KRIVNJAMaterija:

Naelo krivnje. Pojam i elementi krivnje.

Ubrojivost. Utvrivanje neubrojivosti. Smanjenaubrojivost. Samoskrivljena neubrojivost.

Oblici krivnje: namjera i nehaj. Odgovornost za kaznena djela kvalificirana teom posljedicom.

Svijest o protupravnosti Ispriavajui razlozi

Zabluda i vrste zabluda: zabluda o biu kaznenog djela, zabluda o okolnostima koje iskljuuju

protupravnost, zabluda o protupravnosti , zabluda o okolnostima ispriavajue krajnje nude

Znaenja pojma krivnje u kaznenom pravu:

1. Krivnja u procesnom smislu2. Krivnja u materijalnom smislu: jedno od temeljnih naela (l.4.KZ) jedno od opih obiljeja formalnog pojma

kaznenog djela (krivnja kao temelj kazne) l. 23.KZ

krivnja kao mjera kazne (l.47.KZ)

NAELO KRIVNJE l. 4. KZ: naelo krivnje Nitko ne moe biti kanjen ako

nije kriv za poinjeno kazneno djelo. temeljno naelo kaznenog prava: naelo nulla poena sine culpa. preoblikovano sukladno dualistikom sustavu kaznenopravnih sankcija, kod kojih je krivnja temelj kazne (nulla poena sine culpa), ali ne i sigurnosnih mjera

prihvaanje sustava subjektivne odgovornosti nema kanjivosti bez krivnje ne postoji iznimka od ovog naela, sud uvijek u kaznenom postupku mora utvrditi krivnju koja se ne pretpostavlja, naprotiv, pretpostavlja se nedunost teret dokazivanja krivnje lei na optubi

nije dovoljno da je netko svojom radnjom prouzroio zabranjenu posljedicu, mora biti i kriv prijekor se moe uputiti samo onoj osobi koja je imala i odreeni psihiki stav prema poinjenom djelu

POJAM I SASTOJCI KRIVNJEunutarnja psihika veza koja povezuje poinitelja i

njegovo djeloOd kojih se elemenata sastoji pojam krivnje?Teorije krivnje:1. Psiholoke: elementi krivnje su namjera i nehaj, a

ubrojivost njena pretpostavka (vii rodni pojam kaznene odgovornosti)

2. isto normativne: krivnja je osobni prijekor poinitelju to je nije propustio protupravnu radnju, iako je to mogaoprekorljivostoblikovanja volje krivnja je svedena na subjektivno mjerilo nehaja

3. Psiholoko normativne : krivnja je unutarnji stav poinitelja prema poinjenom djelu zbog kojeg mu se moe uputiti prijekor

Elementi krivnje: ubrojivost, namjera i nehaj, svijest o protupravnosti i nepostojanje ispriavajuih razloga (negativna

pretpostavka: njeno nepostojanje uvjet je postojanja krivnje ako u konkretnom sluaju ispriavajui razlog postoji krivnja e biti iskljuena)

KZ prihvaa psiholoko-normativnu koncepciju krivnje koja povezuje odreeni psiholoki sadraj s normativnim sadrajem krivnje.

l. 23. KZ propisuje sastojke krivnje: Kriv je za kazneno djelo poinitelj koji je u vrijeme poinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio duan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispriavajui razlog.

etiri elementa krivnje:1. Ubrojivost, 2. Namjera ili nehaj, 3. Svijest o zabranjenosti djela,4. Nepostojanje ispriavajuih razloga

nuno je utvrenje postojanja svakog od ova tri elementa, ako nedostaje jedan od njih, nema krivnje konstitutivna obiljeja krivnje

Ubrojivost normalno psihiko stanje poinitelja ili stanje duevnog zdravlja poinitelja u vrijeme poinjenja djela poinitelj mora normalno funkcionirati u podruju svoje svijesti i volje da bi mogao postupati skrivljeno

Namjera i nehaj oblici ili stupnjevi krivnje koji predstavljaju psihike kategorije svijesti i volje: dvije sastavnice psihikog ivota ovjeka koje se mogu stupnjevati, pomou kojih se i odreuje psihiki odnos poinitelja prema poinjenom djelu oblici krivnje su psiholoki element sadraja krivnje.

Svijest o zabranjenosti djela normativni element sadraja krivnje jer poinitelj mora biti svjestan nedoputenosti svoga djela, mora biti svjestan da je svojim ponaanjem prekrio normu

Nepostojanje ispriavajuih razloga negativno obiljeje krivnje (prekoraenje nune obrane (l. 21. st. 4. KZ), ispriavajua krajnja nuda (l. 22. st. 2. KZ) i postupanje po zapovijedi nadreenog (l. 380. KZ). normativno obiljeje

Ubrojivost i utvrivanje neubrojivosti

Pojam ubrojivosti proizlazi iz pretpostavke da se poinitelju moe uputiti prijekor samo ako mu se njegov postupak kojim ostvaruje neko kazneno djelo moe osobno ubrojiti ili uraunati: nuno je da ovjek posjeduje sposobnosti i mogunosti ispravnog djelovanja

Ubrojivost je psihiko svojstvo ili psihiki status poinitelja u vrijeme poinjenja djela (in tempore criminis)

Duevno zdrava osoba ima sposobnost ispravnog rasuivanja (intelektualnu sposobnost) i sposobnost vladanja svojom voljom(voluntativna ili voljna sposobnost)

mora se najprije utvrditi postoji li sposobnost za krivnju odnosno, sposobnost odreenog poinitelja za odreene psihike procese preko kojih se izraava njegov odnos prema kaznenom djelu kao dogaaju iz vanjskog svijeta,

U kaznenopravnom smislu ubrojivost obuhvaa svojstvo duevno zdravog ovjeka da shvati kriminalni znaaj svog ponaanja i vlada svojom voljom na nain da prilagodi svoje ponaanje zahtjevima pravnog poretka

ovjek je svjesno i slobodno bie, pa se polazi od toga da je veina ljudi duevno zdrava odnosno da ima ispravan duevni aparat u smislu pravilnog odvijanja svih psihikih funkcija ubrojivost se javlja kao pravilo, a neubrojivost iznimka, ubrojivost se pretpostavlja, dok se neubrojivost uvijek mora u sluaju sumnje utvrivati

KZ u l. 24. st. 2. odreuje pojam neubrojivosti daje uputu sudu kako e utvrditi neubrojivost ako posumnja u duevno zdravlje poinitelja: Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti znaenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti, nedovoljnog duevnog razvitka ili neke druge tee duevne smetnje.

tri metode utvrivanja neubrojivosti: bioloka, psiholoka i mjeovita metoda

Bioloka ili etioloka metoda utvrenje postojanja abnormalnog, patolokog stanja: osoba je neubrojiva ako je u vrijeme ostvarenja zakonskih obiljeja kaznenog djela kod nje postojala neka duevna bolest, privremeni duevni poremeaj ili nedovoljni duevni razvitak, bez obzira je li takvo patoloko stanje kao uzrok utjecalo na psihike (intelektualne i voljne mogunosti) funkcije poinitelja utvrenje postojanja patolokog stanja npr. duevne bolesti automatski dovodi do neubrojivosti

Psiholoka metoda utvrenje postojanja psihikih smetnji: osoba je neubrojiva ako u vrijeme ostvarenja zakonskih obiljeja kaznenog djela nije mogla shvatiti znaenje svoga djela ili vladati svojom voljom, bez obzira da li postoji patoloko stanje koje je prouzroilo tu nemogunost

Mjeovita ili bioloko-psiholoka metoda utvrenja neubrojivosti utvrenje postojanja kako patolokog stanja tako i psihikih smetnji: potrebno je najprije utvrditi postojanje odreene bolesti ili poremeaja kao uzroka neubrojivosti, te da je taj uzrok doveo do posljedica tj. do nemogunosti shvaanja znaaja svoga djela ili vladanja svojom voljom

KZ usvaja mjeovitu ili bioloko-psiholoku metodu utvrenja neubrojivosti u l. 40. st. 2.: navode se kako uzroci tako i posljedice neubrojivosti neubrojiva je ona osoba koja je imala psihike smetnje zbog postojanja odreenih patolokih stanja

Uzroci neubrojivosti ili bioloka, patoloka stanja su: 1. duevna bolest, ili2. privremena duevna poremeenost, ili3. nedovoljni duevni razvitak ili 4. neka druga tea duevna smetnja

patoloki poremeaji zakonski su odreeni alternativno to znai da je dovoljno utvrditi postojanje jednog od njih

Duevna bolest ili psihoza: oboljenje centralnog nervnog sustava (posebno mozga) koje dovodi do poremeaja pojedinih ili veine psihikih funkcija u podruju inteligencije, osjeaja, volje i dr. Dijele se na organske manifestiraju se fizikim promjenama na mozgu (npr.povrede mozga, senilna demencija ili progresivna paraliza), funkcionalne ne mogu se utvrditi organski uzroci, ali kod kojih nastaju promjene u psihi linosti (npr. shizofrenija, paranoja, ili manino-depresivna psihoza), trajne (neizljeive) i privremene(izljeive) koje mogu biti povremene (npr.delirium tremens) ili periodine (npr.manino-depresivna psihoza koja se pojavljuje u ciklusima ili intervalno)

Privremena duevna poremeenost: prolazno duevno stanje privremenog ili kratkotrajnog poremeaja psihikih funkcija svijesti i volje poremeaj traje dok traje uinak izazivaa takvog stanja npr. razna trovanja (alkoholom, narkoticima, kemijskim sredstvima i sl.), potres mozga, uzroci nepatoloke prirode (stanje hipnoze, stanje sna, mjesearstvo, dugotrajna iscrpljenost ili premorenost) ili afektna stanja visokog stupnja (bijes, strah, mrnja, ok i sl.) ne ostavlja psihike posljedice kao to je sluaj kod privremenih duevnih bolesti

Nedovoljni duevni razvitak ili oligofrenija: nerazvijenost psihikog aparata ili zakrljalost centralnog nervnog sustava uzrokovana ili nasljednim faktorima, infektivnim oboljenjima tijekom trudnoe, poroda ili ranog djetinjstva, ili dugotrajnom socijalnom izolacijom debilnost, imbecilnost, idiotizam, kretenizam i sl.

Druge tee duevne smetnje: uveden zbog postojanja duevnih smetnji koje mogu utjecati na psihike funkcije rasuivanja i odluivanja, a nisu ni duevne bolesti, ni privremeni poremeaji, ni nedovoljni duevni razvitak (npr. psihopatije, tee neuroze, poremeaji nagona i sl.)

Posljedice neubrojivosti: posljedica postojanja odreenog patolokog stanja (duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti, nedovoljnog duevnog razvitka ili druge tee duevne smetnje) je psihika smetnja osoba nije bila u mogunosti shvatiti znaenje svoga djela ili nije mogla upravljati svojom voljom - odreeno patoloko stanje iskljuilo je mogunost rasuivanja ili mogunost odluivanja (nemogunost rasuivanja u pravilu povlai za sobom i nemogunost odluivanja)

dva pravila kojih se sud mora pridravati kod utvrenja neubrojivosti:

pravilo in tempore criminis (ne)ubrojivost se ocjenjuje prema vremenu poinjenja protupravne radnje tj. je li osoba u vrijeme kad je radila ili bila duna raditi mogla shvatiti znaenje svoga postupanja i vladati svojom voljom. Pri tome je bitno utvrditi o kojem se uzroku neubrojivosti radi, jer ako se npr. radi o manino-depresivnoj psihozi poinitelj, premda je duevno bolestan, moe djelo poiniti u vrijeme tzv. slobodnog intervala (lucida intervala kada nije ni u stanju manije, ali ni depresije), pa je ubrojiv. Prethodni poremeaj nije relevantan za krivnju, dok kasniji duevni poremeaj moe biti procesna smetnja za voenje kaznenog postupka;

pravilo in concreto (ne)ubrojivost se utvruje u odnosu na konkretno kazneno djelo, jer je mogue da ista osoba u odnosu na neko kazneno djelo koje je poinila bude ubrojiva, a u odnosu na drugo neubrojiva (npr. poinitelj koji je epileptiar ili piroman)

S obzirom da je ocjena ubrojivosti i njenoga stupnja pravno pitanje na koje treba odgovoriti sud, ali to ne moe bez pomoi psihijatra, Zakon o kaznenom postupku propisuje da sud mora odrediti psihijatrijsko vjetaenje ako se pojavi sumnja da je iskljuena ili smanjena ubrojivost okrivljenika.

Sud ne posjeduje potrebna medicinska znanja, pa mu za utvrivanje neubrojivosti u kaznenom postupku pomau vjetaci medicinske struke (forenziki ili sudski psihijatri) koji u svom nalazumoraju utvrditi postojanje patolokog stanja kao mogueg uzroka, dok u miljenju daju zakljuak je li kod poinitelja postojala sposobnost rasuivanja i odluivanja.

Premda vjetak daje strunu ekspertizu, vano je naglasiti da konanu odluku o ubrojivosti odnosno neubrojivosti poinitelja donosi sud

Kaznenopravni uinak neubrojivosti: prema l. 24. st.1. KZ-a neubrojiva osoba nije kriva i ne moe se kazniti, ali joj se mogu izrei neke sigurnosne mjere koje se sastoje u onemoguavanju potencijalno opasnih socijalnih kontakata i djelatnosti (l. 24. st.4.) u skladu sa naelom krivnje (l.4.KZ) prema kojem je krivnja pretpostavka kazne (koja se temelji na prijekoru), ali ne i sigurnosnih mjera (koje se temelje na opasnom stanju)

Ako je za osobu koja je ostvarila protupravnu radnju sud u kaznenom postupku utvrdio da je bila neubrojiva, u odnosu na nju mogu se primijeniti samo odredbe Zakona o zatiti osoba s duevnim smetnjama(odredbe o tzv. prinudnoj hospitalizaciji ili prisilnom smjetaju u psihijatrijsku ustanovu ako je neubrojiva osoba zbog tee duevne smetnje opasna po sebe ili druge)

Prisilni smjetaj osoba koje su protupravno djelo poinile u

neubrojivom stanju Neubrojivost osobe koja je poinila protupravno djelo

moe utvrditi samo presudom, stoga se prema neubrojivom poinitelju mora pokrenuti kazneni postupak

Pravni poloaj poinitelja s duevnim smetnjama tijekom kaznenog postupka reguliran je Zakonom o kaznenom postupku (Glava XXVII., lanci 549.-555. ZKP),

O daljnjem prisilnom smjetaju neubrojive osobe, dakle nakon to je presudom kaznenog suda utvreno da je da je optuenik u stanju neubrojivosti poinio protupravno djelo, odluuje se sukladno Zakonu o zatiti osoba s duevnim smetnjama (Glava VII., lanci 44.-50.a ZZODS),

Prisilni smjetaj zapoinje pravomonou rjeenja o odreivanju prisilnog smjetaja u trajanju est mjeseci koje e kazneni sud donijeti nakon to je presudom utvrdio da je optuenik u neubrojivom stanju poinio protupravno djelo

Takav prisilni smjetaj nee biti odreen prema svakom neubrojivom poinitelju, nego samo prema onome za kojeg je sud, temeljem prethodno pribavljenog miljenja psihijatra, utvrdio da ima tee duevne smetnje i da je opasan za okolinu

Opasnom za okolinu smatra se neubrojiva osoba za koju je utvren visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duevnih smetnji mogla ponovno poiniti kazneno djelo za koje je propisana kazna u trajanju od najmanje tri godine

Iako se takva prisilna hospitalizacija sadrajem bitno ne razlikuje od sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog lijeenja, ona nije kaznenopravna sankcija i ne smije se mijeati s navedenom sigurnosnom mjerom koja se, kao kaznenopravna sankcija, moe primijeniti samo prema bitno smanjeno ubrojivom poinitelju

Daljnji postupak prisilnog smjetaja, odnosno produljenje ove prve prisilne hospitalizacije propisan je u glavi VII. Zakona o zatiti osoba s duevnim smetnjama i o njemu odluuje graanski sud u izvanparninom postupku

U tom se postupku, nakon provedene rasprave, moe donijeti odluka o produljenju prisilnog smjetaja na rok od godinu dana, ili rjeenje o uvjetnom otpustu i lijeenju neubrojive osobe na slobodi

Produljenje prisilnog smjetaja moe se ponavljati, ali njegovo ukupno trajanje ne smije biti dulje od gornje granice kazne propisane za djelo ija je obiljeja protupravnom radnjom ostvarila neubrojiva osoba(npr. ako se radi o ubojstvu, prisilni smjetaj temeljem ZZODS moe trajati maksimalno 20 godina, jer toliko iznosi posebni maksimum kazne predviene za to djelo)

Dakle, prema osobi za koju je sudskom presudom utvreno da je u stanju neubrojivosti poinila protupravno djelo, a ima tee duevne smetnje i opasna je za okolinu, ne moe se izrei sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog lijeenja, nego se takva se osoba moe prisilno hospitalizirati pod uvjetima odreenim u Zakonu o zatiti osoba s duevnim smetnjama

Smanjena ubrojivost Neubrojivost se ne moe stupnjevati, ali ubrojivost moe prihvaeno

stajalite prema kojemu smanjena ubrojivost nije samostalna trea kategorija tzv. polovina ubrojivost, a niti prijelazni oblik izmeu ubrojivosti i neubrojivosti pretpostavlja pozitivno utvrenje ubrojivosti u odnosu na konkretno kazneno djelo: u novije vrijeme smatra se podvrstom ubrojivosti koja moe dovesti do smanjenja krivnje, jer se radi o osobi koja je, premda oteano, ipak mogla shvatiti znaenje svojeg ponaanja i vladati svojom voljom

stanje poinitelja u vrijeme poinjenja djela kod kojeg su njegove mogunosti shvaanja svojih postupaka ili mogunosti vladanja svojom voljom bile smanjene uslijed duevne bolesti, duevne poremeenosti, nedovoljnog duevnog razvitka ili neke druge tee duevne smetnje, pa se stoga razlikovanje izmeu neubrojivih i smanjeno ubrojivih temelji na kvantiteti

smanjeno ubrojiva osoba je ubrojiva, premda su njene intelektualne i voluntativne mogunosti zbog defektnog biopsiholokog stanja takve da joj je oteano ponaanje sukladno drutvenim i pravnim pravilima. Smanjena ubrojivost ne zahtijeva, kao to to trai neubrojivost, da poinitelj nije mogao uope shvatiti znaenje svojega djela. Njemu je samo oteana spoznaja o djelu.

S. u. dovodi do manjeg stupnja krivnje, smanjuje krivnju u smislu da je poinitelj podoban za krivnju, ali uz manji stupanj sposobnosti koje su pretpostavka za nju.

I kod utvrivanja smanjene ubrojivosti primjenjuje se metoda propisana za utvrenje neubrojivosti u l. 24. st. 2. KZ :sud najprije mora utvrditi postojanje jednog od etiri mogua bioloka temelja, pa potom utvrditi da je zbog toga poiniteljeva mogunost spoznaje znaenja odreenog djela ili mogunost vladanja svojom voljom bila oteana. Sud mora donijeti odluku o stupnju djelovanja patolokih stanja na poiniteljeve sposobnosti rasuivanja i odluivanja iz kojega e proizai i ocjena suda je li ubrojivost bila smanjena u toj mjeri da poinitelj zasluuje i blai prijekor

Kaznenopravni uinci bitno smanjene ubrojivosti: smanjeno ubrojiv poinitelj je ubrojiv i zbog toga kriv. Ubrojiv poinitelj, iako je njegova ubrojivost bila i sasvim neznatna, zasluuje prijekor - manji stupanj krivnje zahtijeva i manju kaznu, pa smanjena ubrojivost predstavlja fakultativan razlog za ublaavanje kazne (l.26.KZ)

Pored kanjavanja, a pod uvjetom da postoji opasnost da razlozi za bitno smanjenu ubrojivost mogu i u budunosti poticajno djelovati na poinjenje teeg kaznenog djela,sud moe poinitelju izrei i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog lijeenja (l. 68. KZ). Ova sigurnosna mjera ne moe biti samostalna kaznenopravna sankcija, ve se uvijek primjenjuje uz kaznu zatvora, te se tada radi o lijeenju u zatvorenoj ustanovi, ili uz novanu kaznu, uvjetnu osudu i rad za ope dobro kod kojih se mjera izvrava na slobodi.

Samoskrivljena neubrojivost Od pravila prema kojemu osoba koja je bila

neubrojiva u vrijeme poduzimanja protupravne radnje nije kriva, te se ne moe kazniti niti joj se moe izrei kazna postoji jedan izuzetak

l. 25. KZ-a :Ne smatra se neubrojivim poinitelj koji se uporabom alkohola, droga ili na drugi nain svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti znaenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom, ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo to ga je poinio bilo obuhvaeno njegovom namjerom ili je glede tog kaznenog djela kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kanjivost i za taj oblik krivnje.

Primjer: voza koji mora upravljati kamionom, premda svjestan da u pijanom stanju moe nepropisnom vonjomizazvati prometnu nesreu, opije se i prouzroi nesreu u kojoj smrtno nastrada pjeak: u vrijeme poinjenja izazivanja prometne nesree vozakamiona je bio neubrojiv, ali mu se moe uputiti prijekor jer je on ostvario uzrok posljedice (sam se, svojom krivnjom, doveo u stanje neubrojivosti), a posljedicu je ostvario skrivljeno (tzv. prethodna krivnja) - poinitelj koristi samoga sebe kao sredstvo ili instrument poinjenja kaznenog djela

Pravna figura samoskrivljene neubrojivosti omoguuje punu kanjivost poinitelja ako su kumulativno ispunjeni sljedei zakonski uvjeti:

1. da se svojom krivnjom doveo u stanje neubrojivosti(stanje u kojem nije mogao shvatiti znaenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom) uporabom alkohola, droga ili drugim sredstvima (privremena duevna poremeenost kao uzrok neubrojivosti);

2. da je poinitelj bio ubrojiv u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje, te

3. ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo to ga je poinio bilo obuhvaeno njegovom namjerom ili je kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kanjivost i za taj oblik krivnje

Navedene pretpostavke pokazuju da se kod samoskrivljene neubrojivosti utvrivanje ubrojivosti i krivnje pomie unatrag u prethodni stadij, ne u vrijeme poinjenja kaznenog djela nego u vrijeme kad se poinitelj zapoeo dovoditi u stanje neubrojivosti. Prema tome, samoskrivljena neubrojivost je iznimka od pravila in tempore criminis koje se inae primjenjuje u svezi utvrivanja (ne)ubrojivosti. Kaznenopravni uinak samoskrivljeneneubrojivosti je postojanje krivnje takvog poinitelja, a time i kanjivosti

OBLICI KRIVNJE - NAMJERA I NEHAJ dva stupnja psihikog odnosa poinitelja prema djelu vanost ispravnog utvrenja s kojim oblikom krivnje poinitelj

postupa:1. da li e uope biti kanjen namjera je redovan, nehaj izniman oblik

krivnje2. teina osude za poinjeno kazneno djelo namjera kao tei oblik

krivnje svjesno i voljno povreivanje ili ugroavanje pravnozatienih dobara

namjera i nehaj definiraju se prema nainu na koji je zastupljena intelektualna (svijest) i voljna (voluntaristika) komponenta

intelektualna: poiniteljeva svijest o djelu, odnosno obiljejima kaznenog djela

voljna: usmjerenost na ostvarenje kaznenog djela, suglaavanje s time ili lakomisleno dranje da do ostvarenja obiljeja kaznenog djela ipak nee doi

izmeu pojedinih stupnjeva krivnje postoji razlika u stupnju (nainu zastupljenosti) intelektualne i voljne sastavnice, ali ne i u njihovu sadraju

intelektualna sastavnica kod svih oblika krivnje odnosi se na obiljeja kaznenog djela, odnosno predodbu o svim posebnim elementima koji ine bie konkretnog kaznenog djela bez obzira da li su ona stvarne ili pravne prirode, deskriptivna ili normativna, temeljna ili dopunska (npr. ako netko drugome daje otrovano pie, ne znajui da je netko u njega stavio otrov, ne postupa namjerno jer ima pogrenu predodbu o radnji koju poduzima)

volja za ostvarenjem obiljeja kaznenog djela je druga sastavnica koja ulazi u sadraj oblika krivnje

- svijest i volja manifestiraju u razliitim stupnjevima i upravo je stupanj (nain zastupljenosti) svijesti i volje kriterij za razlikovanje pojedinih oblika krivnje

Izravna namjera

NAMJERAPojam i karakteristike

osnovni i redovni oblik krivnje odgovara se za namjerno poinjenje svih kaznenih djela radi ega se u opisima kaznenih djela ne navodi da je za njihovo ostvarenje potrebna namjera l. 27. st. 1. KZ:" Kanjivo je postupanje s namjerom da se poini kazneno djelo. Postupanje iz nehaja kanjivo je samo kad je to zakonom izriito propisano."

namjera kao najvii intenzitet poiniteljevog odnosa prema poinjenom djelu svjesno i voljno ostvarenje obiljeja kaznenog djela podie stupanj opasnosti kaznenog djela pa je za namjerno ostvarenje kaznenog djela propisana tea kazne od one propisane za ostvarenje njegovog nehajnog oblika

Vrste namjere predviene Kaznenim zakonom

Namjera (dolus) (l. 28.) ima svoja dva oblika koja se razlikuju prema stupnju svijesti i volje, odnosno nainu na koji je zastupljena intelektualna i voljna sastavnica:

izravna namjera (dolus directus) postoji kad je poinitelj svjestan obiljeja kaznenog djela i hoe ih ostvariti ili je siguran u njihovo ostvarenje (l. 28. st. 2.),

o neizravnoj namjeri (dolus eventualis) radi se kad je poinitelj bio svjestan da moe ostvariti obiljeja k.d. pa na to pristaje (l. 28. st. 3.)

Novi KZ razlikuje izravnu namjeru prvog stupnja (htijenje) i drugog stupnja (sigurno znanje)

Izravna namjera prvog stupnja naglaena je voluntativnasastavnica

U kojim sluajevima smatramo da poinitelj hoe ostvarenje bia k.d. (postupa s izravnom namjerom prvog stupnja)?

Naelno, htijenje postoji u sljedeim sluajevima: poinitelj posljedicu hoe kada je poinjenje djela cilj

njegove djelatnosti, u ovom se sluaju htijenje i elja poklapaju (npr. zamahnuo je u pravcu druge osobe, jer je njegov cilj da toj osobi zada udarac, poinitelj prati rtvu s ciljem da je usmrti i u odreenom trenutku je usmruje hicima iz pitolja);

poinitelj hoe posljedicu kada poinitelju djelo slui kao sredstvo za ostvarenje krajnjeg cilja kojeg eli realizirati (npr. ubija da bi ostvario imovinsku korist, zapali brod da bi dobio osigurninu, krivotvori diplomu da bi dobio zaposlenje);

Izravna namjera

Izravna namjera drugog stupnja naglaena je intelektualna sastavnica, dok je voljna samo njena nuna posljedica

Kada smatramo da je poinitelj siguran u ostvarenje obiljeja kaznenog djela?

ako je poinitelj svjestan da e ukoliko poduzme namjeravanu radnju sigurno ostvariti obiljeja kaznenog djela (npr. iz osvete zapali kuu svog susjeda znajui da se u kui lei susjedov nepokretni otac, iju smrt ne eli, ali budui e njegova smrt biti nuna posljedica izazivanja poara, smatra se da je poinitelj hoe).

Neizravna namjera postoji kad je poinitelj svjestan da moe ostvariti obiljeja

kaznenog djela pa na to pristaje (l. 28. st. 3. KZ) Element svijesti je odreen na nain da je poinitelj bio

svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja moe ostvariti obiljeja k.d., odnosno poinitelj nije siguran, nego ostvarenje bia k.d. predvia kao mogue

Element volje kod neizravne namjere prisutan je kao pristajanje poinitelja na djelo, on se usuglaava ili je manje ili vie indiferentan glede njegovog ostvarenja:

pristajanje postoji kad poinitelj ishod zbivanja kojeg je sam pokrenuo preputa sluaju (npr. postupao je s neizravnom namjerom u odnosu na smrt oteenika poinitelj koji je pokazivao rtvi kako se igra "ruski rulet" na nain da je nekoliko puta zavrtio bubanj i znajui da je u pitolju jedan metak dao pitolj oteeniku koji je okrenuo cijev prema svojoj glavi, povukao okida i usmrtio se)

Vanost razgranienja pojedinih vrsta namjere nii stupanj svijesti i volje kod neizravne namjere

vrednuje se kod odmjeravanja kazne; postoje kaznena djela koja se mogu poiniti

samo s izravnom (npr. kaznena djela koja su usmjerena na postizanje odreenog cilja) ili rjee, samo s neizravnom namjerom

Posebne vrste namjere U teoriji kaznenog prava poznate su i druge vrste namjere od kojih

treba objasniti sljedee: dolus praemeditatus (predumiljaj) je vrsta namjere koja nastaje

odreeno vrijeme prije poinjenja djela i oznaava namjeru kod koje poinitelj nakon zrelog razmiljanja stvara odluku o poinjenju djela. Ovaj dolus u pravilu nije relevantan, jer ga zakonodavac nigdje ne uvaava kao teu okolnost, a moe utjecati, ali i ne mora na odmjeravanje kazne;

dolus repentinus (trenutna namjera) nastaje neposredno prije poinjenja djela, trenutno, na mah ili sponatano (najee u afektu), a zakonodavac ga uzima kao privilegirajue obiljeje kod npr. ubojstva na mah koje takvo ubojstvo ini lakim oblikom od temeljnog djela ubojstva.

dolus antecedens (prethodna namjera) postoji prije poinjenja kaznenog djela i nije relevantna jer se nije realizirala u radnji poinjenja;

dolus subsequens (naknadna namjera) se sastoji u naknadnom odobravanju kaznenog djela ili suglaavanju poinitelja s posljedicom, te ne utjee na kvalifikaciju djela, ali se moe uzeti u obzir kao okolnost znaajnu za odmjeravanje kazne;

dolus generalis ili indeterminatus (neodreena namjera) poinitelj ima pogrenu predodbu o uzronoj vezi, odnosno tijeku odvijanja radnje poinjenja (npr. poinitelj pogreno misli da je poduzetom radnjom ostvario posljedicu koju je htio ostvariti, pa poduzme i drugu radnju da bi npr. prikrio djelo ali tek tom radnjom prouzroi posljedicu namjera nije iskljuena jer je upravo radnjom poinitelja ostvarena eljena posljedica, ali uz nebitno odstupanje u uzronoj vezi;

dolus alternativus (alternativna namjera) poseban sluaj neodreene namjere , poinitelj je svjestan da usljed njegove radnje moe nastupiti jedna od posljedica na jednom ili vie potencijalnih objekata, pri emu nema tonu predodbu o tome na kojem e objektu i koja posljedica biti realizirana kanjava se za tee kazneno djelo, a istodobno i za lake samo ako je mogu njegov stjecaj s teim djelom

dolus specialis ili determinatus radnja, posljedica, uzrona veza i druga obiljeja kaznenog djela u dovoljnoj su mjeri odreeni u svijesti poinitelja .

Nehaj (culpa) laki i po nastanku mlai oblik krivnje izniman oblik krivnje odgovornost za nehajni oblik djela

postojati e samo ako je to u zakonu izriito predvieno osnovni element strukture nehajnog delikta povreda

dune panje uglavnom kod kaznenih djela ije je poinjenje povezano

za djelatnosti koje zbog tehnikog napretka podrazumijevaju uporabu opasnih sredstava ili su povezana s odreenim rizicima (kaznena djela protiv ope sigurnosti, prometa, zdravlja ljudi, okolia i sl.)

nehaj je nepaljivo i lakomisleno postupanje koje moe biti uinjeno svjesno, ali nikada voljno

nevoljna kaznena djela na strani poinitelja ne postoji ni htijenje ni pristajanje na ostvarenje kaznenog djela manji stupanj opasnosti i prijekora izraen kroz niu propisanu kaznu u odnosu na onu za namjerni oblik djela

u pravilu se vre injenjem, ali mogu biti poinjena i neinjenjem (npr. nepoduzimanje mjera zatite na radu i prouzroenje opasnosti za ivot ljudi ili imovinu veeg opsega)

u pravilu su materijalna kaznena djela (posljedica je element bia kaznenog djela i kroz nju se izraava opasnost djela, odnosno smisao inkriminacije), ali mogu biti i formalna (npr. neka kaznena djela protiv okolia)

lanak 29. KZ-a predvia dvije vrste nehaja: svjesni i nesvjesni

Svjesni nehaj (luxuria) postoji kad je poinitelj svjestan da moe

ostvariti obiljeja kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to nee dogoditi ili da e to moi sprijeiti.(l. 29.st.2.KZ)

Intelektualni element: svijest poinitelja o mogunosti ostvarenja obiljeja k.d. (predvianje posljedice kao mogue)

Voljni element: negativno odreenpoiniteljevo olako dranje da do ostvarenja obiljeja k.d. (pogrena procjena situacije) ili da e on to moi sprijeiti (poinitelj precjenjuje svoje sposobnosti)

Razgranienje svjesnog nehaja i neizravne namjere

ista intelektualna sastavnica (svijest o moguem ostvarenju kaznenog djela) diferenciranje je mogue smo na temelju elementa volje

u emu se sastoji razlika izmeu "pristajanja na djelo" i "lakomislenog dranja da se ono nee dogoditi ili da e ga poinitelj moi sprijeiti" Frankova formula: pretpostavljeno ponaanje poinitelja u konkretnoj situaciji, kako bi se poinitelj ponaao da je ostvarenje kaznenog djela predvidio kao sigurno:

ako bi poinitelj radnju poduzeo bez obzira na to da li e time ostvariti kazneno djelo on na djelo pristaje, dakle postupa s neizravnom namjerom

ako bi se od radnje suzdrao radi se o svjesnom nehaju

ako za procjenu i uvjerenje poinitelja ne postoje nikakve realne osnove, odnosno ako poinitelj ishod radnje preputa sluajnom toku odvijanja situacije radi se o pristajanju na posljedicu

razgranienje neizravne namjere i svjesnog nehaja jedno od najteih i najspornijih pitanja kaznenog prava sud mora ispitati niz objektivnih okolnosti (cilj postupanja poinitelja, eventualno postojanje posebnih interesa prema nastupanju posljedice, da li posljedice pogaaju poinitelja ili njemu bliske osobe, koje je mjere poduzimao da bi sprijeio ostvarenje kaznenog djela itd.)

Nesvjesni nehaj (negligentia) poinitelj nije bio svjestan da moe ostvariti obiljeja

kaznenog djela, iako je prema okolnostima bio duan iprema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestante mogunosti (l. 29.st.3.KZ)

nesvjesni nehaj je svjesno i voljno negativno odreen, izmeu poinitelj i djela ne postoji nikakva psihika veza, ali se socijalno - etika odgovornost, a time i krivnja poinitelja temelji na prijekoru zbog nedostatka panje koju je poinitelj u danoj situaciji bio duan i mogao imati, da je bio paljiv koliko je mogao i trebao predvidio bi mogunost ostavrenja kaznenog djela, a time i povredu zatienih dobara

nesvjesni nehaj nije a priori laka vrsta nehaja od svjesnog ponekad je opasniji poinitelj koji tako malo cijeni tua dobra da uope ne razmilja o tome kakvu opasnost za druge predstavlja njegovo ponaanje, od onoga koji je svjestan mogunosti povrede, ali olako dri da do nje nee doi ili da e je moi sprijeiti

Za postojanje ovog oblika krivnje zahtijeva se kumulativno da je poinitelj bio duan i mogao biti svjestan mogunosti poinjenja kaznenog djela

Krivnja za kaznena djela kvalificirana teom posljedicom

Zakonska konstrukcija bia kaznenog djela koje postoji kada je iz jednog temeljnog djela proizala tea zakonom predviena posljedica za koju zakon propisuje teu kaznu -kazneno djelo teke tjelesne ozljede koja je imala za posljedicu smrt ozlijeene osobe (l. 120. KZ-a)

Temeljno ili osnovno djelo je teka tjelesna ozljeda, dok je smrt ozlijeene osobe tea posljedica prouzroena tim djelom (teka tjelesna ozljeda kvalificirana smru)

I u ovakvoj konstrukciji kvalificiranog oblika kaznenog djela zakon zahtijeva utvrivanje krivnje ne samo u odnosu na osnovno djelo nego i u odnosu na teu posljedicu koja je prouzroena osnovnim djelom, a za koju zakon propisuje teu kaznu

osnovno kazneno djelo moe biti poinjeno s namjerom, ali i nehajno, dok u odnosu na teu posljedicu kod poinitelja mora postojati nehaj (l. 27. st. 2. KZ-a: Tea kazna koju zakon propisuje za teu posljedicu kaznenog djela moe se izrei kad je poinitelj glede te posljedice postupao barem s nehajem.).

Kad poinitelj postupa nehajno u odnosu na teu posljedicu prouzroenu njegovim namjernim ili nehajnim osnovnim djelom?

Onda kada je ili predvidio odnosno bio svjestan da moe nastupiti tea posljedica, ali je lakomisleno smatrao da nee nastupiti ili da e je moi sprijeiti (svjesni nehaj), ili kad pri injenju osnovnog djela nije bio svjestan da moe nastupiti tea posljedica, ali je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio duan i mogao biti svjestan te mogunosti (nesvjesni nehaj).

Prema naelu krivnje, ako se nastupjelatea posljedica ne moe pripisati nehaju poinitelja (ako je rezultat nesretnog sluaja casus), on e odgovarati samo za temeljno kazneno djelo.

U znanosti kaznenog prava kombinacija u kojoj poinitelj postupa s namjerom u odnosu na osnovno kazneno djelo, a nehajno u odnosu na prouzroenu teu posljedicu (namjera + nehaj) naziva se preterintencionalno kazneno djelo.

Svijest o protupravnosti krivnja je prijekor ili ocjena o nevrijednosti djela

ovjeka kao socijalnog bia tko je prihvatio elementarna drutvena pravila

zajednikog ivota zna i elementarne zabrane i naredbe kao socijalne norme

zreo i duevno zdrav ovjek sposoban je da u najveem broju ivotnih situacija zna to smije i to ne smije uraditi odnosno ima svijest o doputenosti ili nedoputenosti nekog njegovog postupka

Kako je krivnja kao prijekor ili vrijednosna ocjena ovjekova ponaanja normativni pojam (ocjena subjektivne strane ovjekova ponaanja sa stajalita zahtjeva pravnoga poretka) nuno je utvrditi je li poinitelj u konkretnom sluaju znao ili mogao znati da se ne ponaa onako kako drutveni i pravni poredak zahtijeva.

Kod veine zakonskih opisa kaznenih djela (npr. silovanja, ubojstva, krae i dr.) poinitelj je svjestan da radi neto nedoputeno.

Meutim, danas u uvjetima u kojima je kazneno pravo pokrilo gotovo sva podruja drutvenog ivota, mogue je da poinitelj zaista nije znao niti je mogao znati da radi neto nedoputeno.

Stoga je bilo potrebno napustiti fikciju da svi graani poznaju sve pravne norme, te kao element krivnje izdvojiti poseban i samostalni element - svijest o protupravnosti djela.

Prema tome, nema krivnje ako poinitelj nije znao niti je mogao znati da ono to radi nije doputeno odnosno ako je postupao u dobroj vjeri (bona fide) da ne ini nikakvo zlo

Sadraj svijesti o protupravnosti: potrebno je da je poinitelj svjestan socijalnog znaenja svoga djela, zahtjeva se njegova svijest o drutveno tetnom inu koji je stoga nedoputen.

Dakle ne trai se svijest o protupravnosti u formalnom smislu, poznavanje kaznenog zakona, nego poinitelj mora biti svjestan protupravnosti u materijalnom smislu odnosno kako drutvo ocjenjuje njegovo djelo.

Pri tome nije dovoljna svijest o nemoralnosti djela odnosno ocjena o povredi moralnih normi (premda se kaznenopravna ocjena djela najee poklapa s moralnom ocjenom).

Pri utvrivanju ovog elementa krivnje sudska praksa u veini sluajeva ne bi trebala imati nikakvih potekoa, jer tko zna da usmruje drugoga ili da oduzima tuu stvar istovremeno zna da radi neto to ne smije raditi (iako ne mora znati propise koji to zabranjuju).

Kod najveeg broja klasinih kaznenih djela (onih koja su prema opoj svijesti i savjesti tetna i opasna za temelje zajednikog ivota) moe se pretpostaviti poiniteljeva svijest o protupravnosti djela bez posebnog utvrivanja, ali ako se pojavi sumnja da poinitelj nije bio svjestan protupravnosti svoga djela, sud mora dokazati postojanje svijesti.

Nepostojanje ispriavajuih razloga

negativni element krivnje normativni element ispriavajui razlozi:

u opem dijelu KZ: prekoraenje nune obrane zbog ispriive jake prepasti prouzroene napadom (l. 21.st.4.KZ) i ispriiva krajnja nuda (l. 22.st.2.KZ)

u posebnom dijelu: postupanje po zapovijedi nadreenog pod uvjetima iz l.380.KZ

Zabluda Zabluda (error) pogrena svijest o nekoj okolnosti

u svezi poinjenja kaznenog djela nesklad izmeu svijesti poinitelja i stvarnosti

zabluda utjee na krivnju poinitelja kao njegov psihiki odnos prema djelu u nekim e sluajevima zabluda poinitelja iskljuiti ili umanjiti prijekor

KZ u lancima 30., 31.,32. i 22.st.3. propisuje etiri vrste zabluda koje utjeu na krivnju poinitelja:

zabluda o biu kaznenog djela zabluda o okolnostima koje iskljuuju protupravnost zabluda o protupravnosti zabluda o okolnostima krajnje nude koja iskljuuje

krivnju

Zabluda o biu kaznenog djela(l. 30. KZ)

Zabluda o biu kaznenog djela zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja obiljeje kaznenog djela

injenina zabluda (error facti) poinitelj ima pogreno znanje ili svijest o nekoj stvarnoj ili pravnoj okolnosti koja je obiljeje bia kaznenog djela (npr. poinitelj uzima kaput koji je potpuno isti kao njegov, ali je tui, a s obzirom da on to ne zna, ima pogrenu svijest o okolnosti objekta djela, koja okolnost predstavlja temeljno obiljeje bia kaznenog djela krae: Tko tuu pokretnu stvar oduzme ili poinitelj puca u ovjeka mislei da je to kip ili ivotinja)

Kod ove zablude poinitelj ustvari ne zna to radi, pa zato ne zna ni da to to radi ne smije raditi.

O ovoj zabludi moe se raditi kada postoji pogrena svijest o bilo kojoj okolnosti koja je obiljeje kaznenog djela (radnji, objektu radnje, uzronoj vezi, posljedici, mjestu i vremenu poinjenja itd.)

U teoriji i praksi kaznenog prava postoje unutar ove vrste zablude posebni oblici koji mogu imati razliit uinak: zabluda o objektu (error in objecto) zabluda o osobi (error in persona) i zabluda o uzronoj vezi (aberratio ictus)

Zabluda o objektu

Kod zablude o objektu (error in objecto) poinitelj ima pogrenu svijest o svojstvu objekta na kojem ini kazneno djelo (npr. mislei da usmruje ivotinju usmrti ovjeka, mislei da krade stvar velike vrijednosti ukrade bezvrijednu stvar)

Pogrena svijest poinitelja o svojstvu objekta na kojem poduzima radnju biti e pravno relevantna (utjecat e na kaznenopravni poloaj poinitelja u smislu pravne oznake djela ili stupnja krivnje ) ukoliko je svojstvo objekta obiljeje kaznenog djelaAko je poinitelj usmrtio ovjeka, a toga nije bio svjestan (mislio je da se radi o ivotinji) on se vara u pogledu obiljeja k.d. ubojstva drugi (objekt radnje drugi u smislu ivog ovjeka), dakle nalazi se u zabludi o biu kaznenog djela ubojstva

Ako je poinitelj umjesto stvari velike vrijednosti ukrade bezvrijednu stvar ne radi se o relevantnoj zabludi o biu kaznenog djela krae, jer vrijednost stvari nije obiljeje temeljnog oblika kraei poinitelj e biti kanjen za kazneno djelo krae jer postoji njegova namjera da protupravno prisvoji tuu pokretnu stvar i kada je bio u zabludi o vrijednosti stvari

Zabluda o osobi (error in persona)

posebni oblik zablude o objektu kod koje poinitelj ini kazneno djelo prema jednoj osobi a misli da je to druga osoba.

U pravilu nije pravno relevantna jer identitet rtve u pravilu, nije obiljeje kaznenog djela (kaznenim djelom ubojstva titi se pravo na ivot svakog ovjeka)

Biti e relevantna (utjecat e na pravnu oznaku djela ili stupanj krivnje poinitelja

ako je identitet rtve obljeje kaznenog djela (npr. l. 346. prisila prema najviim dravnim dunosnicima RH);

Zabluda o uzronoj vezi (aberratio ictus)

nepodudaranje izmeu zamiljene i realizirane uzrone veze u kojem je dolo do odstupanja, npr. poinitelj puca u susjeda, ali ga promai i pogodi njegovu enu

Odnos zablude o uzronoj vezi i zablude o objektu:

Slinost: kod obje navedene pravne figure poinitelj pogaa pogreni objekt,

bitna razlika: do pogaanja pogrenog objekta kod zablude o objektu dolazi zato to se poinitelj vara u pogledu identiteta objekta radnje (npr. misli da puca na susjeda, a ustvari puca na policajca), dok kod aberratio ictuspoinitelj pravilno poima identitet objekta, ali ga promauje i pogaa neki drugi objekt (npr. puca na susjeda, ali pogodi policajca koji stoji pokraj susjeda)

Pravni uinak: Ako se radi o nebitnom odstupanju od

zamiljene uzrone veze (npr. poinitelj puca rtvi u glavu, ali ga pogodi u grudi, a smrt isto nastupi), takva zabluda nije pravno relevantna, poinitelj e odgovarati za kazneno djelo ubojstva jer je posljedica bila obuhvaena njegovom namjerom.

Meutim, ako je odstupanje bitno (aberratioictus - skretanje pogotka ili pogrean udar) npr. u sluaju kad poinitelj puca u osobu A., promai, te pogodi i usmrti osobu B., takva zabluda biti e relevantna poinitelj e odgovarati za dva kaznena djela poinjena u idealnom stjecaju (jednom radnjom poinjeno je vie kaznenih djela): pokuaj ubojstva osobe A. i prouzroenjesmrti iz nehaja osobe B.

Kaznenopravni uinak zablude o biu kaznenog djela

Ne postupa s namjerom tko u vrijeme poinjenja djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonskog obiljeja. ( l. 30. st. 1.KZ) zabluda o biu uvijek iskljuuje namjeru

zabluda je negativna strana ili negacija namjere jer namjera pretpostavlja svijest o svim obiljejima kaznenog djela, pa poinitelj koji tu svijest nema ne moe odgovarati za namjerno poinjenje kaznenog djela

u zabludi je samo onaj poinitelj koji nema nikakvu ili ima pogrenu predodbu o nekom obiljeju kaznenog djela

Ako poinitelj nije siguran postoji li neko obiljeje kaznenog djela (npr. nije siguran da li je kaput koji uzima s vjealice njegov ili tui, ali ga svejedno uzima doputajui mogunost da uzima tuu stvar) onda se poinitelj ne nalazi u zabludi o biu kaznenog djela nego postupa s neizravnom namjerom

Ako je zabluda iz stavka 1. ovoga lanka bila otklonjiva, poinitelj e se kazniti za nehaj kad zakon za poinjeno djelo propisuje kanjavanje i za nehaj. (l. 30. st. 2. KZ)

Citirani stavak regulira pravni uinak otklonjive ili skrivljene zablude o biu kaznenog djela poinitelj e se kazniti za nehajni oblikkaznenog djela ija je obiljeja ostvario ako su ispunjena dva uvjeta (l. 30. st. 2. KZ) :1) ako je u zabludi bio iz nehaja (tj. ako je bio u skrivljenoj ili

otklonjivoj zabludi)2) ako zakon za poinjeno djelo propisuje kanjavanje za nehaj

Kada je poinitelj u zabludi iz nehaja (skrivljenoj, otklonjivoj zabludi) ? Poinitelj se nalazi u skrivljenoj zabludi ako je BIO DUAN I

MOGAO biti svjestan obiljeja glede kojega je imao pogrenu svijest, odnosno u zabludi se naao vlastitom krivnjom iz nehaja

Primjer: lovac ubije drugog lovca mislei da puca na divlju svinju bez da je prethodno provjerio u to puca njegova zabluda je skrivljena jer je povrijedio dunu panju koja se od njega trai kao lovca odgovarat e za kazneno djelo prouzroenja smrti iz nehaja (l. 113. KZ)

to je sa poiniteljem koji se nalazio u neskrivljenoj ,neotklonjivoj zabludi o biu kaznenog djela?

Nije kriv za kazneno djelo ija je obiljeja ostvario logiko tumaenje odredbi l. 30.st.2. i l. 23. KZ)

Zabluda o okolnostima koje iskljuuju protupravnost (l.31.KZ)

Zabluda o okolnostima koje iskljuuju protupravnost postoji kada poinitelj pogreno smatra da postoji neka okolnost, koja kad bi doista postojala, inila bi njegovo djelo doputenim. Poinitelj je svjestan svih obiljeja kaznenog djela, ali pogreno dri da postoji okolnost koja je injenina pretpostavka za iskljuenje protupravnosti

Primjeri za ovu vrstu zablude su tzv. putativnanuna obrana i putativna opravdavajua krajnja nuda

Kod putativne nune obrane poinitelj je u zabludi o postojanju protupravnog napada koji bi, da stvarno postoji, njemu dozvoljavao poduzimanje obrane. Dakle, radi se o pogreno zamiljenoj nunoj obrani

Kod putativne opravdavajue krajnje nude poinitelj pogreno smatra da postoji opasnost, pa je otklanja povredom zatienog dobra i pri tome uini zlo koje je manje od zla koje je, po njegovom miljenju, prijetilo

Kaznenopravni uinak zablude o okolnostima koje iskljuuju protupravnost

Nee se kazniti za namjerno poinjenje djela tko je u vrijeme njegova poinjenja pogreno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno. (l. 31.st.1.KZ) ZOIP ne iskljuuje namjeru jer poinitelj koji postupa u nunoj obrani, i kad je bila pogreno zamiljena, ipak postupa s namjerom da se brani, ali se zbog posebnih okolnosti pod kojima je namjera stvorena poinitelja ne kanjava za namjerno ostvarenje bia kaznenog djela, nego e se

Kazniti za nehajni oblik djela, ako je njegova zabluda bila otklonjiva i ako je nehajni oblik djela ija je obiljeja poiinteljostvario uope kanjiv (l. 31. st. 2. KZ)

u sluaju kad je zabluda o okolnostima koje iskljuuju protupravnost bila neotklonjiva ili neskrivljena nema krivnje, jer poinitelj ne postupa ni sa nehajem logiko tumaenje odredbi l. 30.st.2. i l. 23. KZ

Zabluda o protupravnosti (l. 32.KZ)

Zabluda o protupravnosti djela (error iuris) zabluda o zabranjenosti djela odnosno zabluda o pravnom znaenju djela: poinitelj ima svijest o svim okolnostima djela, ali pogreno dri da je njegovo djelo dozvoljeno on zna to radi, ali smatra da je to doputeno odnosno da nije zabranjeno

Klasian oblik ove zablude postoji kad poinitelj ne zna da je njegovo ponaanje inkriminirano tj. predvieno kao kazneno djelo npr. poinitelj zlostavlja ivotinju ne znajui da time ini kazneno djelo muenje ivotinje predvieno l. 205. KZ-a taj oblik zablude o protupravnosti djela naziva se i direktnom ili izravnom zabludom o protupravnosti

Drugi oblik zablude o protupravnosti djela nazivase i indirektnom ili neizravnom zabludom o protupravnosti: kad poinitelj pogreno smatra da je na temelju neke stvarno postojee okolnosti njegovo djelo dozvoljeno

npr. vojnik u ratu usmruje ratnog zarobljenika po nareenju svoga zapovjednika jer dri da okolnost postojanja nareenja iskljuuje protupravnost njegovog djela, a ta okolnost nema takvo znaenje ili poinitelj uzme tuu stvar koja je vlasnitvo njegova dunika mislei da na to kao vjerovnik ima pravo, ili smatra da je eutanazija doputena zbog pristanka oteenika

zabluda o protupravnosti djela postoji i kad poinitelj ne zna propise kojima se dopunjuje tzv. blanketno bie kaznenog djela.

Mogua je kod delicta mere prohibita (ija se protupravnost moe spoznati samo na temelju poznavanja odreenih propisa),

esta su u sporednom kaznenom zakonodavstvu (npr. u Zakonu u trgovakim drutvima).

ali ne i kod kaznenih djela po sebi (lat. delicta per se), kod kojih je zabranjenost oita pa za spoznaju o zabranjenosti nije potrebno upoznavanje s propisima

Pravni uinak zablude o protupravnosti usvajanje psiholoko-normativne koncepcije krivnje (svijest

o protupravnosti je sastavni element krivnje) i naputanje pravila ignorantia iuris nocet (neznanje prava kodi) odreuje njen uinak

ako poinitelj u vrijeme poinjenja djela nije znao da je njegovo djelo protupravno, a to nije bio duan niti je mogao znati (l.32.st.1.) neskrivljena ili neotklonjiva zabluda (zabluda o protupravnosti iz opravdanih razloga) iskljuuje krivnju

Ako je poiniteljeva zabluda bila skrivljena ili otklonjiva (zabluda iz nehaja) poinitelj se moe blae kazniti (l. 32. st. 2. KZ) fakultativni razlog za ublaavanje kazne, pa poinitelja koji je postupao u zabludi o zabranjenosti svoga djela u koju se zabludu doveo svojom krivnjom (nehajno) sud moe blae kazniti

Zabluda o protupravnosti je rijetka u sudskoj praksi shvaanje da nepoznavanje zakona ne ispriava ukorijenjeno je u svijesti sudaca

Zabluda o protupravnosti je rijetka kod delicta per se (lat. kaznena djela po sebi) npr. djela protiv ivota i tijela ili protiv imovine

ea je kod delicta mere prohibita (lat. isto zabranjena kaznena djela) tj. kaznenih djela kod kojih se protupravnost moe spoznati samo na temelju odreenih propisa

posljedica prihvaanja diferencirajuih teorija o krajnjoj nudi

poinitelj koji se nalazi u zabludi o okolnostima ispriavajue krajnje nude nalazi se u zabludi o okolnostima koje iskljuuju krivnju (putativnaispriavajua krajnja nuda)

Pogrena predodba odnosi se na postojanje opasnosti kao obiljeja krajnje nude, pa u otklanjanju pogreno zamiljene opasnosti ostvarenjem obiljeja nekog kaznenog djela uini zlo koje nije nerazmjerno vee od zla koje je po poiniteljevoj zamisli prijetilo

npr. netko daje lani iskaz zbog upuene mu prijetnje koja objektivno nije ozbiljna, ali ju je poinitelj ozbiljno shvatio

Zabluda o okolnostima krajnje nude koja iskljuuje krivnju (l. 22. st. 3. KZ)

Pravni uinak zablude o ispriavajuoj krajnjoj nudi:

Poinitelj e se kazniti za nehajni oblik djela, ako je njegova zabluda bila otklonjiva i ako je nehajni oblik djela ija je obiljeja poinitelj ostvario uope kanjiv (l. 22. st. 3. KZ)

u sluaju kad je zabluda o postojanju situacije ispriive krajnje nude bila neotklonjiva ili neskrivljena nema krivnje, jer poinitelj ne postupa ni sa nehajem logiko tumaenje odredbi l. 30.st.2. i l. 23. KZ

POSEBNE PRETPOSTAVKE KANJIVOSTI

U nekim iznimnim sluajevima kazneno djelo nee postojati iako su ostvarena sva etiri formalna elementa kaznenog djela (radnja, bie kaznenog djela, protupravnost i krivnja)

Radi se o situacijama u kojima je za poinjenje kaznenog djela potrebno ostvariti i neke dodatne (posebne) pretpostavke kanjivosti, koje ne pripadaju niti jednom od navedenih elemenata i nisu zajednike svim kaznenim djelima

Pozitivne (njihovo postojanje uvjet je postojanja kaznenog djela) OBJEKTIVNI UVJETI KANJIVOSTI i

Negativne (njihovo nepostojanje uvjet je postojanja kaznenog djela) BEZNAAJNO DJELO

Pozitivne pretpostavke kanjivosti koje ne pripadaju ni objektivnom (nisu elementi bia kaznenog djela) ni subjektivnom (nisu obuhvaeni ni namjerom ni nehajem poinitelja) korpusu djela

Kako objektivni uvjet kanjivosti ne pripada biu djela, s obzirom na objektivni uvjet kanjivosti ne trai se nikakav subjektivni odnos poinitelja (ni namjera ni nehaj)

Ukoliko ih zakonodavac u konkretnom sluaju propisuje, objektivni uvjeti kanjivosti predstavljaju pozitivne dodatne pretpostavke kanjivosti, tj. takve dodatne pretpostavke kanjivosti bez ijeg postojanja nema kaznenog djela

OBJEKTIVNI UVJETI KANJIVOSTI

npr. da bi postojalo kazneno djelo sudjelovanja u tunjavi iz l. 122. KZ nije dovoljno da je poinitelj samo sudjelovao u tunjavi, nego i da se radilo o tunjavi koja je za posljedicu imala smrt ili teku tjelesnu ozljedu jedne ili vie osoba

u tom zakonskom opisu objektivni uvjet kanjivosti je smrt, odnosno teka tjelesna ozljeda to znai da se poinitelj ne kanjava za sudjelovanje u bilo kakvoj tunjavi, nego jedino u onoj koja je rezultirala ispunjenjem navedenog objektivnog uvjeta kanjivosti

obzirom da se za objektivni uvjet kanjivosti ne trai nikakav subjektivni odnos poinitelja za sudjelovanje u tunjavi odgovarat e i oni sudionici koji nisu mogli predvidjeti takav ishod tunjave

ako pak postoji namjera ili nehaj s obzirom na posljedicu, tada se poinitelj nee kazniti za sudjelovanje u tunjavi, ve za odgovarajui delikt (ubojstvo, prouzroenje smrti iz nehaja, teku tjelesnu ozljedu, osobito teku tjelesnu ozljedu, teku tjelesnu ozljedu s posljedicom smrti itd.).

Nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obiljeja, ako je stupanj poiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da poinitelj bude kanjen. (l.33.KZ)

Da bi se ostvarenje bia kaznenog djela smatralo beznaajnim, moraju kumulativno nastupiti dvije objektivne i jedna subjektivna pretpostavka

BEZNAAJNO DJELO

Nizak stupanj krivnje (subjektivna pretpostavka): primjerice sluaj granine krivnje vozaa i visok doprinos rtve kojoj je nanesena teka tjelesna ozljeda bez naknadnih posljedica, u igri na ulici razbije se staklo samoposluge...

Djelo bez posljedica ili su posljedice neznatne(objektivna pretpostavka): pojam posljedice misli se na tetnu posljedicu, odnosno onu koja u stvarnosti predstavlja neku tetu (injenice koje se odnose na jainu ugroavanja ili povredu zatienog dobra; teinu posljedica iz bia kaznenog djela; visinu, opseg i narav tete)

Uvijek se polazi od utvrene visine tete i njenog znaenja za pravni poredak i rtvu

Ne postoji potreba kanjavanja poiniteljakriminalno - politiki razlozi su takvi da se

ne poduzimaju represivne mjere prema poinitelju iako je svojim postupkom ostvario obiljeja kaznenog djela

Prigovori upueni institutu beznaajnog djela: stvara tekoe na teorijskom planu (kako

opravdati nepostojanje kaznenog djela ako su ostvarena njegova obiljeja, a ne postoji nijedan razlog iskljuenja protupravnosti),

i u praksi (rastezljivost njegovih pretpostavki dovela je do velike neujednaenosti u primjeni).