Aye Kulin

Njeno ime: Aylin

By Maya

"Na odru je stajao otvoreni koveg od mahagonija. Prisutni, koji su formirali dugi red, prolazili su pokraj kovega odajui posljednju poast amerikom asniku, pukovniku, i udaljavajui se od njega, ozbiljni i tuni, molei se ili opratajui se u sebi, zauzimali mjesta na sjeditima salona. Svi su neujno plakali, ne elei naruiti ustaljeni red vojnog ceremonijala. Osoba koja je leala u kovegu na odru prepunom raznobojnog cvijea vie je podsjeala na holivudsku zvijezdu koja je tu legla zbog snimanja nekog filmskog kadra nego na vojnika. Ovaj ameriki asnik, pukovnik, bila je zapravo ena, Turkinja..."

Nakon zavretka Amerike enske gimnazije u Istanbulu, Aylin* putuje u Pariz kako bi tamo nastavila kolovanje; njen ivot nakon toga, pun proturjenosti, protekao je munjevitom brzinom. Udala se za libijskog princa i postala princeza. Zavrila medicinu i postala poznata psihijatrica. Ponovno i ponovno se udavala, ah su joj dojadili brakovi, postala je asnica amerike vojske s inom pukovnika...

Ovo je knjiga o istinitoj i burnoj ivotnoj prii Aylin Devrimel...

PR E D GO VO R

"Vjetar je odjednom preskoio stotinu stupnjeva

i pao kao da je u jednom trenutku noem prerezao sve konopce. "

Aylin Nadowska Cates naena je u etvrtak, 19. sijenja 1995. godine, mrtva ispod parkiranog automobila u dvoritu svoje kue. Nala ju je spremaica koja je tog jutra dola na posao. Nije bilo nikakvih tragova koji bi upuivali na nain ubojstva. Nije bila rtva lopova. Nije se hvatala ukotac s ubojicom. Njezina haljina nije bila pokidana, nokti nisu bili slomljeni, kosa nije bila raupana. ak ni jedna nit na arapi nije bila izvuena. Iz nekog nepojmljivog razloga, njen auto, nalik na minibus, otisnuo se po ravnom, kamenom poploanom dvoritu, preskoio preko stube visine etiri prsta i zaustavio se u dnu dvorita s prvim kotaima na putu, a zadnjim zakaenim na zidu. Aylin je pod automobilom leala poprijeko, na leima. Bila je odjevena u sivi, sveani kostim, s dijamantnim broem u obliku polumjeseca na reveru; na prstu je imala briljantni prsten. Prema obdukcijskom zapisniku, umrla je prije dva dana, u utorak naveer. Moe se rei da je mjesna policija i uprava u naselju u kojem ive bogati, poznati i utjecajni ljudi navrat-nanos zatvorila dosje kako rejting Bedforda ne bi bio poljuljan spominjanjem njegovog imena u vezi s nekim policijskim sluajem. Zakljueno je da je rije o "Freak Accident", odnosno o "udnoj nesrei". Nesrea je doista i bila udna. Nitko nije bio u stanju shvatiti smrt ene koja je leala ispod svog automobila i umrla nakon to joj se osovina zabola u prsa. Njena obitelj je angairajui privatne detektive nastojala rasvijetliti sluaj. tovie, prialo se da je ak i MIT (Turska obavjetajna sluba nap. prev.) proveo istragu. Meutim, osim ve spomenutih detalja iz prijanjih izvjetaja, nije bilo mogue nai nikakav novi detalj. Jedini svjedok, koji je vidio sve to se dogodilo u utorak naveer, kada je umrla Aylin, bio je Toby von Schweir. Ali on, zbog toga to je pas, nije mogao nikome prenijeti ono to je znao. Koliko god je daleka mogunost da je Aylin ubio neki pojedinac ili da je ubijena po nalogu neke ustanove, isto toliko daleka je i mogunost da je umrla od posljedica "udne nesree". Aylin Nadowska Cates imala je nemiran, uzbudljiv, ali i vrlo sadrajan, uspjean ivot kakav malobrojni proive. Doista, bila je od onih osoba koje je teko opisati i koje se rijetko susreu. Bila je veoma inteligentna, svestrana, veoma hrabra, emotivna i nestalna. Ono to bude napisano nee u potpunosti objasniti njen karakter. Uz pomo njenih blinjih, ova knjiga napisana je s ciljem da o njoj ostane jedan glas na ovom svijetu za koji je strano bila vezana. I jedno "zbogom" prijateljima koje je ostavila iza sebe. Da je jo uvijek iva, sada bi moda bila ameriki veleposlanik u nekoj od zemalja s turskoga govornoga podruja. Moda bi, takoer, "svjetlosnu terapiju", iji je uspjeh sama dokazala, primjenjivala na slubenicima Bijele kue, koji rade bez dnevne svjetlosti. Moda bi, sa saznanjima do kojih pretpostavljamo da je dola za vrijeme slube u amerikoj vojsci, trala za novim projektima.

Meutim, sasvim je sigurno, da je jo uvijek iva, opet bi jurila brzinom vjetra. Sada, Aylin spokojno spava. Molim Boga da ne tedi Svoju milost i spokoj za kojim je eznula tijekom ovozemaljskoga ivota. Neka poiva u miru.

Aye Kulin srpanj, 1997.

ZD R A VO , SM RT I

( 2 4 . s i j en j a 19 95 . ; u t o rak , 10 : 30 , Ne w Yo rk )

Kia to je lijevala kao iz kabla u gradu visokih nebodera, koji se naslanjaju na tamnoljubiasti horizont, svoje je mjesto ustupila studeni od koje je zastajao dah. Tankim slojem leda bili su prekriveni prozori Cambell Funeral Homea, na broju 1076, na mjestu gdje se Avenija Madison kria sa 81. ulicom. Nasuprot ledenoj studeni vanjskoga zraka, unutar salona gdje se odravala komemoracija bilo je prevrue. Na odru je stajao otvoreni koveg od mahagonija. Prisutni, koji su formirali dugi red, prolazili su pokraj kovega odajui posljednji pozdrav amerikom asniku, pukovniku, i udaljavajui se od kovega, ozbiljni i tuni, molei se ili opratajui se u sebi, zauzimali mjesta na sjeditima salona. Svi su neujno plakali, ne elei naruiti ustaljeni red vojnog ceremonijala. ak su se i Turci, mlai i stariji, koji teko obuzdavaju emocije, trudili da ne narue impozantnost ove tune ceremonije. Suze su ih guile, vlaile oi, navirale kao bujica i opet neujno nestajale. Koncentrirani na svoju bol, sjedili su rame uz rame, nepomini poput svijee, nijemo, bez jecanja.

Osoba koja je leala u kovegu na odru prepunom raznobojnoga cvijea vie je podsjeala na holivudsku zvijezdu koja je tu legla zbog snimanja nekog filmskog kadra nego na vojnika. Ovaj ameriki asnik bila je zapravo ena, Turkinja. U krajnje paljivo ieljanoj kosi crveni pramenovi. Oblik njenog lica, nos i usne besprijekorni. Podrugljiva vijuga odmah pored usana... kao da je govorila: "Eto, opet sam uinila neto to uope niste oekivali." Dugih, tankih prstiju isprepletenih ispod samih grudi, u sveanoj uniformi, tanka, graciozna i njena poput stabljike rue, bez ikakvog traga smrti na licu leala je na ruiastom satenu. eni koja je leala u kovegu okruena raznobojnim cvijeem smrt je toliko bila tua, toliko joj nije pristajala, toliko je bila daleka i strana njenom spokojnom, aljivom i lijepome licu da se inilo kako to nije pogrebna ceremonija, nego svadba. Kao da e uskoro doi neki konjanik i spustiti poljubac na njene usne, a ona e se, lagano otvarajui oi koje su uvijek bile pomalo oroene, osmjehnuti svom spasitelju. I kao da e ispoetka poeti svoju nevjerojatnu ivotnu priu. Ba kao princeza iz bajke. I kao vjetar zapuhati.

Kao ludi vjetar to se otrgnuo od zemlje "koja se, poput glave kobile, protezala prema Sredozemnom moru" i, nakon vitlanja po staroj srednjoj Europi, udario o obale Atlantika. Kao uragan, toliko jak, da se nije mogla zadrati samo u jednoj dravi, vjerovati samo u jedno naelo; kao uragan koji toliko brzo pue da svoj ivot nije mogla provesti samo s jednim suprugom i jednim zanimanjem. A istovremeno i kao lagani povjetarac. Blagi, suosjeajni, legendarni Lokman-heim, doktor ogromnoga srca koji dijeli zdravlje, briljivo previja, slua, odmara. Jedan bljesak. Nezaustavljiva, iva, koja izmie iz ruku. Putnik koji ne zna za umor. Aylin! Aylin Devrimel; Turkinja u uniformi amerike asnice, koja potjee iz poznate obitelji s osmanlijskom tradicijom. Vei dio pogrebnoga salona ispunjavali su Turci. S njom su se doli oprostiti njeni prijatelji iz djetinjstva kojih se nikada nije odrekla, s kojima je otpoela ivot i dijelila kolske klupe, rodbina, turski veleposlanici u slubi u New Yorku i, bez obzira na njihovo dravljanstvo, Turci s kojima je ostala vrsto povezana.

Aylin Devrimel Nadowska bila je jedna od deset najpoznatijih psihijatara u New Yorku. Da izraze posljednju zahvalnost dole su i desetine onih koji su zahvaljujui njoj vratili svoje duhovno zdravlje, vratili se obitelji i ivotu. Aylin Devrimel Nadowska Cates; izuzetna asnica amerike vojske, nagraena ordenom za zasluge, u dvije godine dospjela do ina pukovnika. asnici razliitih inova doli su da joj odaju posljednju poast. Njena djeca... Da je posljednji put zagrle i poljube, doli su njena draga Dilara, s kojom je dijelila nevolje i jade, i Mielovi sinovi Tim i Greg, koji su je, iako ni jednog od njih nije ona rodila, smatrali bliom i od svoje obitelji; othranila ih je, odgojila i na njih snano utjecala. Njeni muevi, stare i nove ljubavi, platonske ljubavi, oboavatelji, prijatelji, kolege, pacijenti... Ljudi koji su svjesni da vie nikada u svom ivotu nee moi uti tako zanosnu, raznovrsnu i vieglasnu glazbu, zbunjeni i tuni zbog njenog iznenadnog odlaska... Ovo su samo neke sliice o Aylin, o ispraaju na posljednje putovanje. Bilo ih je jo. Prije mnogo, mnogo godina, u dvadesetima, nepromiljeno se samovoljno zatvorila u zlatni kavez jednog arapskog princa iz kojega je, nakon kratkog vremena, odleprala. Bila je hipi djevojka, koja se, dok se u izlizanom dinsu motala oko hipi momaka, pjevala slobodarske pjesme i uzvikivala: "Vodimo ljubav, a ne rat!", vezala za jednog fiziara pred doktoratom i koja je promijenila svoj svijet. Bila je odluna i ambiciozna studentica, koja je, odluujui se za najtei i najdui studij, u dvadeset estoj godini poela studirati medicinu. Uspjeno je doktorirala u New Yorku, u onom divljem i raskonom centru svijeta, gdje se realiziraju nevjerojatni snovi, gdje je konkurencija nemilosrdna. Bila je mlada ena, ludo zaljubljena u afganistanskoga pjesnika, vrnjaka njenoga oca. Bila je supruga Miela Nadowskog, psihologa koji je iz Turske emigrirao u New York. Aylin, koja nije mogla stati u gradove, kontinente, ivote... Veliki uspjesi, velike samoe, velike ljubavi i velike boli... Razvodi... traganja... nove ljubavi... I Joseph Cates... I vojska... Posljednja stanica, posljednji mu, posljednja bol... Kraj! Nakon to je okonan mimohod i svi sjeli na svoja mjesta u pogrebnom salonu, iznad Aylininog lijepog lica zatvorili su poklopac kovega od mahagonija.

Na klaviru, u desnom kutu salona, jedna mlada ena svirala je Verdijev Requiem. Ljudi su se opratali od Aylin. Rije je uzeo prvo Inal Batu, stalni turski predstavnik u Ujedinjenim narodima, potom Ahmet Ertegun. Naslonjen na svoj tap sa srebrnom drkom, Ahmet Ertegun oprotaj je zapoeo Byronovim stihovima: "She walks in beauty, like the night Of cloudless climes and starry skies And all that's best of dark and bright Meet in her aspect and her eyes. " "Ide s ljepotama ta ena, kao da je no vedre klime i nebesa puna zvijezda Sve najbolje Sto postoji u tami i na svjetlu preplitalo se u tom licu i oima." Ovu pjesmu Byron je posvetio Lady Wilmot koju je vidio na jednom balu. Ali, to je bila i pjesma o Aylin jer su se tijekom cijeloga ivota u njenim oima odraavale sve ljepote ovoga svijeta.

A nakon Erteguna, govorio je Talat Halman.

"In this ocean there is no death No despair, no sadness, no anxiety

This ocean is boundless love This is the ocean of beauty, of generosity."

"Ne postoji u ovom oceanu ono to se zove smrt Ne postoji ni beznae, ni melankolija, ni zebnja Ovaj ocean ispunjen je beskrajnom ljubavlju

Ovo je ocean dobrote, velikodunosti."

Talat Halman je proitao ove Mevlanine stihove koje je sam prepjevao na engleski, a potom kazao da e ova ena, satkana od ljepote, velikodunosti i ljubavi, uvijek postojati kao jedna od kapi u Mevlaninom besmrtnom moru. Govorio je o onim Aylininim neobinim, zelenoutim oima majeg pogleda pred kojima nitko nije ostajao ravnoduan. U jednom njenom oku ar i radost, ali u drugom sjeta tanka kao sjena, "una furtiva lacrima", odnosno odbjegla suza. Dok je Talat Halman govorio o odbjegloj suzi, o ,,una furtiva lacrima", s klavira se zaula melodija poznate arije "Una Furtiva Lacrima" iz opere "L'Elisir D'Amore". Arija iz opere koju je Aylin sluala posljednje noi, posljednjih sati svog ivota. Iako uope nita unaprijed nije bilo planirano, nekom udnom sluajnou, na jedan nevjerojatan nain sve je bivalo uravnoteeno, sve je, fantastinim ustrojstvom, bivalo u najboljem redu. Kao da je neka tajna ruka spojila glazbu, poeziju, Byrona, Mevlanu, Aylin, Donizettija i posljednju no.

(24. sijenja 1995.; utorak, 12:50)

Ako u New Yorku u L. I. Expresswayu izaete na Izlaz 68 i, nakon to se, drei se desne strane, malo zaputite sjeverom William Floyd Parkwaya, skrenete u Route 25 East malo kasnije vidjet ete znak "Calverton National Cemetery". Odnosno, asniko groblje amerike vojske... Mali nadgrobni spomenici niu se u pravilnim razmacima na smaragdnozelenoj travi do granica vidljivosti, a na spomenicima krievi, polumjeseci, idovske zvijezde, razliita znamenja koja pripadaju dalekoistonim religijama. I osjeaj spokojstva koji neoekivano obuzme ovjeka. Tamo jedni do drugih, bez ikakve razlike, kao bia koja su prola kroz ovaj svijet, poivaju ateisti i oni koji pripadaju razliitim religijama, mukarci i ene svih inova. Zajedniko im je samo to da su bili na dunosti u amerikoj vojsci. Na kraju su se vratili tamo odakle su i doli, u tajnu prirode. U naruju zemlje oni su sada ravnopravni. Tono deset minuta do jedan pogrebna povorka ula je u groblje. Vojni orkestar, pa u dva reda, s dvije strane kovega, sveanim korakom vojnici, a zatim rodbina, prijatelji, poznanici. Na ulazu u groblje jedan slubenik zaustavi Nesrin i upita koji simbol ele staviti na nadgrobni spomenik. U brouri u njegovim rukama nalazilo se gotovo pedeset simbola. Simbole svih religija svijeta, sekti, redova Nesrin je zaueno pogledala. ,,Moja sestra je bila iznad svih religija. Ne elim je ograniiti bilo kojom religijom, ne stavljajmo nikakav simbol", ree. "Morate izabrati neki. Sigurno postoji neki bog, filozofija ili ideologija, neto u to je vjerovala. Prelistajte ovu knjigu. Odaberite jer obavezno moramo staviti simbol. Postoji simbol i za one koji ne vjeruju u Boga, za ateiste."

"Aylin je vjerovala u Boga. Inae, zbog toga to je doista vjerovala u Boga, bila je iznad religija. Nije bila ateist." "Nema veze, izaberite, eto, neto", ree ovjek. Glas mu je poeo bivati nervozan. Nesrin pozva Dilaru k sebi. Pregledale su simbole u knjizi. Dilara ugleda amblem koji je podsjeao na krila orla. "Izaberimo ovaj, mama", ree. "Mojoj teti najvie bi odgovarala krila ptice koja simboliziraju bezgraninost i slobodu." "Ovo smo izabrali", ree Nesrin, obraajui se ovjeku. ovjek pogleda pokazani oblik i prelista stranje listove knjige. "Izabrali ste sufijski amblem. Inae, ini mi se da su rekli da je pukovnica muslimanka", ree. "Ona je bila nadreligijsko bie", ree Nesrin otresito, "to smo izabrali zato to krila odgovaraju karakteru moje sestre." Brzim korakom Dilara i Nesrin dooe na mjesto odravanja vojne ceremonije i zauzee poasno mjesto. Koveg na odru bio je prekriven amerikom zastavom. Orkestar poe svirati ameriku himnu. asnici su zauzeli stav mirno uz pozdrav oruju, civili desnu ruku poloili na srce, a Turci su okreui dlanove gore u sebi uili fatihu. Potom jednolian i dug zvuk trube. Uobiajena melodija, simbol vojnih pogreba, odjeknu tuno i buntovno protiv Boje presude. Dva vojnika u sveanim uniformama za dva kraja prihvatie ameriku zastavu s kovega i, pribliavajui se korak po korak prilikom svakoga presavijanja, smotae je mehanikim pokretima te je kao amajliju predadoe Nesrin. Presavijenu zastavu Nesrin je vrsto privila na grudi kao da grli svoju sestru. Ceremonija je zavrena. Jednim otrim zaokretom na petama, vojnici su nainili krug nalijevo i udaljili se sveanim korakom. Ljudi se poee razilaziti. Nesrin je nepomino stajala drei ker ispod ruke. "Moramo ii, Nesrin", ree Joe. "Aylin jo nije pokopana." Jedan asnik im se priblii i ree: "Ceremonija je zavrena, gospoo. Pokop e se obaviti nakon to vi odete." "elim prisustvovati pokopu svoje sestre." "To je u suprotnosti s ovdanjim pravilima." "Mene ne zanimaju vaa pravila. Neka ide tko hode, ali ja sam ovdje do pokopa moje sestre. Nikuda ne idem." "To je nemogue, gospoo." ovjek se osmjehnu, lagano prihvati Nesrin za ruku i htjede je usmjeriti prema automobilu. Joe se trei vrati natrag kad je uo Nesrininu galamu. Vratili su se i oni koji su krenuli prema kapiji. Uzrujanoj Nesrin bilo je nemogue ita objasniti, pa Joe uze pod ruku ovjeka u uniformi i povue ga ustranu. Kratko su porazgovarali. "Prvi put u svome ivotu vidim ovako neto", gunao je ovjek vraajui se. Umrljani blatom, ljudi dooe do groba u koji e biti pokopana Aylin. Kia je posustajala. Metalna kutija poela se lagano sputati u raku. Naglim pokretom Nesrin uzme aku zemlje i baci je na koveg. Bilo je to poput nijeme naredbe. Turci, Amerikanci, muslimani, idovi, krani, ene, mukarci, starci, mladi, saginjali su se i uzimali zemlju. Zemlja, rue, krizanteme, lie pa zemlja, pa opet cvijee sipilo je naizmjenino po Aylin. Kia je prestala. Ruku pod ruku, Nesrin i Dilara dole su do kapije groblja. Ne samo da nije bila svjesna da hoda, Nesrin ak nije bila svjesna ni da je iva. Posljednju snagu utroila je u prepirci oko Aylininog pokopa. Samo su je noge vukle nekamo. "Pogledaj, mama, pogledaj!" usklikne joj ki. Svoje oi, crvene zdjelice krvi sasvim

presuenih izvora, Nesrin je okrenula u pravcu koji je pokazivala njena ki. Kroz tamne oblake promigoljila je samo jedna uta i veoma tanka zraka svjetlosti. Sunce koje se od etvrtka prvi put pokazalo, poput nekog arobnog svjetla, udaralo je o sufijska krila ugravirana na Aylininom kamenu i, parajui hladni zrak poput otroga noa, svoju svjetlost reflektiralo prema Nesrin i Dilari. Nesrin je pogledala, trepui svojim crvenim upaljenim oima; bila je to meka, mirna i spokojna svjetlost. Na kraju... bila je to spokojna svjetlost.

AYLIN

Kada je, nosei mnoge odlike horoskopskoga znaka Lav i svojih predaka, kolovoza 1938. roena Aylin, bol za djedom, koji se upucao pitoljem, u obitelji je tek poela jenjavati, ali se pria o njemu jo uvijek prepriavala. Djevojica e odrasti sluajui o osobinama ovoga veoma oholog i hirovitog, tvrdoglavog, stasitog djeda; nikada nee saznati jesu li njena strast za orujem u kasnijim godinama i njena ekscentrina hrabrost moda imitiranje onoga to je sluala o Hasan-beju i Mustafa Nail-pai. Tijekom cijeloga ivota posjedovat e smjelost koja prelazi granice razuma. Premda je svojom neustraivou, poduzetnou, hrabrou, strau za orujem i konjima, po naravi vie podsjeala na mukarca nego na djevojku, majka ju je donijela na svijet da bi bila iskreni drug Nesrin, koja je rasla daleko od svoje obitelji u Istanbulu i koju je alila to raste veoma usamljena. Kada je Aylin roena, Nesrin je imala sedam godina. Te je godine krenula u kolu. Inae, za Nesrin je 1938. bila godina puna novosti. Te godine su se iz kue s dvoritem, koja se nalazila u blizini ankarske eljeznike stanice i u kojoj je boravila od roenja, preselili u stan u stambenoj zgradi, krenula je u kolu i postala sestra. Majka ju je ve mjesecima pripremala za ovaj dogaaj, ali ona se opet brinula za jad-nu majku, iji je napuhani trbuh izgledao kao da e puknuti. Jednog dana Nesrin su poslali u goste kod Halila iraja, obiteljskog prijatelja, koji je bio i majin lijenik. Tu no je s Ajom, mlaom kerkom irajevih, do jutra razgovarala o porodu. Nesrin se veoma brinula za svoju majku. Znanjem, koje je stekla zahvaljujui tome to je lijenikova ki, Aje je nastojala utjeiti svoju prijateljicu. Meutim, nije uspjela smiriti Nesrin, koja je cijelu no traila da joj ispunjavaju svakojake elje i prohtjeve. Htjela je spavati na klaviru, nikako da legne u krevet, stalno traei da ide kui. Da bi je zabavile, djevojke su je sutradan poslijepodne odvele da gleda film o kraljici Mariji Antoaneti. Iznenada u kinu Nesrin obuze neki nemir. Zato je tako dugo bila udaljena iz kue, da se moda majci nije neto dogodilo? Moda joj je trbuh pukao? Ili je moda umrla? Uplakano dijete su izveli iz kina i doveli kui. Njena majka, u dekoltiranoj i elegantnoj spavaici, dotjerana, leala je u krevetu. Pokraj nje bila je beba, manja ak i od Nesrininih lutaka. Ruice, koje su provirivale iz povoja, podigla je u zrak, oi su joj bile poput tankih linija, uope nije imala kose, a lice joj je bilo sasvim smeurano. Okrenu se keri: "Vidi, Nesrin, ovu malu djevojicu rodila sam za tebe", ree, "ona je sad tvoja." Nesrin je jako dobro upamtila ovu reenicu. Tijekom cijeloga ivota vjerovat e da je ona Aylinin pokrovitelj, zatitnik, da je posjeduje, i u tolikoj mjeri e se mijeati u njen ivot da e to, u veini sluajeva, prelaziti granice pravednosti. Navaljivala je, ljutila se, a ponekad postupala i nepravedno kako bi postigla ono to eli. Ali, togod da je Nesrin inila, Aylin e je cijelog svog ivota iskreno voljeti, slijepo, bez ikakve ljutnje i bez ikakvoga prebacivanja. Nekoliko mjeseci prije Aylininog roenja, obitelj Devrimel se preselila u stan u modernoj stambenoj zgradi, to je Demal-bej obeao jo u zarunikim danima. Bez sumnje, zgrada Sojsal bila je najmodernija i najpopularnija stambena zgrada u Ankari, koja se tek razvijala. Bila je to ogromna, moderna zgrada, u elitnom kvartu, na Kizilaju, gledala na sahat-kulu na centralnom trgu i imala etiri zasebna ulaza. U njoj su stanovali mladi inovnici. Svi stanari su istovremeno bili i prijatelji. Prijateljstvo meu odraslima prenosilo se i na njihovu djecu. U zgradi je ivjelo oko

dvadesetero djece koja su se zajedno igrala. Djeca iz Sojsala bila su kao djeca iz Ulice Pal. Njihovo prijateljstvo trajalo je godinama. Ali, daleko prelazei granice susjedstva, prijateljstvo izmeu Aylin i Betin, koja je stanovala na istom katu, u stanu pokraj, vremenom e dostii bliskost koja nadmauje ak i odnos meu sestrama. Prijateljstvo s Aylin podrazumijevalo je i odreena pravila, poput apsolutne poslunosti Nesrin, to je Betin izvravala bez pogovora. Nesrin je imala dvanaest, trinaest godina kada je jedan dan ugledala dva mala tijela kako na koljenima ulaze u njenu sobu. Zauena, upitala je: "to radite tako na podu?" Ne odvajajui glave od zemlje, Aylin i Betin odgovorile su u jedan glas: "Mi smo tvoja janjad, Nesrin!" Bile su janjad, koju je Nesrin tjerala kako je eljela. Betin e se uspjeti rijeiti pastiriinog autoriteta tek godinama kasnije, kada je pola u srednju kolu i otila u Istanbul. Aylin e, meutim, tijekom cijelog svoga ivota ostati kao janje svoje starije sestre. est godina Nesrin i Aylin su dijelile istu sobu. Dok je Nesrin bila u koli, soba je pripadala Aylin. Tada bi ona u sobi debeljukastu Betin, koja joj je bila poput sjene, salijetala kako je htjela, a njena nadmo prestajala bi u trenutku sestrinoga povratka iz kole. Tada bi prela u susjedni stan, kod Betininih. Betin je bila dvije godine mla-a od Aylin. Kako god je Aylin bila Nesrinin vojnik, Betin je isto tako bila Aylinin rob. Neznatna starosna razlika inila je da je Aylin bila Betinin gospodar. Ali, neosporni gospodar bila je Nesrin. Njihovo oduevljenje njome bilo je na nivou oboavanja. Najljepa djevojka na svijetu bila je ona, najpametnija je bila ona, ona je sve znala. U njihovim oima Nesrin je bila boginja za koju bi mogle umrijeti da im kae: "Umrite!". One godine kada je Aylin krenula u prvi razred, Nesrin je zavravala etverorazrednu kolu Fondacije turskog obrazovanja, koja e kasnije promijeniti ime u Ankarski koled. kolovanje do polaska u srednju kolu trebala je nastaviti u istoj koli. Meutim, kako su Semru, ker tetke Nedle, dali u kolu Notre Dame de Sion u Istanbulu, Nesrin je preivljavala krize ljubomore, plakala je na sav glas, ciala. I ona, po svaku cijenu, mora ii u Semrinu kolu. Ali, upisi su zavreni i nije se moglo nita uiniti. Lejla-hanuma je kucala na sva vrata; obratila se svojim poznanicima u Francuskom veleposlanstvu i na kraju uspjela upisati Nesrin u Notre Dame de Sion. Nesrin e se prvi put odvojiti od majke, oca i Aylin i, u Istanbulu, daleko od svoje obitelji, proivjeti teko razdoblje u internatu sa strogom disciplinom. S obzirom na to da pokraj sebe vie nije imala stariju sestru, Aylin se jo vie zbliila s Betin. Od Nesrininog odlaska u Istanbul, pa dok su ive, Aylin i Betin e biti nerazdvojne prijateljice, prisnije i od sestara. U zgradi Sojsal bilo je jo djece. Muhittinu i Sitari Kulin, koji su doselili u stan odmah iznad paviljona Surejja, rodila se Aje. Zbog toga to ova zgrada s mnogo djece nije imala svoje dvorite, nakon nekoliko godina, kada su malo odrasla, djeca su poela odlaziti na slobodno zemljite ispred zgrade pa je prostor ispred zgrade Sojsal i u ljetnim danima podsjeao na kolsko dvorite. Tih dana Nesrin nije razmiljala o uspomenama iz djetinjstva. ivjela je u Istanbulu, bila je odrasla djevojka koja se kolovala u Dame de Sionu i izrastala je u nevjerojatno lijepu mladu enu. Kada bi, prilikom boravka u Ankari tijekom praznika, izlazila iz kude stanovnici zgrade bi nagrnuli na prozore i divili se njezinoj ljepoti. Uz ljepotu, posjedovala je, takoer, i bistar um. Pokazivala je zanimanje za podruja koja inae ne privlae panju mladih u tim godinama; itala je knjige o metafizici. Lejla-hanuma se poela plaiti ovog kerinog zanimanja. Strahovala je da bi se njena

ki mogla odluiti na studiranje, a prava djevojka bi se, nakon srednje kole, trebala udati i imati svoju obitelj. eljezo se kuje dok je vrue. Studiranje je znailo troenje prilika koje u mladosti kucaju na vrata. Zato uope nije bila zadovoljna interesima koje je pokazivala njena ki. Aylin je zavrila petogodinju osnovnu kolu istog ljeta kada je Nesrin zavrila srednju kolu i vratila se u Ankaru. Putevi dviju sestara ujedinit e se tek kada proe dugi niz godina.

***

Dok se Aylin ludo zabavljala i kolovala u najboljim uvjetima koje su tih godina mogla imati djeca u Turskoj, Nesrin se poela susretati s tekoama koje prate ivot veoma lijepe mlade djevojke u Ankari. Lejla-hanumu obuzela je prava panika to se njena starija ki odjednom preobrazila u pretjerano lijepu mladu enu. Strahovala je da ne ostane u rukama onoga tko je ugrabi, da premlada ne sklopi pogrean brak. Nesrin je, takoer, bila svjesna svoje ljepote i tu svoju prednost je do kraja iskoritavala. Kao da je meu toliko mladih djevojaka u obitelji Bajindirli ljepota bila samo njen monopol. Rejja, ki njenog daide Esada, i Semra, ki njene tetke, kao i ostale rodice bile su dobre djevojke. O njima se govorilo da su kulturne, lijepo odgojene, umjene i pametne. to se tie Aylin, ona je jo uvijek podsjeala na pritku. Kao da je Nesrin sve atribute ljepote pokupila za sebe, kao da ostalima nije nita ostavila. Unato panji i svim mjerama predostronosti Lejla-hanume, one godine kada je zavrila kolu i vratila se u Ankaru, Nesrin se upoznala s Azizom Tanseverom. im ju je ugledao, Aziz se zaljubio. U Turskoj tih godina flert nije bio uobiajen niti jednostavan kao danas. Kada nije uspjela sprijeiti zabavljanje mladih, Lejla-hanuma zatraila je da se zarue, emu se Azizov otac estoko usprotivio. Njegov je sin jo uvijek student, studirao je arheologiju, to on nikako nije odobravao. Na Azizovu odlunost u vezi s Nesrin, odgovorio je da e dati svoj pristanak uz uvjet da njegov jedini sin, koji e jednoga dana naslijediti njegov posao, ode u kotsku i izui ribarstvo. Odbijanje zaruka veoma je rastuilo obitelj Devrimel. Prema svojoj keri Demal-bej je nastojao biti tolerantan, ali je Lejla-hanuma bila kategorina. "Uvjeri Aziza da se zaruite. Inae u ti zabraniti da se via s njim." "To je nepravda, mama. Mi se volimo." "Brak i sklapaju oni koji se vole." "I mi emo se uzeti im zavri studij." "U tom sluaju se zaruite i tako ekajte." "Njegov otac to ne doputa." "To znai da njegov otac nema ker. Ako bude flertovala i ne uda se, tvoje ime e ocrniti kao 'djevojku koju je Aziz vucarao i ostavio'. Sa svom svojom ljepotom ostat e kod kue. Ne mogu dopustiti da uniti svoj ivot, Nesrin." Usprkos protivljenju obitelji, Nesrin se nastavila viati s Azizom. Aziza su poslali u kotsku. Upropatavale su ga ribarske barke koje su se njihale na hladnim i nimalo ugodnim sjevernim morima. Uporno moljakajui, oca je uvjerio da odustane i da vie ne plaa usavravanje u ovom poslu. Zauzvrat je otac zatraio da studira ekonomiju u Engleskoj. Tako je na Londonskom sveuilitu Aziz zapoeo studij ekonomije. U meuvremenu, godine za vojsku su dole i prole. Zbog toga to je bio na kolovanju, mogao je odgoditi vojsku, meutim otac je traio da se vojska to prije okona. Tada je mladima reeno da saekaju jo godinu i pol, dok se i vojska ne zavri. kolovanje e se nastaviti nakon vojske. Nesrin je mislila da e se modi viati s Azizom dok slui vojni rok, ali majka ju je slijedila kao sjena. Razdoblje dulje od

godinu dana u kudi Devrimelovih proteklo je u krizama. Jedan otac, koji nije dopustio ak ni zaruke, i jedna majka, koja nije doputala ak ni vianje. Aziz se bojao da bi Nesrin, ovu izuzetnu ljepotu, mogao izgubiti ako je bude dugo zavlaio. Sedamnaestoga rujna, dan nakon to je Nesrin napunila osamnaest godina, mladi su ostvarili ono to su tako dugo planirali. Otili su u matini ured na Sarijeru i vjenali se, bez znanja svojih roditelja. Svjedoci su im bili Azizov prijatelj pijanist Pertev Apajdin i Nesrinina prijateljica ukran. Pod izgovorom da ide na kupanje, Nesrin je uzela kupai kostim i izala iz kude. Nakon vjenanja, s kostimom u rukama, vratila se kudi kao da se nita nije dogodilo. "Gdje si se danas kupala?" upita je mama. "Na tarabijskoj plai." "Kao da ispred kude nema more", doda Lejla-hanuma. "Radi promjene, mama." "Kakva je plaa, je li bila guva?" "Nije, uope. Bilo je veoma romantino", uzvrati Nesrin. Sjedile su okrenute jedna prema drugoj na foteljama kraj prozora zatvorenoga balkona, koji se protezao iznad mora. Lejla-hanuma zapali cigaretu. Nesrin se, takoer, protegne do kutije i uze jednu cigaretu, stavi je u usta i pripali. "Da bi preda mnom mogla puiti, mora, mlada damo, priekati dok ne postane gospoa Tansever", ree mama. "Ne razumijem." "Razumije, Nesrin. Mlade djevojke ne pue. Rekla sam, tek nakon to postane gospoda Tansever." "U redu, u tom sluaju mogu nastaviti sa svojom cigaretom", uzvrati Nesrin. Red da se zbuni bio je na Lejla-hanumi. "to to treba znaiti?" "Od tri sata ja sam gospoa Tansever, mama." Lejla-hanuma nije znala bi li se ljutila ili radovala zbog onog to je ula. Zet na silu bio je jedini sin silno bogatoga ovjeka. tovie, studirao je na dobrom fakultetu i imao svijetlu budunost. Nije imala nita protiv Aziza, protivila se kderinom vianju s mladiem s kojim nije bila zaruena ili s kojim, u najmanju ruku, nije sklopljen dogovor za enidbu. Sada je Nesrin pred nju dola udana. Malo se umirila, ali kako e sve to objasniti Demal-beju? Ma koliko bio tolerantan, sasvim je sigurno da nee pljeskati braku koji je u suprotnosti s tradicijom i koji je sklopljen bez odobrenja roditelja. Meutim, Demal-bej se pokazao popustljiviji no to su oekivali. Kada su od oca dobili dozvolu, Nesrin i Aziz su odmah tu veer u spavaim kolima otputovali za Ankaru i smjestili se u stan u zgradi Sojsal, koji je itavo ljeto stajao prazan. I tijekom Azizove vojne slube takoer su stanovali sami u ovom namjetenom stanu. Da bi djeca uivala u miru, Devrimelovi su ostali u Istanbulu. Inae, Demal-bej je otiao u mirovinu, stoga i nisu imali nikakvih razloga da se vrate u Ankaru. Nakon zavretka vojnog roka Aziz se vratio u London da bi dovrio zapoeti studij. Nesrin je ponovo ekala. Na kraju, slomljen je i inat Azizovog oca. Kada je dao dovoljno novaca za deparac, Nesrin je, takoer, otputovala za London i konano bila uz svoga mua. Lejla-hanuma je i s udaljenosti uspijevala organizirati ivot svoje keri. Uredila je kuu u kojoj je stanovao turski veleposlanik za vrijeme svoje slube u Londonu. Nesrin i Aziz su se tako smjestili u namjetenu kuu na Eaton Placeu, gdje ive engleski plemii. U Londonu Nesrin nije uzalud troila vrijeme. Dok je njen mu studirao ekonomiju, ona je prvu godinu provela uei engleski jezik, a sljedee godine upisala se u Batlett kolu arhitekture.

MLADENAKE GODINE

Dok je kao udana mlada ena Nesrin uivala u Londonu, Aylin je bila veoma nestana uenica u enskom Amerikom koledu, koja se nije previe zamarala uenjem, ali koja je razrede uvijek zavravala s najviim ocjenama. U njenom razredu bilo je jo malih vragolanki, koje su poput nje bile stvorene da izbace nastavnika iz ravnotee. Bile su kao jedan tim. U odnosu na one koje su stanovale kod svojih kua, one iz internata osjeale su vee zadovoljstvo u pohaanju koleda. Osim obrazovanja na engleskom i to nije bilo doputeno bubanje, enski Ameriki koled nije se razlikovao od ostalih kola. Ali, u pola etiri, kada zavri nastava, za one u internatu, na brdima Arnavutkoja poinje ivot prepun uivanja. Prije svega, kada je lijepo vrijeme, ide se na Plato. Mjesto zvano Plato je poput male visoravni od etiri-pet dunuma koja, iz ptije perspektive, gospodari panoramom Bospora. U proljee, kada procvjetaju i lipa i voe, kada hrastovi olistaju, to biva pravi raj. Djevojke su na Plato izlazile u etnju, lijegale po travi, eretale ili se, u sjeni drvea, pripremale za nastavu. Djevojke su jo, po jedan sat prije i poslije veere, uile u velikim dvoranama namijenjenim za uenje i pripremanje za nastavu, u kojima su se nalazili ogromni stolovi za osam osoba. Na kraju prostorije nalazila se katedra, za kojom je da bi osigurao tiinu sjedio nastavnik, Ovi nastavnici su, obino, bili najmlai ili oni koji su posljednji doli u kolu. Nadgledanje djevojaka u dvoranama za uenje meu nastavnicima se tretiralo kao deuranje. Aylin je bila uenica koja nije mnogo uila ni u sjenci drvea, a niti u vrijeme korepeticije. Nakon to bi nabrzinu zavrila zadau, ostatak vremena je, s ostalim vragolankama iz razreda, troila na zabavu i ivciranje deurnih nastavnika. One godine kada je krenula u osmi razred, bila je, naprimjcr, kolovoa nestaluka na prvoj korepeticiji. Bio je prvi dan kolske godine. te je veeri u dvorani za uenje bilo oko pedeset uenica, a deurala je jedna mlada uiteljica Amerikanka, koja je te godine tek poela radili u koli i koja e prvi put sjesti za katedru u dvorani. Tono u devet sati gica Dean se pojavila na vratima uionice, dola do katedre i sjela. Kao po zapovijedi, sve djevojke su ustale. "Sjedite, djevojke", rekla je gica Dean. Djevojke nisu sjele. Ostale su na nogama i poele pjevati tursku himnu. Gica Dean se takoer pridigla. Da ne bi pogrijeila u izraavanju potovanja, desnu ruku poloila je na srce, kao to je to obiaj kod Amerikanaca kada se svira njihova himna. Nakon to je zavreno s himnom, gica Dean je sjela. Djevojke su ovaj put poele pjevati kolsku himnu, Alma Mater. Gica Dean je ponovo ustala. kolsku himnu slijedila je pjesma Vrh planine obuzeo dim, a nju Himna desete godine. Sva zbunjena, gica Dean je as sjedala, as ustajala. Nakon toga dolazi Yankee Doodle i Humpty Dumpty. Gica Dean je shvatila kominost situacije. "Uutite i sjedite", vikala je na sav glas, ali nije uspjela stati nakraj djevojkama koje su, isto tako, na sav glas pjevale. Kada je na repertoaru djevojakog koncerta red doao na Saints Go Marching In, romantine i rokenrol pjesme, gica Dean je zalupila vratima i otila. Kada je dola pomonica direktora, sve su otvorile knjige i uile. "Kakav je to skandal, tko e odgovarati za to?" povikala je. Djevojke su sjedile nijeme kao kipovi. "Zar vam nisam rekla da emo biti kanjene", povikale su neke od djevojaka koje su nastojale napraviti razdor i primorati kolovoe da se same odaju. Ali, nitko nije ustajao. "Tko je ovo organizirao?" upitala je gica Ashover. "Ako mi ne odgovorite,

u subotu ujutro ete sve tono do dvanaest sati sjediti u ovoj uionici. I to bez pjevanja." Izmeu njih pedeset ustala je visoka, izuzetno mrava i pirgava djevojka. "Htjele smo gici Dean prirediti sveani doek. Mislile smo da e joj se to svidjeti", ree. "Sve to izlazi iz tvoje glave, Devrimel." "Mi smo je samo htjele obradovati." Gica Ashover izae iz uionice. Nita se drugo nije moglo uiniti nakon ovakvog objanjenja. Politika kole bila je da se nagrade oni koji govore istinu. Naravno, nije mogla kazniti jedinu uenicu koja je pokazala hrabrost da iznese istinu. Veere su na koledu bile zasebna ceremonija. Za razliku od ruka koji se jeo nabrzinu, od djevojaka se trailo da na veeru dou dotjerane, uz prethodno promijenjenu kolsku uniformu. Stolovi su bili prekriveni bijelim stolnjacima, a veeru su posluivali konobari. Jela su bivala mnogo ukusnija od bilo kojeg jela kod kue. Petkom naveer, nakon to bi otile one koje vikend provode kod kue, "stal-nim internatkinjama", odnosno djevojkama koje su i vikend provodile u koli, pripreman je specijalni jelovnik. Zbog toga to je njena obitelj ivjela u Ankari, Aylin je ulazila u ovu grupu. Oduevljavala se mesom isjeenim na krike s umakom i nedjeljnim dorucima, koji su, ovisno o sezoni, bili od jaja sa sudukom ili od jagoda s kremom. Matala je o tome da, ako nekada, kao njena sestra, uspije nai bogatoga mua, kolskog kuhara uposli u svojoj kui. Meutim, ona nije imala izgleda da ugrabi bogatoga mua, zato to, naalost, nije bila lijepa kao Nesrin. U osmom razredu Aylin se u koli nala u krizi identiteta. Do tada je postojala jedna Aylin, visoka, mrava, pirgava, s kosom svezanom u konjski rep, s naoalama i nestana: Aylin Devrimel. Odjednom u istom razredu nie jo jedna Aylin, visoka, mrava, pirgava, s kosom svezanom u konjski rep, s naoalama i nestana. Prezime ove druge Aylin bilo je Koibej. Kada su dvije Aylin stajale jedna pored druge, uope nisu sliile jedna na drugu, meutim kada bi ih opisivali, bilo je stranih pomutnji. Kada se onome koji upita koja Aylin kae neki od njihovih atributa sve se kompliciralo. "Ti si moja indigo kopija", rekla je Aylin Koibej. "Ne, ti si moja indigo kopija. Ja sam prije tebe bila ovdje", odgovorila je Aylin Devrimel. "Ali ja sam tamnokestenjasta. Ti si svjetlokestenjasta. Tvoja kosa, oi i ten svjetliji su od mojih." "Eeee?" "Indigo kopije su bijede od originala. Ti si moja trea ih etvrta kopija." Aylin prvi put nije nala rije kojom bi zaepila usta sugovorniku. ,,A ti si brbljivica", uspije rei. I, doista, Koibejeva je zbunjujuom brzinom, a da ne bude dosadna, mogla veoma dugo priati. Devrimelova je, pored nje, ostajala bez rijei. tovie, Aylin Devrimel je imala udan nain govora, kao da je nestrpljivo izvlaila rijei iz grla. Nakon toga, njihova imena ostat e "Indigo Kopija" i "Brbljivica". Dvije Aylin su se najvie zabavljale na satovima francuskog jezika, koji je predavala gospoda Takuhi Dik. "Ne bavardez pas, Aylin", vikala je gospoa Dik. "Usta nisam otvorila, gospoo. Vous avez casse mon coeur", odmah bi nepromiljeno odgovorila Indigo Kopija. "Nisam rekla tebi, duo. Osim toga, uvrijedila si me, ne kae se tako." Ovaj put bi se Brbljivica uplitala u rije. "estitajte Aylin. Elle est engagee." "Engagee?"

"S jednim iz Robert koleda." "eli rei da se zaruila. Ne kae se tako na francuskom, keri. Nauite ispravno." Isto zanovijetanje se, na isti nain, ponavljalo i sljedeeg tjedna. Sve dok obje Aylin, original i njena kopija, nisu istjerane sa sata. Dok su nou u svojim krevetima leale jedna pored druge, djevojke su iznosile svoje matarije o budunosti. Neke od njih matale su o ivotu u velikoj kui pored mora, neka o tome da postane poznata spisateljica. Neka je eljela mnogo djece, a neka slavu. "eljela bih da jednom u svojoj kui imam poslugu u bijelim rukavicama, da mi oni serviraju hranu", rekla je Aylin. Djevojke su je ismijavale. "Heeeej, ujte, poujte! Aylinino oekivanje je batler u bijelim rukavicama!" povikala je jedna od njih. "Zato, Aylin?" upitala je druga. "Zato to je", odgovorila je Aylin, "batler u bijelim rukavicama, koji servira, znak da si i bogata, a i snalaljiva. Pokazuje, dakle, da zna dobro ivjeti." "A i da si ulovila bogatoga mua, zar ne, duo?" rekla je djevojka. Aylin je lagano oborila glavu. Pirgava djevojka, nalik na pritku! Tko e nju uzeti? "Moda i ja sama zaradim novac, da bih bila bogata", izustila je tiho. Kako su godine prolazile, dvije Aylin, koje su podsjeale na pritke, poee pokazivati neoekivanu promjenu. Svojim visokim stasom i tankim strukom izdvajale su se izmeu niza djevojaka koje su bile mnogo ljepe od njih, i privlaile panju svojim interesantnim licima i kosom svezanom u konjski rep. Bajindirli obitelj je preko ljeta na Istinji zakupljivala veliku drvenu vilu, poznatu kao "ljetnikovac Pakize-hanum", iji se zatvoreni balkon pruao iznad mora. Cijela obitelj, i braa i sestre, uzimajui sa sobom i majku Melek-hanumu, su se iz svojih zimskih kua selili u vilu na Bosporu. Lejla-hanuma i Esma-hanuma su sa svojom djecom, takoer, dolazile iz Ankare. Tako su sva braa i sestre, njihovi muevi i supruge, djeca, svako od njih sa svojom posebnom poslugom, i s kuharom preko ljeta, poinjali ivjeti u vili, kojoj malo fali da poleti na more. A na to se u ovoj gunguli svakom od lanova obitelji sa svojom djecom poee pridruivati roaci, prijatelji, ogorice. Iz bojazni da bi se, u danima kada se tako mnogobrojnoj rodbini pridrue jo i gosti, vila mogla stropotati u more, njihova majka, Melekhanuma, nipoto nije ila na najistureniji dio zatvorenoga balkona. Nastavnici povijesti i geografije u enskom Amerikom koledu svake su godine organizirali jednu ili dvije ekskurzije po Turskoj. Odaziv na ove ekskurzije, organizirane da bi se uenice upoznale s razliitim krajevima domovine, bivao je velik. Zbog antikih gradova u okolici, veoma esto se ilo u Izmir. Aylin, uglavnom, nije proputala ove ekskurzije. Kada se, one godine kada je prela u srednju kolu, iz Izmira u koji je sa kolom otila na ekskurziju, vratila u autu jednoga momka, Lejla-hanuma je zanijemila. Njena pirgava ki je, dakle, odrasla, proljepala se, pa se ak i zabavlja, uope nije primijetila njeno stasanje u sjeni Nesrinine ljepote i neprestanoga tranja za njom. "Iskreno, uope mi nije padalo na pamet da e se Aylin zabavljati. Oigledno je i ona odrasla i dola u godine da ima momka. Morat u ubudue vie paziti na nau metlu", pisala je u pismu koje je poslala Nesrin u London. Lejla-hanuma bila je veoma pametna ena. Nije zaboravila da je cijenu prekomjerno otroga postupanja prema Nesrin platila njenom udajom, o kojoj nije obavijestila svoju obitelj. Istu stegu nije eljela primijeniti na mlaoj keri. Inae, izmeu njezinih keri postojala je razlika od gotovo jedne generacije, vrijeme se promijenilo, a i ljudski stavovi. Uz to, Aylin se kolovala u koledu kojim su upravljali akademici slobodnih ideja, a ne u francuskoj koli pod upravom asnih sestara. Zbog svega toga, Aylin je, za razliku od Nesrin, mogla neogranieno, slobodno oijukati po

osobnom nahoenju. Kada je Aylin krenula u drugi razred, njena najbolja prijateljica iz Ankare, Betin, dola je u pripremni razred za srednju kolu amerikoga koleda. Dvije iskrene prijateljice su se tako ponovo srele. Ni Betin vie nije bila ona debeljukasta djevojica koju je Aylin ostavila. Postala je vitka, a i proljepala se. S njom su bile jo dvije prijateljice: Feride, s kojom je dola iz Ankarskog koleda i Kler, s kojom se upoznala u koledu i postala nerazdvojna. Dakle, Aylin je prigrlila i dvije najbolje Betinine prijateljice. Tako se za Aylin, mimo prijateljica iz razreda, formirala jo jedna grupa prijateljica, s kojima e uspostaviti veoma bliske veze. S vremenom e se, moda, njeni putevi odvojiti od putova kolskih kolegica, ali se tijekom cijeloga ivota nee rastajati od trojke Betin-Kler-Feride. Kada je 1958. godine Aylin zavravala koled, pokraj njene fotografije u kolskom godinjaku pisalo je sljedee: Hobi: tamne naoale, vonja automobila. Ono to voli: engleski automobili, povremeno putovanje u Ankaru. Ono to ne voli: da joj se govori "misteriozna", ute brkove. Planovi za budunost: toliko mnogo da ne mogu stati na jednu stranicu. ivotna filozofija: Tik-Vici-Ve. Iz ovih podataka mogue je zakljuiti sljedee: Aylin je bila pod utjecajem ivotnog stila svoje sestre koja je ivjela u Londonu. Usprkos raznolikom i zabavnom ivotu u Istanbulu, eznula je i za kuom u Ankari, peat "misteriozna" dobila je jo u tim godinama, njena veza sa utobrkim Alevom Guranom prekinuta je. Nain razmilja-nja odavao je spremnost da se upusti u viesmjernu i raznoliku ivotnu zbrku i odlunost da potpuno iskoristi sve ivotne anse.

DJEVOJKA IZ LUKSUZNE KUE

Ljeto 1958. godine Aylin je provela kod daide Hilmija na Bostandiju, u njegovoj novoizgradenoj vili na moru. Hilmi-bej je na Bostandiju kupio veliku parcelu, sa starim borovima i vokama, na kojoj je sagradio vilu identinu kudi u Kaliforniji. Na poetku vladavine Demokratske partije, zapoela je privredna suradnja i trgovina s Amerikom. Koristei se olakicama ovog novog razdoblja, Hilmi Bajindirli je sve kune potreptine, od friidera i zavjesa do pokustva i kvaka na vratima i prozorima, dopremio iz Amerike. To ljeto Aylin je esto dovodila svoje prijateljice na zabave u dvorite ove raskone vile. Hilmi-bejevu ekscentrinu suprugu, Fejhu, promatrale su zadivljeno. Fejha-hanuma je bila profinjena, njegovana i veoma lijepa ena. Vei dio godine provodila je u Americi. Nije raala, da ne bi pokvarila tijelo. U kuli, sagraenoj na posljednjem katu kue po njenoj zamisli, imala je svoju sobu: zidovi su bili prekriveni ogledalima i crnim platnom, a osvjetljavala ju je svijeama. Sluala je udnu glazbu i radila neto to je nazivala "meditacijom", a to je tih godina svima bilo neobino. "Opet je otila lei na istiharu", rekao bi Hilmi-bej, kada bi se, zbog meditacije, Fejba povlaila u kulu. Osim toga, uzimala je i satove pjevanja. Djevojke bi se od smijeha valjale po podu sluajui neobine glasove koje je izvlaila iz grla dok je vjebala pjevanje. U njenom odsustvu, djevojke su pronalazile nain, izlazile na kulu i rovarile po njenoj tajanstvenoj sobi. Zbog toga to nije imao djece, Hilmi-bej je gotovo usvojio Aylin. Bio je spreman snositi sve trokove njezinog kolovanja, ako Aylin odlui studirati. Ali, Lejla-hanuma je eljela da se njena ker uda i osnuje obitelj, a ne da se koluje. Aylin je inae bila u jednom sasvim izuzetnom duevnom stanju. To ljeto bila je djevojka iz luksuzne kue na Bostandiju. Predala se dinaminim nonim zabavama, na koje se ilo u dekoltiranim i zategnutim haljinama, u cipelama visokih i tankih potpetica i s naunicama koje su se njihale, vonji po moru u brzim motornim amcima; ukratko, predala se atmosferi dolce vite. Nije se eljela ponovo nadi meu knjigama kojih se tek oslobodila. Ni na kakav fakultet nije pomiljala, krajem ljeta otila je u London sestri. Nesrin i Aziz ivjeli su u krajnje intelektualnoj atmosferi. Aziz se viao jedino s nekolicinom ljudi s fakulteta, sluao samo klasinu glazbu. Nesrin je pokuavala Aylin uvjeriti da studira i da se upie na neki fakultet u Londonu. Meutim, bilo je veoma teko upisati se na engleske fakultete. Diploma Amerikog koleda, stupnja BA, koja je u Americi pruala mogunost upisa na drugu godinu nekog prestinog fakulteta, u Engleskoj nije vrijedila. Ne mogavi se upisati na fakultet, istraujui naine da osmisli godinu koju e provesti u Londonu, u jednom modnom asopisu Aylin je naila na oglas modne kole koja je odgajala najpoznatije manekenke u Engleskoj. Sljedeeg dana bila je u ulici Bond, na vratima Laurie Claytons. Primljena je u kolu bez potekoa. Svojom visinom, vitkim linijama tijela, crvenom kosom i ukastim majim oima, bila je kandidat za idealnu manekenku. Kada joj je Lejlahanuma zabranila upis rekavi da za manekensku kolu nee dati niti jednu paru, u pomo je pritekao daida Hilmi; Aylin je uplatila kolarinu i krenula u kolu. U tri mjeseca Aylin je doivjela veliku transformaciju. Svoju dugu, ravnu kosu oiala je stepenasto, izvukla je ute pramenove, nauila je klatiti se u hodu kao manekenka i minkati se, fondotenom vidno istiui jagodine kosti i dajui dubinu oima. Da je dobila odobrenje od kue, mogla je biti jedna od najtraenijih mane-kenki u Londonu. Meutim, Lejla-hanuma je eljela da se ona uda, a ne da se bavi

zanimanjem koje, naroito tih godina, apsolutno nije imalo poklonike u Turskoj. Na Nesrinino uporno navaljivanje, Aziz je kui na pie poeo pozivati turske mladie koji su obeavali, a koje je poznavao s fakulteta. U proljee 1959. Aylin je otila kod daide koji je tada ivio u enevi. Hilmi Bajindirli se rastao od svoje supruge Fejhe. Stupio je u romantinu vezu s veselom, prijaznom i mladom Rozi, koja je, kao tajnica, dugo godina radila u njegovom uredu u Istanbulu. Zbog ove veze nitko nije mogao optuivati ovjeka, koji je, unato tome to je godinama bio oenjen, ivio usamljen. Njegove sestre su, tovie, bile sretne to se napokon rijeio ekscentrine supruge. Hilmi-bej je tada bio neoenjen. Traio je da se njegova najdraa sestrina nastani kod njega. Aylin je kupio mali sportski auto i uvjerio je da krene na fakultet. Tako inteligentna djevojka ne bi smjela svoje sposobnosti troiti na tako besmislenim mjestima kao to su kole za manekene. Aylin se nije slagala da je kod Laurie Claytons gubila vrijeme. Tamo je mnogo nauila. Kasnije e joj biti od koristi uglaenost koju je tamo postigla, i osjetljivi i bitni detalji minkanja. Na Pariko sveuilite Aylin je upisao njen daida. Do poetka akademske 1959. godine ostala je u enevi, kako bi usavrila francuski, a poetkom semestra e se nastaniti u Parizu i otpoeti sa studiranjem. Zato to nije imao svoje djece, Hilmi Bajindirli je planirao da Aylin studira trgovinu i da kasnije rukovodi njegovim poslovima. Prethodno je to ponudio Orhanu Kulinu, sinu svoje starije sestre Edle. Ali, Orhan je studirao politike znanosti i nije se namjeravao odrei diplomacije, koja je bila njihova obiteljska karijera. Hilmi Bajindirli je bio poslovan ovjek, bavio se uvozom, posjedovao nekoliko predstavnitava i dobro zaraivao. Obogatio se i razvio posao, koji je sam pokrenuo. Traio je medu neacima nekoga kome bi u bu-dunosti mogao ostaviti ovaj posao. Nedlin sin Orhan je rekao ne, Esmin sin Erdem je pobjegao u Ameriku. Na kraju je ostala samo Aylin. Pronicljiva Aylin, koju je Bajindirli volio kao svoje dijete. Naalost, Aylin nije mogla ostati u enevi do poetka nastave na fakultetu, kako je to planirala s daidom. Sredinom ljeta na prsima Nesrinine i Aylinine majke otkrivena je izraslina, koju je trebalo odmah odstraniti. Nesrin je hitno za Istanbul poletjela iz Pariza, a Aylin iz Zeneve. Lejla-hanumi je dijagnosticiran rak. Demal-bej je bio zbunjen i utuen. Djevojke nisu eljele povjerovati u ono to su ule. Temelj njihove obitelji, njihova inteligentna, umjena, jaka i lijepa mama, bez koje nisu nita radile, pala je u kande neizljeive bolesti. Bile su veoma zabrinute zbog nje, ali su isto tako alile i oca, koji je potresen strahom da e izgubiti suprugu, bio kao riba na suhom. Iako bolesna, svojom uobiajenom okretnou Lejla-hanuma je nastojala upravljati i djecom, a i muem. Operirat e se i ozdraviti. Znala je mnogo onih koji su imali rak i koji su se spasili. ak je ni najgora bolest nije mogla odvratiti od odlunosti da ivi. Imala je jo mnogo posla; nije uspjela udati mlau ker, a niti je dobila unue. Nije imala namjeru nikuda ii. Ovaj otpor bolesti koji je pruala Lejla-hanuma malo je smirio lanove obitelji. Operirana je u jednoj poznatoj klinici u Istanbulu, a nakon to je petnaest dana provela u bolnici, otputena je kui. Otkako je Demal-bej umirovljen, Devrimelovi su bili u Istanbulu i stanovali su na iliju. Aylin nije htjela ostaviti majku i vratiti se u enevu. Meutim, majka nije pristajala da svojim problemima poremeti ivote svojih keri. Na kraju je pronaeno rjeenje. Hilmi Bajindirli uspio je uvjeriti sestru da zbog oporavka izvjesno vrijeme provede u vicarskoj. Lejla-hanuma i Aylin doputovale su u enevu. Hilmi-bej je, takoer, namjeravao da njegovu sestru pregledaju i vicarski lijenici. Naalost, i vicarski lijenici su, kao i njihove turske kolege, smatrali da se gotovo nita ne moe uiniti. Nada u Boga se ne gubi, ali bilo je kasno i jedino to je preostalo bilo je da se uini

sve kako ne bi pretjerano patila. U ovakvoj negativnoj atmosferi Aylin je otpoela studij na Parikom sveuilitu. Nije, kako je planirala, uspjela neto naroito uznapredovati u svom francuskom. Bila je u loem duevnom stanju. Svakog vikenda putovala je u enevu, ali i tijekom tjedna stalno je mislila na majku koja se, poput svijee, svakodnevno pomalo topila. Hilmi-bej, koji je vidio da se pribliava kraj, poslao je Aylin i Lejlahanumu kod Nesrin, koja se tek doselila u Pariz. Lejla-hanuma je izvjesno vrijeme provela s obje keri, a potom se vratila kui. U poetku se inilo kao da je sve u redu. Pariz joj je veoma godio. Provela je lijep odmor, bolovi su oslabili, a bila je i bolje raspoloena. Djevojke su poele vjerovati kako je njihova mama pobijedila rak. Deset dana nakon majinog povratka, djevojke je telefonom pozvao otac. Majka je bila na samrti. Odmah su otputovale u Istanbul i otpoele iscrpljujuu borbu. Kao da je Bog kaznio njihovu majku da se tako bolnom smru rastane od ovog svijeta. Zato je ovakav kraj zadesio njihovu majku koja nikome nikakvo zlo nije uinila? Nesrin je traila utoite u istonjakim religijama, o kojima je, u mladosti, mnogo itala i nastojala shvatiti, u njima je eljela traiti utjehu, ali spokojstvo nije uspjela nai. Nitko joj nije mogao pomoi. to se tie Aylin, ona je bila u ratu protiv svakoga i svaega. ak i protiv Boga. Proivljavala je prvu veliku bol u ivotu. Nastojei prikriti patnje, njena voljena mama, koja je tijekom cijeloga ivota trala za svakim od njih ponaosob, leala je u krevetu poput uvele magnolije. Toliko je bilo bijelo njeno lice i toliko je smravjela da se teko primjeivala medu plahtama. Vie nije bilo one valovite, plave kose koja je padala po ramenima. Tu i tamo bijele dlake stajale su nakostrijeene na njenoj glavi. Njene zelene oi bile su sasvim crvene. Aylin se nije mogla pomiriti s time da je ona lijepa ena dola u ovakvo stanje. Da bi, tehnikom minkanja koju je nauila kod Laurie Claytons, bar malo unijela promjene na iznureno lice svoje majke, jedan dan je uzela sve boje, maskare i sjela pored nje. Mislila je da e joj se raspoloenje popraviti ako joj lice poprimi malo boje. Kada je malo poslije Nesrin ula u sobu, nala je sestru kako, kleei na podu, jecajui plae. Na blijedom licu Lejla-hanume bila je iscrtana samo jedna obrva. Oni kapak bio je lagano obojen zelenom bojom, njeno oko bez trepavica gledalo je s bolom. Maskara u Aylininim rukama uzaludno je traila majine duge trepavice od prethodnog ljeta. Mislila je da ih, zbog toga to nema naoale, nije mogla vidjeti u polutamnoj sobi; stavila je naoale i vratila se. Nije bilo ni kose, ni trepavica, a ni due njihove majke. Prebrzo je klizila izmeu ruku. Nisu mogli ak ni usporiti ovaj odlazak. Nesrin je zagrlila svoju sestru koja je jecala na podu. Medu Nesrininim rukama, Aylin je kroz suze pokuavala priati. "Da je jedna od nas lijenica, Nesrin, ne bismo dopustile da mama toliko pati. Ah, Nesrin, kamo sree da je jedna od nas lijenica." Lejla-hanuma je umrla ujesen ezdeset prve. Djevojke su s ocem ostale oko mjesec dana, a potom su se vratile u Pariz. Nesrin je krenula na teaj, a Aylin na fakultet. Ali, nije joj se vie studiralo. Nije imala volje ni za to.

PARIZ I PRINC

Nesrin se iz Londona u Pariz preselila 1960. godine. Aziz je okonao kolovanje u Londonu, a njegov otac, Ali Tansever, uvjeren da njegov sin nije sposoban za trgovinu ribom, dopustio mu je da odabere posao koji eli. Da bi postao meunarodni diplomat, Aziz se obratio NATO-u. Zahtjev mu je prihvaen i dobio je posao u Parizu. Odselili su u Pariz, a nastanili su se u jednoj lijepoj kui na Passyu. I ovu kuu je, kao i kuu u Londonu, opet odabrala Lejla-hanuma. Bila je to kua keri poznatog turskog slikara Osmana Hamdi-beja. Lejla-hanuma je poznavala njegovu unuku, kojoj je majka nedavno umrla i nije znala to da radi s tom namjetenom kuom na Passyju. im su doli u Pariz, Nesrin i Aziz su poeli ivjeti u ovoj kui, od vrha do dna punoj antikih stvari i vrijednih slika. Da bi nastavila obrazovanje koje je zapoela u Londonu, Nesrin se u Ecole de Louvre upisala na teajeve arheologije i povijesti umjetnosti. Aylin je napustila fakultet. Obje su bile veoma potresene majinom smru, ali je Aylin, nakon gubitka majke, zapala u krizu. Moda se, zbog toga to se Nesrin kolovala u Istanbulu, Lejla-hanuma sva predala mlaoj keri u njenom djetinjstvu. A zbog toga to je prema Nesrin postupala veoma grubo, moda je prema Aylin postupala tolerantnije, razumnije i moda se medu njima stvorila neka posebna veza. Zbog toga to je Nesrin bila oeva mezimica, majka je moda instinktivno pod zatitu uzela svoje runo pae. Bilo kakav razlog da je, praznina nastala majinom smru veoma teko je pala mladoj keri. Namjeravali su je na jedno vrijeme poslati kod daide, ali, kao za inat, Hilmi-bej je u tom razdoblju odluio odseliti u Ameriku. Odseht e iz eneve. Aylin nije mogla podnijeti da tih tegobnih dana ivi u kui u kojoj je izgubila majku. Odluila je da izvjesno vrijeme provede kod sestre, u Parizu. Profinjena, izuzetno otmjena i ugodna Parianka, neprestano je etala po Champs Elysees, Rue de St. Honore i Saint Germainom s druge strane rijeke! Pariz je odgovarao Aylin, a Aylin Parizu. Prvih dana nakon Aylininog dolaska u Pariz, dvije sestre su esto besciljno lutale ulicama. Pariz, najljepi grad na svijetu, upoznavale su u tanine; jedan dan su dugo etale parkom, drugi dan pored rijeke, obilazile galerije, muzeje, sjedile u kafiima, osjeale atmosferu grada. Nita im se nakon majine smrti nije radilo, samo su ljenarile. Kao da je nestao smisao ivota. Zato to ona koja ih je vodila vie nije bila pored njih, nije postojao ni netko tko e prosuivati njihove postupke, odobravati ili kuditi. Nisu se snalazile. Nesrin je prva dola k sebi. Poela je vriti pritisak na sestru da sebi odredi pravac i cilj u ivotu. U Parizu su postojali sadrajni teajevi o umjetnosti. Uz to, nakon jo jednog malog napretka u francuskom, Aylin je mogla poeti s ozbiljnim studiranjem. "Na fakultet u ii jedino ako u studirati medicinu", rekla je Aylin. "to ti misli da je medicina, Aylin? Nije to djeja zabava." "Ne zanovijetaj kao mama", odvratila je Aylin. "Vjerojatno i ja znam to znai medicina." "Zna li? Ima dvadeset dvije godine. Studirat e est godina, a potom jo toliko da bi postala lijenica." "Apsolutno me ne zanima koliko e trajati." "Ti ne zna to govori. Tebi je bilo teko studirati i trgovinu." "Ne budi drska, Nesrin. I ti zna prologodinje uvjete." "Ti uvjeti su sada izmijenjeni. Poni, barem, s mjesta gdje si stala", ree Nesrin. "Nije mi se svidjela trgovina, ne mogu to studirati." "Nije ti se svidjela trgovina, ali e ti se medicina svidjeti, tako? Medicina je jo tea."

"Moda jest tea, ali ja hou studirati medicinu." "To je matarija", ree Nesrin. "Umjesto da gubi vrijeme na besmislene uobrazilje, upii se na neki fakultet, studiraj umjetnost, povijest. to ja znam, nadi neto od dvije-tri godine." "Ili medicina ili nita", bila je kategorina Aylin. "Aylin! Naa mama je umrla. Ako i bude lijenica, nee je moi vratiti u ivot. Ona je umrla", ree Nesrin. "Hoe li da se vratim u Istanbul ako se ne upiem na fakultet", upita Aylin. "Ne. Ostani koliko god eli. Ali, cijeli Boji dan besciljno eta, ispija kavu u Deux Magotsu! Dotjeruje se za veere u La Coupole! Je li to ivot?!" ree Nesrin. Zbog toga to je bila lan Upravnog odbora Meunarodnog vijea ena, njihova tetka, Esma Najman, u proljee je dola kako bi sudjelovala na sjednici Savjeta vijea, koja se te godine odravala u Parizu. Esma-hanuma odsjela je u hotelu George V. Jednu ih je veer pozvala u hotel na aj. Djevojke su se uredile i dole. Sjele su u jedan kraj predvorja i ekale tetku. U hotelu je bila guva; promatrale su one koji su ulazili i izlazili. Odjednom se sve vidno uskomea. U alvarama i s almom na glavi, dotrala su dva Arapa i zauzela stav mirno. Dugih nogavica strpanih u sare izama ukraenih srmom, u crnom kaftanu rubova izvezenih srebrom i s mnogobrojnim tjelohraniteljima, jedan crnomanjasti ovjek u fesu uao je na vrata hotela i, zakovitlanih skuta kaftana, veoma brzim korakom uputio se prema dijelu u kojem su sjedile djevojke. Kada je bio tono ispred njih, Aylin ga je na trenutak pogledala u oi. Prodornim pogledom, njegove kao ugljen crne oi na tren se zaustavie na Aylininim oima. Potom je praen tjelohraniteljima u kaftanima odjurio. "Tko su ovi ljudi?" upita Nesrin. "U ovoj udnoj odjei... vjerojatno su iz Saudijske Arabije." Malo poslije je Esma-hanuma sila iz svoje sobe. Prele su u salon za aj i sjele za jedan stol. Naruile su aj i kolae. Jesi li se uspjela smiriti, Aylin?" upitala je njena tetka. "Sada se osjeam bolje, teto", odgovorila je Aylin. "Ne umire se s onim tko je umro, duo. Mora pokopati u sebi svoju bol i izabrati sebi novi put. Lejla bi htjela da se uda, ali, s obzirom da na vidiku nema nikakvog potencijalnog mua, mislim da bi trebala nastaviti sa svojim kolovanjem." "elim studirati medicinu." "U ovim godinama? Zakasnila si, Aylin." "Rahmetli mama bi govorila da je medicina za rune djevojke", dodade Nesrin. "Zar ja i inae nisam bila malo obiteljsko runo pae?" "Bila! Ve nekoliko godina si poput leptira koji je izaao iz svoje ahure. Postala si veoma lijepa", ree tetka. Odjednom se i u salonu za aj dogodi neko komeanje. Ljudi zanimljive odjee koji su maloas proli predvorjem, sada su uli u salon i sjeli za stol odmah preko puta gdje su sjedile Aylin, Nesrin i njihova tetka. "Uh, oni od maloprije su doli i ovamo", ree Nesrin. "Tko?" upita Esma-hanuma. "Arapi koje smo srele u predvorju dok smo tebe ekale. Ti si im okrenuta leima, tetka, ne vidi ih." "Bolje je", ree Esma-hanuma "nikako ne volim Arape, uope ih ne vidim." Nastavile su sa svojim razgovorom. "Onaj u fesu stalno gleda u nas", ree Nesrin malo kasnije. Aylin je okrenula glavu, pogledala ustranu i opet su joj se oi susrele s onim prodornim pogledom. "Naravno da gleda, Arap je to. U svojoj zemlji ne moe, iza pee, vidjeti lice ene; to e jadnik", ree Esma-hanuma.

"Gleda Nesrininu ljepotu", dodade Aylin. "Oprosti, ali ovaj Arap ne gleda u mene, nego u tebe", uzvrati Nesrin. "Pa to je Arap, on bi gledao ak i u mene", ree Esma-hanuma. Aylin ponovo lagano okrenu glavu u tom smjeru. Ubrzo je konobar s ajnikom u rukama doao do njihovog stola i napunio prazne alice na stolu. "Poznajete li ove ljude u fistanima," to sjede za stolom preko?" upita Nesrin naginjui se konobaru. "Da", ree, "to su gosti hotela. esto dolaze ovamo. Onaj s crnim kaftanom je jedan od libijskih prineva, ejh Ben Tekkouk Senusi. A ostali su njegovi tjelohranitelji." "Aaa, taj ovjek je princ", ree Aylin. "Ma pusti, draga, u Libiji je svatko princ. Broj sinova libijskog kralja vjerojatno dostie brojku petsto. Ne mijeaj te prineve s onima u Engleskoj", ree Esma-hanuma. Nakon to je popila svoj aj, Aylin ustane i krene prema toaletu. Kao to je nauila u Laurie Claytonsu, podigla je glavu uspravno, uvukla trbuh i krenula otmje-no poput labuda. "to se to dogaa s njom?" upita tetka. "Koraa u manekenskom stilu", odgovori Nesrin. Je l' to zbog Arapa, za kojeg misli da je princ? Ne vrijedi truda", ree Esma-hanuma. "Ti si sada, Nesrin, na majinom mjestu. Budi uporna i neka se upie na neki valjan fakultet, dok jo nije prekasno." "inim ono to je u mojoj moi, teto", ree Nesrin. "Ali, mamina smrt ju je poljuljala vie no to smo oekivali. Obuzela ju je neka ravnodunost. S vremenom e, naravno, proi." "To to nazivamo s vremenom jest najhitnije. Proe dok se okrene. Pogleda, prooe godine za fakultet. Pogleda, okasnila si za udaju, propustila godine za raanje." Na trenutak uuti. "To posljednje je za tebe, Nesrin", ree. "Mi ne elimo djecu, teto." "Zato, keri?" "Aziz mi je vrlo privren. Misli da e moja zainteresiranost oslabjeti ako budemo imali djece." "Dobro, a ti?" "To ne moe eljom samo jedne strane. Dijete bismo oboje trebali eljeti." U trenutku kada je tetka zaustila da neto kae, Nesrin joj je zaepila usta. "Gdje li se zadrala ta djevojka? Neto u ti rei, teto. Kada je Aylin krenula u toalet, i onaj Arap je otiao za njom." "Tri odmah u toalet. Idi vidi to se dogaa. Ja se bojim Arapa. Oni su spremni na sve. Tri, tri, hajde... Zato ne ree ranije?" Ba u trenutku kada se Nesrin pridigla, Aylin se ukaza na vratima salona. Klatei se, dola je i sjela na svoje mjesto. "Gdje si se zadrala?" upita Nesrin. "Bila sam u toaletu." "Zar se toliko ostaje u toaletu, jesi li probavu pokvarila?" "minkala sam se", uzvrati Aylin. "Je li onaj Arap doao za tobom?" "Princ?" upita Aylin. "Otkud zna da je tamo neki Arap princ? Zar se postaje princ time to konobar tako kae?" ree Esma-hanuma. "Veoma si sumnjiava, teto. Malo si i rasist", uzvrati Aylin. "Ne volim idove i Arape. Da, ja sam rasist", ree Esmahanuma. "Ali voli Francuze, Engleze i Talijane, zar ne?" "Volim. U Europi je sve. Ovdje je kolijevka civilizacije, umjetnosti", ree Esma-hanuma. Ubrzo potom zatrai raun.

"Va raun je plaen, gospoo", uzvrati. "Iznos za ajeve trebao bi biti na raunu sobe, ali ja jo nisam potpisala karticu", ree Esma-hanuma zbunjeno. "Vai ajevi su plaeni, gospodo." "Tko je platio?" "Princ Senusi." "A tko je to?" "Gospodin koji sjedi za onim stolom iza." "emu to?! Ja tog gospodina uope ne poznajem. Ne dolazi u obzir. Odmah mi donesite moj raun", ree Esma-hanuma. Aylin je lagano pocrvenjela. "Ne zanovijetaj, teto", ree tiho. "Da ne zanovijetam? Tko je taj nepristojni Arapin?" Okrenula se da bi vidjela tog nepristojnog Arapa, ali je stol ve bio prazan. "Tetka... ne izazivaj incident zbog jednog rauna za aj", ree Aylin. "Tog Arapa e upoznati izbliza. Ja u se udati za tog ovjeka." Stil udvaranja princa Bena Tekkouka Senusija bio je krajnje efektan. Nesrininu i Azizovu kuu svaki dan bi preplavilo rijetko cvijee opojnih mirisa. Kada bi svojom crnom i predugom limuzinom dolazio po Aylin, stanari ulice bi nagrnuli na prozore kua. Aylin se odjednom nala u bajci. Nesrin nije znala kako da je posavjetuje. Bilo je nevjerojatno da e jedan kratki uzajamni pogled u predvorju hotela moi dosei ove dimenzije. Poziv na udaju, upuen pred toaletom, kao rezultat jednog pogleda!... Koliko god da je besmisleno, bilo je ba tako. Princ je slijedio Aylin, rekao da se eli upoznati, a Aylin je princu saopila da djevojke Turkinje nemaju naviku priati sa strancima. "ak i ako su im namjere ozbiljne?" upitao je princ. "Koliko ozbiljne?" "Toliko da ih zaprose." "U tom ete sluaju morati priati s mojom obitelji", rekla je Aylin. Dok je ovjeku u kaftanu davala Nesrinin broj telefona, svoju odluku je, zapravo, ve bila donijela. Ako je tono to to kae, ako ovaj ovjek koji tvrdi da je princ, doe da je zaprosi, udat e se za njega. Njena mama je veoma esto ponavljala Napoleonove rijei: "Kada vam je prilika u rukama, iskoristite je. Inae e vam iskliznuli izmeu prstiju." Jedan glas u Nesrin govorio joj je da nee ispasti dobro ako se njena sestra nabrzinu uda za nekoga ija su odjea, jezik, kultura toliko razliiti od njene, a Aylinina logika kako ne treba propustiti ovu iznenadnu priliku koja joj se pruila bila je u suprotnosti s Nesrininim miljenjem. Aziz se nije mijeao. Najvee probleme pravila je tetka Esma. Trebalo je doznati neto o ovome ovjeku. U najmanju ruku, moglo se pitati u libijskom konzulatu. Saznale su da Ben Tekkouk znai "kuharev sin". Da je njena sestra Lejla iva, ona to ne bi dopustila. Demal-beju su rekli da libijski princ prosi Aylin, a on je, meutim, smatrao dovoljnim rei; "Neka joj je sa sreom." Sve odluke u vezi s djecom Demal-bej je godinama uvijek preputao svojoj supruzi Lejla-hanumi, koja nikada nije pogrijeila. Njegove supruge, koja je za ivota upravljala kuom, obitelji i djecom, vie nije bilo. Smrt supruge, a i prestanak radnog vijeka, veoma su potresli Demal-beja. I on je prolazio kroz svoje krize. Vjerovao je u odluke Esma-banume, koja se tada nalazila u Parizu, a koja je ulagala mnogo napora kako bi Aylin odvratila od te namjere. "Aylin potjee od loze ljudi koji su bili savjetnici sultanu, slubenici koji su se nalazili na visokim dravnim poloajima. Srea se nije osmjehnula Aylin, ve onom Arapu u alvarama, za kojeg jo uvijek ne znamo tko je", rekla je. Da smiri tetku bio je Nesrinin zadatak.

"Nije svakoj djevojci suen princ. Nemoj da je ometamo u njenoj srei. "'Ko zna koliko jo ena ima ovaj ovjek godina njenog oca." "ovjek se kolovao u Francuskoj, kulturan je, plemenit, odgojen..." "Dobro, jesi li ikako razmiljala o tome to e Aylin ako se nae u haremu, kako e se izvui odatle?" Djevojke ba nisu imale namjeru ozbiljno shvaati tetku za koju su smatrale da od samog poetka nastupa s predrasudama. Esmahanuma, koja je bila svjesna toga, nije sjedila prekrienih ruku. Da bi i ona posavjetovala Aylin, u cijeli sluaj umijeala je i Lejla-hanumu, suprugu turskog ambasadora u Parizu. U svojstvu obiteljskog prijate-lja, Lejla-hanuma nastojala je Aylin odvratiti od ove udaje. "Zato ti je, keri, stalo do te udaje? ak ni identitet tog ovjeka ne moemo ispitati. U Libiji se dogaa niz udara. Svaki princ je neprijatelj drugom. Diplomatskim putevima smo se raspitali za ovog Senusija. Zato to je iz partije koja zastupa pribliavanje Zapadu, morao je pobjei izvan zemlje. Od aktualne libijske vlade nisu doli pouzdani podaci. Ovaj ovjek se nalazi u nekakvim opasnim vezama. Imaj to u vidu. " "Meni je to privlano." "Tako neto je samo za romane, filmove. U stvarnom ivotu ne moe ivjeti roman." ,Ja u se odvaiti i probati." "to e biti s razlikom u godinama? Ti ima dvadeset dvije, on etrdeset est." "Ja sam uvijek mukarce svojih godina doivljavala kao plitke i veoma dosadne", odgovorila je Aylin. Bila je, zapravo, iskrena. Tijekom cijelog ivota njeno srce e uvijek stremiti mukarcima starijim najmanje petnaest, dvadeset godina. "Taj brak nee dugo trajati, keri." "Neka traje koliko traje." To su bile posljednje Aylinine rijei upuene Lejla-hanumi. Osjetivi da je, iako ne na nju, ukljuivanjem svojih poznanika, tetka poela djelovati na Nesrin, Aylin je odbrusila. "Ako ne date svoj pristanak, postupit u kao Nesrin. Udat u se krijui se od vas." "U najmanju ruku, ostanite jedno vrijeme zarueni, da saznamo neto o njegovom karakteru", rekla je Esma-hanuma. Meutim, njegovo velianstvo, princ, nije htio gubiti vrijeme, htio je brzo oeniti ovu lijepu Turkinju. Svadba bi se trebala naknadno obaviti u Libiji, u skladu s obiajima. Esma-hanuma je bila ljuta i zabrinuta. "Da se ovaj ovjek, keri, namjerava oeniti tobom, iao bi tvome ocu u pronju. Priredio bi pristojnu svadbu. Ako je princ, onda neka se eni uz zabavu, onako kako to dolikuje prinevima. A mi bismo pripremili tvoje ruho. Zar se tako eni, u drugoj zemlji, na brzu ruku, kao da spaava stvari od poara?" "Teto, budemo li navaljivali na nju, uinit e to iz inata kao to smo uinili Aziz i ja. Sva ta rasko joj se svia. Ne sekiraj se, licka malo uiva, poslije e sama popustiti", nastojala ju je utjeiti Nesrin. "Koja rasko? Misli li ona da je rasko to to dva Arapa u alvarama tre da joj otvore vrata limuzine? Bog zna, moda je i limuzina iznajmljena", rekla je tetka. Esma-hanuma, koja nije uspjela uvjeriti Aylin, zabrinuta je napustila Pariz. I Nesrin, koja nije znala kako se postaviti, ali koja uope nije pretpostavljala da e sve to dovesti do udaje njene sestre, takoer je za ljetni odmor otila u Istanbul. Nadala se da e ovaj raskoni nain udvaranja, nakon kratkog vremena, dojaditi Aylin. Aylin se zabavljala i ostala je u Parizu. Na vjenanje, koje se odvijalo u salonu jedne parike opine, Hilmi Bajindirli stigao je u posljednjem trenutku. Kada se Aylin upoznala s princom Senusijem, bio je u Americi. Nje mogao pratiti zbivanja. Inae, sve se odigralo munjevitom brzinom. Jedan dan nazvala ga je Aylin; "Udajem se, daida. Sa mnom nema nitko od mojih,

barem me ti ne ostavljaj samu", rekla je. S buduim zetom Hilmi-bej se upoznao dan prije vjenanja. Stavio je glavu meu ruke i rekao potiteno; "Zar e nas i ovo snai!" Na vjenanju je bilo malo svatova. Hilmi-bej i njegova tek vjenana supruga Rozi, supruga turskog veleposlanika, Lejla, koja je bila Aylinin svjedok na vjenanju i njene dvije keri, bili su jedini Turci na vjenanju. Ben Tekkouk Senusi je doao u pratnji petorice Libijaca odjevenih u crne kaftane. Na srpanjskoj vruini, obukao je krem odijelo od svile i kaftan od tamnocrvene kadife, ukraene srmom. Na Aylini je bio laneni ruiasti kostim s mini suknjom, a na glavi mala kapa nalik na beretku koja je tih godina bila u modi. Pored crnobradog Senusija izgledala je poput djevojice. Vjenanje je obavio predsjednik opine. Nije prireena nikakva vjerska ceremonija. Nakon vjenanja otili su u bar George V, gdje su se poastili ampanjcem. Svojoj mladoj supruzi princ je, kao vjenani dar, darovao smaragdni prsten i smaragdne naunice. Dok se prve brane noi Aylin raspremala u spavaoj sobi hotelskog apartmana, doao joj je mu. "Jeste li skinuli va prsten i naunice?" upitao je. "Ne." "Zar ih neete skinuti?" "Zato pitate?" "Stavit u ih u trezor." "Kasnije u vam ih dati." "Dajte sada, poslat u ih dolje. Kasnije se moe zaboraviti", ree njen mu. Sasvim nevoljko, Aylin je poskidala nakit i stavila ga u prinevu ruku. Za tu no kupila je svilenu spavaicu krem boje. Ula je u kupaonicu, skinula se i navukla spavaicu. Pogledala je svoju dugu i tanku siluetu u ogledalu. Trgnula se kada je odjednom iza sebe ugledala sjajne crne oi. "Nema potrebe da to oblaite", ree princ. "Dovoljan je va svjei ten. Dajte mi vau spavaicu." U dva-tri koraka doe pokraj nje, bio je nag. Prvi put ga je vidjela takvog. Njegova impozantna pojava izgubila se nakon to je sa sebe skinuo kaftan irokih skuta, fes i izuo izme visokih potpetica. Bio je to sada gologlavi, oronuo mukarac crnog tena. Aylinine noge bile su bose. Senusi je bio mnogo nii od nje. Kao da je izgledao jo nii nakon to je s glave skinuo almu. Nestao je ovjek koji je, kovitlajui skutima ulicama Pariza, zaustavljao dah ena, a na njegovo mjesto doao jedan slabaan ovjeuljak. Ali, njegove su oi jo uvijek gledale prodornim pogledom. Aylin je obuzelo udno uzbuenje, mjeavina straha i kajanja. Ostala je bez daha, nastojei pobijediti razoaranost. ,,Oi su mu prodorne", mislila je Aylin, "sviaju mi se njegove oi. Ima prekrasne oi. To mora da je ljubav" Nakon vjenanja Aylin je otputovala u Istanbul i svoga mua upoznala s ocem i ostalim roacima. U Istanbulu joj je imponirala oeva panja i to to je bila na prvim stranicama novina. Tijekom boravka u Istanbulu, svoje prijateljice je esto pozivala u svoj apartman u Hiltonu ili u salon na aj, astila ih, kupovala u duanima u predvorju hotela. To su bile lijepe strane braka. Nakon to se vratila u Pariz, Aylin je poela traiti kuu. Njen ivot nije sliio na uobiajeni ivot udane ene, ali isto tako u njenom ivotu nije bilo ni traga od misterioznog, arobnog bljetavila o kojem je itala u romanima i viala u filmovima. Bljetavilo je ostalo na stranicama novina u Turskoj. Ben Tekkouk ustaje veoma kasno. Nakon dugog doruka ita arapske i francuske novine, do podne ljenari u krevetu, a popodne provodi s Arapima koji se sjate u njihov apartman. Oko sedam sati se vraa u svijet i poinje ivot s Aylin, koja nije razumjela niti jednu rije iz prie ljudi koji su se okupljali oko njega. Ponekad ju je glava boljela od toga.

Osjeala se dunom da im bude domaica dok se njen mu ne pojavi. Zbog toga je esto rano odlazila kod Nesrin, a ponekad je tamo i spavala. Kada je znao da je kod sestre, njen mu joj je doputao da noi provodi van kue. Inae, poneke noi je i on provodio izvan hotela. Zbog toga to je sumnjala u valjanost dobivenih odgovora, Aylin je prestala pitati za razloge. U veini sluajeva pretpostavljala je da ide na kockanje. I on je, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, volio kockanje. U poetku braka Aylin uope nije imala novanih problema. Svako jutro mu joj je ostavljao gomilu novca. Po volji je mogla ii u kupnju, kupovati skupu odjeu i obuu, pozivati poznanike na ruak, aj. Meutim, nakon nekog vremena troenje se ograniilo. Pod izgovorom da mu teko dospijeva novac koji mu alje obitelj, Ben Tekkouk je s vremenom Aylin poeo davati sve manje novaca. A ona velianstvena svadba koju joj je obeao da e biti u Libiji i u skladu s arapskim obiajima, nikada se nije dogodila. Zapravo, u Libiju nikada nisu ni otili. Uvijek su postojali izgovori: da su na vlasti obiteljski neprijatelji ili da ti neprijatelji dre kljuna mjesta. Odlazak u Libiju bilo bi izlaganje opasnosti. Princ je, toboe, u Parizu i Aliru godinama vodio borbu protiv obitelji koja vlada u Libiji. Zbog tko zna ega, nisu ili ni u Alir, gdje je, navodno, ivjelo mnogo njegove rodbine. Aylin je poela sumnjati da je ovjek za koga se udala stvarno princ. Meutim, novac se ipak rasipao. Iako novac nije davao Aylin, svaku no su ili na veere, odatle u diskoteke, none klubove ili na kockanje, a esto su pozivali i mnogobrojne goste. Ben Tekkouk se nije ustezao ni da dostojanstveno ugosti prijatelje ili lanove obitelji svoje supruge. Prilikom primanja gostiju bezobzirno je rasipao novac kao vodu. Ogrlice, narukvice, broeve i prstenove koje je davao Aylin prilikom nonih izlazaka u najluksuznije restorane i none klubove bi, pod izgovorom da e ih staviti u trezor, po povratku u hotel uzimao natrag. Tako je kroz Aylinine ruke prolazio niz dragocjenih predmeta, i onih arapske proizvodnje, a i onih iz elitnih parikih dra-guljarnica, meutim nijedan od njih nije bio njen u pravom smislu. Nakon odreenog vremena Aylin je svom muu saopila da, kao isvaka mlada udana ena, i ona eli ivjeti u svojoj kui, a ne u hotelu. Dugo vremena su traili kuu. Naravno, oni nisu traili stan u stambenoj zgradi, u kojem bi mogao ivjeti tek vjenani brani par, nego vilu koja dolikuje prinevima. Svaku kuu koju bi posredstvom ureda za nekretnine pronalazila Aylin, princ je odbijao pronalazei uvijek neki izgovor. Zakljuila je da nikada nee dobiti kuu, ali je od Senusija dobila dozvolu da zakupi prekrasni polunamjeteni kat u blizini Bois de Boulogne. Unajmili su jednu slukinju i kuhara. Vozaa i tjelohranitelje su ve imali. Zbog toga to je napokon dola do kue, Aylin je mislila da e se moi ponaati kao tek udana mlada ena. Kuharu je eljela dati recepte turske kuhinje, organizirati zabave u stanu, primati goste. Ali, nakon preseljenja u stan, njen mu je postao sasvim udan. Ponekad se danima nije pojavljivao. Aylin nije previe zapitkivala zato to je govorio da se bavi rjeavanjem velikih nacionalnih pitanja. Unato svim naporima, nikako nije mogla rijeiti zagonetku iza koje se krije Senusi. Sreom, Nesrin je bila u Parizu. U najmanju ruku, mogla se njoj poaliti. "Zar ga nita ne pita ujutro, nakon noi provedene izvan kue?" upitala je Nesrin. "Ionako znam da neu dobiti pravi odgovor." "Misli li da ide drugim enama?" "Zna, Nesrin, ni najmanje me se ne tie to radi. Moda tri za nacionalnim pitanjima, moda za enama." "Zar nimalo ne osjea ljubomoru, Aylin?" "Naprotiv, u noima kada ne dode kui ja se po volji prostrem po krevetu i mirno spavam, bez obaveze da glumim."

ivotnu dramu svoje sestre Nesrin je tek shvatila. "Ti ne voli tog ovjeka." Aylin nije odgovorila. "eli li se razvesti?" "Nee pristati." "Kao to je tetka rekla. Sama si se zatvorila u zlatni kavez." "Osim toga, kavez i nije zlatni", ree Aylin.

***

Aylinin ivot u lijepom stanu koji gleda na Bois de Boulogne nije dugo trajao. Nije prolo ni devet mjeseci, mlada ena se ponovo nala u apartmanu hotela George V. Princ svojoj eni nije dao ni objanjenje kada joj je saopio da naputaju stan. Od jednog tjelohranitelja, koji su svake sekunde bili uz njih, saznala je da se princ sigurnije osjea u hotelu i da je zatita ogromnog stana veoma teka. Prelaskom u hotel otputeni su sluavka i kuhar, Aylin je opet najvie vremena poela provoditi u Nesrininoj kui. Sasvim blijedog lica, jedno jutro je dola Nesrin. "to ti je, Aylin? Izgleda kao sablast. Naminkaj se malo", ree Nesrin. "Dogodilo se neto uasno, Nesrin. Pomozi mi." "to je bilo? to ti je?" "Neto strano..." "Je li te moda tukao?" "Svata!" "Jesi li ti njega ubila?" Jo gore... trudna sam, Nesrin." Nesrin se smrznula. Aylin je poela plakati. "Zna li on za to?" "Ne. Nikada nee ni znati. Ako sazna, nikada se od njega neu moi spasiti. Moram napraviti pobaaj." "Da, mora", ree Nesrin, "u Parizu emo to teko izvesti, odmah mora ii za Istanbul." "Ne puta me. Rekla sam da mi je otac bolestan, ali nije povjerovao." "to emo sada?" "Postoji mogunost da preko vikenda ode u Alir. Ako ode, jedino tada moemo neto uiniti." "Ne moemo to napraviti u Parizu." "I ovdje sigurno postoje lijenici koji izvode abortuse. Nai mi ih, molim te." "Gdje da ih naem? Jesi li ti luda?" "Pitaj svoje udane prijateljice, slukinju, priaj s vratarevom enom. Molim te, Nesrin!" Onog tjedna kada je Ben Tekkouk Senusi otputovao u Alir, dvije sestre su se zaputile doktoru koji je izvrio abortus sestrini vratareve ene. Od straha da doktor moda nee pristati, Aylini su se noge tresle. A Nesrin je strahovala da se sestri ne dogodi neto loe. "Ne mogu vas primiti u bolnicu i direktno napraviti abortus", ree doktor, "ako se sazna da sam to uinio, to e znaiti kraj moje lijenike karijere." "Ako ne izvadite to dijete, to e znaiti kraj mog ivota", zacvili Aylin. "Dopustite da vam objasnim", ree lijenik. "Sada u vam u maternicu neto smjestiti i vratit ete se kui. U veernjim satima e poeti krvarenje. Odmah telefonirajte mojoj kui. Ja u vam dati adresu bolnice u koju ete otii. Tamo u vas odmah primiti i izvrit u hitnu intervenciju zbog krvarenja koje budete imali. Tako

ete imati nuni abortus, gospoo." Tu no Aylin je ostala kod Nesrin. Aziz nita nije znao o tome to se dogaa. Kada je u pono Aylin zakucala na vrata njihove spavae sobe, doista se veoma uplaio. Odmah je, zajedno sa svojom suprugom, ogoricu dopremio do bolnice. Nikako nije mogao shvatiti zato je Aylin izabrala doktora s periferije. Aylin nije namjeravala kriti od njega to se dogaa, ali Nesrin svome muu nije ispriala istinu, smatrajui da e biti uvjerljivije ako netko od njih bude djelovao doista zabrinut. Sve se odigralo onako kako su i planirali. Zbog toga to je krvarila, lijenik je nainio nuni abortus. U slubenim dokumentima bolnice Aylinino ime je uvedeno kao Devrimel. Inae, suhonjava i bojaljiva djevojka kose zalijepljene po elu, koja se tresla u kratkoj suknji sa kotskim motivima i puplinskoj bluzi, nije uope nalikovala princezi. Tu no je provela u bolnici, a sljedeeg dana vratila se Nesrininoj kui. Kada je Ben Tekkouk nazvao, Nesrin mu je rekla da Aylin ima eluane tegobe i najvjerojatnije se otrovala otrigama koje su jeli i da e je njegovati nekoliko dana. Premda je Nesrin pretpostavljala da e biti sretna zbog toga to je uinila neto to je toliko eljela, nakon abortusa Aylin je klonula. Kada su joj u bolnici zbog anestezije stavili masku na lice, Aylin se u onom jednom trenutku prije gubljenja svijesti suoila sa ivotnom injenicom. Bila je zatoenik. Istina, nije bila uvijena plahtama i peama, ali su oko nje, sa svih strana, stajale nevidljive eline reetke. Kada bi rairila ruke, njene ake bi udarale o njih. Bilo kako bilo, Aylin je morala nai naina, da se provue izmeu tih reetki i izae. Jedino je nakon toga mogla zaleprati krilima prema plavim horizontima. Sasvim novim horizontima i ivotu koji ju je oekivao. Kada se Senusi vratio u Pariz, preplaena Aylin je ipak pokrenula pitanje razvoda. Moda bi princ bio sretniji s nekom Libijkom, enom koja govori njegov jezik i koja zna njegove probleme. Aylin se nije mogla iskreno zanimati za ono to se zbiva u Libiji, nije mogla davati podrku koju je traio njen mu. "Kod nas nema razvoda", odbrusio je Senusi. "Ali u islamu postoji. ak i ena moe traiti razvod", rekla je Aylin. "Kada ste to vi toliko nauili o praktinim stvarima u islamu?" "Zaboravljate da sam i ja muslimanka." "U islamu moda postoji, ali to je neprimjereno za moju obitelj. A vi ste moja obitelj", ree Senusi. Na ljeto je Aylin zatraila dozvolu da ode u Istanbul posjetiti oca. Ben Tekkouk Senusi je prolazio kroz teko razdoblje, zaokupljen politikim problemima. Svu svoju panju usredotoio je na zbivanja u Libiji, nije bio u stanju baviti se obitelji svoje supruge. Dopustio joj je da ide s Nesrin. Dvije sestre su doputovale u Istanbul i smjestile se u Demal-bejevu kuu na iliju. Aylin se odmah javila svojim pri-jateljicama i sestrini Tulin, koja se tog ljeta trebala udati za momka iz ugledne obitelji. Istanbulsko visoko drutvo se uveliko pripremalo za tu svadbu. Nakon mnogo godina, Aylin e na toj svadbi sresti svoju prvu ljubav. Morala je biti elegantna i dotjerana. Stanovnici Istanbula je moraju vidjeti kao sretnu princezu. U Dioru je kupila skupu haljinu, ali nakit kojim se eljela okititi bio je, naalost, u hotelskom trezoru u Parizu. Ueljela se i rodbine koju ve dugo nije vidjela. eljela je ak vidjeti i tetku Esmu koja ju je stalno kritizirala. Svakodnevno se sastajala s Betin, Kler i Feridom, ulagala nesebine napore da se vrati u prvu mladost, dane neodgovornosti. Ali, i njene prijateljice su se promijenile. Betin se udala i bila je trudna. Kler se, takoer, udala. Rodica Semra se udala, ivi u Ankari i ima dvoje djece. Aje Kulin je ivjela u Londonu i oekivala drugo dijete. Buket se udala, Sevgi takoer... Sve su bile ili

udane ili trudne. Ni jedna od njih nije bila princeza, ali su se sve udale za one koje vole i imale su mlade mueve od kojih su se mogle rastati kada nestane ljubavi. Aylin se udala za ovjeka od kojega se nikada nee moi razvesti. Izuzev malih fler-tova, jo uvijek nije doivjela ljubav, a ovako je nee ni okusiti. Kako je vrijeme brzo protjecalo. Kako su brzo prolazili dani djetinjstva, mladosti, kolske godine, dani neodgovornosti, dani bez problema. Ljeto u Istanbulu Aylin je poelo u ovakvom duhovnom stanju, a ljubav za kojom je eznula pronala je krajem ljeta, nekoliko tjedana prije povratka u Pariz.

POLAT

Bila je pozvana na jednu ljetnu zabavu, prireenu u vrtu obiteljske vile jedne svoje prijateljice u Jenikoju. Sluajui romantinu glazbu, mnotvo mladih djevojaka i mladia plesalo je u vrlu osvijetljenom sjajem mjeseine. Ruku naslonjenih na vrtnu ogradu, Aylin je promatrala prekrasnu panoramu Bospora. "Heej, Pariani, zar se vi ne poznajete?!" povikala je njena prijateljica, domain zabave. Aylin se okrenula i pogledala mladia s naoalama koji je stajao ispred nje. "Ne, ne poznajemo se." "Da vas upoznam. Ovo je Polat Saran, student na Sorboni... Ova gospoda je princeza Aylin." Jeste li iz osmanlijske dinastije?" upita mladi. "Nisam toliko plemenita. Ja sam samo supruga bratia libijskog kralja." "Gdje vam je mu?" "On je u Parizu", odgovori Aylin. "Oh, vrlo lijepo", ree Polat, "hoete li, onda, plesati sa mnom?" Aylin je krenula prema terasi na kojoj su mladi plesali. Poe svirati pjesma "You Are My Destiny". Polat obgrli Aylinino njeno tijelo. "Kamo sree da niste supruga bratia libijskog kralja", izusti tiho, "da ste bar poput mene, student u Parizu." "Bila sam prije godinu dana", ree Aylin, "kako se sve moe brzo promijeniti, zar ne?" Polat Saran je sljedeeg dana nazvao Aylin kui. Pozvao ju je na kupanje na Kilyos. Nakon pola sata Aylin je s torbom za plau u rukama ekala pred vratima. Polat je bio s velikom grupom prijatelja, veinom mladia s Jenikoja. Svakodnevno su ili na razliite plae, a nou su izlazili na mjesta koja su bila u trendu. Cesto su prireivali i zabave po kuama. Aylin se kao luda zabavljala u drutvu svojih vrnjaka. Daleko od Senusija koji je bio godina njenog oca, u kaftanu i s almom oko glave, i mnogobrojnih crnih mukaraca koji se uope ne odvajaju od njega i iji, ak, ni jezik nije razumjela. Aylin je uivala ivei ivotom svojih vrnjaka. Veina njenih novih poznanika ne samo da nije vjerovala da je princeza nego ak nisu vjerovali ni da je udana ena. "alit e za ovim danima kada se vrati u Pariz", ree Nesrin. "Moj je ivot trebao biti ovakav, Nesrin." "Nisi htjela sluati kad smo ti to nastojali objasniti." "Mama je umrla, bila sam u krizi." "Ne trai izgovor za glupost koju si uinila. A pogotovo u to ni sluajno ne mijeaj rahmetli mamu." "Prestani s tim neprekidnim prekoravanjem, priznajem svoju pogreku." "Priznanjem se ne rjeava problem, kako e se izvui iz svega toga", ree Nesrin. Bila je svjesna da je njena sestra pala u stupicu. Zbog te velike pogreke koju je poinila u mladosti, Aylin nije morala snositi kaznu cijeli svoj ivot. Bila je jo uvijek mlada. Sigurno je morao postojati neki nain da se spasi od Senusija. Nesrin se donekle smatrala odgovornom zbog toga to nije bila kategorinija kad je u pitanju bila sestrina udaja. Povrh svega, umirui, mama je Aylin ostavila njoj u amanet. Isto kao to je bilo prilikom raanja. "Ti e, Nesrin, biti njena mama kada ja odem, uvijek motri na nju, nikada je ne ostavljaj samu", rekla je. Obuzeta tim emocijama, nije htjela zagorati ovo ljeto u kojem je njena sestra uivala u svojoj mladosti. Ostavila ju je na miru, usprkos oevoj zabrinutosti. Aylin je hodala i zabavljala se do besvijesti, a u Pariz se vratila

do uiju zaljubljena u Polata. Napokon je upoznala ljubav. Polat je bio sin jednog od vodeih turskih brodovlasnika. Nakon zavrene prestine kole Galatasaraj, poslanje na studij u Pariz, gdje se uspio upisati na Sorbonu. Bio je mladi koji se, pored trgovinskog prava to je studirao, veoma zanimao za umjetnost, knjievnost i filozofiju, i bio ozbiljniji od svojih vrnjaka. Aylin je bila tip ene s kakvom se nikada do tada nije susreo. Aylin kao da nije ivjela u okvirima ovosvjetskih dimenzija. Kao da je na nekoj imaginarnoj sceni izvodila kazalini komad. Sasvim drukijim metodama, izvan uobiajenih, pristupala je ljudima, dogaajima i stanjima. Svaki dogaaj je doivljavala na osnovi individualnih veza. Milimetarskim pomacima, svaka pojava se iz svoje realnosti povlaila u druge dimenzije. Aylin je imala jedan svoj, poseban svijet u kojem su mjerila bila prilagoena drugim vrijednostima. Njene estitosti bile su drukije od drugih. A, to se tie njenih pogreaka... ona ih, inae, nije ni imala! Pogreno, sramotno, grijeh, zabranjeno... Ove rijei pripadale su samo rjenicima, ne i ivotu. Bila je otkaena. Filozof. Posjedovala je neku izuzetnu ivotnu estetiku. Bila je komina; u svemu je pronalazila i izvlaila zabavnu stranu. S njom se Polat zabavljao i smijao, kao ni s kim drugim. Nije ju mogao doivljavati ni kao princezu, a ni kao udanu enu. Ona je bila drukija od svih, bila je posebna mlada ena. ak je i njenu ljepotu bilo nemogue opisati. Prema nekima je bila previe m