38129482-Jugoistocna-Europa-u-srednjem-vijeku-skripta-za-ispit

8/7/2019 38129482-Jugoistocna-Europa-u-srednjem-vijeku-skripta-za-ispit

1/47

SLAVENI

- prva pouzdana povijesna svjedoanstva o Slavenima potjeu iz 1. i 2. st.

- Plinije Stariji, Tacit i Ptolomej tada daju vrlo oskudne podatke o Venetima (naziv kojeg suGermani koristili za Slavene) i njihovoj geografskoj rasprostranjenosti

- slavenska plemena su prije seobe na zapad naseljavala golemi teritorij od Karpata do

Baltikog mora

- materijalnu kulturu i jezik slavenskih plemena formiralo je naslijee starog indoeuropskog

stanovnitva iza Karpata

- znaajno je i Tacitovo zapaanje da se slavenska plemena razlikuju od nomada po tome to, iako ne

borave stalno u jednom kraju, oni grade kue

- poetkom 5. st. Pseudo-Cezarije prvi put spominje Slavene pod njihovim imenom

- masovna seoba Slavena i naseljavanje lijeve obale donjeg Dunava zapoinje nakon smrti Atile

(453.) i propasti goleme hunske drave

- to je ujedno bila i posljednja etapa borbe barbarskih naroda protiv antikog robovlasnitva

- u doba cara Justina (518. 527.) zabiljeeni su prvi napadi Slavena na Bizantsko Carstvo

- carJustinijan (527. - 565.) takoer ratuje protiv Slavena, koji zajedno s Bugarima pustoe bizantske

provincije

- 540. god. Slaveni se prvi put pojavljuju pred Carigradom- sredinom 6. st. napadi Slavena su na vrhuncu moi

- 549. god. Slaveni pustoe Ilirik i Trakiju, dopiru do Egejskog mora i osvajaju grad Toper

- 550. prelaze smrznuti Dunav i pustoe sve do Dalmacije, gdje su prezimili

- nastavljaju sa svojim napadima irom Ilirika te ponovno prodiru do Carigrada

- slavenski pohodi imali su pljakaki karakter; njihova osnovna svrha bila je dobivanje plijena

u zarobljenicima, stoci, dragocjenostima i drugim stvarima

- sa osvojenim plijenom su se uglavnom vraali u svoju zemlju preko Dunava Sklaviniju

- ve pri kraju Justinijanove vlade bizantska drava ne raspolae financijskim sredstvima za

adekvatnu obranu od slavenskih napada

- u drugoj polovici 6. st. Avari takoer ratuju protiv Bizanta u Panoniji, a 583. god. sklapaju savez sa

Slavenima

- u vie mahova Avari i Slaveni doprli su do carigradskih zidina

1


2/47

- potkraj 6. st. Slaveni naseljavaju istone Alpe, zalee Trsta i Panonsku nizinu izmeu Drave i Save

- nakon to su zavrili s ratom protiv Perzije (591.), Bizant je poslao svoju vojsku u Europu na Avare i

Slavene to je bio posljednji pokuaj bizantske drave da zadri vlast nad balkanskim poluotokom

- 593. sklopljen je mir izmeu Avara i Bizanta

- Avari su to tumaili kao priznanje njihove vlasti nad vlakim Slavenima i pokrajinom

izmeu Dunava i planine Balkan

- Grci su mirovni ugovor tumaili kao ogranienje avarske vlasti na podruje iz 582. (Srijem)

- Avari su zaratili sa Francuzima, Langobardima i Bavarcima, a bizantski vojskovoa Prisko napao je

s uspjehom Slavene

- 597. avarsko-slavenska vojska upada u Dalmaciju, a 599. i u Trakiju

- ve sljedee, 600. god., Bizant je teko poraen kod opsade Tomija na Crnom Moru

- ipak, nakon to je kuga desetkovala Avare, oni su se morali odrei teritorija juno od Dunava ipretenzija da vladaju vlakim Slavenima

- Prisko je poveo novi pohod protiv Avara te u Bizant doveo mnoge zarobljenike, od kojih su

polovina bili Slaveni

- nakon to je carMauricije zahtijevao da vojska prezimi u Sklaviniji, izbila je pobuna te je na vlast

doao novi car, pobunjeniki voa, Foka

- tada se Bizant naao u velikoj krizi, a ubrzo je zaratio i sa Perzijom, zbog ega je gotovo sva

bizantska vojska prebaena na istok

- do 615. god. Slaveni su naselili gotovo itav balkanski poluotok

- budui da nema mnogo izvora o slavenskim migracijama, mogue je odrediti samo ope crte

- tada se uoava bitna razlika izmeu Slavena i njihovih saveznika Avara: Avari su i dalje vrili samo

pljakake pohode, a Slavenska plemena pokazivala su tenju da se negdje nastane

- Slaveni i Avari zauzeli su gotovo itavu Dalmaciju te razorili mnoge gradove, a meu njima i

Salonu; gradovi na otocima i na sjeveru ostali su poteeni

- Slaveni su poeli naseljavati i Grku; Konstantin Porfirogenet je napisao da se "poslavenila cijela ta

zemlja i postala barbarska"

2


3/47

SLAVENSKO DRUTVO

- Slaveni su se uglavnom bavili poljodjelstvom i stoarstvom, ali obraivali su i metale te izraivali

oruje i orue; zemlju su obraivali na paljevinski nain

- ivjeli su u demokratskim zajednicama, a osnovna drutvena jedinica bio je rod

- sela su bila naseljena srodnicima, a vie sela sainjavalo je jednu upu na ijem se elu

nalazio upan, koji je bio poglavar plemena

- upanstvo je bilo nasljedno te je predstavljalo zametak nastanka plemstva

- po doseljavanju Slaveni su bili pogani

- Perun vrhovni bog i prvo slavensko boanstvo u zapisanoj povijesti (spominje ga

Prokopije iz Cezareje u 16. st.)

- opisan je kao grub ovjek s bakrenom bradom; vozi se na koiji upregnutom jarcem te nosi

monu sjekiru, a katkad i eki; sjekiru baca na duhove i zle ljude te se ona uvijek vraa unjegovu ruku

- imao je vie linosti te je bio oenjen suncem; svoju enu morao je dijeliti sa svojim

neprijateljem Velesom, i to svaki put kada bi sunce zalo, budui da je Veles vladao

podzemljem

- zlatna jabuka bila je jo jedno njegovo oruje te je predstavljala potpuno unitenje

- Slaveni su Peruna prikazivali kao stablo ivota

- ostala boanstva:

- Jarilo bog vegetacije i plodnosti

- Morana boica prirode i smrti

- Svarog prvo boanstvo sunca kod Slavena; stvoritelj svega na nebu i zemlji

- Svetovid bog rata i proricanja, imao je etiri glave koje su gledale na etiri strane

- slavenski panteon obuhvaao je irok raspon boanstava koja su se tovala na podruju od obala

Baltika do Crnog mora, u razdoblju od preko 600 godina

- nia boanstva bili su zmajevi, vile i vukodlaci (oni koji su puno zgrijeili postanu vukodlaci)

- dua je besmrtna i ivi u raju zvanom Nav

- stari Slaveni bili su marljivi, snani i otporni na hladnou i glad

- bili su gostoljubivi i ivjeli su iskljuivo u monogamnim zajednicama

- ena se stjecala kupovinom ili kraom, a ne kao danas

3


4/47

SVETI IRIL I METOD

- braa iril (pravo ime Konstantin; ime iril uzeo je nakon zareenja) i Metod roeni su u Solunu

(sjeveroistona Grka); poznati su i kao solunska braa, sveta braa, slavenski apostoli

- njihov otac, Lav, bio je visoki bizantinski zapovjednik (drungar)

- najraniju mladost proveli su u Solunu, koji je u to vrijeme posve okruen Slavenima

- Metod postaje upraviteljem jedne arhontije u istonoj Makedoniji, dok je iril odgajan na carskome

dvoru, a nakon zavrenih filozofskih i teolokih studija postavljen je za bibliotekara sv. Sofije u

Carigradu i uitelja filozofije na carigradskoj visokoj koli

POKRTAVANJE SLAVENSKIH NARODA

- godine 851. iril postaje lanom bizantskog poslanstva arapskom kalifu u Samari, a 856. u doba

politikih i crkvenih trzavica Metod naputa svoj poloaj arhonta i povlai se u samostan na Olimpu u

Maloj Aziji; ubrzo za njim dolazi i iril

- po nalogu bizantskog cara Mihaila, 860. oba brata odlaze kao misionari meu tursko-tatarske hazare

u junoj Rusiji

- neposredno nakon povratka iz Rusije angairani su za novu misiju kod Slavena

- 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatrailo je od cara Mihaila biskupa i sveenike koji

e propovijedati na slavenskom jeziku kransku vjeru- zadatak je bio velik i delikatan

- na podrujima prostrane Rastislavljeve drave irili su kranstvo ve od poetka 9. st. njemaki

sveenici iz renensburke i pasaunske dijeceze

- Rastislav, bojei se njihovog politikog utjecaja, trai u Bizantu oslonac protiv cara Ludovika

Njemakog, ispod ije se vlasti ogorenom borbom istrgao

- Rastislavljeva koncepcija ila je za tim da samostalna moravska crkva s domaim klerom i vlastitim

liturgijskim jezikom postane brana svakom stranom utjecaju

OPISMENJIVANJE SLAVONSKIH NARODA

- Bizant donekle udovoljava Rastislavljevoj elji i alje mu irila i Metoda

- braa su se za ovaj posao ozbiljno pripremili

4


5/47

- iril je sastavio prvo slavonsko pismo (glagoljicu) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna

(koji su od djetinjstva dobro znali) preveli su najnunije crkvene knjige

- na taj nain stvorili su prvi slavenski knjievni jezik i postavili temelje slavenskoj knjievnosti

- god. 863. braa kreu na put i stiu 864. knezu Rastislavu, koji ih je gostoljubivo primio, ali uspjeh

njihove misije, mnogobrojni uenici i narodne simpatije izazivaju reakciju njemakog klera

- poinje podmukla borba njemakog sveenstva protiv slavenskih misionara

- glavni argument protivnika slavenske liturgije bila je tzv. trojezina teorija prema kojoj postoje

samo tri sveta jezika na kojima se mogu vriti vjerski obredi: hebrejski, grki i latinski

- nakon trogodinjeg boravka u Moravskoj, braa polaze na put kako bi biskup zaredio Metoda i nove

slavenske sveenike

- doavi u Panoniju, neko vrijeme su se zadrali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa

svojim radom na slavenskoj crkvenoj knjizi- stekavi i tu mnogo uenika, polaze u Veneciju, gdje su morali voditi otru polemiku s tamonjim

"trojezinjacima"

- odatle ne kreu za Carigrad, gdje je umoren car Mihajlo, a vlast preuzeo Vasilije Makedonski, ve

odlaze u Rim

- papa Hadrijan vidi u slavenskim misionarima dobre pomagae u borbi protiv osiljenih i

neposlunih njemakih nadbiskupa i njihova suverena te ih primi sveano

- u Rimu se iril razbolio i umro; sahranjen je u crkvi sv. Klementa

- Hadrijan je odobrio slavensku slubu, a Metoda je 869. poslao knezu Kocelju

- za vrijeme Metodovog boravka u Rimu, papa ga je postavio za panonskog nadbiskupa

- time je zapadni Ilirik trebao biti izdvojen iz jurisdikcije salzburkog nadbiskupa i podvrgnut izravno

Rimu

- im je Metod doao u Panoniju, njemaki ga sveenici napadaju kao heretika, a kada je stigao u

Moravsku (gdje je Rastislava zbacio njegov neak, njitranski knez Svatopluk) njemaki ga biskupi

pozivaju na svoju sinodu; osuuju ga i bacaju u tamnicu, gdje je ostao dvije i pol godine

- god. 873. Metod je na papin nalog puten iz tamnice, ali je slavenska liturgija zabranjena

- kako je Metod ipak nastavio svoju djelatnost te se slavonsko bogosluje sve vie irilo po

Moravskoj, podignuta je protiv njega optunica u Rimu

- Metod je 879. pozvan pred papu da se opravda

5


6/47

- papa Ivan VIII., nastojei ne otetiti rimske pozicije u Moravskoj, potvrdio je slavensko bogosluje

bulom Industriae Tuae iz 880. god., a isto je uinio i carigradski patrijarh Fotije, koji se pomirio s

papom, dvije godine kasnije

- Metod prevodi u Moravskoj na slavenski jezik Bibliju

- nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija, a knez Svatopluk je prognao

njegove uenike; neki od njih prodani su u ropstvo, a neki su se uspjeli skloniti u Bugarskoj,

Makedoniji, Rakoj i primorskoj Hrvatskoj, gdje su nastavili svoj rad

- prijevodom liturgijskih i biblijskih knjiga iril i Metod udarili su temelje slavenskoj pismenosti

BIZANT

- naziv Bizant nije se koristio u vrijeme postojanja drave, ve ga je u 18. st. uveo Montesquie

smatrao je da ta drava nije vrijedna rimskog imena te je preuzeo latinizirani naziv prijestolnice

Byzantium (Konstantinopol je izgraen 330. god.)

IZVORI ZA BIZANTSKU POVIJEST

GeorgijeAkropolit (1217. 1282.)- bizantski pisac i dravnik, roen u Carigradu

- njegovo najznaajnije djelo je "Annales", obrauje razdoblje od 1204. do 1261. god., dakle

od pada Carigrada tijekom 4. kriarskog rata do osloboenja grada

- zahvaljujui svom poloaju, Akropolit se oslanja uglavnom na osobna saznanja i iskustva

Agatijaiz Mirine u Maloj Aziji (532. 580.)

- njegovo najznaajnije djelo je "Histories"

- u pet knjiga opisuje dogaaje izmeu 552. i 559. god.

- najvie pozornosti posvetio je vojnim pohodima vojskovoe Narzesa protiv Ostrogota i

Franaka u Italiji

Jordanes (6. st.)

- "Getica" o porijeklu i povijesti gotskog naroda

- "Romana" povijest Rima

6


7/47

Laonik Halkokondil (1425. 1490.)

- njegovo najznaajnije djelo je "Prikazi iz historije", a to je kratki pregled svjetske povijesti,

od starih Asiraca do postanka Osmanskog Carstva

- detaljno se opisuje i epoha osmanskog osvajanja te propast Bizanta

- djelo zavrava zauzeem Lemonsa 1463.

- vrlo je objektivan, ali ne i kronoloki pouzdan

Georgije Amartol (9. st.)

- bizantski monah u Carigradu, ivio je u doba cara Mihaila III.

- njegovo najznaajnije djelo je "Kratka kronika", koja se sastoji od 4 knjige:

1. obrauje povijest od Adama i Eve do Aleksandra Makedonskog

2. povijest koju pokriva Stari Zavjet

3. rimska povijest od Julija Cezara do Konstantina Velikog4. period do pieva doba, zakljuivo sa smru cara Teofila (842.)

Mihailo Glika (13. st.)

- bizantski knjievnik i teolog

- bio je tajnik cara Manuela I. Komnena, i na tom je poloaju kritizirao astroloke sklonosti

cara, pa je uhien i djelomino osljepljen

- obratio se iz tamnice caru putem jedne pjesme, koja predstavlja jedan od najstarijih

spomenika narodnog grkog jezika

- napisao je i "Kroniku svijeta" koja obuhvaa vrijeme do 1118. god.

Nikifor Grigor (1295. 1395.)

- "Romejska historija" (Bizantinci su se nazivali Romejima) njegovo je najznaajnije djelo i

podijeljeno je na 37 knjiga i obuhvaa razdoblje od 1204. do 1395.

- pisao je pompoznim, tekim stilom te je dosta panje posveivao vjerskim prepirkama i

teolokim kontroverzama

- mnogo mjesta posvetio je i odnosima sa Srbijom, koja je u to vrijeme postala najvea sila na

Balkanu

Ivan Malala (6. st.)

- svojim djelom "Kronografija" zapoeo je trend sastavljanja svjetskih kronika

- "Kronografija" obuhvaa razdoblje od Starog Egipta do cara Justinijana

- bila je to jedna od najitanijih knjiga tog vremena

7


8/47

Ana Komnen (1083. 1153.)

- lanica bizantske vladarske obitelji Komnena, ker bizantskog cara Aleksija I. i jedna od

prvih poznatih bizantskih knjievnica

- u djelu "Aleksijada" opisuje politiku i vojnu povijest Bizantskog Carstva za vrijeme

vladavine njezina oca (1081. 1118.)

- to je jedno od najznaajnijih djela o Bizantu u razvijenom srednjem vijeku

- spominje se i 1. kriarski rat, Normani, itd.

- djelo je pristrano, jer autorica cara nastoji prikazati u to boljem svjetlu, a stil pisanja je vrlo

kompliciran (nastojanje da se pokae uenost)

Lav akon (10. st.)

- pred kraj 10. st. napisao je "Historiju", koja obuhvaa najuspjenije razdoblje bizantskepovijesti; od poetka vladavine Romana II. (959.) do smrti Ivana I. Cimiskija (976.)

- djelo sadri i dragocjene podatke za povijest Slavena: opisuje borbu Svjatoslava I. Kijevskog

protiv Bizanta oko bugarskih teritorija

- od velikog je znaaja to je u nekim dogaajima autor i sam prisustvovao, a poznavao je i

brojne druge svjedoke

Menander Protektor (6. st.)

- bizantski pisac, pravnik i lan garde cara Mauricija, odakle mu i nadimak "protector"

- napisao je suvremenu "Historiju" u kojoj je obradio period od 558. do 582. god.

- to je jedini opiran izvor za ovo razdoblje bizantske povijesti

Georgije Pahimer(13. st.)

- najpoznatije mu je djelo "Historijski opisi"

- spominje i june Slavene, koje prezire i podcjenjuje, to je karakteristino i za druge

bizantske pisce ove epohe

- naglaava grko-pravoslavni stav

Teofilakt Simokata (7. st.)

- jedan je od posljednjih antikih povjesniara

- njegovo najznaajnije djelo, "Historija", podijeljeno je u 8 knjiga te opisuje razdoblje

Mauricijeve vladavine, a zavrava Fokinim stupanjem na prijestolje 602. god.

- tu se spominju bizantski ratovi protiv Perzije, Avara i Slavena

8


9/47

Konstantin VIII. Porfirogenet (905. 959.)

- bizantski car i pisac

- nije ostao upamen po dravnikim poslovima, uglavnom se posvetio kulturi i umjetnosti

- u svom djelu De Administrando Imperio ("O upravljanju carstvom"), nastalom izmeu 949. i

955., dao je detaljan opis svih krajeva Bizantskog Carstva

- u poglavljima 29-36 govori o junoslavenskim narodima i njihovoj povijesti

- ostala djela: De Thematibus (spis o temama BC), Vita Basili ("ivot bazilija"), De

Ceremonis ("O ceremonijama BC")

Prisk(5. st.)

- bizantski diplomat, inovnik i povjesniar

- napisao je "Bizantsku historiju", koja je imala 6 knjiga, ali je sauvana samo u fragmentima

- sauvani dijelovi odnose se na period od 432. do 472. god.- spominju se Atilino carstvo, barbari i Slaveni (kao plemena koja piju medovinu i koriste

amce monoksile), itd.

Prokopije iz Cezareje (6. st.)

- smatra se posljednjim velikim piscem antike i jedan je od najznaajnijih bizantskih

povjesniara

- u djelu "O ratovima" opisuje Justinijanove sukobe s Perzijancima, Vandalima i Gotima, a to

je njegovo najznaajnije djelo i jedan od najznaajnijih izvora o razdoblju Justinijanove

vladavine

- pisano je nepristrano i zanimljivo

- "Tajnu historiju" objavio je nakon Justinijanove smrti, ovdje kritizira njegovu vladavinu te

govori o moralnom liku cara i njegovih najbliih suradnika

- u djelu "O graevinama Justinijanovim" nabraja sve to je izgraeno za Justinijanove

vladavine (crkve, vodovodi, utvrenja, novi gradovi,)

Mihailo Psel (2. st.)

- bizantski knjievnik, filozof, politiar i povjesniar

- njegovo djelo "Kronografije" jedno je od remek-djela srednjovjekovne memoarske literature

autor je svjedok i sudionik u opisanim dogaajima

9


10/47

Ivan Skilica (2. st.)

- napisao je "Kratku historiju" kao povijest bizantskih careva, pa je i klasifikacija grae

izvedena na tom principu

Sozomen (5. st.)

- ranobizantski povjesniar kranske crkve

- njegovo najpoznatije djelo je "Crkvena Historija", posveeno caru Teodoziju II.

Georgije Sfrances (15. st.)

- sastavio je znaajno historijsko-memoarsko djelo "Kronike", koje je obradilo razdoblje od

1401. do 1477. god.

Teofan Ispovjednik(8. st.)

- djelo "Kronografija", obrauje razdoblje od 284. do 814. god.

- vano djelo za 7. i 8. st. bizantske povijesti, zato jer je meu rijetkim izvorima sauvano- ipak, autor je vrlo subjektivan i neprecizan

Zosim (5./6. st.)

- jedan od posljednjih poganskih povjesniara te prvi koji je pisao nakon pada Zapadnog

Rimskog Carstva

- djelo "Nova historija" obuhvaa razdoblje od prvog cara Augusta do vizigotske pljake rima

410. god.

- sredinja tema je propadanje Rimskog Carstva, a djelo je podijeljeno u 6 knjiga

BIZANTSKA UMJETNOST

Rana bizantska umjetnost

- najznaajniji spomenici rane bizantske umjetnosti se nalaze u talijanskoj Ravenni, koja je

402. bila prijestolnica Zapadnog Rimskog Carstva, a za vrijeme cara Justinijana tu je sjedite

bizantske vlasti u Italiji

- crkva San Vitale (tlocrt osmerokuta iznad ijeg je sredita kupola), s obje strane oltara

nalaze se i raskoni mozaici, koji su dobili posebnu vanost u biz. umjetnosti

- bizantski ideal ljepote iskazivan je na mozaicima: istanjene visoke figure, ovalnih glava i

prodornih oiju, itd.

- Eufrazijeva bazilika u Poreu jedini je ouvani ranobizantski spomenik u Hrvatskoj

- Hagia Sofia (532. 537.) u Carigradu, najpoznatija je graevina ovog razdoblja

10


11/47

- vjernici su u Bizantu tovali ikone, slike svetaca, te kipove; neki su vjerski voe to

protumaili kao nastavak tovanja poganskih idola, stoga je dolo do ikonoklastike krize

Kasna bizantska umjetnost

- crkva sv. Marka u Veneciji (1063.) direktan utjecaj bizantske umjetnosti, iako taj kraj nije

bio pod Bizantom (kvadratni tlocrt sa ucrtanim kriem)

- u vrijeme komnenske dinastije, bizantska umjetnost ima odlike romanike, dok u doba

Paleologa poprima crte gotike

- formiranjem Latinskog Carstva umjetnost se poinje razvijati na perifernim dijelovima

Bizanta: u Makedoniji, Rusiji, Srbiji

- manastirGraanice na Kosovu (1315.)

- saborna crkva sv. Basila Blaenog u Moskvi (1565. 1561.)

BIZANTSKE DINASTIJE

Teodozijeva dinastija (379. 518.)

Justinijanova dinastija (518. 610.)

Heraklijeva dinastija (610. 717.)

Izaurijska dinastija (717. 820.) iliti Sirijska

Amorijska dinastija (820. 867.) Makedonska dinastija (867. 1059.)

dinastija Duka (1059. 1081.)

dinastija Komnen (1081. 1185.)

dinastija Angel (1185. 1204.)

- nakon to su kriari 1204. osvojili Carigrad, u progonstvu u Maloj Aziji osnovano je

Nikejsko carstvo

dinastija Laskaris (1204. 1261.) dinastija Paleolog (1259. 1453.)

- Konstantin Porfirogenet posljednji je bizantski car koji vlada Carigradom

- ipak, nikada nije bio okrunjen

- 1453. Mehmed II. osvaja Carigrad

11


12/47

12


13/47

BIZANT I KARLO VELIKI

- Bizant je svoje najvee gubitke na zapadu doivio kada je na elu franakog kraljevstva bio jedan od

najveih vladara srednjeg vijeka Karlo Veliki

- Karlo je svojoj dravi prikljuio Bavarsku i Sasku, unitio je Avarsko kraljevstvo i Langobardsko

kraljevstvo; njegova je drava postala najsnanija kranska drava na svijetu

- nakon to je pokorio Langobarde, potkopao je autoritet Bizanta koji tu zadau nije bio u stanju

izvriti; potom je rimska crkva sklopila jo ui savez s franakim kraljevstvom i tim se odlunije

odvratila od Bizanta

- papinska vlast na istoku bila je praktiki iskljuena, kao to ni bizantska carska vlast nije imala

velikog utjecaja u Italiji

- papino saveznitvo s Karlom Velikim, pobjednikom nad Langobardima, inilo se kao logian potez

- Rim je tada bio u sukobu s Carigradom po pitanju ikonoklazma te jurisdikcije u junoj Italiji i Iliriku- u dokumentu Libri Carolini, Karlo je odbacio ikonoklastiko stajalite Bizanta te je naglasio

religijsku samostalnost franakog kraljevstva u odnosu na Bizant (Karlo je odbijao i unitavanje, ali i

tovanje slika)

- na nicejskom koncilu 787. tovanje slika proglaeno je dunou svakog pobonog krana

- pod utjecajem Karla Velikog, na frankfurtskoj sinodi 794. osueno je tovanje slika

- od tada je papinska vlast bila usko vezana uz politiku franakog kraljevstva

- 25. 12. 800. god. u Petrovoj crkvi u Rimu, papa Leon III. okrunio je Karla Velikog za cara

- osnivanje carstva Karla Velikog imalo je u politikoj sferi jednako prevratniko znaenje kao i

kasniji crkveni raskol u religijskoj

- u tadanjem je svijetu prevladavalo shvaanje da moe postojati samo jedna kranska crkva i jedno

carstvo nakon krunjenja Karla Velikog oteen je ugled Bizanta, kojemu je do tada pripadalo

naslijee starog Rimskog carstva

- Bizant je uzdizanje Karla Velikog za cara doivio kao uzurpaciju

- ipak, i Rim je polazio od ideje o jednom carstvu; Franako Carstvo trebalo je zamijeniti Bizant

nakon svrgavanja cara Konstantina VI.

- ipak, to se nije dogodilo te se kranska ekumena raspala na dva jezino, kulturno, politiki i

religijski odvojena dijela

- nakon to je okrunjen za cara, Karlo Veliki morao je traiti od Bizanta priznanje

13


14/47

- nastojao je uvjeriti Bizant da je carsko prijestolje upranjeno sve dok na njemu sjedi ena, a optuio

je Bizant za herezu

- 802. god. Karlo Veliki ponudio je carici Ireni brak, kao "sjedinjenje istoka i zapada"

- ipak, 31. 10. 802. u Bizantu je izbila revolucija koju su pokrenuli vii inovnici i asnici

- carica Irena svrgnuta je s prijestolja, a na vlast je doao carNikefor (802. 811.)

- Nikefor je bio sposoban vladar; nije bio ovjek Crkve, ali je bio potpuno ortodoksan i drao

se kulta slika; uredio je ekonomsko stanje u dravi ukidanjem poreznih olakica koje je uvela

Irena; uveo je diminu porez koji se ubirao po obitelji; uredio je sustav obrane; kolonizirao je

podruja "Sklavinije"

JUSTINIJAN (527. 565.)

- Justinijan I. Veliki, pravim imenom Flavius Petrus Sabbatus Iustinianus, rodio se 11. 5. 483. uTauresiumu, u Makedoniji

- roditelji su mu bili seljaci te ga je posvojio ujakJustin I. i odveo na kolovanje u Konstantinopol

- tamo je Justinijan studirao pravo, teologiju i rimsku povijest

- nakon to je car Anastazije umro 518., naslijedio ga je Justin

- Justinijan je bio jedan od najbliih suradnika vladara, a on sam je proglaen carem 1. 8. 527. god.

- ubrzo je Justinijan dobio nadima "car koji nikada ne spava" zbog izuzetne volje i energije, te se

okruio sposobnim ljudima iz razliitih polja drutvenog i politikog ivota

- oko 525. oenio se Teodorom, zbog ega je izbio skandal; naime, ona je bila pripadnica nieg

stalea, a neki izvori tvrde i da je bila prostitutka

- Justinijan donosi zakon prema kojem je dozvoljena enidba meu staleima

- Teodora je sa Justinijanom ravnopravno vladala Bizantom, a umrla je 548. god. (moda od raka)

- u 6. st. zavrilo je razdoblje germanske seobe te se stanje u Europi stabiliziralo

- iako mnogo snanija polovina nekadanjeg Rimskog carstva, i Bizant se suoio s problemom

barbarizacije svoje drave i vojske

- kada su konano poetkom 6. st. prevladane potekoe prouzrokovane seobom naroda, u Bizantu je

zaivjela ideja o obnovi nekadanjeg Rimskog carstva, bez obzira na to to su njegove zapadne

dijelove zauzeli barbari

- Justinijan je naslijedio administracijski sreeno i upravno organizirano carstvo, jaku vojnu silu i

prepunu dravnu blagajnu

14


15/47

- za ostvarenje cilja obnove jedinstva nekadanjeg Rimskog carstva, izabrao je dvojicu sposobnih

vojskovoa, Belizara i Narzesa, kao i pravnika Tribonijana

- sve to omoguit e mu da pokrene tzv. bizantsku ili Justinijanovu rekonkvistu, u kojoj je do 565.

god. (tj. do svoje smrti) uspio unititi Ostrogotsko kraljevstvo u Italiji i Dalmaciji, kraljevstvo

Vandala u sjevernoj Africi, te oduzeti Vizigotima u Hispaniji podruje uz sredozemno more

- jedinstvo carstva je obnovljeno, iako ne u punom opsegu

- izvan granica carstva ostala je cijela Galija i najvei dio Hispanije, a Balkanski poluotok

preputen je Slavenima, koji poetkom 6. st. poinju provaljivati preko Dunava

- osvajaki su napori crpili snage zemlje i oslabili njezine pozicije na istoku tako se Justinijan

obvezao na plaanje danka Perzijancima

- 532. izbila je pobuna vozaa koija na gradskom hipodromu

- nezadovoljni Justinijanovim izborom ministara, ljudi su traili smjenu tribunjana i abdikaciju cara- udruena je masa izvikivala "Nika!", (gr. pobjeda) te je itav dogaaj upamen kao 'pobuna nika'

- u kljunom trenutku kada je Justinijan namjeravao napustiti grad, Teodora je zapovjedila vojsci da

napadne pobunjenike na hipodromu i dolo je do strahovitog pokolja u kojemu je ubijeno oko 30 000

- u pobuni je, meu ostalim, bila unitena i stara crkva Aja Sofija ("Sveta mudrost"), pa su Justinijan i

Teodora dali izgraditi novu baziliku koja e svojom veliinom biti dostojna sredita carstva

- glavni arhitekti ovog velebnog zdanja bili su Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta

- gradnja je trajala od 532. do 537., kada je posveena

- u potresu oko 550. bila je prilino devastirana, pa je gotovo nanovo graena; tada joj je

dodana kupola; nakon turskog osvajanja Carigrada 1453. i Aja Sofija je pretvorena u damiju i

dodani su joj minareti, a danas je u njoj smjeten muzej

- Justinijan se bavio i zakonodavno-pravnom djelatnou

- uz pomo Trebonijana i gradskog prefekta (najvii dravni inovnik u provinciji ili okrugu)

izdao je gradski zakonik te izvrio kompletnu reviziju rimskog prava

- Justinijan je nametao kranstvo i zatvarao poganske filozofske kole u Ateni

- za njegove vladavine Konstantinopol postaje intelektualno sredite istoka, a grki jezik prevladava

- Justinijan je umro 13. 11. 565. god. i za sobom nije ostavio nasljednika

- na prijestolje je doao Justin II, a carstvo je ubrzo izgubilo najvei dio podruja to ih je Justinijan

mukotrpno osvajao

15


16/47

FOKA (602. 610.)

- rodom s Balkana; polubarbarskog porijekla

- bizantski izvori ga prikazuju u negativnom svjetlu

- u podunavskoj vojsci sluio je kao centurion, zapovjednik odreda od sto vojnika

- car je postao zahvaljujui pobuni vojnika nakon to im je carMauricije naredio da prezime sjeverno

od Dunava, na teritoriju kojeg su kontrolirali Avari i Slaveni

- vrlo nemirno bilo je i u samoj prijestolnici Carigradu, budui da je izbila pobuna naroda protiv cara

zbog nestaice hrane

- Mauricije i njegovi sinovi su pobijeni, a Foka je u Carigradu trijumfalno doekan

- na vijest o pogubljenju Mauricija, perzijski kralj Horozje II. najavio je rat protiv Bizanta kako bi

osvetio smrt svog dobroinitelja

- Horozje je, naime, zbaen s prijestolja 591. i na vlast se vratio uz Mauricijevu pomo- sada je ponovno zauzeo dijelove Mezopotamije koje je ranije prepustio bizantskom caru, a 609.

ozbiljno je ugrozio i bizantsku Siriju

- nakon povlaenja vojske s Dunava, Slaveni i Avari nastavili su sa svojim upadima na Balkan, nad

kojim je Bizant izgubio kontrolu

- na poetku svoje vladavine Foka je bio iznimno popularan, budui da je snizio poreze

- meutim, to se pokazalo kao pogrean potez, budui da je carstvu bio potreban financijski kapital za

ratove na istoku, Balkanu i u Italiji

- Foka je bio popularan i u Italiji, iako nije uspio poraziti i potisnuti Langobarde

- 603. god. na dunost je vratio ravenskog egzarha Smaragda te mu je zbog toga u ast podignut

spomenik u Rimu (posljednji javni spomenik podignut na Forumu u Rimu)

- bio je i u dobrim odnosima s papom Grigorijem I. Velikim

- kao doljaku i predstavniku vojnih krugova, u Carigradu mu se suprotstavio senat

- Foka je smatran tiraninom i nesposobnim vladarom, a on je vrio odmazde nad svojim politikim

protivnicima

- egzarh Kartage Heraklije Stariji, kao i neki gradovi Sirije i Palestine, 608. god. su se pobunili

protiv cara Heraklije je navodno sa svojom flotom 610. uplovio u Carigrad bez borbe, te je svojom

rukom ubio cara

- Fokini ostaci izneseni su na gradske ulice, a zatim spaljeni

- na prijestolju ga je naslijedio Heraklije

16


17/47

HERAKLIJE (610. 641.)

- kada je doao na vlast, carstvo je bilo privredno i financijski uniteno, a i upravni aparat je zakazao

- suoio se s problemom obrane dravnih granica

- Avari i Slaveni prodirali su sve dublje na Balkan

- Slaveni su kontrolirali Podunavlje, Trakiju, Makedoniju, a poeli su prodirati i u sredinju

Grku, te na Peloponez

- Perzijanci su zauzeli Siriju, Palestinu i Egipat

- shvativi da ne moe ratovati na dvije fronte, Heraklije je sklopio mirovni ugovor s Avarima te je

zaratio protiv Perzijanaca

- Perzijanci su sklopili savez s Avarima, te su zajedno opsjeli Carigrad, no bez uspjeha

- 627. Heraklije je porazio Perzijance kod Ninive- nakon toga na perzijsko prijestolje dolazi novi car, Kavad II., te on sklapa mir s Bizantom

- Perzijanci su vratili sve osvojene teritorije, a iscrpljeno carstvo ubrzo je palo pod naletom Arapa

- Arapi su ubrzo napali i Bizant te su zauzeli Egipat, Siriju, Palestinu, Mezopotamiju i Armeniju

- reforme i vjerski sukobi

- im je doao na vlast, Heraklije je zapoeo sveobuhvatne reforme vojske i dravne uprave

- umjesto latinskog jezika, kao slubeni uveo je grki

- stare rimske titule augusti imperatorzamijenio je novom bazilej

- u Maloj Aziji uveo je posebne oblasti teme, u kojima je vojna i civilna vlast bila u rukama

vojnih zapovjednika stratega

- u temama je zemlja davana vojnicima na trajno koritenje u zamjenu za vojnu slubu i

plaanje poreza time je Bizant smanjio trokove za plaeniku vojsku, koja se u ranijem

razdoblju pokazala nepouzdanom

- osnovane su i slobodne seoske opine koje su kao zajednica plaale porez i imale zajedniko

vlasnitvo nad zemljom

- u dravi je dolo do sukoba izmeu monofizita (drali su da je u Kristu samo jedna narav, i to

boanska, iskljuujui pritom ljudsku) i pristaa pravovjerja

- istok carstva bio je uz prve, dok su uz druge stali stanovnici ostatka carstva

- elei primiriti obje strane, carigradski patrijarh Sergije iznio je novi nauk monoenergizam

- tvrdio je da Krist ima dvije prirode, koje pak povezuje jedna energija

17


18/47

- kada je naiao na otpor jeruzalemskog patrijarha Sofronija, razvio je novi nauk

monoteletizam (Krist ima jednu volju)

- taj su nauk odbili monofiziti, pravovjernici i papa

- pred kraj Heraklijeva ivota zapoela je borba za vlast izmeu njegova prva sina Konstantina III. te

careve druge supruge Martine i njenog sina Heraklona

- car je umro 11. 2. 641., a odredio je da ga naslijede oba sina i Martina

DOBA IKONOKLASTIKE KRIZE (726. 843.)

- izmeu 726. i 843. god. bizantsko carstvo potresali su sukobi vezani uz tovanje svetakih slika, a

situaciju je oteavao i sukob izmeu civilne i crkvene vlasti

- rije 'ikonoklazam' znai doslovno razbijanje slika (gr. eikon = slika, klao = lomim, razbijam),

prema simbolinoj gesti njegovih pristaa, ikonoklasta, kojima su se suprotstavljali ikonoduli(oboavatelji ikona)

- prvi su krani malo prakticirali kult slika, ali je na istoku on poprimio oblike fanatizma, npr. kada

se strugala boja sa slike i mijeala s misnim vinom

- slike su usko povezane s pojavom manastira; simbolizirale su neposrednu vezu pojedinca i sveca,

bez posredovanja institucije crkve ili hijerarhije carstva

- carLeon II Isaurijac (717. 741.) zabranio je kult i dao unititi sve slike (726.), kako bi prekinuo

njihovu zloporabu, ili iz osobnih uvjerenja ili, konano, da bi smanjio utjecaj monaha

- posljedica: narodna pobuna u Carigradu, koja je ubrzo bila uguena, a patrijarh svrgnut

- sukob je poprimio politike konotacije, jer papa Grgur II. (715. 731.) nije priznavao novog

patrijarha kojega je postavio car Leon, koji je pokrenuo i sustavno proganjanje pristaa

pravovjerja

- u doba pape Grgura III. (731. 741.) nastavljene su tenzije koje su se proirile na cijeli zapad, a

Bizantsko je carstvo zbog svega gubilo mo i utjecaj, to se dogodilo npr. nakon pobune u egzarhatu

- car Konstantin V. Korponim (741. 775.) nastavio je unitavati crkve, a tek je kraljica Irena

zakljuila sukobe 787. god. koncilom u Nikeji, pa je bilo doputeno tovati svete slike, pod uvjetom

da se odredi razlika izmeu tovanja i oboavanja

- car Leon V. Armenac (813. 820.) nastavio je ikonoklastiku politiku

- carica Teodora konano je 843. ponovno uvela tovanje ikona

- unato tome, ikonodolski sukobi nastavili su se jo dugi niz godina, uz naizmjenine obrate

18


19/47

- na zapadu se ikonoklazam manifestirao neizravno, kao odraz dogaanja na istoku

- odbijanje tovanja svetakih slika javit e se ponovno u uenju Albigenza, Valdenga, Husita i u

reformama u 16. st.

VELIKI CRKVENI RASKOL

- veliki crkveni raskol dogodio se 6. 6. 1054. za vrijeme carigradskog patrijarha Mihajla Kerularija i

pape Lava IX.

- neposredni povod raskolu bila je rasprava o beskvasnom kruhu u bogosluju

- legat pape, kardinal Humbert, poloio je na oltar crkve Sv. Sofije bulu kojom izopuje Kerularija i

istonu crkvu, a Kerularije je na to izopio papu

- car Izak Komnen poslao je Kerularija u progonstvom ali jedinstvo crkava nikada vie nije

uspostavljeno

DINASTIJA KOMNEN (1057. 1185.)

- vladarska obitelj koja je vladala Bizantom od 1057. do 1185.

- prvi car iz ove dinastije bio je Izak Komnen (1057. 1059.), koji se sukobio s monim patrijarhom

Kreularijem te se zbog toga morao odrei prijestolja

- vlast u Bizantu preuzela je porodica Duka, koja je vladala do 1081.

- ona nije bila popularna pa su Komneni iskoristili priliku i vratili se na vlast

- tada je carem postao Aleksije I. Komnen

- njegova ker Ana Komnen napisala je remek-djelo o ivotu svoga oca, "Aleksijadu"

- posljednji napor da Bizant povrati vlast na istonojadranskoj obali uinio je Manuel I. Komnen

- njegovom smru 1180. prestaje bizantski utjecaj na Jadranu

- za vladavine Komnena Bizant se oporavio u politikom i u privrednom pogledu

ALEKSIJE I. KOMNEN (1048. 1118.)

- tijekom njegove vladavine zapoela je vojna, financijska i teritorijalna obnova Bizanta

- dolazak na prijestolje

- kad je Izak I. Komnen abdicirao, Aleksijev otac je odbio prijestolje, tako da je od 1059. do

1081. vladala dinastija Duka

- Aleksije I. Komnen 1074. uspjeno je pokorio plaenike koji su se pobunili u Maloj Aziji

19


20/47

- postavljen je 1078. na elo vojske na zapadu

- uspio je uguiti dvije pobune guvernera Draa

- odbio je krenuti na svog roaka i Maloj Aziji, ali zbog toga nije bio smijenjen, jer se trebao

suprotstaviti predstojeoj normanskoj invaziji pod Robertom Guiskarom

- dok se bizantska vojska spremala za novu ekspediciju, Aleksija uvjeravaju da se pridrui

uroti protiv Nicifora III. Votanijata

- njegova vojska ga je proglasila carem, pa sa vojskom kree na Carigrad

- Aleksije je potplatio plaenike koji su uvali Carigrad, tako da su 1. 4. 1081. uli u grad

gotovo bez otpora

- Nicifor III. Votanijat je abdicirao i povukao se u manastir, a Aleksije je okrunjen 4. 4. 1081.

- borbe sa Normanima 1081. 1085.

- Robert Guiskar se sa Normanima 1081. iskrcao kod Valone- poeo je opsjedati Dra, pa je stigao car Aleksije; bijae teko poraen 18. 10. 1081.

- u bitku se nije ukljuio srpski kralj i bizantski vazal Konstantin Bodin, iako je doao na

Aleksijev poziv

- Normani su zauzeli Dra, a nakon toga i itavu Makedoniju, Epir i Tesaliju

- Aleksije je konsolidirao redove te je podmitio njemakog kralja Henrika IV. da napadne

Normane sa sjevera to je prisililo Normane da se tijekom 1083. i 1084. povuku u Italiju

- 1085. umire Robert Guiskar te prestaje normanska opasnost, a Bizant vraa veinu

izgubljenih teritorija

- nakon borbi s Normanima, Aleksije I. Komnen sukobio se s bogumilima i pavlianima u Maloj Aziji

- tamo su se nalazili i mnogi bizantski dezerteri iz bitaka protiv Normana

- Trakiju napadaju Peenjazi (nomadsko tursko pleme ija izvorna domovina nije poznata), koji su

ak i zarobili Aleksija, te ga prisilili da im plati veliku sumu novca

- Peenjazi su zajedno sa selducima 1090. opsjeli Carigrad

- u savezu sa 40 000 Kumana, Aleksije I. Komnen 29. 4. 1091. porazio je Peenjage

- poslije obrauna sa Peenjazima, Kumani su postali opasnost i zapoeli su seriju pljakakih

pohoda na carske teritorije

- voa Kumana tvrdio je da je on Konstantin Diogen, davno preminuli sin cara Romana IV.

Diogena

- Kumani su harali Trakijom sve dok njihov voa nije ubijen kraj Hadrijanopola

20


21/47

- nakon toga Aleksije se morao posvetiti Turcima selducima koji su osvojili vei dio Male

Azije

- prvi kriarski rat

- oko 1090. Aleksije uspostavlja dobre odnose s Rimom, kako bi dobio zapadnu podrku u

borbi protiv Selduka

- zamolio je papu Urbana II. na saboru u Piacenzi (1095.) da sazove rat protiv nevjernika

- na saboru u Clermontu papa je u studenome 1095. pozvao na kriarski rat

- Aleksije je mislio da e doi plaenici, a ne velika, gotovo seljaka, vojska

- neorganizirana i nedisciplinirana kriarska vojska pljakala je du puta, a predvodio ju je

Petar Pustinjak

- Aleksije je predloio da njegova vojska, sastavljena od seljaka i avanturista, prieka glavninu

kriarske vojske- ipak, veina te seljake vojske bila je vrlo nestrpljiva to prije oduzeti Nikeju Turcima

- pretrpjeli su izuzetno teak poraz, tako da je od 20 000 kriara preivjelo samo 3000

- druga grupa kriara bila je mnogo organiziranija

- predvodili su je Godfrey Bujonski, Bohemund Tarantski, i Raymond Tuluki

- Aleksije se sastajao sa voama kriara i od njih traio da poloe zakletvu da e svi osvojeni

teritoriji biti vraeni Bizantu

- Aleksije je sa svoje strane obeao da e snabdijevati kriare

- kriarski rat pokazao se neuspjenim i mnogi su teritoriji vraeni Bizantu

- poslije opsade Antiohije, Bohemund Tarantski tvrdio je da je Aleksije prekrio svoj dio

dogovora, pa je odbio vratiti autonomiju Bizantu

- tek 1108. Bohemund je pristao biti bizantski vazal

- zadnje godine

- posljednjih 20 godine svoje vladavine, Aleksije Komnen izgubio je na popularnosti i to

uglavnom zbog progona bogumila i pavliana

- iako je kriarski rat bio uspjean, Aleksije je morao sprjeavati upade Selduka od 1110. do

1117.

- imao je i problema oko odreivanja nasljednika

- jo 1092. odredio je da njegov sin Ivan II. Komnen bude sljedei car

- meutim, Aleksijeva ena Irena nije eljela da njezin sin bude vladar, ve kerAna

21


22/47

- kad je nakon Aleksijeve smrti otkrio urotu, Ivan je poslao Anu i njezinog supruga Nikifora

Urijenija u manastir

-Aleksije je stabilizirao Bizant

- promijenio je i nain vlasti, ukljuujui dosta plemstva u visoku politiku

- tako je stvorio savez s plemstvom i ojaao vlast smanjujui opoziciju

- iako je ta mjera bila uspjena na samom poetku, smanjila je efikasnost carske vlasti, jer obiteljske

veze postaju znaajnije od zasluga

LATINSKO CARSTVO (1204. 1261.)

- drava koju su osnovali kriari nakon to su zauzeli Carigrad 1204. god., tijekom 4. kriarskog rata

na prostoru nekadanjeg Bizantskog carstva

- ono se smatralo direktnim nasljednikom Rimskog carstva i njemu su bile podlone sve drugekriarske drave nastale 1204.

- prvi car bio je Baldwin Flandrijski, jedan od voa 4. kriarskog rata

- carstvo je u poetku imalo uspjeha u borbi protiv tzv. Nikejskog carstva (ostatka nekadanje

bizantske drave, drava koju je osnovao Teodor I. Laskaris) i Bugara

- nakon smrti Henrika Flandrijskog carstvo je oslabilo uslijed stalnih borbi na svim stranama i

nedostatka financijske pomoi sa zapada

- udruene nikejsko-bugarske snage pokuale su 1236. osvojiti Carigrad, ali je grad uz pomo

mletake flote izdrao opsadu

- do kraja 1247. god. nikejske snage zauzele su skoro cjelokupne posjede latinskog carstva i svele ga

na Carigrad sa neposrednom okolinom, koji se odravao najvie zahvaljujui gradskim bedemima, a

sam Baldwin II. bio je primoran predati Mleanima svog sina jedinca, Filipa, kao zalog za novani

zajam

- posljednji pokuaj latinskih careva da se obrane odigrao se u Pelagonijskoj bitci, kada su snage

nikejskog regenta Mihajla Paleologa potukle brojnije udruene snage, u rujnu 1259.

- latinsko carstvo prestalo je postojati 25. 7. 1261., kada je Aleksije Stratigopul osvojio Carigrad, a

posljednji latinski car Baldwin II. pobjegao je iz grada

22


23/47

BOSNA I HERCEGOVINA

Bosna = povijesna i geografska regija koja se uglavnom nalazi u Dinaridima te se protee do june

granice Panonske nizine; Sava je njezina sjeverna granica, a Drina istona

- obuhvaa oko 40,000 km2, to je 80% ukupnog teritorija dananje BiH

Hum = naziv koji se u srednjem vijeku koristio za Hercegovinu

- Hum je obuhvaao donji tok rijeke Neretve

- na podruju Huma vladali su nasljednici kneza Miroslava Nemanjia te su priznavali vazalnost

srpskoj dravi Nemanjia

- ban Stjepan II. Kotromani pripojio je Hum Bosni 1326. god.

- oko Huma Bosna je ratovala sa Srbijom i sa Ugarskom te ga je uspjela zadrati u svojoj vlasti

- Hum se nalazio u titulaturi bosanskih vladara

IZVORI ZA POVIJEST SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

- povelje bosanskih banova (ban Kulin, 1189.)

- povelje bosanskih kraljeva (Tvrtko I., Stjepan Dabia)

- brojni dokumenti iz Dubrovakog arhiva

- natpisi

- listine- povjesniari: Pavao Aneli, Mihailo Dini, Konstantin Jiriek, Vjekoslav Klai, ime Ljubi,

Desanka Kovaevi-Koji, Fraki, Ferdo ii, uro Toi, Marko Vego

BAN KULIN (1180. 1204.)

- bosanski ban nakon bana Boria, hrvatskog velikaa iz Slavonije

- prvi domai bosanski vladar

- s izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je vodio protiv Bizanta 1183. (borio se zajedno sa Srbima i

Maarima kao vazal ugarsko-hrvatskog kraljevstva), Bosna je njegovu vladavinu provela u miru

- za vrijeme njegove vladavine javlja se heretiko uenje kojeg je prihvatio i ban i njegov narod

- o herezi je 1199. god. zetski knez i sin srpskog upana Stefana Nemanje, Vukan, obavijestio papu

Inocenta III.

- od tada se rimska kurija posvetila suzbijanju tog uenja, najee uz pomo ugarskog kraljevstva

23


24/47

- 8. 4. 1203. na Bilinom polju kod Zenice, ban Kulin i prvaci patarenske crkve odrekli su se pred

papinim legatom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom dubrovakim arhiakonom Marinom zabluda

te su se obvezali na uenja i norme rimske crkve

- ipak, patarenstvo se odralo u Bosni te je s vremenom postalo narodna crkva na ijem se elu

nalazio djed; tako je Bosna u srednjoj Europi predstavljala jedan buntovni religijski specifikum

- ugovorom od 29. 8. 1189. ban Kulin je dopustio Dubrovanima slobodno trgovanje po Bosni

- to je najstarija sauvana isprava pisana bosanskim narodnim jezikom

- ban Kulin u narodu je ostao upamen kao dobar vladar, a poznata je i izreka "Od Kulina bana i

dobrijeh dana"

CRKVA BOSANSKA

- vjerska sljedba utjecajna u predturskoj Bosni u Humu- nastala je u krilu ve postojee i organizirane katolike biskupije

- porijeklo ovog pokreta nalazi se u dualistikim uenjima Perzijanca Manija iz 3. st. (manihejstvo)

- ono se iz Male Azije proirilo po Rimskom carstvu, Trakiji, a u 10. st. i po Bugarskoj i Makedoniji

- pripadnici tog pokreta nazvani su po sveeniku Bogumilu, ije postojanje nije potvreno

- osnovno shvaanje svijeta po bogumilima bilo je da je sve materijalno, pa tako i drutvo, vojska i

drava, proizvod zla, tj. vraga, a da se ovjekov spas nalazi u duhovnom ivotu u askezi

- bogumili odbacuju stari zavjet kao proizvod tjelesne prevlasti

- osuuju tovanje ostalih svetaca osim Krista

- ne priznaju krtenje male djece jer djeca ne shvaaju znaaj tog ina

- pri tome oni odbacuju i ostale crkvene sakramente poput priesti, potvrde, bolesnikog pomazanja,..

- bogumili istupaju kao ljudi koji su uspjeli savladati svoje strasti (vegetarijanstvo, seksualna

apstinencija)

- bili su vie drutvena nego vjerska sekta te su upravo zbog toga postigli uspjeh meu narodom

(enama su davali izvjesnu ravnopravnost)

- od 13. do 15. st. katolika crkva organizirala je kriarske pohode na bogumile u Bosni, no nije se

dogodila niti jedna vea bitka, niti je uniteno neko bogumilsko uporite (najpoznatija kriarska vojna

bila je ona bana Kolomana i kalokog nadbiskupa Ugrina 1234.-1237.)

- dolaskom Turaka u Bosni polako poinje opadati broj bogumila

24


25/47

STJEPAN II. KOTROMANI (1314. 1353.)

- Kotromanii su bili vladarska obitelj u srednjovjekovnoj Bosni koja je vladala priblino od 1250. do

1463.; porijeklo im nije razjanjeno, a pretpostavlja se da su iz krajeva oko Kutine

- prvi poznati lan ove dinastije bio je ban Prijezda I.

- Stjepan II. Kotromani bio je jedan od najznaajnijih bosanskih banova, stric prvog bosanskog

kralja Tvrtka I. Kotromania

- za njegove vladavine Bosna je doivjela do tada najveu teritorijalnu ekspanziju

- Stjepan II. ukljuio je Bosnu u tokove balkanske politike

- u to vrijeme na ugarsko-hrvatsko prijestolje dolaze Anuvinci, a Mleani dre Dalmaciju

- Stjepan II. iskoristio je nemire u Srbiji izmeu Milutina i Dragutina kako bi proirio dravu na istok

- bosanskoj dravi pripojio je donje krajeve, Zavrje, Usor, Soli i Hum

- 1326. nakon borbe sa srpskom vlastelom Branivojevia svojoj tituli pridodaje i naslov"Gospodar Huma"

- osvajanjem Huma, dolina Neretve i zemljite oko njenog ua dole su u ruke bana, a Bosna je po

prvi put izala na obalu jadranskog mora te je dobila jedan od najprometnijih trgovakih putova iz

primorja u unutranjost

- Stjepan II. drao je zemlju "od Save do mora i od Cetine do Drine"

- teritorij zemlje je udvostruen, a svoj ugled ban je potvrdio 1353. udajom keri Elizabete za

ugarskog kralja Ludovika I. Anuvinca

- u njegovo vrijeme poinje jaati bosanska vlastela

- ban Stjepan II. umro je 1353. te je pokopan u franjevakom samostanu u Milama kod Visokog

TVRTKO I. KOTROMANI (1353. 1391.)

- bosanski ban od 1353. do 1377., a zatim i prvi bosanski kralj do 1391. god.

- bio je sin Vladislava Kotromania i Jelene ubi

- postao je bosanskim banom nakon smrti strica Stjepana II. Kotromania

- u poetku je bio vjerni vazal Ludovika I. Anuvinca

- sukobio se s Ludovikom oko Huma, jer je ovaj traio tu zemlju kao miraz za Elizabetu

- taj spor je izglaen 1357., no 1363. ugarsko-hrvatski kralj poveo je kriarsku vojnu na Bosnu pod

izgovorom akcije protiv bosanskih heretika

- ipak, Ludovik je poraen te se morao povui

25


26/47

- Tvrtko je vodio borbe i s feudalcima; 1366. izbila je buna na elu s Tvrtkovim mlaim bratom,

Vukom, tako da su se Tvrtko i majka Jelena morali sakriti u ugarsko-hrvatsko kraljevstvo

- 1367. Ludovik ga je vratio na bansko prijestolje

- nakon smrti cara Uroa, potkraj 1371. godine, on se javio kao pretendent za upranjenu srpsku

krunu imajui i direktno srodstvo preko bake Jelisavete sa dotadanjom vladarskom lozom Nemanjia

- zajedno sa srpskim knezom Lazarom Hrebljanoviem 1373. porazio je upana Nikolu

Altomanovia i proirio se na podruje Drine i Lima

- poetkom 1377. od Balia je preoteo Trebinje, Konavle i Draevicu

- 26. 10. 1377. Tvrtko I. je u mjestu Mile, nedaleko od Visokog u sredinjoj Bosni, okrunjen

za kralja Srbije, Bosne, primorja i zapadnih strana

- Dubrovani su priznali Tvrtka I. te su mu poeli isplaivati tribut u iznosu od 2000 perpera

na dan sv. Dimitrija, kao i ranijim srpskim vladarima- ne postoje izvori da su srpski oblasni gospodari prihvatili Tvrtkovu vlast

- smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. 1382. god. dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene

kneginje Bribirske da se umijea u hrvatske poslove

- prikljuio se hrvatskim feudalnim buntovnicima (Ivan Palina, braa Horvati), koji su zajedno s

maarskim ustali protiv Ludovikove keri Marije, nove ugarske kraljice

- Tvrtkova vojska pod zapovjednitvom vojvode Vlatka Vukovia Kosae 1388. dobiva bitku kod

Bilee protiv nadiruih osmanskih snaga

- u boju na Kosovu isti je vojvoda predvodio bosansku vojsku na strani kranskih saveznika

- postoji samo jedan povijesni izvor iz prve ruke o kosovskoj bitci, a to su Tvrtkovi dokumenti iz

druge polovine 1389.

- poslije bitke na Kosovu Tvrtko pojaava pritisak na Dalmaciju, tako da su mu e 1390. pokorili Split,

Trogir, ibenik te Bra, Hvar i Korula

- sada se nazivao kraljem Rake, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i primorja

- svoj ugled proirio je i enidbom za bugarsku princezu Doroteju 1347.

- Tvrtko I. umro je 1391., a u njegovom kraljevstvu zapoelo je razdoblje bezvlaa i politikih

nemira; tada poinju jaati velikake obitelji, a ugled kraljevske osobe je opao

- za vrijem Tvrtka I. u Bosni se iri pismenost, javlja se gotika arhitektura, razvija rudarstvo

(trgovina s Dubrovnikom!), zapoinje urbanizacija, dolazi do dodira zapadne i orijentalne kulture,

- prepoznatljivi steci kao nadgrobni spomenici vjerni su izvori ondanje bosanske kulture

26


27/47

HRVOJE VUKI HRVATINI (1350. 1416.)

- hrvatski ban, veliki vojvoda bosanski i herceg splitski

- najstariji sin Vukca Hrvatinia

- spominje se prvi put u ispravi iz 1376. kao knez i vjerni vitez ugarskog kralja Ludovika I.

- 1380. dodijelio mu je naslov velikog vojvode i darovao posjede u upi Lavi

- nakon smrti kralja Ludovika I. sudjelovao je u dinastikim borbama kao protivnik kralja igmunda

Luksemburkog te je bio pristaa Ladislava Napuljskog, koji mu je povjerio na upravu banovine

Dalmaciju i Hrvatsku 1391.

- utjecao je na izbor bosanskog kralja Stjepana Ostoje 1398.

- nakon krunidbe u Zadru za ugarskog kralja (1403.), Ladislav Napuljski postavio je Hrvoja za

glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni te ga je imenovao hercegom Splitskim,

darovavi mu za to otoke Bra, Hvar i Korulu- otada je Hrvoje nosio titulu herceg Splita, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki vojvoda

Bosanski i knez donjih krajeva

- doavi u sukob s kraljem Ostojom, utjecao je na njegovo svrgavanje s prijestolja i izbor novog

bosanskog kralja, Tvrtka II. Kotromania 1404.

- Ostojino svrgavanje izazvalo je napade Ugarske

- u Bosni se pod Hrvojevim vodstvom stvorio pokret protiv Ugarske i kralja igmunda

- nakon igmundove vojne intervencije 1408. i pokolja bosanske vojske kod Dobora, Hrvoje

je preao na igmundovu stranu

- pritom je zadrao dotadanje asti, upravu nad Splitom, naslov hercega te upravu nad

mnogim gradovima, meu njima i Poegom

- Hrvoje je bio prisutan na turniru europskih vladara i velikaa u Budimu 1412.; tamo je ostavio

snaan i upeatljiv dojam na suvremenike

- bio je lan Zmajevog Reda, kojeg je ustanovio igmund Luksemburki 1408.

- doavi u sukob sa Sandaljem Hraniem, bosanskim vojvodom i velikaem, pao je u nemilost kod

ugarskih vladara

- nakon toga igmund je Hrvoju oduzeo upu Sanu, otoke Hvar, Bra i Korulu, a Split uzeo pod

svoju zatitu

- nakon toga je Hrvoje u pomo pozvao bosanske velikae i Osmanlije

- Hrvoje je umro 1416., a Hrvatinii vie nisu imali takvog dominantnog predstavnika u Bosni

27


28/47

- Hrvoje je kovao vlastiti novac, naruio je iluminirani irilski rukopis te glagoljaki misal poznat pod

nazivom "Hrvojev misal" jedan od najznaajnijih spomenika bosanske srednjovjekovne kulture

- nastao je izmeu 1404. i 1407. te ga je sastavio pop glagolja Butko

- sastoji se od 247 pergamentnih listova, 94 minijature i oko 380 raskonih inicijala

- danas se uva u Carigradu

TVRTKO II. KOTROMANI

- bosanski kralj koji je ivio i vladao u vrlo burnom razdoblju bosanske povijesti, kada su se

smjenjivali utjecaji dvaju regionalnih sila Ugarske i Osmanskog carstva

- vladao je u tri perioda:

1404. 1409.

1421. 1433.

1435. 1443.

- godine 1404. bosansko plemstvo skida s vlasti prougarski orijentiranog kralja Stjepana Ostoju, a na

njegovo mjesto postavlja Tvrtka I.

- ovo ljuti igmunda Luksemburkog, koji pokree vojnu na Bosnu te im 1409. ponovno postavlja

Stjepana Ostoju za kralja

- kao novi snani vojnopolitiki element, Osmansko carstvo podrava bosansko plemstvo i Tvrtka II.

te tako ulazi u sukob s Ugarskom i Stjepanom Ostojom- iako je 1415. god. Stjepan Ostoja zajedno sa svojim ugarskim pomagaima poraen u sredinjoj

Bosni, jo nekoliko godina odrao se na vlasti, a poslije njegove smrti i njegov sin Stjepan Ostoji

postao je kraljem Bosne

- 1421. Tvrtko II. postao je po drugi put bosanski kralj; tada je prihvatio saveznitvo s Ugarskom, jer

su mu bili potrebni saveznici protiv pobune bosanskih plemia Sandalja Hrania i Radivoja Ostojia,

sina biveg kralja Ostoje

- oni su uz osmansku pomo vladali veim dijelom Bosne od 1433. do 1435.

- Tvrtko ponovno dolazi na vlast 1435. i tu ostaje sve do svoje smrti 1443.

- njegovu vladavinu karakterizira obnova bosanskih gradova i jaanje utjecaja franjevaca u Bosni

- na prijestolju ga je naslijedio Stjepan Toma Kotromani

28


29/47

STJEPAN TOMA (1443. 1461.)

- propast bosanske drave

- porast moi feudalaca i njihovi meusobni sukobi centralna vlast slabi

- Kosae i Pavlovii (gospodari junih i istonih oblasti) sve vie zavise o Turcima koji se

poinju uplitati u bosanske unutarnje prilike

- posljednji bosanski vladari pokuavali su otkloniti tursku prijetnju oslanjajui se na Ugarsku

i papu; ali "bosanski heretici" ipak nisu voljeli katolike te su prije eljeli Turke

- kralj Tvrtko I. nastojao je poveati broj katolika u Bosni titei franjevce i potiui ih da

podiu samostane i ire katoliku rije (1436.)

- na koncilu u Baselu 1433. god. se raspravljalo o tome da se Bosna privede katolicizmu, no to

nije ostvareno

- mo bosanske crkve ostala je gotovo netaknuta- prije pataren, Stjepan Toma je kao novi kralj postao katolik te je poeo dosljedno provoditi politiku

svog prethodnika

- postao je ugarski vazal te se obvezao plaati godinji iznos od 3000 zlatnika Ivanu Hunyadyju, kako

bi dobio njegovu pomo protiv Turaka

- Turci su za kralja Bosne pokuali postaviti svoga tienika, Tomaeva brata Radivoja

- budui da je vlastela uglavnom bila na strani Tomaa, plan im nije uspio

- Stjepan Toma ne moe dravu okrenuti katolicizmu

- papa 1446. alje svoju krunu da se Stjepan Toma okruni njome, no bosanska vlastela je to blokirala

- pod pritiskom pape Stjepan Toma poinje progoniti patarene

- Turci slabe Bosnu desetljeima:

- pljakaki pohodi

- mijeanje u unutarnju politiku

- raspirivanje sukoba meu feudalcima i njihovo dovoenje u vazalni poloaj plaanje danka

- podupiranje odreenih pretendenata na prijestolje

29


30/47

STJEPAN TOMAEVI KOTROMANI (1461. 1463.)

- posljednji bosanski kralj

- pokuavao je pripremiti zemlju za borbu protiv Turaka

- nakon pada Bizanta (1453.) i Srbije (1459.) bilo je oito da sultan Mehmed II. Osvaja sprema

unitenje bosanske drave

- feudalci koji su neko bili uz Turke sada staju uz kralja

- kralj se okrunio krunom poslanom iz Rima, to je znailo otvoreno pristupanje Bosne zapadu

- oslanjajui se na pomo kranske koalicije koju je organizirao papa Pio II., Stjepan Tomaevi je

otkazao plaanje danka sultanu (1462.)

- Turski napad se oekivao 1463. god. te je bosanski kralj nastojao osigurati pomo izvana

- u nemogunosti pronalaska saveznika Stjepan Tomaevi predlae Turcima 15-godinje primirje

- sultan je to prihvatio, no samo kako bi sakrio svoje prave namjere i osigurao si iznenadan napad- kada je turska vojska zapoela invaziju, neki se velikai nisu odupirali, ve su se predali bez borbe

(Pavlovii i vojvoda Tvrtko Kovaevi) te su po nareenju sultana pogubljeni

- u zemlji je zavladao kaos; osvojena je kraljevska prijestolnica Bobovac

- kralj je pokuao pobjei iz zemlje, ali ga je stigla turska vojska te se morao predati u gradu Kljuu

- Stjepan Tomaevi je pogubljen; udovica Stjepana Tomaa, Katarina Kosaa-Kotromani, pobjegla

je u Rim, a njezino dvoje djece, imun i Katarina, odvedeni su u Istanbul ugasila se loza

Kotromania

- samo neto vie od mjesec dana bilo je potrebno Turcima da unite bosansku feudalnu dravu

- ugarski kralj Matija Korvin nije mogao pritei Bosni u pomo budui da ga je po naredbi sultana

napao smederevski sandak-beg i tako sprijeio slanje ugarske vojske u Bosnu

- taj je manevar u potpunosti uspio budui da se Korvin nadao puno duem otporu Bosne Turcima

- Matija Korvin oslobaa sjevernu Bosnu te ustrojava dvije banovine:

Jajaka banovina (1463. 1527.)

- najisturenija toka obrambenog sustava ugarsko-hrvatskog kraljevstva

- maarski povjesniar Thalloczy Jajce je prozvao "vratima jugozapada" i "kljuem Dalmacije,

Istre i Njemake"

- Gazi Husref-beg 1527. zauzima Jajce, ijom je obranom zapovijedao Petar Keglevi

Srebrenika banovina (1461. 1512.)

- obrambena zona od Beograda do Banja Luke; na elu hrvatski velika Nikola Iloki

30


31/47

- kako bi stvorili iluziju opstanka bosanske drave te tako pridobili domae stanovnitvo, Osmanlije

su u sjeverne dijelove bosanskog sandaka (sjeverno od Lave), gdje je bilo potrebno stvoriti koridor

izmeu osmanskog i ugarskog posjeda u Bosni, postavljali domae velikae: Matija Kotromani,

Matija Sabani, Matija Vojslavi

- budui da oni nisu ispunili oekivanja Osmanlija, minijaturno osmansko-bosansko kraljevstvo

prestalo je postojati 1476.

- injenica da je sultan u pokorenoj Bosni uz uvedenu tursku upravu bio prisiljen da pridobiva narod

fiktivnim obnavljanjem stare drave pokazuje da turska vlast nije bila na vrstim osnovama te da je

protiv nje bilo otpora u narodu

- 1465. god. poinje osmanska ofenziva na Hercegovinu

- Isa-beg Isahovi zauzima vei dio Hercegovine i prodire do dubrovake granice

- 3. 6. 1466. Osmanlije zauzimaju Blagaj, staru hercegovu prijestolnicu- iste je godine umro herceg Stjepan te ga je naslijedio sin Vlatko

- hercegovaka zemlja bila je podijeljena izmeu hercega Vlatka, Vlatkova brata Stjepana, kneza

Vladislava, Mleana, Ugra te Osmanlija

- "hercegovu zemlju" Osmanlije su osvojili 1482. god.

POSTANAK HERCEGOVINE

- Hercegovina je povijesna regija u BiH koja se prije nazivala Humska zemlja, Zahomlje ili Hum

- kao povijesni i geografski pojam prvi put se javlja pod tim imenom 1454. u pismu bosanskog

sandak-bega Isa-bega Isahovia

- krajem 14. st. feudalna anarhija sve je vie zahvaala bosansku dravu, a posebno june krajeve

- Sandalj Hrani, bosanski vojvoda, zavladao je prostranim podrujem izmeu Drijeva na Neretvi,

rijeke Lima te Boke Kotorske na jugu

- njega je naslijedio neakStjepan Vuki Kosaa, koji 1448. godine uzima titulu hercega, po kojoj

je Hercegovina i dobila ime

- pod Stjepanom Vukiem ubrzava se proces izdvajanja junih oblasti iz bosanske drave one

postaju posebna politika jedinica zavisna od Turaka

- Dubrovani gledaju na Stjepana kao na "sumnjivog ovjeka" budui da se eli rijeiti dubrovake

posrednike uloge u trgovini

- tako 1451. god. izbija rat izmeu Stjepana Vukia i Dubrovnika, te on traje do 1454.

31


32/47

SRBIJA

- ''Srbi'' prema Konstantinu VII. servi sluge, oni koji nose opanke

- postoje razliite hipoteze o srpskome imenu

- afarik: ser = narod (zajedniko ime svih Slavena?)

- Danii: ser = borac

- u antiko doba rimska provincija Mezija

- u 7. st. Srbi naseljavaju ovo podruje

STVARANJE SRPSKE DRAVE

- kao drava, Raka (JZ Srbija) se nalazila na podruju rijeke Lima, gornje Drine, Ibra i zapadne

Morave

- u 10. st. proirila se na podruje Travunje, Zahumlja, Neretve i Konavla

- ime Raka javlja se u 9. st. i vezano je s episkopijom grada Rasa

- Srbi primaju kranstvo oko 870. god. posredovanjem klera iz bizantskih gradova na Jadranu

- krajem 9. st. bore se s Bugarima (knez Vlastimir odbija napade kana Presijana)

- Vlastimirovi sinovi Mutimir, Stojimir i Gojnik potukli su vojsku bugarskog kana Borisa izmeu

852. i 867.

- 924. bugarski car Simeon pokorio je Raku- nakon smrti cara Simeona, srpski knez aslav Klonimirovi obnovio je srpsku dravu i proirio ju

na raun Travunje

- 971. u sastavu Bizanta

- 976. 1018. pod Makedoncima

- opet pod Bizantom

- od 1168. istiu se knezovi Uro I., Uro II. i Desa

32


33/47

DINASTIJA NEMANJIA (1180. 1371.)

- veliki upan Stefan Nemanja (1166. 1196.)

- kralj Stefan Prvovjenani (1217. 1228.), upan 1196. 1217.

- kralj S. Radoslav (1228. 1234.)

- kralj S. Vladislav (1234. 1243.)

- kralj Stefan Uro I. (1243. 1276.)

- kralj S. Dragutin (1276. 1282.)

- kralj S. Uro II. Milutin (1282. 1321.)

- kralj Vladislav II. (1321. 1325.), kralj Srijema i nepriznati kralj Srbije

- kralj S. Uro III. Deanski (1321. 1325.)

- Stefan Uro IV. Duan, kralj (1331. 1346.); car Srba, Bugara i Grka (1346. 1355.)

- car Stefan Uro V. Nejaki (1355. 1371.)

VELIKI UPAN STEFAN NEMANJA (1166. 1196.)

- osniva srpske srednjovjekovne dinastije Nemanjia i nezavisne srpske drave

- za prijestolje se borio s bratom Tihomirom, a kada je doao na vlast, uz pomo Ugarske i Venecije,

pokuao se osloboditi bizantske prevlasti

- ipak, morao je pristati na vazalski odnos prema Manuelu I. Komnenu

- nakon vazalske prisege bizantskom caru u Carigradu, Nemanja se vratio u Raku i ustoliio na elu

drave kao veliki upan

- 1180. god. nakon smrti Emanuela I. Komnena oslobodio se i proirio dravu na raun Bizanta

- uz pomo kriara i Maara Nemanja je osvojio podruja izmeu zapadne i velike Morave, Kosovo,

Metohiju,

- Izak Angel poduzima uspjeni vojni pohod protiv rake vojske koju je porazio na Moravi

- ipak, Bizant nije bio dovoljno jak da to iskoristi, a Raka je bila u usponu

- sklopljeno je primirje bez teritorijalnih promjena, a upanov sin Stefan Nemanji oenio se

bizantskom princezom

- 1196. se povlai sa prijestolja, zareuje se i uzima ime Simeon Mirotoivi

- upravu nad Rakom dao je sinu Stefanu, dok je Zetu (sredinji dio sadanje CG) dao sinu Vukanu

- umire 1200.

- o njegovom ivotu biografije su napisali sinovi, a crkva ga je proglasila svecem

33


34/47

KRALJ STEFAN PRVOVJENANI (upan 1190. 1217., kralj 1217. 1228.)

- drugi sin velikog upana Stefana Nemanje

- 1190. oenio se za bizantsku princezu Eudokiju (kasnije se oenio Anom Dandolom, unukom

mletakog duda E. Dandola)

- uz pomo ugarskog kralja Emerika, Vukan je svrgnuo mlaeg brata s prijestolja velikog srpskog

kneza; dravom je vladao od 1202. do 1204., a kada su Bugari poeli osvajati srpski teritorij, 1205. je

posredstvom Save potpisao primirje sa Stefanom

- Vukan je postao knezom JZ Srbije, a Stefan veliki upan

- sukobio se opet s Bugarskom

- dobri odnosi s Ugarskom

- Stefan je traio od pape Honorija III. krunu kako bi Srbija postala kraljevina

- prvi zahtjev za krunom odvio se jo 1204., ali tome se suprotstavio Vukan Nemanji, koji je u Dukljinosio krunu zetskih kraljeva, te je elio da upravo on bude jedini srpski knez

- zbog toga je dolo do sukoba meu braom koji je zavrio Vukanovim porazom

- prilikom drugog traenja krune 1217. papa je odgovorio pozitivno i poslao krunu

- Sava je 4. 1. 1217. u manastiru ia okrunio Stefana za kralja te je Srbija tako postala meunarodno

priznata drava i k tome jo nezavisna

- 1219. Sava se uspeo do poloaja patrijarha u Nikeji (?)

- Stefan je umro 24. 9. 1228., a neposredno prije smrti se zaredio i dobio ime Simon

- na prijestolju ga je naslijedio najstariji sin, Stefan Radoslav

SVETI SAVA (1169. 1236.)

- srpski prosvjetitelj, prvi srpski arhiepiskop

- rodio se kao Rastko Nemanji 1169.

- bio je najmlai sin velikog upana Stefana Nemanje koji ga s 15 god. postavlja za humskog upana,

gdje ostaje manje od godinu dana

- sa 16 godina odlazi na Svetu Goru (u Grkoj) i postaje monah 1191.

- nakon to abdicira u korist srednjeg sina Stefana, tamo e mu se pridruiti i otac

- u Srbiji dolazi do borbe za vlast izmeu Savine brae, a on se vraa u Srbiju kako bi ih zaustavio

- istovremeno Sava se bavi prosvjetiteljskim radom nastojei svojim sunarodnjacima pribliiti osnove

vjerske i svjetovne poruke

34


35/47

- 1217. Sava je okrunio brata Stefana za prvog srpskog kralja

- 1217. vraa se na Svetu Goru

- 1219. Savu imenuje nikejski patrijarh za prvog srpskog arhiepiskopa tim inom srpska crkva je

postala autokefalna (nezavisna)

- ostaje na poloaju arhiepiskopa sve do 1233., a zatim ga nasljeuje uenik Arsenije

- od tada Sava esto odlazi na hodoaa u Palestinu, a 1236. smrt ga zatie u bugarskoj prijestolnici

Velikom Trnovom

- Savina najznaajnija djela za srpsku nacionalnu povijest bila su crkvenog, knjievnog i pravnog

karaktera; "itije" (spomen na pokojnog oca), "Tipikon" (pravila ponaanja u manastiru Hilandar

kojeg je osnovao), "Nomokanon" (prvi srpski zbornik zakona)

URO I. (1243. 1276.)- u vrijeme njegove vladavine dolazi do sukoba s Dubrovnikom

- barska i dubrovaka nadbiskupija se sukobljavaju oko vlasti nad katolicima

- barska nadbiskupija izborila se za jurisdikciju nad katolicima u srpskoj dravi

- 1252. Uro I. napao je Dubrovnik no uspjeli su se nagoditi

- Dubrovnik sklapa savez s bugarskim carem Mihajlom Asenom u sluaju da ovaj zarati sa

Srbijom; Dubrovani u sluaju bugarskog ratnog uspjeha trae Cavtat, crkvenu jurisdikciju i

nove trgovake povlastice

- Bugari su napali Srbiju, no bez teih posljedica po Uroa I., pa je ovaj prisilio Dubrovnik

plaati ratne odtete

- Uro eli proiriti svoj teritorij prema Savi i Dunavu, no ne uspijeva

- u ugarskoj vlada Bela IV. te on nastoji proiriti svoju vlast na Srbiju i Bosno

- kada je izbila borba izmeu Bele i njegovog sina Stjepana, Uro je elio iskoristiti situaciju te je

provalio u Mavansku banovinu

- poraen je te je morao obeati da e pola kraljevstva dati na upravu sinu Dragutinu

- Uro je elio pribliiti Srbiju Bizantu udajom keri Mihajla Paleologa za svog sina Dragutina, no

pregovori su se oduili te je Srbija ostala u neprijateljskom poloaju prema Bizantu

- Mihajlo je Srbiji osporavao pravo na arhiepiskopiju te je obnovio povlastice ohridskoj arhiepiskopiji

kojoj je Srbija sve do 1219. bila podvrgnuta

- na crkvenom saboru u Lyonu 1275. Bizant je traio ukidanje srpske arhiepiskopije

35


36/47

MILUTIN I DRAGUTIN

- Uroev sin Dragutin (1276. 1282.) traio je na upravu pola zemlje u graanskom ratu pobijedio

je oca te je zavladao Srbijom, a svojoj majci Jeleni prepustio je Zetu i Trebinje

- Dragutin je stao na kraj sukobima s Dubrovanima te im je obnovio povlastice

- i za vladanja Dragutina Srbija je ostala neprijatelj Bizanta i na strani Anuvinaca

- Dragutin je prijestolje prepustio mlaem bratu Milutinu (1282. 1321.)

- s Milutinom zapoinje trajno uvrivanje Srba u Makedoniji, jer Bizant vie nije imao snage to

sprijeiti

- 1283. Milutin prodire duboko u bizantski teritorij

- 1297. Bizant je poraen te je prisiljen nagoditi se s Milutinom

- Milutin zadrava osvojene teritorije te su uspostavljeni dobri odnosi s Bizantom

- budui da Francuzi namjeravaju osvojiti Bizant, Milutin sklapa savez s Karlom Valois- ipak, nakon kraeg neprijateljstva, Milutin se opet pribliio Bizantu te je pomogao u borbi protiv

Turaka koji su protjerani iz Galipolja

- Milutin otvara brojne rudnike i podie velebne manastire

- odnos Dragutina i Milutina u poetku je bio dobar; Dragutin je pomagao u obrani od Bizanta, a

Milutin je pomagao Dragutinu ovladati Branievom na sjeveru

- Dragutin je imao utjecaja i na prilike u Ugarskoj te je odravao veze s papom, budui da su obojica

eljeli preobratiti patarene u Bosni

- nepovjerenje izmeu Dragutina i Milutina pretvorilo se u otvoren sukob poetkom 14. st. jer se nisu

mogli dogovoriti iji e potomci vladati dravom

- osim toga, Dragutin je bio nezadovoljan bratovim savezom s Bizantom te je traio da se osloni na

zapad, Ugarsku i katoliku crkvu

- srpska je crkva zazirala od Dragutinovih veza sa zapadom i bila je na Milutinovoj strani

- iako Milutinov ivot nije bio u skladu s crkvenim pravilima, nakon smrti e biti proglaen svecem

- kada je Dragutin 1316. umro, zapoela je borba oko oblasti koje su mu pripadale

- dio osvaja Karlo I. Anuvinac (1319. osvaja i Beograd)

- Milutina s prijestolja eli zbaciti sin Stefan

- Milutin je uguio bunu te je dao oslijepiti svog sina i poslati ga u Carigrad, gdje je ovaj proveo

sljedeih sedam godina

36


37/47

- tek pred svoju smrt Milutin je Stefanu dozvolio da se vrati u Srbiju te mu je na upravu dao dio upe

Budimlje

- Milutinova smrt 1321. bila je uzrokom tekih unutarnjih sukoba u zemlji

STEFAN DEANSKI (1321. 1331.)

- upravljao zetom od 1309. do 1314.

- ustao protiv oca Milutina te ga je ovaj poslao u Bizant

- po dolasku u Srbiju bori se za prijestolje s bratom Konstantinom i Dragutinovim sinom Vladislavom

- uz pomo Bizanta pobijedio je Bugare te si je osigurao prevlast u Makedoniji

- s vlasti ga je sruila ratoborna vlastela na elu sa Stefanom Duanom

CAR STEFAN DUAN (kralj 1331. 1345., car 1346. 1355.)- sin kralja Stefana Deanskog

- izvrio je dinastiki prevrat i svrgnuo oca s prijestolja

- 21. 9. 1331. okrunjen je za kralja svih srpskih zemalja (tada nije imao vie od 22 godine)

- susjedne zemlje odmah su poele ugroavati granice srpske drave

- oenio se Jelenom, sestrom bugarskog cara Ivana Aleksandra (u poetku nisu imali djece, pa se

Stefan elio rastati, no tada mu je Jelena rodila Uroa)

- uspjeno je potukao ugarsku vojsku te je granicu postavio na rijeci Savi

- jedno vrijeme je u sastav njegove drave ulazio i Beograd (kao dio Srijema dolazi pod vlast Srba

1284. za Stefana Dragutina)

- prelaskom Helesponta 1342., Turci stupaju na europsko tlo

- sredinom svibnja 1344. Srbi su se prvi puta sukobili s Turcima u bitci kod Stefanijane i doivjeli

teak poraz

- osvajanja na jugu (Halkidika, Sveta Gora, ) i slabljenje Bizanta omoguili su Stefanu Duanu da

se oko Boia 1345. god. proglasi za cara

- srpska arhiepiskopija uzdignuta je tada na rang patrijarije (Joanikije je postao prvim srpskim

patrijarhom) jer ni carigradski patrijarh ni rimski papa nisu htjeli okruniti Stefana

- 16. 4. 1346. Stefana Duana je patrijarh Jonikije okrunio za cara Srba i Grka

- Stefan Duan tada je pokazao svoju jasnu namjeru da uniti Bizant

37


38/47

- 1350. carigradski je patrijarh bacio prokletstvo na Stefana Duana, patrijarha i sve Srbe te ih je

iskljuio iz crkve (ta anatema je skinuta tek za kneza Lazara 1375.)

- za vrijeme Stefana Duana, Hilandar je postao najvee manastirsko vlastelinstvo u Srbiji

- 1348. pandemija kuge; srpsko osvajanje Epira i Tesalije

- srpsko carstvo se tada prostiralo izmeu Dunava, Jadranskog mora i Korinta na jugu

- Duan je u savezu sa Venecijom namjeravao napasti Carigrad

- Duan silom pokuava zauzeti Hum, koji mu je bosanski ban Stjepan II. Kotromani preuzeo, ali ne

uspijeva

- Duan je traio da ga rimski papa imenuje za kapetana krana u borbi s Turcima

- elio je i dalje ostati pravoslavac i osigurati se od upada drugih katolikih vladara (prvotno ugarskih)

- 1355. doli su papini poslanici u Skoplje, no Duan ih je odbio shvativi da ga papa nee obraniti

- 20. 12. 1355. Duan je umro (u 43. god.), a uzrok smrti je ostao nepoznat (trovanje, modani udar,epilepsija, )

- carstvo se poelo raspadati

- naslijedio ga je Stefan Uro V. Nejaki posljednji Nemanji

- "Duanov zakonik", 201 lanak, crkveno pravo, prava i obveze vlastele

KNEZ LAZAR (1329. 1389.)

- roen je u gradiu Prilepcu, njegov otac bio je logotet cara Duana

- Lazar je ve za Duana postao ugledna linost

- Duan ga je oenio Milicom, iji je otac Vratko bio iz roda Nemanjia

- nakon smrti cara Duana, u zemlji je zavladao kaos zbog sukoba meu feudalcima

- knez Lazar se sukobljava sa Nikolom Altomanoviem, jednim od najmonijih ljudi u Srbiji

- njegov najvaniji i najbogatiji grad bio je Rudnik

- do Marike bitke 1371. svoju je vlast proirio sve do Dubrovnika

- Marika bitka

- odigrala se 25. 9. 1371. na rijeci Marici (dananja Grka) izmeu Osmanskog carstva pod

vodstvom sultana Murata II. i srpskih snaga predvoenih Serom Ugljeom i Vukainom

Mrnjaeviem

- Ugljea i Mrnjaevi su poginuli, a njihov brat kraljevi Marko priznao je suverenitet

osmanskog carstva; Osmanlije su dobili jug Srbije i dio Makedonije

38


39/47

- Turcima je otvoren put prema osvajanju ostatka Srbije pustoenje, strah,

- Lazar se u svim intitulacijama poinje nazivati vladarom srpske zemlje te poinje upotrebljavati

kraljevsko ime Stefan Lazar

- Lazar energino poinje raditi na obrani zemlje i enidbenim vezama sklapa saveze (Brankovii,

Balii, Mava, obiteljski savez na ijem se elu on nalazi)

- udruene snage kneza Lazara i bosanski ban Tvrtko 1373. pobjeuju i zarobljavaju Nikolu

Altomanovia te ga osljepljuju

- budui da je bio potomak Nemanjia po enskoj liniji, Tvrtko se 1377. okrunio za kralja Bosne i

Srbije pravi gospodar srpske zemlje bio je Lazar, pa je to pomutilo njihov odnos

- kako bi osnaio crkvu, knez Lazar izmiruje peku i carigradsku patrijariju

- iako se bojao da nee imati mukoga nasljednika, kneginja Milica mu je 1377. rodila sina Stefana

(kasnije je rodila jo Vuka i Dobrivoja)- Turci 1386. provaljuju u Srbiju i zauzimaju Ni, ali Lazar ipak poraava Murata I.

- Lazar eli osigurati ugarsku pomo te preko svog zeta Nikole Gorjanskog prima vazalne obaveze

- bosanski ban alje Lazaru svoju vojsku predvoenu Vlatkom Vukoviem, a u Srbiju dolazi i jedan

odred Hrvata koje predvodi hrvatski ban Ivan Palina

- Lazaru je vojno pomogao i Vuk Brankovi

- Kosovska bitka, 15. 6. 1389.

SRPSKA DESPOTOVINA od osnutka do pada

- osnovana 1389. nakon poraza srpske vojske na Kosovom polju i pogibije kneza Lazara

- despotovinom vlada Lazarev sin Stefan Lazarevi (1389. 1427.)

- u vazalnom odnosu s turskim sultanom

- ratuje protiv ugarsko-hrvatskog kralja igmunda Luksemburkog

- 1396. igmund je teko poraen na Nikopolju

- kad se Stefanov brat Vuk odmetnuo od sultana, ovaj ga je razbatinio i njegove zemlje dao Stefanu

- 1402. sudjeluje u bitci kod Angore protiv Mongola

- po dolasku u zemlju zatie pobunjene Brankovie kod Tripolja, no on ih poraava

- zbog dinastikih nemira u Osmanskom carstvu Stefan Lazarevi 1403. postaje ugarski vazal i na

upravu dobiva Beograd, Mavu i jug Ugarske

39


40/47

- pod njegovom upravom nale su se i prostrane oblasti koje su se prostirale od Save i Dunava na

sjeveru do junog Jadranskog mora

- njegova vladavina predstavlja kratkotrajnu obnovu na podruju kulturnih djelatnosti (podizao je

crkve i manastire)

- despotovina je bila relativno mirna od Turaka, a zemlja se obogatila otvaranjem brojnih rudnika

(Kopaonik, Novo Brdo, Srebrenica, )

- uspostavljena je trgovina s Dubrovnikom i Ugarskom

- budui da Stefan Lazarevi nije imao mukih potomaka, nakon njegove smrti na vlast dolazi ura

Brankovi (1427. 1456.)

- period vladavine uraa Brankovia predstavlja posljednje pokuaje da se ouva srpska feudalna

drava u vrijeme kad su opi politiki uvjeti bili vrlo nepovoljni i kada je bila pojaana turska

eksploatacija na Balkanskom poluotoku- unutranji odnosi u srpskoj dravi bili su vrlo nesreeni, krupni feudalci eljeli su se osamostaliti,

- raspolaui izvanredno velikim novanim sredstvima (rudnici, posjedi u Maarskoj,) despot

ura mogao je izdrati teke krize koje su pogodile njegovu dravu te se uspio do smrti odrati na

vlasti

- da bi se oslobodio turskog pritiska i opasnosti, despot je pristao priznati vrhovnu vlast turskog

sultana Murata II. te se obvezao na plaanje godinjeg danka od 50,000 dukata (uz davanje pomonog

odreda od 2,000 konjanika)

- tako je despotovina imala dva gospodara ugarsko-hrvatskog kralja i turskog sultana

- poslije gubitka Beograda, Golupca i Kruevca, u despotovini gotovo da i nije bilo utvrenih

gradova, pa je ura podigao novu utvrenu prijestolnicu Smederevo

- neprijateljski odnosi izmeu Bosne i Srbije olakali su Turcima osvajanje despotovine 1439., a

ura je tada pobjegao u Ugarsku

- nakon kriarskog pohoda 1443., sultan Murat je bio prisiljen sklopiti mir te obnoviti despotovinu u

njenim ranijim granicama s tim da bude u vazalnom odnosu prema Turskoj i Maarskoj

- ura se vratio u despotovinu; u sukobu izmeu Ugarske i Osmanskog carstva ostaje neutralan

- novi sultan Mehmed II. odluio je pokoriti cijeli Balkan

- po dolasku na vlast osvojio je Carigrad (1453.), ali je uzaludno nastojao zauzeti Beograd

(1453.) kao jedno od glavnih uporita obrane Panonske nizine

40


41/47

- nakon smrti Brankovia u Srbiji nastaju dvije stranke jedna zahtjeva saveznitvo s Maarskom, a

druga s Turskom

- 1459. pada Smederevo i cijela Srbija

- posljednji plan ouvanja Srbije bila je enidba bosanskog prijestolonasljednika Stjepana

Tomaevia i Lazareve keri Jelae te sjedinjenje Srbije i Bosne

- vjenanje je odrano, ali srpsku dravu to nije spasilo

- ugasila se i srpska patrijarija

CRNA GORA / DUKLJA

- dananja Crna Gora, odnosno vei dio rimske provincije Prevalitane, nazivala se do 10. st. Dioklitija

- naziv potjee od rimskog grada Dokleje koji se nalazio blizu dananje Podgorice

- u 11. st. javlja se i drugo ime, Zeta, po imenu desnog pritoka Morae

- Porfirogenet naziva stanovnike Duklje Dioklianima

- drugi bizantski pisci identificiraju Dukljane kao Srbe ili Hrvate

- Duklja je bila nazivana i "Crvenom Hrvatskom", iako nikada nije bila sastavni dio hrvatske drave

- do druge pol. 10. st. jedina poznata linost meu dukljanskim vladarima bio je knez Petar (spominje

se na grkom olovnom peatu kao "arhont Dioklije")- tek od vremena kneza Vladimira, koji je vladao potkraj 10. st. i na poetku 11. st., a prijestolnica

mu je bila u krajini na zapadnoj obali Skadarskog jezera, doputaju izvori da donekle utvrdimo

povijesni razvoj Duklje

- makedonski car Samuilo provalio je 998. u Duklju i cijelu ju pokorio osim primorja sjeverno od

ua Bojane

- Samuilo je zarobio Vladimira, ali nakon to ga je uinio svojim zetom vratio mu je Duklju na upravu

- Vasilije II. pokorio je Samuilovu dravu te uspostavio bizantsku vlast u Duklji (1018. 1025.)

- nakon Vasilijeve smrti opada mo Bizanta te u Duklju izbijaju ustanci za osloboenje od Bizanta

- 1035. Vojislav podie prvi ustanak, no bezuspjeno

- alju ga u Carigrad, a uprava nad Dukljom povjerena je bizantskom vojskovoi

- idue godine Vojislav bjei iz Carigrada te ovlada itavom Dukljom, Tavunijom i

Zahumljem

41


42/47

- doao je i do znatnih financijskih sredstava nakon to je zaplijenio novac iz razbijene

bizantske lae

- Bizant se eli osvetiti dukljanskom knezu te car Konstantin IX. Monomah nareuje drakom

patriciju Mihailu da napadne Vojislava, ali Mihailo biva teko potuen

- Vojislava je naslijedio Mihailo (1050. 1082.)

- Vojislavovi sinovu su meu sobom podijelili Duklju, a Mihailo je sam vladao Zetom i Travunijom

- poboljao je odnose s Bizantom

- 1054. crkveni raskol raste ugled pape, a postepeno opada ugled Bizanta

- Mihailo je iskoristio nerede u Bizantu te je osvojio Raku, koja je bila pod bizantskom vlau

- Mihailo pomae i ustanak u Makedoniji te postavlja svog sina za makedonskog cara; ipak, ustanak

je uguen, a Bizant je vratio i Raku

- da bi papa Grgur VII. pridobio za Rim to vie balkanskih zemalja i tako oslabio utjecajcarigradskog patrijarha, a osim toga okupio to vie drava protiv njemakog cara Henrika IV., svoga

glavnog protivnika, on se odazvao na Mihailovu molbu i poslao mu 1077. kraljevske znakove, kao to

je dvije godine ranije poslao hrvatskome kralju Zvonimiru (Rex Sclavorum)

- iako je Duklja tada bila nezavisna drava, nedostajala joj je pravna osnova za nezavisnost, a ona se

tada mogla dobiti jedino iz Rima ili Carigrada

- Duklja je meunarodno priznata

- elio je osigurati i samostalnost barske crkve, no u tome nije uspio

- barska biskupija smatrala se nasljednicom biskupije u Dokleji

- za vrijeme Bodinove vladavine (1082. 1108.) Duklja je postala najmonijom junoslavenskom

dravom tog vremena

- Bodin je jo kao mladi sudjelovao u bojevima skupa s bratom Vladimirom

- godine 1072. pobijedio je Srbe i okupirao Raku, a po naredbi je svoga oca Mihaila pomagao

ustanike u Makedoniji protiv bizantske vojske

- bizantski kroniar i vojskovoa Nikifor Vrijenije pie ka

Documents

38129482-Jugoistocna-Europa-u-srednjem-vijeku-skripta-za-ispit