1

Nedim Begović

BRAČNE SMETNJE U ŠERIJATSKOM PRAVU I PORODIČNOM ZAKONODAVSTVU FBIH

Prema islamskom učenju, brak je temeljna ustanova koja obezbjeđuje opstanak i razvitak čovječanstva. To je osnovni međuljudski odnos koji je pretpostavka nastanka porodice, većih društvenih grupa i društva u cjelini. Brak je koristan i za pojedinca i za društvo. U njemu pojedinac pronalazi smiraj i prostor za ostvarenje svojih emocionalnih, seksualnih, etičkih, moralnih i ekonomskih potreba, kao i potreba za rađanjem i podizanjem potomstva. U isto vrijeme brak štiti društvo od dekadentnih pojava kao što su blud, prostitucija i dr. kojima se narušava čast pojedinca i prouzrokuju brojne negativne posljedice u društvenom životu. Da bi brak ispunio svoju svrhu, on mora biti utemeljen na ispunjenju određenih uvjeta. Šerijatsko pravo definira naročite uslove koji se moraju ispuniti da bi brak bio punovažan. Jedan od tih uvjeta jeste i nepostojanje bračnih smetnji. Namjera nam je da u ovom radu pružimo komparativnu analizu bračnih smetnji u šerijatskom pravu i porodičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Važnost te usporedbe vidimo naročito u sagledavanju pitanja u kojoj su mjeri rješenja porodičnog zakonodavstva BiH konvergentna, odnosno divergentna sa normama šerijatskog prava. Premda je šerijatsko pravo od 1946. godine pa na ovamo prestalo biti dio pozitivnog prava BiH, muslimani imaju obavezu da u okviru pravnog sistema u kojem žive, poštuju norme šerijatskog prava onoliko koliko je to moguće. U tom smislu nalazimo bitnim poznavanje normi jednog i drugog pravnog sistema, te sagledavanje mogućnosti primjene šerijatskih propisa u okviru važećeg sistema.

Definicije i podjele bračnih smetnji

Bračne smetnje se mogu definisati kao činjenice ili okolnosti koje ometaju zaključenje punovažnog braka. U šerijatsko-pravnoj literaturi najčešće se oslovljavaju terminom muharremat, a u porodičnom pravu BiH terminima bračne smetnje i bračne zapreke.

Moguće su različite klasifikacije bračnih smetnji: a) Trajne i privremene

Trajne bračne smetnje su one koje ne mogu prestati s vremenom (npr. srodstvo), a privremene bračne smetnje su one koje mogu prestati s vremenom (npr. razlika u vjeri).

b) Apsolutne i relativne Apsolutne bračne smetnje su one koje onemogućavaju zaključenje braka sa bilo kojim licem (npr. poslijebračni rok čekanja), a relativne bračne smetnje su one koje onemogućavaju sklapanje braka samo sa određenim licima (npr. srodstvo).

c) Otklonjive i neotklonjive Otklonjive bračne smetnje u šerijatskom pravu su one koje se voljom jedne ili druge stranke mogu otkloniti i na taj način brak učiniti punovažnim1, a neotklonjive su one smetnje oko kojih nije moguća intervencija ugovornih strana u braku. Otklonjive smetnje se u porodičnom zakonodavstvu BiH razumijevaju kao one smetnje za koje sud može, u slučajevima predviđenim zakonom, dati odobrenje za zaključenje braka (maloljetstvo i srodstvo po tazbini).2 Radi bolje komparacije, bračne smetnje ćemo podijeliti u tri grupe koje slijede u nastavku.

1 Ibrahim Džananović, Primjena Šerijatskog porodičnog prava kroz praksu Vrhovnog Šerijatskog suda 1914-1946, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2004. 2 Nerimana Traljić i Suzana Bubić, Porodično pravo, Magistrat, Sarajevo, 2001. (Autorice su kao osnov za analizu porodičnopravnih ustanova uzele Porodični zakon BiH koji je usvojen 1979. godine)

2

1) Bračne smetnje koje su kao takve normirane i u šerijatskom i u pozitivnom pravu BiH

a) Krvno i tazbinsko srodstvo3

Krvno srodstvo predstavlja porodičnopravni odnos između dva ili više lica koji se zasniva rađanjem u braku ili van njega. Prema tome, razlikujemo bračno i vanbračno krvno srodstvo.4

Srodstvo po krvi se mjeri linijama i stepenima srodstva. Prava linija srodstva povezuje osobe koje potiču jedne od drugih (npr. djed – otac – kćerka i sl.), dok pobočna linija srodstva povezuje osobe koje imaju zajedničkog pretka (npr. braća i sestre). U pravoj liniji zabranjeno je sklapanje braka bez obzira na stepen srodstva. Kada je u pitanju pobočna linija, nije dopušteno sklapanje braka sa sestrom, sestričnom, bratičnom i tetkom. Ovi propisi su prisutni i u šerijatskom i u pozitivnom pravu BiH.5

Osnovna razlika u određivanju krvnih srodnika s kojima je zabranjeno sklapanje braka, u šerijatskom i pozitivnom pravu BiH, sastoji se u tome da šerijatsko pravo dopušta brak između djece braće i sestara, a porodično zakonodavstvo BiH ne dopušta. U našim krajevima nije bila prisutna praksa sklapanja brakova između djece braće i sestara, što je svakako pozitivno, s obzirom na preporuku Muhammeda, s.a.v.s. koja glasi:

“Ženite se što dalje i nećete biti bolesni”6 Napomenut ćemo još da se srodstvo, u pobočnoj liniji, kao bračna smetnja, u šerijatskom

pravu odnosi ne samo na sestru, bratičnu i tetku, već i na cjelokupnu sliaznu liniju sestre i bratične, kao i uzlaznu liniju tetke. Međutim, u praksi do takvih brakova teško može i doći zbog velike razlike u godinama.

Srodstvo po tazbini je veza između jednog bračnog druga i njegovih krvnih srodnika s jedne strane i drugog bračnog druga i njegovih krvnih srodnika s druge strane. Ovo se srodstvo u principu zasniva putem braka. Međutim, prema propisima hanefijske pravne škole, tazbinsko srodstvo se uspostavlja i vanbračnim seksualnim odnosima.7 Tako npr., ako muškarac ima vanbračne odnose sa nekom ženom, njemu je trajno zabranjeno sklapanje braka sa njenom majkom.

Tazbinsko srodstvo zasniva bračnu smetnju između određenih srodnika u pravoj i pobočnoj liniji. U pravoj liniji brak se ne može zaključiti sa: punicom (supruginom majkom) i supruginim nanama po ocu i po majci, pastorkom (supruginom kćerkom) i kćerkama pastorke i pastorka (supruginog sina), suprugama sinova i unučadi i maćehom (očevom suprugom).8 U pobočnoj liniji brak se ne može zaključiti sa slijedećim tazbinskim srodnicima: supruginom sestrom, tetkom, sestričnom i bratičnom.9 Muslimanu je zabranjeno sklopiti brak sa pobočnim tazbinskim srodnicima jedino u poligamnom braku. Dozvoljeno mu je, međutim, odmah nakon smrti žene ili nakon razvoda sa njom i isteka njenog ‘iddeta.10

Porodični zakon Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu PZ BiH) ograničava bračnu smetnju na tazbinske srodnike prvog stepena prave linije (punica, pastorka, snaha i maćeha). U njemu ne

3 Glavni argument u šerijatskom pravu za postojanje bračne smetnje po osnovu krvnog, tazbinskog i srodstva po

mlijeku jeste 23. ajet kur'anske sure En-Nisa. 4 Dr. Mehmed Begović, Šerijatsko bračno pravo, Izdavačko i knjižarsko preduzeće Geca Kon A. D., Beograd, 1936, str. 46. 5 I. Džananović, nav. djelo, str. 58-59; N. Traljić i S. Bubić, nav. djelo, str. 51. 6 Ebu Bekr er-Razi, Muhtaru's-sihah, br. 103, str. 375-403. Nav. prema: I. Džananović, nav. djelo, str. 59. 7 Dr. M. Begović, nav. djelo, str. 47-48. 8 Es-Sejjid Sabik, Fiqhu's-sunneh, tom II, Daru'l-fikr, Bejrut, 1977, str. 63-64. 9 Dr. M. Begović, nav. djelo, str. 48. 10 Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, knjiga II, prijevod Ahmed Purdić (...), Haris Grabus, Sarajevo, 2003,

str. 76.

3

postoje takvi srodnici u pobočnoj liniji jer on ne odobrava mogućnost ustanovljavanja poligamnog braka.11

b) Bračnost

Bračnost, kao bračna smetnja u šerijatskom pravu, odnosi se na oba supružnika, s tim da za ženu važi načelo monogamije, a za muškarca načelo ograničene poligamije. Žena koja je udata ne može stupiti u brak sa drugim muškarcem. Ona to može učiniti tek nakon smrti muža ili razvoda i isteka perioda ‘iddeta. Argumenat da bračnost žene predstavlja bračnu smetnju je govor Uzvišenog Allaha o ženama sa kojima je zabranjeno stupiti u brak, gdje se, između ostalog, navode: “...i udate žene”.12 Bračnost, kao bračna smetnja, važi za muža u smislu da on ne može imati istovremeno više od četiri žene. Dokaz za postojanje ove bračne smetnje je kur’anski ajet:

“Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati”.13

S obzirom da Kur’an postavlja kao uvjet za zaključenje poligamnog braka pravednost14, čovjek koji nije u stanju da ispuni taj uvjet ne može oženiti više od jedne žene.

U većini muslimanskim zemljama poligamija je ograničavana nakon pedesetih godina 20. stoljeća.15 Porodična zakonodavstva muslimanskih zemalja danas na tri načina rješavaju pitanje poligamije. U Turskoj, Kipru i Tunisu poligamija je ukinuta. Postoji grupa zemalja u kojima se poligamija ne spriječava: Saudijska Arabija, Katar, Bahrein, Oman, Mauritanija, Sudan i Brunei). U svim ostalim muslimanskim zemljama nastoje se primijeniti različite mjere koje će obeshrabriti poligamiju (za zaključenje poligamnog braka traži se ispunjenje niza uslova, kao npr. odobrenje suda, da je prva žena teško bolesna i nesposobna imati potomstvo, da se ona saglasi sa drugim brakom, da se podnesu dokazi o mogućnostima ravnopravnog tretmana svih žena itd.).16 “Statistika provedena u arapsko islamskim zemljama o sklapanju braka i razvodu, ukazuje da je procenat onih koji su oženjeni s dvije ili više supruga zanemariv, iznosi jedva jedan promil. Uzrok tome je vrlo jasan, društveni napredak i porast standarda življenja te povećani troškovi dječijeg školovanja i zdravstva”.17

U porodičnom zakonodavstvu BiH za oba supružnika važi načelo monogamije. Međutim, ako se brak zaključi za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih drugova, on se neće poništiti, ukoliko je u međuvremenu raniji brak prestao na jedan od načina prestanka braka.18

11 N. Traljić i S. Bubić, nav. djelo, str. 52.

12 En-Nisa, 24. 13 En-Nisa, 3. 14 Jusuf el-Karadavi smatra da se pod pravednošću ovdje podrazumijeva jednako tretiranje žena u pogledu hrane, odjeće i obuće, pokućstva, stana, davanja poklona, kao i raspodjele vremena koje provodi sa njima (Jusuf el-Karadavi,

The Halal and Haram in Marriage, http://www.zawaj.com/qaradawi/marriage.html, 29.10.2003.). Muhammed Abduhu drži da se pravda ne postiže kroz odjeću, obuću, hranu, stan, itd. već je pravda da se osjeća ista ljubav prema svim ženama. S obzirom da čovjek nije u stanju da ispuni taj uvjet, na što ukazuje i Uzvišeni Allah u Kur'anu, otpada mogućnost realizacije poligamnog braka (I. D+ananović, «Islamski brak», Preporod, Izvršni odbor Udruženja ilmijje u SR BiH, 1978, br. 7-8, str. 11.).

15 Dr. Fikret Karčić, Društveno-pravni aspekt islamskog reformizma, Islamski teološki fakultet, Sarajevo, 1990, str. 183 16 Kiran Gupta, Poligamija – pravna reforma u modernim muslimanskim državama: komparativna studija, u: [erijatsko

pravo u savremenim druŠtvima, priredili: Fikret Karčić i Enes Karić, Pravi centar Fond otvoreno druŠtvo BiH, Sarajevo, 1998, str. 250-251.

17 Dr. Mustafa es-Sibai, Žena između Šerijatskog i svjetovnog prava, prijevod: Senad Ćeman ... , Kuća Mudrosti, Zenica, 2004, str. 99.

18 N. Traljić i S. Bubić, nav. djelo, str. 47.

4

2) Bračne smetnje koje su prisutne u šerijatskom, ali ne i u pozitivnom pravu BiH

a) Srodstvo po mlijeku

U već spominjanom, 23. ajetu sure En-Nisa, govori se o srodnicima po mlijeku: «I pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku». Poslanik, a.s. je rekao: «Zabranjeno je po mlijeku sve što je zabranjeno po krvnom srodstvu».19 Na osnovu navedenog ajeta i hadisa, islamski pravnici su izveli zaključke ko se sve smatra srodnikom po mlijeku. Ti srodnici su: majke i sve nane po mlijeku (bez obzira na lozu i stepen srodstva), kćerka i njene kćeri (unuke) po mlijeku bez obzira na stepen srodstva, sestra po mlijeku (bilo po ocu i majci ili samo po jednom od njih), sestrična po mlijeku, bratična po mlijeku, sestra od majčinog oca po mlijeku, žena od sina po mlijeku i žena od oca po mlijeku.20 Ovdje je važno napomenuti da se srodstvo po mlijeku stvara između zadojenog djeteta s jedne strane i njegove dojilje i njenih srodnika s druge strane. Međutim, biološki roditelji zadojenog djeteta i njihova druga djeca nisu u srodstvu sa dojiljom, njenim mužem i drugim srodnicima.21

Da bi dojenje prouzrokovalo bračnu zabranu, ono treba da se desi za prve dvije godine djetetova života (po Ebu Jusufu i Muhammedu), odnosno dvije i po godine (po Ebu Hanifi).22

b) Različitost vjere ili uvjerenja

Šerijatsko pravo, u načelu, usvaja različitost vjere ili uvjerenja kao bračnu smetnju, s jednom iznimkom, a to je da muškarac musliman može oženiti Jevrejku i kršćanku, kao sljedbenice tzv. objavljenih religija. On, međutim, ne može oženiti nevjernicu, mnogoboškinju ili pripadnicu bilo koje sekte koja oponira temeljnim načelima objavljenih religija (vjerovanje u Boga, poslanike i objave koje su im dostavljane). Kao argument se uzimaju riječi Uzvišenog Allaha:

“I ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala”.23

“I čestite su vjernice vama dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas”.24 Brak muslimanke sa nemuslimanom, bio on sljedbenik knjige, ateist, politeist, otpadnik od

vjere i sl., nije dozvoljen. Argument za ovaj propis su ajeti: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob vjernik bolji od

mnogobošca, makar vam se i dopadao”.25 “O vjernici, kad vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih - a Allah dobro zna kakvo je

vjerovanje njihovo – pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni”.26

Osnovni razlog zbog kojeg muslimanki nije dozvoljen brak ni sa kršćaninom, niti sa Jevrejom, jeste činjenica da oni ne priznaju islam kao objavljenu vjeru, što predstavlja opasnost po vjeru žene. U takvom braku ona nema normalne uslove da ispunjava sve svoje vjerske obaveze i da odgaja djecu u islamskom duhu. Konačno, islamski naučnici ne preporučuju ni brak muslimana sa

19 Hadis prenosi Muslim, Babu jahrumu mine'r-reda'ati ma jahrumu mine'l-viladeh, br. 3524. 20 I. Džananović, Islamski propisi o braku, Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, Sarajevo, 1976, str. 12.

21 I. Džananović, «Srodstvo po mlijeku – bračna smetnja», Preporod, Mešihat Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 1990, br. 18, str. 26.

22 A. M. Tuhmaz, nav. djelo, str. 164. 23 El-Bekare, 221. 24 El-Maide, 5. 25 El-Bekare, 221. 26 El-Mumtehine, 10.

5

kršćankom i Jevrejkom, jer se u takvom braku vrlo često dešava da otac nije u stanju odgojiti djecu u skladu sa učenjem islama.

Jusuf el-Karadavi smatra da u slučaju da je broj muslimana u zemlji mali (npr. ako se radi o rezidentima u nemuslimanskoj zemlji), njima je zabranjeno da se žene sa nemuslimankama jer, u tom slučaju, muslimanke ostaju neudate.27 Mevlana Muhammed Jusuf Ludhianvi, muslimanski učenjak iz Pakistana, u svojoj fetvi o braku muslimana sa nemuslimankom na Zapadu, kaže da se takav brak može okarakterisati kao mekruh tahrimen (pokuđeno djelo koje je blisko zabranjenom). Činjenica je da u mješovitim brakovima na Zapadu djeca vrlo često slijede religiju svoje majke, a u slučaju razvoda obično majka dobiva starateljstvo nad djecom, tako da otac gubi mogućnost da ih odgaja u duhu islama.28

Porodično zakonodavstvo BiH ne postavlja bilo kakva ograničenja sklapanju mješovitih brakova.

c) Definitivni razvod braka

Po islamskim propisima muž je nosilac prava na jednostrani prekid bračne veze (talak). Međutim, žena može pri sklapanju braka uvjetovati da ona bude nosilac tog prava. Prekidanje bračne veze na ovaj način Kur’an je ograničio na tri puta, kada nastupa definitivni razvod braka (et-talaku’ l-bain). U tom slučaju, muž više ne može vjenčati svoju ženu dok se ne ispune propisani uvjeti. Žena se, naime, treba udati za drugog čovjeka i imati sa njim bračne odnose. Nakon eventualne smrti drugog muža ili nakon što je on pusti, te joj istekne ‘iddet, ona se može udati ponovo za prvog muža. Ova se pravna norma temelji na slijedećem kur’anskom stavku: “A ako je opet pusti, ona mu se ne može vratiti što se neće za drugog muža udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati”.29

Ako muž optuži ženu za preljubu u braku, nemajući drugog svjedoka osim sebe, sud će provesti proceduru koja se zove lian. Supružnici koji se rastave na ovaj način nemaju više pravo da obnove bračnu vezu.30 Ova se bračna zabrana temelji na hadisu Poslanika, a. s.: “Supružnici koji budu razvedeni lianom, kada se rastave, ne mogu se više nikada sastaviti”.31 U ostalim slučajevima sudskog razvoda braka u principu se ne stvara bračna smetnja između razvedenih supružnika.32 Ako se supružnici razvedu sporazumno (hul’), od muževe volje zavisi da li će taj razvod imati karakter nepotpuno neopozivog (el-bejnunetu’s-sugra)33 ili potpuno neopozivog (el-bejnunetu’l-kubra).34

d) Poslijebračni rok čekanja (‘iddet)

Ova se bračna zabrana odnosi na ženu. Dužina ‘iddeta ovisi od toga da li je brak prestao razvodom ili smrću muža, kao i od toga da li je žena trudna ili ne.35

27 J. el-Karadavi, nav. tekst. 28 A. S. Khan, Marriage Between Muslims and Non-Muslims, http://www.zawaj.com/articles/between.html, 29.10.2003. 29 El-Bekare, 230. 30 I. Džananović, «Islamski ... », str. 63. 31 Nejlu'l-evtar, Babu la jedžtemi'u'l-mutela'inani ebeden. 32 Dr. M. Begović, nav. djelo, str. 133. 33 Nepotpuno neopozivi razvod braka znači da ako supružnici žele nastaviti bračnu vezu moraju obnoviti akt vjenčanja. 34 Potpuno neopozivi razvod braka znači da supružnici ne mogu obnoviti brak prije nego žena ispuni komplikovane uvjete (udaja za drugog muža itd.). 35 Dr. M. Begović, nav. djelo, str. 55.

6

Ako je brak prestao zbog muževe smrti, žena je dužna da čeka četiri hidžretska mjeseca i deset dana, bez obzira da li su supružnici imali bračni sastanak ili ne.36 U slučaju da je trudna nakon muževe smrti, njen ‘iddet traje do porođaja.37 Ako je brak prestao razvodom, žena će čekati tri mjesečna ciklusa (menzisa), a u slučaju da ga ne dobiva tri hidžretska mjeseca.38 U slučaju trudnoće, razvedene žene ne mogu sklopiti novi brak sve dok se ne porode. Ustanovljenjem poslijebračnog roka čekanja kao bračne smetnje, izbjegavaju se nepotrebni sporovi oko očinstva nad djetetom koje žena rodi nakon prestanka braka.

3) Bračne smetnje koje su normirane u porodičnom zakonodavstvu BiH, a u šerijatskom pravu nisu

Postoji samo jedna bračna smetnja koju susrećemo u PZ BiH, a da nije prisutna u šerijatskoj

porodičnoj legislativi. Radi se o srodstvu po osnovu potpunog usvojenja. Usvojenik i njegovi potomci ne mogu zaključiti brak sa usvojiocem i njegovim srodnicima, u istom stepenu kao srodnici po krvi.39

Islamsko pravo poznaje institut usvojenja, ali ono ne stvara bračnu smetnju između usvojioca i usvojenice, kao ni između usvojiteljice i usvojenika.40

4) činjenice i okolnosti koje su u šerijatskom pravu definisane u pozitivnom određenju, kao uvjeti za punovažnost braka, a u važećem pravu BiH u negativnom određenju, kao bračne

smetnje

a) Nesposobnost za rasuđivanje i maloljetstvo Član 35. PZ BiH propisuje da “brak ne može zaključiti lice koje zbog duševne bolesti, duševne nerazvijenosti ili iz drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje”.41 član 39. PZ BiH propisuje da brak ne može zaključiti lice koje nije napunilo 18 godina. Isti član predviđa da općinski sud u vanparničnom postupku može dozvoliti i maloljetnom licu sklapanje braka: ako postoje opravdani razlozi (najčešće je to trudnoća žene), ako je osoba navršila 16 godina starosti i ako se utvrdi da je tjelesno i psihički sposobna za izvršavanje bračnih dužnosti.42 Pravnici četiri islamske pravne škole smatraju ispravnim brak maloljetnih osoba. Ovaj stav temelje na svom razumijevanju kur’anskog teksta i na događajima koji su se desili za života Poslanika, a.s., ashaba i tabi‘ina. Međutim, jedan broj islamskih pravnika ne dopušta brak maloljetnih osoba. Činjenica je da takvi brakovi mogu imati vrlo štetne posljedice po njih, jer se, nakon stjecanja punoljetstva, mladić i djevojka mogu osjećati prisiljenim da ostanu u braku sa onim koga nisu izabrali oni, već njihovi roditelji ili staratelji. Time se ugrožava njihovo pravo na izbor bračnog druga, što je temelj ljubavi i harmonije u braku.43 Stoga je u većini muslimanskih zemalja u 20. stoljeću zakonom je propisan starosni minimum za brak. On se uglavnom kreće oko 18 godina za mladiće i 17 ili 15 godina za djevojke.44 Tako sirijsko personalno pravo ne dopušta brak maloljetnika. Staratelj nema pravo oženiti, niti udati maloljetnu osobu, a ukoliko do toga ipak dođe, brak se smatra nevažećim i ne proizvodi pravne 36 Ova se norma zasniva na 234. ajetu sure El-Bekare. 37 Argumenat je 4. ajet sure Et-Talak. 38 Ove norme se temelje na 228. ajetu sure El-Bekara i 4. ajetu sure Et-Talak. 39 N. Traljić i S. Bubić, nav. djelo, str. 169. 40 I. Džananović, Primjena ... , str. 66-67. 41 N. Traljić i S. Bubić, nav. djelo, str. 48-49. 42 Ibid, str. 53-54. 43 Dr. M. es-Sibai, nav. djelo, str. 56-57. 44 Dr. F. Karčić, nav. djelo, str. 182.

7

posljedice. Ni egipatsko zakonodavstvo ne priznaje bračnu zajednicu maloljetnika i ona se ne može registrovati u sudovima.45 Da bi saglasnost lica koje stupa u brak bila pravno valjana, potrebno je da dotično lice bude, ne samo punoljetno, već i duševno zdravo. Stoga, lice koje uslijed duševne bolesti nije sposobno za rasuđivanje, pa prema tome nije u stanju ni da realizira prava i obaveze koje proizilaze iz braka, ne može sklopiti brak.

b) Fiktivni brak

Fiktivni brak je brak koji se zaključuje radi nekog ličnog interesa i koristi, a ne u svrhu zajedničkog života supružnika i rađanja potomstva. Takav brak se, sa stanovišta šerijatskog prava može smatrati ništavnim.46 U PZ BiH (čl. 32.) sklapanje fiktivnog braka se izričito navodi kao bračna smetnja. Uvjet je da je namjera za sklapanje takvog braka bila prisutna kod oba bračna druga.47

c) Nedostatak volje

Pristanak lica koja sklapaju brak je jedan od uvjeta njegove punovažnosti i u šerijatskom i u pravu BiH. Brak neće biti valjan ako se sklopi pod prisilom jedne od ugovornih strana ili trećih lica. Uvjet je da je prijetnja ozbiljna, da se ne može otkloniti i da se odnosi na život, tijelo, slobodu i najvažniju imovinu prisiljene osobe ili njenih bliskih srodnika i prijatelja. Brak, također, neće biti punovažan ako je postojala zabluda o potenciji muža (prema hanefijskoj pravnoj školi), kao i zabluda o ličnosti i drugim osobinama bračnog druga (prema ostalim islamskim pravnim školama). Međutim, ako je postojala prevara u pogledu ličnosti i drugih bitnih osobina bračnog druga, hanefijski pravnici smatraju da prevarena strana ima pravo na pobijanje braka.48 PZ BiH (čl. 33.), također, normira zabludu o ličnosti i bitnim osobinama bračnog druga (npr. teška bolest, impotencija i sl.) kao bračnu smetnju.49

Zaključak

Za zasnivanje i zdrav opstanak bračne zajednice, neophodno je osigurati odgovarajuće uvjete. Jedan od najvažnijih uvjeta jeste nepostojanje bračnih smetnji ili zapreka. One su ustanovljene zbog vjerskih, moralnih, praktičnih, odgojnih i socijalnih razloga, a moguće su njihove različite klasifikacije. Sklapanje braka uz postojanje bračnih smetnji između supružnika sankcionisano je porodičnopravnom sankcijom – ništavnošću braka, a u slučaju kršenja nekih bračnih smetnji predviđena je i krivična sankcija. Tako npr., Ebu Jusuf i Muhammed, pravnici hanefijske pravne škole smatraju da ako su bračni drugovi, i pored znanja o postojanju trajne bračne smetnje, zaključili brak i imali bračne odnose, nije dovoljno samo poništiti njihov bračni ugovor, već ih treba kazniti sankcijom predviđenom za blud. Usporedna analiza bračnih smetnji u šerijatskom i pozitivnom pravu BiH omogućava nam da izvedemo nekoliko zaključaka:

a) Neke bračne smetnje izričito se navode i u šerijatsko-pravnim djelima i u zakonodavstvu BiH, ali postoje i one koje su u šerijatskom porodičnom pravu navedene u pozitivnom određenju, kao uvjeti za punovažnost braka.

45 Dr. M. es-Sibai, nav. djelo, str. 57. 46 I. Džananović, «Odsutnost i nestalost mu+a kao razlog za rastavu braka», Takvim, Ilmijja BiH, Sarajevo, 1997, str.

36-37. 47 N. Traljić i S. Bubić, nav. djelo, str. 44-45. 48 Dr. M. Begović, nav. djelo, str. 61. 49 N. Traljić i S. Bubić, nav. djelo, str. 45-46.

8

b) Šerijatsko pravo poznaje nekoliko bračnih smetnji koje nisu prisutne u porodičnom zakonodavstvu BiH (srodstvo po mlijeku, različitost vjere ili uvjerenja, definitivni razvod braka i poslijebračni rok čekanja), dok je situacija obratna samo u pogledu srodstva po osnovu potpunog usvojenja, koje se u PZ BiH tretira kao bračna smetnja, a šerijatsko pravo je ne priznaje.

c) Uvažavajući bračne smetnje koje propisuje PZ BiH, prilikom izbora bračnog druga i zaključenja braka, musliman poštuje istovremeno norme pozitivnog prava i šerijatskog prava. Njegova je obaveza da, pored tih zapreka, uvažava i one koje su normirane u šerijatskom pravu, a nisu dio porodičnog zakonodavstva BiH.

(Rad je objavljen u Glasniku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, LXVII /2005, br. 1-2, str. 31-42)