JU UNIVERZITET U TUZLIFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK: RAZREDNA NASTAVA

Trumić Amela

DIPLOMSKI RADINOVACIJE U ODGOJNOM RADU SA DJECOM PREDŠKOLSKE

DOBI

Tuzla, 2011.godine

Mentor rada: Dr. sci. Ruža Tomić, docent

Rad sadrži:

Redni broj diplomskog rada:

SAŽETAK

Predskolskim odgojem u vrticima potrebno je osigurati optimalan djetetov razvoj, pomoci roditeljima u skrbi za sigurnost djeteta i dopunjavati obiteljski odgoj, brinuti se o pravilnom razvoju, rastu, zrenju, odgoju i obrazovanju.

Predskolski odgoj utemeljen je na humanistickom pristupu odgoju, suvremenim znanstvenim dostignucima i teorijama o djetetovom razvoju, mora uvazavati njegovu dob, specificnosti razvojnih mogucnosti i pojedinacne potrebe djeteta, a istovremeno valja trajno uskladjivati svoje ciljeve s drugim dijelovima odgojno – obrazovnog sustava.

Predskolske ustanove dugo su imale zastitno – socijalnu ulogu i nazivane su sirotista, utocista, domovi za nezbrinutu djecu itd. Odgoj u njima svodio se na razvoj moralnih cuvstava, ucenje molitvi i pravilan odnos prema skrbnicima i drugima s kojima su komunicirali. Djeci su se nastojali nadomjestiti nedostatci iz obiteljskog doma.

Danas djeciji vrtic ima sasvim drugu formu. Vremenom su se desavale brojne inovacije koje su doprinjele tome da vrtici nisu vise ono sto su bili i dalje se utice na njihove promjene, uvodjenje neceg novog, drugacijeg, zanimljivijeg za djecu a ujedno da je korisno za njihov rast i razvoj, kako fizicki tako i psihicki.

U nastavku cemo se upoznati o razvoju vrtica, nekim promjenama. A na kraju cemo se upoznat i sa nacinom rada predskolske ustanove “Leptiric” u Zivinicama. Ukratko cu reci da ove godine slavi deset godina svog postojanja, te da od pocetka svoga djelovanja nosi ime “Leptiric”. Vrtic moze primiti 50 korisnika, kroz proteklih deset godina sa djecom su radili nastavnici predskolskog odgoja, nastavnici razredne nastave i medicinske sestre.

SUMMARY

UVOD

Predskolskom odgoju treba posvetiti punu pozornost, jer je on ne samo polazna nego i jedna od najvaznijih komponenti u razvoju covjeka.

Smisao predskolskog odgoja je da brinemo o djeci predskolske dobi i njihovom svestranom aktivnoscu, a u skladu s temeljnim odgojnim ciljem, zadacima i zakonitostima psihofizickog razvoja djece, osigurava povoljne uvjete i omoguci da ona radosno prozive djetinstvo, da se osjecaju sigurna, sretna, da se maksimalno razvijaju njihovae tjelesne, intelektualne, spoznajne, emocionalne i voljne osobine, zatim smisao za uredan, higijenski, skladan i prijateljski nacin zivota u zajednici.

Preskolski odgoj se ostvaruje u obitelji i u drustvenim utanovama za predskolski odgoj koje se mogu podijeliti u dvije osnovne kategorije:

djeciji domovi djecije jaslice i vrtici

Djeciji vrtic je temeljni tip ustanove za odgoj djece predskolske dobi. Organiziran je tako da pruza svestrani odgoj toj djeci, da ih priprema za skolu i zivot i da suradnjom s roditeljima pomaze obitelji u drustveno pozitivnim odgojnim nastojanjima. Prema boravku djece u vrticu odredjuje se radon vrijeme, organizacia odgojnog rada, prehrana i spavanje djece koja borave duze tokom dana. U skladu sa stupnjem djecijeg razvitka, razvitkom njihovih snaga, sposobnosti i odgojnih mogucnosti, odgojne djelatnosti se odvijaj u relativno skladnim grupama, koje se formiraju prema djecijoj dobi.U djecijim vticima neposredno s djecom radi strucno-pedagosko osoblje, nastavnci ili profesori predskolskog odgoja koji svoju predskolsku klasifikciju stjecu studijem na predskolskim ili filozofskim fakultetima.

POJMOVNA ANALIZA

ODGOJ: Odgoj je poces formiranja covjeka kao ljudskog bica, njegovih fizickih, intelktualnih, moralnih estetskih i radnih osobina. Bitan je za svakog pojedinca i za drustvo u cjelini . Odgoj je specifican proces i posebna drustvena djelatnost. Odgojem kao pedagoskim procesom usmjerava se razoj svih dispozicija licnosti. Uopce faktore odgoja ubrjamo: obitelj, odgojne ustanove, vjerske, kulturne, proizvodna i druga udruzenja.

ODGAJANIK: Odgajanik je osoba koja se odgaja. Mjesto i uloga odgajanika u odgojno- obrazovnom procesu ovisi o razvoju drustveno-politickog sistema u kojem on zivi i radi. Odgajanik je istovremeno subjekat i objekat odgojnih djelovanja. On usvaja tekovine znanosti, umjetnosti, tehnike i kulture, oblikujuci svoju licnost uz vlastitu aktivnost i uz usmjeravajucu ulogu odgajatelja.

ODGAJATELJ: Odgajatelj je osoba koja odgaja. Odgajatelji u najsirem smislu rijeci mogu biti roditelji, nastavnici, uposlenici djecijeg vrtica, pedagozi i sl. On planira, programira, potice, usmjerava, radi i vrednuje odgojne rezultate. Odgajatelj mora stvoriti povoljne uslove za cjelokupan razvoj cijele generacije. On nije samo programer odgojnog procesa i koordinator razlicitih aktivnosti, vec i organizator odgojno-obrazovnog procesa. Pedagoska funkcija odgajatelja je da razvije cjelovitu licnost odgajanika, tj. njegove racionalne, emocionalne i voljne komponente.

SOCIJALIZACIJA: Socijalizacija je process putem kojeg predskolsko dijete usvaja drustveno korisne i povoljne oblike ponasanja koje mu omogucuju komunikaciju s okolinom, kao i da postane aktivan clan drustva.Socijalizcija se ogleda u socijalnoj integraciji djeteta sa drustvenim okruzenjem i podsticanju njegovog vlastitog razvoja.Agensi socijalizacije u predskolskim ustanovama su odgajatelji i vrsnjaci, a u obitelji roditelji i drugi clanovi obiteljske zajednice.

PREDSKOLSKE USTANOVE: Predskolske ustanove su objekti u kojima provode vrijeme djeca predskolske dobi. U njima razvijaju svoje fizicke, intelektualne, moralne, estetske i radne osobine. Predskolske ustanove rade po odredjenom planu i programu namjenjen za dob odgajanika.

CILJ TEORIJSKE ANALIZE

Cilj predskolskog odgoja je da najmladjim generacijama omoguci zdravo i vedro djetinstvo u granicama drustvene mogucnosti kao i da u skladu s opcim ciljem odgoja i zakonitostim djecijeg psihofizickog razvoja doprinese pravilnom tjelesnom, intelektualnom, moralnom i estetskom odgoju.

ZADACI TEORIJSKE ANALIZE

1. Evalucija ideje predskolskog odgoja2. Korjeni predskolskih ustanova3. Predskolska ustanova kao odgojno-obrazovna institucija4. Razvoj predskolskog odgoja u Bosni i Hercegovin5. Status predskolskog odgoja u Federaciji Bosne i Hercegovine6. Znacaj i potreba suradnje predskolske ustanove i obitelji7. Odnos obitelji i institucionalnog odgoja8. Vidovi suradnje obitelji i predskolske ustanove9. Uloga odgajatelja u uspostavljanju suradnje s roditeljima10.Znacaj, potreba i vidovi suradnje predskolskih ustanova i skole11.Obavezan predskolski odgoj za svu djecu ( inovacija )12.Sta bi mjenjali u predskolskim ustanovama ( inovacija )13.Djeciji vrtic “Leptiric”

EVALUCIJA IDEJE PREDSKOLSKOG ODGOJA

O potrebi odgoja pisali su najpoznatiji mislioci i pedagozi mnogo prije nastanka predskolske pedagogije kao posebne znanstvene discipline.Platon ( 428 – 348. pr. n. e. ) se zalagao za odgoj djece vladajuce klase na uzrastu od 3. do 6. godine i pisao je o odgojnoj ulozi price, bajke i igre u ovom periodu.

Aristotel ( 384 – 322. pr. n. e. ) istice dvije etape predskolskog odgoja: prvu od rodjenja do 5. godine i drugu od 5. do 7. godine. U prvoj etapi treba posvetiti pozornost ishrani i razvijanju pokreta, odnosno tjelesnom razvitku, dok u drugoj etapi odgoja treba zasnivati na ucenju i pripremanju djece za skolu.

Rimski pedagog Marko Fabije Kvintilijan ( 42 – 118. g. n. e. ) je u svojoj raspravi O odgoju govornika posvetio pozornost i pitanjima predskolskog odgoja. Od njegovateljice i roditelja zahtjeva, pored tjelesnog zdravlja, pravilan jezik i visoku razinu moralnosti. Pored igre kao osnovne aktivnosti, Kvintilijan istice da je u ovom periodu moguce poceti s organiziranom aktivnostima, pomocu kojih ce djeca sistematski stjecati znanja o svijetu.

Prvi sustav znanja o odgoju djece predskolskog uzrasta dao je ceski pedagog Jon Amos Komensky ( 1592 – 1670. ) koji je u knjizi Informatorij za materinsku skolu sistematski razradio pitanja zadataka, sadrzaja i metoda odgoja predskolske djece u obitelji. Predskolski period smatra pripremom za odgojno-obrazovni rad u skoli, te je s toga zadatak materinske skole, tj. odgoja u obitelji da omoguci djeci stjecanje elementarnih znanja i predstava o sredini u kojoj zive.

J. H. Pestalozzi (1746 – 1827. ) je pridavao veliki znacaj odgoju u ranom periodu koji se treba ostvariti u obitelji, o cemu govori u svom djelu Knjiga za majke ili rukovodstvo za majke kako one mogu da nauce djecu da opazaju i govore. Prema Pastalozziju, odgoj u ovom periodu treba da bude tjelesni, intelektualni, radni i moralni, uz respektiranje osobenosti djecije prirode na ovom uzrastu.

Robert Owen ( 1771 – 1858. ) je u svom odgojnom sustavu obuhvatio: jasle za djecu od rodjenja do 3. godine, skolu za malu djecu od 3 do 5 godina i osnovnu skolu za djecu od 5 do 10 godina. Odgojni rad sa predskolskom djecom odvijao se u specijalno opremljenim prostorijama i na igralistima. Smatra se da je Robert Owen prvi realizator ideje institucionalnog predskolskog odgoja.

Nesto kasnije Friedrich Froebel ( 1782 – 1852 ) je organizirao u Njemackoj odgojne ustanove za predskolsku djecu, koje je nazvo djecijim vrticem. Prema Froebelu, odgoj pocinje od rodjenja i taj prvi period koji traje do polaska u skolu smatrao je veoma znacajnim za razvoj i formiranje covjeka. Zastupao je nacelo da prvi ucitelj treba biti priroda. Froebel polazi od prirodnih osebenosti djece i inzistira da se vec u trecoj godini zivota, kada dijete osjeca potrebu za drugom djecom, omoguci odgoj djeteta u grupi njegovih vrsnjaka. Froebel je promatrao dijete kao bice koje se razvija slicno biljci, pa je s toga i ustanove za predskolski odgoj nazvao djecijim vrticima. Osnovna misao je da djeci predskolskog uzrasta treba omoguciti tjelesni razvoj, vjezbati njihova cula i razvijati njihov duh u skladu sa ljudskom prirodom. Osnova odgojnog rada su igre i razna zanimanja s odgovarajucim didaktickim materijalom. U djecijim vrticima organizirao je razne igre, manualna zanimanja i aktivnosti ( recitiranje, pjevanje ) ciji je zadatak bio razvijanje djecijeg rijecnika , manuelnih i duhovnih sposobnosti.Njegov sustav predskolskog odgoja karakteristican je po klasifikaciji materijala za ucenje i unaprijed odredjenom aktivnoscu, specijalno predvidjenim didaktickim sredstvima, koja nisu davala vece mogucnosti za razvoj intelektualnih i stvaralackih sposobnosti.Na razvoj predskolske pedagogije uticala je teorijska misao i praktican rad Marie Montessori, talijanske lijecnice koja se zainteresirala za odgoj baveci se lijecenjem djece s posebnim potrebama u psihijatrijskoj klinici. Na osnovu vlastitog iskustva stvrila je specijalnu metodu odgoja i primjenila u odgojnoj ustanovi koju je otvorila pod nazivom Djeciji dom ili Casa dei bambini. Cjelokupan sustav odgoja Montessori je zasnovala na shvacanju da se intelektualni zivot djece moze probuditi putem vjezbanja cula. Osnovna nacela Montessori metode su:

vjezbanje cula odgoj treba biti inspiriran prirodom i zakonitostima razvoja djece znacaj osjetljivih perioda nacelo radaili aktivnosti

Maria Montessori nije vjerovala u kreativne sposobnosti djeteta. Dijete po njenom misljenju trebada uci, posebno uz didakticki material.

KORJENI PREDSKOLSKIH USTANOVA

Historijski gledano, jedan od korijena predskolskih ustanova su bili azili, sirotistaza djecu bez roditelja, a jedna od prvobitnih funkcija bila je preuzimanje brige o djeci dok su roditelji na poslu, ili kada su uvjeti roditeljskog doma nepogodni za njihov razvoj. Predskolske ustanove su dugo tretirane kao cuvaliste djece u jednom periodu njihovog zivljenja kada su njihovi zadaci svodjeni na organiziranje svojevrsnog higijenskog rezima.Situacija se bitno mijenja izmedju 40-ih i 50-ihgodina dvadesetog stoljeca, kada su se, pod uticajem Freudove teorije, kao i radova L. K. Franka, A. Gessela, teziste rada i ciljevi predskolskog odgoja poceli prenositi sa fizickog zdravlja i izgradjivanju dobrih navikana socio-emocionalni razvoj , da bi 60-ih godina u prvi plan dosao kognitivni razvoj i sposobnosti potrebne za uspjeh u skoli.

PREDSKOLSKA USTANOVA KAO ODGOJNO-OBRZOVNA INSTITUCIJA

I pored toga sto nas od osnivanja djecijih vrtica kao odgojno-obrazovnih ustanova dijeli vise od 150 godina, dugo su se odrzavale predrasude u malim mogucnostima predskolske djece za stjecanje sistematskog obrazovanja. Predskolsko djetinjstvo je svaceno kao period kada dijete ne uci pa ga treba prepustiti igri koja je neobavezna i za njega zabavna aktivnost, bez veceg znacaja za stjecanje i preradu iskustva.

Bilo je vise razloga zbog kojih su se shvacanja o mogucnostima za razvoj predskolskog djeteta i citav odnos prema predskolskom djetetinjstvu poceli radikalno mijenjati 60-ih godina dvadesetog stoljeca. To su bila prije, prije svega, nova saznanja o razvojnm karakteristikama i potencijalima ranog djetinjstva, do kojih su dosle sve razvojne nauke, posebno psihologija. Istrazivanja su pokazala koliko su brojne i slozne osobine koje se stjecu u predskolskom djetinjstvu i od kolikog je ono znacaja za citavo buduce obrazovanje i razvoj licnosti. Navedeni stavovi, nalazi i hipoteze dovele su do toga da je predskolskim ustanovama postavljen zahtjev da osiguraju djeci brizljivo planiranu i pozitivnim uticajima ispunjenu sredinu, koja ce ih, bez obzira na priike kakve imaju u roditeljskom domu, potaci da putem raznih aktivnosti razviju svoje ukupne potencijale u najvecoj mogucoj mjeri. Nova saznanja o djetetu i otkrice odgojno-obrazovnih potencijala ranog djetinjstva , nisu jedini uzrok promjena u shvacanjima, sirenje mreza predskolskih ustanova i njihovog ukljucivanja u sistem odgoja i obrazovanja.

Drugi bitan razlog moze se sagledati u posljedicama naglog napredka u naucno-tehnoloskom razvoju koji je izazvao povecano interesovanje za stvaralavstvo i covjekov simbolotvorni um i istakao znacaj razvoja psihickih sposobnosti i sposobnosti za snalazenje u okolnostima koje se stalno mijenjaju.

Za mnoge zelje je jeden od glavnih razloga ukazivanju vece paznje predskolskom odgoju i obrazovanju bila potreba za prosirivanjem uzrsnih granica koje obuhvaca obrazovni sistem u oba smjera. To se nije uspjelo ostvariti sasvim jednostano zbog odvojenosti i razlicitosti tradicionalnih

predskolskih ustanovaod skole u pogledu ciljeva i institucionalnog statusa. Odgajatelji u takvom sistemu ostaju nepovjerljivi prema struktuiranim, didakitckim usmjerenim aktivnostima za najmladje, smatrajuci da se u odgojnom postupku treba ogranicit na prepustanje najmladjima da spontano razviju svoje dispozicije, a program formirati zavisno od interesiranja koja ispoljavaju djeca.

Tradicionalne predskolske ustanove su kritizirane zbog navedenog shvacanja odgajatelja jer umjesto da unapredjuju akademske sposobnosti i vjestine kod djece, trate vrijeme na igre i zabave.

Unatoc svim zamjerkama klasicnoj predskolskoj ustanovi, postoje neke njene karakteristike od trajne vrijednosti, koje u suvremenim sistemima predskolskog obrazovanja bivaju pozitivno ocijenjene pa cak i naglasavane jer se u njima ogleda specificnost odgojno-obrazovnog rada sa djecom tog uzrasta. Prva od ovih karakteristika je priznavnje djecije kreativnosti. Druga karakteristika je prihvacanje djecije drustvenosti.

PREDSKOLSK USTANOVE U BOSNI I HERCEGOVINI

Pocetke razvoja predskolskih ustanova u Bosni i Hercegovini promotrit cemo kroz razvoj predskolskih ustanova bivse Jugoslavije.

Danasnjim predskolskim ustanovama predhodile su karitativno-socijalne institucije, tzv.nahodista, azili, sirotista i sl. U predhodnoj Jugoslaviji postojale su ustanove poznate pod imenom zabavista, a radile su nekoliko sati na dan ili preko cijelog dana, vrlo cesto su bile u rukama privatnih ili vjerskih organizacija.

Prva zabavista se osnivaju u 19. stoljecu na teritoriji danasnje Vojvodine.Godine 1902. zabavista se sire po citavoj Srbiji. Prvi svjetski rat uglavnom prekida aktivnost zabavista. Nakon zvrsetka rata zabavista se otvaraju narocito pri osnovnim skolama. Pocinje otvaranje ustanova za predskolsku djecu zaposlenih majki i u seljackim rdnim zadrugama. Godine 1948. donesena je savezna Uredba o osnivanju djecijih jaslica i djecijih vrtica kojom se obavezuju poduzeca i narodni odbori da otvaraju ove ustanove i odrdjuju njihove duznosti i zadatke. Njome su prvi put prdskolske ustanove nazvane

djeciji vrtici cime je istaknuta njihova odgojna funkcija, a oni postavljeni kao osnovni tip predskolskih ustanova kod nas.

Razvitak predskolskih ustanova kod nas tekao je poslije rata i vrlo neravnomjerno, cesto sa zastojima i lutanjima u odredjivanju tipa ustanove koji ce najbolje odgovarati nasim uvjetima. Nakon opceg odusevljenja za otvaranje drustvenih ustanova za predskolsku djecu prema sovjetskom modelu, koje je trajalo nekoliko godina poslije rata, unatoc svim deklaracijama koje su predskolski odgoj svrstale u sistem odgoja obrazovanja,pocinje da preovladava jednostrano naglasavanje njegove zdravstveno-socijalne funkcije.Opsti zakono skolstvu iz 1958.godine svrstaoje predskolske ustanove u odgojno-obrazovne i odredio im funkciju u sistemu.

Poslije naglog razvoja predskolskih ustanova u periodu od 1945. do 1950. godine doslo je do izvjesne stagnacije, koja se ogledala u njihovom osipanju, smanjivanju broja odgojnih grupa mladje djece u odnosu na stariju, nedovoljnom postivanju normative o broju djece, opremi vrtica itd.Kao prelomni trenutak u razvoju predskolskog odgoja moze se smatrati 1968 godin,kada je grupa strucnjaka u Beogradu odrzala predavanja na temu Suvremeni problemipredskolskog vaspitanja, cime upoznaju javnost s naucnim istrazivanjima vezanim za predskolski odgoj.

Godine 1969. usvojen je i prvi zvanini program za djecije vrtice koji je favorizirao obrazovnu funkciju i donekle prenaglasio njihovu ulogu u pripremanju djece za skolu. Godine 1975. je donesena Osnova programa odgojno-obrazovne djelatnosti djecijeg vrtica i vaspitne grupe predskolske djece pri osnovnoj skoli.

STATUS PREDSKOLSKOG ODGOJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Predskolski odgoj je dnas sasvim nerazvijen u F BiH, u BiH uopce. To je zadnja briga drustva. U postojecim prilikama, u sadasnjem stanju tranzicije ovaj vid odgoja je potpuno zanemaren, prolazi najlosije. Nedopustivo je nizak procenat djece koja su obuhvacena oblicima predskolskog odgoja, a na uzrastu od tri godine tek je simbolican. Ovo je bio izrazit problem i prije rata, a danas je mnogo slozeniji. Materijalni je polozaj, standard predskolskih ustanova koje, unatoc svemu, postoje, egzistiraju, kako-tako dosta skroman, a ni strucna dimenzija nije uvijek prikladna. Administracija je brojna, a odgajatelja s odgovarajucom strucnoscu nedovoljno. Ako bi se status predskolstva prosudjivao po obuhvatu djece u vrticima bi bio porazan,posve negativan. Bilo bi nuzno znanstvenom metodologijom temeljito izanalizirati, prouciti postojece stanje u svakoj zupanji, odnosno opcini i nakon toga predociti cjelovitu sintezu koja bi zorno svjedocila o stanu predskolskog odgoja, bilo onom drzavnom ili privatnom…

U cilju sto boljeg opceg statusa ove djelatnosti pokrece se inicijativa za visokom spremom odgajatelja. Vazno je spomenuti da j studij predskolskog odgoja sve kvalitetniji i da se ulaze mnogo truda za izobrazbu buduceg odgajatelja sa zvanjem profesora predskolskog odgoja. Broj strucnjaka za predskolski odgoj se povecava, posebno zahvaljujuci Pedagoskoj akadmiji u Sarajevu koja je prva u Bosni i Hercegovini uvela cetverogodisnji studij predskolskog odgoja.

Odsjek za predskolski odgoj je najmladji odsjek na Pedagoskoj akademiji u Sarajevu. Osnovan je skolske 1974/75.godine, paralelno sa intezivnim razvojem predskolskog odgoja u BiH, sirenjem mreze predskolskih ustanova i brzim povecanjem obuhvata djece institucionalnim predskolskim odgojem.

ZNACAJ I POTREBA SURADNJE PREDSKOLSKE USTANOVE I OBITELJI

Kao odgojno obrazovne institucije, predskolske ustanove trebaju biti otvorene prema neposrednoj zivotnoj sredini i u svoj rad ukljuciti sve drustvene faktore koji su zainteresirani, a prvenstveno obitelj, odnosno djecije roditelje. Suradnja obitelji i predskolskih ustanova je jako znacajna radi ostvarenja jedinstva odgojnih uticaja. S obzirom da dijete provodi veliki dio svog zivota u obitelji, njen je clan, ono zivi pod uticajem obitelji. Odgojna uloga obitelji ne prestaje ni u vrijeme obuhvata djeteta predskolskim odgojno obrazovnim tretmanom.

Uspjeh u odgoju zavisi od uskladjenosti djelovanja obiteljskog odgoja i odgoja u predskolskoj ustanovi. Divergentnost obiteljskog odgoja u odnosu na odgoj u predskolskoj ustanovi, moze ometati pravilan djeciji razvoj i uspjesno postizanje drustveno-postavljenih ciljeva odgoja. Sano koordiniranim radom obitelji i predskolskih ustanova mogu se dosljedno ostvariti ciljevi i zadaci suvremenog predskolskog odgoja.

Odgojni rad u predskolskoj ustanovi trebaju podrzati djeciji roditelji, u suprotnom dijete ce se razvijati u dvostruku licnost jer ce predskolska ustanova pred njega postavljati jedne zahtjeve, a obitelj druge. Da bi uskladili ciljeve i zadatke odgoja, obitelj i predskolska ustanova trebaju tijesno suradjivati. U predskolskoj ustanovi uvjeti rada su organiziraniji, ove ustanove rade po programima rada i sa specijano pripremljenim kadrovima. Veliki uticaj na djeciji uspjeh u odgojnom radu u predskolskoj ustanovi ostvlja obitelj. Roditelji bi trebali poznavati ciljeve i zadatke, mogucnost odgoja u prdskolskoj ustanovi. Predskolska ustanova bi trebala poznavati metode, sredstva i principe obiteljskog odgoja.

Roditelji odgajatelju u vrticu pruzaju pomoc na razne nacine. M. Stevanovic navodi da se ta pomoc ogleda u sledecem “upoznaju odgajatelje s osnovnim crtama temperamenta i navikama djeteta, interpretiraju svoje culture, civilizacijske i vrijednosne sudove koje zele prenijeti i na dijete,predlazu programske sadrzaje, pomazu u izradi odgovarajucih didaktickih materijala i izravno sudjeluju u realizaciji pojedinih programskih sadrzaja”.

ODNOS OBITELJSKOG I INSTITUCIONALNOG ODGOJA

Problematika refirmacije obitelji u odgoju djece bila je predmet Ministarske konferencije evropskih zemalja u Bosni, 1997 godine. Usvojen je stav da je obitelj “kamen temekjac drustva”. Tom prilikom su “razmatrane mjere za unapredjenje njene funkcije u vaspitanju i njezi djece, ukljucujuci obrazovanje roditelja, savjetodavni rad s porodicom, ucestvovanje roditelja u institucionalnom vaspitanju predskolske djece, kao i mogucnost prilagodjavanja radnog vremena. Izrazeno je misljenje da je od najveceg znacaja za vaspitanje djece roditeljsko osjecanje odgovornosti za njihov dalji razvoj, zbog cega je vazno razvijati takvu koncepciju obrazovanja koja ce podsticati i podrzavati emotivne mogucnosti koje se nalaze unutar porodice, a posebno podsticati oceve da prihvate vecu ulogu u vaspitanju svoje djece”.

Predlozeno je da se konkurentski odnos izmedju obitelji i predskolske ustanove eliminira i da njihovi uticaj konvergiraju, da se dopunjuju i prozimaju. Ustanova bi trebala predstavljati platformu na kojoj ce roditeli ostvarivati svoju funkciju na drustvenom nivou. Odnos izmedju roditelja i ustanove treba da je suradnicki, komplementaran, bez potiskivanja ili zamjenjivanja nekog od njih.

Institucionalni predskolski odgoj treba biti dopuna roditeljskih odgojnih uticaja i da je s njima povezan. Cinjenica da djeca pohadjaju predskolsku ustanovu ne smije umanjiti odgovornost roditelja za podizanje djece. U slucaju uspjesnije suradnje s obitelji, postizu se bolji rezultati u ostvarivanju ciljeva predskolskih programa.

Neposredan odgojno-obrazovni rad traje krace i efekti sistema u skladu s tim, dok je rad s roditeljima imao trajnije efekte.Jako je vazna osposobljenost odgajatelja da pridobije roditelje na suradnju, da pridobije njihovo povjerenje kao preduvjet obostranog razumjevanja. Roditelji su odgajatelju najbolji saveznici u postizanju kontinuiteta u djecijem iskustvu koji je neophodan za njegovo ucenje i razvoj.Cesto nerazvijena komunikacija izmedju obitelji i predskolske ustanove predstavlja smetnju partnerskim odnosima i komplementarnom odnosu izmedju roditelja i predskolske ustanove. Jedan broj roditelja je neobrazovan i nedovoljno zainteresiran za uspjeh u odgojno-obrazovnom radudjeteta u predskolskoj ustanovi. S ovim roditeljima prdskolska ustanova moze

organizirati razlicite vidove suradnje: posjetu roditelja ustanovi, posjetu odgajatelja djecijem domu, posjete roditeljskim sastancima itd.

Navodi se i bitno shvatanje o razlicitim vrijednostima koje se njeguju u predskolskoj ustanovi i u obiteljskom domu.Vazno je adekvatnu paznju posvetiti djeci nizih drustvenih slojeva. Istrazivanja su pokazala da:”Roditelji koji bi imali najvise koristi od saradnje s predskolskom institucijom nisu skloni da se ukljuce u njen zivot i rad, a cak i kada se ukljuce, njihovo prisustvo stvara problem vaspitacu, jer mora da dijeli paznju izmedju djece za koju je prvenstveno odgovoran i roditelja kojima je potrebna pomoc kako bi se uspjesno snalazili u uslovima predskolske institucije”.

VIDOVI SURADNJE OBITELJI I PREDSKOLSKE USTANOVE

Cilj suradnje predskolske ustanove s obitelji je uskladjivanje odgojnih ustanova, a ostvaruje se putem individualnih i grupnih kontakata.Prema D. Mitrovicu ( 1981 ) te forme su i “posvecene porodici od strane odgajatelja, otvoreni dan za roditelje, roditeljski sastanci ( grupni, opsti ) i individualne i kolektivne konsultacije”.

Pored odgajatelja u suradnji s roditeljima angazirani su i: pedagozi, psiholozi, socijalni radnici, lijecnici, pravnici, predstavnici raznih drustvenih organizacija i suvremena sredstva informiranja.Roditelji svakodnevno ostvaruju suradnju s odgajateljima predskolske ustanove koju pohadja njihovo dijete. Cilj te suradnje je medjusobna informiranost odgajatelja i roditelja. Odgajatelji informiraju roditelje o aktiviranju i osampstavljivanju djece u vrticu, o nacinu stjecanja znanja, vjestina i navika i o najefikasnijim oblicima i metodama da bi se ostvarile te aktivnosti. Roditelji upoznaju odgajatelje sa uvjetima u kojima se dijete razvija u obitelji, o ispoljenim djecijim sposobnostima i mogucnostima., sto odgajatelju moze posluziti kao orjentir u prilagodjavanju sadrzaja odgojnog rada svakom djetetu.

“Medjusobna informiranost vaspitaca i roditelja ima osnovnu namjeru da pokrene aktivnost vaspitaca u pravcu uspjesnog, pojedinacnog i grupnog djelovanja, a da pokrenu roditelje na one postupke koji doprinose ujednacavanju djelovanja s vaspitacem”.

Odgajatelji obavjestavaju i roditelje cija djeca ispoljavaju posebne sklonosti, roditelje cija djeca pokazuju promjenjeno ponasanje iz nepoznatih razloga i sl.

Roditelji takodjer imaju potrebu informirati odgajatelja o promjenama koje se desavaju u vezi s njihovim djetetom. Informacija o obiteljskim prilikama od strane roditelja moze korisno posluziti odgajatelju u kreiranju tretmana, u radu s djetetom, a posebno u kompenzaciji uvjeta koji nedostaju u obitelji djeteta,a neophodni su za njegov razvoj.

Obiteljske prilike cesto se odrazavaju na djetetovo ponasanje sto je signal odgajatelju da preduzme adekvatan tretman za djete i da mu pruzi podrsku i pomoc. Roditeljske informacije o djetetovom ponasanju u obitelji pomazu i da se provjeri tacnost djetetovih iskaza, jer dijete masta i cesto mijesa izmisljeno i stvarno, sto stvara nerealnu sliku o obiteljskim prilikama.

Medjusobna razmjena misljenja o djetetu i njegovom ponasanju izmedju odgajatelja i roditelja jedini je pravi put da se prevazidju sve nedace koje dijete mogu zadesiti u ovom periodu.“Veci uspjeh u odgoju djece moguce je ostvariti programsko-funkcionalnom suradnjom obitelji i predskolske institucije.

Oblici suradnje su raznovrsni:

individualni kontakti ( dnevni, tjedni, mjesecni, planirani, spontani itd.) roditeljski sastanci ( informativni, strucni, rekreacijski za manje ili vece

skupine djece, odgojne skupine i za cijelu instituciju ) kutic za roditelje ( gdje mogu pogledati djecije radove ) posjete roditeljskom domu ili dospitaliziranoj ustanovi neformalni ( slucajni kontakti ) tribina za roditelje ( edukacija roditelja za rjesavanje odgojnih pitanja u

radu s djecom, ucenje kod kuce ) programska suradnja ( ukljucivanje roditelja u realizaciju pojedinih

djelova programskih sadrzaja ) donosenje odluka – ukljuciti roditelje u donosenje vaznih odluka”

R. Grandic govori o sledecim vidovima suradnje obitelji I odgajatelja:

individualno informiranje razgovori u vrticu razgovori u djecijem domu pismeno informiranje

grupni razgovori roditeljski sastanci izlozbe priredbe i proslave prikazivanje usmjerenih aktivnosti

Individualno informiranje obavlja se kada odgajatelj razgovara s jednim ili oba roditelja jednog djeteta. Ovi kontakti pmazu odgajatelju da: upozna licno roditelje, njihovo misljenje i stavove prema djetetu i ostalim clanovima obitelji, stavove prema drustvenoj sredini, interesiranja, sposobnosti, da se upozna o uvjetima u kojima se dijete razvija u obitelji, da upozna u kojoj mjeri se podstice osamostavljivanje, stvaralastvo i druge aktivnosti koje doprinose djecijem razvoju u obitelji.

Roditelji se upoznaju putem individualnih kontakata:

s odgajateljevim utiscima o cjelokupnom djecijem razvoju s postupcima koje bi mogli i licno primjenjivati da bi usmjerili ili

promjenili djecije ponasanje da li su tokom boravka u ustanovi zadovoljene sve djecije potrebe ( za

hranom, odmorom, kretanjem ) da li je dijete postiglo izuzetne rezultate na nekom polju da li su tacni djetetovi iskazi koji se odnose na zahtjev odgajatelja ili na

boravak u vrticu

Informacije mogu biti:

isputne i informacije zasnovane na zapazanjima

Usputne informacije odvijaju se ujutro ili tokom poslijepodnevnih susreta u vrticu roditelja s odgajateljima. Saopcavaju se samo bitne preporuke za postupak prema djetetu tokom dana.Druga vrsta informacije zasnovana je na zapazanju o djetetu u duzem vremenskom periodu, o djecijem ponasanju i aktivnosti. Za ovaj vid informiranja,nazvan “dan otvorenih vrata”, dogovaraju se roditelji i odgajatelji na pocetku rada u septembru mjesecu. Neophodno je odrediti posebno mjesto u vrticu ili djecijem domu. Ovaj razgovor iziskuje pripremu odgajatelja.

Razgovor u vrtcu nije preporucljivo voditi u prisustvu djeteta. Inicijator ovih razgovora treba biti odgajatelj. Bitno je da razgovori teku mirno u prisustvu

odgajatelja i roditelja. Ova prilika pogodna je za odgajatelja jer ce stjecati novo iskustvo o djetetu i koristiti iskustvo roditelja, sto ce mu pomoci da djeluje uspjesno i na druge roditelje. O ovim kontaktima potrebno je voditi evidenciju.

Razgovor u djecijem domu je pozeljan i ima pozitivan uticaj na razvoj djeteta. Da bi adekvatno djelovao na dijete, odgajatelj mora poznavati uvjete zivota svoje djece. I drugi razlozi mogu biti povod posjete odgajatelja djecijem domu, kao sto su: djecija bolest, sprijecenost roditelja da dodje u djeciji vrtic, nezainteresiranost roditelja za suradnju itd.

Pismeno informiranje je pogodno u situacijama: Kad roditelja treba upoznati sa svim aktivnostima u kojima dijete

sudjeluje u toku dana. Raspored aktivnosti trebalo bi staviti na oglasnu plocu kako bi roditeljima bio vidljiv tokom cijele godine. Povremena obavjestenja sluze da bi se roditelji informirali u sto kracem vremenu o pitanjima koja su im znacajna ( npr. Zakljucci poslije odrzanih roditeljskih sastanaka, odluke koje se trebaju primjenjivati, a rezultat su zajednickog dogovora itd. )

Obavjestavanja roditelja sta djeca rade iz pojedinih oblasti, odnosno zanimanja

Informiranje roditelja o jelovniku tokom sedmice.

Zapazanja o djecijem crtezu i ona druga odgajatelj pise na pozadini djecijeg crteza. Pismene informacije su pozeljne i od strane roditelja. One ce ucvrstiti suradnju izmedju roditelja i odgajatelja.

Grupni razgovori s roditeljima ostvaruju se u slucaju slicnih oblika nepozeljnog ponasanja medju djecom. Velicina grupe moze biti od tri do petnaest clanova. Ovi razgovori su ekonomicniji od individualnog oblika komuniciranja s roditeljima.

Prednost ovog oblika suradnje nad ostalim su:

pruza mogucnost konkretnog razgovora o problemu zajednickom za sve clanove grupe

postoji mogucnost razmjene iskustva medju roditeljima vrijeme je maksimalno iskoristeno, jer se angaziraju na pitanjima koja ih

zanimaju ovo je mogucnost da odgajatelj upozna kako se djeca s razlicitim

problemom ponasaju u razlicitim obiteljima.

Nedostaci su:

nemogucnost da se govori o pojedinacnom djetetu grupi roditelja ne daju se informacije za koje su zainteresirani svi

roditelji jedne odgojne grupe

Pozeljno je da razgovorima prisustvuju oba roditelja bar povremeno.

RODITELJSKI SASTANCI

Roditeljski sastanci ubrajaju se u kolektivne oblike suradnje obitelji i predskolske ustanove. Sastanci se odrzavaju 2 – 3 puta godisnje. Obicno se na njima raspravlja o problemima zajednickim za svu djecu i roditelje. Overoditeljske sastanke saziva director, a obavezno im prisustvuju svi odgajatelji i strucni suradnici.

Roditeljski sastanci za roditelje iste uzrasne grupe odrzavaju se u ustanovama u kojima imaju po dvije ili vise grupa mladjeg, srednjeg ili starijeg uzrasta. Na sastancimase razgovara o problemima koji su vezani za roditelje te uzrasne grupe. Sastanak moze sazvati odgajatelj, pedagog ili psiholog, glavni odgajatelj.

Roditeljske sastanke roditelja jedne odgojne grupe saziva odgajatelj odgojne grupe. Na njima se razgovara o uvjetima rada te odgojne grupe, o postignutim rezultatima i sl. Roditelji se mogu ukljuciti u raspravu o problemu i na taj nacin daju doprinos boljoj suradnji.Kada je u pitanju odrzavanje roditeljskih sastanaka jako je vazno pravilno ih pripremiti. Neophodno je:

planirati adekvatno vrijeme odrzavanja sastanka pripremiti dnevni red trajanje sastanka da nije duze od jednog sata osigurati adekvatnu prostoriju osigurati rad s djecom u vrijeme sastanka kako bi roditelji bili slobodni donijeti zakljucke, ali ih i realizirati voditi posebnu evidenciju

IZLOZBE

Poseban oblik olektivnog informiranja roditelja predstavljaju izlozbe. Mogu se prirediti izlozbe djecijih crteza, predmeta koje su izradila djeca, fotografija o zivotu i radu djece u predskolskoj ustanovi, knjiga, slikovnica itd.Prema cilju mogu biti namjenjene roditeljima samo odredjene odgojne grupe, ali i svima koje zanima odgoj djece.

Izlozbe namjenjene roditeljima jedne grupe pruzaju roditeljima mogucnost da upoznaju:

rad djece na odredjenom dijelu usmjerenih aktivnosti i rezultate koje postizu

da porede rezultat svog djeteta s rezultatima ostale djece iz grupe da upoznaju izrazajne mogucnosti i stvaralacke vjestine djece da upoznaju material i prilaz kojim se djeca mogu sluziti i da aktiviraju

dijete u zivotnim uvjetima obitelji da vide nivo napredovanja djecijih sposobnosti pod uticajem strucnjaka

PRIREDBE I PROSLAVE

Priredbe i proslave su svecanosti u kojima sudjeluju i djeca. Ovo je prilika da djeca predstave nivo svog napredovanja u ucenju, prilika aktivne zabave i mogucnost nastupanja pred odraslim nepoznatim osobama.

Ovo je prilika da roditelji upoznaju sposobnosti I mogucnosti svoje djece, da uporedjuju njegove rezultate s rezultatima vrsnjaka iz grupe, da se vise emotivno vezuju za dijete jer zajedno s njima obiljzavaju vazne momente iz djecijeg zivota.

PRIKAZIVANJE USMJERENIH AKTIVNOSTI

Putem ovog oblika kolektivnog informiranja roditelja, roditeljima se predstavljaju:

sadrzaju aktivnosti odgajatelja u toku boravka djece u ustanovi odnos odgajatelja prema aktivaciji pojedinog ili sve djece nivo djecije paznje i mogucnost i nacin razvijanja namjerne paznje vidovi podsticanja djecijih aktivnosti i sl.

Tok prikazivanja usmjerene aktivnosti prema R. Grandicu je sledeci:

ovaj oblik suradnje treba nagovjestiti na jednom od predhodnih roditeljskih sastanaka

na tabli za obavjestavanje napisati poziv i vrijeme rajanja objasniti djeci da ce raditi pred roditeljima kao sto rade svakodnevno osigurati pregled zbivanja od strane posjetilaca uz sto manje ometanje

rada nakon prikazivanja usmjerenih aktivnosti s roditeljima se dogovoriti o

terminu razgovora o vidjenom.

PRINCIPI I METODE KOJE ODGAJATELJI PREDSKOLSKIH USTANOVA TREBAJU UVAZAVATI U RADU S RODITELJIMA

“Principi u sardnji s roditeljima su poznati andragosko-didakticki principi prilagodjeni specificnim uslovima u kojima vaspitaci u porodicama i predskolskim ustanovama, podizu i vaspitavaju djecu”.Odgajatelji trebaju poznavati ove principe kako bi organzirali uspjesnu suradnju s roiteljima, moraju ih se pridrzavati tokom suradnje.

Ti principi su:

princip postovanja licnosti roditelja princip efikasnog koristenja vremena princip korisnosti princip koristenja iskustva roditelja princip takticnosti i princip uzrasne i obrazovne umjerenosti

Princip postovanja licnosti roditelja nalaze da se uvazava i postuje licnost roditelja, dam u se saopcenja za njegovo dijete saopcavaju nasamo, u okviru licnog kontakta, bez prisustva drugih osoba, da se roditelj postuje kako bi se razvilo obostrano povjerenje.

Princip efikasnog koristenja vremena nalaze da se void rcuna o vremenu roditelja koje ima na raspolaganju za suradnj sa predskolskom ustanovom. To je obicno vrijeme kad dovede ili odvede djecu iz predskolske ustanove ili posebno planirano vrijeme za suradnju.

Princip korisnosti nalaze da roditelji trebaju osjetiti korist od suradnje s odgajateljima. Odgajatelji moraju jasno upoznati roditelja s nekom ispoljenom manifestacijom kod djeteta, s uzrokom te manifestacije i s preporukom sta trebaju preduzeti odgajatelji, a sta rodielji da se preusmjeri negativno usmjereno ponasanje.

Vrlo je znacajno postovati i princip koristenja isustva roditelja. Prilikom razgovora o pojedinom djetetu predpostavlja se da ga odgajatelj manje poznaje nego roditelj. Prilikom donosenja bilokakvog stava i zakljucka o pojedinom djetetu vazno je postovati iskustvo roditelja. Roditeljskiiskazi ce pomoci odgajatelju da upozna uvjete zivota u obitelji, a predstavljat ce vrlo bogat izbor saznanja o pojedinom djetetu.

Princip takticnosti nalaze odgajateljima da budu takticni u suradnji s roditeljima. Odgajatelj svaki razgovor o djetetu treba poceti pzitivnim zapazanjem o djetetu, zatim postepeno preci na negativno ponasanje ili manifestacije, a kraj razgovora treba biti protkan optimizmom i uvjerenjem da je djetetovo ponasanje kratkotrajno, da je prolaznog karaktera i da ce proci. Ovakav stav ce roditelje smiriti i poboljsati njihovu suradnju. Starosna dob roditelja predskolske dobi krece se od 20 do 40 godina. Odgajatelji ce suradjivati sa svim ovim kategorijama roditelja sto zahtjeva adekvatan pristup. Roditelji od 18. do 25. godina su dobri suradnici, prihvataju savjete. Ovi roditelji su cesto uznemireni, zele sto vise postici u profesionalnom radu, sto se odrazava i na djecu. Roditelji u dobi od 18. do 25. godine su zreli. Posjeduju odredjena iskustva u obiteljskom i drustvenom zivotu, odgovorniji su prema obavezama. Vezaniji su za dijete i razumnije sa njime postupaju, rado suradjuju s odgajateljem. Jako je bitno da odgajatelj void racuna i o obrazovnom nivou roditelja.

Metode u suradnji s roditeljima

U suradnji s roditeljima koriste se najcesce sledece metode:

1. verbalne metode ( izlaganje- predavanje, monolog, razgovor )2. tekstualna metoda ( izvjestaji, nalazi, analize, odluke )3. metoda ilustracije ( rad na predmetima iz prirode, djecijeg stvaralastva,

na fotografijama, skicama, grafikonima…)4. metoda demonstracije ( demonstracija radnje jednog djeteta,

demonstracija aktivnosti manje grupe djece )

ULOGA ODGAJATELJA U USPOSTAVLJANJU SURADNJE S RODITELJIMA

Najvecu odgovornost za uspjesnu suradnju predskolske institucije i roditelja imaju odgajatelji. Uspjesnost suradnje zavisi od mogucnosti odgajatelja da prilagode svoje ciljeve i nacine rada novim ulogama koje se namecu njima i roditeljima. Govoreci o promjenama novih uloga odgajatelja A. Dz. Poulton i T. Dzejmz a prema E. Kamenovu ( 1999 ). Govore o sledecim ulogama odgajatelja kao sto su: “kucne posjete radi pozivanja djece da posjecuju grupu sa svojim roditeljima i kasnije da bi se roditeljima objasnjavali ciljevi aktivnosti u instituciji: prihvatanje majke kao ravnopravnog partnera u procesu pomaganja djetetu da uci i razvija se, bez obzira na lose uslove u kojima oni zive, prihvatanje cinjenice da ce majka htjeti da zna vise od njega o razvitku i napredovanju u ucenju sopstvenog djeteta, traganje za nacinima da se i u instituciji postigne interesovanje za aktivnosti kakvo postoji u kuci, spremnost da se izvjesne odgovornosti i zduzenja prenose s obrazovne institucije na roditelje, otkrivanje za sta su sposobni roditelji koji dodju u instituciju kako bi se sopstvene mogucnosti i postupci iskoristili za dopunjavanje s njima, naizmjenican rad s djecom i odraslima da bi se na kraju radnog vremena odrzao seminar za roditelje koji su pomogli, vodeci racuna o svim mogucim zahtjevima koje pred vaspitaca postavlja svakodnevni rad s djecom”.

Za obavljanje navedenih duznosti odgajatelj mora posjedovati odredjene profesionalne sposobnosti, da bi mogao ukljuciti roditelje u rad predskolske ustanove, da sudjeluju u svakodnevnom zivotu djece, njihove obitelji i lokalne zajednice. Roditelje je potrebno animirati i ptivuci predskolskoj ustanovi da sto aktivnije sudjeluju u njenom zivotu i radu. Ciljevi odgoja predskolske djece od strane obitelji i predskolske ustanove treba da su jedinstveni. Roditelji pored dovodjenja i vracanja djece kuci iz predskolske ustanove mogu sudjelovati u brojnim drugim aktivnostima npr: kuhanje zajedno sa djecom, pripremanje materijala i opreme, pracenje na izletima, setnjama itd. Saradnja se moze odvijati i na zajednickom planiranju odgojno-obrazovnih aktivnosti s predskolskom djecom., skupova na kojima se raspravlja o zadacima i metodama predskolskog vaspitanja i obrazovanja, pa do zajednickog ucestvovanja roditelja i vaspitaca u organizovanju djecijih aktivnosti. Saradnju nikako ne treba svatiti jednostrano i ona zahtjeva od roditelja i vaspitaca mijenjanje njihovih uloga u vaspitno-obrazovnom procesu, kao i promjene u medjusobnim ocekivanjima.

Uspjesnoj suradnji roditelja i odgajatelja doprinose ljudske kvalitete koje bi trebalo posjedovati svaki odgajatelj: sposobnost dubljeg uvidjanja stvari,

empatija, tolerancija i imagitivnost. S obzirom da je predskolska ustanova prva institucija s kojom roditelji uspostavljaju suradnju u cilju pravilnog odgoja svoga djeteta, to je razlog vise za njeno uspjesno funkcioniranje. Ova suradnja moze doprinjeti uspjesnoj suradnji roditelja s odgojno-obraovnom institucijom i na ostalim stupnjevima obrazovanja.

ZNACAJ, POTREBA I VIDOVI SURADNJE PREDSKOLSKIH USTANOVA I SKOLE

Suradnja predskolske ustanove s osnovnom skolom je vrlo ozbiljan drustveni i pedagoski problem. Suradnja se ostvaruje izmedju odgajatelja, nastavnika, djece i roditelja, a suradjuju i pedagosko-psiholoske sluzbe, predstavnici drustvenih organizacija i mjesnih zajednica.

Vidovi suradnje koje navodi D. Mitrovic su:

saradnja odgajatelja predskolskih ustanova i nastavnika pocetnih razreda osnovne skole

saradnja pedagosko-psiholoskih sluzbi suradnja djece predskolskih ustanova i ucenika prvih razreda osnovne

skole uzajamna suradnja rukovodioca predskolskih usranova i skole

Suradnja odgajatelja predskolskih ustanova i nastavnika pocetnih razreda osnovne skole obezbjedjuje kontinuitet odgojno-obrazovnog rada. Suradnja odgajatelja sa skolom je direktna ili indirektna, a vidovi suradnje su razliciti. Obicno se dogovaraju sa aktivom nastavnika prvog razreda i organiziraju posjete djece iz predskolske ustanove skoli, prate napredovanje djece u skoli i razmjenjuju iskustva o zajednickim problemima.Kroz ovu suradnju stjecu iskustva koja doprinose usavrsavanju njihovog odgojnog rada sa predskolskom djecom. I nastavnici osnovnih skola upoznaju sadrzaje, metode i oblike odgojno-obrazovnog rada u predskolskoj ustanovi. Oni takodjer mogu organizirati posjete predskolskim ustanovama i razmjenjivati iskustva o zajednickim problemima djece koja su boravila u predskolskoj ustanovi.

Tijesnu suradnju ostvaruje i pedagosko-psiholoska sluzba predskolske ustanove i skole. Pedagog-psiholog u predskolskoj ustanovi pomaze odgajateljima, roditeljima i djeci u rjesavanju razlicitih problema na koje nailaze. Oni podsticu odgajatelje na pracenje djecijeg napretka i razvoja i stvaranja potsticajne okoline za maksimalan razvoj i ispoljavanje djecijih sposobnosti. Vrse upis djece u prvi razred osnovne skole, a posebnu suradnju ostvaruju sa skolom u toku rjesavanja problema prilagodjavanja predskolske djece na skolsku sredinu. Suradnja se ostvaruje i tokom rjesavanja problema povezanih sa emotivnom sferom, socijalizacijom i sl.

Susreti djece predskolskih ustanova i ucenika prvih razreda osnovne skole organiziraju se s ciljem posjete predskolske djece casovima nastave i drugim vidovima odgojno obrazovnog rada, priredbama, takmicenjima i drugim manifestacijama.

Uzajamna suradnja rukovodioca predskolskih ustanova i skole organizira se na inicijativu rukovodilaca ovih ustanova s ciljem povezivanja predskolskog rada predskolskih ustanova s radom skole. Mogu se organizirati razliciti vidovi ove suradnje.

OBAVEZAN PRESKOLSKI ODGOJ ZA SVU DJECU

Vlada Tuzlanskog kantona je utvrdila Prijedlog zakona o predskolskom odgoju i obrazovanju. Prijedlog kantonalnog Zakona pripremaljen je u skladu s Okvirnim Zakonom o predskolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini koji je Parlamentarna skupstina BiH usvojila krajem 2007. godine.

Ovim zakonom detaljno su razradjeni principi predskolskog odgoja i obrazovanja, a novena je da se Zakonom predvidja da se djeca s posebnim potrebama ukljucuju u predskolske ustanove prema programima koji su prilagodjeni njihovim individualnim potrebama. Za svako dijete bio bi izradjen individualni program prilagodjen njegovim mogucnostima i sposobnostima. Ovim prijedlogom Zakona predvidjeno je da je u godini pred polazak u osnovnu skolu predskolski odgoj i obrazovanje obavezno za svu djecu predskolskog uzrasta. Upustvo za provedbu ovog clana donosit ce Ministarstvo obrazovanja, nauke, culture i sporta Tuzlanskog kantona. Zakon propisuje da se predskolski odgoj i obrazovanje realizira u javnim i privatnim predskolskim ustanovama. Javnu predskolsku ustanovu moze moze osnovati opcina sa podrucja Kantona ili zajedno dvije ili vise opcina. U skladu sa ovim Zakonom osnivaci mogu biti i drugadomaca i strana pravna i fizicka lica.

Osnivac predskolske ustanove obezbjedjuje sredstva potrebna za osnivanje i rad predskolske ustanove. Resorno Ministarstvo se obavezuje da predskolskim ustanovama osigura strucno usavrsavanje kadrova, razvoj predskolskih programa rada i njihovu evaulaciju, te u skladu s mogucnostima nabavku didaktickog materijala, dio sredstava za realizaciju specijaliziranih programa i izdavacku djelatnost ustanova. Iz Budzeta kantona bi se u skladu sa Zakonom sufinansirao dio troskova predskolskog odgoja za djecu bez roditeljskog staranja, djecu s posebnim potrebama, djecu invalida, djecu civilnih zrtava rata, djecu nezaposlenih roditelja, djecu samohranih roditelja, djecu korisnika socijalnih primanja i djecu redovnih studenata.

Prijedlog kantonalnog Zakona o predskolskom odgoju definise obavezu primjene zajednicke jezgre u svim predskolskim ustanovama kantona, te prava i obaveze odgajatelja i strucnih saradnika. Jedna od novena je da odgajatelji moraju imati visoku strucnu spremu i polozen strucni ispit, saopceno je iz Odjeljenja za informisanje Vlade TK.

STA BIH MJENJALI U PREDSKOLSKIM USTANOVAMA

Definitivno bi svaki vrtic trebao imati stalno zaposlenog logopeda i psihologa.

Problem sa logopedima je sledeci:

oni po zakonunisu vise zdravstveni djelatnici prije je svaki nekdasnji dom zdravlja imao barem jednog logopeda logopedi nemaju zakonsku mogucnost otvaranja ordincije jer nisu

zdravstveni djelatnici privatni logopedi djeluju kroz udruge, studije za komunikacije i sl. ili

radi u Zavodu za javno zdravstvo ne subvencionira terapiju kod logopeda koji radi na takav nacin

ako vrtic i ima logopeda tada je on zaduzen za nekoliko lokacija, pa prema tome ima fond od 500-tinjak djece i radi samo dijagnostiku, ne i terapiju

logopedi koji sada rade u nekim vrticima i skolama su vecinom stalni zaposlenici, sto znaci da djeca koja idu na terapiju imaju manji broj mogucih termina u kojima mogu dolaziti, ucestalost termina je minimalna

Zasto su logopedi vazni za djecu u predskolskim ustanovama:

djec do skolske dobi trebajuznati sricati i rastavljati rijeci na slogove (strucno: fonetska analiza i sinteza) kod vecine djece to se razvija samo po sebi dok neka imju problem, sto ukazuje na problem u govoru koji nije izrazen nepravilnim pricanjem

problem s grfomotorikom problemi s brzim pricanjem, zamuckivanjem, sto je kod vecine djece

polazna faza dok kod nekih se izrazava i do kasnije dobi problemi s koncentracijom, pamcenjem problemi nepravilnog izgovor pojedinih glasova negramtican govor

Psiholog je definitivno nuzan zbog pvecanog broja rastava, nasilja u drustvu i sveopce agresije koja ns okruzuje svakodnevno kroz medije i drustvo. Kontinuirani i kvalitetan rad s tako malom djecom koja imaju problema, pomoci ce toj djecici da izrastu u kvalitetne ljude koje nece pratiti trauma iz djetinstva cijeli zivot.

Najbitnije od svega sto bi djeca, a i kadar u predskolskim ustanovama, imali mogucnost kontinuirane i kvalitetne pomoci od logopeda i psihologa.

Vrlo cest protuargument predsklskih ustanova je da bi se sa takvim radom remetio rad u grupi, medjutim ako se sa ritmikom, stranim jezicima, pjevanjem i ostalim aktivnostima koje obavljaju vanjski suradnici koje roditeli dodatno placaju ne remeti rad u grupi, ne vidim zasto bi se to radom logopeda i psihologa to cinilo. Vjerovatno je problem u finansiranju,odnosno, nema subvencija za takav tip rada, a mnogi roditelji ne bi bili u mogucnosti placati dodatno logopeda ili psihologa (mislim na one roditelje cijoj je djeci potrebna takva pomoc).

PREDSKOLSKA USTANOVA “LEPTIRIC” U ZIVINICAMA

NASTAVNI PLANOVI

Planiranje i pripremanje odgojnog rada vazan je preduvjet. Njegove sistematicnosti i uspjesnosti. Zato je voditelj igraonice osoba koja formulira mjesecne i dnevne pripreme i pri tome se mora rukovoditi slijedecem:

dob djece sa kojom ce plan i program ostvariti okolini koja nam pruza izvore za ostvarivanje odredjenih zadataka i

sadrzaja uvjetima u kojima se ostvaruje program uvjetima u kojima je dijete steklo odredjene navike i znanja

Praveci nastavne planove trebamo pridonijeti pravilnom psihofizickom razvoju djeteta, razvijati njegove sposobnosti, radoznalost, omoguciti mu stjecanje elementarnih znanja o pojavama u prirodi, te govorom, pokretom, muzikom i likovnim izrazom razvijati kreativnost.

Nastavni planovi se prilagodjavaju dobnim, individualnim razlikama djeteta. Voditelji igraonica moraju poznavati psihofizicke osobine djece da bi u skladu s tim rasporedile dnevne sadrzaje i odredile njihovo trajanje. Nastavni planovi nam pomazu u pripremi za rad s djecom. Njima izbjegavamo ponavljanja ili propuste u radu.

Planirajuci sadrzaje i zadatke razlikujemo mjesecne, tjedne i dnevne planove.

MJESECNI PLANOVI

Voditelj planira mjesecni plan za svoju grupu. Pri tome polazi od:

psihofizicke sposobnosti grupe domonantnih interesa djece zahtjeva koji odredjuju pozitivnu odgojnu sredinu od osobnih mogucnosti i mogucnosti ustanove

Na osnovu toga stvaramo programske cjeline djece dobi od tr do sedam godina. Mjesecno programiranje zahtjeva od voditelja studiozan pristup, kao i izbor:

zadatke u okviru predlozenih razvojnih cjelina teme i sadrzaje

situacije skup primjerenih aktivnosti u cilju ostvarivanja dominantnih razvojnih

zadataka za taj mjesec

Ovakav nacin programiranja odgojno-obrazovnog rada potice razvoj djece, a istovremeno omogucuje da voditelj u svakom trenutku zna sto potice kod djeteta odredjenon aktivnoscu.

Ovaj nacin planiranja nalaze da ostvarivanje programskih zadatakatraje sve dok se po prirodi stvari ne zavrse, odnosno sve dok postoji interes djece bez krutih vremenskih okruzenja.

U ovisnosti od interesa djece voditelj moze preuzeti odedjenu temu u cjelosti, dijelove teme koje ce sam razradjivati ili nadograditi cijelu temu.

Kada zavrsi jednu, voditelj nastavlja sa drugom temom, koja se radja iz atmosfera zivljenja u grupi, a na predhodno prekinutu temu voditelj se mora vratiti kada procjeni da su za to ponovo sazreli uslovi.

U toku procesa programiranja, voditelj kreira sredinu, atmosferu, situaciju koja podstice proces spoznavanja, nezavisnost itd. Ukoliko u ostvarivanju rada odbace programiranu situaciju, voditelj prihvac onu koju namecu djeca, te je sa njima dalje razradjuje.

U jednom mjesecnom planu je potrebno navesti:

zadatke osobite za odgojnu grupu sadrzaje

U formulaciji mjesecnih zadataka mora se uociti dokle su djeca stigla u odedjenom razvoju. Razlog zasto postavlja zadatke : upoznavanje, poticanje, razvijanje…Kako se pojedini zadaci zele ostvariti odgovaraju nam sadrzaju rada u razlicitim odgojno-obrazovnim podrucjima u okviru kojih se planiraju odedjene situacije i aktivnosti.

TJEDNI PLANOVI prave se na osnovu mjesecnih planova

njima se konkretiziraju odedjeni sadrzajizadani u mjesecnim planovima sadrzaj tjednih planova je isti kao i kod mjesecnih planova

DNEVNI PLANOVI prave se na osnovu tjednih planova programiranje zahtjeva od voditelja zadatke, teme i situacije, a

isstovremeno nalaze da realizacija programskih zadataka traje sve dok se po prirodi interesa djece ne zavrse

voditelj bira teme koje ce dalje sam razradjivati kada zavrsi jednu, voditelj mora nastaviti prekinutu kada ocjeni da su za to ponovo sazreli uvjeti.

MJESECNI PLANOVI

MJESECNI PLAN

Zadaci:

ukazati na upotrebu igracaka ( mogucnost igre ), neposredno ucesce u igri

poticati na oslobadjanje u ponasanju kroz verbalno ponasanje

upoznavati kratkog prigodnog teksta

usvojiti pricu

bogatiti djeciji rjecnik

razvijati djecije maste likovnim mterijalom ( modeliranje, slikanje, crtanje, kolaz-rad )

razvijati sitnu muskulaturu sake

poticati i razvijati glazbeni sluh

upoznati djecu sa novom glazbenom pjesmom

razgibavanje djecijeg organizma kroz male tjelesne vjezbe

bogatiti spoznaje o siroj okolini

upoznati osnovne karakteristike kukaca ( izgled, velicinu, boju…)

upoznati, shvatiti kvantitet skupa, logicki brojati, prepoznavati, pravilno imentovati brojeve

upoznati nove pokretne igre

uticati na stvaranje osjecaj sigurnosti djeteta

igre imitacija – igre loptom

MJESECNI PLAN

Sadrzaj:

igre po kuticima

pricanje prica, recitacija, pjevanje pjesama

“Tri leptira”

“Mrav dobrog srca”

“Obojeni vrabac”

modeliranje bubamare – leptira

crtanje mrava – olovkom

slikanje leptira – vodene boje

kolaz – rad – leptir

pjevnje kada god se ukase prilika i slusanje muzike sa kazetofona

proljetno kolo – suma blista leptiricu

razne tjelo vjezbe ( za svaku misicnu grupu )

odlazak u setnju na livadu, sumu, plazu

kukac – leptir, mrav, pcela, bubamara, skakavac…

skup od 10 elemeata

brojati unazad

boje, macke i misevi

imitacija pokreta zivotinje ( skacemo – skakavci, letimo – leptiri, rastemo – cvjetici…)

PTIJEDLOG ZA SEDMICNI PLAN

SEDMICNI PLAN

Zadaci:

klasificirati zivotinjski svijet na osnovu svojstva pojedinih zivotinja i dalje razvijati naviku svakodnevne tjelo – vjezbe izrazajno izgovarati stihove i vjezbati glasove C i C njegovati glazbeni sluh razvijati osjecaj za proctor i bogacenje crteza detaljimai poticati i razvijati stvaralacke aktivnosti djeteta u oblasti govora

Sadrzaji:

1. Slobodne igre po kuticima ( kuhinje, citaonice – razgledanje knjiga, slikovnica, starih novena… )

razgovarati o zivotinjskom svijetu ( domace – sumske zivotinje kako izgledaju, tko se brine o njima, tko ih hrani, kako se hrane mladuncad

posjetiti seosko dvoriste ( po mogucnosti ) izrezivati slike zivotinja iz starih novena organizirati tjelo vjezbe ili neku pokretnu igru

2. Slobodne igre po kuticima ( kuhinje, lutaka, gradjenja… ) od izrezanih slika zivotinja ( lijepiti na papir ) i praviti zajednicu

domacih i sumskih zivotinja upoznati recitaciju – Pjetlic slikati vodenim bojama – pjetlica igra – majka trazi mladunce ponoviti pojam veliko - malo

3. Slobodne igre po kuticima ( gradjenja, lutaka, kuhinje… ) igra odgonetanja – zagonetanja sumskih zivotinja ( duge usi,

kratak rep, bas sam lijep, igle ima krojac nije ) pricanje price – Macak, pjetao i lija ilustracija price ( igrokaz ) flomasteri igra – tko se kako glasa

4. Slobodne igre po kuticima ( gradjenja, frizera, lijecnika ) ponoviti recitaciju – Pjetlic ponoviti igrokaz – Macak, pjetlic i lija ponoviti pjesmu – Malo – mnogo kolaz – rad ( papir u boji, novinski…) po izboru neku zivotinju

5. Slobodne igre po kuticima ( lijecnika, lutaka, prodavaonice ) crtanje olovkom – jeza ponoviti igrokaz – Macak i pjetlic pokretna igra – Jez origami – tehnika savijanja papira organizirati odlazak u prirodu

PJETLIC

Pravio se vazansvadjalica pjetlic,zato mu je puran

otkinuo repic!Sada hoda bez repicai ne lici na pjetlica.

Kokice se smijumalome pjetlicu.

i njegovom kusatom,cupavom repicu.

sada je dobar ko iz price,Tek po nekad kukurice.

KOKA I PILICI

Pipi-pipi pipi-pimama, mama, gdje si ti?

Koko-koko-kokoda

evo djeco tu sam ja?

Pipi-pipi pipi-pigladni smo ti mama mi.

Koko-koko-kokodameni zrno, vama dva.

GOVORNA IGRA: MAJKA TRAZI MLADUNCE

Cilj: Prepoznavanje i imenovanje zivotinja ( majka – mladunce ), oponasanje kretanja i glasanja. Potrebne su slike zivotinja majki – mladuncadi. Sada se podijele uloge majki i djece ( djece je vise ). Mama kokos – kvocka kokodace ( ko - koko – kokoda ), djeca medju slicicama traze njeno mladunce i oni koji pronadju slicicu pilica pijucu ( pi – pi – pipi ), prilaze mami i svi skupa odlaze u svoju kucicu. To isto izvodimo i za ostale zivotinje ( pas – kucici, macka -macici ).

DNEVNI RASPORED

USPOSTAVLJANJE DNEVNOG RASPOREDA

KAKO POMOCI DJECI DA NAUCE DNEVNI RASPORED

Djeca moraju biti svjesna dnevnog rasporeda i znati njegov sadzaj kako ne bi provodila dan razmisljajuci o tome “St ace sada biti?” Ili brinula hoce li imati vremena za igru na otvorenom.

Evo nekoliko savjeta o tome kako pomoci djeci da nauce dnevni raspored pocevsi od prvog dana:

Odredite znak koji oznacava kraj odredjenog razdoblja. Npr. Dijete moze obici prostoriju noseci neki instrument, svirajuci i pozvati: “Spremanje igracaka!”

Upozoriti djecu na nadolazeci kraj razdoblja kako bi bila spremna na promjenu kako ne bi bila zatecena usred aktivnosti. Mozete reci: “Uskoro zavrsavamo igru,a zatim cemo spremati stvari”.

Na kraju svakog razdoblja recite djeci sta je sledece na redu: “Sada nakon sto smo zavrsili spremanje “male grupe” spremimo se na veliku grupu”. Svaku promjenu u dnevnom rasporedu nagovjestite djeci za vrijeme planiranja, tako da je unesu u svoja razmisljanja o dogadjajima koji ce u toku dana uslijediti.

Fotografirajte aktivnosti tijekom pojedinih razdoblja dnevnog rasporeda. Za vrijeme malih grupa trazite od djece da opisu sta na fotografijama vide, kako bi povezali naziv pojedinog razdoblja sa aktivnostima koje se tada odvijaju. Neka ce djeca biti sposobna sloziti fotografije redoslijedom dnevnih dogadjanja.

Nakon razgovora o fotografijama neka ce djeca zeljeti pomoci da se napravi i izlozi oslikani dnevni raspored. Npr. Vozimo se autobusom, odlazemo kaputice, planiramo itd.

Za vrijeme velike grupe smislite, zajedno s djecom, pjesmicu o dnevnom rasporedu. Djeca mogu mimikom prikazivati sto se radi u pojedinom razdoblju.

U VRIJEME PLANIRANJA DJECA I ODRASLI OKUPLJAJU SE I RAZGOVARAJU O TOME STA POJEDINO DIJETE ZELI RADITI.

Djeca sama odlucuju sta ce raditi.

Odrasli ohrabruju djecu da kazu ili demonstriraju sta zele. Umjesto nametanja izbora odrasli pomazu djeci da prepoznaju mogucnost izbora:

“DAKLE, VIDIM DA ZELIS RADITI SA LEGO KOCKICAMA. STA CES KORISTITI? PODJIMO ZAJEDNO VIDJETI STA SE MOZE ISKORISTITI. VIDIM DA SI NASAO VELIKE I MALE KOCKE, ZELIS LI NJIH?”

OBICNO DIJETE NE MOZE OSMISLITI PLAN ZA CIJELO RADNO VRIJEME, PA ZAPOCINJE SA JEDNOM ZAMISLI, A ZATIM NASTAVLJA SLEDECU.

Na taj se nacin, i ako postoji odredjeno vrijeme planiranja process planiranja proteze i tijekom radnog vremena. S vremenom neka djeca pocinju stvarati cjelovitije planove koji ih mogu zaokupit tokom cijelog radnog vemena.Djeca koja sama osmisljavaju svoje aktivnosti spoznaju da mogu upravljati slijedom dogadjaja.Pocinju se dozivljavati kao ljudi koji mogu odlucivati i djelovati na temelju vlastitih odluka, imaju odredjenu kontrolu nad vlastitim aktivnostima.

PLANIRANJE OMOGUCUJE DJECI DA PREPOZNAJU I DA ODGOVORE NA SVA SVOJA RASPOLOZENJA NA KONSTRUKTIVAN NACIN.

Osjeca li se dijete povuceno , mrzovoljno ili uzbudjeno, moze osmisliti aktivnosti kako bi preusmjerio takve osjecaje.

ODRASLI POMAZU DJECI DA PREPOZNAJU SVOJA RASPOLOZENJA I OSMISLJAVAJU PRIKLADNE AKTIVNOSTI.

Vazno je da dijete prodiskutira o svojoj zamisli prije no sto je ostvari. To pomaze djetetu da stvori predodzbu o vlastitoj zamisli i tako shvati odakle poceti ili kako nastaviti aktivnosti. Odraslima razgovor omogucuje da ohrabre i reagiraju na djetetove zamisli i pomogne u ostvarivanju. Na taj nacin i dijete i odrasli imaju koristi: dijete se osjeca sigurno i spremno za djelovanje, odrasli mogu predvidjeti teskoce koje bi dijete moglo imati, te gdje ce biti potrebna njegova pomoc.

NE MOGU SVA DJECA, POGOTOV DOK JOSS UCE PLANIRATI, OSMISLITI KONKRETNE ZELJE. ODRASLI MOZE PONUDITI IZBOR MOGUCNOSTI.

Sugestije su razlicite za pojedino dijete, ovisno o tome sta odrasli zna o djetetovim interesima. Kad-kad odrasli void dijete u pojedine kutice dam u pomogne pri odluci ili povezuje dvoje djece da zajedno rade.

Potrebno je vrijeme da se nauci planirati. Potrebno je iskustvo da se usklade zelje i mogucnosti. U nastavku slijede upute kako process planiranja pretvoriti u pozitivnu, korisnu aktivnost.

PRIPREMA ZA PLANIRANJE

Nova djeca ne sudjeluju u planiranju prvog dana. Prvo upoznaju ljude, materijale i mogucnosti koje pruza okolis. Kada upoznaju okolis, potrebno je vrijeme da nauce i sam procesplaniranja: kada, gdje, s kim i kako se odvija. Voditelj igraonice moze djeci pomoci dijeleci proces u etape.

POMOZITE DJETETU DA UPOZNA MATERIJALEKOJI SU NA RASPOLAGANJU KAKO BI PREPOZNALI MOGUCNOSTI.

Prostorija bi trebala biti podijeljena u nekoliko radnih podrucja , centara aktivnosti opremljena pomagalima koja djeca mogu lako uociti i koja su im dostupna, tako da se sa lakocom orjentiraju. Ujutro, prije nego djeca dodju, voditelj moze po podu poredati nekoliko raspolozivih pomagala kako bi pomogli i onoj djeci kojoj je izbor mogucnosti preobilan. Dok rade, sa djecom se moze razgovarati o materijalima kojima se sluze.

POMOZITE DJETETU NAUCITI NAZIVE IGRAONICE KAKO BI MOGLI RECI GDJE ZELE OSTVARITI SVOJE ZAMISLI.

Najbolji nacin za to je spominjati u svakodnevnom razgovoru odredjene nazive. Npr. “Zaista si sagradila divan dvorac u igraonici”, “Bas ste lijepo opremili crtaonicu” itd.

POMOZITE DJECI DA NAUCE IMENA OSTALE DJECE U IGRAONICI KAKO BI IM OLAKSALI MEDJUSOBNU KOMUNIKACIJU.

Djeca se bolje osjecaju ako se igraju ili rade s nekim kome znaju ime. Odrasli se moraju truditi da u razgovoru tokom dana sto cesce spominju djecija imena.

Poticu djecu da se jedna drugima obracaju imenima. Pjevajte pjesmice o djecijim imenima.

POTAKNITE DJECU NA POCETAK IZABIRANJA I UOCIVANJA ALTERNATIVA TIJEKOM DANA.

Izbor je temelj tijekom planiranja. “Koje boje moras pomijesati da bi obojio svoj avion?” “Buduci da su sve kocke potrosene, sta bi mogao jos upotrijebiti da izgradis cestu za svoj kamion?” itd.

UPOZNAJTE DJECU SA OZNAKAMA NA OGLASNIM PLOCAMA.

Oznaka je plocica sa djetetovom slikom i imenom. Dijete je nosu u podrucju u kojem zeli raditi, te ga zakaci na oglasnoj ploci kako bi objavilo da je upravo to podrucje izabralo za igru. To je djetetu vizuelni podsjetnik za njegov plan. To pomaze djetetu da spozna odnos izmedju vlastitih zamisli i posla koji obavlja. Djeca mogu medjusobno prepoznavajuci fotografije nauciti i imena.

SASTAVNI DIJELOVI DNEVNOG RASPOREDA

Svaki dio dnevnog rasporeda trebao bi djetetu pruziti novo iskustvo. Glavni elementi rasporeda u kognitivno orjentiranom rasporedu su:

PLANIRANJE

Djeca odlucuju sta ce raditi za vrijeme radnog vremen. Naznacuju odraslima svoje zamisli, a ovi im pomazu razraditi zamisli i zapoceti aktivnosti.

RADNO VRIJEMEDjeca ostvaruju svije zamisli i planove. Odrasli im pomazu i ohrabruju da zamisao prosire. Kada zavrse jedan, zapocinju drugi posao.

VRIJEME SPREMANJADjeca pospremaju nedovrsene projekte i materijale koje su koristili.

VRIJEME IZVJESTAJA, UZINA I MALA GRUPAOva tri segmenta se uglavnom povezuju u cjelinu. Vrijeme izvjestaja je treci dio plana – izvrsenje – rasprava ciklusa. Male grupe od 5. – 8. djece se okupljaju sa odraslima da bi pricali o aktivnostima tijekom radnog vremena. Obicno djeca u tome uzivaju. Za vrijeme male grupe djeca rade s materijalima koje obicno izaberu odrasli. Svrha je da odrasli procjenedjecije iskustvo i vjestinu u pojedinim aktivnostima. Za vrijeme male grupe, svako dijete moze graditi objekte od kocaka i istrazivati sve mogucnosti u vezi s time.

VRIJEME N OTVORENOMDjeca i odrasli trce, penju se, igraju loptom, kotrljaju. Odrasli poticu djecu da pricaju o tome sta rade.

VELIKA GRUPASva djeca i odrasli okupljaju se u jednu grupu da bi zajedno pjevali, svirali, plesali, igrali se ili razgovarali o nekom posebnom, nadolazecem dogadjaju. Svaki odgojni tim uklopice ove elemente u raspored na svoj specifican nacin. Slijed nije bitan sve dok sadrzi sve elemente. Ipak plan, rad , spremanje, izvjestaj trebali bi uvijek slijediti jedan iza drugog, s time da je rad najduze razdoblje.

PRIMJER RASPOREDA ZA TROSATNI PROGRAM

09:00 – 09:15 PLANIRANJE09:15 – 10:15 RADNO VRIJEME10:15 – 10:30 SPREMANJE10:30 – 11:00 IZVJESTAJ, UZINA, MALA GRUPA

11:00 – 11:30 VRIJEME NA OTVORENOM11:30 – 11:50 VELIKA GRUPA – VODJENA AKTIVNOST11:50 – 12:00 SPREMANJE

IZABERI VRIJEME I MJESTO ZA PLANIRANJE

Planiranje se vrsi s obzirom na djetetove potrebe i zahtjeve koje odredjuje raspored.

U nekim programima dan zapocinje doruckom, tako da djeca planiraju dok jedu ili planiraju individualno po zavrsetku dorucka.

Drugi programi zapocinju dan krugom pozdravljanja i planira se dok je grupa zajedno ili se dijele u manje grupe i planiraju.

U nekim programima dan pocinje flexibilnim planiranjem vremena gdje odrasli planiraju pojedinacno sa svakim djetetom kad dijete dodje u vrtic.

U biranju mjesta za planiranje vidljivost bi trebala biti glavna briga. Djeca moraju biti u mogucnosti da vide sva radna podrucja. Djeci je tesko misliti sta se u prostoriji nalazi ako to ne vide.

Djeca bi trebala planirati na niskom stolicu ili na stolu i voditelj bi svakako trebao biti prisutan.

PLANIRANJE S DJECOMDjeca i odrasli trebaju vremena da se prilagode na planiranje procesa.

Dijete ne mora razumjeti sta plan znaci. Odrasli moze ne znati sta reci ili uciniti ili kako zapoceti aktivnost.

I odrasli i djeca se mogu naci u zamku pitanja i odgovora.

Sledeca sekcija razlaze neke od nacina kako odrasli trebaju biti ukljuceni u djecije planiranje. Sekcija ukljucuje i moguce strategije za odgajatelje.

RAZJASNJENJE DJECIJEG PLANASta bi odrasli trebali reci djetetu koje ne razumije znacenje rijeci”PLAN”.

Najrazumljivije pitanje bilo bi “Sta bi danas zelio raditi?”. Ovo pitanje je otvoreno za mnoge odgovore i ne zahtjeva da dijete tacno zna sta znaci “pravljenje plana”. Neki voditelj pogrijesi postavljajuci pitanje “Gdje ces danas raditi?”. Ovo pitanje naglasava mjesto radnje prije no sto je dijete odlucilo sta ce raditi, sto je vaznije.Vazno je prvo reci sto bi volio raditi, a potom diskutirati gdje ce to raditi.

PRIMJER:Sta bi ti danas volila raditi?Praviti balerinu.To je dobra idea. St aces upotrijebiti da napravis balerinu?Periku, cipele i plesnu haljinu.Sta mislis, koje bi bilo povoljno mjesto za pravljenje?U kuticu domacinstva.Dobro, pozovi me kad zavrsis, zelim vidjeti tvoju balerinu.

Kad voditelj bolje upozna djecu pitanja se mogu bazirati polazeci od djetetovog interesa i osobnosti.

Vidim da si danas donio svoj cekic. Hoces li napraviti plan kako ces ga upotrijebiti?Rekao si mi svoj plan danas kad si dosao u vrtic. Reci mi sada vise o tome.Ovdje je prica koju si jucer poceo citati. Hoces li danas zavrsiti citanje?Jucre si htjela graditi kucicu u pijesku, ali nisi imala dovoljno vremena. Mozda zelis danas nastaviti?

Imajte na umu da svakom djetetu date dovoljno vremena da odgovori na pitanje. Umjesto da pozurujete dijete na odgovor, radije pitajte vise djece istovremeno, a on ice vam onda odgovarati.

PREPOZNAVANJE DJECIJEG PLANA

Djeca nagovjescuju svoje zamisli na razlicite nacine ovisno o tome koliko jasne predodzbe imaju, te kako se vjesto verbalno izrazavaju. Evo nekoliko nacina na koje djeca nagovjescuju svoje zamisli.

Neka djeca oikazuju dio igraonice, predmete ili osobe sa kojima zele raditi ili samo klimaju glavom i gledaju u odredjenomm pravcu. Voditelj mora upotrijebiti rijeci koje ce podrzati djetetove geste. “Ti bi sada zelio raditi u glazbenom kuticu?”

Neka djeca na odgovore na pitanja odraslih donose pomagala kojim bi se zeljela koristiti. Voditel bi trebao koristiti odgovarajuce rijeci cak i kada djeca ne koriste te rijeci. “ Vidim da imas plastelin i stapice u rukama, sta zelis uraditi s njima?”

Kako pomoci djeci koja ne znaju sta bi cinila ili na koji nacin iznijeti svoje zamisi.

Kad kad djeca kazu “ne znam” ili uopce ne reagiraju kada ih se pita sta zele raditi. Mozda ih obilje mogucnosti zbunjuje, mozda nisusigurni kako se zove neki material, mjesto ili osobe koje imaju na umu. Mozda su jos uvijek oprezna u svojoj sredini i reagiraju povlacenjem u sebe. Odrasli imaju presudan uticaj u takvim situacijama pomazeci djeci da se osjecaju slobodnije i uvide da mogu birati. Nekoloko nacina da se to postigne:

1. Donesi mi nesto cime bi sevolio igrati.2. Pokazi mi gdje bi volila raditi.3. Hajde, podjimo zajedno uokolo, mozda nadjemo nesto sto bi volio

raditi.

Kako pomoci djeci da uvrste vise pojedinosti u planove?

Kada upozna djecu odgajatelj ce uociti da je i jednostavna izjava o vlastitim nakanama veliki napredak. S druge strane osjetit ce da bi neka djeca mogla saciniti i podrobnije planove. Evo nekoliko primjera kako pomoci djeci da sto podpunije osmisle svoje planov:

1. St aces danas raditi?2. Igrat cu se u pijesku.3. Dobra ideja, sta ces raditi u pijesku?4. Igrati se5. Dobro, hoces li kopati, praviti kolace ili kule?6. Praviti kolace7. Hoces li mi pokazati?8. Hocu.

Kako pomoci djeci koja svaki dan imaju isti plan?

Ako neko dijete planira istu aktivnost svaki dan u duljem vremenskom razdoblju, voditelj bi trebao provjeriti da li dijete doista radi istu aktivnost svaki dan. U tom slucaju voditelj bi mu trebao pomoci da razmisli o mogucim promjenama. Ukoliko u svaki dan u istom planu koristi razlicit material, tada je njegov plan drugaciji. Djetetu treba pomoci da verbalizuje te razlicitosti iznoseci svoj plan.

PRIJEDLOG ZA DNEVNI PLAN

SADRZAJ:Pravimo dvorac – igra gradjenjaZADATAK:Poticati zajednistvo, suradnju, razvoj mastePozivamo grupe starije djece da napravimo dvorac za malu princezu.Ostali igraju u kuticu lutaka ili slazu kocke po slobodnom izboru.

ZAKLJUCAK

Buduci da je odgoj jedan organizirani i kontinuirani proces koji pocinje od najranijih dana njegovog zivota, javlja se veoma zivi interes za probleme predskolskog odgoja.

Rano djetinstvo,odnosno predskolski period sa gledista suverene psihologije i pedagogije predstavlja period kada se izgradjuju osnove covjekova normalnog tjelesnog i psihickog razvitka. Znacajni su rezultati istrazivanja razvitka nervnog sistema i mozga, prema kojima se u ovom periodu uvecava mozdana masa i uspostavljaju nervne veze koje utjecu na usavrsavanje psihickih mehanizama. Podatak da ljudski mozak do 6. godine zivota dostize 90% tezine odraslog, kao i tvrdnja da se 50% inteligencije razvija do 6. godine, potkrepljuju shvatanja da je predskolski period posebno znacajan i da mu treba posvetiti mnogo paznje. Predskolski period se ocjenjuje kao period kada su sve psihicke funkcije najosjetljivije za vanjske uticaje i za vjezbanje.Djeciji vrtic “Leptiric” djeluje vec deset godina u Zivinicama. To je jedan od dva vrtica u Opcine Zivinice. Napravljen je dobrotom Caritasa Triveneto.Ova ustanova predstavlja veliko bogatstvo grada Zivinica, posebno u ovo vrijeme kada je potrebno sto vise naglasavati znacaj predskolskih ustanova i organiziranog odgoja i obrazovanja. Znacajno za djeciji vrtic je i uvodjenje nekih promjena koje uticu na bolji rad odgajatelja s djecom kao i suradnju s roditeljima. Odgajatelji i drugi strucni djelatnici vrtica pomoci ce integralnom razvoju djeteta predskolske dobi. Osim toga, rad i igra s djecom u vrticima upotpunit ce obiteljski odgoj svakog djeteta. Pored odgoja i obrazovanja kroz organizirane aktivnosti, djelatnici djecijeg vrtica brinu i o njezi djece, zadovoljavanja njihovih potreba, zelja i interesiranja, te unapredjuju socijalizaciju djece.Vaznost predskolskih ustanova ne smije se zanemariti, s toga je potrebno podrzavati organizirani predskolski odgoj i imati razumjevanje za potrebe onih koji ga promoviraju. Prema saznanjima o pohadjanju vrtica predskolske djece u Zivinicama, moze se vidjeti da je svijet o vaznosti te ustanove te predskolskog odgoja na nezavidnom nivou. Kapacitet djece je rijetko pun, najcesce stoga jer se roditelji odlucuju na cuvanje djece u okviru clanova obitelji.Kroz 10 godina postojanja vrtica struktura djece se nije puno mijenjala, osim cinjenice da vrtic u zadnje dvije godine ostaje bez starije grupe koja odlaze ranije u skolu zbog reforme u skolstvu .U strukturi zaposlenih su takodjer zabiljezene odredjene promjene, a isto je i sa nacinom organiziranja rada u vrticu. Djeciji vrtic “Leptiric” je relativno mlada ustanova, s toga nije ni ocekivati da se dogadjaju vece promjrne.

LITERATURA:

1. Dosen – Dobud A. ( 1997 ), Odgoj i obrazovanje u djecijem vrticuPedagosko knjizevni zbor

2. Kamenov, E. ( 1987 ), Predskolska pedagogija, Beograd, Zavod za udzbenike i nastavna sredstva

3. Pehar, L. ( 2005 ), Radni material iz predmeta Predskolska pedagogija. Sarajevo

4. Vukasovic, A. ( 1991 ), Pedagogija, Sombor, “Zagreb”5. Dr. Muhamed Omerovic, Dr. Husejn Music, Dr. Mirha Sehovic, Dr. Ruza Tomic, Predskolska pedagogija, Tuzla, 2009.6. Dokumentacija djecijeg vrtica “Leptiric” Zivinice7. Internet

SADRZAJ:

1. Evalucija ideje predskolskog odgoja

2. Korijeni predskolskih ustanova3. Predskolska institucija kao odgojno – obrazovna institucija4. Predskolske ustanove u Bosni i Hercegovini5. Status predskolskog odgoja u Federaciji Bosne i Hercegovine6. Znacaj i potreba suradnje predskolske ustanove i obitelji7. Odnos obiteljskog i institucionalnog odgoja8. Vidovi suradnje obitelji i predskolsle ustanove

Roditeljski sastanci Izlozbe Priredbe i proslave Prikazivanje usmjerenih aktivnosti Principi i metode koje odgajatelji predskolskih ustanova trebaju

uvazavatu u radu s roditeljima9. Uloga odgajatelja u uspostavljanju suradnje s roditeljima10. Znacaj, potreba i vidovi suradnje predskolskih ustanova i skole11. Obavezan predskolski odgoj za svu djecu12. Sta bih mijenjala u predskolskim ustanovama13. Predskolska ustanova “Leptiric” u Zivinicama

Mjesecni, dnevni i tjedni planovi