- DJECA KOJU JE TEŠKO ODGAJATI -

Rešidović Jasna – Pedagog -psiholog

UVOD

Kompleksnost odgojno-obrazovnog rada

Dijete = Ličnost Individialistički pristup

Agresivna djeca Djeca koju je “teško” odgajati

Agresivno ponašanje češće se javlja u odnosu na druge poteškoće

9% dječaka i 2% djevočica -mlađih od 18g.

Agresivnost društveno-nepoželjan oblik ponašanja Cilj je da se nanese šteta, da se neko fizički ili psihički povrijedi.

Karakteristike agresivnog ponašanja:

-vlastita prava i obaveze stavljaju ispred drugih

-neosjetljivi su na tuđe potrebe

-samo prividno su sigurni u sebe

-omalovažavaju druge ljude, ne vjeruju im,

-neposlušni su,egocentrični, neodgovorni,

-željni pažnje i moći po svaku cijenu,

-djeluju nesretno, često cinični i depresivni

-zanemaruju svoje osjećaje, ne mogu ih kontrolisati,

-zatvoreni su za nova saznanja i iskustva,

-imaju slabu kocentraciju, manipulišu slabijim od sebe,

-destruktivni – imaju želju za uništavanjem

Vrste agresivnosti

1) Autoagresivnost - okrenuta je protiv samoga sebe.

2) Heteroagresivnost - okrenuta je protiv ljudi, životinja i predmeta.

a)Neprijateljska agresivnost - dijete se sluzi otvorenim neprijateljstvom da postigne vlastiti cilj.

b)Prikrivena agresivnost - javlja se ako postoji strah od kazne.

Uzroci koji mogu dovesti do pretjerane agresivnosti

1. Odbacivanje djeteta

2. Fizičko zlostavljanje djeteta

3. Popustljivost roditelja ili odraslih

4. Emocionalna napetost

5. Želja za skretanjem pažnje

6. Frustriranost djeteta

7. Prenesena Ijutnja djeteta

8. Odbrana kada se osjeća nesigurno

9. Identifikacija sa agresivnivnim odraslim ili dr. agresivnom djecom.

10.ldentifikacija sa agresivnošću grupe

Teorije agresije

1 )Biološke teorije - ističu značaj nasljednih faktora.

2) Socijalne teorije - ističu uticaj sredine na proces učenja i ponašanja pojedinca.

Postupci u radu s agresivnom djecom

1. Tehnike samokontrole - osnovni princip rada u ovoj metodi je nagrađivanje.

Dobro je dječiju agresiju pozitivno preusmjeriti na sportske i kreativne aktivnosti (sport, likovno, literarno, muzičko i tehničko stvaralaštvo).

2. Komunikacijska tehnika - to je provjereno najbolja tehnika rada s agresivnom djecom.

Struktuirani razgovor vaspitača i djeteta:

I faza - Upoznavanje dječijeg viđenja situacije

II faza - Uviđanje činjenica

III faza - Planovi vezani za ponašanje

IV faza -Praćenje i evaluacija

Zaustavljanje agresivnog ponašanja

Agresivno ponašanje, najjači dječiji porok - dijete se

osjeća ugroženo u određenoj sredini i nije u mogućnosti

kontrolisati emocije.

Dva su osnovna - efikasna postupka:

Izolacija - ima za cilj izvođenje djeteta iz okruženja

(grupe, razreda).

Fizičko obuzdavanje - metoda se primjenjuje kada dijete

svojim ponašanjem ugrožava sebe ili druge.

Uloga nastavnika u promjeni ponašanja

Nastavnik treba da se ponaša opušteno, sigurno i samopouzdano

Treba da se slobodno kreće po učionici, odlučuje i usmjerava sve aktivnosti učenika

Treba da postavi jasna pravila i granice, koje se dijelom mogu dogovoriti sa učenicima

Važna je konzistentnost u ponašanju (opća pravila i granice).

Posljedice agresivnog ponašanja – moraju biti opširno objašnjene.

-Nastavnik treba u svom radu koristiti mjere koje smanjuju konflikte

- Najvažniji izvor nastavničkog autoriteta - je njegova stručnost i poznavanje nastavnih sadržaja koje predaje, kao i stručnost u organizaciji same nastavne aktivnosti

Analiza pojedinačnog slučaja

- U svakom pojedinačnom slučaju treba odgovoriti na 3 pitanja:

1. Zašto se učenik NN ponaša tako a ne drugačije?

2.Zbog čega razvija tako upadljive oblike ponašanja, koji su ciljevi?

3.Jesu li počinjene i čine li se još uvijek greške u odgoju porodice, škole, vršnjaka?

Treba procjeniti da li su zadovoljene osnovne potrebe djeteta (Maslovljeva hijerarhija)

-Hrana i ostale osnovne potrebe-Sigurnost-Pripadanje i ljubav-Poštovanje-Toplo emocionalno okruženje-Estetsko okruženje-Samoaktualizacija i samoporvrđivanje

Primjer dječaka NN koji ima probleme u porodici

Poenta: Dječak voli svoje problematične roditelje i napravio je od sebe problematično dijete.

„Onaj koji oko sebe širi strah, i sam se boji“ Epikur

Dijete puno strahova svjesnih i nesvjesnih:

-BOJI SE OCA KOJI PREJAKO KAŽNJAVA I DJEČAKA I MAJKU

-BOJI SE NEUSPJEHA U ŠKOLI

-BOJI SE UPOREĐIVANJA SA SVOJOM MNOGO BOLJOM SESTROM

-BOJI SE RASTAVE RODITELJA

-BOJI SE PRIJETEĆE DEPRESIJE SVOG OCA

-BOJI SE PREVELIKE POSLOVNE OPTEREĆENOSTI SVOJE MAJKE

-BOJI SE JOŠ MNOGO ČEGA

Literatura:

1)Žižak Antonija: Identifikacija agresivnog ponašanja i rad sa agresivnom

djecom

2)Winkel Rainer: Djeca koju je teško odgajati

3)Miller Bonnie: Kako ostvariti uspješan kontakt sa učenicima

4)Čaušević Redžo: Trauma i oporavak

5)Selimović Elharun: Osnovi razvojne i pedagoške psihologije

HVALA VAM NA PAŽNJI