PITANJA I ODGOVORI EKONOMSKA POLITIKA

PITANJA I ODGOVORI EKONOMSKA POLITIKA

SKRIPTA 2012./2013.

SADRAJ:

21.POJMOVNO ODREENJE I DEFINIRANJE EKONOMSKE POLITIKE

22.TEMELJI EKONOMSKE POLITIKE

23.TRINA SAMOREGULACIJA I REGULACIJA (OGRANIENJA I NESAVRENOSTI)

24.ULOGA DRAVE U SUVREMENOM GOSPODARSTVU

25.CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE

26.NOSITELJI KEONOMSKE POLITIKE

27.8. SREDSTVA, INSTRUMENTI I MJERE EKONOMSKE POLITIKE

29.KOMPLEMENTARNOST I KONFLIKTNOST CILJEVA I MJERA EKONOMSKE POLITIKE

210.KOORDINACIJA U EKONOMSKOJ POLITICI

211.MAKROEKONOMSKI MANAGEMENT

212.ZNAAJKE EKONOMSKE POLITIKE

213.POLITIKA (POLITIKE STRANKE) I EKONOMSKA POLITIKA

214.UTJECAJ MEUNARODNIH INSTITUCIJA (WTO, IBRD, MMF) NA EKONOMSKU POLITIKU

215.REGIONALNE INTEGRACIJE I EKONOMSKA POLITIKA (NA PRIMJERU EU)

216.NACIONALNA OGRANIENJA U VOENJU EKONOMSKE POLITIKE

217.KLASINA KOLA

218.KEYNESIJANIZAM I AKTIVISTIKA EKONOMSKA POLITIKA

219.KRITIKA VALORIZACIJA KEYNESIJANIZMA

220.MONATARIZAM

221.KRITIKI OSVRT NA MONETARIZAM

222.EKONOMIJA PONUDE I KRITIKI OSVRT

223.NOVA KLASINA MAKROEKONOMIJA

224.NOVI KEYENSIJANCI I TRINE RIGIDNOSTI

225.OPRAVDANOST DRAVNE INTERVENCIJE

226.ALTERNATIVNI EKONOMSKI SUSTAVI

227.FUNKCIJA INVESTICIJA I INVESTICIJSKI MULTIPLIKATOR

228.PARETOV OPTIMUM I EKONOMIKA BLAGOSTANJA

229.POSLOVNI CIKLUSI (POJAM I ZNAENJE)

230.GOSPODARSKI RAST I RAZVOJ

231.FAKTORI RAZVOJA

232.FAKTORI RASTA

233.IZVORI NERAVNOMJERNOSTI GOSPODARSKOG RASTA

234.ELEMENTI POLITIKE TRANZICIJE

235.EFIKASNOST EKONOMSKE POLITIKE

236.UTJECAJ GEOGRAFSKIH I KLIMATSKIH OBILJEJA NA RAST

237.NEZAPOSLENOST I UZROCI NEZAPOSLENOSTI

238.VRSTE I MJERENJE NEZAPOSLENOSTI

239.INFLACIJA OBILJEJA

240.VRSTE, MJERENJE I EFEKTI INFLACIJE

241.INFLACIJA I ANTIINFLACIJSKA POLITIKA

242.TEORIJA INFLACIJE TROKOVA I NJENO SUZBIJANJE

243.TEORIJA STRUKTURNE INFLACIJE I NJENO SUZBIJANJE

244.MONETARNA POLITIKA I SREDINJA BANKA

245.INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE

246.NOVAC I NOVANI AGREGATI

247.UINAK LIKVIDNOSTI I UINAK DOHOTKA MONETARNE POLITIKE (graf)

248.FISKALNA POLITIKA: POJAM, INSTRUMENTI I VRSTE

249.OBJASNI CROWDING OUT UINAK KOD PORASTA DRAVNE POTRONJE (graf)

250.UINCI RAZLIITOG MIKSA MONETARNE I FISKALNE POLITIKE (graf)

251.KEYNESIJANSKI PRISTUP EKONOMSKOJ POLITICI STABILIZACIJE (vezati za teorijske pristupe)

252.MONETARISTIKI PRISTUP EKONOMSKOJ POLITICI STABILIZACIJE (vezati za teorijske pristupe)

253.DEVIZNI TEAJ: UTVRIVANJE, ZNAAJ I ODREDNICE

254.POSTAVLJANJE IS LM MODELA OTVORENOG GOPODARSTVA

255.UINCI FISKALNE POLITIKE PRI FLEKSIBILNIM TEAJEVIMA (graf)

256.UINCI MONETARNE POLITIKE PRI FLEKSIBILNIM TEAJEVIMA (graf)

257.UINCI FISKALNE POLITIKE U UVJETIMA FIKSNIH TEAJEVA (graf)

258.UINCI MONETARNE POLITIKE U UVJETIMA FIKSNIH TEAJEVA (graf)

259.TEHNOLOKI NAPREDAK DETERMINANTE GOSPODARSKOG RASTA

260.UBRZAVANJE RASTA I OGRANIAVAJUI INITELJI RASTA

261.NEOKLASINI MODEL RASTA (SOLOW)

262.PROIRENI SOLOWLJEV MODEL

263.DOMAI PROIZVOD I KAPITAL PO RADNIKU

264.MEUOVISNOST KAPITALA I DOMAEG PROIZVODA

265.STABILNO STANJE

266.STOPA TEDNJE I STABILNOST DOMAEG PROIZVODA

267.ENDOGENI RAST

268.TEHNOLOKI NAPREDAK I FUNKCIJA PROIZVODNJE

269.NOMINALNA I REALNA KONVERGENCIJA

270.NACIONALNA KONKURENTNOST

271.MJERENJE KONKURENTNOSTI INDEKS GLOBALNE KONKURENTNOSTI

272.EKONOMIJA ZNANJA; ZNANJE I INOVACIJA

273.OBRAZOVANJE U EKONOMIJI ZNANJA

274.R&D KAO POLUGA RAZVOJA

275.PRODUKTIVNOST

276.POLITIKA EKONOMSKIH ODNOSA S INOZEMSTVOM

277.ULOGA I ZNAAJ PROMETA

278.UVOZNOSUPSTITUTIVNA STRATEGIJA

279.IZVOZNOORJENTIRANA STRATEGIJA

280.BILANCA PLAANJA

281.TEAJNA POLITIKA I IZVOZNI POTICAJI

282.SUBVENCIJE U NACIONALNIM GOSPODARSTVIMA

283.POLITIKA ZATITE DOMAEG GOSPODARSTVA

284.EKONOMSKA POLITIKA U ZEMLJAMA U TRANZICIJI

285.OK TERAPIJA VS. POPULISTIKA EKONOMSKA POLITIKA

286.POLITIKA CIJENA I REGULACIJA TRITA

287.BRUTO DOMAI PROIZVOD KONCEPTI IZRAUNA

288.PARITET KUPOVNE MOI

289.PRIVATIZACIJA U BiH TEMELJNI KONCEPTI; USPJENOST I DOSEZI

290.BiH i EU PUTOVI POVEZIVANJA I INTEGRIRANJA

291.EKONOMSKA POLITIKA U BiH USTAVNO POLITIKA I KONSTITUTIVNA OGRANIENJA

292.FISKALNA POLITIKA U BiH I NJENA OGRANIENJA

293.OBILJEJA MONETARNE POLITIKE U BiH

294.POLITIKA PREMA STRANIM INVESTICIJAMA I NJIHOV UINAK NA RAST I RAZVOJ U BiH

295.INDUSTRIJSKA POLITIKA I DINAMIKA EFIKASNOST

296.POLITIKA ZATITE OKOLIA

297.REGIONALNA POLITIKA

298.IZAZOVI GLOBALIZACIJE I EKONOMSKA POLITIKA

299.INFRASTRUKTRURA I RAZVOJ

2100.AGRARNA POLITIKA

1. POJMOVNO ODREENJE I DEFINIRANJE EKONOMSKE POLITIKE

Ekonomska polika je pojam veoma slojevita sadraja, te je stoga definiramo kao: Akciju usmjerenu na ostvarivanje postavljenih ciljeva, koja je utemeljena na skupini teorijskih naela i praktinih potreba nekog gospodarstva, odnosno drave i drutva.

Svjesno djelovanje drave i drutva u gospodarskoj sferi ukupnog ivota, rada i razvoja. To je iroki pojam ekonomske politike. On moe obuhvatiti sadraje koji se odnose na materijalne i institucijske uvjete gospodarskog razvoja, zatim na stanje, probleme i initelje u proteklom razdoblju koji su vodili takvom stanju, dinamiku i rezultate ukupne gospodarske aktivnosti drutva i potrebne daljnje akcije.

U uem smislu ekonomska politika je praktina aktivnost s nizom mjera i instrumenata u reguliranju gospodarskog ivota koju provodi drava i drugi subjekti u ostvarivanju odabranih ciljeva razvoja.

Uz makroekonomsku politiku, koja se odnosi na ureivanje uvjeta i odnosa u cjelini privreivanja, postoje i ekonomske politike za pojedina podruja. Tako postoje politike pojedinih djelatnosti; agrarna, industrijska, prometna i druge poltike.

Postoje ekonomske politike kojima se utjee na pojedine faze procesa privreivanja, odnosno politike u proizvodnji, razmjeni, raspodjeli i potronji. U tom kontekstu moe biti rijei i o investicijskoj politici, politici raspodjele i nizu drugih. Posebno se moe izdvojiti regionalna politika kao specifian aspekt i dimenzija ukupne gospodarske politike.

Postoje i gospodarske politike usmjerene na pitanja u vezi s koritenjem oskudnih resursa, odnosno initelja razvoja, kao to je politika koritenja prirodnih bogatstava, politika zapoljavanja, politika na podruju znanosti i obrazovanja i druge.

O podjeli ekonomske politike moe biti rijei i ovisno o tome kojim se sredstvima utjee na gospodarske tijekove, pa tako postoje fiskalna, monetarna, kreditna, devizna, politika cijena i druge politike, kao pojedina podruja ukupne ekonomske politike, ali sa svojim identitetom kao dijelovi ukupne ekonomske politike.

Takoer je mogue razlikovati tri sadraja za ekonomsku politiku:

1. Ua ekonomska politika koja obuhvaa mjere iz nadlenosti drave

2. Ua ekonomska politika koja uz netom navedeno sadri i aktivnosti izvan klasine dravne nadlenosti (npr. lokalna samouprava)

3. ira ekonomska politika koja uz ve navedeno istodobno obuhvaa i elemente politike razvoja.

U svakom sluaju EKONOMSKA POLITIKA je skup naela kojima se rukovodi neka aktivnost usmjerena na ostvarivanje postavljenih ciljeva. Problemi nastaju pri pomnijoj razradi naela, pri emu je bitno tko je nositelj aktivnosti, koji su ciljevi te aktivnosti, te koje su i kakve metode i sredstva za ostvarenje tih ciljeva.

2. TEMELJI EKONOMSKE POLITIKE

Temelj ekonomske politike ine teorijske spoznaje, ciljevi, nositelji, sredstva, praktine potrebe

Na poetku su definirane najprije potrebe ......., a znanstvene spoznaje su rezultat drugih aktivnosti. Popraviti 2-3 re

Na poetku se odreuju teorijske spoznaje i razlozi zato se neto dogaa ono to pokazuje stvarnost, objanjavaju se pojave i pokuavaju se predvidjeti. Zatim se odreuju ciljevi, tj. to se eli postii, te ciljeve zatim preuzimaju nositelji ekonomske politike (Vlada, dravna, upanijska i lokalna tijela uprave, Sredinja banka, Institucije osiguranja, fondovi, komora, svi koji utjeu na donoenje odluke o ekonomskoj politici, politike stranke, udruenja, interesne skupine, meunarodne organizacije i institucije). Nakon to se odrede ciljevi i prioriteti odreuju se sredstva pomou kojih e ti ciljevi bit ostvareni.

3. TRINA SAMOREGULACIJA I REGULACIJA (OGRANIENJA I NESAVRENOSTI)

Neuspjesi trita mogu nastati iz dva izvora: eksternalije i nesavrenosti, a svaki rezultira u neodgovarajuem outputu robe i usluga. Eksternalije, ukljuivi javna dobra, znae da trite nudi odreenu robu previe ili premalo. Eksterni su trokovi tetni, a nastaju kad se drutvu nametnu dodatni trokovi, trokovi koje su ve nainili kupci i dobavljai, npr. trokovi nastali zbog zagaivanja, prometne guve i sl. U sluaju eksternalija, trina cijena nee moi odrazit drutvenu vrijednost roba i usluga. Trita mogu i ne uspjeti zbog postojanja monopola, oligopola i raznih drugih ogranienja. Nesavrenost u smislu cjenovnih neelastinosti znai da cijene ne uspijevaju uravnoteiti trite proizvoda i rada, te ostavljaju robne vikove i nezaposlenost. Nadalje, razna ogranienja mogu sprijeiti ulazak dodatnih resursa u propulzivne djelatnosti. Oboje, nesavrenost i eksternalije kao izvori trine neuspjelosti su dovoljno opravdanje za dravnu intervenciju, takve intervencije u obliku mikro i makro politike su nani na koje vlade mogu korigirati trine neuspjehe i poveati blagostanje drutva. Regulacija trita. Tko tegulira i kako. 2-3 re

4. ULOGA DRAVE U SUVREMENOM GOSPODARSTVU

Suvremena drava dananjega europskoga gospodarskoga drutvenoga, kulturnoga i civilizacijskog kruga, izmeu ostalog, znai:

imati stabilne institucije koje jame demokraciju,

pravnu dravu,

zatitu ljudskih prava,

potivanje i zatitu prava manjina,

djelotvnornu trinu ekonomiju i

spremnost da se suoi s konkurencijom.

Odabir vlade izmeu zadataka i instrumenata ovisit e o vjeri u mogui ishod politike, tj. da li e narodu biti bolje ili loije. Zasnovano na takvom vjerovanju, ciljevi ekonomske politike su sredstva poboljanja odnosno maksimiziranja korisnosti ili blagostanja pojedinaca u drutvu. Drugim rijeima, vlade su nosioci cilja maksimalizacije drutvenog blagostanja. Takav pristup objanjava dravnu intervenciju u gospodarstvu kao sredstvo prinosa drutvenom blagostanju.

Uvoenje bilo koje ekonomske politike ne moe zaobii ekonomiku blagostanja. Na svako pitanje u toj oblasti ekonomisti pokuavaju odgovoriti pretpostavljajui idealnu situaciju, tzv. Pareto optimuma ili optimalne alokacije resursa. Takav se optimum postie kad je nemogue jednom ovjeku uiniti bolje a da se nekom drugom ne uini loe. U ekonomici blagostanja bolje znai kretanje ka vioj razini zadovoljstva, a loe podrazumijeva stupanj nie od sadanjeg. (izbaciti jer kasnije ima to pitanje)Savrena konkurencija je jedan od modela koji vodi ka najpoeljnijem koritenju resursa radi proizvodnje mnotva proizvoda i usluga. U takvom e sustavu poduzea reagirati na preferencije potroaa, proizvodit e i trite e se snabdijevati uz najmanje trokove.

Zato uope drava intervenira u gospodarstvu? Zato se ne moe dopustiti da trita budu slobodna? Neuspjesi trita mogu nastati iz dva izvora: eksternalije i nesavrenosti, a svaki rezultira u neodgovarajuem outputu robe i usluga. Eksternalije, ukljuivi javna dobra, znae da trite nudi odreenu robu previe ili premalo. Eksterni su trokovi tetni, a nastaju kad se drutvu nametnu dodatni trokovi, trokovi koje su ve nainili kupci i dobavljai, npr. trokovi nastali zbog zagaivanja, prometne guve i sl. Isto tako drutvena korist nastaje kad dobici drutva od odreene aktivnosti nadmauju dobitke pojedinanih poslovanja. Obrazovanje, javna rasvjeta, imunizacija protiv zaraznih oboljenja, i sl. neki su od primjera eksternalija. U sluaju eksternalija, trina cijena nee moi odraziti drutvenu vrijednost robe i usluga. Trita mogu i ne uspjeti zbog postojanja monopola, oligopola, i raznih drugih ogranienja. Nesavrenost u smislu cjenovnih neelastinosti znai da cijene ne uspijevaju uravnoteiti trite proizvoda i rada, te ostavljaju robne vikove i nezaposlenost. Nadalje, razna ogranienja mogu sprijeiti ulazak dodatnih resursa u propulzivne djelatnosti. Oboje, nesavrenost i eksternalije kao izvori trine neuspjelosti su dovoljno opravdanje za dravnu intervenciju. Takve intervencije u obliku makro i mikro politike su naini na koje vlade mogu korigirati trine neuspjehe i poveati blagostanje drutva.

Instrumente ekonomske politike mogue je klasificirati u one koji unapreuju trita i one koji suavaju trita. Politika poboljanja trita ima pretenczije pospjeiti funkcioniranje trita i pruiti mogunosti za izraavanje potroakih preferencija. To ukljuuje faktore kao to su bolja informiranost pojedinaca o tritu rada, novane naknade siromanima i jaka antimonopolska politika smanjenja ulaznih barijera i poveanja konkurencije. Takve politike mogu preferirati oni koji uvaavaju suverenitet potroaa i disperziju ekonomske i politike moi u drutvu. Suprotno tome, oni koji vjeruju da sudovi pojedinaca nisu uvijek najbolja mjera njihova blagostanja, mogu se zalagati za mjere suenja trita, koje imaju cilj ograniiti, zamijeniti ili sprijeiti funkcioniranje trita. Najbolji primjeri toga su mjere drava u oblasti zdravlja, obrazovanja, pornografije, droge, abortusa, prostitucije i imigracije.

Razmotrimo sada i pitanje dravne politike i njen uinak u smislu poboljanja ili pogoranja dobrobiti naroda. Ovaj pristup sugerira da ciljeve ekonomske politike vlade tretiramo kao da oni pridonose blagostanju nacije. Drugim rijeima za svaku dravu moemo formulirati funkciju drutvenog blagostanja (W) koje ovisi o razini zaposlenosti (E), stabilnosti cijena (P), platno-bilannoj poziciji (B), gospodarskom rastu (G) i raspodjeli dohotka (Y).

W = W (E, P, B, G, Y)

Kada ekonomisti ele analizirati funkciju drutvenog blagostanja, sredinja je toka uvijek Paretova ekonomika blagostanja. Paretov princip i funkciju drutvenog blagostanja moe se objediniti na nain da pojedine zadae (zaposlenost, stabilnost cijena itd.) tretiramo ne kao ciljeve, nego kao sredstvo poveanja i maksimaliziranja korisnosti pojedinaca u drutvu. Na taj nain se ova funkcija pretvara u

W = W (U1, U2, ..., Un)

Ovo ne treba jer se takoer nalazi u pareto optimumu.

5. CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE

Ciljevi ekonomske politike izvode se iz koncepcije razvoja, to znai iz osnovnog projekta razvoja nekog drutva, ali i iz ekonomske teorije, kao i ekonomike i ekonomskih znaajki konkretnog gospodarstva. Ciljevi ekonomske politike mogu biti dugoroniji ili pak kratkoroni. Dugoroni ciljevi u pravilu se odnose na srednjorone razdoblje i predstavljaju etapne ciljeve ekonomske politike u ostvarivanju dugorone politike razvoja. Stopu privrednog rasta valja maksimizirati, pod uvjetom da nosi kvalitetu razvoja, efikasnost, stabilnost i konkurentnost. Time se postie mogunost zapoljavanja, poveanja proizvodnosti rada i uinkovitosti, rast ivotnog standarda, intenzivnije ukljuivanje u meunarodnu razmjenu, usklaivanje regionalnog razvoja i drugi uinci koji su, posebice na niim razinama razvijenosti ujedno i stabilizacijski uinci. Puna pak zaposlenost znai stanje u kojem nitko od onih koji su nezaposleni ne eli prihvatiti posao uz postojee plae. Stabilnost se pak ne odnosi samo na rast cijena ve i na niz drugih pitanja. U prouavanju ciljeva najee se koristi sistematizacija ciljeva izvedena iz prakse drava Zapadne Europe na:

preteno kratkorone (konjunkturne) ciljeve i

preteno dugorone (strukturne) ciljeve.

Preteno kratkoroni ciljevi su:

puna zaposlenost ukljuuje kratkoroni cilj smanjenja ciklike nezaposlenosti kao i dugoroni cilj smanjenja strukturne i frikcione nezaposlenosti;

stabilnost cijena takoer se smatra uglavnom kratkoronim ciljem, premda neke zemlje na stabilnost cijena poinju gledati kao na dugoroan problem;

poboljanje bilance plaanja ovaj cilj ukljuuje kako kratkoronu potrebu zatite deviznih rezervi, tako i strukturne promjene u udjelu izvoza i uvoza u narodnom dohotku.

Preteno dugoroni ciljevi se dijele na:

Glavne:

ekspanzija proizvodnje (privredni rast) ovaj se cilj promatra u vezi s dugoronim stimuliranjem privrednog rasta;

poboljanje alokacije faktora proizvodnje ovaj cilj ukljuuje:

stimuliranje unutranje konkurencije,

poveanje mobilnosti radne snage u zemlji,

poveanje mobilnosti kapitala u zemlji,

stimuliranje meunarodne podjele rada;

zadovoljenje kolektivnih potreba zajednike potrebe se svrstavaju u sljedee kategorije:

organi uprave,

obrana,

meunarodni poslovi,

kolstvo, kultura i znanost,

narodno zdravlje;

poboljanje u raspodjeli dohotka i bogatstva ovaj se cilj tie kako izravnih promjena u raspodjeli dohotka (npr. kroz oporezivanje) tako i promjene koje se sprovode neizravnim putem (npr. promjene sustava socijalnog osiguranja). To ukljuuje svaku smiljenu promjenu bilo u pravcu vee jednakosti u pogledu stjecanja dohotka. To takoer ukljuuje redistribuciju bogatstva raznim poreznim mjerama;

zatita i stimuliranje razvoja pojedinih podruja i grane privrede ukljuuje kako zatitu koja se daje nekoj grani poljoprivrede, koja je pod prijetnjom domae ili inozemne konkurencije, tako i davanje razliitih beneficija pojedinim granama privrede ili podrujima, predvienih, drutvenim planom razvoja zemlje;

Sporedni:

poboljanje modela osobne potronje obuhvaa sve promjene koje se ele ostvariti u modelu individualne potronje. To nekad moe biti restrikcija potronje odreenih proizvoda, a u drugim prilikama stimuliranje potronje odreene vrste proizvoda ili pak individualne potronje u cjelini;

sigurnost opskrbe tie se osobito sigurnosti opskrbe osnovnim proizvodima;

poveanje veliine i poboljanje strukture populacije ovdje su ukljuene mjere u vezi s emigracijom i stopom nataliteta;

skraenje radnog vremena ukljuuje skraenje radnog tjedna i produenje godinjeg odmora.

U stvarnosti su ciljevi ekonomske politike konkretni i kvantificirani.

6. NOSITELJI KEONOMSKE POLITIKE

Glavni nositelj koji nadilazi samo usmjeravanje i prelazi u cjelovito reguliranje s pomou itavog sustava suptilnih mehanizama je drava. Ona preuzima osmiljavanje ukupnosti napora neke zemlje, odnosno jednog drutva u voenju, usmjeravanju i reguliranju makroekonomskih procesa.

Ekonomska politika, neovisno o tipu, vrsti ili podruju, snano egzistira zahvaljujui injenicama:

da se stanje ekonomskog univerzuma moe dokuiti, objasniti i vrednovati,

da se na to stanje moe utjecati upravljakom akcijom egzogeno i

da se optimalno meu svim moguim stanjima ne ostvaruje automatski.

Naime, nositelji ekonomske politike su subjekti koji sami ili ija tijela neposredno djeluju u utvrivanju, izboru prioriteta i ostvarivanju ciljeva ekonomske politike. Oni imaju mogue prisile. Ujedno im je ustavna zadaa u svakoj dravi da brinu o opem stanju i kretanjima, te zadovoljavanju zajednikih potreba. I konano ta tijela i organi odgovorni su za mjere to ih poduzimaju i njihove rezultate, i to najvioj vlasti svake drave, a ovaj je pod pritiskom birakog tijela. Stoga, koliko ve ekonomski zakoni automatski ne dovode do optimuma nema odgovarajueg drugog i boljeg nositelja ekonomske politike o drave. (nositelji) ekonomske politike su razna njezina tijela, od vlade, ministarstava i drugih organa do upanijske i ue lokalne vlasti. Kao posebno vanog nositelja ekonomske politike valja naglasiti centralnu banku. No dalje to mogu biti i institucije osiguranja, neki fondovi i druge organizacije. Na kraju, u skupinu nositelja ekonomske politike moemo kazati da pripadaju svi oni imbenici koji imaju utjecaj na utvrivanje i ostvarivanje ekonomske politike, odnosno donoenje odluka i mjera ekonomske politike, kao to su politike stranke, razne interesne skupine, te odreene meunarodne organizacije koje utjeu na donoenje oduke u ekonomskoj politici neke drave.

Iz svega proizlazi da je nositelj ekonomske politike samo onaj subjekt koji posjeduje sljedee znaajke (obiljeja):

definirani interes,

sposobnost (pravo i obvezu) odluivanja o pitanjima od opeg znaenja,

akcijska sposobnost (operativna uinkovitost) i

odreena samostalnost djelovanja.

7. / 8. SREDSTVA, INSTRUMENTI I MJERE EKONOMSKE POLITIKE

Ekonomska politika vodi ostvarivanju utvrenih ciljeva sluei se odreenim sredstvima. Sa stajalita konkretizacije i operativnosti razlikujemo sredstva, instrumente i mjere ekonomske politike.

Ovdje nedostaje po jedna reenica pojanjenja; to su sredstva, to instrumenti, a to mjere.

Pojasnimo ih na primjeru monetarne kao jedne od najvanijih politika. Sredstvo za ostvarenje odreenog cilja je npr. monetarna politika. Vie je instrumenata za ostvarivenje takve politike, a jedan od njih je obvezna rezerva. Mjera je konkretno poveanje ili smanjenje obvezne rezerve centralne banke, npr. poveanje obvezne rezerve za 5%; odnosno s 10 na 15%. To je relativno visoko i obiljeava restriktivnu monetarnu politiku.

Sredstva, instrumenti i mjere ekonomske politike svrstavaju se prema podrujima (odnosno vrsti ekonomske politike) u pet skupina:

1. monetarne politike,

2. fiskalne politike,

3. politike ekonomskih odnosa s inozemstvom (vanjskotrgovinske politike),

4. politike dohodaka i

5. politike cijena.

Postoji i esta skupina u koju svrstavamo sva sredstva, instrumente, mjere i razliite propise koji ne pripadaju nekoj od navedenih pet skupina, a izravnim oblicima kontrole ili na druge naine utjeu na makroekonomske uvjete poslovanja gospodarskih subjekata.

Operativna sredstva ekonomske politike su razliiti instrumenti i konkretizirane mjere koje predstavljaju rjeenja i odluke s djelovanjem na pravac, alokaciju, raspodjelu ili potronju u narodnom gospodarstvu.

Prema svom obuhvatu mjere ekonomske politike mogu biti:

a) ope ( utjeu na sve gospodarske subjekte (npr. teaj nacionalne valute, eskontna stopa i slino). Nazivamo ih jo i horizontalnim.

b) posebne (tiu se samo pojedinih gospodarskih djelatnosti ili podruja unutar njih. Nazivaju se jo i vertikalnim ili selektivnim, koriste se iznimno i strogo kontrolirano.

Prema teritorijalnom djelovanju mjere ekonomske politike mogu biti:

c) unutarnje

d) vanjskoekonomske ( odnose se na pitanja odnosa s inozemstvom.

Prema stupnju djelovanja na pojedine gospodarske subjekte mjere ekonomske politike mogu biti:

e) linearne

f) selektivne.

Prema objektu djelovanja mjere ekonomske politike mogu se podijeliti na:

g) realne

h) financijske ( u koje pripadaju monetarno-kreditne i fiskalne mjere.

Prema nainu djelovanja mjere ekonomske politike mogu biti:

i) izravne ( npr. zabrana obavljanja odreene djelatnosti ili zabrana izvoza odreenih proizvoda

j) posredne ( tipina vrsta su monetarno-kreditni mehanizmi i rjeenja.

Prema irini izbora gospodarskih subjekata na koje se odnose mjere gospodarske politike mogu biti:

k) direktivne

l) indikativne, tj. usmjeravajue.

Koritenje instrumenata i mjera je razliito, a mogue kombinacije su veoma brojne. Povrh toga instrumenti i mjere kao sredstva ekonomske politike izraavaju metode ostvarivanja ciljeva. Metode su pitanje strategije razvoja, dakle naina na koji se postiu odreeni ciljevi. Postoje situacije da se isti ciljevi mogu postizati na razliite naine, pri emu bivaju razliito pogoeni pojedini dijelovi gospodarstva i pojedine tvrtke, odnosno u konanici pojedine socijalne i interesne skupine.

Vanost pojedinog skupa instrumenata i mjera ekonomske politike je u vrstoj vezi sa znaajkama cjeline sustava neke drave, sa stupnjem razvijenosti drave, politikim uvjerenjima onih koji odluuju i svakako sa strunosti u pripremi i ostvarivanju odreene ekonomske politike.

Brojnost instrumenata i mjera je veoma vana i povoljna injenica u ekonomskoj politici jer postoji vea mogunost neutralizacije nepovoljnih uinaka za pojedine subjekte i skupine i uz vei broj instrumenata potrebni uinak svakog od njih za isti domet je manji, pa se i pozitivni i negativni uinci pravednije rasporeuju.

9. KOMPLEMENTARNOST I KONFLIKTNOST CILJEVA I MJERA EKONOMSKE POLITIKE

Za uspjenost ekonomske politike kljuna je njezina konzistentnost. Konzistentnost proizlazi iz usklaenosti: ciljeva meusobno; ciljeva i instrumenata, odnosno mjera; mjera meusobno.

Ciljevi se utvruju i proizlaze u danim strukturnim, institucionalnim, socijalnim i politikim uvjetima. Oni se utvruju u irem drutveno-politikom procesu u kojem sudjeluju i nositelji ekonomske politike. Kad su ciljevi utvreni ekonomskoj politici ostaje njezina najvanija autonomna zadaa: utvrditi skup instrumenata kojima e ciljevi biti ostvareni.

U toj meuovisnosti ciljeva i instrumenata:

a) gotovo svaki instrument utjee na vie ciljeva,

b) ti utjecaji su razliitih smjerova,

c) mjere ekonomske politike imaju izravne i posredne uinke,

d) uinci mjera ekonomske politike razliito se rasprostiru u vremenu,

e) ciljevi i njihovo ostvarenje povratno utjeu na instrumente,

f) u izboru i kvantitativnom dimenzioniranju mjera ekonomske politike njezina se konzistentnost lake postie ako je vei broj instrumenata.

Zbog brojnih i razliitih zadaa ekonomske politike i isto tako jo brojnijih instrumenata i mehanizama utjecaji kojih su razliiti u ostvarivanju tih zadaa, u ekonomskoj se politici javljaju razliite konfliktne situacije. To su situacije kad se rjeavajui jedan problem ne rjeava ili proizvodi drugi problem.

Za razliku od toga, komplementarnost ciljeva i zadataka ekonomske politike postoji u situaciji u kojoj se skupom instrumenata istodobno uspjeno ostvaruje vie razliitih zadataka.

Konflikti u ekonomskoj politici djelomino proizlaze iz dubljih sustavnih proturjenosti u privrednom i drutvenom sustavu, a djelomino iz konkretne ekonomske situacije i znaajnih djelovanja pojedinih instrumenata ekonomske politike u takvoj situaciji.

Dublji sustavni razlozi konfliktima u ekonomskoj politici takve vrste su teki. Oni usmjeravaju gospodarstvo, dravu i politiku za unutarnje probleme, zbog kojih slabi poloaj zemlje u svjetskim ekonomskim i politikim odnosima.

Standardno se komplementarnost ciljeva i zadataka ekonomske politike ostvaruje u sljedeem:

puna zaposlenost ( ekspanzija proizvodnje, mobilnost radne snage, mobilnost kapitala, ukljuivanje u meunarodnu podjelu rada, redistribucija dohodaka;

stabilnost cijena ( povoljno stanje platne bilance, sigurnost snabdijevanja, efikasnost i dr.;

ekspanzija proizvodnje ( mobilnost rada i sredstava, ukljuivanje u meunarodnu podjelu rada, rast ivotnog standarda;

trinost ( mobilnost rada i sredstava, ukljuivanje u meunarodnu podjelu rada, ekspanzija proizvodnje;

ivotni standard ( ekspanzija proizvodnje, redistribucija dohodaka itd.

Standardno se pak konflikti ciljeva i zadataka ekonomske politike, izmeu ostalog ogledaju u sljedeem (odnosno u konfliktnosti su):

puna zaposlenost ( stabilnost cijena, rezultati u platnoj bilanci;

stabilnost cijena ( rast proizvodnje, rast potronje, redistribucija dohodaka;

smanjenje deficita platne bilance ( ekspanzija potronje, ekspanzija proizvodnje za domae trite, redistribucija dohodaka;

konkurencija (trinost) ( dravni i drugi utjecaji na ekonomsku politiku.

Valja naglasiti da je pitanje konfliktnosti i komplementarnosti u hrvatskim prilikama znatno sloenije, a prema najnovijim istraivanjima mijenja se i u visoko razvijenim ekonomijama. Vrlo je vana analiza meupovezanosti ciljeva ekonomske politike sa instrumentima ekonomske politike kojima se ovi ostvaruju.

10. KOORDINACIJA U EKONOMSKOJ POLITICI

Sustavi koordinacije u drutvenom i gospodarskom razvoju u krajnjim se sluajevima teorijski mogu temeljiti na dvije osnove:

Birokratska koordinacija je prvi mogui oblik. To je takav oblik odnosa i meuzavisnosti u kojem postoji strogi vertikalni hijerarhijski odnos izmeu pojedinaca ili organizacija koje koordiniraju i koordiniranih subjekata. U takvom sustavu kontrola se provodi strogom hijerarhijom na vie razina. Administrativna prisila i zakonske sankcije prisiljavaju pojedince i organizacije da prihvaaju naloge i zabrane odozgo. Vertikalan je odnos trajan. Institucionalizra se i mora se prihvaati na svim razinama. Transakcije nisu nuno monetarizirane. Ako pak jesu, odreeni pojedinac ili organizacija je financijski ovisan o onom drugom koji mu je nadreen. Birokracija rjeava alokaciju resursa i preraspodjeljuje dohodak.

Sustav koordinacije, iz kojeg se izvodi i gospodarska strategija i gospodarska politika, kao i svaki sustav, u osnovi je odgovarajui proces s ugraenim kontrolnim mehanizmom. U gospodarstvu je za taj sustav presudno da se njime stvara takav ambijent osnovnim subjektima gospodarstva u kojem se zahtijeva njihova prilagodljivost razvojnim tijekovima i ostavlja mogunost njihove samoorganiziranosti i samostalnosti.

U ekonomskoj teoriji je poznato da se s gledita sadraja sustava koordinacije odnosno pojedinih njegovih dijelova, kada je shvaeno u irem smislu, moe djelovati na tri naina:

1) Izravnim utjecajem na alokaciju resursa

2) Reguliranjem makroekonomskih veliina: potranje, ponude, materijalnih i monetarnih rezervi, likvidnosti i drugo, u kombinaciji s razliitim oblicima intervencionizma

3) Usmjeravanjem na pitanja materijalnog i drugog poloaja i razvoj motivacije gospodarskih subjekata s razvojem sustava informiranja, konzultacija, dogovaranja, koordiniranja i drugim neadministrativnim djelovanjima.

U skladu s tim teorijskim postavkama u gospodarskim strategijama i politikama suvremenog doba u osnovi takoer postoje dva pristupa:

Konvencionalni, u kojem se naglaeno polazi od (a) decentraliziranih inicijativa gospodarskih subjekata, (b) privatnog vlasnitva sa svim ovlatenjima privatnih subjekata u proizvodnji, raspodjeli i financijskom poslovanju, (c) usklaivanja privatnih decentraliziranih inicijativa preko trita, (d) smanjivanja dravne intervencije i odgovarajue deregulacije gospodarkih aktivnosti.

Drugi pristup je dravno usmjeravani pristup. No to nije centralno planski pristup. U tom pristupu aktivna gospodarska politika ostvaruje se tako to se naglaava: (a) konvencionalni pristup poiva na uvjerenju da e kapitalistiko gospodarstvo nastati i funkcionirati spontano im se uspostavi privatno vlasnitvo, oslobode cijene, stabilizira valuta, jer gospodarstva i nacionalne ekonomije koje kasne i zaostaju u svojem razvitku, tvrdi ovaj pristup, ne mogu se oslanjati samo na spontane trine snage, kao to to mogu ona gospodarstva i drave koji su normalno povijesno proli sve faze razvitka i (c) uz trite mora biti prisutna i drava kao regulator i koordinator, gospodarski rast valja odgovarajuom gospodarskom politikom maksimalizirati, a monetarna i porezna politika trebaju biti umjereno ekspanzivne.

Kordinacijske mehanizme u odreenim sluajevima moe posjedovati i trini mehanizam. Trina koordinacija je potpuno suprotan oblik birokratskoj koordinaciji. U trinoj koordinaciji postoji horizontalan odnos izmeu kupaca i prodavaa bez obzira na to da li su to pojedinci ili organizacije. Sa zakonskog i sustavnog stajalita oba su sudionika jednaka. Za razliku od fizikih transakcija u trinoj koordinaciji pojedinci ili organizacije su iskljuivo motivirani financijskom dobiti. To znai da su sve transakcije monetizirane. Koordinacija se odvija putem cijena i trita. O trinoj koordinaciji rije je, dakle, samo kad su na djelu novac, cijene i profit.

11. MAKROEKONOMSKI MANAGEMENT

Neki teoretiari u makroekonomskom managementu vide makroekonomsku politiku, a neki ga smatraju mehanizmom za svladavanje ekonomskih kriza. Strunjaci u meunarodnim ustanovama ga predouju kao sustav makroekonomskog financijskog nadzora i regulacije.

Sa stajalita dugorone makroekonomske politike mogao bi se makroekonomski management tumaiti kao opsean niz mjera kreiranih da bi se ostvarili temeljni ekonomski ciljevi.

Sa stajalita kratkorone makroekonomske politike makroekonomski management je vien i kao sinonim za makroekonomsku stabilizaciju, gdje je politika stabilizacije jednostavno pokuaj da se smanje nstalnosti i stabilizra nacionalni dohodak na razini pune zaposlenosti.

Makroekonomski management bi zapravo trebao biti promatran kao integrirani sustav nekoliko vrsta politika usmjeren k opoj makroekonomskoj ravnotei. Sustav bi trebao ukljuivati:

Makroekonomsku stabilizaciju, koritenje fiskalne, monetarne i drugih politika koje se tiu nacionalne proizvodnje, zaposlenosti, cijena i drugih varijabli;

Alokaciju resursa;

Regulaciju ekonomske aktivnosti i trita, te posebno koritenje javnih financija da se preraspodjeli dohodak i bogatstvo kako bi se osigurala ekonomska pravednost.

12. ZNAAJKE EKONOMSKE POLITIKE

Neki teoretiari u makroekonomskom managementu vide makroekonomsku politiku, a neki ga smatraju mehanizmom za svladavanje ekonomskih kriza. Strunjaci u meunarodnim ustanovama ga predouju kao sustav makroekonomskog financijskog nadzora i regulacije.

Sa stajalita dugorone makroekonomske politike mogao bi se makroekonomski management tumaiti kao opsean niz mjera kreiranih da bi se ostvarili temeljni ekonomski ciljevi.

Sa stajalita kratkorone makroekonomske politike makroekonomski management je vien i kao sinonim za makroekonomsku stabilizaciju, gdje je politika stabilizacije jednostavno pokuaj da se smanje nstalnosti i stabilizra nacionalni dohodak na razini pune zaposlenosti.

Makroekonomski management bi zapravo trebao biti promatran kao integrirani sustav nekoliko vrsta politika usmjeren k opoj makroekonomskoj ravnotei. Sustav bi trebao ukljuivati:

Makroekonomsku stabilizaciju, koritenje fiskalne, monetarne i drugih politika koje se tiu nacionalne proizvodnje, zaposlenosti, cijena i drugih varijabli;

Alokaciju resursa;

Regulaciju ekonomske aktivnosti i trita, te posebno koritenje javnih financija da se preraspodjeli dohodak i bogatstvo kako bi se osigurala ekonomska pravednost.

13. POLITIKA (POLITIKE STRANKE) I EKONOMSKA POLITIKA

Za funkcioniranje jedne parlamentarne demokracije politike stranke su neophodne jer one organizirano objedinjuju miljenja pojedinaca drutva u zajedniko miljenje stranke i s njime nastupaju u nadmetanju s ostalim strankama.

Politike stranke se vie ubrajaju u snage koje utjeu na ekonomsku politiku a ne izravno u nositelje ekonomske politike. U demokratskom sustavu izbora, stranke se nadmeu izbornim obeanjima i pobjeuju kod biraa odreena oekivanja a ta obeanja znaajno utjeu na kreiranje ekonomske politike.

Stranke ee nastoje privui potencijalne birae kampanjama koje se temelje na obeanjima a ne dokaznim djelovanjima u prethodnom razdoblju i pri tom postoji opasnost da zbog nekada osobnih interesa a nekada taktike, stranke daju obeanja koja nemaju uporite u stvarnom stanju financija i gospodarske mogunosti jedne drave.

Utjecaj stranaka raste to je vei broj njihovih lanova i simpatizera u institucijama i funkcijama jedne drave pa tako ni najdemokratskiji sustavi nisu imuni od opasnosti da stranke nameu svoju volju i interese graanima umjesto da budu posrednici ostvarivanja volje i interesa graana.

Politike stranke nisu nositelji ekonomske politike, ali imaju snaan utjecaj na ekonomsku politiku jer se iz redova politikih stranaka delegira izvrna vlast u svakoj dravi. Pritom se sudionici izvrne vlasti ne iskljuuju iz politikih stranaka dok obavljaju izvrne funkcije ve ostaju njeni aktivni sudionici i najee predsjednici. Tako politike stranke preko nositelja izvrne vlasti (predsjednik vlade, ministri, guverneri, predsjednici agencija, dravnih tijela, fondova i slino) imaju snane utjecaje na voenje ekonomske politike.

14. UTJECAJ MEUNARODNIH INSTITUCIJA (WTO, IBRD, MMF) NA EKONOMSKU POLITIKU

Za sve zemlje, a napose za male poput BiH njen poloaj uvelike ovisi o vanjskoj trgovini i inozemnim investicijama, te je nuno suraivati s tijelima MMF-a, WTO-a i WB-a. BiH je lanica MMF-a od 1992. MMF pomae BiH kroz stand by aranmane te prua tehniku pomo u brojnim podrujima kao npr. osnivanje nove CB i novog klirinkog sustava, reforme poreznog sustava i sl. problem zemalja u razvoju je neprisustvovanje svim summitima.

Zemlje poput BiH nalaze se u nimalo jednostavnoj situaciji. Naime, samodovoljnost za njih nije opcija jer je potreban odreeni stupanj otvorenosti, a s druge strane preuranjen ulazak u neku integraciju moe imati negativne posljedice.

Globalni gospodarski poredak odreen je Opim Sporazumom o carinama i trgovini (GATT), Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO), Svjetskom bankom (WB) i Meunarodnim monetarnim fondom (MMF). Osim ovih institucija postoje brojne druge institucije i organizacije, meunarodne i regionalne, koje utjeu vie ili manje, na trgovinske tijekove, dobara i usluga ali i na ukupan razvitak pojedine nacionalne ekonomije.

Posve je jasno kako autonomno voenje trgovinske politike nije mogue, ponajprije kada se radi o maloj zemlji koja se nesumnjivo mora ukljuiti u svjetske trgovinske tijekove ukoliko eli ostvariti ekonomski razvitak i rast, ve je ono podreeno pravilima meunarodnih organizacija. Danas, kada WTO potie, a od svojih lanica zahtijeva uklanjanje trgovinskih barijera nadgledajui njihove trgovinske politike i time pridonosei veoj transparentnosti razmjene robe i usluga u svijetu, provoenje protekcionistikih mjera je oteano, pa se govori da je dananji dominantan oblik trgovinske politike neoliberalan. Globalizacijski procesi snano su utjecali na izmjenu dosadanjih prevladavajuih instrumenata i mjera u procesu gospodarskog rasta i razvitka, mijenjajui razvojne modele nacionalnih ekonomija. Na trgovinske politike zemalja u tranziciji ipak ponajvie utjeu integracijski procesi, osobito proces pribliavanja Europskoj Uniji, usporedno s globalizacijskim procesima odvija se i snanije regionalno integriranje, koje neki smatraju suprotnou globalizaciji.

Ovo je neka opa pria. Dodati one opaske s nastvave, odnosno kako konkretno pojedinano ove institucije utjeu na ekonomsku politiku. Na koji nain utjee MMF, na koji IBRD, a an koji WTO.

15. REGIONALNE INTEGRACIJE I EKONOMSKA POLITIKA (NA PRIMJERU EU)

Integriranje je u ekonomiji gotovo prirodna i logina karakteristika gdje se kroz neki od oblika zajednitva nastoji poveati ekonomska efikasnost. Zbog nedvojbenih pozitivnih uinaka, integriranost prelazi okvire nacionalnih granica evoluirajui u razliite faze i oblike regionalnih ekonomskih integracija.

Regionalizacija pretpostavlja regionalnu koncentraciju gospodarskih tokova, a regionalizam je politiki proces suradnje i koordinacije gospodarskih politika meu zemljama.

Zagovornice regionalnog integriranja vjeruju da se ekonomski razvoj integriranih zemalja ubrzava:

1. stimuliranjem i ekspanzijom proizvodnje na racionalnijim osnovama,

2. poveanjem korisnosti od razmjene,

3. ostvarivanjem koristi od meusobne konkurencije i

4. utedom deviznih sredstava.

Integriranjem se ostvaruju sljedei ciljevi:

1. poveava obujam razmjene,

2. ubrzava ekonomski razvoj i

3. raste stupanj blagostanja. ---ovo izbrisati

Efekti ekonomskih integracija:

Statiki efekti:

Efekti stvaranja i skretanja trgovine nastaju uslijed ukidanja carina, to za sobom povlai bolje iskoritenje raspoloivih resursa. Efekti skretanja trgovine takoer su posljedica carinskih promjena ali ne onih izmeu zemalja lanica, nego izmeu unije i treih zemalja.

Efekti na proizvodnju manifestira se od proizvoaa s viim prema proizvoaima s niim trokovima proizvodnje, a rezultira se dobitkom ili gubitkom.

Efekti na potronju ukidanjem carina izmeu lanica ili smanjenjem carina u odnosu na tree zemlje dolazi do supstitucije skupljih domaih s jeftinijim proizvodima iz uvoza.

Efekti na odnose razmjene ukidanjem meusobnih carina meu lanicama unije mijenja se i odnos njihovih izvoznih i uvoznih cijena. Stvaranjem carinske unije rezultira proirenjem trita i poveanjem udjela u svjetskoj trgovini.

Dinamiki efekti:

Poveanje konkurencije vea konkurencija otvara i velike mogunosti za specijalizaciju to podrazumijeva nie trokove proizvodnje i koncentraciju jedne zemlje na sektore u kojima ona uiva komparativne prednosti.

Postizanje optimuma proizvodnje odnosi se na izbor veliine i izbor tehnologije poduzea.aava na voenje

Efekt na investicije imaju utjecaja na opseg i na strukturu investicija.

Efekte na platnu bilancu dva su efekta: statiki i dinamiki.

Ovdje dodati malo s nastave kako se to lanstvo u EU odraava na ekonomsku politiku. to se deava s polugama i politikama kada se prikljuimo nekoj integraciji, da li neke instrumente prenosimo na viu razinu i slino.

16. NACIONALNA OGRANIENJA U VOENJU EKONOMSKE POLITIKE

Naglasimo da u ekonomskoj stvarnosti postoje poticajni initelji (uzlet, ekspanzija) i ograniavajui initelji (recesija, depresija i sl.).

Faktori i ogranienja, kao imbenici razvitka potpuno suprotnog predznaka ipak mogu biti odijeljeni vrlo velikom granicom. Kad se ona prijee faktor veoma lako postaje ogranienje i to postaje teki problem ekonomske politike. Uzimamo kao primjer grad. On moe biti vaan pol (agens razvitka sa snanim poticajnim imbenicima znanost, tehnologija, informatiko sredite, financijska snaga itd.). Meutim, ako je institucionalno ustrojstvo ograniavajue i autoritarno samo iz jednog sredita, ostali gradovi ne moraju imati tu snagu. Ili, ako se grad nekontrolirano razvije mogu nastati brojni infrastrukturni i komunalni problemi koji izazivaju velike trokove. Takvi gradovi su vie ogranienja nego faktori. Slino je i s pitanjem ekologije, investicija, drutvenih djelatnosti i dr. Faktori mogu postati ogranienja i obratno, ovisno i o ekonomskoj politici.

Neki od nacionalnih ogranienja mogu biti sindikati sa svojim zahtjevima, Vlada i njene odluke prilikom provoenja politike, Centralna banka i njen utjecaj na gospodarstvo i sl. Najsnanija nacionalna ogranienja u voenju ekonomske politike predstavljaju zakonske norme, a napose ustavna ogranienja.

(ovdje treba pojasniti po reenicu dvije kako sindikati, zakoni i postojei drutveno-ekonomski sustav predstavljaju ogranienja u voenju ekonomske politike)

17. KLASINA KOLA

Krajem 18. Stoljea dolazi do znaajnih promjena u ekonomskoj politici i do pojave nove kole klasine kole. Najistaknutiji predstavnici ovog pravca su A.Smit (Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda) i D.Rikardo (Principi politike ekonomije i oporezivanja).

Klasina kola se javlja u razdoblju krupnih promjena industrijske revolucije, brzog razvoja prometa i ubrzanog razvoja prirodnih znanosti.

Osnovne postavke od kojih polazi klasina kola su:

pojedinci su racionalna ekonomska bia i uvijek tee maksimiziranju osobne korisnosti,

na tritu postoji savrena konkurencija tako da pojedinci trguju po danim cijenama koje su savreno fleksibilne,

svi pojedinci imaju savrene informacije o tritu,

trgovina se obavlja po ravnotenim cijenama koje postoje na svim tritima.

Klasina kola stavlja naglasak na ekonomsku politiku i makroekonomske agregate. Dravni intervencionizam se smatra tetnim jer koristi samo uskim drutvenim grupama. Ukoliko je osobni interes najefikasniji pokreta gospodarske aktivnosti, onda je dravna intervencija suvina jer mu je protivna.

Filozofija klasine kole je filozofija ekonomskog liberalizma laissez faire.

Klasina kola je dala snanu kritiku merkantilistikog i fiziokratskog sustava. Smith je isticao da ukoliko u opticaju postoji vie novca nego to je potrebno da se obavi promet tada e se bogatstvo zemlje smanjiti, a ne poveati kao to su tvrdili merkantilisti.

Sa pojavom Davida Ricarda dolazi do odreenog zaokreta u klasinoj koli. Vie nije naglasak na faktorima koji mogu doprinijeti poveanju drutvenog proizvoda, ve na raspodijeli drutvenog proizvoda. Ricardo je isticao da se ne moe uspostaviti nikakav zakon u vezi sa koliinom, ali mogu se postaviti odgovarajue proporcije u vezi sa raspodjelom.

Osnovna vodilja poduzetnika je nevidljiva ruka, odnosno trite.

Dravi ostaju samo funkcije obrane zemlje, zatite pravde, pravnog reguliranja gospodarskih tokova te garancije privatnog vlasnitva nad faktorima proizvodnje.

Kolijevka ekonomskog liberalizma je bila Engleska, a liberalizam klasine kole brzo se proirio Francuskom, Belgijom, Italijom, Amerikom i mnogim drugim zemljama. Jedini izuzetak je bila Njemaka koja je protekcionizam pravdala opom gospodarskom nerazvijenou i zatitom mlade industrije. Meutim sredinom 19.stoljea i njemaka carinska unije je u cilju prikljuenja sjevero-zapadnim pokrajina znatno liberalizirala svoj sustav. Klasina teorija iskljuuje mogunost postojanja nevoljne nezaposlenosti, ali ostavlja mogunost postojanja frikcijske nezaposlenosti i voljne nezaposlenosti. Klasiari smatraju da je liberalno-kapitalistiki sustav idealan i da posjeduje samouravnoteujue mehanizme. Ova doktrina je najbolje dola do izraaja u Sayovom zakonu trita koji glasi: Proizvodi se razmjenjuju za proizvode, svaka ponuda stvara svoju potranju i svaka potranja stvara svoju ponudu, svaki kupac je prodava i svaki prodava je kupac. Iz prihvaanja ovakvih stavova slijedi i direktna poruka za ekonomsku politiku: slobodno trite e uvijek voditi gospodarstvo ka ravnotei, a dravna intervencija moe samo da teti na tom putu.

Klasiari su bili svjesni da trina ekonomija moe odstupiti od svog ravnotenog nivoa, ali su smatrali da su takva odstupanja samo privremena i vrlo kratka, odnosno smatrali su da e trini mehanizam vrlo brzo i efikasno vratiti privredu u ravnoteno stanje.

Adam Smith je u potpunosti shvatio i objasnio funkcioniranje mehanizma ponude i potranje na makro razini. On je istaknuo da ako u nekoj grani postoje neuobiajeno visoke cijene, oni e voeni profitom prei u tu granu, sve dok rast ponude ne obori cijenu na razinu normalne cijene. On je zakljuio da je trite samouravnoteavajui mehanizam, a dravna intervencija je tetna.

Pored mnogo prijedloga za uvoenje papirnog novca u razdoblju klasine kole zadran je i zlatni standard. U osnovi moe se zakljuiti da je zlatni standard odgovarao duhu laissez-faire politike, jer je uvodio snana ogranienja svim dravnim birokracijama.

Teorija apsolutnih trokova Adama Smitha, teorija komparativnih trokova Davida Ricarda i zalaganje za ukidanje itnih zakona neposredno su ukazivali na prednosti meunarodne podijele rada. Smith je isticao da vanjskotrgovinske zabrane koe gospodarski razvoj, a da naroito negativno utjeu na razvijena gospodarstva.

Ipak ideal slobodne trgovine nikada nije ostvaren jer je i pored opeg trenda liberalizacije drava zadrala veliki broj funkcija u podruju vanjske trgovine.

Iako su predstavnici klasine kole ulazili u sutinu liberalno-kapitalistikih odnosa, oni su ostali na razini pojavnog, smatrajui postojei sustav vjenim i neprolaznim. Ipak, ideje klasine kole, naroito Adama Smitha, ostavile su dubok trag u kasnijoj teoriji i praksi ekonomske politike.

Model ekonomske politike klasine kole

Okruenje: Trite promatraju kao samoregulirajui sustav u kojem potpuna konkurencija vodi sustav ka ravnotei. Trina ravnotea i ravnotene cijene ne postoje samo na globalnoj razini ve i na svakom parcijalnom tritu. U takvom sustavu nevoljne nezaposlenost nije mogua. U drutveno- politikom smislu ojaala kapitalistika klasa ima ekonomsku mo, ali jo uvijek nema politiku mo. U tijeku je borba za svjetsko trite. Snaan poticaj razvoju industrijske proizvodnje daju nova tehniko-tehnoloka otkria, kao i ubrzan razvoj prometa, poljoprivredne proizvodnje, stoarstva te ubrzan razvoj prirodnih znanosti.

Kreatori ekonomske politike: I u razdoblju klasine kole dravom upravlja monarh, ali u Engleskoj njegovu vlast ograniava parlament. U Francuskoj vladajua dinastija ima neogranienu vlast i mo. Klasina kola se zalae za laissez faire koncepciju. Dravna intervencija je nepoeljna iz ekonomskih, politikih i filozofskih razloga. Ispitivanjem efekata merkantilistike dravne intervencije, klasiari su zakljuili da ona rezultira u loijoj alokaciji resursa u odnosu na konkurentsko trite.

Instrumenti ekonomske politike: Ekonomski liberalizam klasine kole ogledao se u opim slobodama, ukidanju svih monopola, slobodnoj konkurenciji, liberalnoj vanjskoj trgovini i dr. Drava je smatrana neproduktivnim faktorom jer se polazilo od pretpostavke da svi ekonomski subjekti na najbolji mogui nain koriste raspoloive resurse, a dravna intervencija bi znaila liavanje ovih subjekata za odreeni iznos i zato se smatralo da svako umnoavanje funkcija od strane drave vodi smanjenju akumulacije. Zbog toga se u ovom razdoblju vodi politika budetske ravnotee, jer dravni dugovi stvaraju neproduktivnu potronju drave i liavaju liberalno-kapitalistiko gospodarstvo proizvodnih resursa. U oblasti monetarne politike zadrano je zlatno vaenje, prije svega zato to ograniava dravnu intervenciju.

Ciljevi ekonomske politike: Filozofija klasine kole je zahtijevala ukidanje cehova i svih monopola u oblasti proizvodnje, da ne bi ometali djelovanje slobodne konkurencije. Zdrava privreda zahtijeva slobodnu konkurenciju, a svako njezino ograniavanje nema nikakva etika opravdanja. Cilj ekonomske politike je bio da se kapitalu omogui slobodno kretanje u granama u kojima moe biti najproduktivniji, jer okosnica gospodarskog rasta je akumulacija kapitala.

18. KEYNESIJANIZAM I AKTIVISTIKA EKONOMSKA POLITIKA

Velika ekonomska kriza pokazala je svu nesposobnost trita kao samoregulirajueg mehanizma. Klasina ekonomska teorija nije imala objanjenje nastale situacije. Ogroman pad realne proizvodnje i zaposlenosti nije izgledao kao privremeno udaljavanje od ravnotee, na to je upuivao klasian model. Keynesova knjiga Opa teorija kamata, zaposlenosti i novca dala je objanjenje zato se dogodilo to to se dogodilo, kako dalje i naroito to uraditi da se to ne ponovi. Gospodarski ciklus poinje se promatrati kao neto to moe da se regulira i veliki broj ekonomista prihvaa kako monetarna i fiskalna politika mogu i trebaju da se koriste kao instrumenti za promjenu agregatne potranje, kako bi se osiguralo postojanje visoke zaposlenosti, visok ekonomski rast i stabilne cijene.

Kljuan stav u Keynesovoj teoriji je bilo uvoenje koncepta nevoljne nezaposlenosti. Klasina teorija, s obzirom na Sayov zakon, polazila je od stanja pune zaposlenosti. Ona nije iskljuivala postojanje privremenih, neizbjenih i lakih formi nezaposlenosti kao to su frikcijska nezaposlenost ili voljna nezaposlenost, ali je iskljuivala postojanje nevoljne (nedobrovoljne) nezaposlenosti.

Keynes i kejnesijanci istiu nesposobnost trinog sustava da automatski (bez uplitanja drave) osigura ba onaj obujam investicija koji bi doveo do pune zaposlenosti bez inflacije, bez da u jednom razdoblju budi suvie nizak obujam investicija, koji dovodi do nezaposlenosti, a u drugom razdoblju da bude suvie visok obujam investicija koji dovodi do inflacije.

Kejnesijanci kao analitiki instrument ekonomske politike koriste Philipsovu krivulju. Prema ovoj koncepciji mogua je nagodba izmeu inflacije i nezaposlenosti, odnosno porastom inflacije mogue je sniziti nezaposlenost i obrnuto.

Keynes smatra da e u sluaju da doe do pada razine cijene bez promjene ukupne novane mase doi do poveanja realne vrijednosti novca, a to e utjecati na snienje kamatne stope i stoga na porast investicija i dohotka. Meutim, Keynes je isticao kako je efekt fluktuacije cijena slab i da u stvarnosti cijene ne fluktuiraju dovoljno da bi bile koristan instrument ekonomske politike, pa je potrebno izazvati ovaj efekt preko porasta ponude novca. Pigu je istakao da pad cijena ne djeluje kroz promjenu kamatne stope, ve direktno djeluje na agregatnu potranju. Pad cijena poveava bogatstvo imatelja novca, zbog ega oni poveavaju svoju potronju i na taj nain poveavaju agregatnu potranju.

Veliki znaaj u keynesijanskoj politici ima princip multiplikacije koji prouzrokuje rast agregatne potranje vei od inicijalne dravne potronje, odnosno prouzrokuje lananu reakciju, jer izdaci jednog pojedinca predstavljaju dohodak drugog pojedinca, ija potronja predstavlja dohodak treeg pojedinca itd.

Keynesijanski model ekonomske politike

Okruenje:

Ekonomsko okruenje ( Nesumnjivo najznaajniji aspekt okruenja, koji ima najvei utjecaj na ekonomsku politiku je ekonomsko okruenje. Keynesijanci istiu da je klasian mehanizam prilagoavanja, koji doputa da se putem prilagoavanja nadnica i cijena povea proizvodnja, suvie spor i nepouzdan. Nedovoljna fleksibilnost sustava trine ekonomije neposredno proistjee iz nedovoljne fleksibilnosti cijena, kako robnih cijena tako i cijena faktora proizvodnje. Visok stupanj rigidnosti cijena postoji u sluaju kada je potranja manja od ponude. Ako cijene nisu savreno fleksibilne transakcije se odvijaju po neravnotenim cijenama, a usporeni procesi usklaivanja razine cijena generiraju deflacijske pritiske koji tee k formiranju relativno niske zaposlenosti faktora proizvodnje. Osnovni uzrok ciklinih fluktuacija po keynesijancima su fluktuacije agregatne potranje. Ovaj stav implicira da je nuno da u odreenim vremenskim trenutcima drava svojom potronjom povea agregatnu potranju. Bitna karakteristika keynesijanske analize kao i reguliranje privrednih procesa je kratkoroni pristup. Poznat je Keynesov slogan: Na dugi rok smo svi mrtvi. Keynesijanizam naglaava ulogu frikcionih faktora koji oteavaju djelovanje snaga trinog mehanizma u pravcu gospodarske ravnotee, te generalno stoji na teorijskoj poziciji da se sustav po pravilu nalazi u stanju neravnotee, iz ega proizlazi fundamentalni zakljuak da ekonomska politika treba permanentno i na kratki rok djelovati u pravcu korigiranja performansi ekonomije.

Neizvjesnost ( Vana karakteristika okruenja jeste neizvjesnost i odsustvo savrenih informacija. U uvjetima neizvjesnosti akcije mogu imati potpuno suprotne uinke od oekivanih.

Socijalno i drutveno okruenje ( Drutvo se moe podijeliti na dvije klase, kapitaliste i radnike. Raspodjela je neravnomjerna i bogatstvo je koncentrirano u rukama kapitalista, to moe negativno utjecati na agregatnu potranju.

Meunarodno okruenje ( Velika slabost keynesijanizma je to je svoju teoriju formulirao za zatvorenu ekonomiju. Osnovna panja ekonomske politike je orijentirana na postizanje i odravanje zaposlenosti u nacionalnim okvirima i na pitanje zatite nacionalnog gospodarstva od utjecaja ciklinih kretanja u drugim zemljama. Keynesijanci su potpuno zanemarili problem platne bilance.

Keynes je irom otvorio vrata za aktivno uvoenje drave u ekonomski proces, odnosno za voenje intervencionistike ekonomske politike. Keynes smatra da je potrebno postojanje regulatora koji bi otklonio slabosti trita. Tu ulogu moe imati samo intervencionistika ekonomska politika, koja se mora poduzimati kako bi se ouvala postojea opa ravnotea, a sustav to je vie mogue pribliio stanju pune zaposlenosti. Kreatori ekonomske politike vode diskrecijsku politiku.

Instrumenti ekonomske poltike

Fiskalna politika ( Alternativa koja stoji na raspolaganju kojoj treba davati prednost za sluaj depresije i smanjivanja ciklinih fluktuacija je energino koritenje fiskalne politike. Kad god gospodarstvo pokazuje znakove recesije i klizanja u depresiju lijek treba traiti u poveanju dravne potronje koja bi trebala nadoknaditi nedovoljne privatne investicije i snienju poreza. Drava putem javnih radova, velikih narudbi, upoljavanja velikog broja radnika i investiranja u dravne fabrike direktno poveava agregatnu potranju i putem multiplikativnog uinka utjee na vee poveanje drutvenog proizvoda, nego to je inicijalni iznos investicija. Keynesijanci istiu da porast javnih rashoda ima snaniji uinak od snienja poreza. Kada vladaju nezaposlenost i depresija, smanjenje poreza dovodi do poveanja raspoloivog dohotka stanovnitva. Poveanje raspoloivog dohotka izaziva novu inicijalnu potronju, koja pokree itav lanac sekundarne potronje, koja u krajnjoj liniji dovodi do daleko vee nove zaposlenosti i drutvenog proizvoda nego to je bio iznos inicijalne potronje, tj. poreznog smanjenja. Polazei od konteksta recesijske ekonomije, keynesijanska teorija implicira da ekspanzija agregatne potranje nee imati znaajnije uinke na porast stope inflacije. Naime, u zoni neiskoritenih faktora proizvodnje porast agregatne potranje prvenstveno djeluje na rast razine gospodarske aktivnosti dok su uinci u pravcu generiranja inflacije relativno mali.

Monetarna politika ( keynesijanska teorija trai da ekonomska politika bude postavljena u razvojni kontekst i da doprinosi procesima potiskivanja recesijskih faktora i jaanju gospodarske ekspanzije i zaposlenosti. Iako keynesijanska teorija stavlja naglasak na fiskalnu politiku, kao glavnu polugu makroekonomskog dinamiziranja gospodarskih procesa, ona trai da i monetarna politika sa svoje strane podrava i potie dinamiziranje gospodarske aktivnosti. Philipsova krivulja pokazuje da ekspanzivna monetarna politika iako rezultira u rastu inflacije, vodi snienju nezaposlenosti. Keynes je pretpostavio da postoje dvije kategorije potranje za novcem: pekulativna i transakcijska. Transakcijska potranja za novcem je povezana sa funkcioniranjem realnog sektora ekonomije, dok je pekulativna potranja za novcem povezana sa funkcioniranjem financijskog sektora ekonomije. Keynes je smatrao da je transakcijska potranja za novcem stabilna funkcija dohotka, tj. sa porastom nacionalnog dohotka poveava se potranja za transakcijskim novcem i obrnuto. pekulativni novac je povezan sa visinom kamatne stope. Kada doe do pada kamatne stope potranja u financijskom sektoru raste i obrnuto. Prema keynesijanskoj teoriji postoje dva komplementarna mehanizma putem kojih se uspostavlja nova ravnotea. Prvi mehanizam uravnoteenja odnosi se na financijski, a drugi na realni sektor ekonomije. Keynesijanizam u procesima makroekonomskog usklaivanja stavlja naglasak na promjene koliina na planu realnih tijekova, a ne na promjene razine cijena. Keynesijanska teorija pretpostavlja i sluaj makroekonomskog usklaivanja putem promjena razina cijena u sluaju kada dolazi do poveanja agregatne potranje preko razine koja odgovara razini pune zaposlenosti. Keynesijanska ekonomija smatra da novac ima iskljuivo endogeni karakter u funkcioniranju sustava, tj. da koliina novca mora da prati ne samo rast realnog drutvenog proizvoda nego i inflaciju trokova.

Politika dohodaka i socijalna politika ( Keynesova hipoteza o apsolutnom dohotku istie da sa rastom dohotka, dolazi do porasta potronje iskazanog u apsolutnom iznosu, ali da u relativnom iznosu opada, tj. da sa rastom dohotka dolazi do smanjenja marginalne sklonosti potronji. U skladu sa ovom hipotezom marginalna sklonost potronji je vea kod siromanih slojeva, nego kod bogatih. U takvim okolnostima problem e se javiti ukoliko postoji izrazito neravnomjerna raspodjela dohotka.

Ciljevi ekonomske politike ( Najvaniji cilj ekonomske politike, po keynesijancima, je odstranjivanje masovne nezaposlenosti. Da bi se ostvarila visoka razina zaposlenosti nuno je da postoji visoka razina agregatne potranje i to kako investicija, tako i osobne potronje. Suzbijanje inflacije je sekundarni cilj. Keynesijanska teorija smatra da je umjerena inflacija u uvjetima funkcioniranja razvijene ekonomije neophodna kao cijena koja se mora platiti za dinamiziranje gospodarske aktivnosti, s tim to umjerena inflacija djeluje kao skriveno oporezivanje neaktivnog novca i time doprinosi brem troenju formiranih dohodaka, pa prema tome ima stimulativan uinak.

19. KRITIKA VALORIZACIJA KEYNESIJANIZMA

Inflacija ( Ono to je Keynes propustio, ili nije uspio, a to je da pored analize nezaposlenosti ukljui i analizu inflacije, pokazalo se kao najvea slabost keynesijanizma. Keynesijanska ekonomija razvila je koncept Philipsove krivulje, po kojemu je mogua nagodba izmeu stope inflacije i stope nezaposlenosti. Ona je omoguila ekonomskoj politici da bira eljene odnose izmeu inflacije i nezaposlenosti u zavisnosti od tekue ekonomske situacije. Meutim, ono to je keynesijanska teorija izgubila iz vida su psiholoki faktori u procesu formiranja inflacije.

Efekat istiskivanja ( Kritika keynesijanske aktivistike politike naglaava da ona ima dugorone efekte u pravcu obaranja stope rasta realnog sektora ekonomije i na porast stope inflacije.

Monetarna politika i teza o endogenom karakteru novca su posebice na udaru. Monetaristi otro osporavaju tezu o iskljuivo endogenoj ulozi novca u funkcioniranju ekonomskog sustava, iz ega proizlazi teza o potrebi voenja pasivne monetarne politike koja samo prati rast nominalnog drutvenog proizvoda. Nadalje, keynesijanci polaze od pretpostavke da ekspanzivna monetarna politika obara kamatnu stopu i na taj nain utjee na poticanje investicija. Meutim, oni zanemaruju da poslije ovog prvog uinka dolazi do sekundarnog uinka u vidu inflacije koji utjee na porast kamatne stope, ne samo za iznos stope inflacije ve esto i vie, zato to se sada u nju ugrauje anticipirana stopa inflacije. Pored tog problema, politika permanentnog budetskog deficita dovodi do pojave platno-bilannog deficita.

Kratak i dugi rok ( Nesumnjivo je da na kratak rok keynesijanska ekonomija ostvaruje pozitivne uinke. Naime, ekspanzivna monetarna politika utjee na snienje kamatne stope i rast investicija, dok ekspanzivna fiskalna politika preko poveanja agregatne potranje snano djeluje na bri rast proizvodnje. U dugom roku dolazi do akumuliranja ekonomskih poremeaja. Ekspanzivna monetarna politika vodi rastu stope inflacije, a ekspanzivna fiskalna politika vodi stvaranju budetskih deficita i istiskivanju sektora stanovnitva i gospodarstva.

20. MONATARIZAM

Kao rezultat neuspjeha keynesijanske politike da se izbori sa istovremeno rastuom inflacijom i nezaposlenou 1970-ih godina do tada vladajua keynesijanska ortodoksija ustupa mjesto novoj monetaristikoj. Najistaknutiji predstavnici monetarizma su: M.Friedman, H.Simsons, K.Bruner, A.Melcer i dr. M.Friedman je isticao da monetaristi nisu dali nita novo nego su se vraali idejama D.Humea i njegovih suvremenika od prije vie od 200 godina.

Usprkos veoma rasprostranjenoj upotrebi pojma monetarizam jo uvijek postoje razliita shvaanja monetarizma. Mogue je razlikovati monetarizam prve vrste, koji polazi od adaptivnih oekivanja i neutralnosti novca u dugom roku i neneutralnosti u kratkom roku, i monetarizam druge vrste, koji polazi od racionalnih oekivanja i superneutralnosti novca.

Monetarizam polazi od pretpostavke stabilnosti gospodarstva i pune zaposlenosti. Trini sustav je sustav koji sam po sebi eliminira egzogene utjecaje i tei stabilnosti, uvijek kada se u kriznim situacijama destabilizira, jer ga inicijalni okovi privremeno izbacuju iz ravnotee. Monetarizam istie kljunu ulogu monetarne politike kako kod uspostavljanja stabilnosti tako i kod njenog naruavanja.

Dvije vane hipoteze monetarista su:

Odvojenost realnog i nominalnog sektora (realni impulsi imaju realne efekte, a nominalni impulsi imaju nominalne efekte);

Promjena novane mase nema realnih efekata, ni na obujam proizvodnje ni na promjenu relativnih cijena, pa se moe zakljuiti da je novac neutralan.Odatle slijedi zakljuak da se dinamiziranjem potranje ne moe poveati proizvodnja i sniziti nezaposlenost ispod prirodne stope nezaposlenosti i monetarni impulsi dugorono djeluju samo na nominalne varijable. Smatraju da je potranja za novcem stabilna varijabla, dok je ponuda novca koja je pod kontrolom centralne banke promjenjiva i moe da odstupa od potranje za novcem.

Prema miljenju monetarista, trite radne snage se automatski uravnoteuje putem promjene razine realne nadnice. Realne nadnice samo u kratkom roku nisu konstantne, dok je u dugom roku krivulja agregatne ponude vertikalna. Prirodna stopa nezaposlenosti odgovara dugoronoj valrasijanskoj ravnotei pune iskoritenosti kapaciteta. Monetaristi su osporili keynesijansku Philispovu krivulju negativnog nagiba. M.Friedman i E.Felps su nezavisno jedan od drugoga postavili novu modificiranu Filipsovu krivulju. Nova modificirana krivulja ima tri bitne osobine:

1. Filipsova krivulja je upotpunjena sa adaptivnim inflacijskim oekivanjima,

2. Uveden je koncept prirodne stope nezaposlenosti,

3. Polo se od realnih, a ne nominalnih nadnica.

Monetaristi istiu da ekspanzivna monetarna politika moe smanjiti nezaposlenost ispod prirodne stope samo ukoliko je inflacija neanticipirana. im se oekivanja prilagode i inflacija postane u potpunosti anticipirana nezaposlenost e se vratiti na prirodnu stopu u skladu s koncepcijom adaptivnih oekivanja pojedinci prilagoavaju svoja inflacijska oekivanja kroz svoje povijesno iskustvo i kroz uenje preko greaka.

Model ekonomske politike monetarista se moe predstaviti:Okruenje

Ekonomsko ( osnovni stav od kojeg polaze monetaristi je da e slobodno trite, ukoliko nije ometano od strane drave, uvijek voditi gospodarstvo k ravnotei pune zaposlenosti faktora proizvodnje, osim ukoliko nije u pitanju neki tranzicijski ok. Monetaristi razlikuju efekte ekonomske politike u dugom i kratkom roku. Efekti ekspanzivne monetarne politike u kratkom roku se dekomponiraju na rast nominalnih i na rast realnih varijabli, dok u dugom roku rastu samo nominalne varijable.

Politiko ( Monetaristi upozoravaju da u sluaju diskrecijske ekonomske politike gospodarstvo moe biti suoeno s politikim ciklusima. Neposredno pred izbore, kreatori ekonomske politike mogu biti stimulirani da ekspanzivnim politikama privuku glasae. Imajui u vidu da ovakve politike imaju destabilizirajui uinak na trini sustav, jasno je zato su monetaristi zagovornici politike pravila.

Socijalno ( Zalau se za poslovanje na osnovi trinih kriterija bez uvaavanja socijalnih konsideracija. Ukoliko postoje transferi od strane drave onda se nuno javlja budetski deficit koji vodi dravnoj intervenciji i suspendiranju trinog mehanizma.

Meunarodno ( Smatraju da je ekonomija izloena kako unutranjim tako i vanjskim okovima. Meutim, samouravnoteujui mehanizam koji djeluje na unutranjem planu, djeluje isto tako i na meunarodnom planu.

Liberalistika filozofija ( Drava treba da odreuje minimalna pravila igre, vri zatitu graana i institucija trinog gospodarstva.

Kreatori ekonomske politike ( osnovna premisa monetarizma je da ukoliko se diskrecijska politika koristi za otklanjanje privremenih promjena onda ona moe unijeti vie varijabilitieta nego to ga otklanja. Friedman istie da su neizvjesnost i nestabilnost neizbjeni pratioci progresa i promjena. Oni su jedna strana novia, a druga strana je sloboda. Zbog toga su monetaristi za pasivnu ekonomsku politiku zasnovanu na pravilima. Monetaristi daju dva tipa pravila: pasivna i aktivna. Pasivna pravila zahtijevaju da stopa monetarnog rasta bude dugorono stabilna i da prati stopu rasta drutvenog proizvoda. Aktivna pravila zahtijeva da se stopa monetarnog rasta prilagoava tekuoj ekonomskoj situaciji.

Instrumenti ekonomske politike

Monetarna politika ( Monetaristi smatraju da glavni problem nije nezaposlenost, jer se gospodarstvo nalazi na razini prirodne stope nezaposlenosti, ve inflacija. Upravo zato prednost treba da ima monetarna u odnosu na fiskalnu politiku, jer je ona efikasnija u borbi protiv inflacije. Monetaristi smatraju da kljuni instrument monetarne politike ne treba da bude upravljanje kamatnom stopom, kao to su to smatrali keynesijanci, ve upravljanje ponudom novca. Monetaristi smatraju da se monetarnom politikom ne moe regulirati ili fiksirati razina kamatnih stopa, izuzev na veoma ogranieno vrijeme i da se njom ne moe regulirati ili fiksirati stopa nezaposlenosti, osim u takoer, vrlo kratkim vremenskim razdobljima.

Fiskalna politika ( Fiskalna politika kod monetarista ima sporedan znaaj, iako je predmet izuavanja. Fiskalna politika ima utjecaj na gospodarstvo samo u mjeri u kojoj utjee na kretanje novane mase. Monetaristi smatraju da keynesijanska pretpostavka o zamci likvidnosti nije ispravna. Oni smatraju da je kamatna elastinost potranje za novcem nulta. Nasuprot zamke likvidnosti monetaristi smatraju da e djelovati uinak istiskivanja u sluaju ekspanzivne fiskalne politike.

Vanjskotrgovinska politika ( Jedan od doprinosa monetarizma je to je preao koncept zatvorene ekonomije na koji je bio ogranien keynesijanizam. Monetaristi smatraju da je suficit odnosno deficit platne bilance uglavnom monetarni fenomen.

Za ovaj pristup kljune su 4 sljedee pretpostavke:

- Potranja za novcem je stabilna funkcija ogranienog broja varijabli,

- U dugom roku proizvodnja i zaposlenost tee punoj zaposlenosti ili prirodnoj stopi;- Vlasti ne mogu sterilizirati ili neutralizirati novani utjecaj platne bilance na domai novac;- Nakon ukljuivanja carina i transportnih trokova cijene slinih proizvoda se procesom arbitrae u dugom roku izjednauju.

Monetaristi se zalau za fleksibilan devizni teaj. Kao osnovne argumente oni navode:

Formiranje svih cijena treba da bude rezultat slobodne trine igre i

U reimu fluktuirajueg deviznog teaja monetarna politika igra aktivnu ulogu.

U sluaju fleksibilnog deviznog teaja monetarna ekspanzija nee dovesti do stvaranja deficita platne bilance, ve do deprecijacije deviznog teaja u proporciji sa monetarnom ekspanzijom.

Ciljevi ekonomske politike ( Monetarizam kao svoj osnovni cilj postavlja borbu protiv inflacije i smanjivanje javne potronje, to je prirodna reakcija na keynesijansku politiku koja je desetljeima poticala agregatnu potranju i time ostavila u nasljee visoke budetske deficite.

21. KRITIKI OSVRT NA MONETARIZAM

Monetarizam otklanja brojne nedostatke keynesijanizma poput uvoenja dugog roka, uvianja nemogunosti da se monetarnim promjenama ostvari dugorona realna ekspanzija, uvianje opasnosti inflacije, prihvaanje injenice da pojedinci formiraju oekivanja o ekonomskoj politici i dr. Ipak u svojim stavovima, slino keynesijanizmu, monetarizam je esto jednostran.

Osnovni cilj ekonomske politike prema monetaristima je osiguranje stabilnosti cijena na dugi rok, dok e sve ostale eventualne distorzije savladati samo trite. Ovaj stav monetarista je teko prihvatiti, jer bi to znailo da se kreatori ekonomske politike trebaju usredotoiti na odravanje ciljnog monetarnog agregata bez obzira na to to se deava u gospodarstvu. U osnovi monetaristiko gledanje na inflaciju je jednostrano, jer postoje i drugi uzroci inflacije.

Jedna od slabosti monetarizma je i to to je usmjeren na reguliranje agregatne potranje, dok strana ponude nije predmet posebnog interesa.

Primjedbe se upuuju i konceptu permanentnog dohotka, jer njegovo postojanje nije empirijski dokazano i nemogue je utvrditi precizno njegovu veliinu.

Monetaristike pretpostavke o slobodnom tritu su teorijska apstrakcija, jer u svim gospodarstvima postoji manji ili vei stupanj dravne intervencije.

Novi klasiari upuuju kritiku monetarizmu u pogledu oekivanja jer u sluaju adaptivnih oekivanja gospodarski subjekti prave sistematsku greku, pa je ova oekivanja potrebno zamijeniti racionalnim oekivanjima.

Na kraju treba uzeti u obzir i rezultate koji su ostvareni u sluajevima primjene monetaristike politike. Rezultati su pokazali da je monetaristika politika efikasna u obaranju stope inflacije, ali je plaena cijena u pogledu recesije, odnosno rasta nezaposlenosti.

22. EKONOMIJA PONUDE I KRITIKI OSVRT

Ideje ekonomije ponude prvi je razvio J.Swift koji je smatrao da ukoliko se neka grana oporezuje iznad uobiajene porezne stope, onda e porezni prihodi naplaeni u toj grani biti manji za jednu polovinu. Ove ideje su pretea Lafferove krivulje, koja predstavlja okosnicu ekonomije ponude. Ekonomija ponude usmjerava ekonomsku politiku da se bavi ponudom, smanjenjem rigidnosti i neefikasnosti koje postoje u gospodarstvu. U okviru ekonomije ponude nastale su dvije struje; radikalna koju predvodi Laffer i smatra da sniavanje poreznih stopa ima snane uinke na poveanje proizvodnje, ukupnih poreznih prihoda i smanjenje inflacije; i druga, umjerenija struja koju predvodi Feldstein i istie da sniavanje poreza ima poticajne efekte na gospodarski rast, preko poveanja investicija i tednje. Naglasak se stavlja na gospodarski rast, rast proizvodnje i tehniko-tehnoloki progres.

Poveani gospodarski rast prije svega treba da ostvari privatni sektor, jer javni sektor nema vitalnost i snagu privatnog sektora. Glavna poluga ekonomske politike ovog pravca je fiskalna politika. Cilj ekonomske politike ekonomije ponude je da prilagodi porezne stope da budu stimulativne za akumulaciju kapitala. Glavni razlog zbog kojeg je takva mjera privlana, lei u tome to bi via razina akumulacije kapitala dovela do poveanja produktivnosti i konano do smanjivanja inflacijskog pritiska. Otuda je sa stanovita ponude poeljno poticati investicije, ime bi se sasjekao korijen inflacije.

Tri glavne preporuke ekonomije ponude kreatorima ekonomske politike mogle bi se sumirati na sljedei nain:

Sniavanjem poreznih stopa i dravne regulative;

Stope monetarnog rasta uskladiti sa stopama rasta realnog sektora i

Sniavanje javne potronje.

Oni pokuavaju da uz istovremeno restriktivnu monetarnu politiku, koja bi se suprotstavila inflaciji, pokrenu fiskalni akcelerator. Za razliku od monetarizma, ekonomija ponude je nastavila sa keynesijanskim konceptom isticanja fiskalne politike, ali ne radi poticanja potranje, ve radi poticanja ponude. I jedni i drugi se zalau sa sniavanje poreza, keynezijanci smatraju da snienje poreza poveava agregatna potranja, koja onda potie proizvodnju, dok predstavnici ekonomije ponude smatraju da se sniavanjem poreza daju dodatni impulsi proizvodnji, jer se poveavaju prinosi.

Model ekonomske politike ekonomije ponude

Okruenje

Ekonomsko ( Ekonomija ponude zagovara vraanje na slobodni trini mehanizam. Ekonomska politika treba napustiti keynezijansko poticanje potranje, jer ono samo vodi inflaciji. Cilj treba biti poticanje ponude, odnosno osnovni izvor ciklinih fluktuacija su fluktuacije ponude.

Hipertrofirani javni sektor ( Nesumnjivo je da se nuna uloga drave odnosi na zatitu pravnog sustava, sigurnosni sustav i osnovne zdravstvene usluge. Meutim, drava posee i za oblastima u kojima je manje efikasna od privatnog sektora. Aktivnosti koje su predate dravama, a koje naizgled nemaju nikakvu produktivnu ulogu obuhvaaju masovnu redistribuciju dohotka i bogatstva.

Krupne korporacije ( Osnovni nosilac gospodarskog razvoja je krupan kapital, odnosno velike korporacije. Samo one sa svojom velikom investicijskom moi mogu pokrenuti gospodarstvo. Ukoliko postoje povoljni uvjeti za njihov razvoj, onda e biti dobro cijelom drutvu.

Kreatori ekonomske politike ( instrument da se ostvare planirani ciljevi je deregulacija gospodarstva, tj. smanjivanje uloge drave u gospodarstvu, provoenje programa reprivatizacije, smanjivanje uloge sindikata.

Instrumenti ekonomske politike

Fiskalna politika ( Najvaniji stimulans koji treba da pokrene gospodarsku aktivnost je sniavanje poreznih stopa. Sniavanje poreza ostavlja vei diskrecijski dohodak proizvoaima za investicije. Lafferova krivulja pokazuje da je porezni prihod nulti u dva sluaja: ukoliko je porezna stopa nulta i ukoliko je porezna stopa beskonano velika. Glavna zamjerka koja se moe uputiti Lafferovoj krivulji je to to je previe teoretski uopena, jer ne daje nikakav odgovor na pitanje koja je to optimalna porezna stopa koja osigurava maksimalan porezni prihod, odnosno da li se gospodarstvo nalazi u zoni opadajuih ili rastuih poreznih prihoda.

Monetarna politika ( U modelima ekonomije ponude monetarna politika ima sekundarni cilj. Naime, predstavnici ovog pravca prihvaaju monetaristiki stav o monetarnoj prirodi inflacije i zbog toga se zalau za restriktivnu monetarnu politiku koja bi se suprotstavila inflaciji.

Socijalna politika ( Predstavnici ekonomije ponude zalau se za demontau drave blagostanja. Oni se zalau za ukidanje brojnih povlastica koje destimulativno djeluju na ponudu rada, kao to su: pomo za nezaposlene, pomo za socijalno ugroene, i sl.

Ciljevi ekonomske politike ( Teorija ekonomije ponude je prvenstveno namijenjena ekonomskoj politici, politici iji je glavni cilj gospodarski rast, tj. poveanje drutvenog proizvoda. Prema tome, osnovno je stvoriti stimulans za poveanje proizvodnje i akumulacije kapitala. Put da se ovo ostvari je deregulacija gospodarstva i smanjenje javnih rashoda.

Kritiki osvrt na ekonomiju ponude

Greka ekonomije ponude je vjerovanje da e snienje poreza rezultirati u brzom rastu proizvodnje (poveanju porezne osnovice) koje e kompenzirati snienje ukupnih poreznih prihoda. Polazei od injenice kako suvremena gospodarstva u velikom broju sektora karakterizira monopolistika ili oligopolistika struktura, nije sigurno da e snienje poreza, rezultirati u poveanju investicija i proizvodnje. Velika dilema je i da li e porezno smanjenje snano poveati tednju i na taj nain investicije i proizvodnju. S druge strane, snienje poreza smanjuje dravne prihode, pa je drava prinuena da pozajmljuje preko emisije obveznica. Zbog toga e dobitak pojedinaca kao posljedica snienih poreza, u sadanjosti, biti neutraliziran u budunosti kada drava bude prinuena da povea poreze da bi otplatila dospjele obveznice.

I sami predstavnici ekonomije ponude zalaui se za snienje poreza, implicitno provlae stav da to manje poreza prikupi drava to e trite djelovati efikasnije, jer se smanjuje dravna intervencija. Takoer, zahtjev da pojedinci budu preputeni sami sebi u sluaju bolesti, starosti i nezaposlenosti nisu svojstveni jednom humanom drutvu.

Prednost ekonomije ponude je to je ispitana u praksi. Meutim, injenica je da snienje poreznih stopa, poetkom 80-ih godina prolog stoljea, u amerikom gospodarstvu, nije rezultiralo u rastu ukupnih poreznih prihoda i da ekonomija ponude nije dala spektakularne rezultate.

Ovdje treba dodati model njihove ekonomske politike. Djeluju fiskalnom politikom na snienje poreznih stopa. Smanjenjem poreznog optereenja ostaje vie dohotka za potronju ...

23. NOVA KLASINA MAKROEKONOMIJA

Sredinom 70-ih godina prolog stoljea nova klasina makroekonomija zamjenjuje monetarizam. Dugo vremena je smatrana samo varijantom monetarizma. Kao i monetarizam, i nova klasina makroekonomija vue porijeklo od klasine ekonomije, i slino monetaristima zalau se za neintervencionizam.

Sutinu nove klasine makroekonomije predstavljaju tri hipoteze:

1. Hipoteza o racionalnim oekivanjima

2. Hipoteza o agregatnoj ponudi i

3. Hipoteza o stalno trinoj ravnotei.

Novu klasinu makroekonomiju treba promatrati iskljuivo kroz meuzavisnost sve tri hipoteze.

Racionalna oekivanja ( Nova klasina makroekonomija, bazirajui se na hipotezi o racionalnim oekivanjima, osigurava snane mikroekonomske osnove makroekonomije, element koji je nedostajao keynezijanskoj teoriji i koji je omoguavao njenu ranjivost. Osnovna ideja teorije o racionalnim oekivanjima je da pojedinci nisu samo pasivni promatrai. Donosei ekonomsku odluku pojedinac polazi od svih raspoloivih informacija i formira racionalna oekivanja o buduem toku ekonomske aktivnosti i vladinoj politici. Racionalna oekivanja se bitno razlikuju od adaptivnih oekivanja koja koriste monetaristi. Kod adaptivnih oekivanja pojedinci iskljuivo polaze od onoga to se dogaalo u prolosti, a kod racionalnih pojedinci polaze i od onoga to se dogaalo u prolosti, kao i od svih drugih raspoloivih informacija da bi formirali svoja oekivanja.

Trina ravnotea i realni poslovni ciklusi ( Druga kljuna pretpostavka nove klasine makroekonomije se zasniva na klasinoj ekonomskoj teoriji, koja ekonomski sustav koncipira kao ravnoteni sustav, u kojem su snage koje vraaju sustav u ravnoteu toliko jake da se formiranje nove ravnotene razine cijena vri vrlo brzo, bez uinaka na realni sektor. Ukoliko se ova teza prihvati onda ekspanzivna monetarna politika djeluje iskljuivo na rast cijena, a restriktivna monetarna politika obara cijene na ravnotenu razinu bez popratnih recesijskih uinaka. Nova klasina makroekonomija polazi od suvie pojednostavljenih modela trita koji koriste potpune informacije, potpunu konkurenciju, nepostojanje transakcijskih trokova i prisustvo kompletnog skupa trita.

Hipoteza agregatne ponude ( Prema hipotezi agregatne ponude pojedinci se ponaaju u skladu sa maksimiziranjem svog blagostanja, a odluke o ponudi zavise od relativnih cijena. Svaki radnik pravi trade-off izmeu dokolice i rada. Takoer, radnik zna kolika je normalna nadnica za njegov posao. Ukoliko je tekua nadnica via od normalne onda e radnik poveati rad, a smanjiti dokolicu. Na ovaj nain se poveava agregatna ponuda rada. Slino vai i kada su u pitanju proizvodi.

Kredibilitet kreatora ekonomske politike

Nova klasina ekonomija odbacuje Friedmanovo pravilo konstantne stope monetarnog rasta, jer je anticipirana monetarna politika neefektivna. Svi igrai nastoje maksimizirati svoju korisnost. Meutim, vlada kao glavni igra moe rijeiti da prevarom pobolja svoj poloaj u igri. Ovo nas dovodi na znaajno pitanje nove klasine makroekonomije, a to je pitanje kredibiliteta kreatora ekonomske politike. Smatra se da varanje pri formuliranju ekonomske politike vodi kratkoronim ekonomskim dobicima, ali dugorono gledano vodi gubitku kredibiliteta kreatora ekonomske politike. Kredibilitet kreatora ekonomske politike moe se iskazati preko etverokuta: reputacija, povjerenje, kredibilitet i oekivanja.

etverokut pokazuje da ukoliko vlada ima reputaciju da ona rezultira u povjerenju koji stvara kredibilitet vlade. Povjerenje i kredibilitet zajedno utjeu na formiranje oekivanja. Na osnovu steene reputacije i kredibiliteta koji posjeduje vlada, njene akcije moraju biti vremenski konzistentne.

Model ekonomske politike nove klasine makroekonomije

Okruenje

Ekonomsko ( Jedna od kljunih pretpostavki nove klasine makroekonomije je da su sva trita u ravnotei u valrasijanskoj tradiciji. Nova klasina makroekonomija polazi od savreno fleksibilnih cijena u oba pravca, to je u suprotnosti sa standardnim tezama keynesijanske i nove keynesijanske teorije o nefleskibilnosti cijena, posebno nanie. Novi klasiari su u potpunosti odbacili Keynesov koncept nevoljne nezaposlenosti jer su smatrali da je razlikovanje voljne od nevoljne nezaposlenosti u stvari razlikovanje nezaposlenosti odreene trendom od cikline nezaposlenosti. Prema novim klasiarima postoji superneutralnost novca, tj. novca ne utjee na gospodarsku aktivnost ni u kratkom ni u dugom roku, zato to su procesi usklaivanja trenutni. Upravo zbog toga novi klasiari ne prave razliku izmeu kratkog i dugog roka.

Politiko okruenje ( Veliki doprinos nove klasine makroekonomije je to je dovela do razvoja teorije politikih ciklusa. Kredibilitet vlade se sada posmatra sa aspekta vlade koju sainjavaju politiari koji su prvenstveno zainteresirani za tekue dobitke, a zanemaruju budue gubitke.

Tehnoloko okruenje ( Veliki znaaj za novu klasinu makroekonomiju imaju tehnoloke inovacije, jer su prema teoriji realnih poslovnih ciklusa one jedan od osnovnih pokretaa ekonomskih fluktuacija.

Kreatori ekonomske politike ( Jedan od najvanijih zakljuaka nove klasine ekonomije je da e ekonomska politika biti neefektivna, ak i u kratkom roku ukoliko je anticipirana od strane ekonomskih agenata. Do realnih promjena dolazi samo u sluaju ukoliko nije anticipirana, tj. ukoliko se pojavi razlika izmeu stvarnog i oekivanog nivoa cijena, jer pojedinci takve promjene pripisuju promjenama relativnih cijena i elei da usklade svoj obujam proizvodnje sa nastalim promjenama.

Instrumenti ekonomske politike

Fiskalna politika ( Novi klasiari istiu da su keynesijanci dominantnu ulogu davali fiskalnoj politici, dok su monetaristi davali monetarnoj politici, a da je cilj njihove analize davanje podjednakog znaaja i fiskalnoj i monetarnoj politici. Novi klasiari prihvaaju Ricardo-Barov teorem ekvivalencije. Kljuni stav ovog teorema je da izbor kombinacije pokria budetskog deficita poreznim prihodima i/ili dravnim obveznicama nije od znaaja za nivo realnih varijabli.

Monetarna politika ( Novi klasiari smatraju da je anticipirana monetarna politika neefikasna. Nova klasina kola smatra, kao i monetaristi, da je inflacija prije svega monetarni fenomen. Ukoliko monetarne vlasti najave monetarnu restrikciju, ekonomski subjekti e reducirati svoje oekivanja nanie, to e rezultirati u smanjenju stope inflacije, bez smanjenja nezaposlenosti. Nova klasina kola ne prihvaa ni keynesijansko ni monetaristiko vienje Philipsove krivulje, ve smatra da je Philipsova krivulja vertikalna i u kratkom i u dugom roku.

Ciljevi ekonomske politike ( Novi klasiari ne istiu jasno ciljeve ekonomske politike. Jedan od ciljeva je odsustvo voenja ekspanzivnih politika, a time i niska stopa inflacije. Imajui u vidu da smatraju da se gospodarstvo i u dugom i u kratkom roku nalazi na razini prirodne stope nezaposlenosti, jasno je da je postizanje pune zaposlenosti sekundaran cilj.

Kritiki osvrt

Pri kritikom ocjenjivanju ove teorije esto se istie da teza o uravnoteenju trita na kratak rok nije dokazana. U suvremenoj teoriji ipak dominira stav da cijene i nadnice nisu savreno fleksibilne, osobito kada je u pitanju trite rada. Doprinos nove klasine ekonomije ogleda se u uvoenju hipoteze racionalnih oekivanja. Prihvaa se da pojedinci na mikro razini nisu pasivni promatrai koji reagiraju u skladu sa intencijama makroekonomske politike, ve su sofisticirani uesnici u makroekonomskim procesima koji polazei od vlastitih interesa procjenjuju stvarne namjere i domete makroekonomske politike. Tvrdnji da pojedinci imaju racionalna oekivanja upuuje se dosta zamjerki. Na primjer, kako pojedinci mogu predvidjeti ispravan model funkcioniranja ekonomije, kada i meu ekonomistima postoji neslaganje po ovom pitanju. Kreatori ekonomske politike posjeduju informacijsku superiornost, odnosno ekonomski subjekti ne posjeduju sve informacije koje posjeduje vlada pa je teko da u potpunosti anticipiraju sve njene mjere.

Trina ravnotea ( Ova tvrdnja je predmet mnogih kritika i mnogo je problematinija nego prethodna hipoteza o racionalnim oekivanjima. Nju ne prihvaaju ni monetaristi ni keynesijanci. Nova klasina ekonomija polazi od tvrdnje kako svatko tko je voljan raditi, moe nai posao po ravnotenoj nadnici, tako da nevoljna nezaposlenost ne postoji. Meutim modeli novih keynesijanaca u potpunosti odbacuju ovu tvrdnju i dokazuju da je netona.

Realni poslovni ciklusi ( esto upuivanje kritika modelu realnih poslovnih ciklusa je dilema jesu li tehnoloki okovi dovoljno veliki da pokrenu poslovni ciklus i da li su oni dovoljno esti kao to fluktuira drutveni proizvod.

Ricardo-Barov teorem ekvivalencije ( Ovaj teorem moe biti odriv samo u uvjetima postojanja racionalnih oekivanja, odnosno subjekata koji znaju da e obveznice predstavljati samo meuvremensku supstituciju poreznog optereenja.

Moe se zakljuiti da i pored toga to nova klasina makroekonomija posjeduje formalnu teorijsku strukturu i logiku konzistentnost postavki ipak ne posjeduje dovoljno vrstu vezu s realnou. Veina njezinih postavki je primjenjiva samo u odreenim okolnostima, tako da bi se ona mogla okarakterizirati kao poseban sluaj opeg sluaja. 24. NOVI KEYENSIJANCI I TRINE RIGIDNOSTI

Novi keynesijanci predstavljaju kolu ekonomske misli koja se javila sredinom osamdesetih godina kao odgovor na teorijsku krizu keynesijanizma. Kada se poetkom 70-ih godina pokazalo da je mogue istovremeno postojanje visoke stope inflacije i nezaposlenosti dolazi do pojave novih teorija koje ozbiljno osporavaju keynesijanizam i ponovo reafirmiraju trini mehanizam.

Cilj analize novih keynesijanaca je da osiguraju mikroekonomske osnove makroekonomije. U osnovi, novi keynesijanci su usmjereni na pobijanje argumenata nove klasine makroekonomije da keynesijanska pretpostavka o rigidnostima ne moe biti teorijski utemeljena.

Rigidnosti koje postoje u ekonomiji i koje sprjeavaju prilagoavanje gospodarstva poslije nekog inicijalnog oka mogu se podijeliti na:

Nominalne rigidnosti one rigidnosti koje sprjeavaju brzo prilagoavanje nominalnih cijena poslije nekih nominalnih poremeaja.

Realne rigidnosti javljaju se ukoliko neki faktor sprjeava prilagoavanje realnih nadnica, ili cijena, ili ukoliko postoji relativna fiksnost jedne nadnice prema drugoj ili jedne cijene prema drugoj.

Nominalne rigidnosti

Ukoliko su trokovi prilagoavanja za individualno poduzee vii nego to je porast profita poduzee nee sniziti cijene, iako bi to vjerojatno bilo optimalno sa drutvenog stajalita. Makroekonomski uinci rigidnosti nominalnih cijena mogu biti veliki jer dolazi do zbrajanja negativnih uinaka kod pojedinanih poduzea, to moe rezultirati u stvaranju eksternalija agregatne potranje. Drutvo bi bez sumnje bilo