se nameću prilikom opšteg opredeljenja pojedinaca, potencijalnih
preduzetnika, u vezi sa započinjanjem sopstvenog biznisa su:
kako odabrati ideju,
da li ući u konkretan posao,
kako naći potrebna finansijska sredstva,
kako realizovati ideju na trţištu i ostvariti zaradu.
Pronalaţenje ideje predstavlja svakako vaţan korak u poretanju sopstvenog biznisa.
Načini dolaska do ideje
Do uspešne ideje može se doći na nekoliko
naĉina:8
pomoću tehnika koje podstiĉu intuitivno
razmišljanje (“Oluja mozgova”- engl.
Brainstorming, Delphi, Synectis),
kopiranjem postojećeg biznisa,
kupovinom postojećeg biznisa,
otcepljenjem (spin-off),
franšizingom,
inovacijom,
liĉnim iskustvom,
preko hobija, sportova, umetnosti i zanata.
Intuitivne tehnike predstavljaju dobar naĉin za
definisanje same ideje u vezi sa pokretanjem sopstvenog biznisa. MeĊutim, one ne
moraju nuţno da daju odgovor na pitanje trţišne isplativosti novoosnovanog biznisa.
Kopiranje postojećih rešenja u poslovanju je naĉin koji je ostvario izuzetno znaĉajne
rezultate u poslovnoj praksi, ĉak posmatrano i na nivou nacionalnih ekonomija. Ovde
svakako treba pomenuti dostignuća zemalja Jugoistoĉne Azije i njihovih preduzeća,
prevasodno onih iz grupe MSP (skr. od mala i srednja preduzeća), koja su kopirajući
već postojeća rešenja ostvarili znaĉajan stepen razvoja. Da bi se izvršilo kopiranje,
potrebno je raspolagati sa relevantnim tržišnim informacijama, kao i sa delom
informacija koje se odnose na tehnološka rešenja i način organizacije. Kupovina
8 Stanković, F-, i Vukmirović, N. (1995). Preduzetništvo-nove metode i tehnike. Novi Sad: Matica sprska,
str.113
Intuitivne tehnike – načešće podrazumevaju rad u grupi
19
postojećeg biznisa je uglavnom u vezi sa kupovinom postojećih malih preduzeća, o
ĉemu je već bilo reĉi.
Otcepljenje (spin-off) kao naĉin za startovanje sa
poslovanjem predstavlja osamostaljivanje
odreĎenih delova postojećih preduzeća i
formiranje novog privrednog subjekta. Ova
strategijska varijanta je rasprostranjena u
zemljama u tranziciji, gde je bio ĉest sluĉaj da je
formiranje novih preduzeća bilo u vezi sa
odvajanjem odreĊenog dela organizacione celine
koja je efikasno poslovala, od ostatka koji je bio
nerentabilan. Ovde svakako treba napomenuti da
je otcepljenje rentabilnog dela preduzeća od
ostatka koji je nerentabilan veoma ĉest sluĉaj
prilikom inostranih ulaganja u konkretna
preduzeća u zemljama u tranziciji (inostrani ulagaĉ ţeli da kupi samo onu proizvodnu
liniju koja je rentabilna, dok ga ostatak proizvodnog programa ne zanima).
Spin-off projekti Programa ranog razvoja Fonda za inovacionu delatnost Srbije
9
(I-III ciklus)
III ciklus - Projekti ĉija realizacija je u toku do kraja avgusta 2014.
Biounik d.o.o. - Spin-off (ćerka firma kompanije Agrounik d.o.o. iz
Šimanovaca) kompanija koja posluje u poljoprivrednoj industriji
razvija novu vrstu biostimulatora za poboljšavanje klijavosti i nicanja
semena kukuruza. Biostimulator je zasnovan na mešavini korisnih
bakterija sa potvrĊenom auksinskom aktivnošću. Ovaj biostimulator
će biti ponuĊen kako velikim proizvoĊaĉima semena i institutima za
razvoj poljoprivrede, tako i malim gazdinstvima koja samostalno teţe
povećanju roda i boljem kvalitetu semena i samog zdravlja biljke.
www.dnet-ic.com
Novosadska spin-off kompanija DNET Inovacioni Centar (ćerka
firma kompanije DunavNET) razvija Cloud rešenje koje će
omogućiti korisniku da intuitivno i lako razvije i lansira aplikacije
koje podrţavaju koncept „proširene stvarnosti“ (Augmented Reality)
za pametne telefone i desktop raĉunare. Rešenje će se prvenstveno
fokusirati na marketing agencije, maloprodajne lance, prodavnice
nameštaja i odeće, kao i pojedince koji se bave izradom aplikacija.
9 http://www.inovacionifond.rs/
Spin-off – otcepljenje delova postojećih
preduzeća
20
www.intensnet.com
Novosadski spin-off iz ICT (informaciono-komunikacione
tehnologije) sektora Intens Net (ćerka firma kompanije Intens) stvara
softversko rešenje za promociju, privlaĉenje i nagraĊivanje vernosti
korisnika, a namenjeno klijentima koji pruţaju usluge u oblasti
multimedijalne zabave i kulturnih manifestacija. Njihov projekat „Intensify“ će biti kompatibilan sa postojećim rešenjima za prodaju
karata i povezivaće korisnike sa klijentima preko posebno dizajnirane
aplikacije na pametnim ureĊajima. Rešenje nudi visok stepen
prilagodljivosti potrebama kako klijenata, tako i samih korisnika
aplikacije, a namenjen je globalnom trţištu.
Završeni spin-off projekti
www.kreativteh.com
KreativTeh je spin-off sa Tehnološko-metalurškog fakulteta
Univerziteta u Beogradu i posluje u oblasti prirodnih nauka i
biomedicine. NanoAktiv je novi biomedicinski proizvod zasnovan na
rastvorima i hidrogelovima alginata sa inkorporisanim nanoĉesticama
srebra, koji će se koristiti kao antimikrobne obloge za leĉenje
dubokih i površinskih rana.
Angros d.o.o. iz Trstenika (ćerka firma kompanije SANVI d.o.o.) je razvio novu vrstu cilindriĉnih kapsula za hidro-prese sa inovativnom
zaštitom od prodora neĉistoća u klip ureĊaja, ĉime se znatno
povećava period korišćenja istog. Preduzeće je uspešno privelo kraju
razvoj mašine koja je u maju 2013. godine prikazana na
beogradskom Sajmu tehnike.
www.axon-is.co.rs
Axon – Inteligentni Sistemi je spin-off preduzeće sa Fakulteta
tehniĉkih nauka Univerziteta u Novom Sadu. Glavna delatnost
preduzeća ukljuĉuje razvoj inteligentnih dijaloških sistema. Projekat
„Primena govornih dijaloških sistema za pametne mobilne telefone“
uspešno je rezultirao multimodalnim dijaloškim sistemom, sa
posebnim fokusom na govornom dijalogu, koristeći postojanje
govornih tehnologija visokog kvaliteta koje su razvijene za
juţnoslovenske jezike, ukljuĉujući i srpski jezik. Preduzeće je
uspešno sprovelo fazu beta testiranja.
www.euroheat.co.rs
Euro Heat d.o.o. iz Kragujevca je spin-of kompanija ĉija je glavna
delatnost proizvodnja ploĉastih razmenjivaĉa toplote, odnosno
rashladne i ventilacione opreme za industriju. Kroz projekat koji je
finansirao Fond za inovacionu delatnost, preduzeće je unapredilo
dizajn i performanse ploĉastih izmenjivaĉa toplote, kroz spoj
ploĉastih i dobošastih izmenjivaĉa koji kombinuje najbolje
karakteristike oba tipa.
Franšizing jeste izuzetno znaimljiva varijanta za pokretanje sopstvenog biznisa. Pojam
potiĉe od engleske reĉi franchize, što znaĉi ovlašćenje, ili pravo. Franšizing, kao
savremen poslovna konsturkcija, sadrţi u sebi elemente licencnih odnosa, kooperacije,
kao i jednistveni model (sistem) proizvodnje i plasmana odreĊene kategorije proizvoda i
usluga. Poslovna saradnja izmeĎu partnera se uspostavlja po osnovu ovlašćenja koje
vlasnik (franšizer) odreĎenih prava (zaštićenih i nezaštićenih) i modela poslovanja
21
prenosi putem ugovora korisniku franšize (franšizantu). Uslovi korišćenja poslovnog
modela su precizno definisani ugovorom, a primalac franšize je u obavezi da za dobijeni
model plati inicijalnu naknadu (franšizu), kao i procenat od prodaje periodiĉno.
Neke od najpoznatijih svetskih franšiza u Srbiji10
Franšiznig je izuzetno zanimljiva strategijska varijanta za otpoĉinjanje poslovanja, jer
korisnik dobija prepoznatljiv model poslovanja, koji podra-zumeva i: organizaciju,
korišćenje afirmisanog imena i zaštitnog znaka na trţištu, potrebni know-how, sistem
marketinga i pratećih usluga. Poslovni partneri su pravno i ekonomski samostalni
poslovni subjekti. Preduzetnik po osnovu franšizing aranţmana dobija celokupni model
poslovanja i prepoznatljivo ime, što mu omogućava lakši i brţi ulazak na trţište.
Nedostaci ovog modela su: potrebna su veća incijalna ulaganja za dobijanje afirmisanog
modela poslovanja, a model nije univerzalno primenljiv (najveću afirmaciju je doţiveo
u oblasti usluga, proizvodnje hrane i bezalkoholnih pića, maloprodaji, itd).
10 Prema Top 500 European Franchises (http://www.franchiseeurope.com/top500/) izuzev Hyatt i
HolidayInn koji su prisutni u Srbiji, ali nisu na pomenutoj listi.
22
Dolaţenje do ideje za pokretanje
samostalnog biznisa putem
inovacija je takoĊe dosta ĉest
sluĉaj. Sjajne ideje su najrizičnije
i najmanje uspešan izvor
inovativnih mogućnosti. Osnovna
prednost ovog naĉina osnivanja
jeste mogućnost brţeg plasmana
ideje na trţište i ubiranja većih
finansijskih sredstava po osnovu
prodaje, pri ĉemu treba naglasiti
da se ovde radi uglavnom o
tehnološkim unapreĊenjima već
postojećih proizvoda.
Iskustvo je takoĊe ĉest naĉin za pokretanje
sopstvenog biznisa. Ovde se misli na
poslovno i proizvodno iskustvo koje je
pojedinac stekao u poslovnoj praksi
(radeći kod drugih) i njegovu
kapitalizaciju po osnovu primene od
strane pojedinca koji ga poseduje u
sopstvenom preduzeću.
Kao glavni problemi kod zapoĉinjanja
poslovanja, odnosno osnivanja preduzeća,
pogotovu, ako se radi o privatnom
preduzetniku, javljaju se:
neopredeljenost,
neodluĉnost i
nedoslednost.
Samo jedan od stotinu patenata u obasti sjajnih inovativnih
ideja ostvari dovoljno finansijskih sredstava da njima isplati
troškove nastale po osnovu ulaganja u razvoj i registraciju
patenta.
Iskustvo?
Recommended