Jakov Mrčela / HRABROST ZA ISTINU

2

Vlastita naklada

Tisak

EKOGRAF

Kaštel Sućurac

Naklada 1.000 primjeraka

CIP – Katalogizacija u publikaciji

Sveučilišna knjiţnica u Splitu

UDK 241. 5

MRČELA, Jakov

Hrabrost za istinu/ Jakov Mrčela. – Split: vlast.

nakl., 2010.

ISBN 978-953-55026-3-0

130522082

3

Svećenik

Jakov Mrčela

HRABROST ZA ISTINU

Split, siječanj, 2010.

4

5

SADRŢAJ

Neki od zlatnih stihova bili su povod ................................. 7

Povod ........................................................................ 13

1.1 Ogledalo ţivota (uvod).............................................. 18

1.2 Čiste riječi ................................................................. 21

1.3 Ništa ne uzmi osobno ................................................ 26

1.4 Nemoj ništa pretpostavljati ....................................... 31

1.5 Čini dobro koje moţeš .............................................. 33

Saţetak Ogledala ţivota ............................................ 36

2. Biblija i ekonomska kriza ......................................... 40

3. Molitva donosi ţivot i radost .................................... 43

3. Molitva je uvijek „budi volja tvoja“ ......................... 46

3.2. Kakav Bog (boţica), takva molitva ........................... 47

4. Tko je Bog ................................................................. 49

4.1. Kako znamo da Bog postoji ..................................... 53

4.2. Boţja nazočnost u svijetu ......................................... 55

4.3. Bog je Otac............................................................... 58

4.4. Bog jeste ljubav ........................................................ 62

4.5. Naš odgovor na Boţju prisutnost ............................. 65

4.6. Kriţ Golgote je dokaz Boga ..................................... 69

4.7. Tko to kvari veselje .................................................. 72

5. Bolest, nastranost ili prokletstvo .............................. 76

5.1. Zašto je do toga došlo .............................................. 77

5.2. Uvod u tumačenje Rimljanima 1,18-22 ................... 79

5.3. Rimljanima 1,18-22 .................................................. 84

6. Izvor ljubavi ............................................................. 92

6.1. Što ljubav moţe ........................................................ 94

7. Pouka iz Mateja 7 .................................................... 97

8. Plodovi Duha Svetoga ............................................ 100

9. Znakovi zlostavljanja u Crkvi ................................ 102

6

9.1. Je li Crkva još potrebna .......................................... 105

9.2. Bez Crkve Isusa Krista nema spasenja .................. 106

9.3. Milost je pripravila put ........................................... 110

10. Boţji poziv na slobodu ........................................... 113

11. Dar ţivota .............................................................. 116

12. Snaga Duha ............................................................ 120

13. Snaga grijeha .......................................................... 128

14. Vjera je sol ţivota .................................................. 129

15. Zašto Crkva - zajednica.......................................... 134

15.1. Temelj Crkve......................................................... 135

15.2. Članstvo u Crkvi ................................................... 138

15.3. Sadrţaj crkvenog ţivota ........................................ 142

15.4. Sakramenti Crkve Isusa Krista .............................. 143

15.5. Euharistija ............................................................. 145

16. Nije sve glatko ....................................................... 147

17. Odvaţi se ................................................................ 150

18. Korak do pobjede ................................................... 153

19. Pisma ...................................................................... 157

Sljedeće pismo ....................................................... 159

Istina o hrabrosti vjere (Drago Vukov) .......................... 163

7

Neki i od zlatnih stihova bili su povod

za pisanje ove knjige!

Zašto je ova Zapovijed, drugi dio, izbačena iz mnogih

katekizama, a glasi: Ne pravi sebi rezana lika (kipa), niti

kakve slike od onog što je gore na nebu ili dolje na

zemlji ili u vodi pod zemljom! Ne padaj ničice pred

njima i ne klanjaj im se! Ja sam Gospodin, Bog tvoj (Knjiga Izlaska): Zašto nije potrebno i ne smijemo se

baviti gatanjem i moliti pokojnike? Pisano je: 5 Mojsijeva

(Ponovljeni zakon) 18,10-11: „Neka se ne naĎe kod tebe

nitko koji bi pustio da njegov sin ili kći idu kroz oganj;

nitko koji bi vračao, ni koji bi gatao, ni koji bi čarao ili

bajao; ni koji bi gonio duhove; nitko koji bi pitao duha

mrtvaca ili vračarskog duha ili se obraćao mrtvima!“

„Blagoslivljajte Gospoda, svi anĎeli njegovi, vi snaţni u

moći, izvršitelji njegove riječi, poslušni glasu riječi

njegove“ Psalam 103,20! A 119,105 stih nastavlja:

„Svjetiljka je nozi mojoj riječ tvoja, svjetlo stazi

mojoj.“

„Svaka je riječ Boţja čista istina. On je štit onima koji

se u njemu kriju. Njegovim riječima ne pridodati

ništa,“ … Izreke 30,5! A Knjiga otkrivenja daje opomenu

22 glava stihovi 18-19: „Svjedočim svakome koji čuje

riječi proročanstva ove knjige: ako tko što dometne

ovome, Bog će njemu poslati zla opisana u ovoj knjizi. I

ako tko oduzme od riječi ovog proroštva, Bog će

oduzeti njegov udio na stablo ţivota i u svetom gradu,

o čemu je pisano u ovoj knjizi.“

8

Prorok Hošeja upozorava, aktualno i danas, prvo u 4 glavi

1 stihu: „Gospodin podiţe tuţbu protiv zemaljskih

stanovnika, jer u zemlji nema više vjernosti, nema

poboţnosti, nema spoznaje Boga. (šesti stih) Moj će

narod biti uništen jer mu nedostaje znanje. (14 stih) A

narod je u tome nerazuman i tako propada.“ Ali Boţja

ljubav nudi šansu! 6 glava: „Ustanite (poziv k obraćenju),

vratimo se Gospodinu! Jer nas je on razderao, pa će

nas i iscijeliti; ranio nas je, i zavit će nas. Budimo

razboriti i teţimo revno za spoznajom Gospodina!

Boţja spoznaja mi se više sviĎa nego ţrtve paljenice (hodočašća).“

Efežanima 4,18-19: „… ne ţivite više kao što ţive pogani

koje njihova pamet vodi u propast. Oni imaju razum

pokriven tamom (neznanjem) i otuĎeni su od Boţjega

ţivota zbog neznanja što je u njima, zbog tvrdoće svoga

srca.“ A vjerne ohrabruje 5 glava: „Budite dakle

nasljedovatelji Boga kao ljubljena djeca, i ţivite u

ljubavi, kao što je i Krist ljubio nas i predao sebe za

nas kao prinos i ţrtvu Bogu:“

Jeremija poručuje (naročito svećeništvu) 48,10a „Proklet

tko se nemarno brine za Gospodnju riječ!“

Ivan 5,24 i 8,51 daje pouzdanje samo se hrabro drţi učenja

Biblije! „… Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji

me posla, ima ţivot vječni i ne dolazi na sud, nego je

prešao iz smrti u ţivot. Ako tko bude drţao moju riječ,

ne će vidjeti smrti dovijeka.“

9

Psalam 56,5 i 11-12 stihovi: „U Boga čijom se riječi

dičim, u Boga se uzdam, ne bojim se! Što mi moţe

učiniti smrtnik? U to sam uvjeren: Bog je za mene! U

Gospoda čijom se riječi uznosim; u Boga se uzdam i ne

bojim se. Što mi moţe učiniti čovjek?

Hebrejima 10, 10; 12; „U ovoj smo volji (Boţjoj)

posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput

zauvijek. A On, prinijevši jednu ţrtvu za grijehe, sjede

svagda s desne strane Bogu.“

Biseri iz Ivanove poslanice prve: „Ljubljeni, ljubimo

jedan drugoga, jer je ljubav od Boga; i svaki koji ljubi,

od Boga je roĎen i poznaje Boga. Koji ne ljubi, ne

poznaje Boga, jer je Bog ljubav. Ljubljeni, ako je Bog

nas tako ljubio, i mi trebamo ljubiti jedan drugoga.

Ako tko kaţe: ljubim Boga, a mrzi brata svoga, laţac

je; tko ne ljubi brata koga vidi, kako moţe ljubiti Boga

koga ne vidi.“

1 Ivanova 1,8-9: „Ako kaţemo da grijeha nemamo,

sami sebe varamo, i istine nema u nama. Ako

priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan, da

nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.“

1 Ivanova 5,4 i 12: „Jer sve što je roĎeno od Boga

pobjeĎuje svijet, i pobjeda koja pobjeĎuje svijet jeste

naša vjera. Tko ima Sina, ima ţivot; tko nema Boţjeg

Sina, nema ţivota.“

10

Otkrivenje 12,17 i 14,12: „… koji drţe Boţje zapovijedi i

čuvaju svjedočanstvo Isusovo. U tome je strpljivost

svetih koji drţe Boţje zapovijedi i Isusovu vjeru.“

Filipljanima 3,20 „Ali naša je domovina na nebesima,

odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa

Krista!“

„… Tako treba biti podignut Sin Čovječji, da svaki koji

vjeruje u njega ima ţivot vječni“ (Ivan 3,14-15). I: 4,23

„Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjatelji,

klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjatelje

traţi Otac. Bog je duh i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.“

Ivan 8,12 i 14,6: „Isus im dalje reče: Ja sam svjetlo

svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tami, nego će

imati svjetlo ţivota. Isus mu reče: Ja sam put istina i

ţivot. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“

Djela 4,12 i 1 Korinćanima 3,11: „I nema ni u jednom

drugom spasenja; jer nema drugog imena pod nebom

danog ljudima u kojem se trebamo spasiti (ime je

Spasitelj, Gospodin Isusu Krist). Jer drugoga temelja

nitko ne moţe postaviti osim onoga koji je postavljen, a

to je Isus Krist.“

Treća Mojsijeva (Levitski Zakonik) 20,26 „Budite mi

sveti! Jer sam svet ja, Gospodin, … Zato se posvetite i

budite sveti!“ (20,7). Novi Zavjet to dopunjava 1

Korinćanima 1,2 “Boţjoj Crkvi … posvećenima u

Kristu Isusu, pozvanima svetima …“

11

Propovjednik 10,4 „Ako se i vladaočev gnjev podigne na

te, ne ostavljaj svoga mjesta, jer strpljiv izravna velike

pogreške.“

Izaija 51,1; 4. i 7. stih: „Poslušajte me, koji teţite za

spasenjem, koji traţite Gospodina! Jer pouka izlazi od

mene, Svoj zakon postavljam kao svjetlo narodima. Ne

boj se ljudske poruge! Njihova psovanja se ne plašite!“

Izaija 41,10 „Ne boj se jer ja sam s tobom! Ne gledaj

plašljivo naokolo, jer ja sam tvoj Bog! Ja te krijepim.

Ja ti pomaţem. Ja te podupirem svojom jakom

desnicom.“

1 Timoteju 3,2: „ Nadglednik (biskup) dakle treba biti

besprijekoran, muţ jedne ţene, trijezan, razborit,

pristojan, gostoljubiv, sposoban poučavati, ne odan

piću“…

Svi stihovi, citirani i u cijeloj ovoj knjizi, su iz BIBLIJE

koju je preveo pokojni nadbiskup vrhbosanski dr. Ivan

(EvanĎelist) Šarić (2. popravljeno izdane, Hrvatsko

biblijsko društvo Zagreb, Glas Koncila Zagreb,

Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo, 2007., 1383. str).

Tako se nadam da ćeš, draga čitateljice, čitaoče, koristeći -

čitajući ovu knjigu koristiti i Bibliju; da pročitaš označena

mjesta i time se osvjedočiš još jače o istinitosti mojih

radosti, ţalosti kad dragi narod nema znanja, vjere i

ljubavi.

12

Nada je sigurno i čvrsto sidro u srcu kršćanina, ta nada

zove se Gospodin Isus Krist – uzvišeni Bog! Koji i sada

govori Ivan 17,19: „I za njih ja posvećujem sebe da i oni

budu posvećeni u istini.“ Voljeni smo od Trojedinog

Boga, i mi moţemo iskreno po istini voljeti i ljubiti jedni

druge, pustimo Boţjoj ljubavi da progovara i preko nas.

13

Povod

Značajni tekst iz Lukina Evanđelja koji govori i o

skrivenoj stvarnosti u nama je: Kraljevstvu Boţje. Kad na

odgovor farizeja Isus Krist reče: Luka 17,21 „… ta evo

kraljevstvo je Boţje meĎu vama!” U današnje doba

većina nas očekuje da nešto doţivimo bez osobnog

sudjelovanja. Ili da ono doĎe nekako iz daleka da mi to

samo uţivamo. MeĎutim Boţja riječ iz Biblije uči nas da

bez mog i tvog aktivnog učešća nema prave radosti u

ţivotu niti pozitivne budućnosti. TakoĎer riječi iz

EvanĎelja nas usmjeravaju na osobni poduzetnički stav;

molitvu, znanje i smjer k vrijednosti i da ljepota ţivota

bude usklaĎena po pravilima kraljevstva Krista Kralja!

Za su pravila sadrţana u 10 zapovijedi kojima je svrha:

slaviti, hvaliti Ţivotvorca – Kralja nad kraljevima i ţivot

kao i zaštita osobnosti i radosti ţivota i njegova proslava

nad ţivim stvorenjima. Čovjek nije stvoren po slici

Stvoritelja da bude rob ili sluga Sotone, nego aktivni

kreator u očuvanju prirode, obogaćenju ţivota i ubiranja

plodova zasijanih u svetoj ljubavi. Ljubavi srca ka srcu!

Tako ću pokušati duhovno blago skriveno u svakom

čovjeku dok ne upozna Bibliju, duhovno psihičko zdravlje

duše iznijeti na vidjelo!

Tako je značajna stvar na stazi ţivota u ogledalu svjetla iz

Boţje riječi osluškivati unutrašnje stanje i dati se napajati

hranom za dušu u zajedništvu vjernih. Tada će naše misli i

ţelje u stvarnom ogledalu srca otkrivati svoje uroĎene

darove i biti njihov realizator u kreativnom vodstvu s

suradnjom sa Duhom Svetim. Kad je Boţje kraljevstvo u

14

nama: vjera nas potiče da otkrivamo što nam je činiti za

svoju obitelj, crkvu i domovinu! Zato molimo se i pazimo

da nam ţivot ne bude promašeni cilj! Tako dar se

izgraĎuje i oblikuje u znanju i vjeri koja mu daje plemeniti

i sveti cilj.

Taj dar trebamo valjano upotrijebiti, jer to nije nas osobni

dar, već dar planeti zemlji i svom narodu! Zahvaljujući

unutrašnjoj spoznaji koja se pokazuje po veličini kad

shvati koliko toga ne zna, jer svakog dana moţe znati više.

Ovo osobno otkriće je početak razvoja i u ljubavi koju

primamo od Trojedinog Boga. Tada s vjerom kraljevstvo

počinje učvršćivati u našoj savjesti. Neće dati da ostanemo

nezaposleni u obilju potreba, da se ljudima pokazuje i vodi

ih k spoznaji izvora te snage koja jača duh oţivljuje

zapuštenu dušu i vodi k radosti i proslavi ţivota kad ga

pravila kraljevstva izvlače iz ropstva i tame. Kreativnosti

vjere koju pokreče unutrašnja motivacija, koja ima radost

u zahvalnost za ţivot i poslove koje vidi radosno obavlja,

u primljenoj ljubavi nalazi prostrijeh da primljene darove

dvostruko vraća u kraljevsku riznicu. Tako se slavi

Ţivotvorac - Otac nebeskog, zahvaljuje se za ţivot, raduje

se ţivotu, daruje se ţivotu i štiti čuva se dragocjena

stečevina ljepota zajedništva u obitelji i zajedništvu svetih!

Sve je ovo suprotno od robovanja u tami, mučenje tijela u

alkoholu, bludu i drogi. Zaprepašten sam kako zlo - sotona

i njegove sluge zarobljavaju ljude, muče ih istim stvarima

koje im otupljuju um, ispijaju tijelo i bacaju u blato

poniţenja i sramote.

TakoĎer sluge zla su veoma vješti u pronalasku sredstava

za uništenje, kao i u medijima gdje zarobljuju ljude

15

magijskim trikovima, filmovima bluda i nasilja koji potiču

na nasilje, otupljuju savjest i gaze po temelju vrijednosti

čovjeka, njegovoj slobodi - rastu u ljubavi i zahvalnosti i

negirajući temelje autoriteta na osnovi Biblije. Zaista

nemoguće je ispravno upravljati svijetom bez dragoga

Boga i Biblije, kreatorice morala i svega pozitivnog što još

drţi ovaj svijet.

U ţivljenju ţivota, veoma je vaţan početak u kome

primjeri vjere i riječ Boţja koja u stvaralačkoj snazi;

ljubavi, vjere i znanja, suraĎuje sa Stvoriteljem neba i

zemlje, otkrivajući svoj zadatak pod suncem i put sreće

koja u teţištu ljubavi pita i moli uvijek svog Otkupitelja

kako što dostojnije proslaviti svoju osobnost i boţansko

poslanje u oblikovanju svijeta i čuvanja ţivota na slavu

Boţju!

Tada se otkriva da sreća našeg bića nije u posjedovanju

materijalnih dobara, već u njihovoj pravilnoj upotrebi.

Kako glasi i dvosmjerna ljubav u kojoj se otkriva i

najvaţnija i najveća zapovijed? Evanđelje po Marku nas

poučava: 12,32-33, ”Pismo znanac će Isusu Kristu:

Dobro, Učitelju! Po istini si rekao da je jedan Bog i uza

nj nema drugoga. I ljubiti njega svim srcem, i svim

razumom, svom dušom, i svom snagom, i ljubiti

bliţnjega kao samoga sebe, više vrijedi nego sve

paljenice i ţrtve“ 34 stih: „Isus vidje da je pametno

odgovorio pa mu reče: Nisi daleko od kraljevstva

Boţjega!” Dakle u meni i tebi su spoznaje i vizije, snaga i

odvaţnost, vjera i sloboda, sposobnost prihvaćanja te sol i

svjetlo u kreativnoj primjeni za bolji i zahvalniji i sretniji

ţivot! Duhovno bogatstvo je dareţljivo i širi se s ljubavlju

16

na okolnosti koje vladaju oko nas. TakoĎer ljubav je

susretljiva i obazriva na situaciju u kojoj će se naći, ona

svoje blago ne sije uzalud. Ljudi i okolnosti su od

Gospodina darovana prigoda za sveto sjeme EvanĎelja. U

obitelji i Crkvi se izraţava bogatstvo duše u darovima

danim i primljenim za hvalospjev Boţjeg kraljevstva.

Čovjekovo usmjerenje na dobrobit ljudi potječe od Boţje

ljubavi koja u dvosmjernoj ulici usmjerava kreativnost,

zahvalnost i radost ţivota, u različitim darovima se

ostvaruju ideje i poslovi kraljevstva napreduju na slavu i

hvalu Trojedinom Bogu!

Hrabro za istinu je izazov! Danas biti vjeran/a kršćanin/ka

je vapaj za spas u moru nemoral i kriminala. Boţja riječ

treba doći svakom ljudskom srcu jer će se ispuniti vrijeme;

kako je pisano. Ljudi će traţiti Boţju riječ ali je neće naći.

Postkršćanska Europa: ateizam, religioznost, islam,

istočnjačka religioznost, mistična i nepostojeća boţanstva

su potopne sile prave vjere u Trojedinog Boga. Zato što je

kršćanstvo i dan, danas kultno i zatvoreno u crkve -

hramove s maskom na djelu: gradeći idole od kamena i

gipsa, zlata i stakla, te tako smatra vaţnije bogove svojih

teologija nego jedinog ţivog Boga Biblije. Zato je

strahovito hitno da se Crkva vrati svojoj „prvoj ljubavi“,

da doţivi svoju metanojA, da iz ljudskih mudrih umovanja

i izreka o Bogu se vrati na potpunu poslušnost Boţjoj

riječi, bez koje kršćanstvo ne moţe opstati: jer Crkva

(vjeroispovijest) koja se ne pokorava autoritetu Biblije,

izumire i preplavljuje je bezboţništvo, zato treba hitnu

obnovu povratak „prvoj ljubavi“ (Otkrivenje 2,4) Isusu

Kristu!

17

Zato: Proučavajte Bibliju kako biste stekli mudrost;

vjerujete u nju kako biste stekli sigurnost; slijedite je kako

biste stekli vjernost. A tako i put u ţivot vječni!

18

1.1. Ogledalo ţivota

Uvod

Čuveni glazbenik John Lennon nekoć je izjavio: „Ţivot je

lijep - lagan zatvorenih očiju, kad ne razumiješ što vidiš.“

To moţe biti ţivotna stvarnost svakog čovjeka koji sanja i

u snovima ţivi. Ali snovi nisu stvarnost. San je korak u

pobudi našeg tijela koji fizički spava da bi njegovi

skriveni porivi i strahovi, radosti i pobjede, skriveni

nagoni i nestvarne ţelje noćnom snu dali maštu duhu da

zadovolji surove ili plemenite zbilje duha koji tka ţivotne

niti utkane s ljubavlju, treptajem, strahom, čeţnjom ili

maštom na ţivotnu stvarnost, surovu ili blagu u krugu

rasta i odrastanja bilo u naručju zaštite ili odbacivanja.

Kod nekih snovi su java, kad im se misli sabrati ne mogu.

Takvi koji nisu krivi ali su „prolupani“ glasno pričaju

zbrku svojih misli koje ih progone i plaše. Snovi su i

utjeha u smiraju noći kad tijelo nadahnuto Riječju ţivota

izlazi iz povoja u duhovnu zbilju i sanja o radosti i sreći

kud ga vjera, znanje ili praznovjerje odnese.

Snovi dakle zasaĎeni duboko u našoj zbilji duha su dobri

ili loši. U snovima učimo i suditi i biti osuĎeni, ili smo

dobri dečki ili zločesti, dobre ţene ili progonjene

osuĎenice traţeći često da nekud idemo ili imamo više.

Snovi mogu biti dobra ili loša polazišta dana, sve to kako

smo se razvili, oblikovali da naše nutarnje biće spozna i

varke koje snovi nose u viziji nestvarna ţivota koji mediji

i tehnika postmoderne imputira u naš skriveni i nezaštićeni

um od vanjskih zlih nasrtaja. Zato je ovo ozbiljan poziv:

upoznaj istinu koja štiti, vodi i oblikuje unutrašnju realnost

19

duha koji u ogledalu ocrtava svu vrevu i muku ljudi pod

suncem koji zatvoriše svom srcu spoznaju istine i ljubavi,

vjere srca i blagodati slobode koja se potpuno rascvjeta u

htijenju pozitivna djelovanja i odgovornosti, koja ţivotnu

kuću briţno gradi i čuva isto tako domovinu!. Zato ne

dopusti da te sa snovima i koji se bune protiv religiozne

škrinje u neznanju kud ideš i tko si, odvuku u praznovjerje

nijemih idola ili jalovih parola koji piljene tvoju

nepismenu dušu uskraćujući joj istinu i slobodu.

U dragoj Bibliji stoji pisano za zdrave snove da mudrost

daje moć, bogatstvo, hrabrost i čistoću duhu kako je

pisano: Izreke 1,2; 7: „One daju spoznaju mudrosti i

stegu; daju razumijevanje mudra govora. Strah je

Gospodnji (shvaćanje što je ispravno i dobro i poštivanje

boţanskog načela kloni se zla čini dobro najviša

spoznaja); samo luĎaci preziru mudrost i stegu. Tko

mene (mudrost) slijedi, moţe stanovati sigurno i biti

miran, bez bojazni od zla (2,7): „Iskrenima čuva

spasenje, štiti je onima koji hode u neduţnosti.“

Nas koji smo prešli četrdesete, stariji su od malih nogu

učili: Ne čini to i ne smiješ to. O kako smo nekad znali biti

neposlušni i s prkosom rekli ne. Kaţnjavani smo i tu se

učili da snovi nisu stvarnost kao i da čini što hoćeš nije

donijelo dobro već samo gorki san više. A vidite njih sada

kad ih ni šibom više taknuti ne smiješ. Sad se kao pilići

šepire nad kvočkom i još premladi, nezreli srljaju u tisuće

kušnji koje ih oplijeniše prije svanuća zrelog i

promišljenog ţivota.

20

Bez ogledala ţivota plaća se s mnogo pogrešaka, i to po

stotine puta se pada na istoj stepenice jer, nozi izmiče

znanje i ljubav. U bolnoj školi ţivota i u snovima plaćamo

iste pogreške uvijek kad se ih sjećamo bilo da su prema

roditeljima, ţeni, djeci ili susjedima. Otrov našeg jezika je

ko rijeka koja teče u more, ali sutra opet njen tok isti ritam

ponavlja na samoj obali našeg sna jer ga podrţava ista

ţelja neobraĎenog srca. Zato patimo što nismo znali bolje i

vjerujemo da to tako mora biti.

Svaki čovjek sanja svoj san: koji ga vodi i veseli ili plaši i

samog se ţivota boji skrivajući se od krivnje koju mu u

san donosi savjest. Čovjek u snu moţe i doţivljavati i

pakao svog ţivota. Tada osoba je: nesreĎena, neupućena s

krivudavim laţima koje se ko prljava rijeka opet pojave na

istom mjestu. Patimo bojeći se ţivota. MeĎutim nije sve

crno ko u ruţnim snovima. Postoje i snovi radosti, ljepote i

ljubavi i to upravo kako ţivot gledamo u ogledalu ţivota –

riječi Boţjoj! Pisano je: Izreke 15,16 „Bolje je malo s

strahom Boţjim, nego veliko blago s nemirom.“

Cijelo čovječanstvo ako traga za istinom u ljubavi po

Duhu Svetome čezne za pravdom i ljepotom ţivota. Istina

vodi k blaţenoj vječnosti jer samo pravi put daje sigurnost

nadi. Vjera kojoj prethodi znanje odbacuje čovjekove

ideologije i uplive svih negativnosti politike i nemorala.

Čeznemo za pravednošću koja je utkana u same temelje

istine, jer samo ona daje snagu duhu i snovima da ne

plovimo u pogrešnom smjeru. Ljepota duše je duhovna

komponenta ţivota, jer ako smo duhovno slijepi, tada

nećemo vidjeti ni beskrajne ljepote predivno stvorenog

fizičkog svijeta svuda oko nas. Dakle u četiri sporazuma

21

sa samim sobom nećemo vidjeti istinu ako ţelimo i dalje

biti duhovno slijepi. Bit ćemo u mnogo čemu laţni ako

imamo slijepo vjerovanje i poimanje duhovne stvarnosti.

Trebamo stalno pravednost, prvo sami sa sobom da nas i

laţni snovi ne odvedu na stranputicu. Tu je bitan sadrţaj

duhovnog zdravlja ljepota duše. Jer ako je u nama nered i

krivo poimanje – spoznaja Trojedinog Boga, patit ćemo

mnogo i stalno će drugi i duhovno slijepi voditi i puniti

našu duhovnu prazninu.

Budimo zato trudbenici čiste riječi. Ne uzimajmo ništa

tragično jer se više od ljudi ne moţe očekivati da govore

istinu i čine pravednost. Ne uzmimo ništa što nam ne

pripada osim čašu vode. A iznad svega činimo koliko smo

u moći stalno najbolje od sebe jer po tom tragu mnogi će

vidjeti ogledalo mog i tvog ţivota da bi bili svjetlo i sol

svijeta! Pisano je: Izreke 14,22 „Ne idi stranputicom

onih koji smišljaju zlo. A koji misle na dobro, ţanju

ljubav i vjernost.“

1.2. Čiste riječi

Pisano je: Izreke 14,3 „U ustima je luĎaka prut za

njihovu oholost, a mudrome čovjeku usne su njegova

zaštita.“ Da, pisci Biblije nisu sami osmislili svoje riječi,

primjerne stvarima koje su naučili, već su samo izrazili

riječi koje su primili! Zato, ponizno i paţljivo čitaj Bibliju

da te Duh Sveti vodi u istini!

Prvi ispravni podvig u ţivotu je naučiti se upotrebljavati

zdrave i izraĎujuće riječi. To nam neće uspjeti sa starim

22

čovjekom zloće i pokvarenosti, već obraćenjem od Duha

Svetoga preobrazbom koja čini naše duhovno biće

spremno da se oblikuje po istini u ljubavi od Trojedinog

Boga. Tu je opet Riječ vodič: Izreke 2,10-12 „Jer

mudrost uĎe u tvoje srce, spoznaja obraduje tvoju

dušu. Oprez će bdjeti nad tobom, razbor će te čuvati.

Čuvat će te od zla puta, od ljudi koji govore varavo

(laţno).“ I očinski savjet s Nebesa u 4, 10 i 20 „Slušaj,

sine moj! Primi moje riječi! I umnoţiti će ti se godine

ţivota. Sine (kćeri moja) moj, pazi na moje riječi!“ I

vječni naputak za kratkotrajnost čovjekova ţivota iz:

Propovjednika 5,1 „Nemoj nagliti svojim ustima! Tvoje

srce neka prebrzo ne govori pred Bogom. Jer san

dolazi od mnogih poslova (i nesreĎenih u glavi), a ludo

brbljanje od mnogih riječi.“

U vremenu zla i krize kad novac ima pogubnu moć i

govori, a po istina se gazi o njoj šuti, veoma teško je drţati

se dalje od nepravdi svih vrsta laţnih riječi i gruba govora.

Tako, prvi je dogovor sa sobom: pazi na svoje riječi i neka

one podiţu i liječe. Izgleda jednostavno ali je to moguće

samo snagom od Duha Svetoga. Zašto trebamo

upotrebljavati čiste riječi. U riječima je snaga, koje

trebamo stalno traţiti iz dubine svoga srca. Riječi su dar

koje dolaze i od dragoga Boga. EvanĎelje po Ivanu 1,1 „U

početku bijaše Riječ - „Logos“ i Riječ bijaše Bog.“ Dakle

sve što je potrebno, nepoznato objavljuje se riječju. Bez

riječi nema komunikacije kao ni stvaranju. U riječima je

snaga koja gradi ali i sila koja uništava. Mnoge stvari

otkrivamo upotrjebljujući riječi. TakoĎer riječ nije samo

znak za strah ili knjiţevno stvaralaštvo.

23

Sve što se dogaĎa na planetu tka se riječju. Riječima se

započinje rat, mir i ljubav! Riječju se oslobaĎa ili

zarobljuje nepismene ljude. Riječima se nosi poruka ali i

zadaje strah i razdor meĎu ljude da mrze jedan drugoga.

Problem je i u tome da ljudi siju sjeme riječi koje raĎaju

zlo, pohlepu poţudu u neupućenu dušu kao i veličanstvena

djela herojstva, dostojanstva i brige Stvoritelja za stvorena

bića. U vječnoj knjizi Bibliji nalazi se stalni zov, već tri

tisuće godina Boţje ljubavi na povratak, pokajanje

ljudskih sinova i kćeri u zagrljaj Boţje ljubavi preko kriţa

Golgote! Svaki čovjek je svoj majstor i to po upotrebi

riječi koje dolaze iz njegova srca. Te riječi ruţe njegov

ţivot ako su grube i bezobrazne, primitivne i jadne jer

time zadaje rane sebi i drugima u svojoj okolini. Ali

riječima ljubavi i radosti koje takoĎer potječu iz srca

hranjena zdravom vjerom od boţanske ljubavi: podiţu i

liječe, grade i sade, oblikuju i nagraĎuju i daju radost i

nadu za sretnu budućnost u Boţjoj blizini. Riječi mogu

cementirati neupućeno biće, otvoriti rane da ponovo

krvare ali i blagoslovljeno nositi kriţ ţivota da i druge

poĎu putem vjere, istine i ljubavi. Riječi svete i

blagoslovljene u poniznom i otvorenom srcu raĎaju novi

ţivot jer se plod već smjestio u blagonaklono krilo duše

koja naĎe i mir s Trojedinim Bogom.

Što znači upotrebljavati čiste riječi? Engleska riječ za

čistoću je mnogovrsna značenja. Riječ impeccable uzeta je

iz latinskog jezika peccatus i znači grijeh. Impleccable

riječ a dodatkom im znači bez, tako prevedena znači bez

grijeha. U različitim vjeroispovijedima se govori o

grijesima. Razmišljajmo za trenutak što riječ grijeh znači.

Grijesi su i sva djela koja činimo i protiv sebe. Sve što

24

misliš i o sebi loše, činiš sebi loše često iz neznanja je

grijeh. Bez grješnost znači suprotno. Čistoća ne čini ništa

sebi ili drugom loše. Kad upotrebljavamo riječ čisti ne

znači upotrebljavat ih protiv sebe. Iako na ulici u društvu

čuješ lijepe riječi a u sebi slutiš da to nije tako tada se

upotrebljavaju čiste riječi protiv istine. Jer uvijek čistoća i

istina nastupaju skupa kao ljubav i odanost. Zato pazi da

tvoje, moje riječi ne budu za osudu nepoznavajućeg stanja

srca druge osobe ili naroda jer tada ćeš riječi

upotrebljavati protiv sebe.

Čiste riječi upotrebljavaj s energijom ljubavi koja se

pokreće istinom. Istina i ljubav su moćne sile, još kad

dolaze iz vjernog srca Trojedinom Bogu onda i sebi činiš

dobro. Zato oprezno kad upotrebljavaš istinu i ljubav

naročito kad one trebaju čistiti srca zatrpana laţima u

smeću grijeha. TakoĎer nema popravka i povratka k istini

bez opominjanja, a to dolazi s autoritetom Riječi. Zato

pazi kako svoj ţivot vodiš jer ako prvo ne izvadiš brvno iz

svoga oka istinom ne moţeš ni trun izvaditi iz oka onoga

kojem govoriš istinu a sam je ne ţiviš. Zato čeprkaj misli

malo u svojoj glavi koja je glavni kreator s izvorom u srcu

čistih riječi koje trebaju pratiti potrebna djela. Riječi su

moć koje drţe i obnavljaju svijet kao što riječ peccatus -

grijeh razara pogled na ţivot i uništava sve ono što su

stoljetne generacije gradile i u spomen ostavile da ne

činimo iste grijehe kao drevni narodi – civilizacije koje je

nepoštivanje ili nepoznavanje – odbijanje prirodnih

zakona i govora savjesti zbrisalo s lica zemlje.

Kao što riječima moţemo upropastit ţivot ako nekoga

„ubijamo u pojam“ da je glup i da ništa ne zna, a on još

25

nije otkrio svoje potencijale i zrelost da smjelo zakorači u

izazove svijeta. Tako isto moţemo snagom zdrave, riječi

osloboditi okovane ljudskom nauku i neprimjernim

zakonima koje izrodiše ljudi da bi drugima gospodarili. O

riječi, svete riječi kako ih se malo čuje u svijetu oko nas:

Da ljude podiţu i vode da gladne zdravom hranom i za

dušu nahrane i plodove da po Duhu Svetom rode. Zaista

pisano je: Psalam 91,15 „Radujte se svi koji trţite

Gospodina“ A to znači poštivanje moralnih načela i

poticaj da se odrečemo poganskih običaja koje je natrpala

tradicija i slobodom duha koji je otkrio istinu, da se

Trojedinom Bogu klanjamo kako je i pisano u duhu i

istini. To je sveti zadatak malobrojno odazvani ljudi koji u

moru religioznosti, nemarnosti za osobno spasenje jer i ne

misle niti traţe zajedništvo s dragim Bogom, okrenuvši

leĎa svetim istinama, govore i laţu, riječima otimaju i

truju čak i sami svoju sutrašnjicu. Zato draga čitateljice/lju

traţi - spoznaju Gospodina dok je još vrijeme milosti, dok

još imaš mogućnost prihvatiti Gospodina Isusa Krista kao

svog Spasitelja i po kriţu Golgote se opravdati vjerom

usvojiti baštinu svetih koje se otvoriše djelovanju Duha

Svetoga da svi njihovi grijesi u vrijeme prošlo, u vrijeme

neznanja su izbrisani svetom ţrtvom na brdu Golgote.

Da, sa istinom ide radost, iskrene riječi koje prate radost kako je pisano: 2 Korinćanima 13,11 „Uostalom radujte se, usavršujte se, tješite jedni druge, jednako mislite, promičite mir, i Bog ljubavi i mira bit će s vama.“ Zato upotrebljavajmo iskrene, zdrave riječi. Ovo je prvi korak u ogledalu ţivota, to je meni i tebi zadatak ako ţeliš biti slobodan/a i sretan/na to podiţe iz bijede i gliba grijeha. Tada se otvara glad i ţeĎ za istinom i pravdom koju imaš u Spasitelju Isusu Kristu. Iako patiš zbog zabluda, laţi,

26

nepravde iz svijeta ohrabri se i raduj se čitajući „blaţenstva“ iz pete glave Matejeva EvanĎelja. To će ti dati radost i nadu da s čistoćom riječi voliš i sebe, osjećaš se dobro, sretan/a si i miran/a. Upotrebljavajući istinu osjećat ćeš se smiren, sretan i biti zadovoljan ţivotom znajući za onaj vječni i bolji. Iako ćeš zbog istine patiti naročito na početku svog obraćenja, ne gledaj natrag jer cilj ti je po istini i boţanskoj milosti i ljubavi stignete u vječni Jeruzalem na otvorena vrata koja drţi Gospodin Otkupitelj, Jaganjac Boţji. Čuvši glas uĎi marljivi i vjerni slugo jer si unatoč svojoj malenkosti u moru nevjernika drţao se moje riječi i nisi zatajio moje ime. Zaista, zaista, isplati se govoriti istinu s ljubavlju i upotrebljavati riječi koje vode i drugima govore o pravom i vječnom ţivotu koji tek dolazi bez nepravde, suza i bolesti. Koliko ćemo u tome uspijevati? Onoliko koliko je moj i tvoj odnos s Trojedinim Gospodinom u redu? Onoliko koliko dnevno čitamo (dovoljno 10-15 minuta) Bibliju! Koliko se molimo i dozvoljavamo da nas Duh Sveti podsjeća da smo grješnici i sluge a ne sudci, graditelji a ne rušitelji. Jer naša snaga da govorimo istinu i izraĎujuće riječi su dar s neba vjernom srcu. Zato bez suradnje (molitva, čitanja Biblije, rasta u vjeri i odbacivanja grijeha svakog dana) s Trojedinim Bogom ne moţemo govoriti čiste riječi koje podiţu i liječe, pokreću prvo nas same na pozitivno htjenje i djelovanje a iznad svega na nepristranu ljubav za i opće dobro. Pisano je: Izreke 15,23 „Svatko se raduje zgodnom odgovoru svojih usta; riječ u pravo vrijeme – kako je dragocjena!“

27

1.3. Ništa ne uzmi osobno

Bez obzira što se dogaĎalo oko nas, ne uzmimo to

direktno u srce jer, tragedije su svakidašnjica, smrt vreba

na svakom kutu, grube riječi neodgovornih i neodgojenih

ljudi nekad u totalnoj suprotnosti i sa stvarnošću kruţe oko

nas, pogotovo kad naiĎemo na primitivno društvo, zaostali

pogled na svijet ili ljude koji neodgojeni ne znaju za lijepe

geste i riječi. Jer mi nikada ne znamo zašto je netko

zaostao moralno i nepismen u svakom pogledu.

TakoĎer naša savjest treba reagirati, ali bez panike.

Trebamo se boriti i brinuti za bliţnje, ali bez čina koji bi

još više pogoršali stanje ili ocrnili sliku drage osobe koja

iz ne ljubavi sebi i bliţnjima osobno nanese zlo. U ovo

vrijeme nemorala i masovnog otpada od istinske vjere u

vječnog Oca nebeskoga time i brojnih neprijatelja istine i

poštenja i morala, ne uzimaj ništa osobno jer ako to činiš

primaš otrov s njihovim riječima ili upijaš njihova prljava

i razarajuća djela koja onda kolaju tajno i tvojim snom. U

ovom pogledu smrtni neprijatelj su mediji koji truju

nemoralom u stotine oblika, pogotovo nezrele i nedorasle

ljude koji ţive u neznanju tako da ne odbacuju i isključuju

svaki zli, podli, zločesti nasrtaj bijede i jada u blatu grijeha

koji zapljuskuje iz vidnih ploha koji sije negativne slike,

riječi i čine koji ne pomaţu čovjeku da slobodno i

odgovorno gradi i sadi, uţiva i ljubi u radosti sve pozitivne

vrijednosti ţivota. Zato čuvaj svoju dušu od medijskog

otrova i zaostalih političkih govora koji vode u bijednu

prošlost ili te sada ţele zarobiti da slušaš političko prljavo

rublje.

28

Dakle, pazi da se ne zalijećeš smatrajući zdravo za gotovo.

A nekog je neka činjenica istinita jer on promatra iz opusa

svoje unutarnje zbilje, znanjem ili neznanjem a u mnogo

slučaja praznovjerjem. Svatko ima svoj pogled na svoj i

tvoj i moj ţivot i svoju istinu, čiji pogled izvire iz

čovjekova duhovnog bogatstva i siromaštva, nepismenosti,

nekulture ili znanjem koje kruni ljubav i poznavanje

Biblije, odnosno vjera ili nevjera kamena srca. Zato kad

neke stvari uzmemo osobno mi se svrstajmo u njihovu

zbilju. O koliko sam puta čuo riječi pa nisam ja tako

mislio/la. Zato oprez je ne znaš pravo polazište druge

osobe i njen pogled na stvari i dogaĎaje. Uzmeš li osobno

tuĎu molbu i vjeruješ da je istinita (mada moţe biti), a ovo

je naročito vaţno kod svakojakih prosjaka moţeš biti

prevaren kao i kod reklama koje iza blještavila i dobro

sročenih rečenica nude bijedni proizvod koji košta samo

10-30% od napuhane cijene. Zato mudre Izreke zbore: „U

svakom radu ima dobitka, a puste riječi donose samo

gubitak.“ Propovjednik nastavlja 7,20-22 „Jest, nijedan

čovjek na zemlji nije tako pravedan da bi činio samo

dobro i nikad se ne ogriješio. Ne primaj k srcu svako

brbljanje što kola naokolo! Inače bi mogao čuti kako te

grdi tvoj vlastit sluga (ukućanin). Jeste često, ti to znaš,

sam si grdio druge.“

Zato pazimo da ne širimo i tuĎi otrov uzimajući rečeno za

gotovo jer jedna je riječ u nekoj stvari istinita a osoba radi

pranja vlastitog prljavog rublja dodala je deset laţi. Dakle,

pazi i ne uzmi tuĎe otrove da ih sam ne širiš onda i na

vlastitu sramotu, a jednoga dana i na odgovornost. Prolazi

svijetom i rado pomaţi, gledaj otvorenih očiju i ne sudi jer

ne znaš koja je muka i jad natjerala bijedna čovjeka da to

29

učini ili se nekulturno izraţava. Zato dojmljivo moţe biti

nečije svjedočenje, dirnuta priča koja takne srce, ali nije

sve u emocijama i izokrenutim činjenicama. Tako

najnovija otkrića pokazuju da srce ne kuca cijelo vrijeme

zemaljskog ţivota. Ako vam je 50 godina, vaše srce se

odmaralo oko 25 godina. Mnogi znaju kazati; taj i taj

čovjek je rob rada, bez rada ne moţe ţivjeti. Ali nitko ne

radi niti fizički moţe 168 sati tjedno.

Mnoge „istine“ u koje smo godinama vjerovali

jednostavno ne stoje. Nismo li daleko 500 godina ranije,

kad je crkva tvrdila da je zemlja ravna ploha, a Biblija već

3000 tisuće godina kaţe zemlja je okrugla. Zato ne uzmi

ništa osobno što kaţu ljudi. Vjeruj Bibliji koju treba

shvatiti i prihvatiti kroz jasan i nedvojben smisao njenih

odlomaka; ne uzeti jedan stih i samo na osnovu jednog

stiha manipulirat ljudima. Tajna vjere je: Ta ţiva Riječ, tri

tisuće godina neuništiva, iako su tisuće primjeraka

masovno spaljivali da ljudima ne doĎe u ruke da po njoj i

duhovno progledaju. Bibliji je i cilj podučiti, prihvatit

poziv nebeske ljubavi i spasiti ţivot za svu vječnost, za

sve na svijetu koji tragaju za istinom. Svima pomaţe koji

traţe istinu i dubinski smisao ţivota: tko sam, zašto ovako

predivno stvoren i koja je moja svrha kratkog boravka na

ovoj zemlji. Otkrivaju pravi smisao i poruku vječne

Biblije koju jedino treba uzeti osobno.

Ako si dakle osloboĎen od straha s povjerenjem da nikad

nisi sam/a, tada te ljubav Boţja vodi da stvari ovoga

svijeta gledaš duhovnim očima. Jer tada nećeš olako

uljetiti u zamku, odolijevat ćeš i kušnjama i u mnogim

stvarima vidjet ćeš drugu stranu neispisana ţivota. Tada će

30

ljubav srca reagirati s razumom, ne s panikom koja samo

pogoršava stvar, stvara veću svaĎu ili nesreću. Kaţe izreka

da i u svakom zlu ima neko dobro. Zato se osjećaj uvijek

sigurno jer i vječni duh ti nitko ne moţe oduzeti ni ljubav

iz srca iščupati. Kad tako koračaš ponizno s vjerom,

zadovoljan ţivotom tebi je dobro i oko tebe je dobro jer

kroz duhovnu dimenziju shvaćaš da nisi sam. Drţi dakle

do svoje vjere kojoj je garancija Boţja riječ i bit ćeš

zadovoljan ţivotom. To je suprotno od ljudi koji ne znaju

što trebaju činiti i očekivati od ţivota. Oni lutaju ne

znajući što ţele od ţivota, ne pitajući se kako da njihov

ţivot bude bolji i usmjeren k pravom cilju koji se ne

mijenja po ljudskom htjenju, već je potaknut unutarnjim

bićem koje treba svakog dana tragati za ljubavlju i uzdati

se u stvaralačko djelo ruku koje treba da pokreće znanje

uma. Jer što imamo u glavi biti će i u djelu naših ruku.

Ne očekuj da će ti ljudi govoriti istinu, jer prvo oni laţu iz

navike i varaju sami sebe ţiveći u neostvarenim snovima

koji ih vode da po zlu stvaraju nove laţi pokrivajući stare

grijehe. Trebaš, trebam naći sebe i birati vjerujući što se

govori ili ne. Duhovnim očima promatrat ćeš šire lučeći

što je laţ i gdje je istina i saţalijevati ćeš osobu laţi, ali je

ne odbaciti jer u svakom čovjeku se krije i dobro koje se

često zbog taloţenja grijeha ne moţe se lako otkriti. Zato

drţi se sporazuma sa svojim umom, tada ćeš putovati

svijetom ljudi i dogaĎaja u mnoštvu laţi, ali otvorena srca

koje ljubi jer je ljubljeno od nebeskog Oca radosno i

zahvalno i nećeš se olako povrijediti neistinitim riječima,

mada te mrzili zbog istine koja prebiva u tvom srcu, pazi

da je usne prebrzo ne bacaju pred nespremne i duhovno

nepismene ljude. Uvijek na vječnoj adresi ljubavi moli i

31

pitaj što ţeliš i trebaš traţeći prvo Boţje Kraljevstvo.

Odgovaraj ljudima sa da ili ne, biraj po ţelji srca svoga, ne

sudi samog sebe, a najmanje druge za napad zla kad

najmanje očekuješ. Ţiva Riječ ti je obrana i tako opstaješ

na čvrstom temelju svog spasenja sretan i radostan što je

sve već učinjeno i spremno za nas koji vjerujemo: „Da,

Bog je tako ljubio svijet (tebe i mene), da je dao svog

jedinoroĎenog Sina da ni jedan koji u njega vjeruje ne

pogine već da ima ţivot vječan“ (Ivan 3,16)!

1.4. Nemoj ništa pretpostavljati

Da, neka te ne zavaraju često primamljivi snovi, snovi

jave ili lijepih sanja. Ne, ne očekuj nikad previše. Mnogi

bi ljudi htjeli činiti što hoće, a nijedan čovjek ne moţe biti

dobar majstor u nekoliko zanata. Tako ni u kojoj sluţbi

nema idealnog čovjeka. U mnogim nastojanjima da se čini

dobro, pokradaju se greške i propusti. Zato, vjeruješ li da

će ti ljudi činiti dobro ćeš se grdno razočarati, patiti i

nepotrebno „gubiti ţivce.“ Mudri Propovjednik je to

ovako izrazio: 8,6-8 „Jer svaka stvar ima vrijeme i

pravo, a zlo teško tišti čovjeka. Nitko ne zna što će doći,

jer tko bi mu kazao kako će doći. Čovjek nema vlasti

nad dahom. … Tako ni zlo ne oslobaĎa onoga tko ga

čini.“

Svi ţivotni dogaĎaji koji u ţivot donose radosti i ljubav,

ali nemir i brojne kušnje koje su posljedica ako negativne

stvari uzmemo osobno. Tada često zatvaramo put istini, a

to je nalik na bujicu koja prolomom oblaka naglo s brda

povuče svu mekoću zemlje i sitno kamenje. Dok polagani

32

tok tek kopa sebi brazde za put u dolinu. Zato pazimo da

oluje ţivota nas ne ponesu prebrzo u prljavom toku bujice

i survaju u prljavu rijeku. Primajući informacije,

distancirajmo se da nas ne zavedu trenutne emocije ili

ljepota umijeća kojom govornik dočarava samo svoju

istinu. Svi smo mi pred izazovom kako se ponašati na

grubu stvarnost koja nam i na srca dira, nepravdu koja

kola društvenim tokom nas poziva na bunu. U izoliranosti

otuĎenja čovjeka od čovjeka nema hrabrosti ni pouzdanja

da drugi neće iskoristiti moju i tvoju iskrenost. Zato

izostaje pojedinačno zalaganje i suosjećanjem s osobama

koje doista pate i kojim bi mogli pomoći. Time više kad je

mnogo laţnih invalida, nastranosti, ovisnika i na zlo

nastranih ljudi koji nemaju srama ni poštivanja kao djece

tako i ljudske osobe općenito. Ţivot je izgubio vrijednost

kad se čovjek moţe kupiti, a neki kao jeftina roba. Zato

uzmi ozbiljno ovu pouku – opomenu: Izreke 16,17 pa 20

„Put je pravednika (čovjek koji ima mir, ljubav, radost u

srcu = odnos s Trojedinim Gospodinom u redu) kloniti se

zla; tko pazi na svoj put, čuva ţivot svoj. Tko pazi na

opomene, taj dolazi do sreće; blago onome koji se uzda

u Gospodina!“

U ljudskim odnosima vlada i gubitak poštivanja i

prihvaćanja druge osobe kakva je. U tim situacijama kad

je povjerenje na niskom nivou a zloupotreba informacija

česta, treba paziti da stav u svakoj prilici uzme i obzir

posljedice riječi koje nas se pripisuju. Tada pogotovo ne

uzeti ništa osobno. Treba se čuvati svake nepotrebna riječi

i paziti da iste iz mojih i tvojih usana s ljubavlju i

pozitivnim stavom govore onda kad je druga osoba

spreman i sposobna ih čuti. Dakle, kako primamo stvari

33

pokušavajmo ih odaslati. Budimo i oprezni u stavu: Ako ja

to ne učinim, neće biti učinjeno kako treba. To moţe biti

strah nepovjerenja, ljubomore koji sprečava da se

razvijamo i prihvaćamo, da drugi imaju darove različite od

nas. Treba koristiti svoje vrline i dopunjavati ih s drugima

koji imaju osobni stav, ali se uvijek u zajedništvu gdje

vlada ljubav i sloga gradi skladna kuća ţivota. Tada se

vrlina u iskrenom uvjerenju koja ne mora druge uzimati

kao svoj ideal, oslobaĎa za pobjedu u dobru i ustrajnosti.

To bi onda mogli reći i ovako: ne prihvaćam baš sve od

tebe, ali netko mora voditi. Tada uspjeh je valjan uz pošten

trud koji donosi vrijedan plod, svrhu i radost ţivota. Zato

se uvijek treba osloniti i na Boţja obećanja koja su čista i

nepristrana i zbog toga i ja ljubim stvaralačku Boţju riječ.

Zaista Biblija je jedan od najvećih blagoslova koje je Bog

podario ljudima. Njen autor je Bog koji je preko svoga

Duha nadahnuo ljude. Gospodin je spasenje koje vodi

konačnici, sa istina bez ikakve primjese, cilj je poruke

koja je potpuno čista, izvorna, ne moţe se podmititi. U

Bibliji ničega previše, ničega premalo. Zato poukom od

vječne Riječi; ostajem odlučan, čvrsto se drţim obećanja,

koja daju trajnu utjehu i nadu koju ne zasluţujem. Da

samo dragi Bog mi pomaţe u svemu dobru što činim i

govorim. Zato samo Njegovu Riječ uzimam osobno!

1.5. Čini dobro koje moţeš

Stoji zlatna rečenica u Matejevom Evanđelju 7,12 „Sve,

dakle, što hoćete da vama ljudi čine, činite i vi njima!“ Ovo zlatno pravilo je moto ovog ugovora s vjerom svoga

34

srca i zlatna vrpca oko vrata koja uvijek doziva; čini dobro

da ti dobro bude i dugo ţiviš na zemlji.

Što čovjek dobiva čineći uvijek dobro? Prvo, to je njegov

odgovor na stanje srca koje vjerno kuca i za radost i

veselje i anĎela čuvara. Njegov ispravni odnos s

Trojedinim Bogom vodi savjest da čineći dobro koliko je

u moći moţe svake večeri mirno zaspati i prepustiti se

blagodati noći, radujući se novom danu. Ovdje opet Izreke

4,23 poučavaju „Svom briţnošću čuvaj svoje srce, jer iz

njega izvire ţivot.“ A čineći dobro s radošću i ljubavi

pokazuje kvalitetu čovjekova ţivota, njegovu vjeru i

opredjeljenje. Te Izreke 4,4 nastavljaju „Neka tvoje srce

drţi čvrsto moje riječi! Drţi se mojih zapovijedi, pa ćeš

ţivjeti!“ Tako uočavamo da su 10 zapovijedi nama zaštita

i mjerilo svetog i kvalitetnog ţivota, a ne nikakva zabrana,

već čuvaruše morala i zaštita od i bolesti i duše i tijela.

Kako uočavamo da prethodni dogovori sa svojim srcem i

tihim gostom duše Duhom Svetim, čine moj i mogu i tvoj

ţivot svetim i kvalitetnim po Gospodinu.

U pitanju bilo čega, čini uvijek dobro, niti manje niti više.

Sjećaj se da čineći dobro zavisi i od situacije u kojoj se

nalaziš. Naime moţeš nekome učiniti dobro ne

poznavajući njegovu situaciju ili ne shvaćajući njegovu

zlu namjeru baš njemu ili pak sebi na štetu. Ţivot se stalno

kreće u promjenama, u bolesti će moći manje činiti dobro.

Čineći dobro osjećat ćeš se ugodno iako to nije laki

zadatak kad ljudska oholost i bijeda neznanja koje koriste

zlo znaju vrebati put „pravednika.“ Činiti dobro je velika

stvar u ţivotu. Činiti dobro što znaš i osjećaš sa obraćenim

35

srcem je koračanje u svetosti što je navijestio i drevni

prorok Ezekijel 36,26 „Dat ću vam novo srce i nov ću

duh staviti u vašu nutrinu. Odstranit ću kameno srce iz

vaših grudi i dat ću vam pravo srce. Svoj ću duh staviti

u vašu nutrinu i učiniti ću da hodite po mojim

zapovijedima izvršavate moje zakone.“ Iz iznesene

Riječi vidimo da čovjek ne moţe sam činiti dobro.

Oholost, poţuda s pohlepom i pristranost su razlozi zašto

ne obraćeni čovjek ne moţe baštiniti zajedništvo s

Trojedinim Bogom koji ga s Duhom poslan od Gospodina

Isusa Krista nadahnjuje i potiče da čini dobra djela.

Gospodin je ţivot zato najbolji dio po boţanskoj ljubavi

činiti u ţivotu uvijek dobro. Čineći dobro čovjek je

zahvalan za svaki sat ţivota i s pozitivnim stavom uma i

srca – vjere smjelije korača naprijed. Jer pisano je: Izreke

16,3 „Predaj Gospodinu svoja djela, i tvoji će naumi

uspjeti.“

Kad promatraš svijet očima ljubavi, dobra djela ti se

nameću sama od sebe, jer to je i put slobode u kojem

svakog dana učiš i više volite sebe i ljubiti bliţnje. To je i

hrabrost da su u vremenu svakojakih kriza: prvo autoriteta

– uzrok nevjera – propast obitelji, ne poštivanje 1 cijele

Zapovijedi; moralni kolaps – spuštanje čovjeka na niţi

seksualni nivo od ţivotinja (nijedan primjer ţivotinjske

vrste ne čini spolni odnos s istim spolom kao što to čine

psihičko bolesni ljudi kojim je to medicinski problem, a ne

nikako prirodna potreba); zatim je došla ekonomska kriza

kao posljedica pohlepe jer su šefovi, menadţeri isključili

spoznaju dragoga Boga, odnosno ne mare za gladne i

siromašne koje njihove banke ili uništene tvornice ogoliše.

A sada ţive u bijedi i nemilosrdnoj borbi za

36

preţivljavanje. Dakle, kad činiš dobro, neka to ne bude u

sklopu opravdanja za (moţda) što si nepravedno stekao ili

otuĎio, već s čistim motivima da druge ustremiš na male

ali njima dragocjeni znak paţnje. Zato sij sjeme ljubavi –

plodova koji mogu biti: materijalni, moralna podrška,

lijepa riječ, osmjeh da drugi poĎe dalje s novim razlogom

za ţivot jer sijati zdrave riječi, pokazati na pravi put,

podrţati nesigurne da ustraju u kušnji otkrivajući da ţivot

ne mora biti ruţan, tuţan i ţalostan.

U svakidašnjim malim stvarima čineći dobro dolaze svete

stvari koje grade i čuvaju ţivot po kojem dajemo i slavu

Trojedinom Bogu. Tada slijedi slijedeći korak poštivanje

čovjeka ma kakav god je. Njegove poglede na ţivot (zle ili

dobre) promatraš po ogledalu ljubavi je ţivotno sunce

jednako grije dobre i zle ljude. Zato slijedi pouku: Izreke

21,3 „Činiti pravo i pravednost, to je milje Gospodinu

nego ţrtva klanice (post i dobra djela bez vjere).“

Saţetak Ogledala ţivota

Kako jabuka ne pada daleko od stabla, tako ni čovjekov

um ne moţe bolje misliti nego je usvojio, njeţno, ili grubo

otrgnut, ili pak nemarno odstranjen s majčinih grudi.

Ljubav majčina srca ili neljubav su početni start snova

mladog bića. Tu je daljnja nadogradnja i odgajanje u

ljubavi po uzoru na obitelj, društvo, školu, crkvu kao i

cjelokupno ozračje u Domovini.

Kako riječi tkaju ţivot, kako ljubav korača kroz prepreke,

a nada i vjera discipliniraju zbilju snova i realnost

37

planiranja tako karakter se stječe poukom, stegom i

osjećajem da čovjek nije jedini na svijetu. Riječi su ruţe ili

mač, govor je sunce koje topi led, tka ljepotom ţivot ili

ubojice tijela.

Danas ne vaţi više drevna izreka: Čovjeka se drţi za riječ,

a volove veţe za rogove. Ljudi bez odgoja ne poštuju

autoritet i ne ljube Gospodina Boga i bliţnjega svoga,

koriste svoj jezik za oruţje zla. Kako biti slobodan od

laţnih riječi koje izlaze iz srca kad je u njemu ruţni snovi,

nevjera i neznanje. Samo po milosti i obraćenju koje

mijenja od roba grijeha u slobodno i za dobro predano

Boţje dijete koje raste u vjeri i znanju i disciplinira

gledajući kriţ Golgote.

U nemilosrdnom svijetu laţi i obmana, licemjerja i bogate

religioznosti koji ne vodi na vrata novog Jeruzalema, bitno

je ne uzeti ništa zdravo za gotovo. Ni smrt čovjeku

pogotovo vjerniku, nije tamnica, već blistava budućnost

duši koja se je prethodno izmirila i obnovu duha primila

podno kriţa Golgote. Zajednička obiljeţja svega što

postoji jesu smrt i rastanak kao i zakon vječnog sjedinjenja

za sve one koji se naĎoše zapisani u „knjizi ţivota.“ Zato

je vjernim smrt i pobjeda. Dok je prolazni zemaljski –

fizički ţivot mogućnost, biranja i opredjeljenja kakvo će

ogledalo ţivota biti i u vječnosti. Kako ţivimo u vremenu

više zla nego dobra, opredjeljenje i oznaka kvalitete ţivota

dolazi iz srca koje po znanju djeluje i čini što najbolje

moţe po milosti Boţjoj.

Pogrde zbog činjenja dobra, mrţnja kad govoriš istinu

samo su znak da su ljudi u trećem tisućljeću zastranili u

38

totale bezboţnike s izopačenim naravima i strastima.

Politika koja se miješa gdje nikad ne bi smjela, izraţava

poţudu osobe za moći i vlašću. Crkva je izgubila svoju

vjerodostojnost jer nije prvo disciplinirala svoje

svećenstvo, dozvoljavajući mu da čini mnoge stvari i

suprotne Zapovijedima a da ne govorim o uzoru. Drevni

prorok Danijel je zapisao: 12,3 „Poboţni će sjati kao

sjajno nebo, i oni koji su mnoge privodili k pravednosti

kao zvijezde u sve vijke.“

U nekim sam novinama pročitao, otprilike ovako je to

glasi: „Na dobrim je ljudima, nekad dobrima, da objave

posao Antikrista i tako, naţalost ponovo razapnu Isusa

Krista. Moţda je to oznaka posljednjih dana, ta obmana,

dolazi od dobrih ljudi, koji su na krivoj strani zlog

inţenjeringa.“ Zato je bitno da odazvani paze na bitne

komponente iznijete u ogledalu ţivota kojim treba vodič

Biblija i vjera je ona podučava: poslanica Jakovljeva 1,21-

22 „Zato, odbacite svaku nečistoću i ostatak zloće, u

krotkosti primite usaĎenu Riječ koja moţe spasiti vaše

duše! Budite vršitelji riječi koja moţe spasiti vaše duše!

Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući

sami sebe.“ I 26 stih, „Ako tko misli da je poboţan, a ne

zauzdava svoga jezika, nego vara svoje srce, njegova je

poboţnost isprazna.“ TakoĎer vjera – srce koje se

pokorava slobodno i s ljubavlju koja oslobaĎa od egoizma,

ne moţe nego da radosno i zahvalno korača ovim svijetom

pjevajući i hvaleći Trojedinog Boga. Zato je veoma vaţno

da u ogledalu ţivota svakog dana otkrivamo i svoje

pogreške, po Duhu Svetom jer su izloţene svjetlu Boţje

istine i Riječi koja: poziva i opominje, pokazuje i

39

nadahnjuje, nadahnjuje i usmjeruje da bi čovjek Boţji bio i

opremljen za svako djelo s ljubavlju.

Zaista, u vremenu zla koje je proizvelo prvo moralnu a sad

i materijalnu krizu, kad novac govori, a o istini se šuti,

svaka vjerna osoba će objavljivati istinu i svojim načinom

ţivota, mada će od mnogih biti odbačen. Neće zataškavati

istinu da bi se dopao drugima ali bi izgubio nebeski status

Boţjeg kraljevstva koje je i u srcima vjernih i danas. U

ţivot vjernog čovjeka spada duhovna disciplina poput

tjelovjeţbe. Čitanje Biblije s drugim izraĎujućim knjigama

za dnevnu poboţnost, molitvu i sigurno koračanje s

drugim vjernim osobama u štovanju dragoga Boga, nisu

sami sebi svrhom. To je samo sredstvo da postanemo po

milosti sve sličniji Kristu Isusu da nam vodstvo Duha

Svetoga jasno pokazuje cilj vjere i dnevne duţnosti koje

činimo i Trojedinom Bogu na slavu. Tako proučavanje

riječi Boţje ne sluţi samo tome da nešto saznamo, već

sluţi i tome da nas promijeni u snazi svete Boţje ljubavi!

Koja preko drevnog apostola i sad govori: 1 Petrova 1, 22-

23 „Poslušni istini, očistili ste svoje duše za iskrenu

bratsku ljubav. Zato ljubite svesrdno jedni druge.

Doista, preporoĎeni (obraćeni) ste ne od sjemena koje

trune, nego od onoga koje ne trune, ţivom i

neprolaznom Boţjoj riječju. … Gospodnja riječ ostaje

dovijeka. A ova riječ evanĎelja koje vam je

naviješteno.“ Zato hrabro s vječnim načelima u pohod

vječnosti, jer moja i tvoja po vjeri budućnost je u sigurnim

rukama sveznajućeg i svemogućeg Boga. Zaista, zaista

neka riječi zapisane u Bibliji ispune naš um, vladaju našim

srcem jer ţele blagoslovljeno, radosno i smjeno vodit moji

i tvoj ţivot! Tako je i pisano u istoj Petrovoj poslanici 3,

40

10-12 „Jer tko ljubi ţivot i vidjeti dobre dane, neka

susteţe svoj jezik, i svoje usne da ne govore prijevare!

Neka se kloni zla i neka čini dobro; neka traţi mir i

neka hrli za njim! Jer su Gospodinove oči upravljene

na pravednike i njegove uši slušaju njihovu molitvu, a

lice je Gospodnje protiv onih koji čine zlo.“

2. Biblija i ekonomska kriza

Draga čitateljice i čitatelju, ovu aktualnu stvarnost

promatrati ću samo od Domovinskog rata mada ona svoje

korijene ima u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.

Pohlepa i poţuda glavne su kreatorice da iz ohole,

pohlepne glave čovjeka koji došavši na poloţaj grabi sve

što moţe; a plaću podiţe sebi ne pitajući se dokle će se

moći grabiti nezaraĎeno – nezasluţeno. Da li je tome je

došao kraj? Tako su menadţeri i direktori svjetskog

kapitala s milionima trutova isisali zdravu osovinu

postepenog, moralnog i realnog rasta i napretka svjetske

ekonomije. Kako je nekad bilo lako doći do kredita. Da bi

se kredit dobio, bilo je potrebno napisat zamolbu ili

politički dovesti strojeve započet posao a kad pozajmica

stiţe potroši novac u privatne brige. Koliko smo milijardi

bili zaduţeni kad je on umro? Zašto je vaţno načelo i

prema poslovici: „Koliki ti je pokrivač, toliko se i raširi.“

Prije svega ovo je odgojna mjera mudrosti koja poziva na

spremanje zaliha za postavljeni cilj. Cilj koji sam donosi

nagradu za uloţeni trud i odricanje, a trajat će cijeli ţivot.

Ne zaduţuj se nije samo pitanje dizanje kredita, već je to

pravilo i u moralnom području čovjekova ţivota. Ne

rasipaj svoju snagu, kroti svoje tijelo da u pravo vrijeme i

41

sa voljenom osobom uţivaš u ljepoti i radosti zajedništva.

Ne zaduţuj se da mučiš tijelo alkoholom, drogom i

plaćanjem računa za bančenje s pokvarenim osobama.

Zato je bitno i odrastati i ţivjeti u pozitivnim i moralno

oblikovanim mislima. Misli su putovi, pozitivne misli su

kreativna podupiranja da naša nastojanja radom ili

promišljanjem, planskim voĎenjem ţivota bude uspješno.

Kad smo oholi i zapljusnuti samo potrošačkim reklamama

bilo to materijalno ili nemoralno.

Ţivot će se kretati u negativnom smjeru te će kad tad

doţivjeti poraz i neuspjeh. A to je upravo posljedica

površnom pristupu ţivotu i olako uzimanju pozajmica pa

čak i od sila zla koje nas kroz slabosti našeg tijela ţele

zarobiti, a time udaljiti od mira srca i duše, radosti i

ljubavi s dragim osobama, te iskorištavaju pozitivne

energije našeg duha i našeg unutarnje potencijale da

radom i korigiranjem, učenjem sigurno i polako bez

zaduţenja stignemo do cilja. Poslije rata kad je nastupila

demokracija za koju ljudi nisu bili odgojeni niti poučeni

svi su preko noći htjeli imati, kuću ili stan i to pljačkom,

prevarom ili švercom. Nitko u ratnoj nevolji nije mario za

pravdu i skrb za budućnost, i kad su mnogi ţivjeli od

humanitarne pomoći. Nepravedno politički prisvojene

firme od neškolovanih ljudi su upropastile mnoge radna

mjesta i na kraju nekompetentni vlasnik sam postaje

gubitnik bez posla i budućnosti upropastivši kreditom

prethodne generacije stečenu imovinu. Kako je poučno

zapisano u Izrekama 22,7-8 ”… a duţnik je sluga

vjerovniku. Tko sije nepravdu, ţanje nesreću, i šiba

njegova gnjeva udarit ce njega samoga.” Upravljanje i

financijskom situacijom na slobodan način s

42

promišljanjem da za svaki dan rezervira se odreĎeni iznos,

da za troškove odrţava i izdatke se odvoji na samom

početku mjeseca. Mudrim planiranjem se ostvaruju i

uštede u kojem je utjeha i samo pouzdanje za sigurniju

budućnost.

Često sam doţivio da ljudi prose novac, bilo to

profesionalci koji su bogatiji od ţrtve ili laţljivi pijaci i

ovisnici koji ”trebaju novac da kupe kartu za povratak

kući u drugi grad ” da bi ih sljedećeg dan vido da prose na

susjednoj ulici. Laţ zavlači, djelujući da lanac krivih

navika koje se gomilaju zaduţenja, a time i lakomog

korisnika kad tad provode u zatvor. Kako čovjekova moţe

uţivati u trošenju posuĎenog novaca kad je upravo tuĎi.

Na ţalost svjedok sam da odvjetnici potplaćeni od bogatije

stranke kroje nepravednu presudu da pojedinci za

uništenje ugleda odgovornog čovjeka i dolasku na njegovo

mjesto plate psihičkoj bolesnoj osobi da izlaţe silovanje ili

koju drugu tešku i opasnu laţ samo da bi došli do svoga

cilja. To je najprljaviji kredit koji uništava ugled čovjeka,

psihičkim pritiskom doći na poloţaj koji nije zasluţen bez

potrebnog iskustva i školovanja. Zato blago nama koji

imamo; prvo ispravni odnos s Trojedinim Bogom i mirnu

savjest drţeći se načela iz Boţje rijeci da ”nikome me

budemo ništa duţni.” Zašto apostol poučava dalje

(slobodnim riječima da bolje shvatimo), prije nego ţeliš

primiti sveti sakrament, izmiri se sa zavaĎenim, marljivo

radeći vrati dug koji nastao nepromišljeno u trenucima kad

su te vodili slijepi motivi. Kad podmiriš svoje obaveze

tada doĎi i primi Svetu večeru i tvoja djela će Gospodin

blagosloviti i kući ćeš tek tada poći u miru sa svima.

43

Razmislimo malo da ne vračanjem duga mi nekom

krademo i vrijeme i radost. Vrijeme je takoĎer novac,

zajam bilo koje vrste je oduzeta vrijednost od drugog

čovjeka. Put k bogatstvu ne vodi pozajmljivanjem ili

kopiranjem tuĎeg. već pomno odabrani pristup da

povjereno blago daje više ako ga s ljubavlju i znojem

trostruko umnoţimo. Tako put do boljeg ţivota i bogatstva

bilo duhovnog, ili materijalnog je jednosatan kad počiva

na iskrenim i poštenim motivima to je put koji traje po

etapama. Ne preko noći novo auto, da postojeći potencijal

ţivota mudrim korištenjem donese u planirano vrijeme

trostruki rod. Npr. kupnja nekog stroja, korištenjem traţi

njegovo odrţavanje i odvajanje za kupnju novog i potrebe

za ţivot vlasnika. Stroj će funkcionirati kako njime

rukujemo kao i novo auto. Ako se pridrţavamo uputa kroz

odreĎeno vrijeme staro će zamijenit novim upravo

kupljenim zaraĎenim novcem a sve to planski i

nepotrebnog kredita. Pozajmit novaci moţda nekad treba,

ali njegovo vraćanje neka bude radosno osloboĎenje i

planirano odvajanje. Blago mama ako trošimo ono što

imamo. Tada smo istinski radosni i sretni i u miran san

utonemo u Gospodnjoj ruci!

3. Molitva donosi ţivot i radost

Sjetimo se poslovice: „Molitve trebaju biti ključ dana i

brava noći.“ Molitva nije monolog s kipom, slikom,

mrtvom osobom, već dijalog sa ţivim Stvoriteljem -

Trojedinim Bogom! Da, molitva daje snagu za ljubav i

osobni ţivot -suţivot sa svim ljudima. Molitva je moralno

oruţje i za rušenje utvrda laţi, nemorala, droge i sve druge

44

ljudske bijede time više kad svemu zlu kumuje neznanje.

Tako je molitva teška zadaća za tjelesnog čovjeka; ako

nije obraćen – novoroĎen, ili mu je to u religijskim

zajednicama automatsko ponavljanje sročenih formula bez

Duha Svetoga i ţive stvarnosti.

Zato je vaţno doći u prisutnost Spasitelja te ponizno i

zahvalno borit se ljubavlju – molitvama za kraljevstvo

Boţje u ljudskim srcima (pročitajte što o tome piše apostol

Pavao u poslanici Efežanima 6 glava, stihovi 10-18).

Tako molitva treba biti duhovni kanal, kanal moći, da kroz

njega primamo, traţimo ono što nam je potrebno i borimo

se tim svetim oruĎem protiv zla i svih nepravdi, jada,

bijede koje pritišću i zarobljuju naše bliţnje. Tako je prava

molitva – ţiva veza od vjernog srca k Ocu ljubavi da prosi

boţanski zahvat, da milost s vjerom srca usliša molbu u

najpovoljnije vrijeme po volji Boţjoj! Da, moliti se znači:

dopustiti Isusu Kristu da ude u naše srce, jer molitve su

odgovor na Gospodinovo traţenje.

Molitva je i terapija (vjerni kršćani ne trebaju psihologa),

kao i priznanje svoje slabosti u ovom ili onom području

svoga ţivota. TakoĎer po molitvi vjerne osobe, Gospodin

lomi naš ponos (nikakva zasluga ne dolazi u obzir).

Čovjekova slabost potiče na molitvu, jer zlo u svijetu ima

ogromne moći.

Tako se predajemo molitvi kad vidimo duhovnu bijedu,

nevjeru, neznanje ljudi koji ne mare za dragoga Boga.

Molitvom potičemo pozitivna zbivanja. To je kao da

upravljamo nekom strojem da bolje funkcionira i daje

45

najbolje rezultate. Zato nam treba školovanje, razvijanje

osobnosti i usmjerenje da darove u sebi što bolje

upotrebljivo u školi ţivota na slavu Boţju! Po primjeru

majke Spasitelja naučimo pravilno postupati i moliti se.

U Ivanovu evanđelju 2,1-11: vidimo njenu ulogu, ţene

molitve: „Nemaju vina.“ Ona pristupa direktno svome

sinu, da ga obavijesti. Tako vidimo da treba dobro

poznavati onoga kome se molimo. Zato je veoma vaţno da

svaki dan čitamo Bibliju. To je ţiva veza s Svetim

Trojstvo koje jedino blagoslovljeno uslišava molitvu

vjernih srdaca! Marija moli direktno, jednostavno.

TakoĎer molbom ona brine za svatove. Tu se njena

intervencija zaustavlja. Svatko od nas moţe biti poput

majke Isusa Krista. Ona sada nije posrednica, ali je

prvorazredni primjer kako se je za zemaljskog ţivota,

predala u sluţbu riječi Boţje, istu pamtila, i po njoj se

molila i u prvoj zajednici apostola i učenika svoga sina.

Zbog neznanja i legendi, mit Marije se izdigla iznad

Biblije. A time strahovito umanjio značenje kriţa Golgote

i neke dijelove biblijskog teksta totalno zasjenio: npr. Ivan

14,6: „Ja sam put, istina i ţivot – govori Isus Krist.

Nitko ne dolazi k Ocu (Bogu) osim po meni.“ Molitva nam neće biti teška (jer je potiče ljubav srca od

Duha Svetoga) jer se sastoji u prirodnom traţenju,

djelovanja Oca nebeskoga kad je nama s ljudskim

snagama neke stvari skoro nemoguće pomaci s mrtve

točke. Tu su i potrebe naših bliţnji i svijeta s kojim

koračamo i u sutrašnji dan. Predati brige, strah, potrebe

Gospodinu Isus Kristu je ključ kojim Duh Sveti, naš

odvjetnik ima zadaću da nam to objavi. Ivan 16,13: „A

kada doĎe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu.“

46

Tako molitva oslobaĎa i od unutrašnjeg nemira i donosi

blagost, radost duha što ţivot čini radosnijim jer ste

sigurni kud god išli da ste u ruci Oca nebeskog. Sve

„ţrtve,“ molitve i obredi ne koriste, ako srce nije okrenuto

– upoznalo dragog Boga!

3.1 Molitva je uvijek „budi volja tvoja“

Matej 26,39: Zatim ode malo dalje, pade ničice te se

pomoli: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiĎe

ovaj kaleţ! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja.“ (I

41 stih): Bdijete i molite da ne padnete u napast! Duh je

spreman, ali tijelo je slabo. Ponovo se udalji te se uze

moliti…“

Gospodin, Isus Krist je tebi i meni, poticaj nije traţio volju

svoju, već je molio – komunicirao sa svojim Ocem, da

uvijek s molitvom traţimo i Boţje vodstvo, zaštitu,

pomoć. Velika je stvar u ovo grubo vrijeme kad su ljudi

sve više neljudi, zavidni, laţljivi, egoistični, ostanimo

(postanimo) vjerni Trojedinom Bogu koji jedini daje ţivot

vječni. Jer uskrsnuće je zajedništvo s Gospodinom, to je

dar, da nas dragi Bog u ljubavi po našoj pokazanoj ljubavi

i prema svijetu prima u svoje zajedništvo upravo po svom

sinu Isusu Kristu (vidi Ivan 3,16).

Tako se Gospodin Isus Krist dragovoljno predao u smrt, i

time ne samo da je primjer, nego je, otvarajući po

uskrsnuću središte okupljanja vjernika u Novom

Jeruzalemu, središtu zajedništva s nebeskim Ocem, slomio

47

snagu grijeha koja je do uskrsnuća vladala čovjekom koji

nema snage predati se sam po sebi u vječno jedinstvo s

Ocem. Zato hvala i slava Kristu Gospodinu koji je rekavši

„svršeno je“ slomio snagu grijeha i pobijedio Sotonu, a

time omogućio da ti i ja ako slušamo i vršimo njegovu

Riječ – EvanĎelje, krenemo istim putem u Novi Jeruzalem

u Boţjem kraljevstvu!

Zaista na tom putu je neophodno da se svakodnevno

molimo, i kako je pisano da ne padnemo u napast – grijeh.

Zaista mi smo ohrabreni s dobrim razlogom da se molimo

i čitamo – izučavamo Bibliju. To izmeĎu ostalog donosi:

radost, entuzijazam, iznad svega vitalnost duha koji

komunicira sa Stvoriteljem – vodičem, Duhom Svetim kao

i uzdignuće duhovne snage unutarnje osobnosti i ljubavi.

Zato je i bitno danas i u vremenu krize, uzimati najčišći

oblik energije i sveto partnerstvo, očinstvo, prijateljstvo s

Trojedinim Bogom! Jer Biblija je ispunjena ţivotom, tako

trebaju i molitve s vitalnom nadom traţiti volju njegovu.

Molitva nije bijeg, ona je snaga. Molitva automatski ne

oslobaĎa osobu iz neke nepredviĎene i tragične situacije,

ali daje mirni tok srca koje s pouzdanjem smireno korača

dalje. Da, molitva omogućuje čovjeku da se suoči ponizno

i dostojno i da gospodari situacijom. Ne panika već, „budi

volja tvoja.“

3.2. Kakav Bog (boţica), takva molitva

Kakav Bog (ovisi kakvu sliku svatko ima u svojoj glavi),

takva molitva ili predmet (kip, slika, lik iz bajke), osoba

kojoj se molimo. Ako nas ne vidi i ne čuje molit se moţe

48

bilo što. A suprotno dragi Bog, Bog ljubavi, potiče našu

molitvu po Duhu Svetom jer molimo u ime Gospodina,

Isusa Krista. Zato treba da je molitva ponizna, pozitivna,

vjerom napajana ne temelju Boţje riječi!

Kad nekoga volimo, tad ljubav potiče povezanost u kojoj

ga moţemo dobro upoznati, razvijati svoj odnos s njime i

radovati se teretu koji se molitvom i dijalogom rješavamo,

to je dvosmjerna ulica; molitve i vjere koja u Boţje

vrijeme daje odgovor – uslišanu molitvu. A kad se molimo

automatski s lančićem u ruci, ponavljajući više puta iste

riječi – formule i to osobi ili molimo pred kipom, slikom.

Je li to ţiva molitva? Sigurno ne. Jer stvoreno umjetničkim

darom ne vidi kao što niti čuje. Nema ni bliske

povezanosti, radosti koja olakšava – liječi. Sam, sam

molio naslijeĎene molitve, a moje misli i srce su bile

kilometar 300 daleko. Bila je to molitva forme, pritiska,

molitva religijskom bogu, boţici. Tada se ne traţi nekakva

zaštita, već ponavljanje molitvi u nizu.

Sve je to daleko od ţive vjere, stvarne opasnosti i zaštiti

od zlih duhova. Veoma bitan tekst iz poslanice Efeţanima

šeste glave; stihovi 10-20. Tu ćemo upoznati spasonosnu

svrhu molitve, oruţje molitve i neophodnost molitve djece

Trojedinog Boga. U molitvi se očituje: novo Boţje

društvo, Boţje djelo (spašeni) po Gospodinu, Isusu Kristu,

oni imamo naoruţanje od Duha Svetoga, ţelimo ţivjeti

vrijednim poziva, radovati se Ocu nebeskom suraĎujući s

raznovrsnim darovima, rasti u vjeri i posvećenju i boriti se

s Boţjim i svojim neprijateljima oruţjem ljubavi!

49

Vjerni kršćani svjesni su sljedećih opasnosti:

a) Stvarnost je ruţnija od snova. Ispod površine ţivota

grubi je otpor sila zla koje nastoje spriječiti obraćenje.

b) Protiv kraljevstva Boţjeg, Sotona upotrebljava sva

sredstva da ljudi ne budu vjerni.

c) Borba (sumnje, dileme, kušnje) Boţjeg čovjeka traju

sve do konca smrti fizičkog tijela. Zlo ţeli na sto načina

sebi prigrabiti vječnu dušu.

d) Snaga moja, tvoja je slaba ali pomoć kao i (zaštita

anĎela čuvara) dolazi uvijek od Gospodina Boga.

e) Zlo je tako prepredeno da ţeli prvo: razoriti, izolirati u

samoću i uništiti sve zdrave odnose s drugim ljudima

(danas jako vidljivo da se i rodbina drugog koljena i ne

poznaje).

f) Zlo nas hvata nespremne, sluţi se zastrašivanjem i

ulagivanjem (ne, nećete umrijeti ako probate). TakoĎer

nas uvjerava da ono ne postoji, ali zato sipa ubojita

sredstva protiv ţivota (alkohol, drogu, blud, rat i mrţnju s

pohlepom i poţudom).

g) Ali Boţja sila je porazila Sotonu. Kriţ Golgote

oslobaĎa od grijeha i prokletstva. Da zato treba bojna

oprema Boţja, rast u vjeri, vjeţbanje u poslušnosti i

spremnost na obranu.

4. Tko je Bog

Kako mogu znati da Gospodin Bog uopće postoji? Na

zemlji nije bilo naroda, neki su izumrli neki i danas

vjeruju u neko boţanstvo, legendu, ili stvarnog Boga, Oca

koji se u ovo vrijeme objavljuje vjernima po EvanĎelju

Gospodina Isusa Krista. I izolirana prašumska plemena

50

koji nisu došla u dodiru s nekom drugom kulturom,

pogotovo ne sa EvanĎeljem, vjeruju u neko boţanstvo,

duha ili nadnaravno biće. Kako to? Svaki je čovjek

misaono sposoban povezati čudesna djela u prirodi, i

svega stvorenog koje ima pravilan ritam i smjenu

godišnjih doba s nevidljivim Stvoriteljem. Ne vjerujemo,

zar ne da su sat, automobili, ili obično dugme na odjelu

nastali sami od sebe.

Zato apostol piše u Novom zavjetu, u poslanici Rimljanima

1,19-20 „Jer što se o Bogu moţe spoznati, Bog im je

očitovao. Uistinu ono nevidljivo njegova vječna moć i

boţanstvo objavljuje se od stvaranja svijeta.“ Više od

toga o boţanskoj ljubavi, milosti moći i bogatstvu

stvaranja i bitnim svojstvima očitovanim u Ocu, Sinu i

Duhu Svetom, nalazimo u Bibliji. Jer Biblija nam je dana

od dragoga Boga, kao najveće ljubavno pismo na svijetu

za dobrobit ljudi koji se odazovu vjerom da bi stigli po

milosti u Boţje kraljevstvo - novi Jeruzalem.

Moţda se pitaš, drago biće gdje je Bog. Mi ljudi sa svojom

slikom u predloţi pokušavamo Gospodina i Stvoritelja

smjestiti prostorno. Zato su nastali poganski običaji

gradnja ikona i kipova kao boţanstva kojim se treba

klanjati. U svojim mitovima drevni Grci su svoje bogove

mašte smjestili na planini Olimpu, Germani u Valjalu.

Astronaut Laplace je rekao: „Pretraţili smo cijeli svemir,

no Boga nigdje nisam našao.“ Isto nevjerni ruski astronaut

Nikolajev 1962. u svemirskom brodu Vostok III je izjavio:

„Na svom letu nisam susreo Boga.“ Sve te izjave su

51

potpuno pogrešne i zbog nevjere i u svjetlu Biblije budući

da je dragi Bog nad prostoran.

On koji je stvorio svemir i prostor ne moţe biti ni dio

prostora. Upravo stvarnost je još ozbiljnija. On proţima

svaku točku prostora i sveprisutan je. To je lijepo objasnio

Apostol Pavao poganskim Atenjanima prije dvije tisuće

godina: Djela apostolska 17,28 „U njemu - Bogu doista

ţivimo, mičemo se i jesmo.“ Psalmist to izraţava i ovako:

“Hodam li ili lijeţem, ti si Gospodine oko mene i tvoje

su ruke nad mnom.“ Tu vidimo boţansku sve

obuhvatnost i sve proţimanje. Što vjernima u sveto

trojstvo da je mir i sigurnost u ovom vremenu nemira i

kriza. Pojam prostora matematički je trodimenzionalan.

Neke stvari za sad naš ograničeni um ne moţe shvatiti ali

ću mu jednog dana po vjeri biti sve vidljivo i jasno o Bogu

i neće imati što tada kad bude u prisutnosti po vjeri kod

dragoga Boga što više pitati jer će sve spoznati i razumjeti

u divnoj boţanskoj prisutnosti. Boţju trodimenzionalnost i

nad prostornu moć opisuje i Biblija u knjizi o kraljevima:

„Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta

nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti.“

Glavna zabluda ljudi je da ne znaju 10 zapovijedi, a prva

glasi: „Ja sam Gospodin Bog tvoj nemoj imati drugih

Bogava uz mene. Ne gradi sebi ni lika i kipa na zemlji i

nebesima ne klanjaj im se i ne sluţi.“ 2 Knjiga

Mojsijeva ili knjiga Izlaska 20 glava.

Zašto ljudi danas ne obraćaju paţnju na 10 zapovijedi i

njihovu objavu prvo Mojsiju, zatim drevnim Izraelcima?

Razlog je u grješnoj ljudskoj prirodi i sklonosti čovjeka da

52

sebe postavlja kao Boga, o tome govori zadnja knjiga

Biblije, Otkrivenje, ili zbog duhovne sljepoće bjeţi od

spoznaje Trojedinog Boga ali se zato ropski klanja

stvarima i idolima ovog svijeta, bilo to sportskog,

muzičkog, političkog ili nacionalnog boga poput Hitlera,

Staljina, i drugih diktatora iz bliţnje povijesti koji su bez

milosti i ljubavi osiromašili svoj narod i nanijeli nepravde

i smrt tisućama drugih.

U dragoj Bibliji ćemo naći više naziva za dragog Boga:

Elohin, Postanak 1,1 u mnoţini, naziv koji izraţava

trojstvo; Oca i Sina i Duha Svetoga; El Postanak 33,20;

Bog svemogući. El-Roi, Postanak 16,13; Bog koji me

vidi. Jahve Postanak 2,4 i Izlazak 3,15; Ja sam koji jesam.

Adonaj, Postanak 15,2 Moj gospodin, u Starom zavjetu

134 puta ponavlja se ovo ime. Ovo su samo neka od imena

koja se pojavljuju u Bibliji. Gospodin Isus Krist je objavio

potpuno Boga i povratio natrag odlutale sinove i kćeri koji

to prihvate po vjeri. Po Isusu Kristu moţemo dakle zvati

Boga svojim Ocem i radovati se susretu s njime jednom u

vječnosti.

Zanemariš li proučavanje Biblije i upoznavanje dragoga

Boga. Osudit ćeš se na posrtanje i lutanje kroz ţivot, nošen

olujom grijeha i nevjere i to sve od zla svezanih očiju, bez

osjećaja za smjer i razumijevanje duhovne stvarnosti i

svega pozitivnog. Zato te molim pročitaj Psalam 103.

53

4.1. Kako znamo da Bog postoji

Kad imamo znanje o Bogu i o njegovim atributnim i

nazivima koji označavaju njegova svojstva koja se očituje

čovjeku, moţemo se radovati i baštiniti mir po Isusu

Kristu. Apostol Pavao u raspravi sa drevnim Grcima

govori o sve prisutnom Gospodinu na čiju smo sliku

stvoreni. Gospodin Isus Krist u EvanĎelju po Ivanu nam

dočarava da tko je vidio njega Gospodina i Spasitelja vidio

je i Boga Stvoritelja. Zato je i Spasitelj i Otkupitelj mojih i

tvojih grijeha ako u to vjeruješ rodi se od djevice Marije i

postao u svemu sličan nama ljudima osim bez grješne

naravi jer je kao ispovijedamo u apostolskom i proširenom

Nicejsko-Carigradskom vjerovanju začet bez fizičkom

učešća čovjeka začet po Duhu Svetom.

Moţda se, draga dušo pitaš, zašto dragog Boga ne

moţemo vidjeti. Sjetimo se Mojsijeva iskustva i susreta s

Gospodinom. Prvo mu se objavio u grmu koji nije izgarao,

zatim nije moga gledati u lice, te konačno nakon procesa

učenja i vjernosti smije je gledati Gospodina Boga. Iz

njegova lica je od tada dolazila svjetlost. Ovo nam govori

veoma mnogo: O Boţjoj svetosti suverenosti i za sada dok

ja i ti boravimo u grješnom tijelu ne moţemo vidjeti, ali

jednoga dana.

Prorok Izaja je doţivio gledanja Gospodina i evo njegova

svjedočanstva: Izaja 6 glava, stihovi 1-3 „… vidjeh

Svemogućeg gdje sjedi na visokom uzvišenom

prijestolju. Serafi su stajali pred njim. Vikao je jedan

drugome: Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama!

Puna je sva zemlja njegove slave.“

54

O postojanosti Boga nije potrebno raspravljati, već to je

stvar vjere, odgoja i kulture, odnosno koju nam je

predodţbu pruţila o Bogu vjeroispovijed u kojoj smo

kršteni. Pitajmo se koju mi sliku imamo o Otkupitelju

grijeha Gospodinu Isusu Kristu. Da li je on samo malo

dijete u boţićnim jaslicama ili pred Uskrs samo krucifiks

na kriţu.

Jer, ovo je veoma vaţno za našu osobnu vjeru. Da, upravo

je vjera u Trojedinog Boga bitna. Pripadnost po krštenju

bilo kojoj vjeroispovijedi ili popularno zajednici neće nas

spasiti bez osobne vjere i obraćenja.

Zaista, slika kako sad zamišljam dragog Boga jer On

postoji odraţava se u njegovu sinu Isusu Kristu kako ga

opisuje knjiga Otkrivenja. Zato te molim dragi čitatelju,

pročitaj prvu glavu, zadnju knjigu Biblije ili Novog

zavjeta, Otkrivenje pa će ti biti mnogo jasnije. Ja ću sad

citirati samo stihove 13, 14 i 15: „Posred svijećnjaka

netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko

prsiju opasan zlatnim pojasom: glava mu i vlasi bijela

poput bijele vune, poput snijega, oči mu kao plameni

oganj; noge mu nalik mjedi uglaĎenoj, kao u peći

uţarenoj, a glas kao šum voda mnogih.“

Vidimo Boţji sveti ljudi doţivjeli su i osobno se susreli sa

ţivim Gospodinom: od Mojsije, Ilije, brojnih proroka,

apostola, posebno Pavla i Ivana. sve je to svjedočanstvo

ţive vjere da Trojedini Bog postoji i da nije ni sada daleko

od mene i tebe. Zato vas s ljubavlju pozivam, čitajmo

paţljivo njegovu svetu riječ objavljenu u Bibliji, molimo

55

se za mir i sigurnost, a iznad svega ljubav po kojoj jesmo

u Gospodinu Isusu Kristu Boţja djeca!

Dakle, kakva je moja slika o Bogu stvar je moje i tvoje

osobne vjere na temelju Biblije: jer, blago meni i tebi iako

sad ne vidimo Gospodina, jednom ćemo ga potpuno

vidjeti kako reče i apostol: „Trku ţivota sam dovršio vjeru

sačuvao.“

Zato proučavaj Bibliju i poniznim pristupom, još i s

molitvom da otkriješ nepresušni izvor prvo duhovnih

istina, koje potiču vrijednosti ţivota da bi tijelo pravilno se

postavilo prema zemaljskom blagu i mogli po milosti i

vjeri reći ne grijehu koji tlači i zarobljava u zamke grijeha

i laţi. Jer postojanje Biblije je najveći blagoslov koje je

vjernici ikad iskusili i obogatili svijet pazeći ga i

obraĎujući. Pročitaj 5 Mojsijeva 30,10-17a…

4.2. Boţja prisutnost u svijetu

U Ivanovu Evanđelju 8,12 imamo svjedočanstvo

«Gospodin Isus govori: Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za

mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost ţivota.»

Da, Biblija govori o svjetlu simbolično i označava istinu,

postojanost vjernost, trajnost sve su to Boţanske odlike.

Ići sa istinom svijetom znači priznavati i duhovnu

stvarnost, Boţju postojanost kao duhovnog bića, takoĎer i

anĎela čuvara. Kako, dakle, znamo da Gospodin Bog je

prisutan u svijetu?

56

Kad se vratimo na prvu zadaću koju je Gospodin dao

čovjeku, uočavamo da mu je dano da stvoreni svijet

obraĎuje, njeguje i čuva. Bez Stvoritelja nema svijeta a

bez čovjeka nema tko da upravlja svijetom. Ovdje

uočavamo boţansku skrb i čovjekovu suodgovornost da

stvoreni svijet obraĎuje i njeguje za svoje dobro. Neću u

ovim emisijama zbog serije o Svetom Trojstvu govoriti o

čovjekovoj zloći i upravljanjem svijetom, zagaĎenost

ratovi i uzrok raznih bolesti.

Psalam 100 govori: „Znajte da je Gospodin Bog! On nas

stvori, a ne mi sami sebe.“ Dakle, mi ljudi smo kruna

Boţjeg kreativnog djelovanja, ali zbog fizičkog tijela se

vraćamo u prah. I tako odvojeni od dragoga Boga nismo

ništa. Sve što čovjek posjeduje, ja i ti dano nam je od

Gospodina. Kad bi Trojedini Bog prestao o nama brinuti

prestali bi postojati kao i čitavi svijet. Jer tko je tako

savršeno odmjerio godišnja doba, mijene dana i noći,

mjeseca i zvijezda.

Priznanja Stvoritelja i stvorenja utječe na kršćansko

gledište ljudske sposobnosti i upoznavanje sebe, te svijeta

koji ga okruţuje. Bitno pitanje je tko sam ja, ti. Zašto sam

stvoren, koja je moja i tvoja zadaća pod suncem i ključno:

što će biti poslije smrti. Upravo, danas je bitno, priznanje

Boga kao Stvoritelja i potrebe da se kršćanski poučimo o

spoznaji bitnih stvari i sadašnjeg i budućeg ţivota.

Mudri psalmist u 36 psalmu je ponizno priznao. „Tvojom

svjetlošću mi svjetlost vidimo.“ Za ţivot je potrebno

znanje kao što je znanje potrebno za ispravno i iskrenu

vjeru. Boţja objava počiva na znanju i potrebnom

57

razlikovanju što je dobro a što je zlo. Tako uočavamo da je

bitno osim općeg znanja o moralu kulturi i poslu koji

obavljamo svakako i znanje što je vjera a što je

praznovjerje. Tko nas spašava a ko je bio primjer - uzor da

bi naša vjera bila usmjerena na Boţju objavu po Bibliji.

Spasitelj je rekao a to vaţi uvijek: Ivan 14,6 „Ja sam put

istina i ţivot nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“

Uočavamo da religioznost i priče iz bajki i mitovi ne

pomaţu za spoznaju i kvalitetni čovjekov ţivot.

Iskrivljenja slika o Stvoritelju i svijetu dovela je do

uništenja zdravog ţivota na zemlji i niz vremenskih

katastrofa.

Kao što ljudi trebaju biti ovisni o Gospodinu da di znali

što je dobro, a što je loše u prirodi i njenim usavršavanje i

čuvanjem isto tako trebaju znati i o moralnosti, osjećaju za

sram i poštivanje roditelja i zabrani intimnih odnosa u

rodbini uz poštivanje 10 zapovijedi koje sluţe za

čovjekovu orijentaciju i duhovno i moralno dobro a ne kao

neka zabrana.

Gospodin je Stvoritelj svijeta, kojeg moţemo shvatiti da

ga, simbolički drţi u njegovoj ruci. Zadatak boţanskih

sinova i kćeri je da se pravilno ponašaju i daju hvalu i

slavu Stvoritelju na čiji smo sliku stvoreni. Mi kao

njegova stvorenja ţelimo li istinski znati i ispravno

izabrati, trebamo se u potpunosti prepustiti njegovoj objavi

to jeste zdravom Biblijskom nauku koji ne vezuje čovjeka

za čovjeka da mu robuje kao u mnogim religijama već

pomoći čovjeku da ostari sebe, upozna sebe u svijetlu

Boţje riječi, a posebno pod svjetlom kriţa kad se riješio

58

svojih grijeha iz doba neznanja i sad ţeli svim srcem

koračati kroz ovaj svijet primajući Boţju ljubav i slaveći

svog Stvoritelja i Otkupitelja što je za svakoga vjernog

čovjeka osobno učini na kriţu Golgote.

Kad promatramo stvorenu boţansku ljepotu oko nas, kad

odemo od gradskih nebodera. Divimo se raznolikosti

stvoreno i biljnog i ţivotinjskog svijeta kao i zakona koji

mimo čovjekove volje vladaju svuda oko nas.

Zato nam je potrebna mudrost da koristimo ţivot za radost

i veselje ne kvareći boţansku harmoniju u svemu što nas

okruţuje. Zato ponizno se predajmo Boţjoj volji jer je

pisano Ivan 8 glava: “Tko je od Boga riječi Boţje sluša.“

A to je priznanje da sve što je svijetu je djelo Stvoritelja

koji od svoje vjeren djece traţi poslušnost i za dobrobit

svoje vječne duše! Preko drevnog proroka Izaja 55,1-10

poziva: (molim, pročitaj ovaj dragocjen naputak!).

Biblija nije knjiga koju se i vjerom razumije; ona je

takoĎer knjiga koja razumije mene. Ona je lijek mojoj

duši, melem mom kriţu, u njoj nalazim ţivot i radost.

4.3. Bog je Otac

Matej 23,9: „Nikoga ne zovite ocem na zemlji jer imate

samo jednoga Oca na nebu!

Čudna stvar se dogodila početkom dvadesetog stoljeća:

ţene su odbacile očinsku sliku Boga - Oca, muškarci se

izrodiše u agresivne, bezosjećajnije ili prenjeţne

59

mekanoputce. Snaţan val feminizma počeo je imitirati

bajkoviti prikaz drevnih boţica da bi tumačio da je drevni

patrijarhat (poštivanje muţa kao glavu obitelji) koji su

uzrokovali ratove i ubojstva tisuće i tisuće ljudi.

Negodujući zbog potiskivanja ţenskog doţivljaja, ljute

zbog obrazovanja koje umrtvljuje dušu. Cilj feministkinja

je uspostava ţenske energije i probuĎene mašta doţivljaja

drevnih mitskih ţenskih idila. Ţele da u središtu

kozmologije je ţena, princip ţenskog boţanstva u prirodi.

Feministkinje drţe daje ţidovsko-kršćanski sustav učinio

apsolutnu mušku snagu i zamijenio je matrijarhalni kult

velike boţice. Pokrenule su i rat nad patrijarhatom i

odlučile promijeniti sliku Boga kao Oca.

Borba oko očinske slike Boga usredotočena je oko

autoriteta. Za njih je autoritet suprotnost vršenje slobodne

volje, nešto što ih podčinjava volji drugog svijeta. Tako se

pobuniše protiv reda u prirodi prvo u spolnom odnosu:

stvorivši lezbijstvo, nasuprot homoseksualnosti, time i

ţene i muškarci se odaše krajnjoj pokvarenosti, s mnogim

otuĎenima i rasulima u obitelji, društvu.

Čovjekovim dubokim padom u grijeh zloupotrebljava

svoja pravila (često protu naravna), ne ţeleći se pokloni

Bogu i poštivat poredak pravednosti naročito izraţen u 10

zapovijedi koje su dobro namjerna zaštita čovjeku, a ne

nikako kazna. U tome se očituje pobuna ţena i muškaraca

da u demokratskoj slobodi, bez vjere i nade vječnog

ţivota, bez odgovornosti i morala, mogu činiti što ţeli

njihovo sirovo tijelo i izopačeni um bez vjere i boţanske

ljubavi, time izrodiše nepravdu i zloćudne bolesti, nemoral

i moralnu pa sveopću krizu.

60

Poredak pravednosti počiva na Boţjem autoritetu i

vladavini, za njih ne ţele čuti osobe koje su okrenule leĎa

dragome Bogu jer ih golicaju vlastita samovolja i trenutni

uţici pokvarenosti. Pravednost u društvu, red i rad koji

izgraĎuje čovjeka da sve više shvaća Boţju volju,

proizlazi iz njegova autoriteta koje se simbolizira

njegovim prijestoljem. Zašto Gospodin sjedi na

prijestolju? Bog sjedi na prijestolju da uspostavlja poredak

svoje pravednosti jer je pisano: Psalam 89: „Pravda i

pravednost temelji su prijestolja tvoga.“ Pravednost

izlazi od boţanskog autoriteta, a autoritet iz Gospodnje

pravednosti! Dragi Bog čini ono što je pravično zato što je

pravednost njegov karakter. Zato mu vjerni ljudi zbog

njegove pravednosti i nepristranosti, mogu stalno vjerovati

ţeleći vršit njegovu volju. Jer boţanska ljubav prati njegov

autoritet. Ove dvije vaţne osobine boţanskog očinstva

saţete su u već spomenutom 89 psalmu i glase: „Pravda i

Pravednost su temelji prijestolja tvoga, Ljubav i istina

koračaju pred tobom.“

Ljubav je boţanska narav jednako kao što je pravednost

boţanski karakter. Ljubav govori o osobi kojoj je stalo,

koja sluša, pomaţe, daje od sebe, ima suosjećanja i koju

dira patnja ljudi. Riječ Agape - ljubav u sebi uključuje

puno značenje riječi poput: dobrohotnost, milosrĎe i

odanost, ispruţe se prema drugima bez granice, bez obzira

na vrijeme ispunit će potrebe, odrţava svoju prisutnost u

vjernosti.

Ta ljubav otkriva Boţje očinsko srce kako je pisano sad u

85. psalmu: „Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i

61

Mir zagrliti.“ Tako ljubav dolazi iz Njegova prijestolja na

tebe i mene dragi slušatelji ako se pokoravamo boţanskoj

pravednosti. Sad moţemo slutiti kakvo je srce nebeskog

Oca. Hoćemo li ga odbiti ili prihvatiti ga. Prorok Izaja nas

usmjerava u 64. glavi: „Pa ipak, naš si otac, O

Gospodine: mi smo glina, a ti si naš lončar – svi smo mi

djelo ruku tvojih.“ Oblikovanje Boţje djece dolazi od

boţanskog srca i njegova autoriteta.

Ravnoteţa i djelovanje jednoga i drugoga uobličuje

čovjeka njegovoj slici i karakteru. Poslušnost nas

zemaljskih bića ovisi o našem odazivu na vjeru u

Trojedinog Boga u kojem Duh Sveti igra vaţnu ulogu. A

osobe koje odbacuju Boţje zapovijedi i autoritet Biblije,

stvaraju krhki svijet za sebe ţiveći u grijehu koji ih vodi u

pakao.

Moţemo se kao nevjernici gnjeviti, boriti protiv Boţje

volje, pokušati uništiti sliku Oca na nebesima, ali duboka

čeţnja u svakoj ţeni i muškarcu je od najdubljih potreba,

ţelja je biti povezan s očinskim srcem. OtuĎenje osoba od

spoznaje nebeskog Oca, stvorilo je generaciju ţena i

muškaraca koje obijaju savez ljubavi s Trojedinim Bogom

i partnerom suprotnog pola. Dragi Bog ţeli kćeri i sinove a

ne robove. Zato je poslao Isusa Krista na kriţ Golgote da

nas privuče svojom ljubavi i očisti od prošlih grijeha.

Čezneš li za Boţjom ljubavi i ovog trena. DoĎi kriţu

Golgote i u duhu se riješi svih svojih grijeha.

Vjera u Trojedinog Boga opada kad ljudi ne poštivanju

autoritet Biblije. Zato trebamo se predati vjerno i ponizno

vodstvu Duha Svetoga, jer nas Biblija ne moţe navesti na

62

krivi smjer. Nemoral, trovanje zdravog moralnog ţivota

nastaje kad čovjek (bez obzira koju titulu si je priuštio) se

stavlja iznad Biblijskog teksta. A ponizni sluga Riječi –

EvanĎelja je ispod Biblije i ne usudi se dodati ili oduzeti

ono što u Boţjoj riječi piše, sukladno Otkrivenju 22,18 -19

(pročitaj!).

4.4. Bog jest ljubav

Ivan 16,27 „Sam, vas Otac ljubi jer ste vi mene ljubili i

povjerovali ste da ja izaĎoh od Boga. Zato ljubite jedni

druge.“ Što je ljubav dragi slušatelju/ce. Je li to

komunikacija s nekim radi koristi. Na ţalost u jeziku

kojim pišem ne postoji nego dvije oznaka za ljubav. A to

je ljubim te, ili volim te. U starogrčkom jeziku na kojem je

napisan Novi zavjet ima nekoliko riječi koje zamjenjuju

naše riječi: ljubim te ili volim te. Tu je Agape – ljubav

koja se odnosi na ljubav koja nas prihvaća upravo ovakve

kavi jesmo. Sada a to je prema nama ljubav nebeskog Oca.

Druga riječ je pifilija, označava ljubav prema prijateljima i

prirodi. Treća je eros, koja se upotrebljava za intimne

odnose.

Kad govorimo o Agape - ljubavi koja dolazi od

Trojedinog Boga u kojoj se sve bogatstvo krije

prihvaćanja i opraštanja. To je nesebičnoj ljubavi

nebeskoga Oca. Da, dragi Bog tako je ljubio i ljubi sada

mene i tebe da je poslao svoga sina da umre na kriţu

Golgote da bi po vjeri u njega, mi vjerni bili po milosti

opravdani od grijeha. A ako paţljivo analiziramo svoj

ţivot onda nećemo reći da smo bez grijeha jer moja i tvoja

grješna priroda sklona ih je činiti često. Zahvaljujući

63

upravo Boţjoj ljubavi mi vjerni smo spašeni po vjeri u

Otkupitelja naših grijeha i posjetitelja Duha Svetog koji

ţeli da primimo Boţju ljubav i odgovorimo na nju.

Jedan crkveni otac tu nam je primjer kad je shvatio, kao i

ja prije svog obraćenja. Što je Gospodin Isus Krist učinio

za nas. On je rekao: što ja dragi Spasitelju mogu učiniti za

tebe. Osnovao je misijsko društvo koje je slalo misionare u

prošlom stoljeću u bezboţničke zemlje. Djelovao da se u

Evropi čita Biblija te tako utemeljio Lozinku za plansko

čitanje Biblije za cijelu godinu. Tako je i ti moţemo

svakog dana odgovoriti na Boţju ljubav svojim

ponašanjem i tihim svjedočenjem ţivotom ili darom

pomagati drugima, da doĎu pod kriţ i riješe se svojih

grijeha, jada i hrabro krenu u novi duhovni ţivot s

Trojedinim Bogom ponizno noseći kriţ svoga ţivota.

Koja je najvaţnija Zapovijed od Gospodina Boga? Imamo

je i u Starom zavjetu i u Novom a glasi: „Ljubi

Gospodina Boga svoga svim srcem svojim svom dušom

svojom, svom pameću svojom i svoga bliţnjega kao

samoga sebe.“ Ljubav od Gospodina ne čini bliţnjemu

zlo, već pomaţe, podiţe i daje snage za dostojan i miran

ţivot u ovom vremenu krize, zla i svekolike nepravde.

Kakvu ljubav i prema Trojedinom Bogu izraţavaju ljudi;

ja i ti? To je dobro za naš duhovni rast u vjeri i spoznaji

dragoga Stvoritelja. Neki ljudi svoju ljubav izraţavamo u

okviru običaja koja nameće religijska praksa bez aktivnog

učešća srca, neki su samo formalni kršćani, vjerni kršćani

to čine s radošću i poniznošću i prema sebi, drugima,

obitelji i Domovini.

64

Tako religiozna ljubav radi običaja i okoline je često i

netolerantna. Oholo se postavljajući i drugi moraju biti

kao ja. Lako je učestvovati na crkvenim slavljima gdje jelo

i piće su glavni motivi okupljanja i slavljenja. A sasvim

drugo, ljubav iz ponizna i pokajničkog srca. Tada je ljubav

prema dragom Bogu sa plodovima koji dajemo i

obradujemo i druge to je odjek nesebične ljubavi kojom

nas i Gospodin ljubi te je mi radosno širimo dalje.

Dakle to je iskrena ljubav prema Bogu jer znamo da on

stalno vidi i prosuĎuje naša srca ali i tada svojim

blagoslovom i čuvanjem prati moji i tvoj vjerni ţivot.

Zato te molim upravo sada, primi boţansku ljubav koja ti

se pruţa po Gospodinu Isusu Kristu i raduj se u Gospodinu

i budi blag, blaga prema ljudima jer samo ljubav na pravi

način čini i čuda, mada nas ljubav i prema našim bliţnjima

zna često puta boljeti jer oni ţive nevjerno, grubo, bahato

u svijetu koji je toliko nemilosrdan bez boţanske ljubavi.

U ime boţanske ljubav koji primismo od Gospodina Isusa

Krista trebamo i druge pomagati da prime oproštenje

grijeha i prihvate vjeru da bi i sa njima bili vječno u

Boţjem kraljevstvu.

Na ţalost ljudi, crkveni radnici zloupotrebljavaju svoj

poloţaj, radi osobne koristi ili da bi manipulirali ljudima u

ime svoje da bi oni bili vaţni, a ne da bi zajedno s

vjernicima hvalu i slavu dali dragom Bogu. Kako mogu

znati da imam Boţju ljubav. Odgovor se krije koje mjesto

po prioritetu Gospodin zauzima u tvom i mom ţivotu.

Prvo ili posljednje. Ako prvo onda se dnevno, molimo,

65

čitamo Bibliju i hodamo vjerni Bogu bez maske na licu,

osmijeh i poniznost prate naš ţivot jer ne putujemo sami,

već i s anĎelom čuvarom. Posljednje mjesto sve je vaţnije

od istine i Boga. Tim putem idu mnogi ljudi nesvjesno i u

pakao. S Boţjom ljubavlju u srcu se vjerno korača prema

raju.

Dragi Bog nam je podario svoju autobiografiju preko

svoje pisane riječi Biblije, kako bismo mogli spoznati i

primijeniti njegove upute i planove na svakom području

svoga ţivota. Zato te molim pročitaj Boţju riječ iz Mateja

5,1-10…

4.5. Naš odgovor na Boţansku prisutnost

Dakle, znali mi to ili ne zbog religiozne okoline kojoj je

bitno samo vanjski oblik kršćanstva, ljubav prema dragom

Bogu je jednako tako raširena kao svi drugi niţi oblici.

Agape - ljubavi je ključna za odgovor da svakog dana

Trojedinom Bogu rečemo da, a nevjernom svijetu i Sotoni

ne.

Stihovi iz evanĎelja po Ivanu nam daju ključ kako jedino

ispravno odgovoriti na Agape - ljubav i Boţju prisutnost u

svakodnevnom ţivotu vjernog čovjeka.

Tako dragom Bogu moţemo reći; ne ili da kao odgovor na

njegov poziv u zajedništvo. Stihovi Ivanova Evanđelja

treće glave 5 i 6 glase: „Zaista, zaista tko se ne rodi iz

vode i duha ne moţe ući kraljevstvo Boţje. Što je

roĎeno od tijela, tijelo je; i što je roĎeno od Duha, duh

je.“ A u trećem stihu je ključ razumijevanja za duhovno

66

roĎenje i glasi: „Zaista, zaista. kaţem ti: tko se ne rodi

nanovo, odozgor, ne moţe vidjeti kraljevstva Boţjeg!“

Ovaj stih se tiče svakog čovjeka. Nikog neće spasiti ni

dobra djela, ni pripadnost bilo kojoj crkvi – religijskoj

organizaciji, usprkos njene nebiblijske tvrdnje „da je ona

samo jedina prva.“

Već osobni odgovor i to obraćenjem kako kaţe dragi

Spasitelje novo roĎenje odozgo po Duhu Svetom. Zašto je

ovo potrebno? Zbog čovjekova pada u grijeh u Edemskom

vrtu. To nije bio izolirani dogaĎaj u prošlosti jer je svim

ljudima roĎenim od muškarčeva sjemena donio sklonost

da radije griješimo, nego činimo dobro i to svakog dana. O

tome govori poslanica Rimljanima u 5 glavi: „Prema

tome, kao što je po jednom čovjeku uĎe grijeh u svijet

a po grijehu smrt, tako smrt prijeĎe na sve ljude jer svi

sagriješiše.“ Ovo potvrĎuje gore iznošenu misao da

pripadnost nekoj vjeroispovijedi ne spašava već po

boţanskoj milosti obraćenje i novi ţivot!

Moţda se pitaš draga dušo kako se obratiti. trebamo prvo

shvatiti da smo od roĎenja iskvareni grijehom. Kako to

piše i u Psalmu 51. Svi smo od roĎenja iskvareni

grijehom. Isto tako skloni smo iskazati štovanje kipu, slici,

ikoni ili nekom drugom suvremenom idolu nego dragom

Bogu.

Znam iz osobnog iskustva da je u mnoštvu koje ne poznaje

Boţju riječ teško biti drugačiji, pa i ne sudjelovati s njima

u grijesima koji su njima normalni je oni će ih otplatiti

dobrim djelom, molitvom nekog sveca koji ne vidi niti

čuje jer je pokojni. Uzdajući se u zasluge „svetaca“ vrše

67

hodočašće. To je zamka Sotone i ljudi koji zbog

materijalne dobiti, odobravaju ne biblijske idolske običaje.

Ali, Boţje čovjek roĎeno od Duha Svetoga ima svoju

sigurnost i postojanje i karakter koji se sve više oblikuje

prema Boţjoj volji izraţenu u Bibliji, koju prihvaća kao

istinitu jer mu upravo Duh Sveti daje mudrost i uviĎavnost

da svati i prihvati divnu istinu kao kaţe i Poslanica

Efežanima 2 glava pisano je: „Ta milošću ste spašeni po

vjeri! I to ne po sebi! Boţji je to dar! Ne po djelima da

se ne bi tko hvalisao. Boţje smo djelo, stvoreni u Kristu

Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravio da

u njima ţivimo.“ Sada uočavao da je potreban moj i tvoj

odgovor na Boţansku ljubav i prisutnost u ovom

višedimenzijalnom svijetu; vidljivom i nevidljivom,

dubokom - skrivenom, vječnom – neotkrivenom gdje

fizička prisutnost nije moguća, već duhovna stvarnost bića

stvorenih i odavanih na poruku Boţje ljubavi.

Tako, nam se Gospodin objavio putem proroka,

progovorio po svom sinu kako bi ga mi koji se predaju u

vjeri, mogli upoznati kroz ţivu riječ koju Duh sveti

sprema u naša srca. To je ta nevidljiva stvarnost svete

vjere koji ima svoje polazište u Otkupitelju naših grijeha.

Naš duh koji prati boţansku prisutnost, čuvanje i zaštitu

odgovara na ovaj način po plodovima koji su opisani u

poslanici Galaćanima 5. glavi i glase: „Plodovi Duha su

Ljubav, radost, mir, velikodušnost, dobrota, vjernost,

blagost, uzdrţljivost.“ Tako se sami moţemo uvjeriti da

li smo obraćeni vjerni Bogu, ili formalni kršćani koji

imaju ove plodove takoĎer opisane u spomenutoj

poslanici. A očita su djela tijela: „bludnost, nečistoća,

razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva,

68

svaĎa, ljubomora, srdţbe, razdori, zavist, pijančenja i

tome slično. Koji takovo što čine neće baštiniti

kraljevstvo Boţje.“

Zato nema većeg, svetog dobitka na ovoj zemlji koji vodi

u blagoslovljenu vječnost bez suza, boli, bolesti i straha od

novog duhovnog obraćenja, kad ponizno doĎemo k kriţu

Golgote i priznamo sve svoje grijehe i molimo milost da bi

prekoračili prag nevjere te svakog dana Gospodinu rekli

da, na grijehu i zloći ne. Za ovo je potrebna poniznost i

poslušnost EvanĎelju i rast i učenje u svakodnevnoj školi

ţivota. Ţelim vam mir i da Duh Sveti pomogne da

proslavimo Boga počevši od kriţa Golgote.

Na koricama nekih Biblija stoje riječi Sveta Biblija ili

Sveto Pismo. Znate li zbog čega se Biblija naziva svetom?

Zbog čega bi se trebala zvati svetom kad u njoj su opisi

poţude, mrţnje, rata. Da reći ću vam zbog čega. Biblija

govori istinu i ne bjeţi od stvarnosti kao što to čine

kukavni ljudi. Ona govori istinu o Gospodinu i Sotoni. Ali

govori da ljudi mijenjaju Boţju istinu za sotonsku laţ. Na

primjer o drogi, seksu, laţi. Sotona na to potiče, a

Gospodin upozorava to je štetno i za tvoju vječnu dušu i

muči ti i ubija tijelo. Zato Isus Krist kaţe upoznati čete

istinu i ona će vas osloboditi od robovanju zlu zato je i

pisano: Efežanima 4,1-3 „… da ţivite dostojno zvanja u

kojem ste pozvani, sa svom poniznošću i krotkošću,

strpljivo podnoseći jedan drugoga u ljubavi. Nastojite

čuvati jedinstvo Duha vezom mira.“

69

4.6. Kriţ Golgote je i jasan dokaz Boga

EvanĎelje po Ivanu govori u trećoj glavi: „I kao što je

Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti

podignut Sin čovječji – Isus Krist, da svaki koji vjeruje

u njega ima ţivot vječni.“ Kako vidimo Boţja riječ je

sveti znamen o postojanju i prebivanju Trojedinog Boga s

ljudima kako još kaţe apostol Ivan u prvoj glavi: „U

početku bijaše riječ i riječ bijaše Bog, u njoj bijaše

ţivot i ţivot bijaše ljudima svjetlo; bijaše na svijetu i

svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima

doĎe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše

dade moć da postanu djeca Boţja: onima koji vjeruju

u njegovo ime.“ Iz riječi EvanĎelja uočavamo da se

Gospodin Bog ljudima obraćao prvo riječima preko, preko

Abrahama, Mojsije Ilije i drugih proroka a kad doĎe

punina vremena progovorio nam je po sinu kojeg je radi

mog i tvog spasenja razapeo na Kriţu Golgote.

Kako danas ljudi reagiraju kad čuju spasenje po Kriţu

ustvari po Otkupitelju Isusu Kristu? Rekao bih da mnogi

nisu zainteresirani, nemaju vremena za Boga, niti

nedjeljom dolaze u crkvu. Drugi čuju o tome ali im se ne

razlaţe pa olako se klanjaju, doduše pokraj kriţa i kriţaju

ali bez vjere da su Isusa Krista njihovi kao i moji i tvoji

grijesi, dragi čitatelju/ce, prikovali prije 2000 godina na

kriţ. Neki pak u početnoj fazi se oduševe kako je

Gospodin trpio za naše grijehe naročito u korizmeno

vrijeme, ali poslije zaborave na to i nastave bezboţno

ţivjeti bez oproštenja grijeha i ţivog odnosa s Trojedinim

Bogom.

70

U dugogodišnjem radu s ljudima doţivio sam da su mnogi

pogotovo za vrijeme rata, počeli vjerovati u spasenje po

Kristu Isusu ali kad su shvatili da ne mogu sjediti na dvije

stolice, to jest uţivati u grijehu i reći da su vjernici,

odustali od puta spasenja i njihova se ljubav prema i

čitanju Biblije i koračanju u vjeri ohladila jer su im draţi

bili stari grijesi iz doba komunizma koji još više u

papirnatoj demokraciji bez odgovornosti dobiše novi polet

i ţeĎ za materijalnim stvarima i slijede ono od čega su

imali samo materijalnu korist.

Tako vidimo da je mnogo pozvanih da ţive Bogu ugodan

ţivot ali malo ih se odazove ili otpadne zbog kušnji i

zamki sotone koji ne ţeli spasenje ljudi, već njihovu dušu

da mu prave društvo u paklu.

Apostol Ivan u svom Evanđelju za nas vjernike napisao je

dalje dajući nam sigurnost i cilj vjere ţivot vječni; u 14

glavi: „U onaj dan ćete spoznati da sam ja u Ocu svome

i vi u meni i ja u vama, jer ja ţivim vičete ţivjeti. Tko

ima moje zapovijedi i čuva ih taj me ljubi; a tko mene

ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ga ljubiti i njemu

se očitovati.“ Ovo je odlomak iz obećanja Duha svetoga

Isusovim učenicima i meni i tebi. Zato te molim draga

dušo da pročitaš cijelu glavu 14 Ivanova Evanđelja.

Upravo Duh sveti je tihi gost vjerne duše, nevidljivi branič

i pomoćnik kad nas sile zla hoće odvratiti od vjere, mira i

ljubavi koju imamu Kristu Gospodinu. Jer mi spoznamo

već sada da smo dionici Boţjeg kraljevstva po priznanju

grijeha po molitvi i sudjelovanju, po vjeri u primanju

svetog sakramenta. Po zasluzi Krista Isusa smo sveti Boţji

ljudi.

71

O našoj ljudskoj svetosti u ovim glinenim i grješnim

posudama dok smo gosti na zemlji, napisao sam knjigu

pod naslovom Moja i tvoja svakidašnja svetost.

Moţda se pitaš zašto Spasitelj kaţe: Tko ima moje

zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi. 10 zapovijedi su nam

dane da čuvaju naš ţivot od zla a ne kao kazna one su

putokaz kako izbjegavati zlo i zle radnje koje donose

prokletstvo.

Poštivanje ili čuvanje Zapovijedi nosi boţanski blagoslov

a pogotovo u savršenoj Boţjoj ljubavi, a najveća glasi:

„Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim svom

dušom svojom.“ Tu vidimo predanost čovjeka vjernika/ce

da ţivi Bogu ugodnim posvećenim ţivotom, koji ga vodi

sa Spasiteljem u Boţje kraljevstvo.

Poslanica Rimljanima u 5 glavi govori: „Opravdani

vjerom u miru smo s Bogom po Gospodinu našem

Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu

milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Boţje

koja će se jednom očitovati nad nama.“ Zato, dragi

slušatelju/ce proučavaj Boţju riječ i slušaj njeno

tumačenje u crkvi - zajednici gdje sluţbenici, svećenici i

biskupi i sami ţive kako to piše u Bibliji jer im je ona

autoritet, a ne priče iz ljudskih nauka, iz bajki i mitova.

Moli se i traţi vodstvo Duha svetoga da slaviš Boga svim

srcem s ljubavlju! Boţanstvo Isusa Krista je ključna vrpca

kroz cijelu Bibliju. Zato ne odbacujete autoritet Biblije, jer

onda je to samo poboţna knjiga. Prihvatite Bibliju kao

ţivu riječ i otkrijete duhovnu stvarnost, Bog je blizu u

72

osobi Isusa Krista koji i sada nas ljubi! Kako radost nose

riječi 23. Psalma (pročitaj!).

4.7. Tko kvari veselje

Ovo je veoma i značajno pitanje čovjeku u traganju da li

postoji Bog ili ne. Tu je i drugo zašto ljudi trpe i pate?

Odnosno tko im kvari veselje i radost u ţivotu? Pravi

odgovor je po drevnoj istini u Knjizi Postanaka: Gospodin

Bog stvara i sve bijaste dobro, iza svih šest dana (dan ne

znači po ljudskih 24 sata, već to moţe biti i odreĎeno

vremensko razdoblje). Ali što se zbiva nakon čovjekova

uţivanja u raju. Zmija-sotona kuša čovjeka navodeći ga da

oholo postupi i sam bude vaţan kao gospodar svega

(Postanak 3. glava). Današnje pitanje; za što droga ubija

čovjeka, mada mu u početku daje radost i veselje? Tu je i

treće bitno pitanje; kako mogu znati volju Boţju kad

vidim da se mnogo zlo dogaĎa oko mene? Većina

novoroĎenih kršćana priznaje da Gospodin ima plan za

njihov ţivot. Ali mnogi se muče kojim putem skrenuti kad

se doĎe na odredbeno raskršće - situaciju. Da li popustiti

poţudi tijela ili slijedit upute Boţje riječi. Dakle ne upasti

u kušnji droge, bluda i alkohola. Neki zavedeni

misticizmom traţe Boţju volju u strogim pravilima i

obredima ponašanja koje ih čine strojevima navike,

običaja i zastarjele tradicije. Tko nam ometa plan da ne

bismo jasno vidjeli što je Boţja volja u našem ţivotu?

Prvo tu je čovjekov prirodni neprijatelj Sotona, koji koristi

i ljudsko neznanje da ljude zarobi u jednolični krug ţivota

bez spoznaje istine i Boţje volje za njegov ţivot.

Nesiguran (početnik) u vjeri se boji da će mu Gospodin

73

oduzeti radosti bavljenja športom, te da će morat više

vremena baviti se druţenjem u Crkvi, drugi misli kud će

me Gospodin poslati kad znam da malo ljudi poznaje Isusa

Krista kao osobnog Spasitelja. Tako mnogi odugovlače

predati se Isusu Kristu misleći da je Trojedini Bog

kvaritelj ljudskog veselja, koji stoji na putu svačijoj zabavi

kao i što kiša počne padati za vrijeme nogometne

utakmice. Osobe s ovakvim polaznim gledištima zapravo

se boje Boţje volje kao strogog načina ţivota koji će od

njih iziskivati ţrtvovanje najvrjedniji sposobnosti ili

imetka poput kume – kuma crkvenog zvona i slično. Iz

krive slike o Gospodinu i njegovoj slavi proizlaze mnoge

zablude i krivovjerja i u području čovjekove slobode, koji

zbog neznanja i praznovjerja u odlučivanja da čini ono što

mu srcu i umu odgovara.

Tako se mnogi zadovoljavaju zvati kršćanima a ne poznati

Boţju volju za svoj ţivot i radovati se i veseliti ţivotu

upravo onakvi kakvi jesi, jer svaka prirodna radost je

poštivanje i ţivota i sreća i veselje svom roditelju. U

Bibliji ima mnogo mjesta koja pozivaju na radost,

zahvalnost ti veličanje Boţjeg imena. Zar naši zemaljski

roditelji nisu sretni kad vide svoju djecu sretnim i

radosnim! Tako Gospodin ima svoju volju za svako svoje

novoroĎeno dijete (vidi: Ivan 3,3 i 5-6). Tako On nam o

svojoj volji za nas progovara kroz svoju Riječ i ţeli da mi

to znamo. Najveći čovjekov neprijatelji u istinskoj radosti

i uţivanju ţivota, jeste Sotona koji zarobljuje i stvara ljude

robovima ljudima pa neznanje kad na kriţanju i zrenju

ţivota ne znamo za pravi smjer i za volju Boţju za svoj

ţivot! Biblija dakle izvještava o Boţjoj volji za svaki

čovjekov ţivot koji se osloni na njega i traţi njegovu

74

pomoć - molitvom i vodstvo Duha Svetoga koji potiče

čovjekovu savjest i vodi ga pravim putem, nekad i

zaobilaznim da u svom zvanju i zaposlenju prvo bude sol i

svjetlo za Isusa Krista te da u kušnjama ojačali vjeru da bi

što jasnije upoznao što je to ţivot i da ovaj ţivot ima

nastavak i u Boţjoj ruci. Boţja volja je i radost Boţja

djece u proslavi ţivota a ne čamljenje u nekom kutku

crkvenog zdanja. Zato kreni u vaţan prvi korak! Čitaj

Bibliju po dvije tri glave svaki dan! Moli se za Boţje

vodstvo da te Duh Sveti čuva od krivih učitelja i fanatika

koji i u ovo vrijeme pričaju da Isus Krist dolazi uskoro.

Da, Gospodin će doći to je neprijeporno, ali vaţno je u

vremenu milosti ţivjeti dostojno do njegova dolaska ili

našeg odlaska od sad vidljivog svijeta. Zato svaki je nas

ljudski dan dragocjen da se pravilno upotrebi na slavu

Boţju i radost ţivota svakidašnjeg. Za Boţju volju bitno je

da smo spašeni obraćeni kako to naglašava i Apostol u 1

Tim 2,3-5: ”jer to je dobro i zgodno pred našim

Spasiteljem, Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i

doĎu do spoznaje istine: Jer jedan je Bog, jedan je i

posrednik izmeĎu Boga i ljudi – čovjek Krist Isus!” Glavna, točka u pronalaţenju Boţje volje je spasenje se

otkriva na kriţu Golgote gdje primismo oproštenje grijeha

i novi početak. Tada nas Gospodin ţeli voditi što je i

mudri Pavao rekao prije dvije tisuće godina pred poganim

Atenjanima koji su radi svake sigurnosti imali mnoštvo

bogova. Djela Apostolska 17,27-28: ”Da bi traţili

Gospodina, ne bi li ga napipali i našli; jer nije daleko ni

od jednog od nas – ta u njemu ţivimo mičemo se i

jesmo.” Ključna osoba za radost i proslavu ţivota je Isus

Krist. Poznavati njega i s njim koračati za njim ići (Ivan

75

10,4) je uvjet sa vodstvo Trojedinog Boga koji ne kvari

ţivotno veselje već ţivotu daje zaštitu i pravi smisao!

Zato je bitno što su biblijski teolozi konačno shvatili

razliku u teologiji, izmeĎu vjere i religije. Jer vjera srca je

prihvaćanje vrijednosti ţivota, temeljnoga čovjekovog

dobra. Vjera uključuje osobni odnos sa Spasiteljem a time

i Stvoriteljem i na odgovor svoje svijesti. Ona je odgovor

srca na poziv Boţje riječi. Taj zahvat čovjeka i svijesti

(koja je čula i primila EvanĎelje), odgovor je za zdravu i

duhovnu egzistencije. Pod tim imperativom vjera –

nevjera, čovjek stoji ili pada, to je njegovo ostvarenje

(prihvaćanjem spasenja) ili samouništenje (bijeg od

stvarnosti duše u ateizam ili religioznost bilo kojeg

predznaka). Vjera u Trojedinog Boga je: obrat,

novoroĎenje koje čini Duh Sveti. Religioznost je dio

ţivota, a vjera (znanje s ljubavlju) čitav ţivot; kad se

postojano predaje u zaštitničke ruke Oca nebeskog! Ali

tome se strahovito protivi Sotona, neprijatelj vječne

čovjekove duše, odnosno njenog boravka u raju.

76

5. Bolest, nastranost ili prokletstvo

Uvod

Dragi čitatelju/ce! Koja su Vaša razmišljanja o

homoseksualnosti, lezbijstvu, pedofiliji i njihovim

popratnim posljedicama: bolestima, razvratnostima, smrti i

konačno uništenju čovjeka? U niz nastavaka drţeći se

autoriteta Biblije nastojat ću pronaći odgovore s pomoću

Duha Svetoga, duhovni lijek i pravilno postupanje prema

osobama koje su zastranile. TakoĎer će i meni samome

biti još jasnije, zašto je jedan biskup u mnoštvu sličnih

mišljenja izjavio (prisustvovao s tristotinjak drugih

njegovu mudrovanju): „Treću knjigu Mojsijevu i

poslanicu Rimljanima trebalo bi izvadit iz Biblije.“ A

pisano je: Levitski Zakonik 20,13 „Ako muškarac

sagriješi s drugim muškarcem kao sa ţenom, počiniše

obojica sramotu. Moraju se kazniti smrću.“

TakoĎer ću izostaviti poznate osobe koje ţive u

spomenutim stanjima, za koje se i molim. Drţeći se: „Ne

sudite pa vam neće biti suĎeno.“ Treba govoriti o grijehu,

ali ne mrziti ili osuditi – izbjegavati grješne ljude.

Ako ste dragi/a čitatelju/ce, pročitao/la 18; 19, 20 glavu

spomenute knjige Starog zavjeta (koja je bila temeljna za

moju knjigu o svetosti), Uvidjet čete svoje dostojanstvo,

posebnost i posebno mjesto čovjeka pred Trojedinim

Bogom. A iz Novog zavjeta posebno 1. glavu poslanice

Rimljanima.

77

Zašto je nastala sklonost nastranostima? Iz niz

medicinskih poremećaja. Da li i neposlušnosti (u kom je

kumovalo neznanje) Boţjim Zapovijedima i upute o

svetosti intimnih odnosa, upravo iz treće Mojsijeve knjige.

Nepoštivanje čistoće ţene za vrijeme mjesečnog ciklusa.

Neplodnost ţene (ovo se ne odnosi na slučajeve iz

medicinskih, zdravstvenih razloga), neţenstvo,

degeneracija, rastave, uništene obitelji, neočekivana smrt i

prokletstva kao i nestanak drevnih naroda i kraljevstva.

Intimnost – seksualnost najosjetljivije je područje

čovjekova ţivota, to je njegova osobnost, bit duše i tijela

izloţeni su pogubnim utjecajima zla koje uništava prvo

tijelo a onda i samu dušu. Nema prave sreće bez svetosti, a

nema svetosti bez Trojedinog Boga!

5.1. Zašto je do toga došlo

U prethodnom pod naslovu uvodno sam se osvrnuo o

modnoj, nemoralnoj pošasti koja je ušla i u crkveni ţivot

javno, mada je tajno u prošlosti i iz njega izašla. Gdje je

kumovala ljudska ludost; sprečavanje onog što je dragi

Bog dopustio: Kako je pisano i u 1 Timotejevoj poslanici

4,1-5 (molim te pročitaj)!

„Homoseksualizam, grč. – lat. (homo … + isp. seksualan)

protuprirodna spolna sklonost prema osobama istog spola

– abnormalno, spolno naklonjen istom spolu; ţenska

nastranost, homoseksualka; ili lezbijka (lat. amor lesbicus)

– ţenski homoseksualizam, nazvan po grčkom otoku

Lezbu gdje je ţivjela pjesnikinja Sapfa koju su protivnici

(nepravedno) optuţivali s ljubavlju prema ţenama.“

78

(Uzeto iz Rječnika stranih riječi Bratoljuba Klaića,

Zagreb, 1986.) Zašto je vaţno o ovome pisati: Prvi razlog:

Biblija to ne dopušta – „smrtni grijeh.“ Drugo: mladi ljudi

nemaju pojma zašto je pošlo po zlu i da to nije normalno.

Sotonska medijska industrija ih truje bolesnim filmovima i

scenama kao da je to normalna stvar. Treće stvar: takav

ţivot vodi samouništenju čovjeka i neizlječivim bolestima.

Mogu li dva muškarca (ili dvije ţene) koji ţive u

sotonskom klupku mogu donijeti dijete na svijet? Ne!

Čovjekova zloća, obijest i pogibao neznanja doveli su do

nastranosti i prokletstva pojedinca i naroda – drevnih

kraljevstva. Koji je osnovni grijeh bio Sodome i Gomore?

Upravo moralna pokvarenost i iţivljavanje s osobama

istog spola. Detaljnije vidi u Bibliji – knjiga Postanka 19.

glava.

Tomu su kumovala i ratna stanja, muškarci mjesecima bez

dodira s ţenama, putovanje mornara na brodovima,

usamljenost ţena na dvorcima, u Haremima a u zadnja

stoljeća s komunističkom ideologijom istrčavanje ţena u

svojim pravima koje su mnoge zlo upotrijebile dozvolivši

sebi raskalašenost, bez vjernost ne poznavajući Boţju riječ

kao i današnja obijest, poţuda neprosvijećenost. Tu je

kruna neznanje; svaki čovjek bez moralnih zasada i znanja

o Trojedinom Bogu je laka meta podvala zla u izokretanju

normalnog u nenormalno.

Naravno, tu je ţivot u ljudskim tvrĎavama samovolje koji

izrodiše i pedofiliju – nastranost prema djeci. A u svemu

ovome kumovalo je tako zvano kršćanstvo koje na vrijeme

79

nije poučavalo i upozoravalo na ludost i grijeh i duhovno

nepismeni narod, da ne govorim o nastranim uzorima.

Sotona upotrebljava i nepismenost i neznanje raspalivši

surovost i strast, zlo poganskog čovjeka, koji danas sve

masovnije ide u propast da mu ubrza nestanak s lica

zemlje. Ako ti je dragi/a čitatelju/ce ovo čudno, molim te

pročitaj poslanicu Rimljanima, 1. glava stihove 18 do 33.

Njih ću razloţiti u sljedećim nastavcima. Lijek svemu gore

navedenom je Boţja milost i obraćenje – novoroĎene s

duhovnim liječenjem zastranjenih, otuĎenih osoba koje su

sitni detalji u mladosti i nenormalni primjeri potakli na

spolne izopačenosti u mreţi zla. Zato, draga osobo patiš li

ili ţeliš izaći iz gore navedene zamke, potraţi vjerne

osobe, moli se i analiziraj svoj ţivot što te je dovelo u to

ropsko stanje, da Sotona upravlja tvojim ţivotom, koji bez

intervencije psihologa, neurologa i svećenika će završiti

prerano s dušom u paklu. Moţda ti je ova definicija čudna

jer ţivimo u zlom vremenu s okamenjenim ljudskim

srcima. Sram – stid je iščeznuo, tko govori istinu napada

se, tko ukazuje na korupciju, pravdu proganja se, dok se

lopovi, šverceri zatajivači poreza se oslobaĎaju. Tako su i

nenormalni protagonisti popularni dok poštenje i istina se

moraju skrivat od zlih ljudi.

5.2. Uvod u tumačenje poslanicu Rimljanima 1,18-32

Evo dotičnog teksta iz poslanice koji bi: mnogi

homoseksualci i lezbijke izbacili iz Biblije, kao i 3.

Mojsijevu knjigu.

80

„Boţji gnjev s neba očituje se na svaku nepravdu i

bezboţnost ljudi koji potiskuju istinu nepravednošću.

Ono što se moţe doznati o Bogu, očito je u njima; jer

im je Bog očitovao. Doista, ono što se o njemu ne moţe

vidjeti od postanka svijeta, moglo se spoznati i vidjeti

na stvorenjima: njegova vječna sila i boţanstvo.

Nemaju dakle izgovora. Jer kad spoznaše Boga, niti

mu zahvališe, nego izludiše u svojim mislima i potamni

njihovo nerazumno srce. Tvrdili su da su mudri, a

postadoše ludi. Pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u

obličju smrtnoga čovjeka i ptica, i četveronoţaca, i

gmazova.

Zato ih predade Bog ţeljama njihovih srdaca u

nečistoći, da sramote sami svoja tjelesa. Oni pretvoriše

Boţju istinu u laţ; i više su štovali stvorenja i sluţili im

nego Stvoritelju koji je blagoslovljen u vijke. Amen.

Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer njihove

ţene pretvoriše naravno općenje u ono što se protivi

naravi. A tako i muškarci, ostavivši naravno općenje s

ţenom, raspališe se pohotom jedan na drugoga, i

muškarci su s muškarcima činili sram te su sami na

sebi dobili zasluţenu plaću za svoju zabludu. I kako

nisu marili za tim da spoznaju Boga, zato ih je Bog

predade pokvarenom mišljenju da čine što ne valja, da

budu puni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva,

pakosti, puni zavisti, ubojstva, svaĎe, lukavstva,

podmuklosti, doušnici, klevetnici, mrzitelji, oholice,

naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,

nerazumni, bez srca, nemilostivi. Iako znaju odredbu

Boţju, da oni koji tako postupaju zasluţuju smrt, ipak

oni to čine, štoviše i odobravaju onima koji to čine.“

81

(Rimljanima 1, stihovi 18 s 32), slično i u Levitijskom

zakoniku glave 18; 19 i 20).

Što je dovelo do općeg potopa i uništenja Sodome i

Gomore? Čovjek, koji je prvim padom (u Edenskom vrtu),

izgubio prijateljstvom s Bogom, izgubio snagu da duh

vodi glavnu riječ u odnosu s dragim Bogom. TakoĎer,

Kanovo ubojstvo nije bilo samo jedan izdvojeni slučaj.

Moguće da je to bio niz dogaĎaja u kojem su ljudski sirovi

nagoni sve više udaljavali ljude od Boţje ljubavi: Jer, tko

ne prianja uz Boţju ljubav slušajući njegovu Riječ ne

moţe ni ljubiti drugog čovjeka (svog bliţnjega). TakoĎer,

kad je kompromis izmeĎu dobra i zla (danas sjediti na

dvije stolice – u crkvi poboţni kršćani, (u kući, na ulici

super pogani – bez osjećaja i ljubavi i prema sebi i

drugima). Te osobe čine: iskorištavaju, sebični su, surovi,

psuju. Prema onoj narodnoj misle: „kako samo use i

podase.“

Tako je Gospodin već u knjizi Postanka 6,3 rekao: „Neće

moj Duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan.“ I tada kao i danas ljudi nisu razlikovali dobro i zlo, djela

Duha od djela tijela. Koja su djela tijela? Galaćanima 5,

19-21 kaţe: „Očita su tjelesna djela, a ova su: preljub,

nečistoća, besramnost, razuzdanost, idolopoklonstvo,

čaranja, neprijateljstva, svaĎe, ljubomora, srdţba,

spletke, razdori, zavist, ubojstva, pijanstva, razuzdane

gozbe i tome slično (tulumi) … oni koji takvo čine, ne će

doći u Boţje kraljevstvo:“

Ljudi i prije Potopa bili su dionici svih tih grijeha.

Vjerojatno da je postojao moralni i duhovni nered do

82

tolike mjere da je Gospodin Bog odlučio uništiti zle ljude.

Knjiga Postanka u šestoj glavi kaţe o golemoj

pokvarenosti i bezakonju, a u 18. glavi 20 čitamo: „Velika

je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh

preteţak.“ Bili su to grijesi i homoseksualnosti koja se

naziva i sodomija. I prema prorocima Izaji i Ezekijelu,

grijesi koji su uništili te drevne gradove bili su još

društvena nepravda i nebriga za siromahe.

Kad je Gospodin Isus Krist govorio o grijesima

posljednjih vremena, podsjetio je na te dogaĎaje (Luka

17,26-30). Danas bih još dodao trčanje samo za

materijalnim stvarima (što je dovelo do sadašnje krize) i

uţicima kao što su jelo i piće – slika zašto sluţe danas

derneci, kirvaji – sajmovi (dani kad se slavi „svetac“

dotičnog mjesta).

Moţda je situacija još gora danas nego nekoć? Toliko je

seksualne nastranosti i neprirodnog bluda kao što su:

prisilna zabrana začeća, samozadovoljavanje,

homoseksualnost, lezbijstvo, preljub, promiskuitet, incest,

iskorištavanje djece, bestijalnost, upotreba predmeta radi

putenog zadovoljstva. Ljudska je pokvarenost narasla do

te mjere da je čovjek izgubio osjećaj za svetost i

moralnost, sram - stid je postao nepoznati pojam. Nema

razlike izmeĎu svetog i profanog i u kršćanskim

religijama, dobro i zlo su izjednačeni, moralno i

nemoralno pod istim krovom prebiva, zločinac i ţrtva.

Pravednost i moral su nestali. Što se je prije 40 godina

drţalo nemoralnim i nedopustivim, sad je ozakonjeno u

parlamentima većini zemalja kao da je to normalno i

83

prirodno. Umjesto da se upućuju na liječenje jer je to

medicinski poremećaj (tumor i neprimjerno odrastanje),

daju se prava koja vode u propast.

Lezbijstvo i homoseksualizam nekoć su bili nastrani i po

naravi i rezultatima, (jer ni trutovi nikad ne daju meda, već

ga troše), tako je to danas moralno i prihvatljivo.

MeĎutim, dragi Bog ne mijenja svoje odluke i moralni red,

nije stvorio homoseksualnost, dao dozvolu za

promiskuitet, bludnost. Do nedavno roditelji su bili sretni

ako imaju djecu i drţali ih Boţjim blagoslovom. Sada se

boje imati djecu ili se začahure na jedno.

Pisano je: Matej 24,12 „Razmahat će se bezakonje i

ohladnjeti ljubav mnogih.“ Današnji čovjek koji je uz to

ovisan o strojevima, izgubio je osjećaj srca postao poput

stroja. I seks je postao roba koji se kupuje. Muškarci i

ţene gube samopoštovanje i pokazuju svoju golotinju

javno. Sotona je ukrao osjećaj stida i pristojnosti. Nekad

što se u intimu činilo tajno, sada se otvoreno pokazuje

putem televizije, interneta.

Homoseksualnost, lezbijstvo i bestijalnost u su opačinama

ljudskog roda. Čak se i ţivotinje i ptice pare samo izmeĎu

dvospolnih svojih vrsta. A u pakosti ljudskog uma čovjek

opći s psima, konjima, kravama. Koje li sramote, tragedije

za čovječanstvo. Da, meĎu ţivotinjama ne postoji odnos

izmeĎu istog spola, muškarci i ţene danas upravo to čine.

Takvi će osobe biti bačene u ognjeno jezero (Otkrivenje

20,15).

84

5.3. Rimljanima 1,18-32

Tumačenje ovih redaka donekle sam iznio i u svojim

knjigama naročito u „Laţi moje i tvoje svakidašnje“ pod

naslovima: Bijeg od istine u laţ, Otac laţi, tajni plan zla,

epilog laţi. Smatram da današnja generacija mladih ljudi

nema pojma o ovoj bijedi ljudskog srca koje se spustilo

ispod razine ţivotinjskih sirovih nagona. Naime, nijedan

muţjak ţivotinjske vrste ne kontaktira spolno s istim, isto

tako ni ţenke. Moţda se pitaš zašto sam se upustio u ovu

temu? Prvo zbog poštivanja autoriteta Biblije, obrane

dostojanstva čovjeka, jer će i na kraju i istina o ovoj temi

nekima otvoriti oči za obraćenje, a nekima koji se igraju u

najprljavijem grijehu koji izrodiše ljudi, moţda će reći

dosta idem se liječiti. Koliko traje homoseksualna veza

dvaju muškarca ili dviju lezbijki? Istraţivanja u Danskoj i

USA pokazuju nekoliko godina. Dakle zabludjela

romantika traje kratko ili se grijesi udvostručuju u

nemoralnosti više bolesnika/ca. Ili ih zla kob grijeha –

bolest prerano spremi u grob.

Ovo nije prirodno dogaĎanje i točne uzroke je teško

dijagnosticirati ali polaze od krivih pobuda, apsurdnog

odgoja u djetinjstvu, zloupotreba starih kao kod pedofilije,

strah od suprotnog spola ili bolesna predodţba povezana

sa nenormalnim utjecajem u ranom djetinjstvu jednog od

roditelja ili obadvaju.

Tako po istraţivanjima stručnjaka i sociologa i

neuropsihijatara; homoseksualni, lezbijski ţivot nije

prirodan po roĎenju, niti je genetički, već isključivo

psihički medicinski poremećaj nastao u ranom djetinjstvu

85

ili imitacijom zlih bolesnika ili zloupotreba i robovska

podloţnost starijeg/je nesretnika/ce. To je veoma teška

situacija u koju nesvjesno u početku zapada bolesni čovjek

koji sebi dopušta da se spusti na niski nivo do samog ruba

pakla u pogledu morala, etike i konačnici čovječnosti kad

je nositelj slike Stvoritelja. Zato, to bolesno stanje Biblija

oštro osuĎuje.

Istraţi, dragi čitatelju, čitateljice, što ovoj bolnoj temi (jer

ja ne osuĎujem ovisnike-bolesnike, već mi ih je ţao da kao

ljudska bića su pali na najniţi nivo); Osim spomenutog

mjesta u naslovu. Pročitaj još: 1 Kor. 6, 9; 1 Tim. 1,10;

Otkrivenje 22,15: A naročito 3 Mojsijeva 18, 29; 20, 13...

Tako uočavamo da takve osobe ne mogu doći u Boţje

kraljevstvo, mada neke vrše i crkvene sluţbe, drţavničke,

a naročito javnom (ne) kulturnom ţivotu.

Konačno, saţeta razlaganje dotičnih mjesta. I u ovim

djelovnima nalazimo hitnu potrebu da ljudi se okane

poganskih običaja i psihički ozdrave, to jest da povjeruju

EvanĎelje istine i potpunog poštovanja svakog retka iz

vječne Biblije.

Tu otkrivamo apsolutnu činjenicu da su ljudi bez vjere -

EvanĎelja izgubljeni – udaljeni od Boţjeg kraljevstva i da

se Gospodnji gnjev s Neba ponekad i dramatično obrušava

na svaku opačinu ljudi koji zbog nevjere i oholosti,

kamenog srca, nepravednim i neprirodnim ponašanjem

(stih 24), sramotnim trutovskim strastima (stih 26),

pokvarena uma (stih 28) čineći samo ono što odgovara

Sotoni (razvrat, mrţnja, oholost, ratobornost, bludnost,

izdaja, i prodaja sebe i domovine za bijedno zemaljsko

86

blago - poloţaj, moć). To se je očitovalo u povijesti kad je

Gospodin u svom nezadovoljstvu zbog ljudskog grijeha:

uništio svijet potopom osim Noe (Postanak 7) uništenje

Sodomu i Gomore (Postanak 19) pobunom druţine

Koraha, Datana i Abirama zbog pobune protiv Mojsije i

Boţje naredbe (Brojevi 16, 32).

Pod ovu osudu spadaju i neznabošci koji nisu čuli

EvanĎelje, a apostol kazuje da je to ne zbog nedostatka

znanja već zbog svjetla koje imaju u govoru prirode i

skladnim zakonima koji odrţavaju egzistenciju zemaljske

prirode koja govori o savršenom Stvoritelju za kojeg

većina ljudi ne mari.

Stih 20: od samog stvaranja svijeta svima su očita dva

nevidljiva Boţja svojstva: njegova vječna moć i njegovo

boţanstvo. Dakle, riječ je o Gospodnjem karakteru i

njegovu svetom suštinsko biću nevidljivom za naše

zemaljsko fizičko tijelo. Kao što graĎevina zahtijeva

graditelje, tako i stvorenje Stvoritelja. Kad realno

promatramo tok - kretanja zemaljske kugle u ritmu sunca i

mjeseca i zvijezda, svatko otvorena uma moţe doći do

zaključka da postoji (Trojedini) Bog. Tako ljudi –

neznabošci i svi nevjerni kršćani neće biti osuĎeni ne zbog

samo odbijanja spasenja po Kristu Gospodinu, već nevjere

i zablude o onom što su o Gospodinu mogli doznati kroz

prirodne spoznaje koje upućuju na Boţju postojanost u

pravilnom odvijanju i godišnjih doba.

A oni koji su upoznali Boga i po njegovim djelima, nisu

ga proslavili zbog toga što On jest, niti mu zahvalili za sve

što je učinio. Iznad svega ne cijeneći ni prirodni zakon da

87

pripadnici istog spola ne vrše nikakvi intimni kontakt. A

ne da govorim o 10 zapovijedi danih iz ljubavi baš ljudima

da se znaju ravnati kao umna bića. Tako se oholi,

razuzdani ljudi prepuštaju ispraznim filozofijama da bi

lakše prali njome i svoju svijest i potajno stvorili

jednoumlje i nastranosti.

Ne da bi bili poravnani po EvanĎelju, napajani ljubavlju

Boţjom, već se na skriveni način po ljudskim ideji, da se

manipulira ispraznim riječima bez konkretnih akcija za

evangelizaciju religiozne mase i nevjernika. Zanijekati

svjetlost je odbačena svjetlost istine koja jedina po Boţjoj

milosti daje svijetao i jasan put povratka na izvore ljubavi

Boţje preko kriţa Golgote! Stih 22: kad osoba raste u

svojoj umišljenosti, teologiji bez korijenja i temelja na

Bibliji on gradi znanje ili dogme kojim sve dublje tone i

bjeţi od istine, čime čine brojne gluposti ili zločine čak i

moralne naravi pod takozvanim religioznim štitom –

ljudskom naukom.

Bahatost i egoizam dva su svojstva koje prate one koji

odbijaju spoznaju Trojedinog Boga. 23 stih: Po izmišljenoj

teoriji «evolucije» po kojoj se čovjek razvio od niţih vrsta

(zašto to ne odvija tako danas), «pračovjek» je imao visoki

moralni poredak. Koji je instinktivno ugraĎen i u

ţivotinjske vrste (ali na čovjek upravo na području seksa

spustio na niţi nivo od ţivotinja). Odbivši dakle spoznaju

dragoga Boga, ljudi dopustili po planu zla, i nepoštivanju

objave po vječnoj Riječi, tako se izrodiše svakojake

gluposti, pokvarenosti začete upravo idolopoklonstvom

koji danas ima suvremeni i podmukliji oblik. Mi ljudi smo

instinktivno religiozni priznali mi to ili ne, i imamo neki

88

predmet ili objekt štovanja (naročito se to očituje u teškim

kriznim situacijama kad je ugroţen ţivot). Kad je religija i

pojedinci odbacili da štuje ţivoga Boga, načiniše sebi

vlastite bogove od drveta, kamena i ikona. Tako umjesto

da se uzdiţe k pravom i ţivom Bogu, ljudi radi pranja i

zgrtanja – pljačke duhovno nepismenog puka odabraše

silazni oblik; čovjek, ptice, ţivotinje i svemirska tijela.

Detaljnije o navedenim laţnim – stvorenim idolima

govore i Proroci, a naročito Izaji u glavi 44,9-22 i

Jeremija u 10 i 44 glavi (molim te pročitaj).

Istina je da čovjek postaje ono što (laţno) štuje i time bjeţi

od duhovne stvarnosti i odgovornosti često za počinjene

grijehe, zato pred slikom, ikonom, kipom moţe glumit

kako hoće i opet ponovo činiti grijehe - laţno oprat svijest

i ţivjeti kako god ţeli. Tome danas krunu daje i liberalna

teologija.

Kad se ljudi klanjaju idolima iza kojih stoje i sile zla -

zlodusi koji potpaljuju upravo takvu religioznu praksu

koja duhovnim slijepcima odgovara jer religiozni običaji –

hodočašća pune blagajne onih koji bi trebali propovijedat

čisto EvanĎelje i boriti se protiv primitivnih običaja i

duhovne ali vječne pogibelji naroda. Provjeri što piše u: 1

Korinćanima 1,18-25; 10,14-20; Efežanima 5,8-18;

naročito 2 Petrova 2,1-22!

U 24-28 stihu imao da je Gospodin predao ljude: nečistoći

(suprotno od svetog i urednog ţivota i štovanja Trojedinog

Boga), sramotnim strastima 26 stih; danas je problem da

su ljudi izgubili ili su totalno neodgojeni kao divljaci u

području morala i svetosti intimnih odnosa da ne znaju za

89

stid i sram, odnosno izlaţu i podaju svoja tijela kao robu i

to često ispod svakog dostojanstva da čine gnusna djela s

osobom istog spola; i pokvarenu umu to jeste sve što je zlo

i protiv općeg dobra se uništava bilo u području morala -

obitelji, društva - rastrgavanje preostale imovine, pljačkom

i mutnim poslovima što su starije generacije mukom i

cijenom dragovoljaca rata dale za slobodnu ali sad

opljačkanu Domovinu. Zbog opakih poţuda ljudskih srca,

Gospodin je dopustio da ljudi čine, najprljavija djela na

svom tijelu kojim tada upravljaju zli duhovi; spolnoj

nečistoći ispod nivoa ţivotinjske vrste, preljubu, bludnosti,

besramnosti (slike ljudske bijede –golotinja), prostitucija, i

potpuno besramno i gadno svakom moralnom biću –

razvrat u kojem sluge zla u mnoţini ili promiskuitetom

muče svoja tijela u surovim, smrtnim i bolesnim strastima.

U 25. stihu, nam se govori zašto su se i sami odbacili od

svetog ţivota i spoznaje Gospodina, to jest zbog sotonske

zamke u koju su upali laţi idolopoklonstva ustvari

odbacivanje istine o dragom Bogu i prihvaćanje njegova

sina i za osobnog Spasitelja. Zar nije tako da se

idolopoklonik klanja umjetnim bogovima koji još bez

sudjelovanja u ovom i drugom svijetu «mole za njih». Tu

su suvremeni idoli; idoli destruktivne umjetnosti kazališne

nemoralne predstave, medijske zvijezde koje vrijeĎaju

osobe svetog Trojstva, a time obeščašćuju Stvoritelja koji

je vječno dostojan časti i slave, a ne bijedne ljudske

poruge, ljudi lišeni zdrave pameti-zločestog uma.

U 26. stihu otkriva cilj „feminističkog pokreta“ erotske

aktivnosti s osobama istog pola. Ţene su postale lezbijke

te prkosno čine što im zaostali i pokvareni um hoće,

90

voĎene Sotonom. 27 stih pokazuje da ni muškarci nisu

bolji već su mnogi dublje posrnuli, u poţudi jedan prema

drugom i to još prema nezaštićenim dječacima postali su

ubojito oruţje Sotone koji je prema svemu svetom danas

usmjerio svoj bijes da što više ljudi povuče u pakao,

vječnu smrt.

Homoseksualnost se danas biblijsko nepismeni ljudima je

kao normalna pojavom, dok je to isključivo medicinski ili

psihički poremećaj popraćen odbacivanjem Boţjeg

autoriteta, drugi totalno u zabludi - pokvarena uma

dopuštenim alternativnim načinom ţivota. Kršćani trebaju

paziti, da ne prihvate ćudoredne - zloćudne prosudbe

bezboţnika - svijeta, već se ravnati prema svetoj Riječi. U

starozavjetno doba ovaj se grijeh kaţnjavao smrću (vidi 3

Mojsijeva 18, 19; 20, 13).

EvanĎelje „homićima i lezbijkama“ nudi pomilovanje i

oproštenje ako se pokaju i obrate i odbace nemoralni,

suprotni oblik spolnog ţivota. Oni trebaju vjerne osobe

koje će im pomoći da se okane zla i da s milošću Boţjom

u snazi Duha Svetoga počnu ţivjeti jedan novi ţivot na

slavu Gospodinovu.

28 stih kazuje da zbog odbijanja spoznaje dragog Boga i

kao Spasitelja i Otkupitelja u osobi Gospodina Isusa Krista

ljudi pokvarena uma čine niz ostalih vidova zla, često na

štetu ogromne većine (jedan vid je prljava privatizacija

koja je opustošila radna mjesta). Tu je izum evolucije,

slobodne volje da čini što poţeli ne obazirući se na druge i

10 zapovijedi. Stihovi 29-30; otkriva mračan popis još

ozbiljnih grijeha koji obiljeţuju ljude u njihovom otuĎenju

91

od dragog Boga. Oni vjeţbaju u grijesima koji ne pristaju

normalnom čovjeku. Tu nalazimo popis «sedam smrtnih

grijeha» koji su jednako pogubni za čovjeka kao

homoseksualnost-pedofilija i lezbijstvo.

Dakle nije riječ samo o tjelesnim grijesima već surovoj

činjenici da sve počinje u čovjekovoj glavi, koja u

moderno doba u vjerski-duhovno neodgojenim

generacijama ne poštivan nikakvi autoritet niti ima ili zna

za osjećaj srama jer plove sa širokom rijekom nemorala i

grijeha. Stih 31; ljudi bez moralnog i duhovnog

razumijevanja, vjerolomni - krše obećanja, dogovore,

sporazume (privredni, financijski kriminal) kad samo

njima odgovara. Bezosjećajni, uopće ne mare za prirodne -

rodbinske veze (djecu roĎaka prvog i drugog koljena se

više ne poznaje). Nepomirljivi, oni koji ne opraštaju,

nemaju milosti za djecu, stare i nemoćne (slika ratnih

zločina). 32 stih; govori da sve počinitelje povezuje ista

ideja u sluţbi zla: Iako znaju za Boţju osudu čvrsto se ţele

opravdati i ozakoniti grješna ćudoredna zlodjela, uvesti

nemoralne zakone u parlamentima.

Tako se povode s drugim istomišljenicima vanjskim i

unutarnjim kako bi promicali isti osjećaj zajedništva sa

svojim sudionicima u prethodno navedenim grijesima. Zlo

grijeh raĎa, kao što se kraĎom i sebe u duhovnom pogledu

i drţavu uništava. Boţja riječ poziva: Rimljanima 12,1-2

“Zaklinjem vas, braćo – sestre, milosrĎem Boţjim:

prikaţite svoja tijela za ţrtvu ţivu, svetu, Bogu milu –

kao svoje duhovno bogosluţje: Ne uobličujte

(poistovjećujte) se ovome svijetu (u kom kraljuje

nevjera), nego se preobraţujte (po Duhu Svetom

92

mijenjajte) obnavljanjem svoje pameti da mognete

razabrati što je volja Boţja, što je dobro, Bogu milo,

savršeno!“

6. Izvor ljubavi

Pisano je u 1 Ivanovoj poslanici 4,7 „Ljubljeni, ljubimo

jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god

ljubi, od Boga je roĎen i poznaje Boga. Tko ne ljubi,

nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav.“

Gdje je smješten, odakle dolazi, taj neiscrpni izvor

ljubavi? Na zemlji nije jer 90% ljudi ne mari za

Gospodina, nema vremena da bi se čitala njegovu Riječ,

jer velika većina nema pojma o obavi spasenja po

Gospodinu Spasitelju, Isusu Kristu. Sotona mrzi ljubav i

zato sije otrov laţi i obmane da zatruje ljudske odnose,

danas posebno ljubav u braku, meĎu susjedima i

narodima. Tako je izvor i izbor samo u Trojedinom Bogu.

Da, On je taj kome je toliko stalo do mene i tebe, zbog

ljubavi prema svakom čovjeku, poslao je svog sina

Gospodina Isusa Krista da na kriţu Golgote umre za nas

grješnike koji u tu oslobaĎajuću smrt prihvaćamo i njemu

vjerujemo da je učinjena i za moje i tvoje grijehe, draga

čitateljice/u! Uistinu, On je izvor te vječne ljubavi kojom

ljubi i prihvaća nas grješnike ovakve kakvi upravo jesmo i

to baš sada: Nazočnost Boţje ljubavi je kao da ste uzeli

svaku travku na zemlji i počeli je slagati u nizu, nizu

nikada ne bi bilo kraja, jer se boţanska ljubav i u raju

potpuno procvjetava. Sad dakle slutimo mali dio

boţanskog izvora koji nam Duh Sveti daje prema jakosti i

93

postojanosti naše krhke vjere. Zato je svijet u krizi što

poruka ljubavi ne dopire u kamena srca: menadţera,

direktora raznih tvrtki, kao i crkvenih „dostojanstvenika.“

Svi oni koriste parole pozivajući na ljubav i solidarnost, ali

ni prsta ne miču da s ljubavlju počnu gledati ljude koji

trebaju naţalost njihovu milost da mogu mirno i poći na

počinak zadovoljivši glad i ţeĎ. Jer ljubav nije

nezaposlena, odriče se i daje od svog zalogaja (a znate što

učiniše oni).

Sam Gospodin, dragi vjerni nas kroz ovaj tekst poziv da

ljubimo sve ljude i da bismo na taj način proslavljali sveto

Boţje ime. TakoĎer nismo mi prvi ljubili Gospodina, već

je on prije našeg roĎenja već ljubio mene i tebe, da je

unaprijed poslao svog sina da prolije svoju krv da bismo

po krštenju po vjeri, obraćenju se mogli riješit grijeha (koji

i sad vrebaju) i biti dionici boţanskog ţivot koji sve svete

– vjerne čeka potpuno u novom Jeruzalemu. Neka je

vječna hvala i slava Bogu jer nam je vjernima dao da

pijemo i po svetom sakramentu – Euharistiji (radosna

zahvalnica) s vječnog izvora ljubavi. A prorok Izaija

poziva 55,1-3 „Ustanite, svi ţedni, doĎite na vodu! Koji

nemate novca doĎite, kupite (uzmite) ţita i jedite!

DoĎite, kupite vina i mlijeka bez novca i bez plaćanja!

Zašto da dajete svoj novac na ono što ne siti? Slušajte

me, pa ćete jesti što je dobro, i vaša će se duša

okrijepiti pretilinom (puninom radosti)! Prignute uho i

doĎite k meni! Poslušajte, i vaša će duša ţivjeti!“

94

6.1. Što ljubav moţe

Veoma je raširena zloupotreba izraza ljubav. Sto riječ

ljubav sadrţi u sebi? I odakle je nepobjediva ljubav?

EvanĎelje po Ivanu svjedoči Bog jeste ljubav! Kakva je to

Agape - ljubav koja mene i tebe prihvaća ovakvim kakvim

upravo jesmo! Bezuvjetna, opraštajuća, puna suosjećajna i

prihvaćanja i poziva doĎite na izvore ljubavi k Isusu

Kristu kod kriţa Golgote. Tu je i Boţja ljubav pobijedila

zlo. Tu je Boţja ljubav omogućila povratak u zajedništvo s

nebeskim Ocem. Odraz te ljubavi i njeno potpuno

ispunjenje se očitovalo u djelima Isusa Krista. Suočeni

smo takoĎer koliko se sredstava i novca troši za

obuzdavanje prirodnih sila koje Tornadima i olujama

pustoše svijet. Ali smo zaboravili da koristeći prirodne

resurse prenaglo i nepotrebno i atomskim i drugim

oruţjem kao i letovima u svemir smo nepotrebno zagrijali

planet, oštetili ozonski omotač i time ugrozili zdravlje

ljudi. Tehnički napredak bez ljubavi i osjećaja za bliţnje

koji umiru od gladi donio je opasnosti i zlo upotrebu

čovjeka koji je lišen ljubavi da brutalno i grubo uništava

sve što moţe iskoristiti samo da bi preţivio. Ljude bez

vjere, posijao je propali komunistički i marksistički sistem

kao i treća sveska religija, kao i komunistički

imperijalizam koji u utrci za prestiţem dozvoljava da u

vlastitoj zemlji ljudi ţive u siromaštvu i umiru u bijedi

droge i alkohola, a oni lete u svemir. Svi vjerni ljudi se

slaţu da je ljubav jedna od najjači sila u srcu čovjeka. I

kad bi sve Crkve podupirale i pozivale na primanje te

ljubavi od Trojedinog Boga, putem obraćenja. Svijet bi se

počeo mijenjati na slavu Boţju i srdačnu ljubav prema

svim ljudima koji čame u krutosti i ropstvu svoje religije!

95

Da, istinsko bogatstvo neke zemlje, ne potječe od

mineralnih zaliha (jer smo svjedoci da religija koja

posjeduje crno zlato, upravo pati i grčevito čezne za

boţanskom ljubavlju), nego što je u umu i srcu njenih

stanovnika. To upravo nije nemilosrdno ubijanje

neistomišljenika ili ”ubijam te u ime svog boga,” već daj

ruku ljubavi onom na čiju si sliku i priliku stvoren i koji je

radi nas i našeg spasenja sišao nam zemlju i potpuno

otkrio Boţju ljubav. Da dragi … stalna bezuvjetna ljubav

primana od Boga moţe doseći do najzlostavljanijih.

Ljubav je jedina snaga koja u prolaznom vremenu

upornošću savladava sve prepreke.

Pisano je: „Ako imate (Boţje) ljubavi u sebi, po tome će

se znati da ste moji učenici!“ Dakle stalna ljubav, briţnost

moţe funkcionirati u svim okolnostima i meĎu svim

ljudima kad je nosi vjera i vodi Duh Sveti! Čovjek bez

ljubavi najbjedniji je čovjek bez obzira koliko on

bogatstva posjedovao. Ljubav liječi i u svim poteškoćama,

jer molitva je zamah ljubavi. Molitva srca a ne formalne

molitve koje se vrte u krug bez osjećaja i ţive veze sa

darovateljem svršene ljubavi. Snagu Boţje ljubavi

primamo s vjerom koja ima temelj u Isusu Kristu i vodi se

s Boţjom riječi, jer je pisano da je ljubav i dar koji struji u

ţivot vječni: Ivan 3,34-36 ”Uistinu, onaj koga Bog posla

Boţje riječi govori jer Bog, Duha ne daje na mjeru. Otac

ljubi Sina i sve je predao u ruke njegove. Tko vjeruje u

sina ima ţivot vječni; a tko neće da vjeruje u Sina, neće

vidjeti ţivota; gnjev Boţji ostaje na njemu.” Zato

osluškujmo srce i um da bi nam snaga i toplina Boţje

ljubavi vodila k sretnom postojanu – ţivotu u ljubavi, jer

to je i trajno bogatstvo za um i duh koji će dragocjenosti

96

ljubavi povratiti u krilo Oca nebeskoga! Na temelju

vlastitog iskustva graĎenog i oblikovanog na pogreškama

kao i progonima zbog istine i nepristranosti mogu reći da

jedina sila na svijetu koja mnijenje i oblikuje čovjeka je

osvajačka Boţja ljubav koja struji s njezinom toplinom

srcima onih koji su spremni se osloniti na snagu, te svete i

jedinstvene ljubavi koja pobjeĎuje svijet. Hvala dragom

Gospodinu Isusu Kristu! S pomoću Boţjom i vodstvom

Duha Svetoga, voĎeni svetim EvanĎeljem, dajmo dobrotu

i ljubav – njeţnu brigu koja je boţanskim zahvatom,

postala naše iskonsko stanje! Obratili smo se s time

duboko usaĎenim i pozitivnim društvenim – vjerskim

vrijednostima i obdareni darovima i tijekom godina,

rastom u vjeri tako smo i stekli – naučili brojene

obrambene vrline, koje s vjerom krote naše egoistične i zle

porive i djelovanja. Nastojimo s molitvom i nevidljivim

pomoćnikom u srcu vjere davati ljubav koja nam se vraća

tek duplo u sijanju koja ima predivnu ljekovitu moć.

Čista i bezuvjetna ljubav nam je dana i još ti je dostupna

ako nisi obraćen/na, pogledaj na kriţu Golgote, jer je

pisano: Ivan 3,15-16 ”da svaki koji vjeruje, u njemu

ima ţivot vječni. Uistinu Bog je tako ljubio svijet te je

dao svoga Sina JedinoroĎena da ni jedan koji u njega

vjeruje ne propadne; nego da ima ţivot vječni.” Da i

mir dolazi kroz ljubav, kroz obostrano ţrtvovanje i

uvaţavanje. Na ţalost danas je malo onih koji imaju vjeru

i poniznost da bi mogli goruću potrebu za ljubavlju

nesmetano i munjevito širiti svijetu zarobljenom

egoizmom, iskorištavanjem, ropstvom nepostojećih

bogova. Jer kad čovjek u srcu primi oganj ljubavi, njegov

97

duh je plamen koji nošen boţanskom snagom, ţivi u

ljubavi i krči zapuštena srca bliţnjih darom Boţje milosti

7. Pouka iz Mateja 7

Matej 7,3 glasi: ”Što gledaš trun u oku brata svojega, a

brvna u oku svojemu ne opaţaš.” Kako su u našem ţivotu

prisutne u različitim situacijama fizičke povrede i ozljede,

tako su i u kontaktu sa svakojakim ljudima, ako ne pazimo

na mjeru jezika i odstupanje od zla čovjeka – skupa,

prisutne i psihičke ozlijede. A takoĎer, tu su i kukavički

udarci zavisti i mrţnje iza leda. Često su to psihički

bolesnici koji ţive u granicama normalnog ili oholi

hvalisavci koji samo sebe vide kao idealne i jedine koji

trebaju imat glavnu riječ. Takvi ljudi čeprkaju po tuĎim

slabim tačkama u ţivotu dok vlastite ne vide, jer činjenica

da laţu i ogovaraju, i to još iza leĎa odaje njihovo veliko

brvno u sljepoći srca. Jeste li nekad ušli u prostoriju u

kojoj su istog trena svi preostali razgovarati, jer su upravo

ogovarali vas? Ili kod vašeg govora neprijatelji istine

odmah se došaptavaju kako bi oborili vaše pretpostavke ili

vas laţno optuţili. Kako ćemo u takvim situacijama

reagirati, odgovoriti: donijeti mir, ili neprijateljstvo. Ili

ćemo nijemo prepustiti da se osudi protivnika znajući da,

oni imaju vlas i moć. To nas još više moţe povrijediti i

dovesti do optuţivanja ili samoţaljenja. Kako reagiramo

otkriva naše unutrašnje bogatstvo i moć ljubavi kojom

pokrivamo svoje pogreške kao i uvrede i napada

zlonamjernih ljudi.

98

Vjera i pouzdanje u Boţju pravednu presudu jednoga dana

oslobaĎa zrelog vjernika od optuţbi ili vraćanjem zla na

zlo. Boţja riječ jasno poučava: Efežanima 4,1-2

”Zaklinjem vas dakle ja, suţanj u Gospodinu: sa svom

poniznošću i blagošću, sa strpljivošću ţivite dostojno

poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u

ljubavi.” A apostol Ivan nastavlja: 1 Ivanova 4,7-8

”Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga jer ljubav je od

Boga; i svaki koji ljubi od Boga je roĎen i poznaje

Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.” Tako nas Boţja ljubav oslobaĎa od vračanja zlo za zlo kao

i od optuţivanja drugih pa bilo to iz opravdanih razloga.

Svakako da uvrede ne ostaju bez posljedica, ali ona ostaje

ako nemamo ljubavi prema neprijateljima i ne

blagoslivljamo ih ili nestaju kad se prepustimo slobodi

Boţje ljubavi i to zahvaljujući stavu da svako posijano zlo

ne treba niknuti u mom i tvom srcu kad dopuštamo da nas

Boţja ljubav obasja mirom i zahvalnošću jer zlo samom

sebi jamu kopa!

Jer prava sloboda nije u postizanju svoje volje, već u

podreĎivanju Boţjoj volji i njegovim uputama. A sve što

je od dragoga Gospodina, pobjeĎuje svijet putem moje i

tvoje čvrste vjere jer Gospodin ne vara, njegova pravda

stiţe u pravo vrijeme a pogotovo u vječnosti kad će svatko

dati račun za svoje riječi i postupke. Zato blago meni i tebi

kad pod kriţem Golgote smo našli oproštenje grijeha i mir

s ljudima bez obzira tko oni nama bili! Dobro savjetuje

jedna poslovica: „Prouči ono što se govori, a ne onoga tko

govori.“ Čovjek koji poznaje sebe zahvaljujući milosti

Trojedinog Boga, koji ga čuva od oholosti i bahatosti,

potruditi će se da u odreĎenoj situaciji čuva mir i sklad i

99

ne dodaje još drva na vatru. TakoĎer ponizan pristup

omogućuje da se objektivno sagledava i kritika koja u

školi ţivota oblikuje daljnje postupanje i vodi ţivot k

mudrom voĎenju. Jer samo glupi – neobrazovani i

nemoralni ljudi triput čine istu grešku. Razvoj uspješnog

ophoĎenja s ljudima je vaţna karika u procesu

umanjivanja povreda i uspostavljanja dobrih odnosa čak sa

okorjelim protivnicima. TakoĎer ne valja se dugo

zadrţavati ni na vlastitoj nesreći ili tuzi, sve to umanjuje

radosti ţivota i pozitivno ophoĎenje s ljudima! Sve što u

ţivotu previše je izraţavamo je štetno zato birajmo i

odabrane riječi kad tješimo i ljubimo, ukaţimo na

pogrešku a ne osudimo ili se rugajmo kratkotrajnoj

sljepoći zbog koje je čovjek krivo postupio ili na sebi

nešto neprikladno stavio.

U susretu s nedoličnim ponašanjem ne lijevajmo vatru na

ulje već odmjereno s ljubavlju i osjećajem reagirajmo.

Čovjeku u jadu i nevolji više vrijedi tog trenutka lijepa

riječ, osmijeh ili korisni postupak nego li novčana paţnja.

Ponekad je bolje uopće ne odgovoriti ali ni pokazati strah

jer kad kukavica ili agresor primijeti plašljivost, on onda

još silovitije napada ili na odgovor izvaljuje ruţne riječi.

TakoĎer čovjek koji se pouzdavao u Gospodina dobiva

prikladne rijeci i umjesto ţrtve postaje dobročinitelj pa čak

osobni prijatelj očajniku kojem treba podrška i lijepa riječ

da prestane se nedolično ponašati, što uočavamo i u ovoj

poslovici: „Malo je od toga gore od osjećaja gorčine.

Čovjeku vlastiti otrov šteti puno više nego njegovoj ţrtvi.“

Poučno zar ne kad još znamo da je mrţnja gorka zamka

koja je mnoge prije vremena je dovela do groba. Zato

upoznajmo svoj Ja i damo ga oblikovati s boţanskom

100

ljubavlju Isusa Krista. Tako na putovanja kroz ţivot naše

rane će brzo zacijeliti a sveta ljubav će nam uvijek otvarati

put k novom početku slijedećeg dana da ne primjećujemo i

povrjeĎujemo trun u oku svog bliţnjega a vlastiti da sa još

jačom vjerom putem kriţa ponesemo u svetu Domovinu

osloboĎenja!

8. Plodovi Duha

Pišem o plodu Duha Svetoga: Obraćenju – spasenju koje

je usko povezano s kriţem Golgote! To je put kad

kršćanin/ka pronaĎe sreću svoje vječne duše, mir, radost

spasenja i korak po korak korača rastući u svetosti na putu

prema nebu.

Evo što „majka“ Tereza kaţe o svetosti: „Stvoreni smo za

svetost, gdje je Bog, tamo je ljubav. A gdje je ljubav tamo

je sluţenje. Mi kršćani, stvoreni smo za velike stvari.

Stvoreni smo za svetost jer nas je Bog stvorio na svoju

sliku i priliku. Svetost je vršenje Boţje volje u radosti.

Duhovni ţivot je jedinstvo sa Isusom! Ništa nas osim

Boţje prisutnosti ne čini svetima, za mene Boţja

prisutnost znači i vjernost u malim stvarima. Ne postajemo

sveti da bi se tako osjećali, nego kako bi Krist potpuno

ţivio u nama svoj ţivot. TakoĎer svetost nije luksuz

rezervirana za neke. Jednostavno to je duţnost povjerena

svakome od nas. Naš napredak na putu svetosti ovisi o

Bogu i nama samima; o Boţjoj milosti i našoj odluci da

budemo sveti. Od nas se zahtjeva ţiva i autentična

spremnost (biti Boţji čovjek) I molitva je put k svetosti.

101

Prava svetost je izvršavanje Boţje volje osmijehom.“ (Iz

knjige Misli anegdote molitve, Blaţena Majka Tereza).

Boţji dar spasenja donosi nam mnoge prednosti, svakom

koji se obrati i posluša Boţji poziv. Dar i poziv donose

postojan i sadrţajan ţivot. Boţji dar spasenja opisan u

Bibliji kao i plod Duha Svetoga; ljubav, radost, mir,

strpljivost, dobrota, vjernost, blagost, krotkost i

uzdrţljivost (vidi više i u poslanici Galaćanima petoj

glavi).

Kako ćemo prihvatiti taj besplatni dar od Gospodina?

Kako prihvatiti milost i besplatno osloboĎenje od grijeha,

te biti učenici (vjernici) boljeg i sigurnijeg ţivota na

uskom putu koji vjerne vodi u Boţje kraljevstvo?

Moţemo to usporediti s stepenicama (skalama) koje vode

u nebo. I Gospodin ţeli i poziva ljubavlju da svaki od nas

krene tim putem. Tu se krije i tajna vjere u kojoj odazvani

po Duhu Svetom doţivljaju istinski mir, sreću i radost.

Početna stepenica se moţe otkriti i u najljepšem stihu u

Bibliji: Ivan 3,16 „Jer je Bog tako ljubio svijet da je

predao svojega jedinoroĎenoga Sina da svaki koji

vjeruje u njega ima vječni ţivot“ (Umjesto „svijet“, stavi

svoje ime). Ovaj stih takoĎer otkriva tragediju formalnih

kršćana i zastranjene ljudskom naukom, koja umjesto

radost i dar spasenja po Duhu Svetom, ljudskom

tvorevinom pokriva kriţ Golgote, kriţ ljubavi Boţje koja

nudi put u nebo. Religijski prodavači spasenja, trgujući

zaraĎuju na ljudskom neznanju.

102

Da Gospodin od nas ne traţi da se slijepo pokoravamo

ljudskoj nauci da bi „zaradili“ ţivot vječni i stekli njegovu

naklonost, niti da spavamo u krevetu s čavlima,

hodočastimo bosi, palimo svijeće bez vjere i nakane iz

čistoga srca. Jedini pristup na drugu stepenicu je vjera po

kojoj se ostvaruje sve što nam je Gospodin obećao!

Slijedeća stepenica se otkriva u poniznom pokajanju. Ono

je nuţno jer je Spasitelj upozorio: Luka 13,3 „Ako se ne

pokajete, svi ćete izginuti.“ To trebamo odvojiti od

naturanih pokora, jer to je kajanje i ţalost za učinjene

grijehe. To je metanojA – promjena stava i mišljenja da se

grijeh uzima ozbiljno i da se s grijesima nije igrati. Kad u

srcu odzvanja oslobaĎajuća presuda Gospodina Isusa

Krista: „Grijesi su ti oprošteni, idi i ne griješi više;

vjera te tvoja spasila – ozdravila.“ Tada prihvatimo

ponuĎenu milost, zahvala srca!

Ova tri koraka su odlučujuća, svaki slijedeći su sve veća

radost i sigurnost na putu – stepeništu, spasenja u školi

ţivota.

9. Znakovi zlostavljanja u Crkvi

Prvo, poloţaj moći. U dragoj Bibliji 1 Tim 3,1-13 je opis

kako se svećenik (Ďakon) ponaša i sluţi u vjernoj Crkvi

Isusa Krista. A u 1 Pet 5,1-4 je poticaj i odlika dobrog

pastira koji njeţno, briţno i s ljubavlju brine za svoje

vjerne dodijeljene mu od Gospodina da ih potiče za rast u

vjeri, ljubavi za izgradnju Boţjeg kraljevstva meĎu nama,

gostima na ovoj zemlji.

103

Sve drugo je manipuliranje ili iskorištavanje da bi se

sačuvala vlast nad Crkvom i provodila vlastita volja,

uzdiţući kult ličnosti. U toj duševnoj igri koristoljublja

vješto se podilazi - ugaĎa pojedincima da bi oni plesali

kako im se svira da bi se tako u lukavom demokratskom

obličju zloupotrebljavala većina. Tko u toj situaciji

progleda po riječi Boţjoj, on je bijela vrana ali hrabro se

drţi Riječi: Galaćanima 1,10 „Jer zar ja sad gledam da

dobijem naklonost kod ljudi ili mi je do toga da se

svidim Bogu? Ili zar nastojim da ugaĎam ljudima, ne

bih bio Kristov sluga.“

Drugo, samo On, ja sam u pravu. U manipuliranoj Crkvi

bilo od vodećih osoba ili pak od vrha krovne organizacije

(koja ne haje za biblijska načela i slobodu, čast,

dostojanstvo i pravo na izbor svakog pojedinaca), sprovodi

se strogo kontrolirana politika sa unaprijed odreĎenim

planom i nositeljima funkcija. Tko se tome suprotstavi iz

objektivni razloga (mira s dragim Bogom i zbog vlastite

savjesti), proglašuje se neprijateljem i izloţen je

diskriminaciji. Ovo je glavni znak da se: osoba (svećenik,

Ďakon ili krovna organizacija - biskupija) nisu se odmakli

u razvoju vjere, znanja i ljubavi od male bebe. Njima nije

stalo do vjernosti Isusu Kristu i poštivanja Statuta Crkve

već do provoĎenja osobnih planova i interesa.

Treće, sve odluka bitne za ţivot i rad u crkvenom

zajedništvu donose se prvo u krugu istomišljenika. Svoju,

ljudsku nauku plasiraju kao jedina alternativa, servirajući

informacije kap po kap, da bi se lakše manipuliralo

članstvom. Jer mnogi plešu kako im se kaţe jer nemaju

dovoljno znanja te kao formalni i članovi i kršćani ne

104

čitajući Bibliju svaki dan niti imaju ispravni odnos s

Gospodinom, ţive ţivotom kao bezboţnici. Zato im je sve

svejedno što se u Crkvi dogaĎa i postaju zadovolji sami

sobom.

Četvrto, mi smo pravi tumači Biblije. Ova tvrdnja je

odlika svake vjerske sljedbe po kojoj su svi drugi

isključeni za Kraljevstvo Boţje. Njima su glavni pojedini

biblijski stihove (a ne Biblija kao cjelina) na koje su se

zalijepili njihovi često psihičko bolesni osnivači. U takvoj

sljedbi - organizaciji gdje je za nauk bitan ljudsko učenje a

ne biblijsko, nastoji se svim sredstvima članove drţati u

pokornosti i slijepom sljedbeništvu, često slijede nauk

ljudski, podrţavajući čovjeka na poloţaju.

Peti znak je kult ličnosti ili organizacije. Tu je isključeno

bilo kakvo radosno i slobodno sudjelovanje u ţivotu

zajednice po svojim darovima po poslanici 1 Kor 12 i 14

glava jer sve mora biti pod kontrolom po zamišljenom

planu. Ne pitajući - moleći se što je volja Boţja i da li je to

u skladu cjelokupne Riječi Boţje. Tu se najviše očituje

nedostatak ljubavi i brige za dobrobit svakog čovjeka, koji

je u takvoj organizaciji sredstvo za provoĎenje fiksnih

odluka u kojoj je najvaţnije čovjek i ideal koji često ima

pogansku pozadinu u idolopoklonstvu. Kada je biblijska

objava u glavi lidera iskrivljena. On - ona sprovode svoju

volju ne mareći za udarce i uvrede koje dijele svojim

neistomišljenicima, čak se sa njima i grubo

obračunavajući, vrbujući laţne svjedoke da bi ih isključili

iz zajednice.

105

Zato dragi - a po Isusu Kristu da li stojiš na Kristovoj

strani u ovom vremenu nepravde, korupcije, kad je čovjek

postao najpokvarenija i prodavana roba koji zbog novca ili

slave gazi sve ispred sebe. Znaj da je pisano: "Nastojim li

sada steći naklonost ljudi ili naklonost Boga? Traţim li

da se svidim ljudima? Kad bi se još nastojao svidjeti

ljudima, ne bih bio sluga Kristov“ (Gal 1,10).

9.1. Je li Crkva još potrebna?

Crkva se danas kao tema i kao stvarnost nalazi u vrtlogu

osporavanja, teoloških diskusija, liberalnih utopija koje

poriču autoritet Biblije. Mnogi unutar Crkve, kao i oni

izvana, ne vide joj više smisao jer je izgubila, zastranila

izvorno poslanje: Otkrivenje 2,4 „Ali imam protiv tebe to

što si svoju prvu ljubav ostavio.“ TakoĎer ateisti i

nevjernici zapaţaju da danas izvan crkve postoje

organizacije i pojedinačne skupine koje humaniziraju

svijet, pomaţu u nesrećama svih vrsta. Stvaraju se

podzemne „zajednice,“ koje ne drţe do biblijskog

autoriteta, kao što su to prestale i umirujuće, tradicionalne

jer ljudi jauču pod jarmom tradicije i religijskih obreda.

Post moderni čovjek u eri robotizacije i medija se pita:

Nije li organizacija crkve ono što ubija duh kršćanstva?

Nije li crkva postala samo stranka, sekta, religiozna grupa,

čije riječi doţivljavaju inflaciju i ne nalaze više slušatelja.

Dobronamjerni ljudi izvana kaţu da smo zaostali za

duhom vremena, globalizacije i tehnikom naviještanja

EvanĎelja, jer po njima Gospodin je odavno mrtav. Drugi

nam prebacuju konformizam, strašenje paklom,

kompromisom s politikom i pokvarenim ţivota

106

svećeništva, kojima je bitna politička vlast i u crkvi, a ne

biblijska teologija.

U općoj sekularizaciji istinska crkva se povlači u

dijasporu, skriva se u moderne katakombe (zatvorene

kruţoke) sa sve manjim brojem istomišljenika. Unutar

crkve javljaju se nove hereze, novi vidici liberalizma i

nova traţenja neishranjenih članova koje olako zaglibljuju

u razne sekte. Tako se mnogi mladih ljudi pita je li crkva

samo jedna od religija ili sasvim nešto drugo: Ima li ona

još što reći novom naraštaju? Je li ona nešto više od

humanizma, jer ţivotinje imaju veću paţnju i zaštitu nego

usamljeni pojedinci koji vapiju za ljubavlju i zajedništvom

o čemu ih rijetko uči. Je li crkva još samo „sef servise“ za

poboţno duše koje su pri kraju ţivota ili nešto mnogo

ozbiljnije? Dakle je li potrebna crkva? Što mislite?

9.2. Bez Crkve Isusa Krista nema spasenja

Što kaţe, „Logos“ – ţiva riječ, Gospodin Isus Krist,

Otkupitelj – Spasitelj, VoĎa i Osnivač ţive Crkve danas?

On bi rekao: gdje se propovijeda o ljubavi, ţivi u ljubavi i

zajedništvu, gdje se ljudi obraćaju – nanovo rode od Duha

Svetoga, ţive novi ţivot počevši od mog djela na kriţu

Golgote, takvo zajedništvo je moja Crkva; kako je i

zapisano Juda 20-21 „Vi se ljubljeni, naprotiv uzdiţite

na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju

Duha Svetoga! Očuvajte sami sebe u ljubavi Boţjoj,

očekujući milosrĎe našeg Gospodina, Isusa Krista, za

vječni ţivot!“ Zato moram naglasiti da je crkva zbog ljudi

i da su ljudi ţiva crkva (nikako ukrasna, spomenička,

107

graĎevina koja se i pučki zove crkva). Crkva je takoĎer

bogata stvarnost, ljudskih potencijala i mogućnosti kad je

usmjerena po Bibliji da svaki član časno ispunja i

upotrebljava darove na slavu Boţju i za dobrobit mnoštva

ljudi. U crkvi stvarnost je ţivi Gospodin, Isus Krist: Koji

je radi mog i tvog spasenja sišao s nebesa i više, jer je

pisano: Ivan 1,12-13 „A svima koji ga primiše dade

vlast da postanu djeca Boţja: onima koji vjeruju u

njegovo ime: koji nisu roĎeni ni od krvi, ni od volje

tjelesne, ni od volje muţevljeve, nego – od Boga.“

Je li ljudski ţivot kao rijeka kojoj se ne zna izvor ni ušće.

Da je li kao iskra koja se zapali, a onda se moţe

neočekivano ugasiti? Je li ţivot kruţni tok da si sad

čovjek, poslije smrti biti riba, a prije ovog ţivota si bio

moţda krava?

To je ideologija Harikrišne koja s poganstvom osvaja i

Evropu. Je smo li ukliješteni izmeĎu zidova početka i zida

svršetka ţivota? Sveta Riječ daje odgovor: Ivan 11,25 „Ja

sam uskrsnuće i ţivot – reče joj (Marti) Isus. – Tko

vjeruje u mene, ako i umre, ţivjet će.“ Vidi - pročitaj

pojašnjenje u 1 Solunjanima 4, od 13 do 19 stiha.

U svakom čovjeku je usaĎena duboka čeţnja za vječnošću.

Čovjek spontano ćuti da ga pošten ţivot čini punim

čovjekom i da mu daje osjećaj vječnosti. Ali zlo,

nepravda, negativna stanja ubijaju čovjeka, otuĎuju ga

njemu samome, gaze njegovu budućnost. Čovjek ne moţe

izbjeći zla, mrţnje, egoizam. Često pada u grijeh i bez

obraćenja ne moţe sam pobijediti zlo u sebi. Zato mu

treba crkva i Spasitelj, Isus Krist! Tako, gdje je Biblija

108

autoritet tamo je crkva, ljubav, zajedništvo i jedinstvo.

Samo ispravno, ţiva Riječ govori o dragom Bogu i

čovjeku. Ona je plan Boţji s čovjekom. Riječ osvjetljuje

ljudske horizonte i ruši zidove nepoznanica. Biblija

poučava kako se riješiti egoizma, i vlastite nemoći

osloboĎenja od grijeha. Ona poučava da se otvorimo

djelovanju i zovu Duha Svetoga i da odgovorom na ljubav

započnemo ljubiti i ljude oko sebe. S vjerom otkrivamo da

je Biblija, knjiga ljubavi, koja oslobaĎa grješnog čovjeka.

Tu je nebeski Otac ljubavi, a k njemu dolazi se samo po

ljubavi koju daje Boţji Duh, onima koji su spremni da

poniznim pristupom postanu djeca ljubavi.

Tako otkrivamo da crkvu pustoše i napadaju ljudi kojima

nedostaje Boţja ljubav, vjera i poniznost pred

veličanstvom Boţjim prvo otkrivenim u divnim djelima

oko nas. Oholost, bahatost i pohlepa za čašću i poloţajem

stvara u srcu čovjeka rivala da preuzme mjesto suparnika

kojem tajno Sotona pruţa ruku da uništava sve dobro čime

čovjek još moţe naći spoznaju, utjehu – duhovni lijek.

Ljubav Boţja spaja ljude, egoizam ih razdvaja. Otac laţi

navlači na prazna, otuĎena ljudska srca masku

nepovjerenja, dvoličnosti i laţi za svaku prigodu.

Ivan 3,16 „Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog

jedinoroĎenog sina da ne pogine ni jedan koji u njega

vjeruje, već da ima ţivot vječni.“ Tako uočavamo da bez

Gospodina, Isusa Krista nema Crkve; sve relikvije, zlatom

obloţene slike i kipovi ne vrijede. Samo ţiva prisutnost

jedinog Spasitelja koji je došao izvana, s nebesa, koji nije

ukliješten u našu egzistenciju i ovo vrijeme. On nas je

oslobodio od smrti ali ne od umiranje naše tjelesnosti. Mi

109

umiremo, ali ostajemo ţivi dušom. Zato bez otkupljenja i

Otkupitelja nema blaţenog vječnog ţivota. Sve se to zbiva

u ţivoj Crkvi Gospodina, Isusa Krista!

Hoće li nas znanost, nova humanost otkupiti i kloniranjem

dati da ne umremo. Sigurno ne! Čovjek čeka spas i izlaz iz

usamljenosti. Hoće li crkva znati danas ostati i postati

crkva spasenja? Ovisi da li ţeli primati Boţju ljubav preko

kriţa Golgote i osloboĎena od straha i egoizma i

materijalističkog boga – stomaka i pohlepe, dati razapeti

svoj egoizam, pohlepu i nevjeru.

Ljudi u srcu prikriveno čeznu za istinom i slobodom, ali su

postali usred religioznih institucija otuĎeni jedni od

drugih, grješni i nemilosrdni zbog grijeha i zla, te nisu

zbog religijske zamke, neznanja, ne primanja osnovne

ljubavi već i u majčinoj upotrebi. Tako su lijeni i

agresivni. Ljubitelji poţude, laţi i prevare. I zbog takvih je

došao Gospodin Isus Krist i poziva nas k sebi. Poziva li

crkva sve ljude,a naročito moćnike vlasti na javno

priznanje grijeha i uspostavu pravde i za sve i poštivanje

osnovnih načela: slobodu savjesti, jednakosti,

odgovornosti i kaţnjavanja zla ma ko ga učinio? Dakle u

crkvi je ključ: ili ljude zove povratak k Bogu i odricanje

od grijeha ili radi vlastitih grijeha i iz prošlosti, šuti i

koristi se povlasticama kojim se kiti zlatom, ne mareći što

ljudi širokim putem idu u propast; prvo moralni, a zatim i

materijalnu. U Boţjoj ljubavi je spasi i lijek čovjeku 21

stoljeća.

110

9.3. Milost je pripravila put

Gospodin zove! Religija ne opravdava, već pljačka. Tako

je Gospodin došao radi grješnika, svi, i posvećeni čovjek

sagriješi bezbroj puta. Pravedan je jedini Bog. Religiozni

glumci – farizeji ne trebaju opravdanje po Isusu Kristu,

niti imaju potrebe za ljudima i pravom ljubavlju, dosta im

je samih sebe. Već sada ţive u svom paklu izolacije ili u

pohlepi za materijalnim uţicima i povlasticama. Ljubav

jedina spašava iz takvih stanja i povratak Trojedinom

Bogu. Zato je Gospodin umro za vjernike i to najteţom i

najsramnijom smrću, napušten od ljudi; ali umro za ljude

(i mene i tebe) i iz ljubavi prema svom Ocu.

To je nevjernicima svih vrsta paradoks ljubav,i ali

vjernima snaga otkupljenja. Zato Gospodin ne daje druge

zapovijedi osim zapovijedi ljubavi. Prema dragom Bogu i

čovjeku koju tako ţarko naglašava apostol u prvoj

Korinćanima 13 glavi!

A bit ljubavi je u tome da ujedinjuje. Gdje nema ljubavi,

tamo nema ni jedinstva. Spasitelj opominje zato apostole

na jedinstvo. Bez toga nema njegove Crkve. Grijeh je

onemogućio ljude da ljube i ţive u miru i slozi od Kajna i

Abela kao i danas. Tako je Spasitelj jedni bio sposoban da

uzme na se moju i tvoju krivnju i tako nas oslobodio od

nje. Time nas je oslobodio za ljubav, jedinstvo i

okupljanje po njegovu imenu. Samo on je Glava i VoĎa,

Crkve koju steče svojom krvlju da bi ti i ja bili opravdani i

izmireni pred dragim Bogom.

111

Da, došao je k nama jer je prije nas ljubio nego smo mi i

došli na svijet. To je pobjeda milosti nad laţju. Da je

snaga Isusa Krista, oslonac i jakost kršćanskog ţivota.

Čovjek kome je oproštena krivnja, smije doći k ljudima

ljubavi, jer su svi jednaki pred Gospodinom i mogu ţivjeti

bez straha kog je pobijedila nebeska ljubav spajalica.

Pisano je: Hebrejima 7,25 „Odatle sijedi da moţe

zauvijek spašavati one koji po njemu dolaze k Bogu,

jer uvijek ţivi da posreduje za njih.“

Kako sam to zapisao u svojoj pjesmi: Bit ću zauvijek

ondje gdje divna Boţja ljubav stalno sja! Da, temelj Crkve

leţi na stijeni ţivota – Isusu Kristu, njezine grane se

prostiru tamo gdje se propovijeda EvanĎelje (i Biblija je

jedini autoritet). Zaista, bit otkupljenja je u ljubavi, a

ljubavi nema bez zajedništva i svetih sakramenata! Po

tome se pozna ţiva Crkva od mrtve crkve. Ţiva Crkva

stvara, poučava, odgaja, usmjerava odazvane ljude za

Boţje kraljevstvo. Koja ljubi (Agape - ljubavlju),

prihvaćajući druge kao što je i njih prihvatio dragi Bog. To

svjedočanstvo prenose dalje, jer su ma gdje bili sol i

svjetlo za Kraljevstvo Boţje. Naprotiv, mrtva crkva, ţivi u

lijepoj religijskoj ukrašenoj škrinji koja je izvan lijepa, ali

unutra u srcima članova mrtva bez ljubavi, mada se hvali

dobrim djelima koja su posljedica isticanja a ne darova i

plodova od Duha Svetoga. Ţiva Crkva stara i novo,

jedinstveno čovječanstvo za Boţje kraljevstvo, koje je u

biti jedno jer je pisano: Efežanima 4,5-6 „Jedan je

Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje; jedan Bog i

Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u

svima stanuje.“

112

Crkva je - Gospodina, Isusa Krista ako u njoj vlada ljubav!

Samo On – Spasitelj je došao da otkupi čovječanstvo

zajedno s njegovim religijama i ritualima.

Crkva je ta koja zrači ljubavlju prema dragome Bogu i

uzajamna ljubav vjernika kao odgovor i dar na Boţju

ljubav. Gdje nema ljubavi, poziva na obraćenje nema ni

Crkve - Isusa Krista. Mrtva crkva ne brine za spasenje i

obraćenje ljudi već se brine za sjaj u zlatu i materijalnim

bogatstvima koje vode širokim putem u propast. Pročitaj:

Otkrivenje 2 glava stihove od 1 do 7 i 3 glava od 1 do 6.

Naviještanje crkve (mada se sluţi EvanĎeljem) bez

istodobne vjernosti jedinom VoĎi i Pastiru, Kristu

Spasitelju. Dovodi mnoštvo formalnih i ateista na pomisao

i ruganje da boga koga oni ne vide niti ţele ţivjeti po

EvanĎelju povodeći se ţivotom religioznog svećeništva da

Boga nema. Zato im je ateizam jedina alternativa. Jer

nedosljednost, nebriga za spasenje duša po milosti i vjeri –

svetim ţivotom crkvenih radnika, udaljila je mnoštvo da

budu duhovno neishranjeni, a istodobno mnogi i laki

plijen raznim sljedbama i sektama.

Crkva treba pokazivati i to praktičnu ljubav po Duhu

Svetom i dijeliti je paţljivo na autonomnoj slobodi

pojedinaca koji prihvaća poziv Boţji ljudima koji se

odazovu da postanu članovi ţive Crkve Isusa Krista. Ta

ljubav se dolazi iz krhkih posuda ljudi koji se trebaju u

zajedništvu vjernika uzgajati, dijeliti i blagoslivljati jedni

druge. Bez jedinstva i ljubavi u crkvi, nemoguće je širiti

EvanĎelje i privlačiti ljude u Boţje kraljevstvo koje teče u

ţivotu ţive Crkve! Prava Crkva je zaista nuţna, i zato je

113

nuţno obraćenje u svakoj generaciji i stalno vraćanje

„prvoj ljubavi“ (usporedi Otkrivenje 2,4).

10. Boţji poziv na slobodu

Da, naše tijelo zbog fizičkih osobina protivi Bogu. Nije li

tako, da bila to politika, ekonomija, kultura, sport izdiţu

svoje bogove, zvijezde, madone, kao i bezbroj običnih,

često neobrazovanih osoba u svim dijelovima grada ima

popularni primitivaca „zvijezde koji se ističu zlom i

bijedom. Na ţalost neki po tome hoće i medijsku slavu u

crnoj kronici. Sve su to krhke ţelje da ostvare poduhvat:

ne birajući načine, ili kriminalne radnje. Svatko različitim

putem, netko religijom, indologijom, primitivizmom ili

bolesnom nastranošću. Tako srljaju istim ciljem, istom

slijepom ulicom, sluţeći zlu ne ţeleći dobro.

Biti čovjek „tijela“ znači biti ţeljan sa slabostima koje

vuku često u nenormalne čine. Sva ta napetost izmeĎu

poriva tijela i moći duha isprepleće se, time više kad osobi

fali znanje, odgoj i ljubav. Surovost današnjeg čovjeka je i

u tome da na dobro uzvraća zlim. Ne smijete nikom ništa

reći, pogotovo ne istinu! Dodate još tome da ljudi ne mare

za autoritet, nepoznavanje Boga, mada su 90% religiozni.

Tako je situacija eksplozivna. Tijelo tvori ţelje, sirove

nagone ali i u praznom umu ogromne slabosti u različitim

omjerima, prema karakteru, okolini i osobnoj povijesti

svakog čovjeka. Kako je čovjek preteţno ranjiv i slab, tada

će ga uništiti strah. Dok vjernika to ne pogaĎa, jer ga vodi

Duh Sveti kojim spozna zaštitničku ulogu Boga Oca prvo

za dušu a i za tijelo. Pročitaj detaljnije Rimljanima 8,14-

114

17. Strah nevjernika tjera na sakrivanje, laţi i kako izbjeći

osudu. Dok obraćenik – vjernik zna da je pisano:

Rimljanima 8,1 „Sad, dakle, nema više nikakve osude

onima koji su u Kristu Isusu.“ Tako zakon religioznim,

ateistima će posluţiti kao način da se zbog podjela,

slijepila i neupućenosti podigne pobuna i napad na

Gospodina. Takvi ljudi obuzeti ţeljom za moći,

nedopuštenim stvarima. Obuzeti su fanatičnom revnošću

za svoje boţanstvo, običaj i tradiciju, a sve to bez

oslobaĎajuće Boţje ljubavi, jer takvi ljudi ne poznaju

Trojedinog Boga usprkos (ako su) krštenju. Osoba, iza

religiozne, ubilačke, razarajuće revnosti, zarobljena bez

znanja da poštuje i ljubavi da cijeni svoje neistomišljenike,

tada netrpeljivošću i napadom na sve što je istinito i sveto

i drugima uništava da iskaţe vlastitu bijedu, sirovih

nagona .

Poslanica Rimljanima opseţno se bavi ovom tematikom:

sloboda i ljubav te tijelo i neprijateljstvo prema prvo

dragom Bogu i njegovim vjernim.

Zaista, vidjeli smo na temelju riječi Boţje, da vjera u Boga

ne stvara podloţnost ni rezignaciju, već radosnu slobodu

(kad smo obraćeni) i izazov postojanja – ţivljenja dara

danog u majčinoj utrobi. Glavne dvije funkcije vjere u

sveto Trojstvo su: Prihvati milost i ljubav i pravičnost s

istinom koje dolaze po biblijskom autoritetu. Drugo,

aktivno vjernike uključenje u tokove ţivota i da radeći na

sebi, praksom primajući Boţju ljubav po Duhu Svetom,

rastući u znanju, mijenjajući loše navike. Tako se vjera i

ljubav susreću u „dobrim djelima“ kao posljedica suradnje

s Stvoriteljem u očuvanju i odrţavanju stvorenog svijeta.

115

Bez akcije i u ljepoti ţivota, religija i duhovnost samo su

glumačka primitivna fasada; jer iskustvo što se neprestano

podrţava putem vjere i ljubavi donosi slobodu i

kreativnost, kretanje naprijed k pozitivnom cilju. Ne

stenjući pod i svojim vlastitim kriţem, nego ga

dragovoljno noseći i polako odbacujući sitne utege (loše

navike koje ne pripadaju vjernom Boţjem čovjeku).

Koje bi to djelo vjere, osloboĎenja za nas Europljane

dovelo da Boga osloboditelja navijestimo i praktičnim

ţivotom pokaţemo: Osloboditi čovjeka od bez smisla

ţivota. Na originalni, stari način, ali u punoj svjeţini

ponovo navijestiti Isusa Krista razapetoga. Jer religijsko

kršćanstvo Evrope duhovno je mrtvo. Mase ljudi su postali

plijen sekti, i istočnjački sljedbi. Za svete stvari naši davni

preci dali su svoje ţivote braneći kršćanstvo; a danas

duhovno prazni pogotovo mlaĎi ljudi olako odbacuju

crkvu, koja je u poruci zastarijeva jer ne poziva na

promijeni i obnovu – spoznaju Trojedinog Boga. Tu je

aktualno zbog krize, osloboditi čovjeka od pohlepe i

agresivnog uspjeha koji mu još uništava i psihičko

zdravlje. Tu je osloboĎenje od straha zbog terorizma,

vremenske ćudljivosti, od osamljenosti jer je zaglibio u

medijskom linču bez komunikacije, druţenja s osobama,

tu je marginalizacija neznatan neprimijećen u mnoštvu

ljudi koje muče iste muke i njega. Tu je takoĎer

zapostavljanje rodbinskih odnosa, kad se braća i sestre

sreću samo na dan ukopa oca ili majke. A da ne kaţem da

se roĎaci čak prvog, a pogotovo drugog koljena više ne

poznaju. Tu je apsurd ekonomije svijeta koja negdje

pljačaka i uništava da bi Evropljane i Amerikance učinila

116

gojaznim, ţeljnih svake vrste zabava i pogubnih običaja i

za tijelo i za dušu.

Apsurdi su da jedni umiru od gladi,dok drugi obolijevaju

zbog gojaznosti. Neki jedva zarade za komad kruha a

drugi krstare morima ubijajući se od dosade, alkohola,

droge i obijesti. Zato ne gorku slobodu u siromaštvo, ne

slobodu pohlepe, nemorala koja razara društvo u temeljnoj

jedinici obitelj, ne sloboda deklaracije koje nitko ne

poštuje, već osloboĎenje čovjeka – naroda na viši nivo

stupanj razvoja duha gdje vjera i ljubav grade mostove i

poravnaju strme klisure ljudskog neznanja o Bogu i

njegovoj osloboditeljskoj Riječi – Logosu, Gospodinu

Isusu Kristu, koji jedini daje smisao, cilj, vjeru, nadu

ţivotu.

11. Dar ţivota

Ţivot nije izbor, ali je odabir. Neki dan razgovarao sam s

liječnicom, i upitavši je koliko ima djece. Ona odgovori

samo jedno, jer muţ ne ţeli više i nadoda: „i on je

jedinac“. Što dakle mislimo da je ţivot? Je li to

ţivotarenje, ljenčarenje? Ima li čovjek izbor? Danas se

planski vrši uništenje djece i prija začeća. Zašto su neki

ljudi radosni, drugi tuţni, mrzovoljni, treći oholi, prkosni a

neki pak krvoločni? Moram ovo zapisati da se ne zaboravi

(veljača – mjesec mačaka). Gledao sam zaraćena dva

mačka, uz reţanje i jaukanje, borba je trajala oko dva

minuta. U toj bliskoj borbi jedan je ustao krvava oka,

njegov protivnik odmah je prišao i lizao krvareće mjesto.

Kakva plemenitost za ranjena neprijatelja. A oni u

117

ratovima na Balkanu upravo svoju ludost divljaštvo

pokazaše na ranjenima, nemoćnima, civilima i zarobljenim

vojnicima. Koja brutalnost ţivota od kamenog, barbarskog

i duhovno praznog divljačkog srca.

Dar ţivota je dakle odabir (nekad je domovinsko

bogatstvo bila i brojna obitelj), bogatstvo ţivota jeste

sposobnost razvijanja dara samog ţivota (ne kamenog neto

opisanog jer ţivotinje nekad su učitelji ljudima). To je

usmjerenje, pozitivan pristup. To je izbor ţivjeti u Boţjoj

blizini i njegovoj školi, a odatle i optimizam koji pozitivno

usmjerenoj osobi govori u svakodnevnim malim stvarima.

Osjetljivost prema ţivotu u svim njegovim različitim i

nevjerojatnim oblicima, posebno kad smo zahvalni i s

nadom gledamo na sutrašnji dan je dar i izazov. Sve je to

vezano za našu svijest, koliko je duhovno razvijena, duša

gladna ţedna i sita i radosna što je u divnoj ruci Boţjoj.

Radost dolazi od toga kako promatramo male stvari oko

sebe. Koliko vidimo slavu u običnim stvarima pa i u

oštrom vjetru, kiši, magli, snijegu i suncu bez kojeg nema

fizičkog ţivota. To je dar – oduševljenjem za ţivot. Što u

molitvi moţemo i traţiti: Boţe daj mi radost u običnim

stvarima: U rano jutro koje veseli, u večeri koja kao da

pjeva u zahvalnosti za protekli dan. U svjetlucavoj travi

nakon kiše. Boţe daj mi radost u ljubavi prijatelja, u

neobuzdanoj graji djece. Boţe daj mi radost i u poslovima

koji pritišću. U siječnjima koja gore u srcu i posvećuju.

Boţe daj mi snagu da se ţivot troši u ljubavi. U vjeri k

Gospodinu kad se spreman na put vječnoj kući. Daj mi

radost u običnim stvarima i nadu za svaki nadolazeći dan.

118

Da, posvećen čovjek je kad uţiva u malim stvarima, u

običnoj ljepoti, malih svakodnevnih dogaĎaja; u

osunčanim krovovima, poljima, uzburkanom moru, vjetru

što hladnoćom tijelo obuhvaća, u pticama na stablu i u

borbi mačaka koje poraţenu suparniku rane liţu. Posvećen

čovjek uţiva obavljajući radosno male poslove; raduje se

novinama na stolu, prijatelju koji prolazi kraj njega.

Mnogi ljudi, koji odlaze traţeći uţivanje, ostavljaju ga iza

sebe kod kuće!

Ţivot čak sa svim problemima, frustracijama, izazovima i

teškoćama ipak je divno iskustvo bez kojeg ne bi bili ljudi.

Dio problema koje se odnosi na naš stav prema ţivotu je i

u tome da ţelimo zatvoriti oči spram njegovih kvaliteta,

ljepota i uzbuĎenja. Jer, ako na nešto nismo spremni ne

vjerujemo nećemo ni dobiti. Naša osjetila mogu biti

zamućena i ruţnom slikom koju površinski pruţa svijet,

ljudi negativnog naboja, ali iza njihova neznanja,

predrasuda, maski krije se istinska ţeĎ za ljubavlju i

znanjem, a time i ljepšim i radosnijim ţivotom.

Zaista, biti sposoban čuti i vidjeti slavu dar ţivota u

svakidašnjici, jedna je od često nekorištenih i najvaţnijih

od svih vještina i umijeća radosnoga i sretnog ţivota! Jer

svi ţivimo u svijetu ljepote, samo ponizni i zahvalni

otvaraju oči srca da bi je vidjeli. Poseban primjer je sveti

Franjo Asiški. On je u svim stvarima našao divan primjer

Boţje skrbi za čovjeka, kao na primjer. „Slavljen budi,

Gospodine, za našu sestru Vatru, preko koje nam daješ

svjetlo u tami; ona je sjajna i ugodna, i vrlo moćna i

snaţna.“ Ili: „Slavljen budi, moj Gospodine, za našu

majku Zemlju, koja nas podupire i drţi nas, i donosi

119

daljnje plodove i cvijeće mnogih boja i trava.“ (citati kojih

se sjećam, ne znam iz koje knjige).

Ovo je čudo ţivota, koji i moţemo osjećati u malim

stvarima svuda oko nas. Zar i naše tijelo nije kompaktno

čudesno isprepleteno elastičnim mišićima, tetivama i

hrskavicama i sve to lijepo, skladno, sloţeno pod krasno

skrojenim pokrivačem koţom. A mi pak ne prihvaćamo

svoje tijelo kao gotovu činjenicu sve dok nam ne poĎe

loše, bolest, slom. A drevni psalmist je to lijepo i zahvalno

izrazio: „Ja sam savršeno i prekrasno stvoren.“ Dakle

ako razmišljamo koje bogatstvo krijemo u sebi (samo to

trebamo otkriti; znanjem, vjerom u ljubavi).

Tada se radost, zahvalnost, sreća ţivota izraţava u divnim

djelima ljubavi koji obogaćuju davanjem i druge. Nitko

nije slijep kao onaj koji srcem ne ţeli vidjeti i vjerovati da

bi kreativno ljubio ţivot vodeći ga većem cilju u raj.

TakoĎer naše tijelo je stvoreno za zahvalu, radost,

proslavu ne samo sebe nego prvo svog Stvoritelja čiji lik

imamo. Zahvalnost dakle treba biti svakog dana poema

našeg ţivota. Ako nema zahvalnosti, nema ni molitve tada

smo na vjetrometini obmane i laţi, krize ţivota nas sve

dalje udaljuju od sigurne luke u Boţjoj ruci. TakoĎer

usprkos vlastitom kriţu; boli i teškoćama, ljudski ţivot

koji je na putu je predivna stvar. To potvrĎuje drevni

psalmista iz 117 Psalama „Hvalite Gospodina svi puci,

slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav

njegova, i vjernost njegova ostaje dovijeka.“ Dalje u

psalmu 118,24 imamo: „Ovo je dan što ga učini Gospod.

Radujmo se i veselimo se u njemu!“

120

Ţivot, zaista jest i moţe biti (vama koji nemate cilj i

smisao ţivota) divan i ispunjen radošću i entuzijazmom

kad imate pozitivan stav prema sebi, svom poslu i

poštovanju drugih ljudi. Vjera je veoma vaţna u

svakidašnjoj školi ţivota. Ona je poput soli, vjera je

aktualna igra koja vodi računa o obrani od zla,

napredovanju k cilju i ostvarenje svoje svrhe i konačnog

osloboĎenja od smrtnosti tijela. Tako je vjera kao

lokomotiva i oslanja se na svog Spasitelja, jer samo

spašeni ţivot moţe voditi višem cilju i ostavljati iza sebe

blagodati darova koje je Stvoritelj dao svakom svom biću

pod suncem! Čovjek koji usrećuje druge, uţiva u ţivotu

jer ga istinsko ţivljenje stalno tjera naprijed, on se ne

predaje, kreće se uvijek u pozitivnom smjeru, teškoće su

samo usputna prepreka k boljem napretku i korak više k

radosnijem uspjehu. Zato prihvati izazov i razvijam dar

ţivota po milosti Stvoritelja, ali ga oblikuj znanjem i

moralnom graditeljicom Biblijom bez koje nema ni

vječnog ţivota i blagoslova.

12. Snaga Duha

Svi trebamo snage za obavljanje posla: svakidašnjih

duţnosti, obveza a najviše snage za vršenje odgovornosti i

prema ţivotu koji struji u svakom od nas i obitelji, društvu

i domovini. Snaga takoĎer daje radost zadovoljstvo koje se

takoĎer očituje i u očuvanju duhovnog zdravlja i

mladolika izgleda. Sve to dolazi iz svjeţine – dnevnog

čitanja Boţje riječi i molitve, ali i rješenje grijeha pod

kriţem Golgote!

121

Svi mi često trebamo više snage za obavljanje različitih

poslova, da nastavimo naprijed smjelo i dostojno, usprkos

krizi, pritiscima i veoma neodgovornim ljudima, kojim fali

znanje, ljubav, moral i poštovanje autoriteta. Sram i etika

su izgubljeni pojam kao i „strah Gospodnji.“ Zato je bitna

snaga duha, da s vjerom, unutrašnjom snagom misli,

ciljem i etičkim poslovanjem. Krećemo se hrabro naprijed.

Ţivot će tada ostvariti pobjedničke rezultate, te

odgovarajuću radost i sreću! Zato je bitno imati i duhovnu

snagu vjere koja nas drţi da i u neočekivanoj situaciji se

pokaţemo ponizni, ali hrabri junaci na djelu. Sve to čini

Boţja ljubav. Sve se to čini u suradnji sa stvaralačkim

planom Boţjim kad si ţelimo sreću, jer imamo povjerenje

u sebe i to nam daje i očekuje od nas Trojedini Bog! Na

raspolaganju nam je snaga i kad se suočimo i u teškim

situacijama. I tu snagu u svako ljudsko biće ugradio je

Stvoritelj. Time više ako ga znamo (vjera – Bogom

spoznaja) vodi nas boţanskim planom, na putu ţivota s

jasnim ciljem. Snaga je tu, čeka da bude pozvana iz našeg

duhovnog izvora, da bude sabrana, ona nam moţe pomoći

u mnogim krizama. Ta činjenica treba omogućiti

podizanje radosti, smjelosti i junaštva duha jer stimulira

oslonac na Stvoritelja od kojega nam sve dobro dolazi i u

zaštiti anĎela čuvara.

Jedan od najvećih duhovnih problema je izraţen u frazi:

„Prepusti se i neka bude Boţja volja.“ To je poštapalica

religioznosti, lijenost i nesuradnje s Trojedinim Bogom.

Gospodin je temeljna, istinska snaga. Načelo je da se uradi

sve s problemom ili izazovom u smislu razmišljanja i

sagledavanja stvari ili stanja iz više kutnog gledanja,

učenja, molitve da mudrost od Duha Svetog daje pravo

122

rješenje, postupanje. Kako kaţe i apostol u Efežanima 6,13

“Kad sve nadvladate, odrţite se!“ Kad sve uradite što ste

bili u mogućnost, što još moţete učiniti. Vjera dalje stvar

prepušta dragom Bogu. Vjerujmo da će On riješiti

situaciju (ako smo strpljeni, ponizni i bdijemo u molitvi

„budi volja tvoja“).

Prisjećam se jedne priče iz male knjiţice, ne sjećam se

više ni tko ju je izdao niti točnog naslova. Radilo se o

jednoj ţeni Ivani, koja je imala veoma teţak zemaljski

teret. Izgubila je sina u ratu muţa u nesreći i u lihvarskom

poslu svu svoju imovinu. No nije klonula duhom niti

prodala svoje tijelo. Polako uz pomoć prijatelja našla je

krov nad glavom. Kad ju je jednom prijateljica upitala

kako si mogla podnijeti sav taj gubitak, ona je ponizno

odgovorila. „Ja to nisam mogla izdrţati.“ Svoj jad i muku

odnijela sam dragom Bogu. Zahvalan sam takoĎer za

poseban put do njega. Kad mi je bilo najteţe na

poštanskom sanduku našla sam Novi zavjet. On je potakao

moj ţivot, pokazao pravu adresu k Trojedinom Bogu,

naučila sam se moliti i izlijevati svoju dušu; patnje i boli

dragom Bogu. Zaista je pisano: Matej 11, 28-30 „DoĎite k

meni, svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas

okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene,

jer sam ja krotka i ponizna srca. I naći ćete pokoj

svojim dušama. Jer je moj jaram blag i moje breme

lako.“

Hvala dragom Spasitelju i Otkupitelju! Sjećam se

rečenice: Gospodin je to izdrţao za mene. Svoju nevolju

sam ravno donijela Trojedinom Bogu i dala ih pod

njegovu upravu. Ideje koje je ta mala knjiga donijela i

123

svjedočanstvo gospoĎe Ivane pomogle su i meni kad sam

shvatio da su svećenici i biskupi (čast i hvala izuzetcima)

odbijanjem pokoravanja autoritetu Biblije su, glavni

razlog zašto će mnoštvo religioznih kršćana završiti u

paklu. Sam, sam progonjen zbog drţanja autoriteta Biblije

i s bolom doţivljavam šepurenje homića, pedofila, lezbijki

koji s liberalnim svećeništvom – teologijom gase u srcima

nepoučenih ljudi vjeru u ţivoga Boga ili ne tumače

dostojno sveto EvanĎelje da bi se duhovno gladni i prazni

ljudi mogli spasiti – obraćenjem.

Zaista trebamo ostaviti svoje brige pred dragoga Boga, jer

sam, bio u dilemi da odem iz svećeničke sluţbe ili i dalje

trpjeti progonstva, podsmijeh osoba koji su i u svećeničku

sluţbu došli zbog interesa i poloţaja a ne po pozivu i sa

vjerom.

Noćna straţarenja, znojenje kod spavanja, ratne traume

stvoriše i četiri premosnice na srcu, one su svjedoci da

nisam dovoljno – snaţno predao svoj jaram, brige, boli i

zbog nepoštivanje svetosti - autoriteta Biblije – Boga, i

crkve. Samo On me razumije i moţe pomoći, dragi

Spasitelj koji je i zbog mojih grijeha bio razapet na kriţu

Golgote!

Molitva ne samo da liječi, već daje snagu i moć da se

gleda pozitivno u krizi vremena, svekolikoj moralnoj

pokvarenosti naprijed ţiveći mirne savjesti ali s bolom u

srcu zbog nepravdi i svakojakoj pokvarenosti ljudi oko

sebe.

124

Moliti se, doći s jarmom pred Gospodina Isusa Krista, pa

opet brige nositi natrag sa sobom (što sam u početku i sam

radio) već ih treba ostaviti kod Gospodina; zar ne da i

grijehe predamo kod kriţa Golgote i opravdani odlazimo u

miru s Trojedinim Bogom. Ako se brige vrate zbog naše

ljudske slabosti, zaboravnosti, malo vjernosti. Samo opet

hrabro s njima k kriţu Golgote . Snaga vjere da se brige

predaju svemoćnom Stvoritelju, nosi čovjeka i u vanjskom

svijetu, a još učinkovitije u nutarnjem ţivotu čovjeka jer

dopuštamo da: mir, ljubav, radost i nada vode naše biće sa

Duhom Svetim. To ne samo da je motiv da se usprkos

boli, razočaranjima od pokvarenih ljudskih srdaca hrabro

korača dalje, već je to imperativ ţivota; zašto da se ţivi –

jer se zna kamo se i kuda ide, odgovornost za ţivot,

pozvanost da ljubi i sluţi – divan primjer nam je

Otkupitelj. Dakle prepustit se potpuno dragom Bogu u

svemu što smo bili, što sad imamo, i što ćemo sutra činiti

moleći samo njegovu volju.

Dakle, hrabro naprijed! Prestanimo se izjedati (mučiti što

ćemo s brigama), dopustimo da poput sunčeva svjetla

usred kišnog dana, naš ţivot obuhvati boţanska

stvaralačka skrb i snaga. Ta veoma jednostavna tajna koju

svatko moţe promaći okrene li se k vjeri, slušajući i ţiveći

Boţje zapovijedi koje ne umanjujući njihovu drevnu i

sadašnju aktualnost mogu obrazloţiti i ovim riječima:

Budimo paţljivi u svemu, ne nanoseći ni sebi samom zlo

ali, u svemu pomoću molitve i smjernosti vjere, sa

zahvalnošću pustimo da naši zahtjevi budu poznati

Gospodinu, moj i tvoj odnos s njime u redu. U poslušnosti

kojim nas štiti drevni Dekalog (Deset zapovijedi),

odvaţimo se dostojno biti sol i svjetlo bezboţnicima svih

125

religioznosti, fanatičnim mirotvorcima koji ni prstom ne

miču, meditativcima koji s praga niti da prašinu obrišu, i

ratnim huškačima koji u ime svoga boga (takav i ne

postoji) uništavaju nevine ţivot i materijalna dobra. Zato

hrabro prihvatimo boţansku podršku jer Boţji mir koji

struji u svakoj minuti našeg krhkog ţivota, drţi naše srca i

misli po Gospodinu, Isusu Kristu!

Samo smo kroz vjeru pobjednici nad svim što nam svijet

moţe nauditi ili oduzeti. Biblija to obećava: Ivan 16, 33

„U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam

pobijedio svijet.“ To je divna nada ţive vjere. Nada

vječno izvire u grudima. Dopustimo, da snagom vjere

gradimo bolji svijet: prvo svoj, zatim okolinu u kojoj

ţivimo jer mi smo priznali to ili ne, duţnici smo kao

vjernici ljubav, mira i radosti ţivjeti i biti predvodnici

nevjernom svijetu.

Jedna njemačka mudra izreka stara četiristo godina glasi:

„Kad misliš da je sve beznadno, mala zraka svijetla doĎe

odnekud!“ To negdje moţe biti u čovjekovim mislima ako

mu zlo nije zatvorilo oči srca za sitnice koje odjednom

ţivotu sine daju nadu i radost da se ţivi dalje. Ponekad se

osjećamo beznadno, ali vjera kaţe da je dragi Bog u

svakom čovjeku utemeljio nešto i ništa nije bez nade,

smisla i cilja ţivota. Nada vječno izvire u ljudskim

grudima (pogotovo kad ima znanje) i ništa nije crno,

pesimistički mada tako izgledaju na prvi pogled. Svjetlo

uvijek doĎe odnekud nekad i u treptaj oka. To dolazi od

Stvoritelja: koji nam govori: Matej 19,26 „Ljudima je to

nemoguće, a Bogu je sve moguće.“ A Spasitelj je rekao:

126

Matej 28,20 „Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka

svijeta.“

Glavna je bit ţivota, sreće je učiniti nešto, voljeti nešto i

nečemu se nadati. To je suprotno od zgoditka na lutriji,

pobjede navijačkog kluba, dobro se najesti, nekog prevarit,

švercat i ljenčarit. Sreća i snaga stvaranja kao i radost

ţivota je u tome da smo svjesni svojih kvaliteta, talenata i

mogućnosti koje nam rastu i vode nas naprijed usprkos

trenutačnim teškoćama kroz koje prolazimo. Sreća je čudo

u prirodi i u pozitivnom ljudskom biću, koja moţe rasti u

svakom tlu, duhu, ţivjeti i opstati pod svim uvjetima.

Sreća pobjeĎuje okolinu, kroz tmurne oblake gleda

sunčevu pobjedu. Ali, zaista ona dolazi iznutra; ona je

otkrivenje iz dubina unutrašnjeg ţivota. Sreća ne ţivi od

imanja (stotine je bogataša se ubilo i otrovalo bez nade i

smisla ţivota), to je postojanje ja i ti smo od Oca

nebeskoga, to nije materijalno blagostanje – bogatstvo (od

kojeg glava boli), već uţivanje u malim stvarima i u

otkrivanju ljepote prirode u tisuću i jednom obliku. Sreća

je isijavanje srca koje je u miru sa sobom i ljudima koji to

ţele. Sreća nije vezana za uvijete, ona se izdiţe iznad tuge

i siromaštva. Razbojnik na kriţu u smrtnoj agoniji,

osjećajući duhom tko je nevin razapet s njime u sredini,

pronaĎe sreću u zadnji čas ţivota, priznajući se

grješnikom, umirući sa srećom za vječni ţivot.

Osoba koja vjeruje u Boţju providnost, ima vedrinu

duboko u sebi, čak kad su stvari veoma loše. To je škola

ţivota: ţivjeti dostojno, vjerno, drţeći se za Gospodnje

ruke i vjerujući im kako je pisano: Izreke 16,20 „…tko se

uzda u Gospodina, blago njemu.“ Kaţu da su radost i

127

zadovoljstvo ţivotom – sreća veliki stimulatori i

nezamjenjivo sredstvo za očuvanje mira i mladolikog

izgleda. Biblija nas podsjeća na osnovni način na koji se

pronalazi snaga sreće: Zato pustimo da nas Duh Sveti vodi

jer Galaćanima 2,22 je pisano: „A plod Duha je: ljubav,

radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost.“ Osobe koje imaju ovakvu (biblijsku) vjeru koja oslobaĎa –

daje snagu, vjeruju cijelim srcem i tada i izlječenje dolazi.

Moţemo to i slikovito reći; kao što je ulje mazivo za

motore, tako je radost mazivo vjere. Vjera oslobaĎa dušu i

opušta, smiruje mišiće. To se očituje u skladnom ritmu

tijela i ţelja što zajedno plove pod vodstvom Duha

Svetoga. To je odlika svetosti za slavu Boţju. Mada su u

ţivotu radost i sreća povezani sa patnjom, razočaranjima i

drugim oblicima nevolja. Ali, zato imamo snagu vjere da

se uvijek u Gospodina uzdamo: Jer On nije obećao: nebo

uvijek plavo, sunce bez kiše, radost bez tuge, mir bez boli.

Ali je obećao: snagu za ţivot, smisao nakon tragedije,

odmor i posao, svjetlo za put, pomoć odozgo i vječnu

besmrtnu ljubav. Jer konačan sreća će se ispuniti u Novom

Jeruzalemu. O tome upravo govori drevni prorok Izaija

40,31 „Ali koji se u Gospodina uzdaju, crpe novu

snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne more se.

Hode, i ne malakšu.“ Snaga je nesalomljiva toplina

duhovnog srca, izvor koji se napaja od Boţjeg prijestolja,

mir koji ni plotuni garanta ne razoriti, ljubav koja nikada

ne oskudijeva jer je u Boţjoj ruci, nada kojoj nema kraja

kad je vjera vodi po kriţu Golgote do vječnoga boţjega

Kraljevstva!

128

13. Snaga grijeha

U svojoj knjizi o „Laţima mojim i tvojim svakidašnjim“

razotkrio sam koliko zlo igra znatnu ulogu u obmani

čovjeka da laţe i griješi. Sad ću se pozabaviti što je grijeh

i njegov uzrok kao i tko stoji iza svega. Glavna parola

liberalnih teologa kao i onih kojim Biblija nije autoritet je:

Svi ćemo ići u nebo, nema ni pakla, te svejedno što mi to

radimo. To je dovelo do masovnog udaljenja ljudi od

Gospodina Boga, dolaska u crkvu, kao i ţivot u svim

neurednostima, prostoti i bijedi kao nekad u Sodomi i

Gomori.

TakoĎer kad čovjek nema straha pred grijehom počne

kidati ili bjeţati od odnosa s Trojedinim Bogom. Tada

grijeh ne ostaje samo u čovjeku nego se preko njega širi

vani i truje druge. To su i govori o evoluciji, inkarnaciji,

kao i sotonska podvala da on – Đavao upravo ne postoji.

Čitajući razne knjige o kliničkoj smrti i ţivotu poslije

smrti: Susretanje s bićima od svjetlosti kao i sa samim

Đavlom.

Uočio sam da svaka radnja pod nebom ima vječne

posljedice i da je vjera ključ za raj. Kako izgleda Sotona?

Različiti prikazi, od groznih do obličja ljudskog.

Interesantan je ovaj: „Izgledaju kao obični ljudi, ali imaju

strašan grozan pogled.

Mrţnja dolazi ravno iz njihovih očiju.“ Što čovjek duguje

Đavlu – Sotoni? Grijeh. Zbog grijeha i ţivota s grijesima

čovjek duguje svoju dušu Sotoni. Demoni dolaze poslije

smrti fizičkog tijela da uzmu dušu. Jer kad se prihvati

129

ponuda za grijeh tada se mora platiti cijena. Kratki ljudski

ţivot u grijehu plaća se vječnom patnjom – smrću u ognju

paklenom. Svaki grijeh ima posljedice. Grijesi pripadaju

Sotoni jer on im je tvorac. Grijeh nije besplatna ponuda,

njih treba platiti. Cijena je čovjekova vječna duša. Ako

dakle mi slikovito rečeno, kupujemo u njegovu dućanu, mi

plaćamo tu robu, mi plaćamo mirom svoje duše, nemirom

svoje savjesti, plaćamo svojim zdravljem. Razne bolesti su

posljedice grijeha i nenormalnog ţivota. Ako smo dakle

vjerni posjetitelji sotonske veletrgovine ( danas ih je u

svakom kvartu na stotine), onda ćemo što prije završit ovo

zemaljski ţivot da bi vječno ispaštali.

I najveće je zavarivanje i glavni trik Sotone je da širi priču

da njega – Sotone uopće ne postoji. Tu ideju su vješto

plasirali marksisti, komunisti, moderni kapitalisti i

najnoviji feudalci koji pohlepom, bogatstvom, ţudnji za

slavom gaze po dostojanstvu malih ljudi. A oni da bi

preţivjeli; laţu, kradu, trguju svoji tijelom i tako zatvaraju

Sotonski krug: uništi, zavadi, podjarmi, ubij – drogom,

alkoholom, razvratom da bi na vlast došao Antikrist,

sotonski poslanik, protivnik svake pravednosti, istine,

čistoće i ljubavi. Nije sve tako još crno, još ima šanse

(detaljnije u mojoj knjizi o „Svetosti mojoj i tvojoj

svakidašnjoj“).

14. Vjera je sol ţivota

Što nam vjera u ţivotu najviše znači? Pozitivno

razmišljanje i radost stvaranja? Gledanje medijskih

obmana ili pričanje s prijateljima uz piće? Ili moţda

130

čitanje i teţnja za boljim sutra na temelju nepromjenjive

istine iz svete Biblije!?

Pitaš se moţda kako vjera moţe biti sol ţivota. U drevnim

vremenima bez hladnjaka, sol poslije sušenja hrane bila je

dragocjeno sredstvo za očuvanje – trajanje hrane. Molim

vas takoĎer, nemojte osobnu vjeru svrstat u religijske

običaje i tradicijsko ruho. Jer vjera je prvo odaziv na Boţji

poziv kao i rast u znanju, ljubavi, radosti i u zajedništvu s

vjernima Trojedinom Bogu! Zato molim vas, uvaţite

činjenicu da ću u ovoj temi najviše upotrebljavati stihove

iz Biblije.

Jer ja ne propagiram crkvu u kojoj sam svećenik, jer nikog

neće spasiti pripadnost bilo kojoj vjeroispovijedi ako nema

vjere u sveto Trojstvo, osobni odnos sa dragim Ocem

nebeskim i spoznaju spasenja, obraćenjem po kriţu

Golgote te divno zajedništvo s Otkupiteljem, Gospodinom

Isusom Kristom!

Ispravna vjera je radost ţivota, motor ţivota. Jer je pisano:

Djela 17,28 „Po njemu, naime ţivimo, mičemo se i

jesmo.“ Taj sveti motor duha, naše duše crpi svoju čistu

energiju iz zajedništva sa Stvoriteljem jer je i pisano:

Nehemija 8,10 „… radost Gospodnja vaša je jakost.“

Zato iznosim iz zapaţanja ruskog pisca: „Snaga ili slabost

društva ovise više o razini njegovog duhovnog ţivota,

moral i vjere pojedinaca nego o razini njegove ekonomske

moći, industrijalizacija. Niti trţišna ekonomija pa čak niti

opće obilje niti vrhunska dostignuća. Ne vrijede bez

spoznaje Trojedinog Boga i vjernosti. Čistoća društvenih

odnosa, moral etičkog poslovanja i poštivanje zakona je

131

mnogo vrjednija fundamentalna vrijednost nego

materijalna sigurnost, ekonomska moć i u novcu. Ako se

iscrpi duhovna energija (kršenje Deset zapovijedi i veliki

raskorak bogati i siromašni) naroda i nacija, neće se od

moralnog i ekonomskog kolapsa spasiti ni najbolja

demokracija, vladalačka struktura niti industrijski razvoj;

jer stablo sa trulom jezgrom, bolesnim srcem – korupcija,

nemoral ne moţe dugo stajati uspravno. Zaista, narod i

narodi koji ne mare za Boga osuĎeni su na propast; prvo

moralnog zatim i materijalnog uništenja.“ (Vidi više u

knjizi Aleksandra Solzhenistyna, Rebuilding Russia, str.

56 i dalje).

Zato blago svakom naraštaju kome su preci ostavili, bili

primjeri i uzori u praktičnom ţivotu vjere i ljubavi u

Trojedinog Boga. Dobro vidimo što su ostavili

komunistički velikani i njihovi sinovi i kćeri koji su

promijenili boje stranke, ali srca su ostala daleko od

morala, vjere, poštenja i istinoljubivosti.

O kako bih ţelio da moji roĎaci, braća, sestre i dragi

prijatelji i neprijatelji budu svjesni dragoga Boga ţeleći

njegovo vodstvo, gradeći moralnu karijeru, učeći se iz

Biblije i da prihvate Gospodina Isusa Krista za osobnog

Spasitelja.

Tako bi znali cijeniti snagu vjere, poštenja. Tada bi bilo

manje korupcije, laţi, kraĎe kao i droge i alkoholizma koji

pustoše i uništavaju dušu naroda zatrovanog religioznošću

ili ateizmom i sektaštvom koje plijeni cvijet duše, vjeru u

Jednoga Boga Stvoritelja.

132

Tako nas Boţja riječ poučava na neko mjesta: Marko 9,23

„Sve je moguće onome koji vjeruje.“ Marko 11,23 - 24

„Zaista kaţem vam, ako tko rekne ovoj gori: Digni se i

baci u more i ne sumnja u srcu svome, nego uz vjeruje

da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti. Što god

moleći traţite, vjerujte da ste to već primili, i bit će

vam.“ A drevni Jošua 1,7-9 prima izravni poticaj i kako je

vaţno slijediti upute iz Boţje riječi: „Samo budi odvaţan

i hrabar. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim:

razmišlja o njoj danju i noću, kako bi vjerno drţao sve

što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet

ćeš u poduhvatima… Ne boj se i ne strahuj, jer kuda

god poĎeš, s tobom je Gospodin, Bog tvoj.“ Zatim Matej

izvještava Isusovih riječi u 17 glavi 20 stihu: „… Ako

imate vjere koliko gorušičino zrno… ništa vam neće

biti nemoguće.“

Vjera čini ţivot uspješnim na duge i vječne staze. Vjera

kao najvrednije čini ţivot obilnim u duši. Jer neki ţure

kroz ţivot bez mira i ljubavi tako brzo da ne vide čak ni

cvijeće na nekim prozorima, pjev ptica u grmu, radost

djece na igralištu. Vjera sabire i vrjednuje prvo duhovne

vrijednosti da bi u materijalnim dala pravi okvir i

vrijednosti koje ih još više nadograĎuju na hvalu i slavu

Stvoritelju. Vjera vraća prerano (zbog grijeha) izgubljenu

ljepotu, obnavlja zaboravljeno, vraća ukradeno. Da, vjera

je čudo u modernom vremenu da čovjek s molitvom naĎe

mir, povrati ukradeno blago duše (Bogom spoznaju), da

izliječi oštećenu psihu od gledanja i uţivanja u

nenormalnim i brutalnim filmovima.

133

Sretan je svaki čovjek koji je prekoračio prag nevjere, i

stoga što u koračanju s mirom u srcu, s ljubavlju pronalazi

neizbjeţnu radost kao punoću svog bića, okruţen

boţanskom prisutnošću anĎelom čuvarom. Zato je prorok

Izaija naviještao: 26,3 „Neka uĎe narod pravedni

(vjerni) koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji

čuva mir jer se u te (Gospodine) uzda!“

Kada čovjek ne dolazi u kraljevstvo Boţje? Kada izgubi

svoje pravo na novi Jeruzalem? Nevjerom, odbacivanjem

vjerskog ţivota po Bibliji, vanjskom religioznošću –

farizejskim kršćanstvom. Kako prilazi u Boţju zaštitu?

Kada će se snaći u vječnom Jeruzalemu? Zar ne, vjerom

slijedeći riječi Isusa Krista, povezujući svoje misli za

izgradnju Boţjeg kraljevstva na zemlji. Sve to pomoću

boţanske osobe u sebi; tihog gosta svoje duše – Duha

Svetoga! Kad se molimo, zahvaljujemo, upućujemo riječi

vjerom tada Gospodin govori preko nas. Dakle priznanje

usta, raĎa spasenje, vjera srca dobiva oproštenje. Zato

veseli se u Gospodinu i on će uslišavati molbe naših

vjernih srca. Američki predsjednik (George Washington)

je rekao: Nemoguće je ispravno upravljati svijetom bez

Boga i Biblije. Dakle s vjerom se umire i kao bolji i novi

čovjek jer smrt ţivot mijenja a ne oduzima.

Zato jer imamo inteligentnog ţivog Boga (a ne neki kip ili

ikonu stvorenu umjetnošću radi novca i zanata, a ne zbog

blagoslova i Boţjeg primata) taj ţivi Stvoritelj ţeli da

budemo sretni i pomaţe nam kroz našu vjeru. On takoĎer

ţeli da budemo uspješna i zdrava osoba i uvijek čeka na

nas da koristimo njegovu snagu kroz Gospodina Isusa

Krista. Zaista, pozitivna vjera je blisko povezana s

134

zdravim razumom. Jer vjera ne samo da liječi već pravilno

vrjednuje stvari, takoĎer tjera strah i sa ljubavlju korača

ponizno u pohod novom danu!

15. Zašto Crkva – zajednica

Zašto zajedništvo? Crkva i zajednica, je li to jedno? Izraz

zajednica ima veoma široko značenje i uzima se u općem

smislu za skup ljudi povezanim bilo kakvim interesima.

Tako na primjer, lovačko ili bilo koje društvo, gdje grupa

ljudi ima zajednički interes za druţenje, slavljenje nečeg,

sportska natjecanje.

MeĎutim kad govorimo o skupu ljudi koji su se okupili i

zbog višeg cilja, slavljenja druţenja s dragim Bogom i

spasenje svoje duše. Riječ je o Crkvi kojoj je glava

Gospodin Isus Krist, koja je i pozvana da radi i na svom

pospremanju oblikovanju, rastu u vjeri putujući k vječnom

ţivotu. Dakle tu nije riječ o samovolji organizatora, tu

nema skretanja po liniji manjeg otpora, ili manipulacija po

bolesnoj ili nastranoj volji osnivača zajednice. Crkva je

dakle mnogo više sveto okupljanje oko „mističnog“ tijela

Isusa Krista, koji je sabrao svoju Crkvu da je: hrani i liječi,

popravlja i kori, vodi i ljubi, da bi spremna da dočeka

nevidljivog gosta svoje duše, da tijelo zaodjene ţivot

vječni.

O disciplini, učenju i odgoju u Crkvi Isusa Krista zborio

sam u svojoj knjizi Disciplina u Crkvi, objavljenoj pred

Boţić 2007. godine. Zato neću se ponavljati već u ovom

osvrtu prikazati Crkvu Isisa Krista pod autoritetom Biblije

135

i njenu bit te je tako odvojiti od sektaškog poistovjećenja,

ili religijskog – magijskog obreda; gdje je bitna dobit, a ne

spasenje, gdje je voĎa čovjek a ne Otkupitelj, gdje

zabrane, naredbe udaljuju ljude ili ih zarobljuju gladne i

ţedne svjeţe čiste Riječi koju im treba razlagat, tumačit

kako je primijenit u praksi i radosno, zahvalno koračati

svaki dan k jasnom cilju slijedeći pravila ljubavi Boţje.

Tako je glavni cilj Crkve svjedočanstvo i naviještanje

Radosne vijesti! U njoj svaki čovjek (muško, ţensko),

svjedoči – ţivi svoj doţivljen spase obraćenjem u

Gospodina, Isusa Krista. Dakle, svaki pojedinac/ka

svjedoči to pred zajednicom i kao takvi je poslan da

dugima svjedoči konkretnu ljubav i svoje vlastito

unutarnje osloboĎenje. Zaista; neće ljudi postati kršćani

ako samo pročitaju Bibliju ili Novi zavjet, već ih treba

voditi direktno k Bogu. A da je netko postao vjernik

Trojedinog Boga, vidi se po tome da je pristupio svim

srcem k onima koji su obraćeni i drţe se autoriteta Biblije.

Tako vjera i praksa idu zajedno. Ljubav predvodi put

djela. Vjera kruni darove zahvalnošću i poboţnošću –

ţivim dijalogom s Trojedinim Bogom, molitvom, čitanjem

Biblije i rastom u vjeri što se dogaĎa osobno i u praksi

zajednice. Obraćenik ne smije koračati sam, on treba

uzore, koji slijede nauk Biblije, kao i odricanja od grijeha i

navika koje više ne spadaju u kršćanski ţivot.

15.1. Temelji Crkve

Bitno je obraćenike usredotočiti na bitno da se ne dvoji u

neplodnim naporima i politici kojoj u Crkvi Isusa Krista

136

nema mjesta (ali čujem da ţupnike koji se odbijaju svrstati

u stranačke redove tjeraju iz ţupa i premještaju). TakoĎer

je bitno naglasiti da crkva nikada ne smije dijeliti ljude,

već ih spajati u jedinstvo Tijela Gospodina, Isusa Krista;

to je veliki nalog iz 17 glave Ivanova EvanĎelja! Kako je

čovjek društveno biće, on svoju vjeru treba očitovati u

javnom i osobnom ţivotu. Ne reklamirati jezikom, već biti

pokazatelj moralnog i odgovornog ponašanja u okolini u

kojoj ţivi i radi. To stvara demokraciju, a ne samo se

deklarirat kao kršćanin (krštenjem), a ţivjeti kao poganin

– bezboţnik i gore nego ateist. Temelj ţive Crkve je

Gospodin, Isus Krist! Mada je on nije osobno ustanovio ali

je dao nalog apostolima po uskrsnuću. Zato, prava Crkva

ţivi u nadi uskrsnuća, obnove tjelesnog čovjeka, učeći ga

da bude spreman za novi ţivot u Boţjem kraljevstvu za

koje svjedoči u ovom svijetu (Matej 28,19-20). Gospodin

od nas i danas traţi da budemo jedno kao što su On i Otac

nebeski jedno i ţivimo u meĎusobnoj ljubavi po kojoj će

svijet prepoznati da smo njegovi učenici (Ivan 17, 11 i

13,35).

U tome je temelj Crkve Isusa Krista, zajedništvu u ljubavi,

po kojoj je On – Glava, spoznatljiv i vidljiv u konkretnom

zajedništvu meĎu braćom i sestrama koji se meĎusobno

vole i poštuju. Tu nema rasnih ispada, političkih podjela,

svaĎa jer ljubav rješava sve teškoće kad su ljudi voĎeni

Duhom Svetim (1 Korinćanima 12,27 i Djela 1,8).

Pomanjkanje ljubavi i svjedočanstva zajedništva u crkvi

vidi se u tome što je komunizam i ateizam kao i poganstvo

u strukturi religija i današnjeg čovjeka odvelo na široki put

zbog nevjerodostojnosti mnogih „crkava“, odnosno riječi

strahovito odskaču od bezboţnih djela.

137

Agape – ljubav je u crkvi vaţna jer bez nje nema pravog

zajedništva ni otkupljenja, obraćenja čovjeka! Ljubav je

kriterij i prema dragom Bogu. Jer je Gospodin ljubav (1

Ivanova 4,8). Zaista pravi kršćanin/ka je on, ona koji

drugog ljubi i omogućuje mu da doĎe k Bogu. To znači da

ljubav oslobaĎa od grijeha i egoizma i omogućuje mu da

ljubi. Istinitost naših riječi potvrĎuje se u konkretnoj

ljubavi. A to znači da čovjek ţivi u zajednici i sa vjernim i

Isusom Kristom po kojem moţe ljubiti jer ona premošćuje

sve prepreke i razlike. Tako se ljudi rado priključe ondje

gdje se uči o boţanskoj ljubavi i iskreno ljubi od onih koji

su u Gospodinu.

U vjernima je prisutan dragi Bog jer gdje je ljubav, tamo

je Gospodin. Čovjek kao društveno biće je sličan

Gospodinu koji je Trojstvo. Zato je temeljna zadaća

zajedništva – Crkve, pomoći svakoj osobi da se pod

kriţem Golgote oslobodi od grijeha i počne ljubiti, znači

privesti čovjeka vjeri u Isusa Krista. To je spasenje u

milosti po Gospodinu koji tako dariva ljubav u srca

pokajnika.

Ljubav ne znači da smo bez grijeha, već omogućiti svakoj

osobi da naĎe sebe u svijetlu EvanĎelja da ljubi i oprašta

grijehe grješnicima: „od kojih sam prvi ja“ kaţe i apostol

Pavao!

Čovjek, grješnik (svi smo) skriva se i maskom, bjeţi u

svoj egoizam, nesposoban je bez ljubavi Isusa Krista da

ţivi u zajedništvu i širi i štiti ga. Osloboditi dakle čovjeka

da ţivi u zajedništvu Crkve, znači pokazat mu s ljubavlju

na grješnu narav i djela grijeha koji ga odvajaju od

138

Trojedinog Boga. Bez osloboĎenja od grijeha nema ni

vječne Crkve. Osloboditi, oprostiti moţe samo onaj koji je

slobodan – Gospodin Isus Krist. Tu se odvaja zajedništvo

od ţive Crkve i religijskih tvorevina koje ţive zbog

interesa, bez Kristove ljubavi uzrokujući svakojake

podjele. Čvrsta veza meĎu osobama u Bogu jeste Ljubav –

Agape, Oca i Sina koju Duh Sveti rasprostire svima koji

su ţeljni te ljubavi. Povezanost članova crkve je ljubav

koja je u naša srca izlivena od Duha Svetog. Da je Duh

Sveti prisutan u crkvi, vidi se po tome koliko se članovi te

zajednice ljube, poštuju i uvaţavaju jedni druge kao

ravnopravne zbog Gospodina Isusa Krista. Zajedništvo

Crkve vodi put pojedinaca k dragom Bogu. Zato, za Crkvu

se ne moţe reći da je samo zajednica, jer u mnogim

svjetovnim zajednicama isključeno zbog nevjere članova

je nevidljivo – nadnaravno Boţje djelovanje.

15.2. Članstvo u zajednici Crkve

Kršćanska zajednica Crkva razlikuje se od svake ljudske i

sektaške (glavna oznaka sekte, osim zloupotreba

odvojenih stihova iz Biblije, da za sebe tvrde da su one

jedine, prave koje spašavaju). Tako za razliku od raznih

religijskih okupljanja, ţiva Crkva je uključena u

jedinstveni dogaĎaj u ljudskoj povijesti u Gospodina Isusa

Krista, koji je Spasitelj u prošlosti i sadašnjosti te voĎa

spasa za budućnost. Zato je nuţno prihvatiti Krista

Otkupitelja za spas i svoje duše. Proces teče od krštenja

(kao ulaznice) te se razvija u znanju i opredjeljuju da se

ţivi svaki dan u zajedništvu i Svetog Trojstva obraćenjem.

139

Sličnost kršćanina – vjernika/ce dragom Bogu moţe biti i

po ljubavi, po Duhu Svetom. Biti kršćanin ne samo po

riječima već doţivjeti spasenje svoje duše. Gospodin u

čuvenoj trećoj glavi Ivanova evanĎelja kaţe: „Tko se

nanovo ne rodi, ne moţe vidjeti kraljevstva Boţjega.“

Dakle to je nadnaravni dogaĎaj grčki metanoja, unutrašnja

promjena, jer milošću nije samo zahvaćen duh čovjeka

nego cijelo njegovo biće. Tada čovjek odazivom na

promjenu – obraćenjem uviĎa da njegov ţivot ovisi o

suradnji sa spasiteljskim djelom Gospodina, Isusa Krista!

To je djelovanje pod ljubavlju i mirom koji izgraĎuju,

obnavljaju i daju prednosti duhovnim stvarima, ali ne

zapostavljajući fizičke potrebe, kako je i pisano: Marko

8,35 „Što koristi čovjeku steći sav svijet, a ţivotu

svojemu nauditi“ i najvaţnije Matej 6,33 „Traţite

najprije Kraljevstvo Boţje i njegovu pravednost, a sve

ostalo će vam se nadodati.“ Tako se od čovjeka koji

postaje vjernikom po Duhu Svetom dogaĎa duhovna

promjena, promjena u srcu da sve što čini, potvrdi

valjanost krštenja koji tek tada ima puni smisao i snagu

boţanskog djelovanja. Stupanja u ţivu Crkvu stvar je

čovjeka i Gospodina. Bog poziva a čovjek se odaziva.

Tako po obraćenju čovjek je ţivi član Crkve i dobiva spas

i duhovni ţivot novi po Isusu Kristu.

Istina je i ova da krštenjem i potvrdom krštenja (krizma –

konfirmacija) čovjek dobiva sve potrebno za aktivno

sudjelovanje u crkvenom ţivotu, ali bez novoroĎena –

obraćenja, on nije spašen jer nije prihvatio potpunu

ponudu milosti da bude ud Tijela – Isusa Krista. Ovo je

drevna istina ali se o tome u svim religijskim mrtvim

crkvama širom Europe šuti. Zato je pustoše sekte sa istoka

140

i zapada, jer kad se ne propovijeda ţivi Trojedini Bog.

Moderni čovjek bjeţi od monotonije i obreda bez duše

zato su mu privlačni mistici, ali i zlo bez ljubavi, koji ga

razara i uništava.

Zato hrabro Crkvo Isusa Krista: Gospodin je u početku

svoga djelovanja naglasio: Marko 1,15 „Obratite se i

vjerujte EvanĎelju“ i Matej 4,17 „Obratite se jer, blizu

je kraljevstvo nebesko!“ I u Ivanu 3,5 „Ako se tko ne

rodi iz vode i Duha, ne moţe ući u kraljevstvo Boţje.“ Bez odricanja od grijeha ne moţe biti ţive crkve u kojoj se

napaja s izvora EvanĎelja i vjerom u Sveto Trojstvo. Jer

Gospodin je došao da „svatko tko vjeruje u njega ima

ţivot vječni.“

Vjerovati u Trojedinog Boga znači: stajati iza njegovih

riječi svojim ţivotom, znači ljubiti ga u skladu s najvećom

Zapovijedi: „Ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem

svojim, svom dušom svojoj i svim razumom svojim. A

svoga bliţnjega kao samoga sebe.“ Zar još nije pisano i u

Ivanu 14,15-17 „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje

čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugog

Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha, Istine,

kojega svijet (nevjerni) ne moţe primiti jer ga ne vidi

niti poznaje.“

Djela apostolska su veoma poučna i izvorno vode kako se

primalo prve obraćenike u krug učenika – kršćana koji se

nakon progonstva tako prozvaše i osnovaše prve crkve. Na

dan Pedesetice Petar drţi svoj prvi govor: „Kad su to čuli,

duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima:

Što nam je činiti, braćo? Petar im reče: Obratite se i

141

svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam

se oproste grijesi i primit ćete dar Duha Svetoga!“ Dobro je pročitati cijela Djela apostolska da uočimo: „I

oni prigrliše riječ od Pavla i krstiše se cijela obitelj; da se

svatko obrati od svojih opačina; od grijeha i idola;

klanjanju ispraznostima kipu i slici; obrate od tame

(neznanja) k svjetlosti (znanju i ljubavi); i činiti djela

dostojna obraćenja to jeste baštiniti darove od Duha

Svetoga dopustivši da njegovi rodovi sve više cvatu u

vjerničkom ţivotu!“

TakoĎer je bitno uočiti i u današnje vrijeme što je srţ

okupljanja zajedništva da; ako sluţbenik (namjerno

izbjegnuti bilo koji naziv) crkve sam nije obraćen – vjeran

i osloboĎen od grijeha, ne vjeruje ţivotom, e moţe voditi

crkvu k spasenju već k pogibelji. Mnogima (sluţbenicima

i laicima) danas manjka hrabrosti i odgovornosti da

pridobiju ljude EvanĎeljem Boţje kraljevstvo. Poput

apostola koji je ţelio da bude ubijen samo da bi neke od

svog roda spasio i Spasitelja koji je umro na kriţu za

svakog tko povjeruje. Tu je moć ljubavi u srcu svakog

iskrenog vjernika da nema mira već svojim ţivotom moli i

propovijeda da ljudi upoznaju spas za svoju vječnu,

dragocjenu dušu. Vjerno stojmo iza riječi iz EvanĎelja da

bi se ljudi potakli na obraćenje od Duha Svetoga, od

grijeha i idola. Jer dragi Gospodin ne uskraćuje Duha

svoga onima koji ga ţivotom traţe.

142

15.3. Sadrţaj crkvenog ţivota

Obraćenje je iskorak k vjeri. Time se napušta prijašnji

grješni ţivot. Izlazi se iz društva u novi ţivot dostojnog

članstva Boţjeg naroda. To nam kazuje povijest

Abrahama, Noe, Izraelcima u Egipatskog ropstva kao i

prvih kršćana Ovdje nam su opet Djela apostolska izvor i

novo nadahnuće: Tako nalazimo nekoliko opisa veoma

aktivnog zajedništva Crkve: „Oni su bili, postojani u

nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i

molitvama… Svaki bi dan jednodušno i postojano

hrlili u hram, u kućama bi lomili kruh, te u radosti i

prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći

Boga i uţivajući naklonost svega naroda.“ Za apostole

je bitno navještenje Radosne vijesti i molitva za Ďakonsku

sluţbu izaberu drugu sedmoricu. Nemaju vremena za

gradnju i sporedne poslove. Kad se pokaţe vaţan problem

sazivaju sabor. Apostoli putuju i učvršćuju vjeru

učenicima. Oni ozdravljaju, čine čudesa, sve to u ime

Isusa Krista zahvaljujući nebeskom Ocu. Kod njihovih

molitva silazi Duh Sveti. Oni se hrabre i brinu za potrebe

drugih, bodre jedni druge na ljubav i dobra djela.

Na skupu (crkvi) peru noge jedni drugima, ispovijedaju

grijehe - čiste savjest i primaju teret drugih na sebe. Ti su

sastanci bitan sadrţaj njihova ţivota. Tu se pokazuje tko

su istinski kršćani!

Kad se primi vjera u iskonskom obraćenju, tada je

nemoguće lagati, a da čovjek ne bude kaţnjen. Duhu

Svetom se ne moţe lagati. Grijeh je najveći neprijatelj

vjere. Ananija i Safira pogibaju zbog laţi. Svaka lijenost

143

na račun drugih, grijeh je koji grubo narušava zajedništvo

(usp. 2 Solunjamima 3,10-12). Uţivaju u zajedništvu sviju.

Sluţe se darovima po Duha Svetoga za izgradnju tijela

Isusa Krista, poučavaju, evangeliziraju, tješe i raduju se

svakom novom susretu. Imaju novi ţivot u Kristu Isusu i

po njemu i na slavu Boţju treba da ţive. Jasno im se kaţe

da više nisu pogani – neznabošci, zamračena uma, udaljeni

od ţivoga Boga. Oni su svjetlost čiji je plod je u dobroti,

pravednosti i istini. Čitav njihov ţivot je saţet u ljubavi,

nasljedovatelji su Boţji, ljubljena djeca. Klanjaju mu se u

duhu i istini. Ljubav je bitna djelatnost vjernika, prema

njoj će biti suĎeni (usp. Matej 25,31-46). Ljubav je tako

kriterij Kristove Crkve. Cilj je voditi ljude u spas i

zajedništvo s raspetim, uskrslim Isusom Kristom.

15.4. Sakramenti Crkve Isusa Krista

Ja ću ovdje pisati o sakramentima koje je ustanovio

Gospodin, Spasitelj, Otkupitelj, Isus Krist! Kako bi bilo

predivno i danas nasljedovati vjeru privih kršćana - Crkve.

To bi bio pravi duhovni lijek u ovom trećem tisućljeću.

Nestalo bi svih sekti i nagomilanog bogatstva zgrnutog na

račun i duhovnog nepismenog puka sa zlatnim darovima i

umjetničkim muzejima „sakralnih objekata“ koji bi tad bili

spomenici praznovjerja i neznanja suprotni objave

spasenja po Bibliji.

Koje je sakramente prakticirala prva Crkva? Prvo je

svetost i dostojanstvo koje im je donosila vjera. Ako

paţljivo proučavate Novi zavjet, uočiti ćete da se sam

Gospodin Isus Krist dao krstiti. Ţidovsko obrezanje

144

prihvaćalo kao članstvo Boţjeg naroda, ali uočavamo da

su se krštenju podvrgavali svi neţidovi. Prvi javni

sakrament u Crkvi je bio Sveta večera – pričest. Obraćenje

je bio ključni element u primanje u prvih kršćana. Tako da

bi za mene ovo bio jedan od glavnih svetih Sakramenata

koji je djelo Duha Svetoga. Potvrda krštenja; krizma –

konfirmacija su kasnije postali sastavni dio, dodatak

krštenju kad su kršćanske obitelju po uzoru na ţidovske

roditelje dale krstiti svoju malu djecu! Krštenje odraslih je

posebna stvar i nije potrebna potvrda krštenja. Jer zreo

čovjek je poučen što je krštenje i što znači biti kršćanin.

TakoĎer vjera i obraćenje pravi su ključ za pripadnost

ţivom Tijelu – Crkvi, Isusa Krista! Crkva je oblikovna po

Boţjoj riječi danoj u Bibliji. Biblija s ljubavlju poučava o

dragom Bogu i nama ljudima. Ona je plan Boţji s ljudima.

Zato osvjetljuje ljudske horizonte i razbija zidove

nepoznanica. Tako je i u pitanju sakramenata. Da li ih ima

sedam ili tri? Kako ih brojati? Koji kriterij? Boţanski ili

ljudski? Gospodin Isus Krist je ustanovio dva na Veliki

Četvrtak: Euharistiju – Svetu večeru pod obje prilike –

pričest i krštenje. Da, vidimo što je to sakrament. To je

sveti čin. Prvi sveti čin je bio stvaranje svijeta, zatim

čovjeka. Adam i Eva su bili sveti sve dok ih nije prevarilo

zlo. Padom u grijeh čovjek gubi svetost. Ţrtvama

zahvalnosti nastoji steći Boţju naklonost. Izlaskom iz

Egipta Izraelci ţrtvama posvećuju narod i sredstva koja su

u drevnom bogosluţenju. Proroci svojim pozivom i

načinom ţivota prednjače u svetosti u izabranom narodu.

U punini vremena Ivan Krstitelj poziva na obraćenje i

krsti. Gospodin, Isus Krist po uskrsnuću šalje Duha Svetog

koji s molitvom Crkve po riječi i vjeri djeluje u ţivotu

145

Crkve. Na prvom mjestu je Euharistija pa obred krštenja

koji je usko vezan s pozivom na obraćenje, koje je djelo

Duha Svetog. Postavši drţavnom religijom crkva, uzima i

zemaljsku vlast i posjede. Proizvoditi i sakramente

uzimajući ih od darova Duha Svetoga. Jer darovi su

različiti i dani za izgradnju Tijela – Crkve, Isusa Krista.

Različitost je bogatstvo stvaranja kao i darovi sluţenja.

Sluţba s pozivom najveća je vrijednost čovjeka dana za

rast i blagoslov Crkve Isusa Krista! Sakramenti su dakle

za potvrdu spasenja, dok su darovi za sluţbu spašenima i

poziv neobraćenima da budu Boţja djeca.

15.5. Euharistija – radosna zahvalnica, gozba ljubavi

Tko moţe doći primiti ovaj sveti sakrament? Što treba

prije toga učiniti? Dalekoseţnost euharistijske gozbe i

pogubnost zloupotrebe. Sve su ovo pitanja koja ću na

temelju Riječi obrazloţit. Sama riječ: grč. Euharisten =

zahvaljivati; eu = dobro; haris = dar; što moţe značiti i

dobro obdaren, zahvalan. Zahvalni za „tijelo“ Isusa Krista

koje čini Crkva pod vidljivim prilikama kruha i vina koje

je polazište i središte svetog čina, čina vjere nade u

ljubavi!

Odgovor na prvo pitanje daje 1 poslanica Korinćanima

11,27-28 „Tko dakle nedostojno jede ovaj kruh ili pije

Gospodnju čašu, kriv je u odnosu na Gospodnje tijelo i

krv. Zato neka čovjek ispituje sama sebe i onda neke

jede i pije iz čaše.“ Gospodin je još neposredniji: „ako si

kome duţan izmiri dug pomiri se a tek onda pristupi

primiti sakrament.“ Ovdje je jasno da bez vjere i

146

pokajanja, vraćanja ukradenog, isprika zbog laganja,

osobno ispitivanja zbog zlih misli koje dolaze preko očiju

i ţelja u srce, prije smog pristupa primanju svetog

sakramenta.

Jer nije mala stvar, primanje Svete večere, mnogi ljudi

zbog grijeha kojih se nisu odrekli, ukradeno vratili,

ispričali se nisu, pomirili, a pristupaju radi reda i običaja

na Svetu večeru samo se varaju sebe i zbog nevjere srca

oni bez strahopoštovanja, bez radosti, zahvalnosti su

varalice svoje duše koja ako se ne obrate, neće vidjeti

vječnog ţivota. Dalekoseţnost primanja Svete večere je u

riječima Gospodina Isusa Krista: Ivan 6,33-35 „Jer je

kruh Boţji onaj koji silazi s neba i daje ţivot svijetu. Ja

sam kruh ţivota. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i

tko vjeruje u me, neće nikad oţednjeti.“

Euharistija je tako dogaĎaj Riječi i čina. Po ţidovskom

običaju dijeliti s nekim kruh i sol je uvesti ga u

zajedništvo. Tako Spasitelj stavlja na istu razinu sebe i

vjerne koji po njemu pristupaju gozbi ljubavi nebeskog

Oca jednom i za svu vječnost. Tada će simbolika postati

stvarnost. Svi vjerni će jednom stupiti u zajedništvo s

Gospodinom i svi postaju jedno meĎu sobom konačno bez

različitosti kad prispiju u raj jer su djeca Trojedinog Boga.

Griješi se: kad se doĎe nepripremljen, kad se olako

poigrava sa oproštenjem, kad se prvom prilikom grijeh

opet ponovi. Ovo čine neobraćeni kršćani i svećenici kao i

oni kojim je „misna ţrtva“ izvor novčane dobiti. Jer ako

nema vjere, nema odaziva, znanja, nema ni spasenja.

Ljubav i prema dragom Bogu slobodna je odluka čovjeka,

147

jer milost poziva. Tako se odlike kraljevstva očituju i kod

Euharistije, gdje je ljubav, gdje teku suze radosnice kod

primanja Svete večere tu se raduju anĎeli i svi sveti. Zaista

vjerovati u Spasitelja znači i na Euharistiji stajati iza

njegovih riječi svojim ţivotom i svojom vjerom i

ljubavlju.

Zato pristupite Svetoj večeri, kad ste po vjeri osloboĎeni

od grijeha. To nije samo; ispovijedi se i pomoli pokoru

(krunicu ili molitve iz obrasca) to je odricanje id grijeha,

okretanje Gospodinu i ţivot s vjerom. Radovati se zaštiti

anĎela čuvarom reći grijehu ne, dragom Bogu da, da te

vodi, blagoslovi i čuva. To je i vjernost i spremnost na

vječnu Jaganjčevu gozbu ljubavi!

16. Nije sve glatko

U svim područjima čovjekova ţivota-rada suočavamo se

sa zavišću i napadima. U ţivotu vjernog čovjeka to je isto

tako uočljivo. Naročito od bolesnih nadobudnih

pojedinaca koji zbog vlastite slabosti ometaju ţivot, rad i

napredak u širenju Boţjeg kraljevstva. Psihopati bi ţeljeli

nešto postići, ali nemaju sposobnosti ili darove, ali ih

smeta kad drugi uspješnije sluţe Kristu Kralju! Svatko od

nas ima takoĎer pravo sanjati o svojoj veličini i biti na

prvom mjestu! Danas je takva konkurencija da bi svi htjeli

biti glavni i imaju veoma otrovan jezik, ali nitko ne bi

sluţio drugima, a ljubav, srdačnost i dostojna riječ,

nedostaje u svim djelatnostima i uslugama. U Markovu

evanđelju 9,33-35 čitamo: ”… Što ste medu sobom

raspravljali putem? No oni su šutjeli, jer su putem

148

meĎu sobom raspravljali tko je najveći. Isus sjede,

dozove dvanestoricu pa im reče: Ţeli li tko biti prvi,

treba biti od svih posljednji i svima posluţitelj! I zatim

uze malo dijete…”

Gospodin ponizuje svoje učenike i poučava ih da se

veličina očituje u sluţenju. Ali ih je takoĎer i ohrabrio jer

se prave vrijednosti skrivaju iza zemaljskih prolaznosti

govoreći i u Mateju 19,28 ”vi ćete koji ste pošli za

mnom… sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest

Izrajelovih plemena.“ MeĎutim prema Bibliji veličina

dolazi iz trpljenja i kaljenja u ţivotu vjere. TakoĎer prave

se stvari ne znaju cijenit ni u svakidašnjem ţivotu ako se

dobiju i na poklon, kupe ili steknu bez znoja bez truda i

učenja. Poznajem ljude koji su: kupili vozačke dozvole i

diplome ali na cesti ubili druge, neki sami ostali invalidi;

ili laţni doktor pripisao krivi lijek i pacijent umre, a on i

dalje truje ljude umjesto da ih liječi. Zato je teško danas

biti i čovjek kad je neljudi svuda koji su uz to i prodane

duše, za novac su sve spremni učiniti i s vragom trgovinu

voditi. A Apostol na Petar takoĎer tješi: 1 Pet 5,10 ”Bog,

izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Isusu

Kristu pozvao u svoju vječnu slavu, sam će vas kad

budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavršiti i utješiti.” Tu imamo dvije dragocjene spoznaje: Prva je da smo u

svemogućoj Boţjoj ruci, i da nam prema EvanĎelju ni

dlaka s glave neće pasti bez njegova dopuštenja. Druga je

pedagoška ili odgojna da kroz trpljenje i progone, vjerni

učvršćuju: vjeru, karakter i dobivamo nova iskustva da bi

mogli pomoći drugima koji će po milosti, krenuti k Isusu

Kristu!

149

Trpljenje je sastavni dio kršćanskog ţivota. Kako je Petar

zapisao: 4,19 ” Koji trpe prema volji Boţjoj.“ Tako trpimo

ne samo što ne uspijevamo, što se još nismo riješili zlih

navika, već zato što činimo dobro i to zavidnim i

nevjernim osobama smeta. Opet pouka: 1 Petrova 3,17

”Bolje je naime, ako bi htjela volja Boţja, da trpite

čineći dobro nego čineći zlo.” Isti nas apostol potiče: u

4,13 ”Radujte se što ste dionici Kristovih patnji.”

Trebamo biti i radosni zbog toga, jer je dalje pisano:

”Blago vama ako vas izruguju zbog Kristova imena,

jer tada Duh slave, Duh Boţji, počiva nad vama! Nitko

od vas neka ne trpi kao ubojica ili kao lopov, kao

zločinac ili onaj koji se miješa u tuĎe poslove.” Dakle

što moţemo očekivati od nevjernoga svijeta? Ako smo

kršćani koji ţive vjerno i hodaju s Trojedinim Bogom u

bezboţnom svijetu. Što moţeš očekivati? Nego ćeš zbog

vjere trpjeti. Ohrabri se jer je apostol Pavao zapisao: 2 Tim

3,12 ”A i svi koji hoće poboţno ţivjeti u Kristu Isusu

bit ce progonjeni.” Ne više kao u prvim stoljećima, već

raznim omalovaţavanjima, ismijavanjima, ili crnjenja

našeg imena. Trpljenje je i povezano sa vjerom.

Filipljanima 1,29 kaţe: ”Jer vam je s obzirom na Krista

dano kao milost ne samo da vjerujete u njega, nego i da

trpite za nj!” Sotona ne moţe podnijeti da se vjerni Boţji

čovjek, olako kreće i svjedoči EvanĎelje. TakoĎer sam

svjedok da i u crkvi, sotona ima sluga koji mu sluţe jer

ometaju širenje evanĎelja i laţno optuţuju vjerne

svećenike.

Ali Biblija nas takoĎer hrabri da moţemo uspješno ţivjeti

u bezboţnom svijetu bez obzira na njegove napade i

uvrede, ako se ne damo nasamariti lukavstvu sotone,

150

vraćati nevjernima na isti način. Naprotiv naše oruţje neka

bude ljubav Boţja koja uvijek pobjeĎuje! Bez obrane i

napada s ljubavlju i molitvom koračajmo naprijed u svijet

koji treba naše svjedočanstvo, Jer ispod neprijateljstva

ljudskog bića se u svakom čovjeku zakopana teţnja za

istinom i osloboĎenjem od ropstva laţima i okovima

sotone koji ljude gladne i ţedne svetog EvanĎelja drţi u

neznanju s pomoću tisuću svojih slugu, koji zbog ljudskog

neznanja o vjeri – Bibliji izvlače od prostog puka, veliku

materijalnu korist da čak i svoje kipove kite zlatom, a s

litanijom i dimom tjeraju u zlatim kadionica bijedu i

zaostalost – nevaljanost u ovo doba, jer više ne vrijede

Starozavjetne ţrtve posvećenja jer je pisano: Hebrejima

10,14: ”Zaista, jednim prinosimo zauvijek usavršio

posvećenje.“ I u 19-20 stihu: ”Imajući dakle, braćo,

smjelost za ulazak u svetinju po krvi Isusovoj - put

novi i ţiv koji je On otvorio za nas kroz zastor, to jest

kroz svoje tijelo.“ I u 10,12 „a On prinijevši samo jednu

ţrtvu za grijehe zauvijek!” Hvala! Gospodine, Isuse

Kriste!

17. Odvaţi se

Kada vidimo kako je bijedno znanje ljudi o dragom,

Trojedinom Bogu. Što je nama novoroĎenoj djeci Boţjoj

duţnost činiti za primjer, imamo apostolskog velikana,

zatajivača, ali i heroja vjere, Petra. Njegova hrabrost i

svjedočanstvo nakon silaska Duha Svetoga očitovala se

pred Velikim vijećem i kada su im religijske vlasti

zabranile govoriti o uskrslom Isusu Kristu! Što su apostoli

Ivan i Petar odgovorili: Djela 4,19 ”Prosudite je li pravo

151

pred Bogom slušati radije vas nego Boga. Jer mi ne

moţemo ne govoriti ono što vidjesmo i čusmo.” Koja

hrabra izjava, koja svakog vjernika potiče da ponizno u

okviru zakona i pravila ponašanja svjedoči, i o vjeri svoga

srca, slaveći Otkupitelja Isusa Krista!

Zato odvaţi se svjedočiti i tako voditi ljude k Otkupitelju

od grijeha. Jer kad je grijeh oprošten ne našim djelima već

ţrtvom Krista Gospodina na krizu Golgote kako je to i

drevni 49 Psalam svjedoči reci: 8-9 ”Ta nitko sebe ne

moţe otkupiti ni za sebe dati Bogu otkupninu: ţivotu je

cijena previsoka, i nitko je neće platiti.” Tako se

Starozavjetne ţrtve potpuno Ostvaruju - ispunjavaju u

Isusu Kristu, njegovo ime je jedino dano ljudima po kojem

se moţemo spasiti kaţu i (Djela apostolska 4,12). Zato je

danas veoma vaţno: iako ćemo zbog toga imati poteškoća

od ljudskog neznanja i sljepoće ljudi kojima je bitno ovo

sada a ne vječnost biti odvaţni i svjedočiti EvanĎelje Isusa

Krista! Dobro kaţe i Kineska poslovica: Velika sreća

dolazi s neba, mala sreća dolazi od čovjeka! Zaista to

iskuse ljudi voĎeni Duhom Svetim. Jer onda apostoli nisu

se bojali i molili Boţe zaštiti nas, nego kako je zapisano:

Djelima 4,29 ”Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje

pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju

Riječ tvoju.” Osnaţeni Duhom Svetim naviještali su

EvanĎelje svima u Jeruzalemu.

Budući da su podnijeli trpljenje snagom s Neba,

neustrašivo su se suočili sa svijetom, nisu se povlačili.

Tako ih je Gospodin još više ohrabrio i upotrebljavao za

svjedočanstvo o uskrslom Spasitelju i čak nakon progona

iz Jeruzalema ponijeli su EvanĎelje u okolni svijet. Danas

152

je situacija ista ljudi su zatrovani religioznošću, doduše

čuju EvanĎelje ali ga ne prihvaćaju iz više razloga: Prvo

nedostaje im primjera kako ţivjeti svaki dan ţivot s

Isusom Kristom: Drugo, fali razlaganje Boţje riječi i kako

je svaki dan provesti u praksi. Treće, Bez svakodnevne

poboţnosti - duhovne hrane čovjek ţivotari u čahuri

kršćanina misleći da će nekako stići u raj. Četvrto, sotona

neprijatelj čovjekove duše i tijela, dobro zna da EvanĎelje

osvaja ljude za Boţje kraljevstvo, zato se trudi svim snaga

zatrpati svjetovnim stvarima a naročito idolopoklonstvom

(štovanjem slika i kipova i klanjanju čovjeku) odvući ljude

od Bogom spoznaje i osobnog odaziva za spas svoje duše!

Sve ovo navedeno stvara teškoće i protivljenje

navjestiteljima EvanĎelja, kojih se grdi, psuje, ruţno o

njima govori čak i od suradnika - vukova kojim nije bitno,

stado - vjernici već osobna promocija a ne slava i hvala

Trojedinom Bogu! Tako ne mogu, ne moţeš, biti miljenik

svijeta (nevjernika) i biti učinkoviti za Gospodina!

Suočimo se sa svijetom – njegovom nevjerom s ljubavlju

sijemo sjeme EvanĎelja i molimo se! Iskre će frcati. Nikad

ne moj razvodniti EvanĎelje da bi se dopao ljudima

(izostavljajući ono što njima ne paše kad ţive u grijehu).

Istina vrijeĎa nevjernike, jer grijeh danas nije popularna

riječ. Mnoštvo ljudi svjesno ili nesvjesno vrijeĎaju oni,

Boga, (ne mare za EvanĎelje) i psuju njegovo ime; neka i

oni budu nakratko ukoreni da bi se neki pokajali – obratili

i tako spasili svoju dragocjenu dušu i jednoć duhovno

tijelo od vječne propasti! Slijedeći primjer kako slijediti

Isusa Krista je od apostol Pavao, koji od velikog

progonitelja vjernika postade vatreni i neustrašivi borac s

EvanĎeljem u ruci: On je zapisao: Filipljanima 1,12-13

153

”A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pa se

okrenuo u napredovanju EvanĎelja tako se moji okovi

u Kristu razglasiše u svem Pretoriu (dvoru) i meĎu

svima drugima.” Kao apostol primio je batine,

kamenovanje i dospio u zatvor svjedočeći EvanĎelje.

Zatim on potiče vjernike da ostanu ustraju. Nam i sada

govori u drugoj glavi poslanice Filipljanima 14-16 stihu:

„Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja, da budete

besprijekorni i čisti, bezazlena djeca Boţja usred

nevaljana i pokvarena naraštaja, … drţeći riječ

ţivota.” Vaţno je bdjeti i ostati vjeran Kristu Isusu. Isto

tako jesmo li spremni trpjeti za Njega koji je, i to jedini

otkupio moje i tvoje grijehe.

Zato s ljubavlju primajmo strijele koje su usmjerene na

nas, a ujedno i na našeg Gospodina koji nas je spasio.

Gledajmo na Njega i bez obzira na napade stupajmo

naprijed Kristovim tragom, tako ćemo konačni biti

pobjednici. Ali pitajmo se što je vječna cijena i nagrada,

jer Kraljevstvo Boţje je medu nama. Zato neka naša

ljubav za Krista pupa jer s anĎelom čuvarem mi putujemo

skupa. Hvala Njemu što nas krvlju opra, da sjeme

EvanĎelja njemu slavu i hvalu da!

18. Korak do pobjede

Ovo su bile, niz istovjetnih tema koje se bave isključivo

vjerskim, duhovnim napretkom i rastom u spoznaji

Trojedinog Boga, još u ovom naslovu zboriti ću o veoma

bitnoj temi našoj odlučnost da vječnost provedemo s

Trojedinim Bogom. Naš sadašnji ţivot neka bude

154

višestrano koristan svima oko nas. Dakle riječ je o

osobnim opredjeljenjima i odazivom na ponudu Boţje

milosti da budemo spašeni! Da, volja nebeskog Oca da

budeš, budem spašen, ispunjen Duhom Svetim jer

primismo Krista Gospodina u svoj ţivot, da budemo

posvećeni čuvajući čistu savjest i ispravni odnos s

Trojedinim Bogom; kao i to da u svijetu - moru nevjere

oko nas budemo pokorni boţanskom autoritetu i hraneći se

dnevno duhovnom hranom – čitajući dragu Bibliju: kao i

to da zbog neznanja koje o vječnoj istini i EvanĎelju

prebiva u ljudima, trpimo i budemo spremi braniti svoju

vjeru ne snagom svoga tijela već kako je zapisano: „Ne

svojom silom i snagom, već Duhom mojim govori

Gospodin nad vojskama!”

Boţja nas riječ poučava iz 1 Petrove poslanice: 1,13-16

”Zato opašite bokove svoje pameti, trijezni budite i

savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi

Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne

popuštajte prijašnjim poţudama iz doba neznanja.

Naprotiv, kao sto je Onaj koji vas pozva, i vi budite

sveti u svemu ţivljenju. Ta pisano je: Budite sveti jer

sam ja svet!” Moţda misliš da je svet u današnje vrijeme

teško biti? Doduše ja i ti to vlastitim snagama ne moţemo

činiti niti biti. Ali Duh Sveti koji prebiva u obraćenoj -

novoroĎenoj djeci Boţjoj u Isusu Kristu to mogu, jer se

drţe Boţjih obećanja i čuvaju se od zla koja haraju

nevjernim svijetom. A kad nas ponekad prevari naš

protivnik Sotona što i znači njegovo ime. Imamo

dalekoseţnu moć krvi Isusa Krista prolivenu za moje i

tvoje grijehe na krizu Golgote. Dakle ako svojim ţivotom

vršimo Boţja obećanja i drţimo svoj ţivot u disciplini i

155

podloţnosti te sa slobodom srca radosno proslavljano i

zahvaljujemo za ţivot i ţivotne darove. Tko tada upravlja

mojim i tvojim ţeljama? Da, dragi Bog! Psalmist je

zapisao i za nas danas vaţi Psalam 37,4-5: ”Sva radost

tvoja neka bude Gospodin: On će ispuniti ţelje srca

tvoga! Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se

uzdaj, i on će sve voditi.” Da li vjerujemo u ove

dragocjene riječi koje se tiču mog i tvog svakodnevnoj

ţivota kad smo ga prepustili u Boţje ruke!

TakoĎer spašen i posvećen ţivot nije poboljšanje, bolje

radno mjesto, zdravlje već u prvom redu promjena iz tame

- grijeha u svjetlo i ljubav Boţjoj. TakoĎer Gospodin ne

kaţe da će ispuniti sve postojeće ţelje koje mi često

nerealno molimo, već u Boţjoj ruci kako kaţe i jedna

pjesma naš ţivot teče po Boţjem planu i kad ćemo

ozdraviti i dobiti bolje radno mjesto stvar je našeg razvitka

i spremnosti zašto imamo i glavu za planiranje i

osposobljavanje da što dostojnije i prezitiranije

ispunjavamo svoje poslove i zadatke na što već u slavu

Boţju! Dakle naša je volja podloţna iako je kormilo u

našoj ruci neka ga pokreće i vodi smjerom snaga Boţjeg

Duha u smjeru koji je u Boţjem planu jer On vidi

dalekoseţno, a mi tek desetine metara!

Zato je dobro da se poučimo iz Djela Apostolskih 9,32-35

”Jednom Petar, obilazeći posvuda, side i k svetima u

Lidiji. Ondje nade nekog čovjeka imenom Eneja, koji

je osam godina leţao u postelji; bijaše uzet. Reče mu

Petar: Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri

samom sebi! On odmah usta. Vidješe to svi ţitelji

Lideje i Šarona te se obratiše Gospodinu.” Ovdje

156

vidimo kako je Gospodin upotrebi Petra i započeo

duhovno probuĎene. Dakle kako je blagoslovljeno

iskustvo u sluţbi Boţje volje sa vječnim nagradama svima

koji svoju nadu i pouzdanje stave u Spasitelja Isusa Krista!

Ovo je jedan od brojnih primjera iz drage Biblije kako se

Gospodin proslavlja u ljudima koje se predaju njemu i koji

su svjesni da su glinene posude te slavu i hvalu za djela

koja obavljaju daju Gospodinu koji ih onda još više

upotrebljava za promicanje Boţjeg Kraljevstva meĎu svim

ljudima sklonim da potraţe mir, radost i spas svojoj

vječnoj duši.

Dakle, pokrenimo se i budimo uporni i u molitvama da bi

nam se očitovala Boţja volja. To nije prvenstveno neko

mjesto, ili da odeš tamo ili radiš ono što još nisi sposoban.

Bog je konkretan a nama treba više strpljivosti kao i

jačanja karaktera da moţemo se oduprijeti zlu i njegovim

draţima da bi osposobljeni glavnim oruţjem Boţjom

ljubavlju, bili sveto oruĎe u Boţjoj ruci. Tada ćemo lako

slijediti Boţju volju i ispuniti i osobne ţelje da se proslavi

Duh Sveti. To je i put - škola zahvalnosti koja u poniznim

duhom je u sluţbi svojim bliţnjima. Zaista je pisano:

Rimljanima 12,1-2 „Zaklinjem vas braćo, milosrĎem

Boţjim: prikaţite svoja tijela za ţrtvu ţivu, svetu Bogu

milu – kao svoje duhovno bogosluţje. Ne uobličite se

ovom svijetu nego … da mognete razabrati što je volja

Boţja, što je dobro, Bogu milo, savršeno.”

157

19. Pisma

Poštovani članovi Evangeličke – Luteranske crkve srdačno

vas pozdravljam s Boţjom riječi: „Zaista, zaista kaţem

vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me

posla, ima ţivot vječni i ne dolazi na sud, nego je

prešao iz smrti u ţivot.“ Ove riječi iz EvanĎelja po Ivanu

su me potakle da i na ovakav način počnem brinuti o

vama. Kako ste raspršeni diljem Dalmacije, nije vam lako

doći u Split na Bogosluţenje, nedjeljom u 10 sati.

Slobodno doĎite, bilo koji dan kad ste u Splitu da se bolje

upoznamo ili ako vam što mogu pomoći.

TakoĎer ste čuli da je pisano Matej 4,4 „Ne ţivi čovjek

samo o kruhu nego i o Riječi koje izlaze iz usta

Boţjih.“ Zato vas molim razvijajte osobnu poboţnost i

čitajte Bibliju. Zašto da čitate Bibliju? Evo i razlog više!

Ţivimo u dosta konzervativnoj okolini koja ne pozna

Boţju riječ? Najvaţnije radi osobne sigurnosti da bi nam

vjera u Trojedinog Boga bila valjana na putu za Boţje

kraljevstvo. Zato je bitno ispravno sa znanjem vjerovati i

po tome kvalitetno zahvalno i radosno ţivjeti.

TakoĎer kroz Boţju Riječ, kad je čitamo i slušanjem u

srce spremamo, time dopustimo da dragi Bog dotakne

naše ţivote: daruje mir, utjehu, sigurnost i nadu, jer smo

samo prolaznici kroz ovaj svijet i putnici k vječnom

Jeruzalemu.

Zato ponizno otvorimo svoj um i srca da nas sveta Biblija

vodi, nadahnjuje i hrani. Zaista, svaki put kad čovjek

povjeruje Boţjoj riječi, sjeme Njegovih obećanja počinje

158

donositi rod, svako prema svojoj vrsti. Po vjeri ćeš se naći

usred Boţjeg plana ljubavi koji će tvom ţivotu dati

sigurnost u ovom nemirnom i kriznom vremenu i

pouzdanje da si u Boţjoj ruci.

Slao sam vama listiće iz kalendara „Dobrog sjemena“ koji

moţete dobiti cijelog za slijedeću godinu. Imamo i

„Lozinku“ za čitanje Biblije svaki dan (potrebno je od 5-

10 minuta za to), tu su dva pisana stiha i označena mjesta

iz Biblije koje se preporučuje pročitati za taj dan.

„Lozinka“ prati crkvenu godinu – blagdane i zadane

tekstove iz kojih će se svake nedjelje drţati propovijedi.

Kalendar Dobro sjeme 2010 i Lozinku moţete naručiti

telefonom, pismom, poslati SMS poruku na mobitel kao i

preplatu za časopis „Logos.“

Molim vas, ako znate nekog evangelika/nju blizu Vas, da

mi javite da se poveţemo u krug boţanske ljubavi – rasta

u zajedništvu.

TakoĎer moja je moralna i vjerska duţnost (prema

Pravilniku o sluţbi svećenika) da Vas takoĎer posjetim.

Zato Vas molim ako ţelite Svetu večeru, razgovor o vjeri,

dušobriţništvo da slobodno nazovete kako bih u

dogovoreno vrijeme bio s Vama i s radošću ispunio svoju

obvezu.

Srdačan pozdrav Vama s Boţjim blagoslovom uz Rim

15,13: „Bog nade neka vas ispuni svakom radošću i

mirom u vjeri, da obilujete u nadi, jakošću Duha

Svetoga!“

159

U nadi skorog kontakta i viĎenja vama s ljubavlju i

molitvama uz vas, svećenik sa suprugom Marjom.

Sljedeće pismo

Srdačno Vas pozdravljam dragi članovi u dijaspori i u

ovoj godini! Ţelim Vam u njoj mir, ljubav, radost i rast u

vjeri koje je veoma bitna za sigurnost i povjerenje u

Trojedinog Boga u ovom nesigurnom svijetu – svijetu

krize materijalne i moralne.

Zaista, ne bojte se nepoznate budućnosti, povjerite se

sveznajućem Bogu!

Da, Gospodin voli naše svakodnevne priloge, jer poslanica

Kološanima treća glava me je inspirirala za ovo pismo

Vama! A 12. stih nas potiče: „Obucite se dakle kao

izabranici (krštenici) Boţji, sveti i ljubljeni, u srdačno

milosrĎe, dobrotu, poniznost, blagost i strpljivost.“

Vjernici u Trojedinog Boga svih vremena koji se

Gospodinu klanjaju u duhu i istini, nastoje to povezati,

koliko su rasli u vjeri i ljubavi, svoj cjelokupni ţivot s

Bogom kao njegovim izvorom, dakle povezati dva svijeta

(unutrašnji i vanjski) umjesto da ih razdvajaju na svjetovni

i duhovni. Tako je poznata izreka od grofa Zinzidorfa

(pokretača pijatizma – svakodnevna poboţnost, sa

čitanjem Biblije), Gospodin nas voli upravo kakvi jesmo,

voli naše sitne priloge i ne mari kako je nešto savršeno

učinjeno već kako je učinjeno!

Kršćanski ţivot traţi priloge koje dopunjuju glagoli,

kojima iskazujemo aktivnost i učinkovitost. Ovo nam

takoĎer hoće reći da je dragom Bogu jako vaţno da kao

160

njegova duhovna djeca budemo stalno duhovno i budni i

radišni i ne gledamo na nemar i lijenost okoline za

duhovne istine i vječne vrijednosti. Bitno je dakle kako

ţivimo, a manje vaţno koliko mi uspješno obavljamo

postavljene zadaće, koje ponekad znaju prelaziti i naše

stvarne sposobnosti. UgaĎati dragom Bogu i imati mir i

ljubav u srcu, koračajući s istinom po ogledalu Boţje

riječi, ne znači da moramo u svoj ţivot uvesti novi

program duhovnih aktivnosti: na primjer - početi

neplanski čitati Bibliju, a ne razumijete pročitano. Jer

čitanje Biblije neće nas opteretiti ako je čitamo korak po

korak s molitvom i vjerom i to dnevno do 10 minuta. I kao

što su smatrali drevni duhovni učitelji vjere, ljubavi i

radosti na temelju Riječi: bilo da čistimo kuću, idemo u

trgovinu, slušamo bezboţno brbljanje, ljubazno

pozdravimo susjede, svaka takva aktivnost jeste duhovno

prinošenje ţrtve Gospodinu.

Mnogo vremena provodimo u ovosvjetskim poslovima.

Ali je bitno da u srcu nosimo; kako kaţe i apostol

„Kristovu misao“ (1 Korinćanima 2,16). Ova nas sveta

istina treba voditi u svemu što činimo: brinemo li se i za

starije roditelje, djecu, bolesna supruga, susjedu. Sjedimo

na terasi s prijateljem/com dajući joj nadu i smisao za

ţivot (jer si sol i svjetlo za Gospodina Isusa Krista). Ne

dolijevajmo ulje na vatru kad slušamo prigovor kupaca u

trgovini ili na ulici. Ili ljubazno vršimo svoju duţnost nada

nas pokušaju nagovoriti na krivo. Kupujemo hranu i

zahvalni Stvoritelju!

Zato nam je potrebna Kristova misao kako bismo

prepoznali ono što je trajna vrijednost čak i u običnim

161

našim svakodnevnim poslovima. Jer u običnim dnevnim

poslovima moţemo proslaviti dragoga Boga!

Zato vas molim, budite ponizni i hrabri u očuvanju vjere

svoga srca, iako zbog udaljenosti niste nedjeljom na

Bogosluţenju, trudite se da u svojim djelima promičete

vjernost i pripadnost (i po krštenju) Gospodinu Isusu

Kristu!

Kako nas potiče i poslanica Rimljanima 12,1-2:

„Zaklinjem vas dakle, braćo-sestre, Boţjim milosrĎem

da prikaţete svoja tjelesa za ţivu ţrtvu, svetu, ugodnu

Bogu; tako da vaše bogosluţje bude duhovno. Ne

prilagoĎujte se ovom svijetu, nego se preobraţavajte

obnavljanjem svojega uma, da kušate što je volja

Boţja, što je dobro, ugodno i savršeno.“

Zaista, Gospodin voli naše svakodnevne priloge, začinjene

ljubavlju našeg vjernog srca za dobrobit naših bliţnjih i

nam osobno na radost!

Jer, gdje prebiva vjera koju jedino ispravno Gospodin

procjenjuje, očituje se u našim postupcima i riječima kada

ih vodi vjerno srce po Duhu Svetom.

Zato Vas s ljubavlju molim da odvaţno s vjerom, nadom i

molitvom u godini ovoj se prepustite u ruke Stvoritelja i

po Njegovoj milosti dostojno ţivimo svoj ţivot, iako

noseći kriţ svog ţivota, koji ponekad boli ili zbog njega

patimo, znamo da nikad nismo sami.

Srdačno Vas pozdravljam sa suprugom Marjom uz Boţju

riječ iz Judine poslanice: stihovi 20-21 „A vi, ljubljeni,

izgraĎujte sebe svojom presvetom vjerom i molite se u

Duhu Svetom! Čuvajte sami sebe u ljubavi Boţjoj i

162

čekajte milost Gospodina našega Isusa Krista za vječni

ţivot!“

163

Istina o hrabrosti vjere

U svojoj novoj trećoj knjizi svećenik Evangeličke -

Luteranske crkve Jakov Mrčela, nadahnut Svetom riječju

iz Biblije, promišlja osnovne poruke i pouke Isusa Krista,

njegovih učenika apostola i proroka, kako bismo ţivjeli

zbiljsku zajednicu vjernih, promicali baštinjenu tu riječ

poticanjem bliţnjih na ljubav, meĎusobno uvaţavanje,

ţrtvu za dobro drugoga, kako bismo spasili sebe.

Ţivimo u suvremeno, automatizirano i superbrzo

doba pretrpanom kojekakvim tehnološkim smicalicama i

nadomjescima laţnog zadovoljstva, od tih surogata trulog

hedonizma više ne vidimo ni sebe, svoje bliţnje, susjede,

sunarodnjake i sve ljude ovog svijeta, koji čekaju našu

riječ, čin dobra, gestu samilosna pogleda. Masovni nas

mediji zapljuskuju nametnutim istinama i laţnim idolima,

nutkaju nas da zaboravimo tko smo i što smo, da

postanemo robovi tehnologije, novca i prolaznih uţitaka, i

stoga je danas doista vrijeme nesklono za ţivljenje prave

vjere. Nuţna nam je hrabrost za istinu, koja će istinito

zboriti o hrabrosti vjernika da slijedi Stvoriteljev put.

Autor nas i u ovoj knjizi vrijednog duhovnog štiva

poziva da oglušimo na te sirene šarenog svijeta oko nas,

da se okrenemo zovu istine iz srca, glasu vjerničke duše,

predlaţe nam da zajednički svakodnevno listamo Bibliju i

da se napajamo nad tim nepresušnim zdencem ljudskog

ţivota. Stoga je ovo i knjiga o svjedočenju hrabrosti naše

vjere, molitvi da s Kristom Spasiteljem nastavimo nositi

svoj ţivotni kriţ (a tuĎi nam se uvijek nekako čini lakšim

od našega), jer samo tako moţemo dosegnuti Kraljevstvo

nebesko, jer naša zbiljska domovina su nebesa.

Drago Vukov