Karlovac Kao Jedna Od Prvih Renesansnih Tvrđava u Europi

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odsjek za povijest

Akademska godina 2014./2015.

Karlovac kao jedna od prvih renesansnih

tvrđava u Europi

Seminarski rad

Student: Renato Knezac

Mentor: dr. sc. Nataša Štefanec

Datum: 18. 02. 2015.

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................1

O OKOLNOSTIMA I RAZLOZIMA NASTANKA KARLOVAČKE TVRĐAVE.................1

IZGRADNJA KARLOVCA.......................................................................................................3

ARHITEKTONSKE KARAKTERISTIKE................................................................................6

Renesansna fortifikacijska gradnja.................................................................................6

Karlovačka tvrđava.........................................................................................................7

Slični primjeri „idealnog“ grada – Nove Zamky i Palmanova.......................................9

OSTALI PRIMJERI RENESANSNE GRADNJE...................................................................10

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................12

BIBLIOGRAFIJA.....................................................................................................................14

UVOD

Karlovačka „zvijezda“ je tip tvrđave koji je svojedobno predstavljao vrhunac

fortifikacijske gradnje u Europi. Oblik obrambenih zidova i raspored ulica tipičan je primjer

renesansne arhitekture – tvrđava koja je bila unaprijed konstruirana i isplanirana do najsitnijih

detalja, a čija je namjena bila prvenstveno vojna, ali i civilna. Upravo ostvarenje i značaj tog

građevinskog i vojnog projekta te okolnosti zbog kojih je Karlovac uopće i nastao bit će tema

ovog seminarskog rada, a uz to ćemo spomenuti i neke slične primjere renesansne

fortifikacijske gradnje, i to tvrđava koje su bile karlovački suvremenici, ali i tvrđava nastalih u

kasnijem razdoblju.

O OKOLNOSTIMA I RAZLOZIMA NASTANKA KARLOVAČKE TVRĐAVE

Razdoblje šesnaestog stoljeća obilježila su silovita osmanska osvajanja, naročito za

vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog. Brzo napredovanje Osmanlija i pustošenje

hrvatskih i slavonskih prostora nisu bili rezultat samo izuzetne osmanske vojne organizacije,

nego i krajnje loše pripremljenosti obrambenih područja. Unutarnji sukobi, neuspjelo

uvođenje izvanrednih ratnih poreza i zastarjelost obrambenog sustava samo su neki od razloga

ovakvog razvoja situacije. Jedan od ključnih faktora bila je i gotovo potpuna

nezainteresiranost europskih vladara za pružanje sredstava za obranu tzv. predziđa

kršćanstva, kako je Hrvatsko Kraljevstvo bilo opisano u jednom pismu hrvatskog plemstva

upućenom papi Aleksandru VI i njemačkom caru Maksimilijanu.1 Sredinom stoljeća počinju

se javljati promjene u vidu napretka u organizaciji protuosmanske obrane na hrvatskom i

slavonskom području. U saborskim odlukama, naročito iz šezdesetih i sedamdesetih godina,

vidljiva je povećana zainteresiranost za obnovu starih i gradnju novih utvrda. Kad se granica

prebacila s Une na Kupu Osmanlijama je put prema donjoaustrijskim pokrajinama bio otvoren

preko pokupskog područja i promjene su postale nužne.

Unatoč mnogobrojnosti feudalnih utvrda i kaštela koji su bili razbacani po hrvatskom i

slavonskom teritoriju, vrlo je brzo postalo jasno da takvi obrambeni objekti nisu u stanju

braniti šira područja. Njihova nepovezanost i nemogućnost izdržavanja dulje neprijateljske

opsade bili su njihovi glavni nedostaci i razlog zbog kojeg su ih Osmanlije bez prevelikih

problema zauzimali.2 Već je duže vrijeme postojala potreba za novom obrambenom tvrđavom

1 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 49.

2 Milan Kruhek, Karlovac: utvrde, granice i ljudi, 18.

koja bi ujedno bila i središte obrane na rijeci Kupi, a konačna odluka o gradnji donesena je na

Saboru u Brucku na Muri 1578. godine. Tom zasjedanju prethodilo je nekoliko sličnih

okupljanja od kojih bi bilo važno istaknuti Bečko savjetovanje održano 1577. godine na

kojem su se okupili predstavnici njemačkih država i donjoaustrijskih pokrajina s namjerom

rješavanja problema obrane hrvatskog prostora. Na tom savjetovanju je ustanovljen iznos koji

je bio potreban za održavanje hrvatskih granica te je dogovoreno na koji će način biti

raspoređeno financiranje obrane. Još za trajanja savjetovanja kralj Rudolf odlučio je funkciju

vrhovnog upravitelja i vojnog zapovjednika na području Hrvatske i Slavonije povjeriti

nadvojvodi Karlu. Prema toj odluci Karlu će biti podređeni hrvatski i slavonski vojni

zapovjednici, a njegova dužnost će između ostalog uključivati i pitanja vojne plaće i nadzora

vojske te građevnu djelatnost u Hrvatskoj i Slavoniji.

Godine 1578. od siječnja do ožujka održano je zasjedanje Sabora u Brucku na Muri

gdje su izloženi svi podaci o stanju na granici. Prvog dana mjeseca ožujka donesene su nove

odluke za rješavanje svih bitnih problema koji su između ostalog uključivali cjelokupnu vojnu

organizaciju, ali i pitanje obnove starih i gradnje novih utvrda te uzdržavanja vojne posade

koje su u tim utvrdama bile smještene. Na kraljev prijedlog nadvojvoda Karlo je osnovao

Dvorski ratni savjet u Grazu za čijeg je predsjednika postavio Franza von Poppendorfa koji je

također bio sudionik zasjedanja 1578. godine.3 Prema tome, određeno je da Hrvatski sabor i

ban više neće imati glavnu ulogu u obrani hrvatskih krajeva, već će za to bili zadužen

novoosnovani ratni savjet. Takve promjene hrvatsko plemstvo je shvatilo kao prijetnju

slobodama i pravima Hrvatskog Kraljevstva, pa ono još u veljači traži od kralja da ne dopusti

bilo kakve promjene koje bi mogle oštetiti bansku vlast i njihove plemićke povlastice.4

Hrvatski sabor naglašava kako se hrvatski ban ne može pokoravati niti jednom kapetanu

kraljevske vojske, što je bilo i ranije istaknuto na savjetovanju u Beču.5 Osim formiranja

gradačkog Dvorskog ratnog savjeta, nadvojvoda Karlo imao je još nekoliko zamisli koje je

odlučio provesti u djelo. U svrhu odbacivanja Osmanlija dalje od rijeke Kupe i oslobođenja

izgubljenih teritorija Karlo je u proljeće 1578. godine počeo pripremati vojsku pod


4 Ibid, 278.

5 Ovdje se prvenstveno misli na pitanje podređenosti hrvatskog bana nadvojvodi Karlu. Kralj Rudolf je obratio

posebnu pažnju na ovaj problem te je naglasio kako je hrvatski ban samo upućen na nadvojvodu, a ne njemu

podređen.

zapovjedništvom generala Jurja Khevenhullera i hrvatskog bana Krste Ungnada.6 Osim toga,

njegova ideja bila je, uz obnovu starih utvrda, i osnivanje jedne nove tvrđave-grada u kojoj bi

bio smješten vojni zapovjednik, ideja koja je naposljetku bila uključena u odluke Sabora i za

koju je bila odvojena poprilična svota novca (ukupna svota koja je određena za obnovu starih

utvrda i izgradnju nove (karlovačke) tvrđave iznosila je 420 000 forinti7). Takva tvrđava

služila bi kao štit u slučaju osmanske navale, odnosno glavni oslonac kraljevskoj vojsci u

planiranom pothvatu oslobođenja izgubljenih krajeva.

IZGRADNJA KARLOVCA

Nakon zasjedanja u Brucku na Muri, u mjesecu lipnju iste godine nadvojvoda Karlo

imenovao je Franza von Poppendorfa predsjednikom Građevnog povjerenstva koje je bilo

zaduženo za organizaciju i provođenje obnove i gradnje obrambenih objekata na području

Krajine. Glavni stručni član ovog povjerenstva bio je vojni inženjer Joseph Vintana, koji je

bio vrhovni graditelj na području Krajine (radio je, primjerice, na križevačkoj i ivanićkoj

tvrđavi8). Već u srpnju iste godine iz Kranjske, Štajerske i Koruške na prostor Krajine dolaze

radnici koji vrše radove na starim pograničnim utvrdama, a na teren dolazi i samo Građevno

povjerenstvo s namjerom da pronađe pogodno mjesto na kojem bi se počelo s gradnjom nove

tvrđave. Kako je prostor između Ogulina i Steničnjaka bio najslabije branjen, odlučeno je da

je da je on najpogodniji za njezino pozicioniranje.9

Ovdje ćemo na kratko skrenuti s teme i objasniti prije spomenuti plan vojnog pohoda

pod zapovjedništvom Jurja Khevenhullera i Krste Ungnada jer se on započeo neposredno

nakon ophoda Građanskog povjerenstva. Taj pohod je bio usmjeren na područje Pounja s

ciljem oslobađanja okolice Bihaća od neposredne osmanske opasnosti. Njegov ishod je bio

vrlo važan za okolnosti u kojima se nova tvrđava trebala graditi. Kad bi taj pothvat bio

uspješan, Bihać bi se kao jedna od najvažnijih točaka obrane povezao sa Slunjom, Modrušom

i novom tvrđavom.10 Ipak, čini se da je odluka o mjestu gradnje donesena još prije pohoda na

6 Radoslav Lopašić, Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice, 16.


8 Anđela Horvat, Između gotike i baroka, 240-242.

9Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 291.

10 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 291-292.

Pounje, vjerojatno u srpnju ili kolovozu 1578. godine, jer je potpukovnik Ivan Ferenberg

potkraj godine u svom izvještaju iznio svoj plan obrane (s obzirom da je Khevenhullerov

pohod bio neuspješan) te ujedno i potvrđuje mjesto gradnje za koje se odlučilo Građevno

povjerenstvo nekoliko mjeseci ranije. Nova tvrđava imala je biti sagrađena na zemljištu podno

starog grada Dubovca, između rijeka Kupe i Korane. Tom prilikom Ferenberg spominje i

gradnju mostova preko Korane i Mrežnice.11

Hrvatski sabor je također htio sudjelovati u ovako važnoj odluci, no naposljetku su svi

njegovi prijedlozi bili odbačeni. Najprije je bilo predloženo preuređivanje starog grada

Steničnjaka, a nakon što je taj prijedlog bio odbijen Sabor je iznio ideju o preuređivanju

opatije cistercita u Topuskom. Razlog zbog kojeg su predloženi ti objekti bila je zaštita donjeg

toka rijeke Kupe u svrhu obrane Siska i prekokupskog područja prema Zagrebu. Zbog

neslaganja između Hrvatskog sabora i komisije konačna odluka o mjestu gradnje nije bila

donesena sve do 3. svibnja sljedeće (1579.) godine. Tada je konačno zaključeno da će nova

tvrđava biti građena na dubovačkom posjedu između Kupe i Korane, a još ranije (u jesen

1578.) je bio određen i njezin oblik – pravilna zvjezdasta tvrđava sa šest bastiona i šest

spojnih bedema. Kako je stari grad Dubovac i dubovački posjed bio u vlasništvu obitelji

Zrinski, u ožujku 1579. dogovoreno je da će grof Juraj Zrinski ustupiti zemlju kralju za

potrebe gradnje. U travnju je nadvojvoda Karlo u jednom pismu krajiškom zapovjedniku

Weikhardu Auerspergu javio kako će na gradilište doći Martin Gambon (negdje Matija

Gambon12) kao glavni voditelj radova i Zuan Baptista Bianchini koji će biti Gambonov

zamjenik. Tom prilikom je odredio i 17. svibnja kao datum početka gradnje.13 Ipak, gradnja

službeno nije počela tada. Zbog nedostatka radne snage morala je biti odgođena do srpnja iste

godine. Na gradilištu je bilo potrebno oko tisuću radnika, a većinu su trebale prikupiti

donjoaustrijske zemlje. Taj uvjet nije bio ni približno ispunjen, a osim toga bilo je potrebno

osigurati i zaštitu gradilišta od mogućeg osmanskog napada. Ovakvi građevinski planovi nisu

mogli promaknuti Osmanlijama i postojala je velika opasnost od njihovog udara. Zaštitu je

trebalo pružiti stotinu konjanika koje je trebao predvoditi Ahaz von Thurn.14 Kako ni ovaj

uvjet nije bio ispunjen do 17. svibnja, jedino što je preostalo bilo je odgoditi početak radova.

11 Ibid, 293.

12 Rudolf Strohal, Grad Karlovac opisan i orisan, 8.



Nakon što su obavljeni pripremni radovi i okupljen dovoljan broj radnika, gradnja

nove tvrđave konačno je započela 13. srpnja 1579. godine, a gradilište je službeno otvorio

Franz von Poppendorf. Gradnja je tekla po planu, no javljali su se problemi ponajviše zbog

nedostatka radnika. Paralelno s gradnjom bastiona i bedema, unutar tvrđave se također vode

radovi. Najprije su to bili vojni objekti, no ubrzo počinju nicati i prve civilne kuće i zgrade

(prvi građani bili su Bartol Jurišić i Juraj Švarački u kolovozu 1579.godine15). Naziv

„Karlstadt“ prvi put se javlja 1. kolovoza 1579. godine.16 Kralj Rudolf je u rujnu dobio

izvještaj da je tvrđava napola gotova, a na kraju godine bastioni i bedemi bili su podignuti

dovoljno visoko da mogu zaštititi branitelje. U studenom je nadvojvoda Karlo imenovao

Weikharda Auersperga novim zapovjednikom Hrvatske krajine, a usto je odredio i kolika

treba biti karlovačka vojna posada.17 Dana 24. travnja 1581. godine kralj Rudolf je na

zamolbu nadvojvode Karla gradu Karlovcu izdao ispravu privilegija. Kako je Karlovac nastao

prvenstveno za vojne potrebe, vojska je imala prednost u gradnji kuća i vojnih objekata, pri

kupovanju stambenih objekata i zemljišta, itd. Karlovac dobiva položaj vojnog municipija i

pravo održavanja tjednih i godišnjih sajmova. Također, ovom ispravom je potvrđeno i ime

grada – Karlovca.18

Rad na tvrđavi nastavio se i narednih nekoliko godina, ali brojni problemi javili su se

već prve zime. Naime, iako je Karlovac bio na strateškom položaju okružen dvama rijekama i

na taj način vrlo dobro zaštićen, upravo zbog takvog smještaja njegova gradnja i održavanje

bili su sve samo ne jednostavni. Prije njegovog nastanka to je područje bilo prepuno bara i

močvara19, a za zimskih mjeseci Kupa i Korana su bujale izazivajući velike poplave (prva

takva poplava zbila se već u studenom 1579. godine20). Zbog ovakvog prirodnog okruženja

tvrđava nikad nije bila dovršena do kraja, već je trebalo stalno raditi na njezinoj obnovi.

Martin Gambon rukovodio je svim radovima, od samog početka gradnje pa sve do smrti 1589.

godine. U narednih nekoliko stoljeća tvrđava je bila više puta obnavljana, a u 18. stoljeću čak

je zaključeno da karlovačka tvrđava ima isuviše nedostataka, pa se počinje graditi nova

15 Ivo Ott, Z. Gerber, Karlovački leksikon, 645.

16 Radoslav Lopašić, Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice, 18.


18 Ibid, 300.

19 Rudolf Strohal, Grad Karlovac opisan i orisan, 8.

20 Ibid, 8.

tvrđava Orlica koja, međutim, nije nikada završena, nego je ipak nastavljena obnova

Karlovca. Radovi i izmjene na karlovačkoj tvrđavi bit će detaljnije objašnjeni kasnije.

Unatoč navedenim nedostacima i propustima karlovačka tvrđava je u potpunosti

izvršila svoju zadaću oduzevši Osmanlijama mogućnosti za onakve prodore kakvi su oni bili

prije no što je ona izgrađena. Prekokupski krajevi i donjoaustrijske pokrajine nisu više bile

pod izravnom osmanskom prijetnjom (čak ni sama tvrđava nije bila direktno napadnuta niti

jedan put), a usto je uspostavljena i vojna ravnoteža na kupskoj granici i okolnim

područjima.21

ARHITEKTONSKE KARAKTERISTIKE

Renesansna fortifikacijska gradnja

Zbog osmanske opasnosti u drugoj polovici 15. stoljeća dolazi do zastoja u

srednjovjekovnoj urbanizaciji, mnoga predgrađa se okružuju zidinama, a neka se i ruše kako

bi se na njihovim mjestima mogle izgraditi nove tvrđave. U razdoblju renesanse gradovi su

puno čvršće utvrđeni nego u srednjem vijeku, a unutar njihovih zidina odvijaju se sve životne

funkcije.22 S porastom moći i dometa topova postalo je jasno da je korištenje

srednjovjekovnih utvrda osuđeno na neuspjeh. Četverokutne kule bivaju zamijenjene

kružnim, a u razdoblju 16. stoljeća i kasnije bedemi se sve više snižavaju.23 Tako je formiran

tzv. renesansni tip tvrđave. Na prostoru današnje Hrvatske ovakva gradnja prvi put se javlja

1544. godine kada je vršena modernizacija varaždinske utvrde.24 Nedugo nakon toga radovi će

postajati sve učestaliji. Ipak, činjenica je da je upravo zbog osmanske opasnosti na hrvatskom

prostoru od 15. do 17. stoljeća razvoj utvrđenih gradova uvelike nazadovao za Europom.25

Karlovačka tvrđava

21 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća, 300-301.

22 Milan Pelc, Renesansa, 23-24.

23 Ibid, 25.

24 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 27.

25 Milan Pelc, Renesansa, 25.

Karlovac je jedan od rijetkih gradova za koji se zna točan datum njegovog nastanka.

Razlog tome je između ostalog i činjenica da nije nastao nadogradnjom neke starije utvrde ili

sličnog objekta, već je bio izgrađen kao potpuno nova tvrđava na novom zemljištu iz temelja.

Kao što se može vidjeti na tlocrtu (slika 1.), bedemi i šanci tvrđave imaju oblik pravilne

šesterokrake zvijezde koja je u uglovima pojačana sa šest niskih bastiona.26 Važno je

napomenuti da ovakav plan nije bio neka velika novost jer je nastao na temelju sheme koju je

izradila talijanska graditeljska škola nekoliko desetljeća ranije.27 Što se tiče unutrašnjosti

tvrđave, u središtu se nalazi kvadratičan trg oko kojeg su ulice raspoređene u ortogonalnoj

mreži. Postoje dva ulaza u tvrđavu, no oni nisu direktno povezani sa središnjim trgom jer su

pomaknuti bliže

bastionima.28

Svaki od šest

bastiona imao je i svoj naziv.

Tako imamo redom: 1.

Kranjski bastion, 2. Karlov

bastion, 3. Josipov bastion,

4. Elizabetin bastion, 5.

Koruški bastion i 6. Banski

bastion.29 Jedna od važnijih

pojedinosti su flanke

bastiona koje su na

najstarijem postojećem tlocrtu (iz 1579.) označene kao uvučene (u svakoj od njih nalazio se

sniženi topovski položaj), a isto takve su prikazane i na dvama tlocrtima iz 1639. i 1657.

godine. Međutim, na tlocrtima koji su nastali kasnije flanke su ravne.30

Godine 1638. karlovačku tvrđavu došla je pregledati carska građevinska komisija

kojoj je na čelu bio Govanni Pieroni. Zaključeno je da je tvrđava u iznimno lošem stanju,

26 Bastioni su kao platforme postavljene na strateškim položajima tvrđave u renesansi postali najvažnije oružje

protiv neprijatelja. U njima je bila smještena glavnina artiljerije, a činjenica da se s jednog bastiona mogao

nadzirati pristup i dvama susjednim značila je veliki napredak.



29 Damir Krajnik, Preobrazba bastionskih utvrđenja u europskim i hrvatskim gradovima, 41.

30 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 114-115.

nesposobna za bilo kakvu obranu. Bedemi i bastioni bili su znatno oštećeni, a šanci su se

napunili zemljom. Godinu dana kasnije poslao je svoj izvještaj caru u Beč i uskoro je počela

obnova koja je potrajala i narednih nekoliko godina. Ipak, već 1647. komisija ponovno dolazi

provjeriti stanje i zaključuje da je tvrđavi ponovno potrebna obnova. Problem su predstavljale

i mnoge kuće koje su se s unutarnje strane naslanjale na bedeme, na taj način

onemogućavajući kontakte između bastiona.31 Na tvrđavi ponovno započinju radovi.

Slične rezultate zatekla je komisija i 1660. godine na čelu koje je bio vojni inženjer

Martin Stier. On je predlagao, kao i Pieroni prije njega, da se unutar tvrđave izgradi retirada

koja bi bila i posljednja obrambena pozicija branitelja u slučaju da neprijatelj uđe u tvrđavu.

Ovaj prijedlog naposljetku ipak neće biti ostvaren.32

Izuzev manjih radova koji su vođeni potkraj 17. stoljeća, ovdje je važno istaknuti

djelatnost Antonia Weissa, koji je godine 1721. u svom izvještaju detaljno opisao stanje

tvrđave. U njemu navodi kako je tvrđava u toliko lošem stanju da nema smisla ni započinjati

njezinu obnovu. U ovoj zamisli mu se pridružio i Doxat Demeret, i na kraju je odlučeno da bi

bilo najbolje započeti gradnju nove tvrđave. Ta nova tvrđava, poznatija kao Orlica, građena je

u blizini karlovačke, ali zbog ekonomskih razloga taj projekt je napušten pa su se ponovno

počeli smišljati planovi za obnovu Karlovca.33 Radovi su nastavljeni 1739. i 1740. godine, a

tada je započeto i obzidavanje bedema koje, međutim, nikad neće biti dovršeno (obzidat će se

samo dva bastiona i bedem između njih).34 Tada je podignut i toranj za barut u Karlovom

bastionu, povišena je glasija tvrđave, započeta je gradnja ravelina, a obnovljeni su i mostovi. 35

Osim toga, dovršeno je ukupno pet fleša (fleša nije načinjena samo ispred Kranjskog

bastiona). Na strani okrenutoj prema rijeci Kupi naselje (koje je nastalo ranije) zaštićeno je

bedemom i šancem. 36 Kompletna obnova završena je 1777. godine, a nakon toga tvrđava nije

doživjela veće promjene sve do polovice 19. stoljeća, kada se sve više pažnje počinje

pridavati gradnji grada, dok sama tvrđava gubi svoju funkciju.

Slični primjeri „idealnog“ grada – Nove Zamky i Palmanova


32 Ibid, 40.

33 Ibid, 49.




Karlovačka tvrđava bila je svakako jedno od prvih ostvarenja renesansne

fortifikacijske gradnje. Postojalo je svega nekoliko takvih tvrđava za koje bi se moglo reći da

su „idealne“. Kao dva najznačajnija primjera istaknut ćemo tvrđavu Nové Zámky na prostoru

današnje Slovačke i Palmanovu izgrađenu u blizini Udina, u Italiji. Moglo bi se reći da su ove

dvije tvrđave, zajedno s Karlovcem, uistinu najbolji primjeri renesansne fortifikacijske

gradnje jer, iako su i u kasnijim razdobljima građene tvrđave po sličnim nacrtima i planovima,

samo se za navedene tvrđave Karlovac, Nové Zámky i Palmanovu može reći da su potpuno

geometrijski pravilne.

Što se tiče Palmanove, tvrđave izgrađene u blizini Udina na prostoru nekadašnje

Mletačke Republike, za nju se isto kao i u slučaju s Karlovcem zna kojeg je datuma osnovana

– dana 7. listopada 1593. godine. Tvrđava je to s ukupno devet bastiona, i jedna od najvećih

tvrđava svoga vremena. Prve

nacrte Palmanove izradili su

vojni arhitekt Giulio Savorgana

i Bunaiuto Lorini. Na njihovom

tlocrtu svi bastioni bili su

povezani sa središnjim

deveterokutnim trgom.37 Na

kasnijem tlocrtu iz 17. stoljeća

(Slika 2.) može se primijetiti da

su samo tri bastiona vezana sa

središnjim trgom, što ukazuje na

činjenicu da je tvrđava, koja je u početku isto kao i Karlovac imala prvenstveno vojnu

funkciju, prilagođena za potrebe civilnog stanovništva.

37 Horst de la Croix, Military considerations in city planning: fortifications, 51.

Tvrđava Nové Zámky, smještena na području današnje Slovačke, mnogo je

zanimljivija za ovaj slučaj iz razloga što s Karlovcem dijeli mnoge zajedničke karakteristike.

Osim toga, osnovana je 1580.

godine, gotovo u isto vrijeme

kad i karlovačka tvrđava. Kao

što se može vidjeti na tlocrtu

(Slika 3.), Nové Zámky je

tvrđava u obliku pravilnog

šesterokuta sa šest bastiona u

uglovima koji tvore

karakterističan izgled

šesterokrake zvijezde. I ovdje,

kao i na primjeru Karlovca,

možemo primijetiti da su

flanke uvučene. Nadalje, u

središtu tvrđave nalazi se kvadratičan trg oko kojeg je pravilno raspoređena mreža ulica, što je

također jedna velika sličnost. Ipak, važno je zamijetiti neke osnovne različitosti. Za početak,

ulazi u tvrđave smješteni su na različitim dijelovima bedema (usporediti Sliku 1. i Sliku 3.).

Dok su kod karlovačke tvrđave ulazi smješteni bliže bastionima, Nové Zámky ima ulaze

točno na sredini bedema. Na tlocrtu je vidljivo da su na taj način gradski ulazi direktno

povezani sa središnjim trgom, što u Karlovcu nije slučaj.38 Na isti je način u Karlovcu izostalo

povezivanje bastiona sa središnjim trgom39, što je u tvrđavi Nové Zámky s dva bastiona

ostvareno.40

OSTALI PRIMJERI RENESANSNE GRADNJE NA PROSTORU HRVATSKE I

SLAVONIJE

Što se tiče ostalih utvrđenja na prostoru Hrvatske i Slavonije na kojima su vidljivi

tragovi renesansne fortifikacijske gradnje možemo istaknuti primjerice Križevce, Koprivnicu,

Ivanić, Slavonski Brod i Staru Gradišku. Renesansni elementi javljali su se i drugdje, no u

ovom seminarskom radu zadržat ćemo se na navedenim primjerima. 38 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 56.

39 Takva povezanost bastiona i ulaznih gradskih vrata sa središnjim trgom karakteristična je za vojne tvrđave.


Križevci. Nedugo nakon pada Čazme, godine 1553. po carskom nalogu počinje

modernizacija srednjovjekovne u Križevcima. Gradnja je vršena prema nacrtima talijanskih

inženjera, no zbog nedostatka radne snage i sredstava trajala je dugo i često je bila prekidana.

Na tlocrtima se može vidjeti modernizirana bastionska tvrđava s proširenjima smještenima uz

bedeme. Tvrđavu okružuje šanac, a izvan nje se nalaze još dvije manje utvrde.41

Koprivnica. Krajem šezdesetih godina 16. stoljeća koprivnički kaštel i naselje još su

uvijek bili zasebni. Nakon požara 1559. godine42 započinje obnova, a na tlocrtu iz godine

1574. vidljivo je da je naselje pretvoreno u tvrđavu približno pravokutnog oblika koja je

okružena šancem. Na tri ugla nalazili su se bastioni, a u četvrtom je bio obnovljeni kaštel.

Narednih godina na Koprivničkoj tvrđavi vršeni su radovi, a tlocrt iz 1582. jasno pokazuje da

su formirani prostrani nejednaki bastioni s uvučenim flankama. Ravelini se prvi put spominju

1615., a u prikazima iz 18. stoljeća naznačeni su kao zatvoreni.43

Ivanić. Nije sigurno kada je točno izgrađena utvrda u Ivaniću, no poznato je da je od

1552. provođena njena obnova. Tlocrti iz 1598. pak pokazuju da je te godine počela gradnja

potpuno nove ivanićke tvrđave, jer je stara bila građena od drveta. Nova tvrđava trebala je biti

prostranija, bastionskog tipa i pravokutnog tlocrta, no plan je ubrzo izmijenjen pa je na kraju

odlučeno da će tvrđava biti u obliku kvadrata. Bedemi Ivanića bili su okruženi prirodnom

močvarom, a odmah pored nalazio se i otok sa utvrđenim naseljem.44

Slavonski Brod. Što se tiče ove tvrđave, ona je nastala u 18. stoljeću, s obzirom da je

Slavonski Brod konačno oslobođen od Osmanlija 1691. godine. Radovi su započeli 1715., a

planirani projekt uključivao je tvrđavu kvadratnog tlocrta s tri ravelina i rogom na strani

okrenutoj Savi. Najprije su izgrađeni kvadratno tijelo tvrđave i rog, nakon čega su bedemi

obzidani, a godine 1724. započinje gradnja ravelina. U razdoblju od 1726. do 1731. Brod

posjećuje Doxat Demoret, prema čijim se prijedlozima potom provodi obnova. Bilo je

potrebno kazamantirati bedeme, što je konačno i dovršeno 1738. godine. Osim toga, trebalo je

dovršiti linete i kontragarde, a izgrađen je i kavalir. Svi ovi radovi trajali su otprilike do 1784.

godine, kada je tvrđava konačno dovršena.45


42 Milan Pelc, Renesansa, 80.

43 Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 120-122.

44 Ibid, 112.


Stara Gradiška. Kao i Slavonski Brod, i Stara Gradiška je od Osmanlija konačno

oslobođena 1691. godine. Tih godina uz rijeku Savu stajala je malena srednjovjekovna utvrda

koja je imala dva bastiona prema kopnu, a oko koje se nalazilo naselje trokutnog oblika

okruženo bedemom. Gradnja nove tvrđave započela je poslije 1725. godine. Na prikazu iz

1729. godine jasno se vidi da je tvrđava u procesu izgradnje, da je stara utvrda zadržana i da

su okolni bedemi dobili dva bastiona i tri ravelina prema kopnu, a uz rijeku dva polubastiona.

U šezdesetim godinama započinje preuređenje tvrđave u svrhu proširenja vojnih funkcija, a

tijekom tih radova stara utvrda je uklonjena. Tijelo tvrđave je obzidano 1788. godine, ali ne i

ravelini. Sve se veća pozornost pridaje strani tvrđave koja je okrenuta rijeci, a sve u svrhu

poboljšanja njezine sposobnosti obrane.46

Osim navedenih primjera postoji još mnogo utvrda na području Hrvatske i Slavonije

na kojima su bili vidljivi renesansni elementi gradnje, kao što su utvrđeni gradovi Varaždin,

Petrinju, Osijek i drugi. Velik dio njih nije sačuvan, što se između ostalog može pripisati tome

što su se te utvrde uglavnom gradile od zemlje (i dijelom kamenja). Ipak, svima njima

zajednička je jedna stvar – sve su imale stare srednjovjekovne jezgre na temelju kojih je

obnovom i modernizacijom u razdoblju od 16. do 17. stoljeća stvoren novi utvrđeni kompleks

s karakterističnim elementima renesansne fortifikacijske gradnje.

ZAKLJUČAK

Karlovac je kao jedna od prvih renesansnih tvrđava u Europi bio također i primjer

„idealnog“ renesansnog grada. Osnovni preduvjet za to bila je odluka da se tvrđava neće

nadovezivati na bilo kakve stare konstrukcije, nego da će biti izgrađena na golom zemljištu iz

temelja. Strateški položaj tvrđave između dvije rijeke ubrzo se pokazao kao jedan od njezinih

glavnih nedostataka, s obzirom da su joj svake godine veliku štetu nanosile poplave, a osim

toga njezino širenje bilo je ograničeno. Ipak, unatoč svim nedostacima Karlovac je kao vojna

tvrđava potpuno zadovoljio potrebe obrane i od svog osnutka služio je kao štit ne dozvolivši

Osmanlijama provale koje su dotad bile vrlo česte. Stoga možemo zaključiti da je nastanak

grada Karlovca 1579. godine bio jedan od ključnih događaja kojim je postignuto povezivanje

linije obrane i kojim je pružena sigurnost prekokupskom prostoru, ostacima ostataka

Hrvatskog Kraljevstva i donjoaustrijskim zemljama.

46 Ibid, 157-158.

BIBLIOGRAFIJA

Literatura:

De la Croix, Horst. Military considerations in city planning: fortifications. New York: George

Braziller, 1972.

Horvat, Anđela. Između gotike i baroka : umjetnost kontinentalnog dijela Hrvatske od oko

1500. do oko 1700.. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 1975.

Krajnik, Damir. Preobrazba bastionskih utvrđenja u europskim i hrvatskim gradovima.

Zagreb: Arhitektonski fakultet, 2011.

Kruhek, Milan. Karlovac: utvrde, granice i ljudi. Karlovac: Matica hrvatska,1995.

Kruhek, Milan. Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb:

Institut za suvremenu povijest, 1995.

Lopašić, Radoslav. Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice. Zagreb: Matica hrvatska,

1879.

Ott,Ivo, Z. Gerber. Karlovački leksikon. Zagreb: Školska knjiga, 2008.

Pelc, Milan. Renesansa. Zagreb: Naklada Ljevak, 2007.

Strohal, Rudolf. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac: vl. naklada, 1906.

Žmegač, Andrej. Bastioni kontinentalne Hrvatske. Zagreb: Golden marketing - Institut za

povijest umjetnosti, 2000.

Izvori za slike:

Slika 1: Andrej Žmegač, Bastioni kontinentalne Hrvatske, 114.

Slika 2: http://web.tiscali.it/icaria/urbanistica/palmanova.htm (zadnji posjet 18.2.2015.)

Slika 3: http://en.wikipedia.org/wiki/Nov%C3%A9_Z%C3%A1mky (zadnji posjet 18.2.2015)

http://en.wikipedia.org/wiki/Nov%C3%A9_Z%C3%A1mky

http://web.tiscali.it/icaria/urbanistica/palmanova.htm

Documents

Karlovac Kao Jedna Od Prvih Renesansnih Tvrđava u Europi