35 [email protected]

kulturno i sportsko drustvo sandzak u sloveniji | avgust 2013 | 35 [email protected]

Izdaje: Kulturno i sportsko društvo Sandžak u Sloveniji, Parmova ulica 53, 1000 LjubljanaEmail: [email protected] stranica: www.glas-sandzaka.siRedakcija ([email protected]): ▶ Almina Agović (glavna i odgovorna urednica) ▶ Amila Agović (tehnička urednica) ▶ Denis Striković (član redakcije) ▶ Damir Adrović (suradnik) ▶ Mevlida Mehović (suradnica)

ISSN: C505-2734 Tiraž: 500 izvoda

Priloge ne honoriramo i rukopise ne vraćamo. List je registrovan kod Vlade Republike Slovenije.List GS sufinansira Ministarstvo za kulturu Republike Slovenije preko Javnog fonda RS za kulturne djelatnosti.

Kulturno-informativni list Glas Sandžaka

GLAS SANDzAKA | avgust 2013 | 35

^

2

iz našeg društva 4 Riječ predsjednika društva: Hakija Alibašić 4 16. Skupština KSD Sandžak 5 Moji utisci sa skupštine: Rameza Rastoder 12 Planinarska sekcija: Halil Agović 14 Folklorna sekcija: Muzafer Rovčanin 17 Putovanje u Sandžak: Elita Skenderović 20 Nogometni turnir na teferiću: Denis Agović 22 Zejnelu Koraću šahovski turnir KSD Sandžak u Sloveniji juni 2013: Hilmija Ahmatović 23 Nogomet je moj život: Smail Garvanović

HiStOriJa 6 Muslimani nisu postali Turci – Kako su mogli Bošnjaci postati Turci?: Sulejman Aličković aKtueLnO 9 Bosansko-Turski rječnik: Fadila Bužimkić Halilović 10 Projekt i mreža West Balkans Cultural Antenna: Denis Striković

naši StvaraOCi 24 Nova knjiga poezije pjesnika Redžepa Nurovića "Neču da mrem": Drago Cingel

iz SandŽaKa 26 Otmica u Štrpcima: Amila Agović 30 Društvena kampanja Zavoda Krog u Crnoj Gori : Emina Hadžić i Sanela Alić 31 Kuda ide Bihor: Almir Muratović

drugO 32 Čestitke 33 Osmrtnice 34 Na Ahiret je preselila dugogodišnja članica društva Fernala Hajdarpašić iz Ljubljane: Mirsad Adrović 35 Zanimljivosti: Mevlida Mehović

Sadržaj UvodnikPoštovani čitaoci!

I u ovom broju smo kao do sada posvetili veliku pažnju aktivnostima u na-šem društvu. Najaktivnije bile su folklorna i plani-narska sekcija. Organizo-vana su sijela i teferić, gdje smo se okupljali i lijepo družili uz muziku, igru i sport. Ta druženja protiču u lijepoj atmosferi i bitna su za jačanje ovog našeg društva i očuvanje tradicije. Ali moramo više proraditi i na drugim segmentima, kojima se u zadnjem periodu možda nije posvećivalo toliko pažnje, zastali smo sa organizovanjem druženja, na kojima smo gostili književnike, historičare, profeso-re, predstavljali njihova djela, i slično. Posebnu pažnju trebali bi posvetiti upoznavanju naše historije. Zapita-ti se, ko smo mi Bošnjaci, Sandžaklije, ko su naši preci, koji je naš jezik i koja nam je vjera i naći odgovore na ta pitanja. Poznata je izreka, da je historija učiteljica života ("Historia est Magistra vitae."), zato u ovom broju želim posebno istaći prilog našeg dugogodišnjeg dopisnika, etnologa-antropologa, g. Sulejmana Aličkovića (Musli-mani nisu postali Turci-Kako su mogli Bošnjaci postati Turci?), u kojem nam autor objašnjava činjenicu, da su Bošnjaci pripadnici jednog od najstarijih i malobrojnih naroda na Balkanu. Poštovani čitaoci, ovaj izvod našeg lista će u vaše domove doći krajem mjeseca Ramazana ili u prvim danima Bajrama. Želim vam, da ove dane preživite u miru, zadovoljstvu, okruženi sa vama dragim osobama. BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Almina Agovićglavna i odgovorna urednica

foto denis Striković

35 | avgust 2013 | GLAS SANDzAKA

^

3

Riječ predsjednika društvaEsselamu alejkum, dragi čitaoci!

Izuzetno zadovoljstvo mi je da mogu napisati par rečenica o nama.Kao što znate mi smo društvo koje radi sve volunterski, nijednog profesionalca nemamo, koji bi se bavio ovim poslom, tako da nemoj-te zamerit ako imamo nekakvih propusta, a si-gurno jih ima.

U ovih proteklih godinu dana mojega mandata, desilo se dosta stvari, ja se nijesam mogao u po-tpunoj mjeri posvetit radu društva, ali uz pomoć dobrih saradnika nije se osjetilo moje odsustvo. U dobroj mjeri uspjeli smo da odradimo dosta to-ga. Naše zabavno veče u novembru 2012. povo-dom obilježavanja 15. godina postojanja društva bilo je veoma uspješno, a zabavno veče u martu 2013. nije ispunilo naša očekivanja, ali šta ćemo, na greškama se učimo. Htio bih ovom prilikom pohvalit sve saradnike u upravnom odboru, a i sve ostale saradnike koji pomažu ovom društvu na bilo koji način. Ovo društvo treba timski rad jer pojedinci nemogu da urade puno. Koristim ovu priliku da još jednom pozovem sve naše San-džaklije, ako nam ovo društvo treba, da nam se pridruže, jer mi imamo potencijala da napravimo puno više, svi ljudi sa dobronamjernim kritikama i prijedlozima su dobrodošli. Ja vidim u društvu dosta ideja koje treba sprovesti, ali sve se svodi na par ljudi. U ovim kriznim vremenima moramo pokušati da se što više povežemo. Bujrum, da za-jedno napravimo ovo društvo još bolje!

Hakija Alibašić,predsjednik KSD Sandžak

Predsjednik društva: ▶ Hakija Alibašić

Podpredsjednik društva: ▶ Muzafer Rovčanin

Sekretar: ▶ Adis Škrijelj

Blagajnik: ▶ Izet Ćeman

Upravni odbor:▶ Šefko Agović▶ Rašo Tiganj▶ Rečko Kijamet▶ Rameza Rastoder

Glavna urednica lista Glas Sandžaka: ▶ Almina Agović

Nadzorni odbor:▶ predsjednik nadzornog odbora: Mirsad Adrović▶ član nadzornog odbora: Salih Vokšaj▶ član nadzornog odbora: Mehdija Šabotić

Časni sud:▶ predsjednik časnog suda: Mujo Adrović▶ član časnog suda: Hilmija Ahmatović▶ član časnog suda: Bajram Hodžić

16. Skupština KSD Sandžak19.05.2013. u Domu kulture Kamnik održana je 16. Skupština KSD Sandžak. Prisutnih je bilo 25 članova. Izglasani su:

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

4

16. Skupština KSD Sandžak

Moji utisci sa skupštine

Poštovani!

Prije svega želim, da vas posela-mim i da vam iznesem moje za-pažanje i mišljenje o radu i toku skupštine.

Malo smo svi zabrinuti zbog malog odziva naših dragih San-džaklija, prijatelja i komšija na ovako posebnom skupu, kao što je izborna skupština. Skupštinu je otvorio i vodio gospodin Ko-rać Jusuf koji nas je u svom iscr-pnom govoru upoznao o radu i o izborima predsjednika, članova upravnog odbora, nadzornog od-bora i svega ostalog šta sačinjava i ova skupština. Zatim nam je do-

sadašnji, a i novo izabrani preds-jednik g. Hakija Alibašić podnio izvještaj o radu, uspjesima i pla-novima za budućnost ovog našeg društva, koji smo mi pozitivno prihvatili i na kraju mu se zahva-lili za njegov rad i trud za ovo društvo.Tu među nama je i čovjek kojeg treba posebno pozdravit i zahvaliti mu se za njegov dosa-dašnji rad i financijsku pomoć, to je g. Adrović Sefadin (Seka), kojem se u svoje ime a i u ime upravnog odbora zahvaljujem. Poslušali smo i izvještaj blagajni-ka kojeg nam je podnio g. Musić Hakija. Svi smo bili zadovoljni sa njegovim radom i vođenjem bla-

gajne, jedino što financijski ni-smo dovoljno imućni. G. Adrović Mirsad podnio je izvještaj o nad-zornom odboru koji je pozitivno prihvaćen.

Mogu vam reći da je i ova iz-borna skupština potekla u je-dnom lijepom druženju.Dragi moji prijatelji, ovako kao čovjek i kao član upravnog odbo-ra želim zahvaliti

svima za dosadašnji rad, jer ljudi koji su ovo radili i vodi-li uložili su mnogo rada, za kojeg treba ustrajnosti, volje i ljubavi prema društvu. Mislim i nadam se da će nas na sledjećem skupu biti mnogo više. p

tekst rameza rastoder


^

5

Muslimani nisu postali Turci – Kako su mogli Bošnjaci postati Turci?

HISTORIJA

tekst Sulejman aličković, etnolog – antropolog ♦ foto Wikipedia

Tačno je da svi muslimani nisu Turci, jer muslimana ima Bošnjaka, Albanaca, Pomaka, itd. Uticaj osmanlijskog carstava je toliki koliko smo mi Bošnjaci prihvatili od svega onoga što su prihvaćali i drugi narodi. Veći dio kulture smo nasljedili od Osmanlija (Turaka), oko 8000 do 10000 rijeći koje se koriste u našem jeziku. Kulturu koja je u ta vremena prevazilazila i samu kuturu zapada, vjeru koju su Bošnjaci jedva dočekali jer su u njoj prepoznali sličnost vjere koje su do tada slijedili (Bosansku vjeru, Bosansku crkvu) koja je do dolaska Osmanlija bila stub države Bosne pa i mnogi vladari Bosne su bili sljedbenici te vjere krstjanske.

Ono sa čim ovo mo-žemo potvrditi jesu Sumarni popisi Kraji-šata Isa-bega Ishako-

vića 1455. godine i prvi Sumarni popisi Sandžak Bosne 1468/69 godine(1). Ova historijska građa o čijoj se vjerodostojnosti ne može raspravljati ili se o njoj sporiti. Ona je izvoran, auten-tična, u njoj nema ideologi-je, političke malverzacije, ona je neosporna do onog stepena ko-liko je moguće da čovjek stvara samo istinu. Stvaranje historije na mitovima i starim stereotipi-ma je samo još jedan dokaz da se želi na bilo koji način zaobići istina, ko su to Bošnjaci, kojim

jezikom govore i koja im je vje-ra. Držeći se stereotipa i uporno negirajući jedan autohtoni na-rod na prostorima Sandžaka je bježanje od istine i neprihvaća-nje relevantnih izvora. To nema nikakve veze sa naukom.

Jedan od nosilaca destrukviz-ma je u današnjoj historiogra-fiji Bosne i Sandžaka, Srećko Džaja uz pomoć i danas nje-mu sličnih sa prostora San-džaka, među njima je i Selim Selimović. Koji čak ima hrabro-sti da negira nešto što se i svo-jim okom može vidjeti, a to je stećak i nekropole rasute na te-ritoriji Sandžaka kao nepobitni dokaz.

Tvrdnja kako su današnji Bo-šnjaci-muslimani slavenskog porijekla je već od mnogih hi-storičara odbačena, zar osnovni historijski pečat Sandžaku nije-su ostavili Iliri. Izuzetno povolj-ni prirodni uvjeti za stočarstvo uvjetovali su gustu ilirsku nase-ljenost Sandžaka a naročito Pe-šterske visoravni kao i Sjeničke, o čemu svjedoče razasute ilir-ske grobne humke (tumula, gromila) za koje se uporno in-sistira da nijesu Ilirske već Dar-danske bez ikakvih naučnih dokaza.

Jedna od poslednjih je i tu-muls koji je otkriven u selu Pružanj. Iskopani su brojni i vr-


^

6

lo značajni arheološki nala-zi, pretežno iz željeznog doba. Vjerovatno zbog prikrivanja is-tine Pešter nije dobio ono mje-sto u nauci koje zaslužuje.Sama onomastika Sandžaka go-vori da su najveći broj topo-nima, oronima, okonima itd., ostavili baš Iliri. Posebno se mora istaći i uticaj Kelta, Hota, Vlaha, i na kraju Slovena.

Svaki od ovih naroda bora-veći na Sandžačkoj zemlji osta-vio je i svoj trag u onomastici koja je najveća pomoć za otkri-vanje prave historije. Ništa nije čudno što se pojedinci progla-šavaju ekspertima za Sandžak jer oni se samo uklapaju i u već

postojeću historiju onih ko-ji vjekovima žele da Bošnjaka nema tu gdje su kao autohtoni i najstari narod. Svi oni nasto-je i osporavaju, sve sa ciljem da Bošnjaci i dalje ostanu "najsta-ri Srbi", ili "najhrvatskiji Hrvati" ili "cvijeće hrvatskog naroda". Normalno je da Bošnjaci nije-su postali Turci, jer su Bošnjaci imali svoju državu, svoj jezik i svoju vjeru. Kao i svi narodi na Balkanu i Bošnjaci su prihvatili dijo kulture Osmanlija.

Osmanlije na našoj terito-riji zatiču dvije vjerske skupi-ne, krstjane i kršćane i nemože se proizvoljno govoriti kako su ovo katolici a ovi drugi pravo-

slavci, a ovo za krstjane (tzv.bogumile, koje su srpski histo-ričari prozvali "zvanično" bo-gumililima) jedino što ovdje možemo sa tvrdnjom istaknuti da za pripadnike Crkve bosan-ske, redovno se kaže krstjanin.

Sandžak je zemlja na kojoj je bitisao Bošnjak, a čije kori-jene možemo tražiti u najstari-jim Ilirima, zemlja sljedbenika Crkve bosanske koja ima jako veliki uticaj i na same vladare Bosne. Vrlo rijetko historiča-ri koji su istraživali ovaj prostor pisali su bilo šta o postojanju sljedbenika Bosanske vjere.

Sve vrijeme, do dolaska Osmanilija u ove krajeve 1396.

HISTORIJA


^

7

godine, prva Carina u Gluha-vici, Bosanska crkva je bila do-minantna na širem prostoru, uprkos poteškoćama koje na-staju usljed velikog priliva sta-novništva koje bježi sa Kosova sklanjajući se od progona Ne-manjića, čak i Dušanov zakonik zabranjuje svako spominja-nje imena babun (sljedbenik Bosanske vjere). Solunski mi-tropolot ih naziva kuduger (kri-vokletnik) Nemanjin sabor održan u Deževi donosi odluku da se svi Djedovi, Gosti i drugi vjerski velikodostojnici Bosna-ske crkve ubiju, jezici odsjeku, na najveće muke stave, kako vi-dimo iz raznih dokumenata to im nije uspjelo jer se vjera pre-nosila tajno tamo gdje je vla-dao opasnost za život. Tačno je da nepostoji bogumilski na-rod, postoje Bošnjaci, u vjeri Bosanske crkve mnoge povelje Bosanskih vladara su i ovekov-ječili to ime Bošnjak pa čak i prvi broj lista izdat 1823. godine SANU stoji ime Bošnjak.

Očigledano da takozvani ek-sperti i to zaboravljaju kao i mnoge druge dokumente jer im ne odgovara istina. Postavio bih pitanje svima njima otkuda to da 1405. godine Đurađ Bran-ković sa tri hiljade naoružanih ljudi dolazi na Sandžak i šest mjeseci pali i žari ubija i siluje, ko su ti koje je on ubija, palio i žario ako ovi tvrde da su na Sandžaku svi Srbi. Nije valjda Branković izgubio pamet i klao svoj Srpski narod? Ne to su bili starosjedioci Bošnjaci na svojoj plemenitoj Bosanskoj zemlji. Kosovska bitka se dogodila na Bosanskoj zemlji koja se prosti-

rala sve do Kosova polja.Očigledno da su pojedinci

zaboravili Vlahe, narod čije je izvorno etničko porijeklo roma-no-vlaško i arbanaško. Defte-ri ih registruju ali opet ne kao pravoslavce, Vlasi su bili rav-nopravni dio proizvodne kla-se u doba Bosanske kraljevine, međutim u Srbiji bili su građani drugog reda (Dušanov zakon). Sve druge rasprave i definicije su netačne i koliko vidimo kod srpskih historičara i tendenci-ozno.

Po vjeri Vlasi su bili sljed-benici Bosanske vjere-krstaja-ni. Tako da se može zaključiti ta *mrska jeres* kako su je Ne-manjići prozvali opstala je i po-red silnih napada od lokalnih hršćana ognjem i mačem* bra-nili se uporno. I konačno se predali, ali ne kršćanstvu ne-go islamu. Ne znam kolika je ta Raška bila ako je več 1396. go-dine carina bila u Gluhavicu koja se već tada nalazila u ze-mlji Bosni. Koliki je to značaj za historiju spominjanje admi-nistrativnog položaja Sandža-ka ako je naučno dokazano da je Sandžak sve do okupacije 1912. od strane Srbije bio u Sa-stavu jednog carstva a do 1878. i jedne administrativne drža-ve Bosne koja se nalazila u tom Osmanskom carstvu. Okupaci-jom Sandžaka izvršen je najveći genocid nad jednim narodom o čemu su čak pisale i Američ-ke novine Njujork tajms 1913. godine. Možemo samo donije-ti zaključak da su Bošnjaci pri-padnici jednog od najstarih i najmalobrojnih naroda na Bal-kanu. Geografski su razmješte-

ni između Srba i Hrvata, koji su im, skoro u potpunosti, pisali predslavensku i antičku histori-ju njihove domovine. Vjerova-tno je uticaj vjere Islama doveo do takvog osjećaja i važnosti da je bitno biti dobar musliman. Očigledan zabluda koja danas košta Bošnjake. Zar su mora-li Bošnjaci saznati tek od svojih komšija da se današnja teritori-ja njihove zemlje nekada zvala Stari lirik, kao i planinski vje-nac Ilirske Alape itd.

Na svu sreću pojavljuju se hi-storičari, etnolozi, antropolozi itd. koji su iz redova Bošnjač-kog korpusa kao što je Akade-mik Ibrahim Pašić, akademik Alija Džogović, akademik Dže-vad Jahić i ostali koji će naučno dokazati i pokazati kako se piše historija bez mitologije i epskih pjesama.

Ako je lahko doći do doku-menata Berlinskog kongresa 1878. godine u kojima se mo-že vidjeti da se prvi put Srbija, Crna Gora, Bugarska pojavlju-ju kao države isto tako se može vidjeti da je te godine Sandžak dobio posebno administra-tivno političku samostalnost. Štampane su čak u Beču 1889. g. i karte na kojim se jasno vi-de granice Sandžaka koji u to vrijeme čak ima i svoj pasoš bez koga ni jedan građanin nije mogao da izađe i uđe na tu te-ritoriju. Ostavite na ovaj naš li-jepi Bosanski jezik, služite se sa njim ali nam ga neprisvajaj-te. Vi ste nas mogli ukidati ali nijeste shvatili da smo mi tu i da nas niko dekretima ne može ukinuti. p

HISTORIJA


^

8

Bosansko-Turski rječnik

tekst Fadila Bužimkić Halilović ♦ foto iz ličnog arhiva autorice

Na poziv Rajvosa u prostorijama društva slovenskih pisaca, 9.5.2013., se je odvio jedan zanimljiv kulturni događaj. Predstavljen je najstariji BosanskoTurski rječnik, kojeg je napiso Muhamed Hevai Uskofi 1631. godine. Suizdavači su opština Tuzla in njen gradonačelnik Jasmin Imamović. To je prepis najstarijeg južnoslavenskog rječnika štokavskog narječja u Evropi i jedan od najstarijih rječnika na balkanskim prostorima. Riječ je o dokumentu koji nesumnjivo svjedoči o historiji i kontinuitetu postojanja bosanskog jezika na prostoru BiH.

Rječnik je u saradnji s Minstarstvom kultu-re BiH izdala opština Tuzla.

Rukopisi toga rječnika su se čuvali u Upsali u Švedskoj. Za-hvaljujući ljudima, koji su prepoznali njihvu istorisku vri-jednost za bosanski jezik, štam-pani su u Tuzli 2011. godine.

Rječnik je predstavila Đurđa Strsoglavec, profesorica na Fi-lozofskom fakultetu na odjeljku za južnoslavenske jezike, u dru-štvu studenata, koji su svojim dramskim prilozima oživjeli rje-či i vrjeme u kojem je nastajao.

Malobrojni posjetioci ima-li smo priliku saznati nešto više o tom velikom dokumentu, ko-ji svjedoči o postojanju jezika, koji je postao predmet rasprava drugorazrednih političara. To je dan od dokumenata, koji svjed-oče o državnosti Bosne i njenog jezika. p

AKTUELNO


^

9

Projekt i mreža West BalkansCultural Antenna (Kulturna antena Zapadnog Balkana)

tekst denis Striković, koordinator i suosnivač WBCA (www.facebook.com/cultural.antenna) ♦ foto Simon Berishaj

Projekt West Balkans Cultural Antenna (WB-CA) je bio iniciran na kraju prošle godi-

ne na prvom forumu Cultural In-novators Network (CIN – Mreža kulturnih inovatora) koji se je od-ržavao u Istanbulu pod organiza-cijom Goethe-Instituta (njemački nacionalni kulturni institut). Većina članova iz Zapadnog Bal-kana te novonastale Mreže kul-

turnih inovatora smo skupa utemeljili mrežu sa imenom Kul-turna antena Zapadnog Balkana (WBCA). Sa strane CIN-a su nas podržali sa početnim budžetom koji je omogućio da gostujuća or-ganizacija početnih koraka mreže i organizator konferencije Zavod Tribun iz Ljubljane od 16. do 20. maja 2013. godine organizira za-jedničku konferenciju u Ljubljani i kao rezultat te konferencije na

jesen ove godine i publicira zbor-nik radova.

Nekoliko informacija o samom projektu WBCA: projekt pred-stavlja mrežu pojedinaca i orga-nizacija sa područja Zapadnog Balkana sa namjerom pobolj-šanja regijskog kulturnog su-rađivanja, podržavanja kulturne različitosti i mobilnosti kreativnih pojedinaca i organizacija. Mla-di iz našeg zajedničkog područja

AKTUELNO


^

10

se suočavaju sa sličnim izazovi-ma ali na drugačiji način reagi-raju na njih. WBCA predstavlja susret tih kreativnih pojedinaca i organizacija sa djelovanja na po-dručju društvenog aktivizma, so-cijalnih pitanja, medija, kulture, demokracije i održljivog razvo-ja. Na prvoj konferenciji u Slove-niji, koja predstavlja jednu vrstu spoja između svih tih država, a i prva je između država Zapadnog Balkana ušla u Evropsku uni-ju, sudjelovalo je oko dvadeset pojedinaca iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvat-ske, Kosova, Makedonije, Slove-nije i Srbije.

Kao dio konferencije bila su i dva predavanja. Prvo predava-nje na temu Od volonterizma do profesionalizma: iskustva i prili-ke malih nevladinih organizacija kod apliciranja za EU fondove je održao projektni menedžer Bo-šnjačkog kulturnog saveza Slo-

venije (BKZS/BKSS) mr. Admir Baltić. Drugo predavanje imao je redovni profesor iz Fakulteta za društvene nauke u Ljubljani dr. Mitja Velikonja na temu Između kolektivnog sječanja i političke akcije: emancipativni potencijal jugonostalgije u poslije-Dayton-skoj Bosni i Hercegovini.

Na kraju mjeseca oktobra u Marseilleu u Francuskoj odr-

žat će se drugi forum CIN-a, na kojem će se pričati o uspjesi-ma i projekta WBCA, tako da će nam poslije tog foruma biti još više jasno ako će u budućnosti mreža WBCA zaživjeti u punoj mjeri i imati svakogodišnje pro-jekte, koji će omogućiti da WB-CA doprinese društvu Zapadnog Balkana sa svojom pozitivnom vizijom. p

AKTUELNO


^

11

Planinarska sekcija

tekst Halil agović ♦ foto iz ličnog arhiva autora

Ljudi su od davnina obilazili planine, živjeli sa njima. U njima su vidjeli njihove čari, ljepote, bogastvo, koje nude planine pa i sama priroda. Čovjek je uvjek želio sebi približiti i osvojiti planine. Planinarjenje predstavlja svoje nožno kretanje u planinskim predjelima. To nije bezciljno kretanje, lutanje po brdima i osvajanje več osvojenih vrhova, s kojih ćemo i onako morati sići. Naprotiv, planinarstvo je način, stil, tradicija života i čitav niz aktivnosti koje sa vremenom čovjeku život čine povoljnim, zanimljivim i nadsve ljepšim. Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote zemlje, uživati u prekrasnim gorskim vidicima, sticati nova znanja, poznanstva, prijatelje, širiti prijateljstvo.

Slovenija ima tradici-ju, kulturu planinarenja što se vidi iz označe-nih putokaza, izgrađe-

nih planinskih domova, jasan vidik posjeta planina, gora, br-da koja su postala turističke de-stinacije. Razlog da je to tako je duga tradicija planinarenja i ra-zvoja planinskog turizma, ula-ganja u tu granu privrede. Kod nas u Sandžaku planinarstvo ni-je razvijeno, nije bilo takve tra-dicije ulaganja i zato nema ni

nekog značaja ni razvoja. San-džačke planine i njihove prekra-sne ljepote čekaju na neka ljepša vremena, da razkažu svoje čari. Ipak Sandžak ima ljude koji vide prednosti, ljepotu planinarenja, života sa planinama u Sloveniji pa smo se tome stilu i mi priklju-čili. U okviru društva osnova-li smo planinarsku sekciju, koja je prošle godine uspješno i kva-litetno radila pod vodstvom g. Selma Adrovića iz Kamnika (po-rijeklom sa Bora). Sekcija je

napravila niz ljepih izleta u pla-nine, bliža brda grada Kamnika, Bleda, Jesenica, Kranja gdje mi Sandžaklije živimo i radimo. Po-četkom proljeća napravili smo manje pohode čime smo oja-čali psihofizičku spremnost, jer je poznato, da pohodi u plani-ne povoljno utiču na zdrastveno stanje čovjeka. Kasnije smo imali pohode od Stahovice do Kisovca, do Velike Planine, Kamniškega Vrha, Male planine, Menine pla-nine, od Planine Blato do Tri-

KAMNIŠKI VRH

POD GOLICO

VELIKA PLANINA

KAMNIŠKI VRH

VELIKA PLANINA

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

12

glavskih jezera, Pokljuke i tako dalje da ne bi sve nabrajao. Od tih veliko prehođenih kilometa-ra po mom mišljenju najljepši je bio izlet Planina Blato – Tri-glavska jezera. Tu se vidi preljep uticaj prirode ustvaranju ljepo-te bez uticaja čovjeka. Sakuplja-li smo raznovrstno ljekovito bilje koje naši članovi dobro poznaju i koriste za zimske dane tako da naša sekcija sa time dobiva drugi karakter, sakupljanje ljekovitog bilja i gljiva. Naša sekcija broji

veći broj rekreativnih planinara a ima i pojedinaca koji su spre-mni da osvoje i osvajaju najveće vrhove u Sloveniji kao što su g. Borančić Hamdija-Boro, Ago-vić Rešo, Rujović Nadžip, Škrijelj Redžo. Na aktivnost naših čla-nova bi podsjetio učestvovanje našega člana g. Škrijelj Ređža na tradicionalnom trčanju Staho-vica-Sveti Primož, zima 2013. G. Škrijelj postigao je dobar rezul-tat. Ja kao najmlađi član te sekci-je, ali ne po godinama, primjetio

sam mnogo ljepih stvari. Ti naši pohodi nisu takmičarskog znača-ja, to su rekreativni, ljepi pohodi, puni smijeha i veselja, iskrenog druženja. Naša sekcija ima vi-še marljivih, veselih članica bez kojih ne bi bio pohod tako lijep i zabavan zato im se iskreno za-hvaljujem na njihovom učestvo-vanju. Ovom prilikom pozivam sve Sandžaklije i Sandžaklijke, da nam se pridruže. Mahsuz selam. Halil Agović iz Kamnika (porije-klom sa Orahova). p

KAMNIŠKI VRH

POD GOLICO

VELIKA PLANINA

KAMNIŠKI VRH

VELIKA PLANINA

KAMNIŠKO SEDLO

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

13

Folklorna sekcija

tekst Muzafer rovčanin ♦ foto iz ličnog arhiva autora

Dragi članovi, prijatelji i simpatizeri Kulturnog i sportskog društva Sandžak, puno vas pozdravljam i želim vas ukratko informisati o radu folklorne sekcije u sezoni 2012/2013. Naš folklor ima dvije grupe, omladinci (koji broje 23 člana) i odrasli (20 članova).

Možemo reći da se u zadnjoj sezo-ni poznaje porast članova kako u fol-

kloru tako i u društvu uopšte, što se može reći da je postignut ve-liki napredak. Vodjenje folklorne sekcije pored zaduženja pod-predsjednika društva preuzeo sam septembra 2012., kao izlaz u sili jer folklor nije imao koreo-grafa a vodja folklora podnio je

ostavku. Preuzeo sam vodjenje i koreografiju ujedno, i u vremenu od septembra 2012. do maja 2013. postavili smo tri nove koreogra-fije, dvije za omladinu i jednu za odraslu grupu. Pored proba ko-je su se održavale subotom u Do-mu kulture Kamnik i nedeljom u Šentvidu u Ljubljani, naš folklor je u ovoj sezoni imao dosta na-stupa u Sloveniji i inostranstvu.Na samom početku (septembra

2012.) bili smo na defileju u Ka-mniku »Dnevi narodnih noš«.

To je bio vrlo lijep početak se-zone, lijep dan i ekstra raspolo-ženje učesnika , dobar doček što su pokazali i Kamničani sa buč-nim aplauzima.Poslije nastupa na Ljiljanovom sijelu 15.9.2012., nastupali smo na otvorenom u Šentvidu 6.10.2012., na manifesta-ciji koju organizuje Krajevna sku-pnost Šentvid.

POD GOLICO

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

14

20.10.2012. putovali smo u Za-greb na jedno prelijepo druženje sa BKUD-om Sevdah iz Zagreba na smotri folklora.

Nekoliko dana kasnije nastu-pili smo na Bajramskom kon-certu u Medvodama 28.10.2012. 17.11.2012. organizovali smo sijelo povodom 15. godišnjice društva sa gostima: Anidom Idrizović i TV HAYAT. To sandžačko sijelo po mišljenju mnogih bilo je veo-ma uspješno.

http://www.youtube.com/watch?v=CmT5ZQQTtiQ

Učestvovali smo i na sijelu ko-je je priredilo KD Izvor, 24. 12. 2012., u Domžalama, a 25.12. pu-tovali smo u Cazin BiH, na hu-manitarni koncert u organizaciji humanitarnog društva Nafaka. Na tom nastupu je naša omladi-na oduševila publiku kako sa na-šim prelijepim nošnjama tako i sa koreografijama. http://www.glas-sandzaka.si/fo-togalerija/gostovanje-cazin.

Naši folkloristi nastupili su i na sandžačkom sijelu, 2.3. 2013., u Medvodama, na kojem su pje-vali Kadir Nukić i Erna Džeba.

Učestvovali smo i na hu-manitarnoj priredbi SAHRA u organizaciji dobrotvornog muslimanskog društva Mer-hamet iz Slovenije 10.3.2013., u Domu kulture Kamnik, http://www.youtube.com/watch?v=4Hzqn1Opjwc.

Na našem drugom sijelu su nas naši gosti društvo Oton Žu-pančič iz Sore pozvali da i mi gostujemo u Sori 22.3.2013. gd-je smo takodje u lijepom svjetlu predstavili naše društvo. Naši folkloristi nastupili su na sreća-nju etničnih skupin 20.4.2013.,

POD GOLICO

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

15

u organizaciji društva Sevdah iz ljubljane, u Šentvidu u Ljubljani.

Za prvomajske praznike naš folklor putovao je u sandžač-ke gradove gdje smo nastupa-li u Tutinu, Rožajama i Petnjici, o tom putovanju koje je bilo po oceni većine jedno od najljepših i najuspješnijih, čitat ćete detalj-nije u posebnom izvještaju.

Na povratku u Sloveniju nastu-pili smo na priredbi »Pjesmom i igrom kroz Bosnu« na Vrhniki u organizaciji KUD-a Sevdah.

Društvo Ljiljan organizovalo je donatorski koncert za izgradnju Džamije u Ljubljani 18.5.2013., gdje su takodje učestvovale obadvije naše folklorne grupe. KŠD Biser iz Jesenica svake go-dine organizuje smotru folklora, tako je i ove godine, 25.5.2013., naš folklor učestvovao na toj priredbi.

Na sandžačkom 16. tradicio-nalnom teferiću naš folklor je uz zabavu i druženje takodje učestvovao u izvodjenju zabav-

nog dijela programa. 22.6.2013. naš folklor se je odazvao pozi-vu makedonskog društva Sv. Ci-ril i Metod iz Kranja na priredbi i defileju, a sa tim smo i zaklju-čili ovu sezonu. Poslije odmo-ra, u septembru, nastavljamo sa aktivnostima prema ostvari-vanju novih ciljeva i još boljim i uspješnijim nastupima i puto-vanjima. Mislim da bi mogli na-pisati dva puna lista (časopisa), da bi detaljno opisali ovu sezo-nu našeg folklora. p

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

16

Putovanje u Sandžak

tekst elita Skenderović ♦ foto iz ličnog arhiva autorice

27. aprila navečer počelo je naše jedva dočekano putovanje. Autobus nas je čekao na Letališki ulici u Ljubljani. O našim očekivanjima i radovanju, da ne govorim. Poslije vožnje, koja je trajala čitavu noć, napokon smo stigli u Novi Pazar. Kao naručeno bili smo tamo baš u nedjelju, kada je najveća pijaca. Tu smo imali dosta vremena za kupovinu i druženje. Poslije svega toga krenuli smo prema Tutinu.

UTutinu nas je čekao lijep smještaj i naš prvi nastup na puto-vanju. Nastupile su

mlađa i starija folklorna grupa. Mlađi su tu odigrali koreogra-fiju Sandžak i Sarajku, a stari-ji koreografiju Zavrzlama i Vrti kolo. Poslije nastupa imali smo vremena, da prošetamo cen-trom grada i „osjetimo“ život u Tutinu. Ujutru nakon doruč-

ka slijedio je polazak prema Cr-noj Gori.

Grad našeg drugog nastu-pa bile su Rožaje. U hotelu Al-di, u kojem je bio naš najbolji smještaj (bar za stariju grupu), odmah nas je pozitivno iznena-dio pogled na restoran u kojem smo imali prekrasan ručak. Po-slije nastupa naš predsjednik društva Hakija Alibašić odlučio je za nas i naše gostitelje pri-

premiti nezaboravno veće. Ple-salo i pjevalo se sve do zore.

Nakon doručka krenuli smo prema Plavu i Gusinjama. Tamo smo uživali na Plavskom jezeru i Alipašinim izvorima. Dalje nas je put vodio prema Bihoru.U Petnjici dočekali su nas po-hvalno dobri kolači, koje su pripremili/-ile članovi/-ice Petnjičkog folklora. Nakon na-stupa neki od naših članova bi-

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

17

IZ NAŠEG DRUŠTVA

HOTEL U TUTINU

HOTEL ALDI ROžAJE

li su raspoređeni po porodicama za spavanje, neki su otišli kod svoje porodice, a ostali su spava-li u Etno hotelu Trpezi. Na ovom mjestu moram se zahvaliti svim porodicama za njihov prelijepi doček naših folklornih članova, koje su jako fino ugostili. Ujutru 1. maja krenuli smo na put prema Šeheru Bosne i Hercegovine.

U Sarajevu nas nisu čekali ni-kakvi nastupi niti obaveze. Posli-je ručka odmorili smo se svako u svojim sobama i otišli na še-tnju kroz centar. Najzanimljivija za nas mlade te noći bila je Vječ-na vatra. Drugi dan izjutra nakon doručka popeli smo se na Avaz i odozgo pogledali i bolje upozna-li Sarajevo. Put nas je dalje vodio do Vrela Bosne. Tu smo se osje-ćali kao u bajci. Voda, mostići, vodopadi, priroda i nasmijani lju-di. Jednostavno rečeno: vrijedno ogleda! Putovanje smo malo i hi-storijsko obojili. Pogledali smo muzej i most na Neretvi u kojem smo puno saznali o 2. svjetskom ratu. Imali smo priliku vidje-ti mnogo oružja upotrijebljenog u tom ratu. Uz sve to smo dobi-li i uvid u tadašnje živote, kuće pa čak i kako je napravljen stap, mlin, razboj i mnogo toga.

Nakon muzeja put nas je od-veo još prema Mostaru, gdje smo prošetali starim djelom gra-da. Vidjeli smo i atraktivni skok u vodu sa mosta, kupili koju ma-lenkost za uspomenu i krenuli prema Sloveniji, koju smo svi već bili malo poželjeli.

Putovanje će nam još dugo ostati u sjećanju, jer smo tih pet dana i noći proveli veoma lijepo. Za kraj možemo svi reći samo to, da bi putovanje opet ponovili. p


^

18

ALIPAŠIN IZVOR DžAMIJA U PETNJICI

PLAV

MOSTARVRELO BOSNE

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

19

tekst denis agović ♦ foto iz ličnog arhiva autora

Na teferiću se je već šesti puta zaredom pored ostalih aktivnosti odvijao i nogometni turnir, ove godine je bio na izuzetno visokoj razini i bilo je puno dobrih utakmica i lijepih momenata.

Ugrupnom dijelu tur-nira bilo je napeto do zadnjih trenutaka. Vid-jeli smo puno golo-

va, lijepih poteza i sve je prošlo u dobrom i pravom sportskom du-hu. Poslije grupne faze takmiče-nja, u polufinale su se zasluženo uvrstili VCG d.o.o. Mengeš, Ham-za Bužim, Ljiljan Veterani i Fazlić. U prvom polufinalnom meču su se sastali igrači Hamza Bužima i Ljiljan Veterani. Na jednoj stra-ni mladi i talentovani momci na

čelu sa Enesom Ćemanom, a na drugoj strani Ljiljan Veterani, ko-ji su pokazali veliko tehničkih i borbenih uložaka. Poslije dobre i napete utakmice, koja je završi-la penalima, u finale su se sretno i spretno plasirali Ljiljan Veterani. Na drugoj polufinalnoj utakmici su se sreli momci iz Fazlić ekipe i VCG d.o.o. Mengeš. Već na počet-ku poveli su igrači VCG i poslije mirno i rutinirano doveli utakmi-cu do kraja. Za treće mjesto su se kao i uvjek izvodili udarci sa bi-

jele tačke. Uspješniji bili su igra-či Hamza Bužim. U finalu vidjeli smo sve što može futbal pružiti. Na jednoj strani bio je u golu Am-koTiganj, koji na cijelom turniru nije primijo nijedan pogodak za-to je zasluženo odabran za najbo-ljeg golmana. Sa njim u momčadi bio je i Elvir Hašimović, koji je bio odabran za najboljeg igrača, na terenu je pokazao igru koje se ne bi stidio ni sam Ibrahimović Zlatan, a kamoli Edin Džeko. Na drugoj strani bili su igrači Ljiljan

Nogometni turnir na teferiću

POD GOLICO

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

20

Veterani. Gospoda srednjih godi-na, kojima se vidi, da imaju fut-bal u malom prstu. Navijačima su pružili sve, lijeva, desna noga, iz-za pete, šut, dribling, ali to nije bi-lo dovoljno za mlade momke koji su igrali najbolji nogomet na tur-niru. Prvi gol postigao je Albert Agović sa najljepšim golom turni-ra, poslije toga je proradio i Elvir Hašimović, a tačku na i stavio sam potpisnik ovih redova pogodkom za 3 prema 0, i prvi put u histori-ji teferića VCG d.o.o. podigli smo pehar za prvo mjesto. p

POD GOLICO

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

21

Zejnelu Koraću šahovski turnir KSD Sandžak u Sloveniji juni 2013tekst Hilmija ahmatović ♦ foto iz ličnog arhiva autora

I ovoga puta su šahisti da-li svoj puni doprinos te-feriću u prirodi u okviru druženja sa našim ljudi-

ma. Okupili su se, osim Mirele Ahmatović i Alije Žrta, svi najbo-lji šahisti našeg društva. Nastu-palo je 10 igrača.

Nakon 9 kola teškoga boja na brzopoteznom turniru zasluže-

no je pobijedio Zejnel Korać iz Kranja sa 7,05 bodova. 2. mje-sto osvojio je Vesković Džemal iz Kamnika sa 7 bodova, 3. mjesto Hilmija Ahmatović iz Krškega sa 6,05 bodova, 4. mjesto Azem Ko-rać iz Tržiča sa 5,05 bodova, 5. mjesto Šećo Hajdarpašić iz Med-voda sa 5 bodova. Turnir je pro-šao u fer i prijatnoj atmosferi što

i inače krasi naše šahiste.Opšti dojam ovog teferića je

za vrlo visoku ocjenu. Muzika, hrana, pehari sve je

bilo na visokom nivoju, a na-žalost teferić je bio i ove godi-ne slabo posećen. Treba doći na ovakve skupove, proveseliti se i družiti. p

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

22

Uranoj mladosti sam se nakon okončane nastave redovno su-sretao sa školskim

drugovima sa željom, da što vi-še naučim i o nogometu. Sa društvom sam tako uživao na utakmicama i kasnije se i sam ukljućio u nogometne klubove u našoj sredini i to su bili klubo-vi Krajšnik u Velikoj Kladuši te Mladost u Vrnograču, a nakon dolazka u Sloveniju u kasnim osamdesetim godinama pro-šlog stoljeća, igrao sam u klubu Šmartno iz Ljubljane i Svoboda Vič i u drugim klubovima. "Lju-bav" prema nogometu traje sa jednakim intenzitetom i u dana-šnjim danima. Pratim sve aktu-alnosti u domačem, evropskom i svjetskom nogometnom klub-skom prostoru, sa velikim po-štovanjem i oduševljenjem kao i ponosom pratim i uspjehe bo-sansko-hercegovačke nogome-tne reprezentacije. Veoma rado se družim sa ljubiteljima nogo-meta. Velikom nogometu sam dodao i simpatije prema ma-

lom nogometu i tako se često pridružim i učestvujem na raz-ličitim nogometnim turnirima, jedno vrijeme kao igrač a u po-sljednje vrijeme i kao sudija. Sa velikim oduševljenjem pratim treninge nogometaša i sam tre-nerim. Uspješno sam pridobio i licenciju UEFA A i B, i namje-ravam se nastaviti usavršavati u nogometnoj oblasti. Naklo-njenost prema nogometu mi i danas pridonosi zadovoljstvo, upoznajem i družim se sa raz-ličitim pojedicmima, kojima je takodjer nogomet omiljeni ho-

bi, kometiramo rezultate, zaje-dno analiziramo stilove igranja i posjećujemo utakmice, slove-načke i bosansko-hercegovač-ke reprezentacije, u Sloveniji i u Bosni i Hercegovini kao i u ino-stranstvu.

Sport nas ujedinjuje, povezuje i zato bi želio,da se što više poje-dinaca uključi u nogomet i upo-zna pravo prijateljsko poštovanje i prijateljsko sportsko druženje, što sve pruža jedan ljep, dinami-čan sportski osjećaj.

Vašem društvu želim još mno-go uspješnih teferića i odličnih nogometnih turnira. p

Nogomet je moj život

tekst Smail garvanović

Dugo sam već u Sloveniji i prilikom dolazka iz moje rodne Bosne, ponio sam sa sobom i u ovu okolinu na sunčanoj strani Alpi ljubav, kako često i komentarišu mnogi - prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu a to je prema nogometu. Volio sam pa i danas volim sport i tako sem se poprilično rano opredjelio za nogomet, jer je već sama pomisao, da se igra na tako velikoj površini kao što je pravo nogometno igralište, gdje do pravog izraza dolazi timski rad i poštovanje, te "fair play", to sve mi budi neku posebnu pažnju, da ako Bog da bude što duže tako.

G. Garvanović je naš dugogo-dišnji aktivista, pomaže nam uvezi organizacije fudbal-skih turnira, veliki je radnik, kad god ga pozovemo prisko-či nam u pomoć. Ovom pri-likom mu se zahvaljujemo za sav trud koji je uložijo za do-brobit našeg društva.

Hakija Alibašić

IZ NAŠEG DRUŠTVA


^

23

Nova knjiga poezije pjesnika

Redžepa Nurovića "Neču da mrem"

tekst drago Cingel, teoretičar umjetnosti ♦ foto iz ličnog arhiva autora; avlija

Pišem o knjizi koju nisam pročitao, o duši pesnika pišem koga nisam video, a čiji su lirski krajolici moderna svest u potrazi za tajnom drugog i drukčijeg sveta. Ta subjektivna hermeneutika kod Redže je svedočanstvo univerzalne metaforičnosti, oslobođena primese romantične komunikacije sa čitaocem. Redžo je pesnik duha i duhovnosti, nečega što kao "Sveto vreme" lebdi iznad dvostruke sadašnjosti, onaj šije "najnovije pesme" teku sa izvora.

... i probudi se duša u noći kojoj je suđeno da bude duža od ostalih noćiju i zagleda u zvezde koje bez-brižno nebom moreplovćima pokazuju put...

Skupljeni tek u sitan grč sećanja, pesnik i duša, naslone se na palubu zabluda, što su nalik valovima nosile svakodnevljekroz ledenjake nemira i straha.

Nemi u dijalogu oboje pitaju pamet, kako i ku-da dalje i prema kom horizontu usmeriti kormi-lo nade...

Jer, dugo beše brodolomlje na pučini prastanja i jedra pocepana od vetrova šumnje i gromova, i ra-dost i želju zaboraviše.

Na nekoj nepoznatoj obali, gde lepote nije koliko u bajkovitim krajolicima varki i sna, duša u pesni-ku samoniklom, samoći je verenica i suđenica sva-kom svitanju...

... i nije pesnik više pesnik i nije duša svetio-nik više, prema kome brodovlje nesanica plovidbu usmerava...

Tek sve je samo java u razbudjenoj svetlosti zore, gorje preko koga je hoditi spoticanjem sećanja i za-borava.

A na visoravni gorja visokog odmaralište je i za dušu i za pesnika, počivalište na kome bura i vetro-va životnih više nije.

NAŠI STVARAOCI

ZADNJE PLOVIDBE


^

24

NAŠI STVARAOCI

Takvog ga poznajem po principu nastanka pesme, viđenog duhovnim okom iznad njegove lirike, kako u ne-brojenim vremenima sna i jave, uvek iznova razlama pečate lirskih tajni i iskustvom umnika biserje lepote niže... U antologijskom razgovoru sa bićem lirike, njegova je duša manifest glasne tišine. Poklanjam divno ushićenje trenutku promocije Redžine najnovije zbirke stihova, s ljubavlju i poštovanjem.

PJESMA IZ ZBIRKE PJESMA-Koja se bavi mnome- Evo me među živima, a, moglo je biti i da me nije. Šta ja tu ra-dim više, kad sam ubrao i za-dnji grozd čežnje iz njena oka i od tog sjemena pored sebe od-gojio sinove i kćeri?Oni, opet, pored sebe mo-je unuke i unučice - pa mi sad lopta bježi njima u avlije... Kat-kad i susjedstvom prođemi svi mi, ko gdje, zakače dnevne dušegubive priče, za rever, za uho, na nos mi nabiju.Teško do kuće donesem...E, jedna hanuma kad me iza zavjese okom nanišani, ko pu-škom - prija mi kao muškom pa, te večeri, popijem jednu ta-bletu manje, a smrti pobjegnem jedan korak više... Evo me i među pjesmamaa, moglo je biti da me nije...Jer do pola dosanjan san o mojoj najboljoj pjesmi drugu polovinu ne nazire - u toj sumaglici nije mi znano, koliko će mi pjesničkog nama biti na mezar uklesano.


^

25

Otmica u Štrpcima

IZ SANDžAKA

tekst amila agović ♦ foto radio Slobodna evropa ; Broj 19

“Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci odustao je od budućnosti.”

Poruka, ispisana na bjelom mermernom kamenu spomen obi-lježja žrtvama otmi-

ce v Prijepolju podsjeća nas na strašni zločin, koji se danas ri-jetko spominje i o kojem se pre-malo zna.

Ove godine se navršava 20. godina od zločina počinjenog 27. februara 1993. godine kada su pripadnici paravojnih jedini-

ca Republike Srpske „Osvetnici“ pod komandom Milana Lukića oteli grupu putnika iz voza 671 na relaciji Beograd–Bar. Ta pru-ga jednim kratkim djelom pro-lazi kroz Bosnu i Hercegovinu, blizu grada Štrpci, ali voz tu ina-če ne staje. Kako se voz bližio bosanskoj granici, policija i voj-ska je započela legitimisanje po hodnicima, odvajajući Bošnja-ke, dok su ostale tjerali u kupe-

je. Voz je nakon toga, mimo reda vožnje, zaustavljen u Štrpcima i grupa kidnapovanih civila je iz-vedena iz voza. Prema optužnici Haškog tribunala1 9 otetih pu-tnika od kojih su 18 Bošnjaka i jedan Hrvat su potom odvezli u sjelo Prelovo kod Višegrada gdje su ih u fiskulturnoj sali osnovne škole postrojili, oduzeli im no-vac, nakit i druge vrjedne stvari, a zatim ih tukli. Nakon toga, ve-


^

26

Otmica u Štrpcima

zani su žicom, ubačeni u kami-on i odvezeni u pravcu Višegrada gdje su ubijeni u garaži jedne od spaljenih seoskih kuća nedaleko od obale Drine.

Žrtve ovog zločina su: Esad Ka-petanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifet Husović, Sead Đečević, Ismet Babačić, Ha-lil Zupčević, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memetović, Favzija Zeković, Nijazim Kajević, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Jusuf Rastoder, Zvezdan Zuličić i Tomo Buzov.

Većina ubijenih bili su iz Pri-jepolja, Priboja, Podgorice i Be-

ograda, najmlađi imao je tek 16 godina.

Jedini osuđeni za otmicu i li-kvidaciju nevinih građana je Nebojša Ranisavljević iz Despo-tovca, kome je 2001. istekla 15-to-godišnja zatvorska kazna. Vođa zločinačke grupe Milan Lukić je osuđen za drugi zločin u Hagu na doživotnu robiju. Za otmicu pu-tnika u Štrpcima nikad nije od-govarao. A čini se da su glavni organizatori zločina ostali sa stra-ne, nekažnjeni.

Na dan 20. godišnjice zloči-na su se na glavnoj železničkoj stanici u Beogradu simbolično u

15.48h, kada su putinici bili oteti iz voza, okupili predstavnici ne-kolicine nevladinih organizacija. Žene u crnom, Inicijativa mladih za ljudska prava i Fond za hu-manitarno pravo, djelili su prola-znicima vozne karte, iste onakve koje su prije 20 godina kupili pu-tnici voza smrti.

Do danas još nisu pronadjeni ostaci svih žrtava, maja ove godi-ne sahranjen je Iljaz Ličina.

Ranije su identifikovani ostaci još tri putnika, Halila Zubčevića iz Trebinja, Rasima Ćorića iz Pri-jepolja i Jusufa Rastodera sa Sa-vinbora kod Petnjice. p

IZ SANDžAKA


^

27

IZ SANDžAKA IZ SANDžAKA

Na seminaru su učestvo-vali predstavnici pra-vosuđa, policije, SOS telefona Plav, osnov-

nih škola Plav, Murino, Gusinje, predsjednik lokalne skupštine Plav, ministarka savjetnica Am-basade Republike Slovenije u Cr-noj Gori, gđa Mira Lesjak i ostali. Gospođa Branka Đukić, direktori-ca Centra za socijalni rad Plav, ko-ji je inače partnerska organizacija

u ovom projektu, pozvala je uče-snike na zajedničku saradnju vla-dinih i nevladinih organizacije te izrazila želju po boljim uslovima i nižem stupnju nasilja u matičnom gradu. Učesnici seminara potpi-sali su „Deklaraciju protiv nasilja u porodici i društvu“. Predstavni-ca Ambasade Republike Slovenije u CG posjetila je Dnevni centar za djecu sa posebnim potrebama Li-pa i Centar za socijalni rad Plav.

Učesnici seminara su u završnoj raspravi izrazili mišljenje da je u Crnoj Gori potrebno poboljša-ti međusobnu saradnju nevladi-nih organizacija sa pravosuđem i policijom. Složili su se i u to-me da je svaki seminar na tu te-mu dobrodošao, jer manjak je obrazovanja od strane vladinih organizacija i svi prisutni želje-li su pomoći poboljšanju tre-nutnog stanja, gdje im je dobro

Društvena kampanja Zavoda Krog u Crnoj Gori

tekst emina Hadžić i Sanela alić ♦ foto iz ličnog arhiva autorica

Zavod Krog je 2010. godine odlučio da svoje razvojno i humanitarno djelovanje usmjeri na sjever Crne Gore gdje je stupanj siromaštva najveći, koji vodi u brojne probleme kao što su okoliš, socijala, obrazovanje, privreda isl. Zavod Krog je 9. aprila 2013. u Plavu u Crnoj Gori u saradnji sa Zavodom Emma i Centrom za socijalni rad Šiška Ljubljana organizovao stručni seminar za pravosuđe i policiju na temu nasilja u porodici te seminar za zaposlene u "Dnevnom centru za djecu sa posebnim potrebama Lipa" u okviru trogodišnjeg razvojnog projekta "Od okoliša do porodice" što ga podržava Ministarstvo vanjskih poslova Slovenije.


^

28

došlo predavanje gospođe Dže-vade Popaja iz Zavoda Emma na stručnom seminaru, gdje su sa-znali da su socijalni radnici i ra-dnici nevladinih organizacija moralno dužni svjedočiti i prisu-stvovati na sudu u slučajevima žrtava nasilja koje su im prijavi-le zlostavljanje. Stručni radnici moraju djelovati profesional-no bez obzira na moguća lična poznanstva sa žrtvom ili nasil-nikom. Posebno je važno širi-ti savjest da smo svi pojedinci odgovorni do društva i da smo dužni prijaviti svaki oblik nasilja. U tu svrhu u Plavu je u okviru pomenutog projekta provođe-na lokalna socijalna kampanja protiv nasilja »Umjesto udarca pokloni cvijet«, zajedno sa SOS telefonom Plav.

U srijedu, 17.4., predstavni-ca Zavoda Krog, Sanela Alić, koja koordinira kampanju o nenasilju u Plavu u Crnoj Gori, u jutarnjim satima odvezla se sa školskim kombijem te se pridružila zapo-slenim „Dnevnog centra za dje-cu sa posebnim potrebama Lipa“ Plav. Zajedno sa djecom izrađi-vala je predmete iz plastelina i

u sjećanje su si međusobno po-klonili njihova mala umjetnička djela. Zatim je slijedila posje-ta izbjegličkom centru u okolini mjesta Gusinje, gdje su pred-stavnice Centra za socijalni rad Plav, SOS telefona Plav i Zavo-da Krog sa tamošnjim ženama obavile razgovore o problemati-ci nasilja. Nakon toga uslijedila je posjeta jednj socijalno ugroženoj porodici, majki četvoro djece či-ji je partner alkoholičar te fizič-ki i psihički zlostavlja svoju ženu. Razgovor je bio je veoma težak

i osjetljiv. Njena lična priča nas je dotakla kao i skromnost te že-ne. „Čini se da ljudi još uvijek ži-ve u vremenu kad su predrasude velika problematika. Nadam se da ćemo im preko kampanje i po-moću edukacije pomoći u razu-mijevanju problematike nasilja te ih ubijediti da moraju imati nul-tu toleranciju do bilokakvog obli-ka nasilnog ponašanja.“ Kazala je volonterka Zavoda Krog, gđa Sa-nela Alić.

Zatim je slijedila posjeta djeci u Osnovnoj školi Džafer Nikoče-vić u Gusinju, gdje su zajedno sa djecom po info tačkama u Gusi-nju nalijepili plakate kampanje protiv nasilja »Umjesto udarca pokloni cvijet«.

Predstavnice Zavoda Krog su prilikom svoje posjete u Crnoj gori obavile posjetu djeci i učite-ljima iz OŠ Vuk Karadžić-Bera-ne, OŠ Mustafa Pećanin-Rožaje i OŠ Džafer Nikočević-Gusinje, što su bili u sklopu održivog pro-jekta »Od okoliša do porodice« u godinama 2010., 2011. i 2012. na ljetovanju u Sloveniji.

IZ SANDžAKA


^

29

Sa djecom i učiteljima razmije-nili smo priče i iskustva sa za-jedničkog ljetovanja, nasmijali se, pošalili te zapjevali nekoliko pjesmica. Djeca su nam priča-la o svim znamenitostima svog grada, o svojim djelatnostima pored škole i međusobni kon-taktima sa ostalim učesnicima ljetovanja iz drugih mjesta te sa područja Bosne i Hercegovine.

Kao i djeca i predstavnice Zavo-da Krog bile su veoma sretne da su imale priliku da ponovo sre-tnu svu djecu. „Obuzeo nas je prijatan osjećaj uz spoznaju da su mislili na nas, na događaje iz Slovenije i da su sve što su doživ-jeli sa nama u Sloveniji nosili u svojim srcima. Bili smo sretni da je naš projekat ostavio značajan trag u njima i da su pozitivni re-zultati njihovog boravka kod nas tako vidni.“ Kazala je volonterka Zavoda Krog, gđa Sanela Alić.

Povodom završetka projekta »Od okoliša do porodice« Zavod Krog s partnerima organizo-vao je završni događaj, 23. ma-ja 2013. u Domu kulture Plav. Na završnom događaju su bi-li predstavljeni rezultati trogodi-šnjeg projekta. U okviru projekta u Plavu, Gusinje, Murino, Roža-je i Berane sproveli smo rehabi-litaciju socijalno ugrožene djece u 2010., 2011. i 2012. god., eduka-ciju za stručni rad sa žrtvama i

počiniocima nasilja za predstav-nike različitih službi koje dje-luju na području sprječavanja i pomoći žrtvama porodičnog nasilja, radionice za osnovno-školsku djecu »Djeca protiv nasilja«, radionice za osnovno-školsku djecu i stručni kadar u osnovnim školama za zašti-tu okoliša i kampanju »Umje-sto udarca pokloni cvijet«. U projekat uključeno je bilo pre-ko 500 osnovnoškolske djece i 174 stručnih radnika. Pored toga Centru za socijalni rad Plav do-nirali smo humanitarnu pomoč (nova i upotrebljivana odjeća, školski materijal, igračke, pre-nosni kompjuter za centar i sl.). Uz pomoč Lions Klub Bled Golf predali smo donaciju ambulan-tnog vozila za Dnevni centar za djecu s posebnim potrebama Li-pa u Plavu.

Ovom prilikom zahvaljuje-mo se na potpori i pomoći Mi-nistarstvu za vanjske poslove Slovenije, Ambasadi Crne gore u Sloveniji, Ambasadi Slovenije u Crnoj gori, Adriji Airways, Ae-

rodromu Podogorica, Aerodro-mu Brnik, partnerima (Zavod Emma, JU Centar za socijal-ni rad Plav, Opština Plav, Centar za socijalni rad Šiška Ljublja-na, Smetumet), osnovnim ško-lama i njihovom kadru (OŠ Vuk Karadžić-Berane, OŠ Mu-stafa Pećanin-Rožaje, OŠ Dža-fer Nikočević-Gusinje, OŠ Hajro Šahmanović-Plav, OŠ Petar De-dović-Murino), Dnevnom centru za djecu s posebnim potreba-ma Lipa, Lions Klub Bled Golf, nevladinom udruženju Help Plav, SOS telefonu Plav, Centru za preduzetništvo i ekonomski razvoj Podgorica, Zavičajnom udruženju Plava i Gusinja Iz-vor, slovenačkoj platformi Sloga, Amnesty International Sloveni-ja, Ani Bernetič Deisinger, Op-štini Ljubljana, Opštini Koper, Parlamentu Slovenije, TV Koper, volonterkama (Sanela Alić, Ja-smina Drolc, Ana Papež Križaj, Sanja Pudja Rozman), te svim pojedincima i ostalim instituci-jama koji su mnogo pridonijeli k uspjehu projekta. p

IZ SANDžAKA


^

30

Kuda ide Bihor(ili: Bihor koji se vraća sebi)tekst almir Muratović

Dragi moji Bošnjaci Bihora i Sandžaka, posebno mi je zado-voljstvo čestitati Vam

opštinu Petnjica. Mubarek Olsun.28. maja 2013.g. Skupština CG,

nakon punih 56 godina pritisa-ka na Bošnjake Bihora da ostave i napuste svoj Bihor, vraća Gor-njem Bihoru nepravedno oduze-tu opštinu. Stiče se utisak da je u posljednjem času gornjobihor-cima omogućeno da učine nešto za svoj toprak, za svoju dušu, da i oni koji su širom dunjaluka ra-seljeni, Bihor i Sandžak još jače osjete u svojim grudima.

Povraćanje statusa opšti-ne, Bihorci su dočekali sa puno ambicija, želja, pozitivizma. Ali kako dani odmiču sve više uvid-jaju da je oduzimanjem opštine, Bihoru nanijeto toliko štete da su se sada, čini se malo uplaši-li, ili kao da ne vjeruju da ima-ju mogućnost da sami odlučuju "kuda i kako dalje". To pitanje "kuda i kako dalje" za Bihor ni-je novina. Znaju Bihorci da je bilo i lijepih trenutaka, kada su škole bile pune djece, isto tako znaju da su se neki potrudili da su te iste škole pred gašenjem. Pred gašenjem zato što je neko Bihor planirao pretvoriti u "lo-vište" divljači i vukova. Ali Bi-horci pokazaše kroz historiju da su veći vukovi i od samog vuka

i veći mudraci od akademika i njihovih memoranduma.

Valjda će gradjani Bihora sada u svom Bihoru, u srcu Sandža-ka, svoje umijeće preduzetništva i nauke pokazati u punom sjaju i od Bihora napraviti mjesto gd-je se dolazi i gdje se vraća.

U Bihoru se na samom po-četku egzistiranja nove opštine, kroz brojne primjere registruje nebriga, čime se razotkriva du-gogodišnja poražavajuća poli-tika kako opštine Berane tako i državnih vlasti. Primjera nebri-ge je nažalost u izobilju a jedna takva je i namjerno ili u najma-nju ruku nemarno rješavanje elemntarnih uslova za savre-menu telefonsku komunikaci-ju. Umjesto ugradnje optičkog telekomunikacionog kabla, pri-je nekoliko godina je ugrađeno obično kablo kojim se ne mo-že obezbijediti uspostvaljanje internet-komunikacija, a to u praktičnom smislu znači nemo-gućnoist savremenog bankar-skog poslovanja, zatim "on-line" povezivanje sa državnim in-stitucijama, pa u tom smislu, sa ovakvom telefonskom in-frastrukturom neće se moći obezbijediti izdavanje ličnih do-kumenata, i sl.

Možda su oni koji su u po-litičkom smislu svih ovih godina odlučivali o sudbini Bi-

hora, igrali na kartu da ako bu-du vraćali Bihoru oduzeto, da ustvari ne vrate ništa od onoga što posjeduje jedna savremena opština, i da tako Bihor osta-ne zarobljen uprkos formalnom povratku statusa opštine.

Mnogo izazova očekuje op-štinu Petnjica, preko razvoj-nih planova do izbora političkih predstavnika. Politički izazov i odabir će se odraziti i na osta-le opštine u dijelu Sandžaka koji pripada CG, ali najviše na sa-mi Gornji Bihor. Ukoliko Bihorci povjeruju priči "spasa" dosada-šnjim političkim predstavnicima neće se za dugo primijetiti pred-nosti lokalne samouprave. Sama riječ "samouprava" govori da se ne mora "trčati"po svako mišlje-nje van Petnjice.

Na samom startu su Bihor-ci pokazali da žele Bihor učiniti ljepšim, već se pristupilo čišće-nju "potoka" u centru Petnji-ce i postavljanju ulične rasvjete u Lagatorama. Nadamo se da će ovakav entuzijazam potrajati. Našoj dijaspori treba omogući-ti i stvoriti ambijent ulaganja i ne samo ulaganja već i povratka svome kraju.

Na samom kraju Selam i Poz-drav za sve Bošnjake Bihora i Sandžaka. Budite ponosni kao i do sada i ne zaboravite svoj to-prak i emanet ovih prostora. p

IZ SANDžAKA


^

31

Čestitke

Damir (Mirsad) Adrović, rodjen 3.10.1990. u Ljubljani. Završioje osnovnu školu Dravlje-Lju-bljana, a zatim upisao Srednju ekonomsku školu u Ljubljani, gimnazijski smjer. 2009. godine upisao je Ekonomski fakultet takodje u Ljubljani smjer Mana-gement, gdje je u roku položio sve ispite i diplomirao 29.8.2012., te tako steko naziv Univerzitetni diplomirani ekonomist (UN). Septembra iste godine upisao je magisterski studij, takodje smjer Management.

damir (Mirsad) adrović

Damir (Selmo) Adrović, rodjen je 29.4.1984. Završio je osnov-nu školu i zatim upisao Eko-nomsku Gimnaziju u Kamniku. Diplomirao je ove godine na Ekonomskom fakultetu, smjer Management i organizacija.

Obojici čestitamo i želimo puno sreće i uspjeha u životu i radu.

KSD Sandžak

damir (Selmo) adrović


^

32

Povodom smrti supruge i majke, Jagode Pa-vloske, zahvaljujemo se: Zdravstvenom domu Kamnik, dr. Dolenc i medicinskoj sestri Jani, upravi i suradnicima KAM BUS-a, komšija-ma, prijateljima, poznanicima i svima koju su nam pružali moralnu i materijalnu pomoć.

Porodica Osmanović

Mirsad Agović Alija Borančić Lato DurovićFernala Hajdarpašić

Meho KočanNadžip Mehović Nuho MučićJagoda Pavloska

Zahvalnica Na Ahiret su preselili:

Čestitke Sretno sklapanje braka

Cikotić Adis& Babačić Leila

Adrović Mario& Cikotić Alma

Mešanović Denis & Agović Adela

Sretno rođenje sina

Arisu & Aldijani Alibašić

Ožalošćenim porodicama KSD Sandžak nazdravlja glavu.


^

33

Na Ahiret je preselila dugogodišnja članica društva Fernala Hajdarpašić iz Ljubljanetekst Mirsad adrović

Fernala Hajdarpašić rođena je 2.1.1959. godi-ne u Rožajama, u ugle-dnoj porodici Agić, gdje

završava osnovnu i srednju školu. U Beogradu i Prištini završava vi-šu grafičku školu.

Umeđuvremenu upoznaje Ra-sima Hajdarpašića, koji je živio i radio u Sloveniji, u Ljubljani, u Ljubljanskoj banci. Poslije sklapa-nja braka sa Rasimom i ona pre-lazi da živi u Ljubljanu i zaposli se u istoj banci gdje je i on radio. Ro-de im se dvije ćerke: Selma i Se-nida.

Kao i svi mi "gastarbajteri", ta-ko i oni, svake godine išli su na godišnji odmor u svoj rodni kraj u Sandžak. Jednom takvom prili-kom, na putu ka rodnom kraju, u teškoj saobraćajnoj nesreći 1989. godine kod Brežica, pogine joj muž Rasim, a Fernala i Selma do-biju teže tjelesne povrede. Selma i dan danas nosi posljedice te teške saobraćajne nesreće. Po oporav-ku ostane joj da se brine o svojim ćerkama, u čemu i uspijeva, da ih odgoji i izškoluje. Selma i Senida

su izrasle u dvije lijepe i stasite djevojke. Velika zasluga Fernale je u osnivanju Sandžačkog društva, u kojem je bila dugogodišnja čla-nica. Dugo godina je bila vođa i koreografinja folklora. Jedan od najvećih, a možemo slobodno reći i najveći uspjeh folklora je pod voćstvom Fernale.Toliko lijepo je radila sa djecom, da su je sva dje-ca folklora voljela i poštovala.

Baš sada, kada su joj ćerke po-rasle i počele polako da se osa-mostaljuju, kada je mogla da kaže sebi i svom rahmetli Rasimu, da je dobila bitku u odgajanju djece, izgubila je životnu bitku. Više od godinu dana borila se sa opakom bolešću, ali nažalost nije uspjela. Preselila je na ahiret 30.3.2013. go-dine u 54.-oj godini života. Uko-pana je u Rožajama. Sva djeca iz folklora koje je ona trenjirala (ili skoro sva) došla su na ispraćaj Fernale za Rožaje, ispred ljubljan-skih Žala (groblja) da joj se poklo-ne i izuče Fatihu.

Društvo Sandžak joj se od sr-ca zahvaljuje, za sve što je učinila i pomogla društvu.

Na novembarskom sijelu prošle godine, kao i mnogim drugim za-služnim članovima tako i njoj bi-la je dodijeljena zahvalnica sa maketom Sandžaka za petnaje-stogodišnjicu postojanja društva Sandžak.

Nama ostaje da je se sjećamo, kao dobre, vrijedne, poštene i na-smijane Sandžaklijke, baš kao što je na ovoj slici.

Ostaje samo još, da joj ka-žemo: Hvala ti, Fernala, za sve što si učinila u životu. Neka ti je rahmet duši, a porodici, glava da je zdravo. p


^

34

O d mnogih ljudi sam čula da ne valja skla-pati brakove između Ramazanskog i Kur-

banskog bajrama. Ali kad bi jih upitala odakle izvire ta činjenica, odgovor je bio neznam tako smo čuli od starih ljudi i to treba po-štovati. Kao »prepreka« spominju se dva najveća islamska prazni-ka i tu se pojavi pitanje, dal je ta »prepreka« vjerske naravi? Odgo-vor se nalazi u nastavku teksta.

Islam, kao vjera propagira brak, zato nije logično, da zabra-njuje njegovo sklapanje u bilo koje doba godine. Naime nekada su obični ljudi neosnovano sma-trali pokudjenim ženidbu u mje-secu ševvalu zbog vjerovanja da

samo značenje imena tog mjese-ca (njegov korijen glasi "šale" a znači otići, razići se, postati ne-slozni, izgubiti moć, prepasti se, bojati se itd.) ima negativan od-raz na tako važnu stvar kao što je sklapanje braka i njegov početak. Prisutan je bio strah od nemilih, čak kobnih događaja ako se pre-krši taj običaj, koji su skoro pa uvijek ispred propisa. Interesan-tno je da se to sujevjerje preni-jelo i do naših dana, tako da nije rijetkost, da se čuje izreka: Ne že-ni se izmedju dva Bajrama.

Da navodna činjenica nema značaja govori i to, da se je Po-slanik Muhammed a.s. oženio u mjesecu ševvalu, koji počinje pr-vim danom Ramazanskog baj-

rama. To dokazuje i hadis kojeg prenosi jedan od najcjenjeni-jih skupljača hadisa, Buhari, ko-ji prenosi da je najdraža supruga Poslanika Muhammeda a.s. re-kla: "Muhammed me oženio u ševvalu. Koja je to žena bila sre-tnija od mene?"

Pravilo - zakonom je postalo u nas da se ne valja ženiti između Bajrama nema nikakve potvrde u islamskoj tradiciji, a nema ni smisla, jer upravo su ovi dani po-godni, a hadisima i preporučeni, za lijepe događaje. Mogli bi čak i reći, da je vjerovanje u ne poželj-nost sklapanja braka između dva Bajrama praznovjerje, na koje se ne treba osvrtati, jer nemaju ni-kakvo utemeljenje. p

M ehmed-paša Baj-rović je bio ugle-dni sandžački trgovac, grado-

načelnik Pljevalja i inicijator i predsjedavajući čuvene Sjeničke konferencije, 1917. godine. Poti-če iz poznate trgovačke porodice Bajrovića, porijeklom iz Nikšića, kasnije nastanjenih u Kruševu kod Pljevalja. Bio je jedan od naj-uspješnijih trgovaca i jedan od najimućnijih ljudi u Sandžaku, krajem 19. i prvih nekoliko dece-nija 20. stoljeća.

Zahvaljujući razvijenoj i razgra-natoj trgovini veoma brzo je po-stao jedan od najmoćnijih ljudi u Pljevljima i okolini, što je, svaka-ko, uticalo da, 1898. godine, bude imenovan za pašu, iako je ta titu-la prethodno dodjeljivana isklju-čivo vojnim ličnostima.

Tokom vremena ekonomska moć i uticaj donijeli su Mehmed--paši Bajroviću i značajan dru-štveni i politički ugled, pa, 1917. godine, biva izabran za gradona-čelnika Pljevalja. Iste godine, na njegovu inicijativu, u Sjenici je

održana poznata Sjenička konfe-rencija. Konferencija je održana povodom pitanja rješavanja sta-tusa Sandžaka u svjetlu novih po-litičkih prilika u Evropi pred kraj Prvog svjetskog rata. Zajedno sa ostalim učesnicima konferenci-je, nakon završetka svjetskog rata, Mehmed-paša Bajrović je optu-žen za veleizdaju i uhapšen, da bi, kraljevskim ukazom od 17. febru-ara 1921. godine, zajedno sa osta-lima, bio oslobođen svih optužbi. Po oslobađanju odlazi u Sarajevo, gdje umire, 1926. godine. p

zanimljivostiSKLAPANje BRAKOvA iZMeđU BAjRAMA

tekst Mevlida Mehović

MeHMeD-PAŠA BAjROvić (1845-1926)


^

35

Documents

35 [email protected]