LJUBAVNI NAPITAK

Subota, 13. listopada 2012., 19 sati

Gaetano Donizetti

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Subota, 13. listopada 2012., 19 sati

G. Donizetti

LJUBAVNI NAPITAK

THE HD BRODCASTS ARE SUPPORTED BY

THE MET: LIVE IN HD SERIES IS MADE POSSIBLE BY A GENEROUS GRANT FROM ITS FOUNDING SPONZOR

Neubauer Family Foundation

GLOBAL CORPORATE SPONSORSHIP OF THE MET LIVE IN HD IS PROVIDED BY

ADINA Anna Netrebko

NEMORINO Matthew Polenzani

BELCORE Mariusz Kwiecien

DOKTOR DULCAMARA Ambrogio Maestri

Zbor i orkestar Metropolitana

ZBOROVOĐA Donald Palumbo

DIRIGENT Maurizio Benini

REDATELJ Bartlett Sher

SCENOGRAF Michael Yeargan

KOSTIMOGRAFKINJA Catherine Zuber

OBLIKOVATELJICA RASVJETE Jennifer Tipton

KOREOGRAF Andrew George

Praizvedba, Teatro della Canobbiana, Milano, 12. svibnja 1832.

Prva hrvatska izvedba: Narodno zemaljsko kazalište, Zagreb, 19. veljače 1887.

Prva izvedba u Metropolitanu 23. siječnja 1904.

Prva izvedba ove produkcije: 24. rujna 2012.

SUBOTA, 13. LISTOPADA 2012.

POČETAK U 19 SATI.

Gaetano Donizetti

LJUBAVNI NAPITAK

L’ELISIR D’AMOREKomi�na opera/melodramma giocoso u dva �ina

Libreto: Felice Romani

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Radnja se događa u talijanskom selu ranih godina devetnaestoga stoljeća.

Ljubavni napitak je spoj dviju opera. To je opera koja strašno zabavlja, ali se istovremeno nešto drugo zbiva ispod površine. Kao što o tome svjedoči sama talijanska povijest - u Ljubavnom napitku jasno se čuju krici za neovisnošću. Bartlett Sher

Stanka poslije prvoga čina.Svršetak oko 22 sata.Tekst: talijanski.Titlovi: engleski.

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

PRVI �INNaivni siromašni seoski momak Nemorino iz prikrajka se u ariji “Quanto è bella, quanto è cara” (Kako je lijepa, kako je draga) divi lijepoj i bogatoj seoskoj posjednici Adini koja �ita seljanima roman o Tristanu i Izoldi. Adina se u ariji “Della crudele Isotta” (Okrutne Izolde) smije tobožnjem u�inku ljubavnog napitka. Smješka se i pomalo nespretnom Nemorinovu udvaranju. U selo dolazi narednik Belcore s postrojbom vojnika. Predstavlja se arijom “Come Paride vezzoso” (Kao zavodni�ki Paris). Kao vješt govornik, odmah osvoji Adinu. Ona kaže Nemorinu da ga nikada ne�e voljeti i to izražava u ariji “Chiedi all’ aura lusinghiera” (Pitaj zamamljiv povjetarac). Seljaci zadirkuju Nemorina i dovode ga do o�aja.

Najavljen trubljom, u selo dolazi nadrilije�nik doktor Dulcamara i u blistavoj komi�noj ariji “Udite, udite, o rustici” (�ujte, seljani, �ujte) upravo zavodi mještane pri�ama o djelovanju svojih napitaka koji lije�e sve tjelesne i duševne boli. Nemorino se sjeti pri�e o Izoldi, žrtvuje posljednji dukat i kupuje od njega bo�icu tobožnjeg ljubavnog napitka. Dulcamara ga uvjerava da �e u roku od dvadeset �etiri sata osvojiti Adinu. Nemorino mu je zahvalan i slijedi sjajan duet Nemorina i Dulcamare “Voglio dire... Obbligato! Obbligato!” (Ho�u re�i... Zahvalan sam, zahvalan). Napitak koji je Dulcamara dao Nemorinu zapravo je jeftino vino Bordeaux. Nemorino ga odmah ispija, stje�e samopouzdanje i po�inje se ponašati samouvjereno. Adini to zasmeta, jer ipak nije ravnodušna prema

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

7 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

njemu, ali iz prkosa pristaje udati se za Belcorea. Stiže naredba da postrojba mora napustiti selo, Belcore inzistira da se vjen�anje odmah obavi, Adina pristaje, a Nemorino se u duetu s Adinom tješi bu�nim pjevom i plesom (“Esulti pur la barbara”- Neka likuje okrutnica).

DRUGI �INNa Adininu posjedu sprema se vjen�anje Adine i Belcorea pra�eno vrlo lijepim uvodnim zborom “Cantiam, cantiam” (Pjevajmo, zapjevajmo), a budu�a nevjesta i Dulcamara pjevaju šaljivu barkarolu “Io son ricco, tu sei bella” ( Ja sam bogat, ti si lijepa). Adina ipak oklijeva s potpisivanjem bra�nog ugovora. Nemorino o�ekuje ishod ljubavnog napitka i od Dulcamare kupuje i drugu bo�icu. Nema više novca i pristaje biti unova�en ne bi li ga dobio. Slijedi duet Adine i Dulcamare “Quanto amore!” (Kolike li ljubavi!). Adina postaje svjesna Nemorinove ljubavi prema njoj, ali i svoje prema njemu. Nemorino se pravi posve ravnodušnim, vjeruju�i u mo� napitka.

Stvari se po�inju mijenjati. Stiže glas da

je umro bogati Nemorinov stric i da sve

bogatstvo ostavlja Nemorinu. On sam to ne

zna, ali znaju seoske djevojke koje se trude

da mu se svide. Nemorino sve to pripisuje

djelovanju napitka. Adina se ne može pomiriti

s takvom situacijom i u njezinim se o�ima

pojavljuje skrovita suza o kojoj Nemorino

pjeva u romanci “Una furtiva lagrima”, zacijelo

jednoj od najpoznatijih tenorskih arija u

cjelokupnoj opernoj literaturi kojoj je svjetsku

slavu donijela prekrasna interpretacija Enrica

Carusa.

Svjesna da se sada ona mora izboriti za

ljubav, jer je u me�uvremenu shvatila da voli

Nemorina a ne Belcorea, Adina od narednika

otkupljuje Nemorinov vojni ugovor i predaje

ga Nemorinu rije�ima “Prendi per me sei

libero” (Uzmi, ja sam ti donijela slobodu).

I sve na kraju sretno završava. Svi pjevaju u

slavu napitka koji ispravlja svaku grešku “Ei

corregge ogni difetto”. Adina i Nemorino

prepuštaju se ljubavi, a ona prije toga pjeva

vrlo zahtjevnu ariju koja se katkad izostavlja.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

8 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

Anna Netrebko i Ambrogio Maestri

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

VEČERAŠNJI INTERPRETI Adinu pjeva ruska sopranis t ica Anna Netrebko (1971). Traviata na Salzburškim svečanim igrama 2005. dovela ju je u najuži vrh najvećih opernih zvijezda današnjice. Anna Netrebko debitirala je kao Susanna u Mozartovu Figarovu piru u Marijinskom teatru u Petrogradu pod ravnanjem Valerija Gergijeva, koji je postao njezin vokalni mentor. U Metropolitanu je prvi put nastupila 2002. kao Nataša u operi Rat i mir Sergeja Prokofjeva. Adina je njezina 14. uloga u Metu, a ova produkcija druga je u kojoj nastupa na otvorenju sezone. Nemorina pjeva američki tenor iz Illinoisa, Matthew Polenzani, jedan od najdarovitijih i najprofinjenijih lirskih tenora svoje generacije, 2004. godine dobitnik Nagrade Richard Tucker. U Metropolitanu je prvi put nastupio 1997. i u njemu je ostvario više od dvije stotine

nastupa u većim i manjim ulogama. Nemorino mu je 28. uloga. Između ostaloga, pjevao je Mozartove: Ferranda u Così fan tutte, Don Ottavija u Don Giovanniju, Belmontea u Otmici iz saraja i Tamina u Čarobnoj fruli, Rossinijeve: Almavivu u Seviljskom brijaču i Lindora u Talijanki u Alžiru, Fentona u Falstaffu, Romea u Romeu i Juliji, Davida u Majstorima pjevačima te Ernesta u Don Pasqualeu i Alfreda u Traviati, a u tim smo ga ulogama gledali u Live in HD. Belcorea pjeva poljski bariton Mariusz Kwiecien (1972.) koji je debitirao 1993. u Krakowu kao Eneja u Purcellovoj operi Didona i Eneja. Prvi put nastupio je u Metropolitanu 1999. kao Kuligin u Janáčekovoj Katji Kabanovoj i do sada u njemu ostvario petnaest uloga. Diplomant je Metropolitanova programa za razvoj mladog umjetnika (Met’s Lindemann Young Artist Development Program). Vidjeli smo ga

9 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

kao tumača nekoliko opernih likova, između ostalih kao Don Giovannija. Dulcamara je bas-bariton iz Pavije, Ambrogio Maestri, čija je karijera počela strelovito: debitirao je kao Falstaff 2001. u Scali za obilježavanja stogodišnjice Verdijeve smrti pod ravnanjem Riccarda Mutija u režiji Giorgia Strehlera. Iste ga je godine pjevao i u Bussetu. Često nastupa pod Mutijevim ravnanjem. Pjeva u velikim kazalištima i na festivalima, između ostalih Jaga u Otellu u Scali, Nabucca u Areni u Veroni, Scarpiju u Tosci na Puccinijevu festivalu u Torre del Lago. U Metropolitanu je prvi put nastupio 2004. kao Amonasro u Aidi, a pjevao je još Alfija u Cavalleriji rusticani. Izvedbom ravna talijanski dirigent Maurizio Benini, glavni gostujući dirigent Teatra San Carlo u Napulju. Karijeru je izgradio na Rossinijevu opusu, počeo ju je u Teatru Comunale u Bologni s Gospodinom

Bruschinom, a slijedila je 1992. Scala sa Ženom s jezera. U Metropolitanu je prvi put dirigirao 1998. Donizettijevim Ljubavnim napitkom. U njemu je do sada ravnao u osam opera. Posebna zanimljivost ove produkcije je međunarodno poznati američki redatelj klasičnih drama, umjetnički ravnatelj Intiman Theatrea u Seat tleu, Bart lett Sher, dobitnik nagrade Tony 2008. godine i nagrade Drama Desk za režiju mjuzikla Rodgersa&Hammersteina South Pacific (Južni Pacifik), izvedenog na Broadwayu nakon punih četrdeset pet godina. Za Operu u Seattleu i Gradsku operu u New Yorku režirao je ponovno uvrštavanje na repertoar opere Mourning Becomes Electra (Elektra u crnini), nastale 1967., Martina Davida Levyja (1933.) prema istoimenoj drami Eugenea O’Neilla. Shakespeareova drama Cymbelin u njegovoj režiji u New Yorku prva je američka produkcija

Matthew Polenzani Mariusz Kwiecien

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

10 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

Shakespeareova djela koja je izvedena u Royal Shakespeare Company. Velik uspjeh postigao je 2006. u Metropolitanu režijom Seviljskog brijača, 2009. Hoffmannovih priča i 2011. Grofa Oryja.

O SKLADATELJU

Gaetano Donizetti rođen je u Bergamu 29. studenoga 1797. Roditelji su ga poslali u besplatnu glazbenu školu gdje je učio pjevanje, glasovir i harmoniju kod njemačkog skladatelja iz Bavarske, Johanna Simona Mayra (1763-1845), od 1802. kapelnika katedrale u Bergamu. Nastavio je naukovanje u Bologni kod oca Stanislaa Matteija (1750-1825). Godine 1818. vratio se u Bergamo i skladao prvu javno izvedenu operu Enrico di Borgogna. Bio je to početak nastanka golemog opusa od 568 brojeva, od toga sedamdeseak opera, kako ga je 1948. godine u prigodi stote godišnjice skladateljeve smrti sastavio talijanski muzikolog Guido Zavadini.Prvi vrhunac u Donizettijevu stvaralaštvu bila je Anna Bolena, praizvedena s velikim

uspjehom 1830. u Milanu. Slijedio je 1832. biser komične opere, Ljubavni napitak te 1833. Lucrezia Borgia, praizvedena u Scali. Poslije vrlo uspjele premijere Ljubavnog napitka, Donizetti je pisao bratu svoje žene i dugogodišnjem prijatelju: “Smijem se, ali dobro znaš da me u dubini duše pritišće melankolija. Moje veselje samo je lažno blještavilo kojemu je cilj da je prikrije.“ Tako je donio na scenu novi tip komične opere u kojoj nalazimo smijeh kroz suze, to je humor koji izlazi iz srca koje zna za nježnost i osjećaje, iz duha punog živosti.Nakon Anne Bolene, Ljubavnog napitka i Lucrezije Borgie, Donizetti je postao poznat i priznat. Njegova su se djela izvodila u svim velikim europskim kazalištima, čak i u Americi. Godine 1835. skladao je Luciju di Lammermoor prema romanu sir Waltera Scotta (1771-1832) koja je postala jednom od najizvođenijih opera uopće. Postigao je velik uspjeh i sljedećom operom, Roberto Devereux. No borba s napuljskom cenzurom postajala je sve teža, opera Maria Stuart izvela se pod drugim naslovom, Poliuta su odbili. Zato je otišao u Pariz. Ondje nastaje nekoliko njegovih najuspjelijih djela: dramska opera Favoritkinja (La Favorite) te komične Kći pukovnije (La fille du régiment) i Don Pasquale. U Parizu je počeo pobolijevati od posljedica sifilisa. Gotovo nepokretnog odveli su ga u bolnicu za duševne bolesnike u Ivryju pokraj Pariza, a zatim potpuno paraliziranog i s potpunim gubitkom pamćenja u rodni Bergamo, u kojemu je umro 8. travnja 1848., navršivši tek pedeset godina.Donizetti je skladao u razjedinjenoj Italiji poslije Napoleonova vremena u kojoj su političke, socijalne i kulturne razlike bile goleme, a stanje u opernom životu ponižavajuće za skladatelja, što je lijepo opisao u komičnoj operi Le convenienze

Gaetano Donizetti

11 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

ed inconvenienze teatrali (Kazališne zgode i nezgode). Čvrstoćom karaktera, mješavinom hrabrosti i poštenja uspio je sebi izboriti mjesto i nametnuti se kao autor kojega je trebalo poštovati. Svojim skladateljskim radom povezao je dva genija talijanske opere, Rossinija i Verdija. Donizettijev život i karijera tekli su suprotnim tokovima. Dok je bio slavljen i cijenjen kao možda najslavniji skladatelj vremena - Rossini se bio povukao, Bellini prerano umro, a Verdi je bio tek na početku - i europski su ga vladari obasipali najvećim počastima i odličjima - bio je član “Bečkih prijatelja glazbe” i počasni član Francuske akademije (bio bi i stalan da je htio postati francuski državljanin), u osobnom životu pratile su ga tragedije. Melankolija je postajala sve jača, u kratko vrijeme umrli su mu otac, majka, troje djece i voljena žena Virginija. A i činjenica da nakon smrti Niccolòa Zingarellija (1752-1837) nije bio izabran za njegova nasljednika na napuljskome Konzervatoriju, dodatno mu je zagorčala život. U Napulju je petnaest godina djelovao kao dirigent i profesor na Konzervatoriju i smatrao je da mu to mjesto pripada, ali tamošnje vlasti, uključujući i kralja, nisu bile tog mišljenja, zamjerale su mu prijateljstvo s filozofom i revolucionarom Giuseppeom Mazzinijem (1805-1872) i išle su tako daleko da su zabranile izvedbu njegova Poliuta neposredno prije premijere. Ogorčen, krenuo je tragom svojih slavnih prethodnika i došao u Pariz. Lutao je od Milana do Rima i Venecije i vraćao se u Pariz. Katkad mjesecima ne bi ništa radio, trpio je jake glavobolje, a onda bi ga uhvatila stvaralačka groznica i u jedno bi poslijepodne skladao cijeli čin jedne opere. I stoga je uspio stvoriti golem operni opus, naravno, neujednačenih vrijednosti, ali tako važan da bi bez njega teško bilo zamisliti pojavu jednog diva - Giuseppea Verdija.

U doba sk ladanja Ljubavnog napitka Donizetti je proživljavao sretne godine. S Vincenzom Bellinijem natjecao se za krunu nasljednika Gioachina Rossinija. Kako je do tada uglavnom skladao za napuljska i rimska kazališta, iako mu je upravo Anna Bolena praizvedena u Milanu, razmaženo i zahtjevno općinstvo glavnoga grada Lombardije smatralo ga je južnjakom, što on, naravno, nije bio. Srce Milana bila je Scala, strast njegovih stanovnika opera, godišnje se izvodilo nekoliko praizvedaba u nekoliko kazališta i nije bilo baš lako doživjeti priznanje u Milanu. A to je Donizettiju potpuno uspjelo u proljeće 1832. kad je, prema predaji, u dva tjedna skladao remek-djelo komične opere, točnije melodramma giocoso, Ljubavni napitak.

O LIBRETISTU

Felice Romani, kojega sustavno spominjemo kao libretista rane talijanske romantične opere, rođen je u Genovi 31. siječnja 1788. Školovao se na tamošnjem Sveučilištu i prevodio djela francuske književnosti. S

Felice Romani

12 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

kolegom s fakulteta pripremao je rječnik od šest tomova o mitologiji i antici, uključujući i keltsku povijest Italije. Romanijevo odlično poznavanje francuske književnosti razvidno je u mnogim njegovim libretima, a poznavanje klasične povijesti i mitova razabire se iz libreta za Bellinijevu Normu. Romani je putovao po Španjolskoj, Grčkoj, Njemačkoj i Francuskoj, a 1814. našao se u Milanu i postao dijelom njegova književnog i glazbenog svijeta. Odrekao se mjesta dvorskog pjesnika u Beču i počeo karijeru opernog libretista. Napisao je dva libreta za Johanna Simona Mayra, što mu je donijelo mjesto libretista Scale. Uskoro je postao najugledniji talijanski libretist svojega doba. Napisao je oko stotinu libreta. Usprkos zanimanju za francusku književnost, odbio je raditi u Parizu. Gotovo po pravilu, nije sam birao sadržaje svojih libreta. Pozorno je pratio događanja na francuskoj kazališnoj sceni i najčešće obrađivao sadržaje koji su ondje bili popularni. To mu je ponekad donosilo neprilike zbog nepoštovanja autorskih prava. Glavninu libreta Romani je napisao za Bellinija i Donizettija, ali je pisao i za Rossinija i za Verdijevu operu Jedan dan kraljevanja, kad se poslužio libretom napisanim za češkog skladatelja Adalberta Gyrowetza (1763-1850). S Bellinijem je upravo idealno surađivao. Njihova je suradnja ujedno bila i prisno prijateljstvo i Romani mu je s tugom napisao nekrolog, duboko žaleći što su se pri kraju skladateljeva stvaralaštva razišli. Godine 1834. Romani je postao urednikom časopisa Gazzetta ufficciale Piemontese, službenih novina Piemonta u kojima je pisao književne kritike. S petogodišnjim prekidom zadržao je to mjesto do smrti u Monegliji, u Liguriji, 28. siječnja 1865. Godine 1841. objavljen je izbor njegovih pjesama.

O DJELUPriča se da je ova opera bogata dražesnim me lo d i j ama, š a r mant n im mot i v ima, istančanim i finim humorom, arijama, duetima, zborom i skupnim prizorima, u prozračnoj i profinjenoj instrumentaciji, nastala u samo četrnaest dana. Kazalište Canobbiana, koje je tridesetih godina devetnaestog stoljeća uz Scalu bilo najveće kazalište u Milanu, bilo je u velikoj neprilici, jer skladatelj koji se bio obvezao napisati operu - a to je prema običaju već unaprijed bilo objavljeno publici - nije održao riječ. Preostala su samo dva tjedna da se ispravi ta nepredviđena neprilika. Impresario Alessandro Lanari nije više znao što da radi. Tih je dana u Milanu boravio Donizetti, izvanredan umjetnik, koji je odlično poznavao sve tajne zvuka, glazbenik koji je sve prenosio u lepršave melodije. Bile su mu tada trideset četiri godine. Imao je za sobom trideset šest opera i prvi pravi trijumf - dvije godine prije u Milanu praizvedenu Annu Bolenu. Impresario ga je zamolio da u što kraće vrijeme obnovi neku svoju staru partituru i priredi je za izvedbu. Ali Donizetti mu je odgovorio: “Nije moj običaj da krpam ni svoja ni tuđa djela! Ako Romani pristane, radije ću ti skladati novu operu.“ Impresario je pristao, a Donizetti se istoga dana obratio Romaniju i rekao mu: “Obvezao sam se skladati jedan tekst u roku od četrnaest dana. Dajem ti rok od tjedan dana da mi ga pripremiš. Vidjet ćemo tko je od nas dvojice odvažniji!“Felice Romani odmah se dao na posao. Obojica su počela s prelistavanjem knjiga i libreta radi izbora sadržaja, dok se nisu zaustavili na komediji Ljubavni napitak - Le philtre - poznatoga francuskog libretista Eugènea Scribea (1791-1861). Scribe se poslužio komedijom Il filtro talijanskog autora Silvija Malaperte, preveo je na francuski,

13 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

radnju smjestio u baskijsko selo i napisao libreto za istoimenu operu Daniela Françoisa Aubera (1782-1871), praizvedenu 20. lipnja 1831. u pariškoj Opéri s velikim francuskim tenorom Adolpheom Nourritem (1802-1839) u glavnoj ulozi. Slučaj je htio da je Romanija i Donizettija na to djelo uputio budući tumač Belcorea na praizvedbi Donizettijeve opere, glasoviti francuski bariton Henri-Bernard Dabadie (1797-1853), koji je nepunu godinu prije pjevao u Auberovoj operi. U njoj se lik zvao Jolicoeur. Romani je izmijenio imena osoba i pr ilagodio radnju tali janskom načinu razmišljanja i doživljavanja. Protiv svoje volje, ali na Donizettijevu izričitu želju, ubacio je najljepši i najpoznatiji odlomak - ariju Nemorina iz drugoga čina “Una furtiva lagrima”.Donizetti je bio naobražen, ali nije bio tip intelektualca pa se duboko divio Romaniju koji je to bio. Nije bilo lako surađivati s libretistom koji se time hvalio i bio svadljive naravi, ali klasično elegantni i dramaturški pogodni stihovi najboljega talijanskog libretista prve polovice devetnaestog stoljeća bili su najbolje nadahnuće Donizettiju da stvori isto takvu glazbu.

PRAIZVEDBAI 12. svibnja 1832., četrnaest dana nakon dogovora Donizettija i Romanija, pojavio se na sceni milanskoga Teatra della Canobbiana Ljubavni napitak - L’ elisir d’ amore - i ta vesela, nježna i graciozna opera bila je i ostaje sretan spomen na tradiciju starih talijanskih k lasičnih majs tora. Nemorina i Adinu pjevali su Gianbattista Genero i Sabine Heinefetter o kojima ne znamo mnogo, Belcore je bio spomenuti Henri-Bernard Dabadie, a Dulcamara poznati bas onoga vremena Giuseppe Frezzolini (1789-1861).Poslije praizvedbe glazbeni kritičar novina

Naslovnica libreta iz 1832 godine

Sabine Heinefetter

Henri-Bernard Dabadie

14 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

Gazzetta privilegiata di Milano u svojem komentaru na praizvedbu ističe velik uspjeh opere. Pisao je: “Partitura je briljantna, stilski vrlo živahna. Začudna su stupnjevanja iz buffo stila u ozbiljni, a emocije su izražene strašću u glazbi. Orkestracija je uvijek virtuozna, prilagođena situaciji. Otkriva na djelu velikog majstora koji vokalnu liniju prati na trenutke živahno, ponekad zadivljujuće vješto, ponekad uzbudljivo. Publika je nakon svakog broja oduševljeno pljeskala, a Donizetti i svi pjevači na kraju predstave bili su stalno pozivani pred zastor da prime izraze počasti i pohvale publike. Neke manjkavosti libreta bile su ublažene glazbom - pravim remek-djelom buffo umjetnosti. Majstora pretovariti još većom slavom bilo bi nepravedno prema operi; djelu nije potrebna nikakva pretjerana pohvala.“ Donizettijev učitelj Simon Mayr

kratko je ustvrdio da je cijelo djelo nadahnuto radošću i srećom.Doista, Ljubavni napitak jedna je od onih opera koje neodoljivo privlače nekom, nazovimo je, jednostavnom briljantnošću. L ikovi su vr lo obični: samouvjerena i samodopadna djevojka, plašljiv zaljubljeni mladić, silovit, napuhani narednik i brbljavi nadriliječnik, prevarant. Njihove se melodije čine jednostavnima, ali to pjevački nikako nisu, orkestar djeluje prozračno, instrumenti su razgovijetni. Flaute i klarineti osvajaju svojim specifičnim zvukom, a solo fagota u ariji Nemorina upravo idealno naviješta njezinu sentimentalnu melankoliju. Prožimaju se nepatvoreno, iskreno veselje i topla osjećajnost. I sve to teče bez zastoja, s nekom blagošću, upravo neodoljivim šarmom. Ubrzo poslije praizvedbe i trideset tri izvedbe prve sezone u Milanu, Ljubavni napitak krenuo je na uspješan put po svijetu. Godine 1836. izveden je u Londonu, 1837. u Teatro civico u Rijeci i 1838. u New Yorku. Među njegovim najpoznatijim interpretima u 19. stoljeću bili su “švedski slavuj“ Jenny Lind i Talijanka Fanny Persiani, glasoviti talijanski bas francusko-irskog podrijetla Luigi Lablache, bariton Antonio Tamburini i tenor glasovne i scenske elegancije, Don Giovanni Matteo de Candia, poznat jednostavno kao Mario. Lirski Nemorino bio je jedna od najpoznatijih uloga glasovitog dramskog tenora Carusa. Slavni interpreti Nemorina poslije njega bili su Tito Schipa, Beniamino Gigli, Giuseppe di Stefano, Carlo Bergonzi, Nikolaj Gedda i najslavniji, Luciano Pavarotti. Ljubavnim napitkom oduševl javao se i glasoviti strogi bečki kritičar Eduard Hanslick (1825-1904) koji je bio sve prije nego blagonaklon prema skladateljima, a Felix Mendelssohn-Bartholdy jednom prigodom zamoljen da iznese svoje mišljenje

Giuseppe Frezzolini

15 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

o Ljubavnom napitku rekao je: “Bio bih vrlo sretan da sam ga skladao.“ LJUBAVNI NAPITAK U METROPOLITANUPr va i z ve d b a L ju bavnog nap i t ka u Metropolitanu bila je 23. siječnja 1904. sa slavnom Poljakinjom Marcellom Sembrich, Enricom Carusom, Antonijom Scottijem i Arcangelom Rossijem u glavnim ulogama. Dirigirao je Arturo Vigna. Nemorino je bio jedna od Carusovih najmilijih uloga. Pjevao ju je tijekom cijele karijere, posljednji, 32. put u Metu, 18. studenoga 1920. Poslije Nemorina još je otpjevao Canija, Don Alvara, Samsona i 24. prosinca posljednju predstavu u životu - Eleazara u Židovki.Nova produkcija i 41. izvedba opere 21. ožujka 1930. uz nama manje poznatu ali čestu Carusovu suradnicu, američku sopranisticu Ninu Morganu, donijela je slavni trolist muških glasova - Beniamina Giglija, Giusepea De Lucu i Ezija Pinzu, a za pultom velikog Tullija Serafina. U prvoj izvedbi poslije Drugoga svjetskog rata potkraj studenoga 1948. nastupila je slavna brazilska sopranistica Bidú Sayão, a uz nju Ferruccio Tagliavini, Giuseppe Valdengo i velik i bas buf fo Salvatore Baccaloni. Sljedeća nova produkcija i 77. izvedba bila je u studenome 1960. s Elisabeth Söderstrom i još jednim velikim basom buffo, Fernandom Corenom koji je i najviše - 53 puta - pjevao Dulcamaru u Metu. Nova produkcija i 177. izvedba opere 24. listopada 1991. donijela je vrhunskog Nemorina naših dana - Luciana Pavarottija. Samo u Metropolitanu pjevao ga je najviše, 49 puta. Kathleen Battle bila je Adina. Ona je najviše - 30 puta - pjevala tu ulogu u Metu. Interpreti prve izvedbe ove godine, 5. ožujka bili su Diana Damrau, Juan Diego Flórez, naš večerašnji Belcore Mariusz Kwiecien i Alessandro Corbelli. Adinu je

Frida Hempel i Enrico Caruso

Judith Blegen i Luciano Pavarotti

16 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013.

pjevala i Mirella Freni, Belcorea je najviše puta, 45, pjevao Mario Sereni. Najčešće, 29 puta, izvedbom je ravnao Edoardo Müller, a još je nekoliko velikih i poznatih tenora, među njima Alessandro Bonci, Luigi Alva, Roberto Alagna, José Carreras, Alfredo Krauss i Marcello Giordani - pokazalo u Metropolitanu svoje umijeće belkanta u vrhunskoj belkantističkoj ariji “Una furtiva lagrima”. Najnovija nova produkcija i 268. izvedba opere bila je na otvorenju ove sezone, 24. rujna s izvođačima koje i večeras slušamo. Večeras je 273. izvedba opere u Metropolitanu.

LJUBAVNI NAPITAK U HRVATSKOJ Prva hrvatska izvedba Ljubavnog napitka bila je u Narodnom zemaljskom kazalištu u Zagrebu 19. veljače 1887. u prijevodu Josipa Eugena Tomića. Očito, nije imao uspjeha jer je izveden samo dva puta. Trebalo je proći pola stoljeća do ponovne izvedbe opere 1936. pod ravnanjem Jakova Gotovca u režiji Margarete Froman i scenografiji Marijana Trepšea sa solističkim kvartetom iz snova koji su tvorili: mlada Nada Tončić, omiljeni zagrebački gost, talijanski tenor rodom iz Izmira, Christy Solari, veliki bariton Rudolf Župan koji će nakon rata nastaviti međunarodnu karijeru i Marijan Rus,

koji je poslije otišao u Bečku državnu operu. Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku uvrstilo je prvi put na repertoar Ljubavni napitak 18. travnja 1923. Opera je bila jedna od prvih premijera u Narodnom kazalištu “Ivan Zajc“ u Rijeci, 25. siječnja 1947. Dirigirao je Boris Papandopulo. Narodno kazalište u Splitu premijerno ju je izvelo 4. listopada 1952. pod ravnanjem Jakova Voltolinija u režiji Lidije Mansvjetove sa solistima Almom Peranić, Marijom Futivićem, Jovanom Antićem i Antom Marušićem. Sjećamo se vrlo uspjele premijere opere u Zagrebu 19. svibnja 1974. na prekrasnoj sceni Ivana Lackovića-Croate u kostimima Ike Škomrlj pod ravnanjem Mire Belamarića i u njegovoj režiji s uzornim solistima Brankom Beretovac, Krunoslavom Cigojem, Zlatkom Foglarom, Tugomirom Alaupovićem i Gordanom Marić.Premijera opere u HNK-u u Splitu 31. listopada 2002. u režiji Krešimira Dolenčića pod ravnanjem Vjekoslava Šuteja također ulazi u primjerenije realizacije ove omiljene opere u Hrvatskoj.Dodajmo da su Krunoslav Cigoj i Tomislav Mužek bili izvrsni tumači Nemorina, tog naizgled jednostavnog, a tako privlačnog lika na kojemu se prepoznaje umijeće pjevanja.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

NakladnikKoncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnikaDražen Siriš�evi�, ravnatelj

Producent programaIvana Kosteši�

UrednicaIvana Kosteši�

TekstMarija Barbieri

Oblikovanje i grafi�ka pripremaStudio Stožer

LektoricaRosanda Tometi�

TisakIntergrafika d.o.o.

Naklada 500 kom.

www.lisinski.hr

OTELLOSubota, 27. listopada 2012.,

19 sati

Giuseppe Verdi

Verdijevo remek-djelo koje se temelji na Shakespeareovoj tragediji, prvi će se put prikazati u ciklusu Live in HD. Semyon Bychkov dirigirat će izvanrednom postavom koju predvodi Johan Bota kao ljubomorni venecijanski vojskovođa, uz Renée Fleming kao Dezdemonu, u zasigurnoj jednoj od uloga njezina života. Falk Struckmann pjeva ulogu Jaga, Otellova nelojalnog zastavnika, dok je Michael Fabiano časnik Cassio. 

auto i ½za obitelj i ½

Toyota Verso

Toyota Verso.Najopremljeniji i najsigurniji automobil u klasi u ponudi i ½!Imate li obitelj i ½, ekipu i ½ i spremni ste na avanturu i ½? Prostranost Toyota Versa i njegove karakteristike pravi su odgovor za vas jer Toyota Verso je najopre-

a bogata FAMILY oprema r s m e a as o os et a o r amer a o atra

etoot a ap at e ra ast a a to-mats m tempomat i još puno, puno toga. A da sve bude u vrhunskom stilu, za Toyotu Verso, auto i ½ - pripremili smo ponudu i ½ s najpovoljnijim uvje-

m ese a rata iznosi 1.806 kn*. Toyota Verso u osnovnom paketu opreme s klimom dostupan je od 142.120

TodayTomorrowToyota.toyota. r

16'' ALU NAPLATCI

TEMPOMAT

AME A A VO N U UNAT A

A LON O ETL IV NA O I

FAMILY OPREMA BESPLATNO

VERSO

FAMILY opremaBEBEBEBEBEBEBEBEBEBESPSPPSPSPSPSPSPPLALALALALALALALALAATNTNTNNTNTNTNTNTNTNNNOOOOOOO

ToTodayyTomorrowow

medijski pokrovitelj:

sponzor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog: