MAX WEBER:

POLITIKA KAO POZIVWeber naglaava da iz rasprave o politici kao pozivu treba iskljuiti sve dnevno politike teme, sva pitanja o tome koje sadraje treba dati politikom djelovanju i kakvu politiku treba voditi, jer nita od toga ne odgovara na pitanja to politika kao poziv jest i to ona moe znaiti. Politika je vrlo irok pojam koji obuhvaa sve vrste samostalne upravne djelatnosti (moemo govoriti o politici banaka, kolskoj politici, kulturnoj politici, o politici ene koja eli upravljati svojim muem itd...). Weber e se pod pojmom politike baviti iskljuivo voenjem ili utjecajem na voenje neke politike organizacije tj. DRAVA.

DRAVADrava je politika organizacija koja se ne moe socioloki definirati iz sadraja njene djelatnosti. (nema pitanja koje ponekad nije ili onog koje je iskljuivo u njenoj nadlenosti) Moderna drava socioloki se definira na osnovi specifinog sredstva koje joj je svojstveno (kao i svakoj drugoj politikoj organizaciji): na osnovi primjene fizike sile!!!

DRAVA JE ONA LJUDSKA ZAJEDNICA KOJA UNUTAR JEDNOGODREENOG PODRUJA (ZEMLJOPISNOG) ZA SEBE ZAHTIJEVA MONOPOL LEGITIMNE UPOTREBE FIZIKE SILE. ONA JE JEDINI IZVOR "PRAVA" NA PRIMJENU FIZIKE SILE.

Fizika sila nije jedino sredstvo drave ali je za nju svakako specifino sredstvo (drutvene tvorbe bez primjene fizike sile = ANARHIJA). Ostale organizacije i pojedinci imaju pravo upotrebe fizike sile samo u obimu koji im sa svoje strane dopusti drava.

1

VRSTE VLADAVINA, UTEMELJENJE POLITIKE VLASTI, DRAVNI PORETCIDa bi vladala, "vlast" mora raspolagati sredstvima za primjenu fizike sile: - upravna tijela (vojska, policija) - upravna sredstva (novac, graevine, vozni park, oprema za vojsku) Da bi dola do tih sredstava, vlast zahtijeva da se ljudi pokore njenom autoritetu tj. trai poslunost. Tri osnovna razloga zbog kojih se ljudi pokoravaju tj. postaju posluni su strah, nada i interes. Pokoravanjem, vlast dobiva legitimnost. Postoje tri ista (osnovna) tipa vladavine: 1) ''tradicionalna vladavina'' tradicija, obiaj, navika 2) ''karizmatska vladavina'' karizma, junatvo ili druga osobina koja pojedincu daje karakter voe (veliki demagog, plebiscitarni vladar, voa politike stranke) 3) ''vladavina na osnovi legalnosti'' vjerovanje u legalitet i racionalno stvorena pravila Weber se u knjizi prije svega bavi "karizmatskom vladavinom". Karizmatska vladavina je pokoravanje (predanost) karizmi ovjeka koji je iznutra "pozvan" da bude voa, ne zbog obiaja ili normi nego zato to ljudi vjeruju u njega . Karizmatska vladavina u obliku politikog vodstva "slobodnog demagoga" ili "parlamentarnog voe stranke" svojstvena je prvenstveno Zapadu.

Kako zapoinje utemeljenje politike vlasti?"Pozvani" politiari nisu jedine mjerodavne figure u domeni borbe za politiku mo, odluujua su pomona sredstva koja su im na raspolaganju! Upravni aparat (politiki pogon) pokorava se nositelju moi iz isto osobnog interesa, a to su materijalna nagrada (feudalni posjed, sinekura, plaa modernog slubenika itd.) i drutveni ugled (viteka ast, slubenika ast itd.). Strah od gubitka tih nagrada osnova je poslunosti aparata prema nosiocu vlasti. Za odranje bilo koje vladavine temeljene na sili potrebna su odreena materijalna sredstva (kao i kod privrednog pogona). Sve dravne poretke dijelimo prema tome da li politiki aparat sam posjeduje upravna sredstva (novac, graevine, ratni materijal i dr.) ili su ta ona u posjedu samog nositelja vlasti.2

Dravne poretke u kojima aparat sam posjeduje upravna sredstva zovemo "staleki strukturirana organizacija". Takav dravni poredak bio je feudalizam. Feudalac je na svom podruju sam provodio upravljanje, pravosue, sam se opremao i opskrbljivao za rat itd Vladar i "samostalna" feudalna aristokracija meusobno dijele vlast. Zbog toga se mo vladara zasnivala samo na savezu o osobnoj vjernosti i injenici da je feudalac "legitimnost" za svoj posjed i drutveni poloaj izvodio iz vladara. Dravne poretke kod kojih je upravni aparat odvojen od materijalnih sredstava tj. ona su u rukama nositelja vlasti zovemo "uprava u vlastitoj organiziranoj reiji". Nosilac vlasti upravlja putem slojeva bez posjeda, novca, vlastite moi ili drutvenog ugleda. Ti slojevi potpuno su ovisni o njemu poto ih on plaa naturalnim ili novanim deputatima iz vlastitih zaliha. (npr. vojsku oprema iz vlastitih zaliha) U ovaj tip poretka spadaju patrijarhalne i matrijarhalne vladavine, sultanske despocije i posebno birokratski dravni poredak, dakle onaj koji u najracionalnijem smislu karakterizira upravo modernu dravu.

Da bi pojedinac uspio doi do vlasti tj. moi, nije dovoljna samo njegova osobna karizma, sposobnost ili "poziv" da se doe na vlast, nego i materijalna sredstva, podrka nekih krugova koji u njegovom uspjehu vide mogunost materijalne koristi, poveanja ugleda tj. vanosti u drutvu, ili mogunost ostvarenja nekih drugih vlastitih interesa. Vladar svoju politiku mo zasniva ili na savezu sa onima koji ga financiraju i s kojima dijeli vlast, ili, ako je on taj koji financira, na odanosti onih koji su o njemu ovisni (financijski, zbog drutvenog ugleda) a najbolji primjer takvog tipa vlasti je birokratski dravni poredak koji karakterizira svaku modernu dravu.

3

POLITIKA, TIPOVI POLITIARARazvoj moderne drave potaknula je vladareva eksproprijacija (razvlatenje) samostalnih nositelja upravnih moi (staleki funkcionari - feudalci). Time je provedeno razdvajanje upravnog aparata od materijalnih sredstava (slubenici vie nisu osobni vlasnici novca, zgrada, ratnih zaliha ili bilo kojih drugih politikih sredstava kojima upravljaju). Vlasnik tih sredstava postala je drava (skupljena su u jednom vrhu) a ona ta sredstva prosljeuje u ruke svojih upravljaa da njima upravljaju u njeno ime drava je sebe postavila kao najvii vrh. U tijeku procesa eksproprijacije pojavljuju se kategorije "politiara po pozivu" (profesionalnih politiara) u jednom drugom smislu - oni ne ele sami vladati kao karizmatske voe, nego se stavljaju u slubu politikih gospodara i izvravaju njihovu politiku (to im je postao ivotni sadraj a ujedno i izvor prihoda). Iz te borbe vladara i stalea razvili su se profesionalni politiari, a bili su na strani vladara.

POLITIKA

JE TENJA ZA SUDJELOVANJEM U MOI ILI ZA UTJECAJEM NA RASPODJELU MOI IZMEU DRAVA ILI GRUPA LJUDI UNUTAR JEDNE DRAVE. Onaj tko se bavi politikom tei za moi kao sredstvom za postizanje nekih drugih ciljeva (idealnih ili egoistinih) ili za moi zbog nje same (kako bi uivao u prestiu koji iz nje proizlazi).

Kako bi shvatili to za bavljenje politikom (u smislu umijea) znai pojava ove kategorije profesionalnih politiara tj. "politiara po pozivu", moramo znati da se politikom moe baviti: a) povremeni politiar (to smo svi mi kada npr. glasujemo, odobravamo govor na nekom politikom skupu...)

4

b) politiar po sporednom zanimanju (npr. povjerenici ili lanovi odbora partijsko-politikih organizacija koji tu djelatnost obavljaju u sluaju potrebe, a niti materijalno niti idejno ne ive od toga) c) politiar po osnovnom zanimanju tj. "politiar po pozivu" (aparat vladarevih pomonika kojima je politika osnovni poziv i oni od politike ive) Prema nainu pretvaranja politike u poziv, Weber "politiare po pozivu" dijeli na: a) one koji ive "za" politiku (politika mu nije trajni izvor prihoda) b) one koji ive "od" politike (od politike stvara trajni izvor prihoda) Politiar po pozivu koji ivi za politiku mora biti ekonomski neovisan o prihodima koje mu bavljenje politikom moe priskrbiti (to ne znai da nemaju i prihode od politike). Da bi se potpuno posvetio politici, takav politiar ne smije troiti svoju snagu ili intelekt na nita drugo doli na bavljenje politikom (imuan je i vlasnik tvornice, ali snagu troi na voenje tvornice). Bezuvjetno ekonomski neovisna je imuna osoba koja sredstva za ivot ne stjee vlastitim radom, ve bez ikakvog rada nekakvom rentom - takva osoba je prije svega rentijer (zemljoposjednici, veleposjednici, staleka gospoda). Iznimka su odvjetnici koji su zbog isto profesionalno-tehnikih razloga kao "politiari po pozivu" igrali nerazmjerno veu, gotovo dominantnu ulogu. Zadovoljavanje ovih uvjeta nuno vodi ka plutokratskom novaenju ljudi u politiku. Politiar po pozivu koji ivi od politike nema druga sredstva za ivot osim onih koje kao naknadu potrauje za svoju politiku aktivnost. Ta naknada moe biti u obliku sinekura (prihodi od pristojbi i taksi, mita, napojnica) ili fiksne plae, ili oboje. Sve to, ipak, ne znai da se oni politikom bave iskljuivo zbog osobne koristi, a ne zbog "same stvari". Danas, stranake voe svoje slubenike nagrauju raznim poloajima u strankama, opinama, dravnim institucijama, poduzeima i sl., a zbog toga se stranke vie ne bore samo za konkretne ciljeve nego prije svega za patronat nad poloajima. U politikim strankama (pogotovo u SAD) sve je vie "istih lovaca na poloaje", poloaji postaju plijen izbornog pobjednika - takve politiare zovemo i "politiarima plijena".

5

PROFESIONALNI SLUBENICITehniki neotklonjive potrebe diletantskih uprava politiara plijena (razvoj ratne tehnike trai kolovanog asnika, sve profinjeniji pravni postupci kolovanog pravnika) uvjetuju razvoj strunog inovnitva. Razvija se postupno te u 16. stoljeu dolazi do izraaja (poetak razvoja je u talijanskim gradovima i signorijama, te normanskim osvajakim dravama). Kasnije taj razvoj podupiru i zakoni kao ameriki Civil Service Reform (1883.godina - komisija vodi brigu o izboru javnih slubenika neovisno o stranakoj pripadnosti) kojima se stvaraju slubenika mjesta na kojima slubenici rade do mirovine. Takvo moderno, visokoobrazovano "profesionalno inovnitvo" zasnovano je na podijeli rada i struno je u podruju za koje se kolovalo (kolovani asnici, pravnici ). Istodobno se, ali u puno manjoj mjeri, dogaa i razvoj "rukovodeih politiara" koji su bili neka vrsta savjetnika ili "voditelja" vladara. Paralelno s usponom apsolutizma vladara nad staleima (16.st.) slabi njegova samovlada u odnosu na profesionalne slubenike (pomou kojih je i pobijedio te stalee). Ali, prije svega toga, organizacija vlasti najprije je krenula drugim putem. U svim, pa i najrazvijenijim dravama, vladari su osnivali kolegijalne upravne organe (kabinete) kao najvie dravne organe vlasti. Vladar je predsjedao tim organom i donosio odluke koje je izricao kao zakljuke tog dravnog vijea (ili kako su se ve zvali ti organi). Vladari su ih osnivali jer su naspram struno kolovanog slubenitva sve vie izgledali kao diletanti, preko tih tijela dolazili do strunog miljenja i protumiljenja, te su na temelju njih donosili odluke. Pomou tih tijela vladari su pred rastuom teinom strunog slubenitva nastojali zadrati najviu dravnu vlast u svojim rukama. Iako su interesi vladara i strunog slubenitva zbog ovakvog stanja stvari bili suprotstavljen, u odnosu na parlament i njegove aspiracija ka moi, njihovi su interesi bili solidarni. Interesi slubenitva je da se i vodei ministarski poloaji popunjavaju iz njegovih redova (oni tako postaju predmeti slubenikog napredovanja), a vladaru je interes bilo da imenuje ministre iz redova odanih slubenika. Za jedinstveni nastup pred parlamentom i pregovore sa strankama bio je zaduen vodei ministar slubenik - ef kabineta.

6

Razvoj politike (na koji utjee moderni stranaki sustav) koja u borbi za politiku mo i u metodama te borbe zahtijeva kolovan kadar, dovodi do podjele funkcionara na dvije kategorije: 1) struni slubenik (on se ne mijenja nego se koristi njegova strunost) 2) politiki slubenik (takoer je struan, barem u Njemakoj, ali mogu bilo kada biti premjeteni, otputeni ili stavljeni na raspolaganje najee nakon gubitka izbora) Istinski profesionalni slubenik ne bavi se politikom nego upravljanjem na nestranaki nain (to vrijedi za obje kategorije). Sine ira et studio - latinski, "bez bijesa i pristranosti", na taj nain slubenik treba upravljati svojim poloajem. Slubenik ima i svoju ast, a to je njegova sposobnost da na odgovornost nadreene vlasti izvri njenu zapovijed, iako se s njome moda i ne slae. Visokostojei inovnici su zbog svoje neodgovornosti loi i etiki niski poltiari. Nasuprot toga, ast politiara (bilo voe ili pristae) je u samoodgovornosti za ono to ini on tu samoodgovornost ne smije skinuti sa sebe. Visokostojei inovnici su zbog svoje neodgovornosti loi i etiki niski politiari.

PROFESIONALNI POLITIARIProfesionalni politiari razvili su iz borbe vladara sa staleima a u toj borbi bili su u slubi vladara. U toj borbi protiv stalea, vladar se oslanjao na politiki upotrebljive slojeve nestalekog karaktera, pa prema tome profesionalne politiare dijelimo na ove kategorije: 1) kler - bio je pismen, nalazio se izvan sklopa normalnih politikih i ekonomskih interesa, kler u celibatu nije morao politiku mo sauvati za svoje potomke. 2) humanistiki obrazovani literati - da bi postali politiki savjetnici i pisali govore za vladara, ljudi su morali poznavati latinske govore i grke stihove. 3) dvorsko plemstvo - nakon to su ga politiki razvlastili vladari plemstvo povlae na dvor i koriste ga za politiku i diplomatsku slubu oni zamjenjuju humanistike literate. 4) gentry - sitno plemstvo i gradski rentijeri, oni su specifini za englesku, vladar ih je koristio u borbi protiv barona i gratis im je dao samoupravu zatita od birokratizacije.

7

5) univerzitetski kolovani pravnici - odigrali su veliku ulogu u

razvoju modernih politiara (naroito na kontinentu Europe), od 16 stoljea sveprisutni su u politici. Weber posebice istie znaaj odvjetnika u zapadnoj politici (posebno u vremenu nakon pojave politikih stranaka). Odvjetnik je demagog, a dananja politika veinom se vodi putem izgovorene ili pisane rijei. U vaganju rijei odvjetnik je, kao demagog, u velikoj prednosti naspram profesionalnog slubenika koji to nije. Zadaa kolovanog odvjetnika je voenje stvari interesenta, a politika aktivnost putem stranaka je upravo aktivnost interesenata. Demagog je vodei tip politiara na zapadu (naroito od vremena demokracije). Moderna se demagogija slui govorom i pisanom rijei (pogotovo pisanom rijei), pa su najvaniji predstavnici ove vrste politiki publicisti tj. novinari. Iako asni novinar ima jak osjeaj za odgovornost, i iako svaki politiar ima potrebu utjecaja na tisak, vrlo je rijetko da netko iz novinarskih redova postane voa neke politike stranke. Razlog je njegova materijalna ovisnost o zaraivanju za ivot putem pisanja novinskih lanaka. Novinarska karijera je jedan od najvanijih putova profesionalne politike djelatnosti. Iako veliki kapitalistiki koncerni koji su vlasnici novina potiu politiku indiferentnost u svojim listovima (da ne ostanu bez naklonosti vlasti koja im je poslovno korisna), te usprkos novinarima koji za novac piu "plaene oglase", novinarstvo obuhvaa velik broj vrijednih i autentinih ljudi.

PRIRODA STRANKE I STRANAKE ORGANIZACIJEU svim velikim politikim organizacijama s periodinim izborom nositelja vlasti, politika djelatnost je nuno djelatnost interesenata.

Relativno mali broj onih koji su primarno zainteresirani za sudjelovanje u politikoj moi stvara svoje pristae putem slobodne kampanje, predstavljaju se kao izborni kandidati, sakupljaju novana sredstva idu u lov na glasove!!! Oni do moi pokuavaju doi kampanjom stranke na tritu izbornih glasova. Bez ovakvog pogona izbori bi bili neprovedivi na primjeren nain.

8

Graani koji imaju pravo glasa dijele se na aktivne i pasivne politike elemente. U aktivne politike elemente spadaju vodstvo, sljedbenici i pristae, dok su pasivni politiki elementi pasivni birai. Ovi aktivni i pasivni politiki elementi nuni su ivotni elementi svake stranke.

Nastajanje stranakih organizacija i njihovog ustroja moemo promatrati kroz ove faze razvoja: - povremene politike organizacije (klubove), takvo stanje zovemo "vladavina krugova uglednika i parlamentaraca". - moderne stranke plebiscitarne demokracije organizirane po "caucus" sistemu. Prijelazna faza bile su organizacije u kojima su politiku djelatnost napola obavljaju uglednici, a napola slubenici i poduzetnici. Poetkom svog nastajanja, politike stranke djeluju kao povremene organizacije tj. povremeni lokalni politiki klubovi lokalnih uglednika (moni i imuni ljudi, aristokracija, sveenstvo i sl.). Ove stranke bile su isti nasljednici aristokracije. Ne postoje lokalne stranake organizacije, izborne kandidate odabiru lokalni uglednici, politiki ivot odvija se samo u vrijeme izbora. Samo je novinar plaeni profesionalni politiar a novinarstvo kontinuirana politika djelatnost. Interes parlamentaraca za prodor jedinstvenih programa i jedinstvenu agitaciju u zemlji, te posebice interes za meulokalne izborne kompromise ini pokretaku snagu za povezivanje stranakih redova. Razvijaju se mree lokalnih stranakih organizacija (samo u gradovima), mree "povjerljivih osoba" s kojima voditelj centralnog stranakog biroa odrava trajnu korespondenciju - ali karakter stranakog udruenja kao udruenja uglednika ostaje nepromijenjen. Politika je uglavnom sporedna profesija a broj profesionalnih politiara je malen (poslanici, slubenici sredinjice stranke, novinari). Poslanik u svojoj izbornoj jedinici ima svaku vrstu patronata (naroito u kadrovskim pitanjima) pa je sve je vei broj onih koji su direktno zainteresirani za politiku djelatnost (oni preko poslanika pokuavaju sprovesti svoje elje tj. interese). Raspodjela moi izmeu vodstva stranke, poslanika i uglednika bila je podjednaka. Najmoderniji oblici stranake organizacije plodovi su demokracije, masovnog birakog prava, masovnog vrbovanja i masovnih organizacija, te jedinstva vodstva i stroge discipline. Takve stranke organizirane su po tzv. caucus sistemu (pojavio se 1868. godine na lokalnim izborima u Birminghamu)

9

S pojavom caucus sistema prestaje vladavina uglednika i parlamentaraca profesionalni politiari izvan parlamenta preuzimaju stvar u svoje ruke. Oni nastupaju kao "poduzetnici" (po uzoru na amerike bossove i engleske election agente) ili kao fiksno plaeni slubenici. Programe i kandidate odabiru lanovi stranke putem stranakih skuptina. Ovakva organizacija podrazumijeva lokalne organizacije u gradskim etvrtima te znatan personalni aparat sastavljen od discipliniranih profesionalnih slubenika koji su nosioci stranake politike. Ovakve organizacije baziraju se na potpunoj disciplini u svojim redovima. Ipak, stvarna mo nalazi se u rukama ljudi koji kontinuirano djeluju unutar politikog pogona ili onih od kojih taj pogon financijski i kadrovski ovisi (mecene, voditelji monih politikih klubova interesenata kao npr. Tammany Hall Demokratske stranke u SAD). Oni koji upravljaju pogonom mogu parlamentarcima nametati svoju volju i tako utjecati na izbor vodstva stranke. Voa stranke postaje osoba iza koje stoji pogon, a za odabir su bitne njegove voljne kvalitete i demagoka mo njegovog govora (govor mora biti sposoban dirati u emocije masa - "diktatura zasnovana na iskoritavanju emocionalnosti masa"). Ovakav snaan voa nadzire pogon, sljedbenici za njega rade sa predanou i vjerom, a parlamentarci postaju puko glasako stado i lovci na sinekure. Od njega se trai pobjeda te poloaji i druge pogodnosti kao nagrada (spoil system - sistem plijena). Stvaranje takvih pogona znai uvoenje plebiscitarne demokracije, a takvog vou zovemo plebiscitarni diktator. Kako je "spoil system" utjecao na formiranje dananjih stranaka? Utjecao je tako da se jedna nasuprot druge nalaze stranke bez uvjerenja, iste organizacije lovaca na poloaje koje svoje promjenjive programe stvaraju gotovo iskljuivo u cilju osvajanja izbornih glasova, a time mandata i poloaja. to je "boss" spominjan u amerikim politikim organizacijama? Boss je politiki kapitalistiki poduzetnik koji na vlastiti raun i na vlastiti rizik pribavlja glasove biraa. On nema vrste politike principe niti uvjerenja, njega zanima samo kako dobiti glasove, te njemu najvanije - mo. Boss stranci putem lanarina, mita, napojnica i velikih financijera izbora donosi znatna sredstva. Kao kandidate na izborima bossovi esto koriste vanstranaku inteligenciju koja posjeduje imid boraca protiv korupcije (oni su opasni za njihove izvore moi i novca, ali nekada su na to primorani zbog pridobivanja izbornih glasova. U biti,10

bossova djelatnost je snaan i kruto organiziran kapitalistiki stranaki pogon, iji su oslonac organizirani klubovi, poput Tammany Halla. Cilj tih klubova je postizanje profita putem politikog ovladavanja, prije svega komunalnim upravama kao najvanijem plijenu.

STRANKE U NJEMAKOJ U Njemakoj je politiko djelovanje bilo uvjetovano malom moi parlamenta i parlamentaraca, velikim znaajem kolovanog strunog slubenika i time to su njemake stranke bile stranke uvjerenja (njeni lanovi zastupaju svjetonazor, barem tako govore). Struno je slubenitvo toliko jako da zauzima i ministarska mjesta, dok je vrhunac moi prosjenog parlamentarca u tome da naelniku neke uprave (dakle strunom slubeniku) sugerira da na slobodno mjesto u nekom uredu primi odreenu osobu. Strankama upravljaju profesionalni politiari bez moi i odgovornosti koji imaju samo podreenu ulogu uglednika. To su zapravo "cehovi uglednika" iji su ivotni smisao sitni poloajii i glavna su prepreka napredovanja nadarenih osoba sa karakteristikama i kvalitetama voe - cehovi jednostavno ne podnose takve osobe. S tim u skladu, moemo rei da je na djelu "vladavina klike" ije su ivote sainjavali sitni poloajii (demokracija bez voe). Povremeno u stranku radi reklame privlae vanstranaku inteligenciju koju na izborima kandidiraju samo kada je to neizbjeno. U parlamentu vlada isti duh - svaki govor prethodno je cenzuriran u stranci, a govoriti smije samo unaprijed prijavljeni govornik. Javljaju se naznake novih stranakih aparata koji trae osobu voe. Predvode ih studenti visokih kola (amateri) ili ih predvode poslovni ljudi. I prvi i drugi trae osobu kojoj pripisuju osobine voe, s tim da joj poslovni ljudi plaaju voenje izborne kampanje. Takve voe i aparati nestaju brzo kako su se i pojavili. Vladavini klike ubudue e odgovarati i obnavljanje Bundesrata (Gornji dom kojeg sainjavaju predstavnici pokrajina - time e oslabiti mo parlamenta i njegovo znaenje kao mjesta izbora voe) i proporcionalno izborno pravo (interesnim grupama daje mogunost prijama njihovih slubenika kao kandidata na listama). Jedina ansa za pojavu nekog voe je mjesto predsjednika Reicha i to ako bi se on birao plebiscitarno a ne parlamentarno.

11

to je globalizacija?(Urlich Beck)Globalizacija nuno znai politizaciju - poduzea koja djeluju globalno imaju kljunu ulogu u oblikovanju privrede ali i drutva (drutvu mogu uskratiti materijalne resurse kao to su kapital, porezi ili radna mjesta) Mo transnacionalnih poduzea zasniva se na: a) izvozu radnih mjesta (tamo gdje su trokovi radne snage najnii) b) proizvodnji na raznim mjestima u svijetu (nacionalne etikete i etikete proizvoaa su zabluda) c) manipuliranju nacionalnih drava ili pojedinih proizvodnih lokacija jedne protiv drugih (cjenkanje za najpovoljnije porezne ili infrastrukturne uvjete) d) na slobodnom izboru investicijskih i proizvodnih lokacija, lokacija gdje e plaati poreze, te lokacija stanovanja (vodei kadrovi ive i stanuju gdje im je najljepe, a poreze plaaju i proizvode tamo gdje im je to najjeftinije) To se nabolje vidi na primjeru poreza (iako je ubiranje poreza kljuno naelo nacionalno-dravnog autoriteta) - poduzea proizvode u jednoj, porez plaaju u drugoj a dravne investicije potrauju u treoj dravi. Na primjer: - novci u budetu prikupljeni od poreza na dobit poduzea konstantno padaju dok porezi od plaa menadera konstantno rastu - time transnacionalne kompanije potkopavaju stupove vlastitih drava jer ukidaju radna mjesta, plaaju manje poreza a istovremeno dobivaju subvencije i minimaliziraju poreze (neke se drave gotovo nadmeu u smanjivanju poreza ne bi li tako privukle kapital). - samim time to otputaju radnike drava mora isplaivati vie novca za pomo nezaposlenima a istovremeno poduzea njoj uplauju sve manje poreza - trokovi drave rastu a primanja padaju. Najvea kontradiktornost u svemu tome je upravo to nadmetanje kroz koje pojedine drave, da bi opstale, na razne naine (smanjenje poreza, olakice za zapoljavanje) privlae kapital, ljude i znanje, te na taj nain zapravo idu na ruku transnacionalnih kompanija i same globalizacije.12

Beck globalizaciju naziva "kapitalizmom bez rada" a za ono to se zbog nje dogaa kae da bi moglo imati dijagnozu "kapitalizam ostaje bez rada i ini ljude nezaposlenima"

GLOBALIZAM - GLOBALIZACIJA - GLOBALITETGLOBALIZAM je ideologija vladavine svjetskog trita (ideologija neoliberalizma), a njegova je bit nestanak razlika izmeu politike i ekonomije koje je donijela Prva moderna (savez izmeu trine ekonomije, socijalne drave i demokracije). GLOBALIZACIJA je pojam pod kojim podrazumijevamo procese kroz koje transnacionalni akteri potkopavaju temelje nacionalne drave i njen suverenitet te se meusobno povezuju. Moe se rei da je to proces izdvajanja, npr. poduzea, iz okvira nacionalne drave i njenog autoriteta. GLOBALITET kao pojam podrazumijeva "svjetsko drutvo" kao ukupnost socijalnih veza koje nisu integrirane u nacionalno-dravnu politiku ili njome odreene. U pojmu "svjetsko drutvo" rije "svijet" podrazumijeva razliku ili raznorodnost. a rije "drutvo" ne-integriranost - svjetsko drutvo moe se shvatiti kao "raznorodnost bez jedinstva". Beck tvrdi da globalizacija prije svega podrazumijeva denacionaliziranje tj. eroziju nacionalne drave, ali i njenu moguu transformaciju u transnacionalnu dravu. Jedinu ansu za preivljavanje "zastarjelog modela nacionalne drave" vidi u tome da proces globalizacije bude pretvoren u "kriterij nacionalne drave u svim podrujima (privreda, pravosue, vojska...)."

Beck tvrdi da je "globalnost nezaobilazni uvjet ljudskog djelovanja na kraju 20-og stoljea".

Zbog svega ovoga poinju se postavljati pitanja: Tko jami ljudska prava u post-nacionalno-dravnom svijetu? Kako reformirati socijalna osiguranja dosada obuhvaena nacionalno-drano? ...

13

POJAM INTERESA(Neuendorff)INTER-ESSE - latinska rije koja ima slijedea znaenja: 1) biti izmeu u prostoru i vremenu (to je doslovno znaenje) 2) biti nazoan, sudjelovati. prisustvovati 3) vano je, znaajno je, nekome je stalo do "toga"

POJAM INTERESA U SREDNJEM VIJEKU Od srednjeg vijeka (13.st.) pojam "interes" poinje oznaavati odnos vjerovnika i dunika ("tetu prouzroenu obavezom naknade") ili pojednostavljeno i ponjemeno "tetu". Iako je interes za vjerovnika bila korist (a ne teta), pojam se interpretirao sa stajalita dunika jer su vjerovnici bili nekrani, veinom idovi, a kamate prikazane kao negativni fenomen (znaenje interesa kao "koristi" bilo je tabuizirano). Ta preobrazba tumaenja rijei "interes" dogodila se usporedo sa razvojem trgovakog prometa. Pojam interesa, kao kategorija za oznaavanje posebnih drutvenih odnosa, ima svoje tri dimenzije (terminologijski preuzete od Luhmanna): a) stvarnu dimenziju ona sadri odnos nejednakosti jer je plaanje kamata za dunika gubitak a za vjerovnika korist - interes je korist koja poiva na teti drugoga . b) socijalna dimenzija kamatni odnos (interes) prikazuje kao "korist nekog stranca" koji mo dobivenu tim novcem ne moe drutveno primjenjivati jer je kao stranac socijalno deprivilegiran (krani u srednjem vijeku ne smiju uzimati kamate, vjerovnici su veinom idovi). c) vremenska dimenzija interes (kamatu) prikazuje kao naknadu za proputenu korist u vremenskom intervalu izmeu pozajmljivanja novca i njegovog vraanja (to je termin uzet iz Rimskog prava gdje se pojam "interesse" koristi u prvobitnom znaenju a to je "meubitak u vremenu") Postoje tri mogua objanjenja porijekla srednjovjekovnog znaenja pojma "interes": 1) rimska pravna formula izravno se preuzima da bi se kamatnom odnosu dao legalni pravni izraz. 2) rimska pravna formula isprva je opa formula odtetnog prava a tek kasnije se prenosi i na odnose novanog zajma. 3) formula rimskog odtetnog prava* rabila se kao pravni izraz kamatnog odnosa (*oteeni pojedinac moe traiti subjektivno procijenjenu vrijednost za oteeni predmet koja premauuje realnu vrijednost tog predmeta - razlika realne i subjektivne vrijednosti je kamata)

14

POVIJEST POJMA INTERES OD POETKA NOVOG VIJEKA (izloena na temelju natuknica strunih leksikona)

U rjenicima filozofskih pojmova od novog vijeka "interes" se definira kao: - Eisler - prisutnost osjeaja, sudjelovanje subjekta u neemu ugodnom, korisnom, poeljnom, u skladu s njegovom voljom... - Hoffmeister - zanimanje ovjeka za drugog ovjeka, neku stvar ili dogaaj... U novom vijeku stvarni sadraj pojma "interes" preokree se i vie ne pretpostavlja da je korist jednog pojedinca nuno i teta za drugoga (ak pretpostavlja da i on iz tog odnosa ima neku korist) Interes se prikazuje i kao motiv djelovanja ("...nos mora prvo biti zainteresiran da bi se odluio na mirisanje..." ), interes se koristi i kao blaa rije za pohlepu ili sebinost, kao zanimanje za neku stvar i uivanje u njoj...

POJAM INTERESA U SOCIOLOGIJI Max Weber Weber pojam "interes" gleda kroz primjer trita i oznaava ga kroz kombinaciju rijei "svrhovito-racionalno ineteresno orijentirano djelovanje" (samoodgovorno ostvarivanje vlastitih interesa). Takvo socijalno djelovanje (osobito privredno djelovanje) ne zasniva se na obvezujuim normama i obiajima, ve na subjektivno procijenjenim interesima i prema tome orijentiranom djelovanju. Weber upozorava da onaj koji svojim djelovanjem zadire u tue interese, tako izaziva njihov otpor i svoje vlastite interese izlae opasnosti. Pareto Pareto ne nudi neku tono odreenu definiciju pojma "interes" osim one hedonistike interpretacije pojma interes, po kojoj je interes tenja za dobrima koja se subjektivno smatraju "korisnima i ugodnima" te probitanima za vlastitu sreu i dobrobit. Parsons tvrdi da je za Pareta "interes" pokreta racionalno-svrhovitog djelovanja koji za cilj ima stjecanje generaliziranih sredstava (mo, bogatstvo i presti) za proizvoljne krajnje svrhe. Tim generaliziranim sredstvima Pareto zadire u tri najvanija socijalna sistema: politiki sistem (mo), ekonomski sistem (bogatstvo) i drutveni sistem (presti)

15

NACIONALIZAM I MODERNIZAM(Smith)Teorija nacija i nacionalizama bavi se trima glavnim pitanjima: 1) etiko i filozofsko pitanje - pita se koja je uloga nacije u ivotu ovjeka, da li je ona sama sebi svrha ili je nacija i nacionalni identitet sredstvo drugih ciljeva 2) antropoloko i politiko pitanje - odnosi se nadrutvenu definiciju nacije (je li ona etnokulturna zajednica zajednikog podrijetla, jezika i povijesti, ili je drutvena i politika zajednica utemeljena na zajednikom teritoriju, boravitu, graanskim pravima i zakonima, a pojedinci biraju ele li joj pripadati) 3) povijesno i socioloko pitanje - da li nacija postoji od pamtivijeka i razvija se, ili je nova drutvena tvorevina, proizvod odreenog povijesnog stadija i posebnih okolnosti Postoje etiri glavne struje u formulaciji modernistikog razumijevanja nacije i nacionalizma: a) marksizam b) psihologija gomile c) weberova struja d) durkheimova struja Marskizam se nacijom i nacionalizmom bavi sporedno. Nacionalizam procjenjuje prema korisnosti ili tetnosti za revoluciju (irski nacionalizam je u redu jer slabi britanski kapitalizam, a junoslavenski je nekoristan i tetan jer proleterijatu odvraa pozornost sa ideje revolucije). Marx, Engels i Lenjin smatrali su da nacija i nacionalizam slue modernom europskom kapitalizmu u cilju irenja trita i trgovaki blokova. Radovi psihologije gomile i radovi kasne faze Freudove socijalne psihologije inspiriraju novije teoretiare nacionalizma. Nacionalizam prikazuju kroz prikaz socijalne psihologije nemirne i otuene mladei, kao "politiku religiju" koja mobilizira mase ili kao ponaanje na nain gomile u drutvenim pokretima. Weber na modernistiko razumijevanje nacije i nacionalizma utjee isticanjem vanosti politikog sjeanja, isticanjem vanosti intelektualaca u ouvanju kulturnih vrijednosti nacije te isticanjem vanosti politikog djelovanja na stvaranje etnikih skupina i razvoj modernih europskih nacija. Moderna drava za njega je racionalni tip udruenja, a nacija je poseban tip zajednice. Oni trebaju jedno drugo, drava treba legitimaciju i usmjeravanje od strane nacije, a nacija treba dravu koja e njene kulturne vrijednosti tititi od vrijednosti drugih zajednica. Weberova razmiljanja prihvatili su razni smjerovi politikog modernizma koji istiu ulogu dravne moi u definiranju nacije i nacionalizma.16

Durkheim je naglaavao vanost zajednice i religije kao sri moralne zajednice. Poznat je po analizi prijelaza s "mehanike" na "organsku" solidarnost. U etnikim i plemenskim drutvima ljude povezuju "mehaniki razlozi i impulzivne sile" (krvno srodstvo, zajedniko tlo i navike, tovanje predaka), a u modernim industrijskim drutvima povezuju ih podjela rada i njoj pripadajue uloge. Tvrdio je da modernim drutvima trebaju nova naela kohezije i reintegracije, a to su ideja nacije i mobilizacijska snaga nacionalizma. Povjesniari i drutveni znanstvenici nacionalizam su istraivali kao etiko pitanje, a naciju kao sredstvo viih ciljeva. Dva su bitna aspekta povijesnih analiza nacije i nacionalizma: - socioloki, koji nacionalizam dijeli na istoni i zapadni - drave jakih buroazija (zapad) razvijale su racionalistiku i voluntaristiku ideologiju nacionalizma u kojoj svatko sam bira naciju, a drave slabih buroazija (istok) razvijale su autoritarni i organski nacionalizam koji pripadnost naciji odreuje samim ovjekovim roenjem. - aspekt modernosti i europskog podrijetla nacionalizma koji smatra da je nacionalizam "roen" u francuskoj revoluciji a povezuju ga sa graanskim i demokratskim pokretima tog doba u Europi.

Perenijalisti tvrde da se nacija temelji na zajednikom podrijetlu i autentinoj kulturu, ona je etnokulturna narodna zajednica koja odraava potrebe i tenje naroda, ima stoljetnu povijest na svom teritoriju (domovina), pripadati naciji znai posjedovati neka svojstva, nacija je beavna cijelina s jednom voljom i karakterom. Modernisti naciju temelje na drutvenoj komunikaciji i graanskom statusu, ona je zajednica graana koji su na odreenom teritoriju jednaki pred zakonom. Nacija je moderan i noviji proizvod njenih pripadnika ili elita koji preko nje utjeu na osjeaje masa kako bi ostvarili svoje ciljeve. Pripadnost naciji je posjedovanje sposobnosti za injenje, a nacija je podijeljena na skupine sa vlastitim interesima i potrebama (vjerske, regionalne, klasne...).

ODNOS DRAVE I NACIJE Mnogi teoretiari nacionalizma izvor nacionalizma i nacije vide u nacionalnoj dravi, i to iz etiri glavna razloga: a) Weberova definicija drave b) marksistika analiza rascjepa izmeu drave i graanskog drutva (sukob graana i buroaske drave iz kojeg proizlaze vizija nacije i nacionalistike tenje za povezivanjem graanskog drutva i politikog teritorija u jednu cijelinu)

17

c) sukob draava i drutava (predmoderna drutva bila su raznolika karakterom i oblikom, npr. velik broj gradova drava ili feudalnih kneevina, dok su moderna drutva gotovo redovito nacije i nacionalne drave) d) stajalite "od drave k naciji" (moderna drava sa svojom upravom treba nove vrste ljuskih udruenja koja e u njoj moi uspjeno djelovati) Primjer modernizma je Giddens, koji naciju vidi kao kolektiv pod jedinstvenom upravom unutar odreenog razgranienog teritorija, a nacionalizam kao psiholoki fenomen (vezanost pojedinca za skup simbola i uvjerenja koji istiu zajednitvo pripadnika politikog poretka). Nacionalizam tijesno povezuje s nacionalnom dravom. On tvrdi da nastanak nacionalne drave potie nastanak oporbenih nacionalizama, pa zakljuuje da je svaki nacionalistiki pokret nuno politiki pokret. Iako je nesumnjivo da je nastanak moderne birokratske drave snano utjecao na oblike i sadraje nacionalizama, postoje mnogi problemi u objanjenjima drave kao njihovih: - ne trae svi nacionalizmi neovisne drave (npr. koti trae autonomiju) - nije svaki nacionalizam politiki, moe biti i kulturni (u Irskoj je politiki pokret za samoupravu doivio poraz, pa su kulturni nacionalisti istupali sa vizijama nove irske moralne zajednice sve dok novi val politikog nacionalizma nije nastavio tamo gdje je stao 1891. god.) - ako je na zapadu vrijedilo "od drave k naciji" (francuska ili amerika revolucija), za istok Europe i dijelove Azije vrijedi "od nacije k dravi" (Habsburka monarhija ili Otomansko carstvo) - nacionalizam i nacija nisu povezani samo sa nacionalnom dravom (npr. koti na mogu postati nacijom jer nemaju nacionalnu dravu) - nacionalizam nije samo subjektivni psiholoki fenomen, nacija kao zajednica budi nacionalizam i definira nacionalne identitete Tilly razlikuje nacije koje su nastale ekonomskim i vojnim djelovanjem modernih drava od onih koje su nastale nakon tih djelovanja, a po nacrtima diplomata i dravnika kroz meunarodne ugovore. Vojne, intelektualne i politike elite tim su ugovorima snano utjecale na zemljovid Europe (kasnije i izvan nje) i meunarodni poredak nacionalnih drava u njoj, i to po naelu "ravnotee moi vodeih drava". Meunarodni poredak koji poiva na temeljima suverenosti naroda teko prihvaa nove aspirante na status nacije (osim ako nije rije o mirnom sporazumu - Slovaka) i ne odobrava odcjepljenje ili iredentizam. Velik utjecaj na meudravni poredak imaju diplomacija i rat. Uloga rata u stvaranju etnikih i nacionalnih zajednica vidljiva je ve u predmodernim epohama. Kolektivni identitet i nacionalno jedinstvo nacije su produbljivale mobilizacijom mukaraca za dugotrajne ratove te sjeanjima na ratnike mitove i legende. Mann smatra da su vojni imbenici bitno utjecali na nastanak i tok modernog nacionalizma. Nastanak nacija i nacionalizma dijeli na etiri faze: religijsku fazu (Europa u 16. st.), fazu ekspanzija drave i trgovakog kapitalizma, fazu fiskalnih kriza i dravnog militarizma (nastanak prvih pravih nacija koje ukljuuju sve klase), i18

etvrtu fazu kada industrijski kapitalizam iri graanske i vojne mree drave (one su jezgre agresivnih nacionalizama). Suprotno tome, Mann kasnije zastupa politiku teoriju nacionalizma te inzistira na politikim i vojnim imbenicima (tvrdi da je "klju ponajprije u dravi").

Najrazraeniju i najobuhvatniju politiku teoriju nacionalizma dao je John Breuilly koji polazi od teze da drava arite i cilj nacionalizma. Nacionalistiki argument za njega je politika doktrina koja se temelji na trima tvrdnjama: 1) postoji nacija s jasnim i osebujnim karakterom 2) interesi i vrijednosti te nacije su ispred svih drugih interesa i vrijednosti 3) nacija mora biti neovisna koliko je god to mogue, a to zahtjeva barem teritorijalnu suverenost Breuilly tvrdi da nacionalizam zahtjeva povezanost opih naela (sloboda i jednakost) s brigom za zasebni kulturni identitet (iz svoje definicije iskljuuje deklaraciju i rat za neovisnost amerikih kolonija, ije voe nije zanimao kulturni identitet). Nacionalizam svoje zahtjeve moe temeljiti na "etnikom" ili "povijesnoteritorijalnom" konceptu nacije. Nacionalni identitet ne moe se temeljiti samo na individualnom izboru (to znai odbacivanje kulturnih specifinosti nacije), a nacionalistiki zahtjevi ne mogu se izjednaiti s onima za opa ljudska prava (antikolonijalni pokreti u Africi u kojima prevladavaju kulturne teme). Najbolje polazite za razumijevanje nacionalizma Breuilly vidi u razumijevanju njegovog oblika politike, poglavito oporbene politike. Nacionalizme dijeli prema njihovom odnosu naspram drave tj. prema zahtjevima nacionalizma ija politika od drave moe traiti odcjepljenje, reformu ili ujedinjenje svoje nacionalne ili nenacionalne drave s drugim dravama. Breuilly svoju politiku modernistiku teoriju temelji na sve veem jaanju graanske politike zajednice utemeljene na kapitalizmu, ije su ideje suverene drave i politike zajednice postale temeljem moderne teritorijalne nacije. Pojam "nacija" oznaavao je institucije politike zajednice koje su podravale monarhiju. Prvi korak prema pojavi nacionalizma bilo je protivljenje monarhu i dravi koje se temeljilo na povijesnim i prirodnim pravima. Nacionalizam se pojavio kada se slaba politika oporba pozivanjem na kulturni identitet, koji je smatrala temeljem teritorijalne politike zajednice, ukljuila u politiki ivot.

19

POSTMODERNIZAMSvjetski poznati povjesniar McNeill uvjeren je da su nacije i nacionalizmi prolazne pojave odreenog povijesnog razdoblja (modernom dobu na Zapadu), i da kako nisu postojale u predmodernom dobu tako nee postojati niti u budunosti - one e nestati i odumrijeti, nacije i nacionalizam za njega su povratak na barbarski ideal etnike istoe koji neumoljivo gubi bitku sa neodgodivim potrebama za stranu kvalificiranu radnu snagu. Kada dosegnemo odreeni stupanj civilizacije, barbarsku monoetninost zamijeniti e pvratak polietninu hijerarhiju. Useljavanje, procesi globalizacije, nadnacionalizam, prijelaz na labaviji graanski oblik liberalnog nacionalizma elementi su ponovne uspostave polietnike hijerarhije. McNeill ne osporava pretpostavke modernizma o modernosti nacija i nacionalizama, kao to su to inili perenijalisti, on iri njegov doseg na novu teoriju promiljanja etninosti i nacionalizma koju zovemo "postmoderna". Gledajui je kroz teme nacija i nacionalizama, McNeill povijest dijeli na predmodernu polietninu hijerarhiju, moderno nacionalno jedinstvo i postmodernu polietninost. Glavne teme buduih rasprava o nacijama i nacionalizmu biti e: 1) utjecaj kretanja stanovnitva na opstanak nacionalne drave, fragmentaciju nacionalnog identiteta i rast multikulturalizma 2) utjecaj feministike analize i pitanja roda na prirodu nacionalnih projekata, identiteta i zajednica 3) posljedice graanskog i etnikog tipa nacionalizma po graanska prava i slobode, te njihove odnose s liberalnom demokracijom 4) utjecaj globalizacije i postmodernih nadnacionalnih trendova na nacionalnu suverenost i nacionalni identitet

1. Kretanje stanovnitva (gastarbeiteri, useljenici, traitelji azila...), skupina stranaca, utjecalo je na nacionalne identitete domaina poto se kulturni elementi koje su donijeli stranci niti mogu niti ele asimilirati s onima domaina, pa nacionalni identitet u dravi postaje hibridan, fragmentiran i pun neodreenosti - identitet postaje fiktivan. Mjeovitim brakovima stranci mogu modificirati svoje nacionalne identitete, ali ih ne mogu birati kako god ele - njihovi su izbori i dalje ogranieni etnikom povijesti i politikom geografijom. 2. Unato tome to se mnogi teoretiari nacionalizma i nacija nisu izrijekom u svojim teorijama osvrtali na ulogu ena u nacionalistikim pokretima (uz alibi da, kad govore o naciji i nacionalizmu, oni ne rade razliku izmeu ena i mukaraca) uloga je ena bila ravnopravna onoj mukaraca. Osim to su sudjelovale u samim pokretima one su aktivno sudjelovale ak i vojnim djelovanjima tih pokreta (ako ih je bilo). ene su esto bile simboliki nositelji identiteta i asti kolektiviteta (npr. majica Rusija, simbol francuske revolucije "la Patrie" bio je lik ene koja raa).

20

3. U veini modernih nacionalnih drava moemo razaznati "etniki", "graanski" i "pluralni" tip nacije i nacionalizama, a razlike izmeu njih najvidljivije su u dravnim useljenikim politikama. "Etniki" tip je sklon iskljuivosti (baskijski nacionalizam bitnima smatra istou krvi i ekskluzivna prava Baska), "graanski" tip koji potjee iz francuske revolucije esto ne trpi etniku razliku (sklon je radikalnoj asimilaciji, gotovo etnocidu, kulturnih razlika i manjina), "pluralni" tip nacionalizma koji susreemo u Kanadi ili Australiji velia kulturne razlike (time dovodi u opasnost politiku koheziju i nacionalnu stabilnost, te izaziva reaktivne nacionalizme). 4. Nadnacionalni i globalni procesi i organizacije sve vie istiskuju nacionalne drave i nacionalizme. Strunjaci vjeruju e se ta zamjena dogoditi u tri povezana dijela nestanak nacionalne drave, istiskivanje nacionalizma i nadmaivanje etninosti. Globalizacija dovodi do gubitka ekonomske i politike suverenosti drava, stvara se "globalna kultura" (potroaka kultura iako se predstavlja kao univerzalna, jedan i jedini izvor joj je SAD). Neki strunjaci pak vjeruju da e globalizacijski procesi pridonijeti oivljavanju etninosti, Giddens kae da se "globalno i lokalno meusobno hrane". Ipak stvaranja npr. europskog kulturnog identiteta ili europske nacionalne svijesti (trei stupanj McNeillove periodizacije) prema Smithu su jo u povojima, a nacionalne svijesti u europskim dravama jo su uvijek vrlo jake i pitanje je da li e i kada e oslabiti. Postmodernistiki pristup teorijama nacije i nacionalizma jo uvijek ne moe razjasniti mnoge probleme na tom podruju i jo nije uspio nadmaiti modernizam.

21

LIBERALNA POLITIKA TEORIJA("ZNANJE I POLITIKA" - ROBERTO MANGABEIRA UNGER)Unger smatra da liberalna politika misao ne moe odgovoriti na osnovna pitanja kojima se bavi - pitanja razumijevanja odnosa izmeu pravila i vrijednosti u drutvenom ivotu. Navodi da je drutvo pluralitet pojedinaca s razumom i eljom ljudi mogu doi do istine o stvarnosti (objektivno razumjeti svijet), ali stvari koje oni ele beskrajno su razliite!!! Meu svim tim svim tim eljama tj. ciljevima, neki su zajedniki gotovo svim ljudima, to su udobnost tj. zadovoljenje materijalnih elja materijalnim stvarima, i ast tj. elja da nas drugi ljudi sluaju ili da nam se dive (ast se dijeli na mo i slavu). Ta tenja za au (mo i slavu) i udobnosti nuno dovodi do neprijateljstva i zavisnosti meu ljudima (neprijateljstvo i zavisnost temelje se na prirodi ljudskih ciljeva i na oskudnosti sredstava za njihovo zadovoljenje). elja za udobnou: - neprijateljstvo = oskudnost materijalnih izvora dovodi do borbe za te izvore - zavisnost = zadovoljenje elje za udobnou trai da se oslanjamo na rad drugih ljudi (nedostatak vremena da to postignemo sami - smrt dolazi prebrzo) elja za moi: - neprijateljstvo = mo nekolicine ini nemo ostalih -zavisnost = mo tj. vlast zahtjeva poslunost, a da bi ona potrajala osim oduzimati moramo i davati (suradnja na zakonskom uspostavljanju poretka osigurava svima barem skromniji oblik moi ili sigurnost da nikome nee u potpunosti biti uskraena sloboda) elja za slavom: - neprijateljstvo = slava jedne osobe ukazuje na beznaajnost druge - zavisnost = pojedinci se udruuju kako bi se divili jedan drugome, dodue ne svakome u istoj mjeri ali svatko ima pravo na neki stupanj priznanja (takvo priznanje Kant naziva potovanjem) Klasina politika teorija liberalizma kao osnovne probleme politike odreuje poredak i slobodu. Problem poretka je postizanje kontrole nad neprijateljstvima (moe se postii ogranienjima za uzajamne antagonizme), dok je problem slobode kako uspostaviti poredak, a da pri tome neija sloboda nema prednost naspram tue (...sloboda je stanje u kojem osoba nije pod kontrolom tue volje ili je ta volja ograniena impersonalnim (objektivnim) zakonima u donoenju kojih je sudjelovala i ta osoba tj. sloboda je mo da se proizvoljno odabiru ciljevi i sredstva vlastitog stremljenja)

22

Unger smatra da e bez obzira na to kakva bila ta ogranienja, neki pojedinci pri tome uvijek imati vie koristi nego oni drugi. Rjeenje tog problema (moglo bi biti) u donoenju i primjeni impersonalnih zakona i pravila, pa kaemo da je teorija liberalizma zasnovana na tri osnovna principa (koji nam govore kako i zato su odreeni ti problemi): 1) princip pravila i vrijednosti 2) princip subjektivne vrijednosti 3) princip individualizma Princip pravila i vrijednosti Razlikovanje pravila i vrijednosti kao osnovnih elemenata drutvenog poretka je prvo naelo liberalne politike teorije. Po ovom principu, vjeno neprijateljstvo meu ljudima zahtijeva da se poredak i sloboda odravaju pravno reguliranom upravom. Vrijednost je elja pojedinca ili kombinacija elja razliitih pojedinaca (ako govorimo o grupi). Svatko ima sline elje tj. interese u pogledu udobnosti i slave, pa ti interesi zbog ogranienosti predmeta sukobljavaju ljude. Pravila su umjetna ogranienja koja opa su i odnose se na ponaanje, ograniavanju sukobe i uspostavljaju mir meu ljudima, dijelimo ih na tri vrste: a) konstitutivna pravila definiraju pravila ponaanja b) tehnika ili instrumentalna pravila upuuju na izbor najuspjenijih sredstava za ostvarenje nekog cilja (uvijek postoje i efikasnija sredstva ali ona nisu po pravilima) c) preskriptivna pravila ona su imperativi, utvruju to kategorija osoba smije i treba ili ne smije i ne treba initi (doputenja, ope naredbe i zabrane), ustanovljava ih npr. vlada, nazivaju se zakonima, a zadatak im je jamiti poredak i slobodu. Da bi se uspostavili sloboda i poredak, zakoni moraju biti impersonalni tj. objektivni, oni moraju obuhvaati vie od vrijednosti pojedinca ili grupe. Postoje dvije ideje o izvoru zakona i o tome kako se mogu uspostaviti sloboda i poredak: - Pozitivizam stajalite da drutvo nema svoj vlastiti, sebi svojstven poredak, ve je on nametnut pravilima koja donose "nepristrana politika boanstva" (npr. kralj), ali ona su po Ungeru esto upletena u sukobe privatnih interesa te dovode do zakonodavne neobjektivnosti, poto zakone donose sami. - Prirodno pravo zastupa tezu da prvo treba rijeiti probleme slobode i poretka tj. odrediti prava pojedinca, pa onda na osnovu tih prava odrediti pravila tj. zakone tako da budu impersonalni - prava prethode pravilima. (Ungeru ovo rjeenje nije dobro)

23

Osim to moraju biti impersonalni, zakoni (po liberalima) moraju biti openiti, uniformni, javni i podobni za prisilno nametanje: - Openitost omoguuje zakonima da budu impersonalni, proeta je idejama formalne jednakosti i moralnog univerzalizma (etika paralela jednakosti). - Uniformnost podrazumijeva da se za provoenje pravila tj. zakona primjenjuju posebne tehnike koje moraju biti bazirane na razumu. - Javnost je znaajka svih impersonalnih zakona, impersonalni zakoni moraju biti javni. Javni karakter zakona utemeljen je na razlici izmeu drave i drutva, javnog i privatnog ivota. (Unger misli da drava moe biti alternativa sebinoj pohlepi pojedinaca, ali isto tako moe biti i njihovo oruje u borbi protiv drugih "razdvajanje javnog i privatnog izmjenjuje se sa destrukcijom privatnog od strane javnog") - Zakoni moraju biti podobni za prisilno nametanje zato to drutvo ne moe samo sebe regulirati niti samo sebi nametati prisilu. Ako zakoni ne mogu (iako su impersonalni) odgovarati interesima svake osobe onda se poslunost tim zakonima ne moe jamiti interesima tog pojedinca, ve samo krutim kanjavanjem neposlunosti (kazna nadilazi korist steenu neposlunou). Princip subjektivne vrijednosti Liberalna teorija ciljeve pojedinaca smatra individualnim vrijednostima, a ciljeve grupa (i pojedinaca u smislu da su oni dio grupe) smatra komunitarnim vrijednostima. Liberalizam ne priznaje komunitarne tj. objektivne vrijednosti jer tvrdi da su osnovne jedinice drutvenog ivota pojedinci a ne grupe. Subjektivne vrijednosti odreene su izborom neke osobe, a individualne su zato to ih je izabrala posebna osoba. Za razliku od njih, objektivne vrijednosti su standardi i ciljevi ponaanja koji nisu rezultat ljudskog izbora. Liberalna misao buni se protiv teorija: - objektivne vrijednosti jer ona pretpostavlja da um moe shvatiti i uspostaviti moralna biti i dobra (to nije dokazano), ona negira znaenje izbora ako to nije pasivno prihvaanje ili odbijanje, ona ne moe odrediti neije djelovanje u posebnoj situaciji. - "spoznatiljivih biti" - koja tvrdi da na svijetu postoji ogranieni broj grupa stvari, te stvari imaju karakteristike koje odreuju vrstu kojoj ona pripada, a te karakteristike spoznaje um.

KRITIKA: Posljedica subjektivne koncepcije vrijednosti je oznaavanje mnogobrojnih javnih pravila kao temelja ouvanja poretka i slobode. No kako liberalizam ne priznaje "spoznatljivu bit" onda nema niti kriterija koji bi upuivali na koje se radnje i osoba odnose pravila, a isto tako ne bi postojali niti standardi za primjenu pravila tj. standardi postupka suenja.

24

Princip individualizma Ovaj princip bavi se problemom odnosa grupa i pojedinaca, tvrdi da je grupa (drutvo) umjetna tvorevina volja i interesa pojedinaca tj. skup pojedinaca, a atributi grupe su samo zbrojevi atributa pojedinaca lanova te grupe. Interes zbog kojeg je pojedinac privren grupi je osnovni problem koji izuava. Metodoloka ideja individualizma tvrdi da sve o grupi moemo saznati ako saznamo sve o pojedincima, zbrojimo njihove karakteristike i to sumiramo. Moralna ideja individualizma tvrdi da grupa sama po sebi nikada nije izvor vrijednosti, nego su to raznovrsne koalicije interesa njenih lanova (ako bi grupa zastupala neke vrijednosti, a pojedinac u toj grupi ih zastupa samo djelomino ili toliko koliko je lan grupe onda se grupa ne moe opisati ni objasniti na osnovu pojedinca iz te grupe) Kritika: Jednu od najsnanijih kritika teorija individualizma doivljava od strane teorije kolektivizma, koja grupu vidi kao cjelinu s nezavisnim postojanjem koja se ne moe reducirati na ivote njenih lanova. Za liberale, dravu objedinjuju pravila, procedure i sankcije (ona je samo pravni poredak), dok zastupnici teorije kolektivizma tvrde da je jezgra drave nacija.

25

SUVERENITET(Hinsley)Ideja suvereniteta po prvi se puta pojavila u starom Rimu kao utemeljenje apsolutizma careve moi i uvrenje despotizma njegove vlasti. Ideja je sljedei put formulirana potkraj 16-og stoljea u Europi i bila je odgovor na nemire kojima se trailo pravo na otpor vladaru u unutarnjim politikim i vjerskim borbama. Moderan koncept ideje suvereniteta bio je proces u kojem su prava vladara (koncept suvereniteta vladara nad narodom) i prava zajednice (koncept suvereniteta podanika tj. naroda nad vladarom) istisnuta konceptom o dravnom suverenitetu. Pri izuavanju povijesti pojma suvereniteta, vano je razlikovati intelektualne i profesionalne kole od miljenja obinog javnog mnijenja (suverenitet je za pravnike i profesionalne politiare postala osnovna ideja dravnog prava, dok su za obino javno mnijenje implikacije suvereniteta jo uvijek neodreeno shvaene). Najvea dilema u razvijanju pojma suvereniteta bila je u sve brem razvoju zahtjeva za slobodom i potrebe za dravnom vlau. Zahtjev za slobodom potencirao je suverenitet naroda, a potreba za dravnom vlau zazivala je suverenitet drave kako bi taj pojam suvereniteta napokon dobio praktinu formu i prestao biti apstraktan. Do gotovo cijelog 17. stoljea prevladavalo je zastarjelo srednjovjekovno shvaanje da je politika zajednica utemeljena na bojoj volji, nepromjenjivom prirodnom pravu te zasebnim identitetima i pravima vladara i naroda (vladar je bio personifikacija drave a narod samo puki zbroj pojedinaca). ak i napredni mislioci u europskim drutvima nisu se pribliili konceptu drave kao politikoj zajednici graana koja apsorbira vladara i narod. Prvo djelomino shvaanje pojma suverenitet bilo je jaanje vjerovanja u dualizam naroda i vladara (zajednice i vlasti u njoj). Prihvaeno je stajalite da je odnos zajednice i vladara odreen ugovorom o prijenosu izvorne moi naroda na vladara, glavno je pitanje ija je vrhovna i konana vlast, umjesto kakva su njena obiljeja i odnos prema zakonima (raspravljaju o tome da li je ugovorom mo neopozivo otuena od naroda ili je samo dana u koncesiju koja se moe opozvati prepirke oko toga su estoke).

26

Osnovna je ideja svih teorija suvereniteta bila da nadvladaju dualizam i postignu jedinstvo tj. integraciju vlasti i drutva. Bodinova (Francuz) teorija suvereniteta utemeljena je na alijenacijskoj (otuivoj, prenosivoj) verziji ugovora, formulirana je u interesu sredinje vlasti i po njoj suverena mo mora pripadati iskljuivo vladaru on suverenitet stie trajno, iskljuivo i neotuivo. Bodinova je misao da mora postajati mo koja je superiorna pozitivnim zakonima. Njegova je teorija jo vie pojaala rasprave i prepirke o otuenosti i koncesiji, tako da su protivnici monarhistike moi govorili da se zakoni moraju zatiti od samovolje vladara, a prava zajednice i crkva od zadiranja drave. Zagovornici monarhije njegovu su tezu koristili kao dokaz da dravna vlast moe pripadati samo monarhu, a da je on podreen samo bogu. Althusius (njemaki kalvinist) je Bodinovu teoriju suvereniteta primijenio na narodna prava. Utemeljio je apsolutnu neotuivost suverenosti naroda, neponitivost temeljnog ugovora s vladarom i prava na otpor vladaru koji kri taj ugovor. Nasuprot Bodinu, Althusius tvrdi da apsolutna mo mora pripadati samo narodu. (on time ukazuje na kontradiktornosti Bodinove teorije koja kae da je suverenitet neotuiv a istodobno tvrdi da je suverenitet vladara izveden iz izvorne suverenosti naroda) Suarez zagovara teoriju ogranienog tj. dvostrukog suvereniteta (kako bi sauvao premo crkve nad dravom). Tvrdio je da je samo Papina vlast izravno od Boga, vlast svjetovnog vladara dobivena je prijenosom narodnog suvereniteta, te da je vladar ogranien pozitivnim zakonima i trajnim narodnim pravima. (za razliku od Bodina i Althiusa tvrdio je da narod u vladaru utemeljuje ogranienu vrhovnu vlast, a prilikom prijenosa moi na vladara za sebe zadrava neka prava) Grotius (engleska) je kroz svoju teoriju razvio tezu da se izvorni suverenitet naroda iskljuivo i trajno prenosi na vladara u zamjenu za zatitu koju onda narodu prua dravna vlast po toj tezi dravna vlast ima funkciju i dunost zatite. (njegova teorija bila je neuspjena (iako dobro zamiljena u poetku) jer je dravu naprosto pretvarala u narod a koncepciju dravne vlasti u staru ideju vladara s oevinom i pravima kojima moe slobodno raspolagati.

27

Thomas Hobbes je u svom djelu "Leviathan" (1651.god.) po prvi puta jasno formulirao ideju suvereniteta i tako napravio glavni korak prema rjeenju problema koji Grotius nije uspio rijeiti. Hobbes i njegovi pretee (Ascham, Parker i Rockett koji su itali Machiavellia, Bodina i Grotiusa) izveli su zakljuke da legitimitet vlasti ne ovisi o izvoru politike vlasti ve o postojanju uzajamnog odnosa "zatite i vazalske odanosti" (ljudi se trebaju pokoravati vlasti sve dok ona djelotvorno vri svoju funkciju), te da vrhovnu zakonodavnu mo ima vladar (bez obzira tko je on, koliko ih je i kakav mu je oblik vladavine - navodio je vladara jer je apstraktni pojam drave u to primitivno vrijeme bio previe teak da bi ga neki shvatili). Hobbes je tu teoriju doradio uvrivanjem dualistikog shvaanja drave kao protutee vladara i naroda. Izvornost ideje je u: 1. ukidanju dotadanje koncepcije osobnosti naroda (on je obespravljenost ljudi kao pojedinaca zamijenio pravom korporativno shvaene zajednice) 2. vjerovao je da je vlast, djelovanje i volja vladara istodobno i vlast, djelovanje i volja svakog pojedinca 3. transformirao je pravo vladara zamjenjujui ga apstraktnim pojmom drave 4. Hobbes smatra da postoji samo ugovor kojim svi pojedinci pristaju na pokoravanje dravi (drava na sudjeluje u tom ugovoru jer je suverena), a malobrojna prava zadrana tim ugovorom uivaju samo pojedinci, i to svi jednako i ogranieno na osnovnu svrhu ouvanje ivota 5. dravni suverenitet je neogranien i ne moe ga se ograniiti, koncentriran je u jednom sreditu i poduprt je silom Kritiari Hobbesa bili su prije svega Locke, Rousseau i Kant: Locke je inzistirao da narod zadri suverenitet (Hobbes ga je dao dravi), stvaranje politike zajednice temeljio je na drutvenom ugovoru a ne na nagodbi o pokoravanju, osobna prava i pravo vlasnitva nepovrediva su prava pojedinca. Rousseau je teoriju o narodnom suverenitetu izdigao na najviu razinu. On je preuzeo Hobbesove teze s time da je: a) iskljuivu suverenost pripisao zajednici tj. narodu b) dravu je izjednaio sa politikom zajednicom, time je reducirao dravnu vlast i vladarski poloaj na obina povjerenstva koje zajednica moe raspustiti - zajednici je uskratio organ koji moe primijeniti mo, a taj organ (dravna vlast) joj je prijeko potreban (to je za njega bio nerjeiv problem) Kant je prihvatio Rousseaov narodni suverenitet, ali je konstatirao da drava nije samo povjerenstvo - u stvarnosti ona je suveren koji apsorbira sva narodna prava, pa i ona na pobunu i neposlunost - narodna volja moe djelovati samo u parlamentu i nemona je naspram izvrne vlasti. On je smatrao da su najbitniji problemi po pitanju drave njena pravna temeljenost i ustavnost.

28