SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Ljiljana Drobnjak

MOTIVACIJA POJEDINCA ZA PODUZETNIČKI POTHVAT

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MOTIVACIJA POJEDINCA ZA PODUZETNIČKI POTHVAT

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovni marketing

Mentor: Prof. dr. sc. Ivan Frančišković

Student: Ljiljana Drobnjak

Studijski smjer: Marketing

JMBAG: 0081102656

Rijeka, 15.rujan 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

2. PODUZETNIK, PODUZETNIŠTVO, PODUZETNIČKI POTHVAT ............................. 4

2.1. Definicija poduzetnika ................................................................................................. 4

2.2. Definicija poduzetništva ............................................................................................ 10

2.3. Poduzetnički pothvat .................................................................................................. 24

3. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE ...................................................................................... 30

3.1. Plan i metodologija istraživanja ................................................................................. 30

3.2. Analiza rezultata istraživanja ..................................................................................... 31

4. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 51

LITERATURA ......................................................................................................................... 54

POPIS GRAFIKONA, SLIKA I TABLICA ............................................................................ 57

PRILOG – ANKETNI UPITNIK ............................................................................................. 59

1

1. UVOD

Predmet rada je motivacija pojedinca za poduzetnički pothvat.Poduzetništvo je

gospodarska djelatnost čiji začetci sežu u daleku prošlost,prvi zapisi o poduzetništvu

pojavili su se prije 4.000 godina. Tijekom vremena mnogiteoretičari davali su definicije

poduzetništva, objašnjavajući na različite načine njegovuulogu i važnost. Cjelokupan

proces razvoja poduzetništva ne bi bio moguć bezglavnih i odgovornih osoba –

poduzetnika. U današnje vrijeme ljudi imaju vlastita poduzeća koja su sami otvorili ili

su ih naslijedili. S obzirom da na tržištu vladaju svakakve prilike i neprilike neki

posluju uspješnije, neki malo manje uspješnije. Biti vođa u poduzeću i ići prema

uspjehu znači i snositi određene rizike, znati nositi se s mnogobrojnim preprekama koji

stoje na putu, također imati dobro ideje, posjedovati kreativnost, saslušati preporuke

svojih zaposlenih, znati raditi u timu i posjedovati još mnogo raznih osobina potrebnih

za vođenje poduzeća. Međutim, postavlja se pitanje, tko može to sve?

Poduzetnik je osoba koja ostvaruje profit, upravljajući resursima na vlastiti rizik

(Hornaday, 1990). Većina istraživanja iz ovog područja nastoji utvrditi pojedinačne

značajke koje razlikuju skupine poduzetnika od skupina nepoduzetnika.Među

najranijima najčešće se citiraju radovi McClellanda koji je, razvijajući svoju teoriju

motivacije, pretpostavio da su poduzetnici osobe s izraženijim "motivom za

postignućem" (McClelland i Burnham, 2003). Međutim, razlikovanje poduzetnika po

toj osobini pokazalo se uvelike ovisnim o skupini nepoduzetnika s kojom ih se

uspoređuje.Visoka potreba za postignućem nije svojstvena samo poduzetnicima već i

mnogim drugim uspješnim ljudima.Također, danas se uglavnom smatra kako

poduzetnici zapravo bolje procjenjuju rizik od nepoduzetnika, dok preferiraju srednju

razinu rizika (Brockhaus, 1980). Obzirom na prirodu poduzetničkog posla, poduzetnici

imaju i veću "toleranciju na neizvjesnost", za što je i dobivena empirijska potvrda (Koh,

1996). Ponešto je pak proturječja izazvalo testiranje osobine "lokus kontrole", tj.

"internalnosti", koja se u pojedinim radovima pokazala diskriminativnom, odnosno

izraženijom kod poduzetnika (Brockhaus 1980b) dok drugi radovi to ne potvrđuju (Hull

i suradnici, 1980).

2

Kreativnost se ponegdje smatra okosnicom poduzetništva i stoga važnim faktorom

razlikovanja poduzetnika od nepoduzetnika (Koh, 1996).Poduzetnicima se također često

pridodaje i osobina "potreba za neovisnošću" Cromie (2000).Iako se može s većom ili

manjom pouzdanošću tvrditi da su te osobine karakteristične za većinu poduzetnika,

daleko je teže zaključiti da će i svatko tko ih posjeduje postati poduzetnikom.

Cilj rada je istražiti poduztničke sklonosti među mlađom populacijom - studentima

kojiće se nakon završetka školovanja naći u situaciji da nakon stjecanja osnovnih znanja

i početničkog radnog iskustva započnu poduzetničku djelatnost kroz pokretanje i

realizaciju određene poduzetničke ideje, a neki će kroz osobni angažman uspješno

razvijati karijeru radeći za druge poduzetnike koji će znati prepoznati njihov

poduzetnički potencijal, te poticati njihov daljnji razvoj.

Svrharada je odgovoriti na pitanje da li ciljana skupina ispitanika pokazuje motivaciju

za poduzetnički pothvat.

Na temelju definiranog predmeta rada, cilja i svrhe istraživanja postavljene su glavne

radne hipoteze:

Baviti se poduzetništvom i biti uspješan poduzetnik nije lak zadatak. Svatko tko se misli

baviti poduzetništvom trebao bi znati kontrolirati rad i djelovanje poduzeća u

kokurentnom okruženju te nadgledati svaki segment poslovanja u cilju uspješnog

obavljanja djelatnosti, jer ostvarenje svih postavljenih ciljeva u poduzeću, od

preuzimanja rizika, raspodijele zadataka, vođenja tima, upotrebe odgovarajuće

tehnologije te kvalitetnog raspolaganja novčanim sredstvima, ima glavnu ulogu za

opstanak uspješnog poslovanja.

H1: Za uspješno poduzetništvo potrebno je utvrditi niz različitih činitelja.

Svaka osoba ima nešto u sebi sa čim se rađa, tako neki imaju sklonost da jednog dana

budu uspješni poduzetnici dok drugi ne. Da bi se utvrdilo da li netko ima u sebi

poduzetničke sklonosti koristi se tzv. GET test kojim se putem odgovora na 54

postavljene tvrdnje procjenjuje 5 osobina potencijalnih poduzetnika, i to: potreba za

postignućem, potreba za neovisnošću, poriv i odlučnot, preuzimanje rizika i kreativnost.

3

H2: GET-ovim testom dolazi se do spoznaje o općim poduzetničkim sklonostima kod

ispitanika.

U radu su korištene različite znanstvene metode. Teoretski dio rada temelji se na

znanstvenim i stručnim analizama literature domaćih, ali i inozemnih autora. U svrhu

sistematizacije postojeće literature, u ovome radu kao metode se koriste analize i

sinteze. Prilikom analize znanstvenih članaka koriste se metode deskripcije i

kompilacije kako bi se upotpunio teorijski dio o poduzetniku i poduzetničkom pothvatu

te prikazali najvažniji rezultati dosadašnjih istraživanja. Postavljene hipoteze će se

dokazati pomoću metode dokazivanja, a za donošenje zaključaka će se koristiti

induktivna i deduktivna metoda na kojima će se temeljiti provedeno istraživanje.

Rad je koncipiran, odnosno struktura rada sastoji se od četiri tematska dijela prema

važnosti i logičnom redoslijedu. Prvi dio odnosi se na problem istraživanja, predmet te

objekt istraživanja, radnu hipotezu, svrhu i ciljeve istraživanja, znanstvene metode

korištene tokom istraživanja te strukturu rada. Nakon UVODNOG dijela, u drugom

dijelu s naslovom PODUZETNIK, PODUZETNIŠTVO, PODUZETNIČKI

POTHVATdefinirani su pojmovi poduzetnika, poduzetništva te poduzetničkog

pothvata. Detaljno su obrađene osobine poduzetnika, tipovi poduzetnika, vrste

poduzetništva koje postoje te sastavnice pothvata koje definiraju proces izvođenja

poduzetničke aktivnosti.U trećem dijelupod nazivom EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE

izloženi su plan i metodologija te rezultati istraživanja.U posljednjem, četvrtom dijelu,

ZAKLJUČKU, dani su proučavani rezultati ovog istraživanja, te je dokazana radna

hipoteza.

4

2. PODUZETNIK, PODUZETNIŠTVO, PODUZETNIČKI

POTHVAT

U drugom poglavlju ovog rada obrađena su tri potpoglavlja. U prvom je dana definicija

poduzetnika, opisane su temeljne osobine koje treba posjedovati uspješni poduzetnik te

su navedeni tipovi poduzetnika prema karakteristikama i načinu vođenja poslovanja.

Drugo potpoglavlje govori o definiciji poduzetništva od strane nekoliko poznatih

teoretičara ekonomske misli, prezentiran je koncept individualnog i korporacijkog

poduzetništva te opisane glavne karakteritike poduzetništva. U zadnjem, trećem

potpoglavlju obrađen je pojam poduzetničkog pothvata, čimbenici koji ga čine

uspješnim te glavne sastavnice izvođenja pothvata.

2.1. Definicija poduzetnika

Postoji veliki broj definicija pojma poduzetnika. Poduzetnikom se smatra pojedinac koji

stvara proizvod ili obavlja biznis, upravlja resursima te preuzima rizik s ciljem da

ostvari profit. Poduzetnik je i kreator, osoba koja procjenjuje rizik u poslovanju, radi

mogućnosti da stekne što veću glavnicu, više vremena ili uspješnu karijeru koju prati

proces proizvodnje dobara i/ili usluga (Buble i Kružić, 2006). Povijesno gledano,

tehnologija je najvažniji segment koji se mijenjao kroz razna povijesna razdoblja,

omogućujući poduzetniku prednost u obavljanju djelatnosti. Poduzetnik mora

posjedovati spremnost da kombinira stečena znanja, novu tehnologiju i tržišnu priliku

koja mu se ponudi i to sve da dođe do konačnog cilja, a to je dobit. Često se smatra da

im je potrebna samo ideja kako bi pojedinci uspjeli u svom poslu. Ideja je, slikovito

rečeno, samo jedan kotačić u motoru, koji ga drži u pogonu, tj., jedan čimbenik koji je

samo ovisan o tržišnim trendovima te je potrebna iznimna fleksibilnost u njihovom

prilagođavanju.

5

U današnje vrijeme, lako je nazivati se poduzetnikom, ali biti uspješan poduzetnik je

iznimno zahtjevan i dugotrajan proces koji iziskuje velike napore. Potrebno je

posjedovati izvanredne sposobnosti da se održi u burnim poduzetničkim vodama, biti

inovativan i kreativan, spreman preuzeti rizik u danom momentu. Također, suvremeni

poduzetnik mora na pametan način delegirati obveze i ovlasti svojim podređenima, kako

bi ukupni financijski rezultat bio što uspješniji. Uspjeh poduzetnika traži njegovu

potpunu predanost te iznimnu psihičku snagu jer posao kojim se bavi stvara veliku

količinu stresa, veliki pritisak od uspjeha i neuspjeha, konstantno dokazivanje i

opstanak na tržištu. Svaki pojedinac počinje od samog početka, koji je uvijek težak te

zahtjeva iznimnu strpljivost i spremnost da se ugrabi pružena prilika. U početku,

poduzetnici ostvaruju puno veće rashode od prihoda, što je i logično te je potrebno

određeno vrijeme da dođe do obrnute situacije.

Mogućnost pogreške je najgore što se tada može dogoditi, jer uz negativni financijski

rezultat, postoje i troškovi materijalne imovine koji su izuzetno visoki. Ali, samo

određeni pojedinci stvoreni su za rad u takvim okolnostim (Vlajić, 1994).

Pogreške, iako su često i kobne za poduzetnika, predstavljaju sastavni dio njegovog

poslovanja. Niti jedan poduzetnički pothvat ne teče glatko, kad tad nastane određeni

problem koji koči njegov napredak. Da bi se broj pogrešaka sveo na što je moguću

manju mjeru, potrebno je informirati se od strane dobavljača, kupaca, zaposlenika (ako

je riječ o društvu a ne poduzetniku pojedincu). Mogućnost neuspjeha i pogreške uvijek

postoji, ali to poduzetnika samo dodatno tjera naprijed. Slikovito rečeno, balansiraju na

užetu poput akrobata te drže ravnotežu kako ne bi doživjeli pad.

Više ili manje uspješan poduzetnik mora posjedovati osobine vođe. Osim što upravlja

svojim radom , on mora upravljati i radom ostalih ljudi koji su u pothvat uključeni. Kao

što je i ranije navedeno, dobro delegirani poslovi su jedan od bitnih čimbenika uspjeha.

Treba omogućiti svakom zaposleniku da iskaže svoj ukupni radni potencijal koji

posjeduje te ga na taj način dodatno motivirati za daljnji rad, jer najbolji radnik je

zadovoljni radnik. Bitno je da vođa sluša te pokuša usvojiti želje, prijedloge, pohvale i

kritike suradnika, poslovnih partnera i zaposlenika (Vlajić, 1994).

6

Osobine poduzetnika

Prema Bubbleu i Kružiću (2006) postoji 6 temeljnih osobina poduzetnika:

1. Inovativnost,

2. Razumno preuzimanje rizika,

3. Samouvjerenost,

4. Uporan rad,

5. Postavljanje ciljeva,

6. Odgovornost.

„Inovativnost predstavlja najopćenitiju i najupečatljiviju značajku poduzetnika.

Obuhvaća kreiranje i uvođenje promjena, razvoj i primjenu novih proizvoda, usluga,

procesa, postupaka te novih rješenja“ (Škrtić, 2006, str.69). Gospodarski razvoj svake

zemlje iznimno ovisi o inovativnosti poslovnih ljudi i njihove spremnosti za ulaganje u

nove poslovne pothvate. Poduzetnici su temelj inovativnosti i investicijskog ulaganja u

nekoj zemlji. Bilo je pokušaja od strane države da preuzme njihovu ulogu, ali to je

dovelo do loših rezultata.

Ipak, potrebno je drugačije sagledavati na pojmove inovator i poduzetnik u poslovnoj

praksi. Pojedinac koji posjeduje veću količinu novca, može nedostatak inovativnosti

zamijeniti s novcem, kojim će si priuštiti određene inovacije, potrebne za poduzetnički

poduhvat.

Inovacija je neiscrpan čimbenik, nikada ne završava. Konstantnim inovacijama,

poduzetnik stvara konkurentsku prednost nad ostalim sudionicima na tržištu. Jedino

rješenje uspjeha i trajnog boravljenja na vrhu je proces kontinuiranog ostvarivanja novih

ideja (Škrtić, 2006, str.70).

Razumno preuzimanje rizika druga je po redu osobina poduzetnika. Današnje

turbulentno okružje je iznimno rizično, što se tiče pokretanja i vođenja određenog

poduzetničkog pothvata. Šanse za uspjeh, odnosno neuspjeh su uvijek 50-50%.

Pojedinac prije donošenja odluke, mora pomno promotriti kretanja na tržištu te svesti

7

rizik na što je moguću manju mjeru tako da prikuplja informacije na tržištu nabave,

prodaje, proučava zakonske, carinske devizne propise, promatra stvarnu konkurenciju

ali gleda i u budućnost, ka potencijalnoj konkurenciji (Škrtić, 2006).

Samouvjerenost predstavlja osobinu, koji svaki poduzetnik treba imati, ako želi uspjeti

u svom pothvatu. On vidi mogućnost napretka tamo gdje nitko drugi to ne vidi, vjeruje

u vlastitu sposobnost i sposobnost svojih zaposlenika. Iako često rezultati ne budu

zadovoljavajući, on vjeruje da će na kraju doći do željenog uspjeha. Ipak, nije dobro niti

akoje poduzetnik presamouvjeren, sanjar, jer tada ne razmišlja racionalno, donosi

intuitivne odluke koje se ponekad mogu pokazati kobnima (Buble i Kružić, 2006).

Uporan rad je četvrta po redu osobina poduzetnika koja će biti objašnjena. Želja za

vječnim dokazivanjem, neprestanim usavršavanjem i uspjehom, neprestano stvara

dodatni motiv za dalje. Uporni rad praćen s velikim odricanjem te nezaobilaznom

srećom, dovodi do razlike između više i manje uspješnih poduzetnika. Upornost je

naročito izražena u prvih 5 godina poslovnog procesa, kada mali broj poduzetnika

opstane i stvara dobre temelje za daljnje uspješne poslovne rezultate. S vremenom

upornost postane malo manje izražena te tada stečene vještine dolaze više do izražaja

(Buble i Kružić, 2006).

Postavljanje ciljeva je važan preduvjet uspjeha. Cilj svakog poduzetnika je da nadmaši

konkurenciju, da stvori proizvod ili uslugu koja odskače po kvaliteti od ostalih. Bitno je

da ciljevi budu realni s mogućnostima, da ne bi došlo do razočarenja i napuštanja

započetog projekta zbog nerealnih prohtjeva. Često poduzetnici pokušavaju kroz

poslovne ciljeve, ispuniti i svoje osobne. Ali u slučaju timskog rada, cilj zajednice i

društva treba biti na prvom mjestu, a osobni se trebaju ispunjavati i manifestirati nakon

ispunjenja prvotnog (Škrtić, 2006).

Odgovornost cjelokupnog procesa leži na poduzetniku koji je vođa cijelog projekta.

Poduzetnici imaju svoju odgovornost prema sebi, prema zaposlenicima, prema

dobavljačima te prema kupcima. Vođe imaju odgovornost prema sebi zato što su željni

afirmacije i priznanja za svoj uspjeh. Profit je danas jedino mjerilo uspjeha i njime se

8

izražava opravdanost ulaganja poduzetničkog pothvata. Odgovornost prema

zaposlenicima leži u činjenici, bilo da je riječ o obrtu ili nekom društvu, da poduzetnik

plaća i vrednuje zaposlenike za njihov rad. Zaposlenici stečenim prihodima prehranjuju

svoje obitelji, te kada se jednom prekine takav odnos, dolazi do problema. Poduzetnik

mora biti svjestan svojih mogućnosti te adekvatno vrednovati rad svojih podređenih.

Tako iskazuje svoju odgovornost.

Što se dobavljača tiče, oni su vjerovnici koji očekuju da im se isplati isporučeno dobro

koje je poduzetnik od njih pribavio. Mora osigurati potrebnu količinu novčanih

sredstava, kako ne bi došlo do prekida u reprodukcijskom procesu, a i daljnjih

komplikacija u poslovanju.

Odgovornost prema kupcima leži u tome, da proizvodi i usluge koje su proizvedene, ne

dovode u životnu opasnost njihove korisnike. Osim toga, kupci imaju i određena

očekivanja, koja također predstavljaju određenu odgovornost da se ona ispune na što

bolji mogući način.

Osobine poduzetnika imaju vrlo važnu ulogu za upravljanje poduzećem. Znati voditi

vlastiti tim prema uspješnom poslovanju i nositi se s mnogobrojnim preprekama na

putu ka ispunjenju određenog cilja, ovisi od osobina poduzetnika koji mora biti

samouvjeren, inovativan i odgovoran te koji je spreman upornim radom i konstantnim

učenjem ostvariti zacrtana postignuća. Osobine su nešto što čini osobu takvom kakva

ona je i ne mogu se promijeniti. To znači da osoba ili ima osobnost da bude jednog dana

uspješan poduzetnik ili nema tu osobnost u sebi.

Tipovi poduzetnika

Ekonomisti različito definiraju i objašnjavaju tipove poduzetnika, ovisno o

predodžbama koje su stekli. Prema Fröhlichu i Pichleru, razlikuju se 4 vrste

poduzetnika (Buble i Kružić, 2006, str.50): univerzalac, pionir, organizator i rutiner.

9

Univerzalac je svestrani poduzetnik, iskazuje interes za sva područja biznisa, ali niti u

jednom nije najbolji, da bi ga se smatralo vodećim. Pionir je poduzetnik koji pokazuje

afinitete za temeljna načela moderne organizacije. Organizator predstavlja takvog tipa

poduzetnika koji pokazuje posebnu sklonost prema temeljnim načelima moderne

organizacije, dok je rutinerčista suprotnost pionira, nije spreman za promjene.

Druga tipizacija poduzetnika prikazuje 5 tipova poduzetnika te utjecaj njihovih

karakteristika na način vođenja poslovanja(Škrtić, 2006, str.66):

Idealisti predstavljaju najveći postotak poduzetnika, njih 24%. Ulaze na tržište zbog

dobre poslovne prilike ili ideje. Vole kreativan rad, rad na računalu, ali su i izuzetno

nestrpljivi kada je riječ o administrativnim i pravnim pitanjima te financijskim

analizama. Nastoje stvarati odnose s pouzdanim dobavljačima te su usredotočeni na

cijenu pri procesu kupnje.

Optimizatori predstavljaju 21% poduzetnika. Ne vole biti podređeni te uživaju u

fleksibilnosti i slobodi u svom radu. Važan im je uspjeh i razvoj poduzeća, a uspješnost

pothvata mjere profitom a ne ostvarenim prihodima. Rabe tehnologiju za ostvarenje

navedenog cilja a također su i jako vješti što se tiče financijskog dijela. Konkurencije se

ne boje jer smatraju da sve ovisi o njima samima. Iznimno vješto usklađuju privatni i

poslovni život.

Radnici čine 20% poduzetnika. Radoholičari su poput optimizatora, samo što oni ulažu

još dodatne napore u svrhu da ostvare zacrtani cilj. Može ih se nazvati i

„perfekcionistima“ jer paze na detalje te se striktno drže dugoročnih planova.

Financijski su agresivni, po pitanju uzimanja kredita radi ostvarivanja rasta i razvoja

poduzeća.

Žongleri čine petinu poduzetnika, njih oko 20%. Većinu svog vremena, bave se

upravljanjem poslovanja a na probleme nailaze kod delegiranja ovlasti i odgovornosti,

što dovodi do toga da veliku većinu poslova obavljaju sami s ciljem osiguranja visokih

standarda. Imaju kroničan gubitak vremena za obavljanje ostalih poslova. Imaju tzv.

10

„multitasking“, obavljaju više stvari istovremeno. Vole primjenjivati nove tehnologije te

konstantno traže nove načine za unapređenjem poslovanja.

Održavatelji čine najmanji broj poduzetničke populacije, njih oko 15%. Za razliku od

svih ranijih, oni poduzeće stječu kupnjom ili nasljeđem. Najmanje vole rad s

tehnologijom te pri radu s njom, zahtijevaju detaljne opise potencijalnih koristi koje

mogu imati prilikom rješavanja određenog problema. Ne žele raditi prevelike promjene,

najkonzervativniji su od svih ranije navedenih. Održavanje privatnog i poslovnog života

im je iznimno važno.

Zbog različitih osobina koje ljudi posjeduju upravo iz toga razloga i postoje razni tipovi

poduzetnika. Svaki tip poduzetnika ima neku specifičnost po kojoj se razlikuje od

drugog poduzetnika, te svaki na svoj način pokušava učiniti poslovanje što uspješnijim.

2.2. Definicijapoduzetništva

Mnogi autori definiraju poduzetništvo kao sposobnost da se na osnovi kreativne

čovjekove ekonomske djelatnosti i ograničenih proizvodnih čimbenika formira efikasna

gospodarska djelatnost (Njavro i Franičević, 1990, str.75).

S obzirom da je poduzetništvo širok pojam i da se nalazi u svim djelatnostima navest će

se nekoliko definicija poduzetništva poznatih teoretičara ekonomske misli (Škrtić, 2006,

str.2):

a) Richard Cantillon (1680 - 1734.) francuski ekonomist irskog porijekla, u svom

djelu Opća rasprava o prirodi trgovine, koja je objavljena 1755. godine u

Parizu,uveo je pojam „poduzetnik“ (entrepreneur). Cantillon je vidio

poduzetnika kaoosobu koja vodi svoje poduzeće u nesigurnosti, koja kupuje po

poznatim cijenama,a prodaje po nepoznatim cijenama, odnosno cijenama koje će

se tek formirati.Cantillon je poduzetnike držao važnima za državu jer se preko

njih obavlja svatrgovina i sva novčana razmjena u zemlji. Ovakvim pristupom

poduzetnik seoslikava kao specijalist, kao osoba koja nosi rizik poslovnog

pothvata ineizvjesnost u pogledu budućih poslovnih prilika.

11

b) Adam Smith (1713-1790.), govori o poduzetničkoj aktivnosti koja se ostvaruje

putem marljivosti i štedljivosti, poslovnih špekulacija i poslovnih inovacija.

c) John Stuart Mill (1806 – 1873.),britanski liberalni teoretičar, za

poduzetnikakoristi termin „undertaker“, uočava da profitna stopa najčešće

premašuje visinukamatne stope i zaključuje da je ukupan profit naknada za rizik

i nagrada zaupravljanje i poduzetništvo. Zaslužan je za uvođenje termina

poduzetništvo(engl. entrepreneurship) u širu uporabu u britanskoj ekonomskoj

teoriji.

d) Jean Baptiste Say (1767- 1832.) francuski ekonomist i poduzetnik, ističe tri

faktora proizvodnje: rad, kapital, i zemlju, koji svojim vlasnicima daju dohotke

– najamninu (rad), kamatu (kapital) i rentu (zemlju). Sayova zasluga za razvoj

poduzetništva je u tome što je uočio da poduzetnik kombinira proizvodne

čimbenike u skladni mehanizam. Say je poduzetnika opisao kao osobu koja

proizvodne čimbenike seli iz ekonomske grane s nižom dobiti u neku drugu

djelatnost s višom dobiti. Sayov zakon tržišta kaže da se između ponude i

potražnje automatski uspostavlja ravnoteža jer povećana proizvodnja (ponuda)

gospodarskih dobara izaziva i povećanu potražnju za njima u drugim

industrijama (Cingula i suradnici, 2002, str.14).

e) Alfred Marshall (1842- 1924.) govori o poduzetništvu kao o slobodnoj

djelatnosti po izboru poduzetnika, ali upozorava da u okviru izborne aktivnosti i

njezine realizacije mora biti više smotrenosti i samopouzdanja.

f) Joseph Schumpeter (1883.- 1950.) američki ekonomist austrijskog porijekla,

„otac poduzetništva“, definira poduzetništvo kao stvaranje inovacija,

naglašavajući neospornu važnost inovacija za gospodarski rast i razvoj.

g) Drago Gorupić osnovnim aktivnostima poduzetništva smatra: organizaciju

proizvodnje i poslovanja, inovacije, razvoj i poboljšanje, borbu i suradnju s

radnicima, borbu i suradnju na tržištu robe i kapitala, uređivanje odnosa s

državom i s neposrednom društvenom i prirodnom okolinom.

h) R. Ronstadt (1988) smatra da je poduzetništvo dinamičan proces stvaranja

uvećane vrijednosti. Uvećanu vrijednost stvaraju pojedinci koji preuzimaju rizik

u smislu uloženih sredstava, vremena ili karijere, odnosno pronalaze vrijednost

robama i uslugama(Ronstadt, 1988, str.28).

12

i) Peter Drucker kaže da je poduzetništvo stvaranje novog tržišta i novog

potrošača.

j) Nicholas C. Siropolis kaže da je poduzetništvo nadahnuće idejom, borba

muškaraca i žena s premoćnim okolnostima te zadovoljstvo koje slijedi iz

uspjeha na osobnom putu.

Također neki autori poduzetništvom smatraju:

proces stvaranja čega novog ulaganjem neophodnog vremena i napora, uz

pretpostavku pratećih financijskih, fizičkih i društvenih rizika, i prihvaćanjem

odgovarajućih nagrada u novčanom i osobnom zadovoljstvu i neovisnosti

(Kolaković, 2006, str.2).

vrlo složenu, dinamičnu kategoriju, ukupnost poduzetnikovihorganizacijskih,

nadzornih, usmjeravajućih, voditeljskih i upravljačkih funkcija iponašanja u

uvjetima neizvjesnosti i rizičnosti, usmjereno pronalaženju potrebnekoličine i

vrste čimbenika procesa poslovanja, njihovo kombiniranje,

aktiviranje,neprestano inoviranje sredstava rada i procesa radi trajnog

maksimaliziranja profita.Ono uključuje suzbijanje svake osrednjosti

osiguravanjem dinamičnosti,fleksibilnosti, rentabilnosti i adaptabilnosti

promjena u okruženju i izazivanje promjena prije drugih (Deželjin, 2002, str.3).

Poduzetništvo je, gledajući ga kao koncept, do početka 80-tih godina prošloga stoljeća

bio rezerviran samo za male poslovne subjekte i poslovne subjekte u nastanku. S

vremenom su teorijski i praktični razvoj poduzetništva ukazivali na to da poduzetništvo

može biti karakteristika i velikih tradicionalnih poslovnih subjekata. Veliki poslovni

subjekti koji su danas masovni i sve prisutni na svjetskoj ekonomskoj sceni, generatori

su velikih inovacija.Poduzetnik pojedinac malo pomalo sve više gubi na važnosti

ostavljajući mjesto velikim poslovnim subjektima koji koriste izvore promjena kroz

korištenje novih poslovnih mogućnosti i novih kombinacija resursa te uvode nove

proizvode, proizvodne linije i nove tehnologije, te osvajaju nova tržišta. Danas postoji

dvije nove vrste poduzetništva:

13

a) individualno poduzetništvo (engl. interpreneurship),

a) korporacijsko poduzetništvo (engl. intrapreneurship).

Individualno, samoizborno ponašanje pojedinaca unutar organizacije predstavlja pojam

individualnog poduzetništva (tzv. interpreneurship) . Polazište ovog tipa poduzetništva

je prepoznavanje poduzetničke inicijativnosti pojedinca ili grupe koji na osnovi svojih

poslovnih nacrta stvaraju nove profitne centre, tj. razvijaju nove proizvode ili usluge

radi postizanja što veće krajnje vrijednosti poduzeća ili realizaciju kapitalne dobiti

poduzetničkegrupe. Kod individualnog poduzetništva dolazi do poboljšavanja vlastitog

relativnog položaja unutar poduzeća, te povećanja učinkovitosti organizacije kao cjeline

(Njavro i Franičević, 1990, str.80-81).

Pojam korporacijskog poduzetništva (tzv. intrapreneurship) prvi put uvodi Pinchot

(1993) aludirajući na slamanje ponašanja hijerarhijsko-organizacijske prirode. “Brojne,

male grupe korporacijskih poduzetnika međusobno surađuju na način prekompleksan i

sinergijski da bi se mogli planirati odozgo”(Pinchot i suradnici, 1993,

str.11).Poduzetništvo predstavlja proces stvaranja vrijednosti ujedinjavanjem

jedinstvene kombinacije resursa u svrhu iskorištavanja uočene prilike(Stevenson i

Jarillo-Mossi, 1986, str.12).

Drugačije rečeno, kombiniranjemraspoloživih resursa, poput kapitala, zaposlenika,

tehnologija, distribucijskih kanala, itd.,poduzetnici na jedinstven način sudjeluju u

procesu stvaranja novih vrijednosti.

Dakle, samusrž poduzetničkog procesa predstavlja sposobnost uočavanja prilika u

vanjskom okružju,procjenjivanje i pridruživanje razine prioriteta svakoj od uočenih

prilika, te provođenjenavedenih prilika u ostvariv poslovni koncept(Barringer, i Ireland,

2008, str.6).Međutim, korporativno poduzetništvo kao poslovni koncept predstavlja

provođenjepoduzetničkih aktivnosti unutar srednjih i velikih poduzeća, te uključuje

14

kreiranje, razvoj iimplementaciju novih ideja pri čemu se inovacije mogu odnositi na

nove proizvode i usluge,administrativne procedure, te proizvodne procese.

Mnogi istraživači korporativnog poduzetništva pružili su različita objašnjenja

štokorporativno poduzetništvo predstavlja i na koje se sve načine manifestira. Neki

odznačajnijih istraživača i njihova viđenja korporativnog poduzetništva pružena su u

daljnjem dijelu teksta. Primjerice:

Jennings i Lumpkin smatraju kako se korporativno poduzetništvo odnosi na

stvaranje novihposlovnih mogućnosti unutar postojećeg poduzeća, na

transformaciju, odnosno pomlađivanjeorganizacije poduzeća kroz inovacije

procesa, pri čemu se pružaju nova rješenja starihproblema, te se ono odnosi na

pokušaje mijenjanja pravila po kojima konkurencija posluje(Jennings i

Lumpkin, 1989, str.488).

Prema Guthu i Ginsbergu, korporativno poduzetništvo sastoji se od dva ključna

fenomena:od stvaranja novih poslovnih pothvata unutar postojećeg poduzeća te

od transformacijeorganizacije kroz redefiniranje poslovne strategije poduzeća,

odnosno kroz proces strateškesamoobnove (engl. strategic renewal)(Guth i

Ginsberg, 1990, str.297-308).

Zahra korporativno poduzetništvo promatra kao skup formalnih i neformalnih

aktivnostiusmjerenih ka stvaranju novih poslovnih pothvata u već postojećim

poduzećima u oblikunovih proizvoda, usluga, inovacija procesa, te stvaranja

novih tržišta (Zahra, 1991, str.262).

U literaturi je moguće identificirati dvije karakteristične linije razvoja pojma

korporativnogpoduzetništva. Prema prvoj, korporativno poduzetništvo se

izjednačava s poduzetničkomorijentacijom, a prema drugoj s poslovnim pothvatom,

odnosno procesom u kojemupoduzeće prepoznaje i koristi šansu za organiziranje

resursa na inovativan način.

Svi autorikoriste element inovacije kao osnovu distinkcije između korporativnih

poduzetnika itradicionalnih poduzeća.Korporativno poduzetništvo može se jasnije

15

razumjeti ukoliko se promatra kroz osamaspekata kroz koje se manifestira.

Navedeni aspekti korporativnog poduzetništva su sljedeći (Antoncic i Hisrich, 2003,

str.16):

a) Novi pothvati (engl. new ventures). Stvaranje novih poslovnih pothvata

predstavlja stvaranjenovih poslova unutar postojećeg poduzeća pri čemu novi

poslovni pothvati mogu dovesti doformiranja autonomnih ili poluautonomnih

odjela koji se mogu nalaziti unutar postojećeorganizacije poduzeća ili izvan nje,

u obliku novoosnovanog poduzeća (engl. spin out).

b) Novi poslovi (engl. new businesses). Ulazak u nove poslove predstavlja

preoblikovanje većpostojećih proizvoda ili usluga, te razvijanje novih tržišta

isključivo od strane već postojećeorganizacijske strukture bez kreiranja novih

organizacijskih entiteta.

c) Inovativnost proizvoda i usluga. Aspekti vezani uz inovativnost proizvoda i

usluga odnosese na razvoj novih i unaprjeđenje postojećih proizvoda i usluga.

d) Inovativnost procesa. Inovativnost procesa razlikuje se od inovativnosti

proizvoda i uslugaisključivo kroz segment vezan uz tehnološki razvoj procesa

proizvodnje, tj. kroz razvoj novihproizvodnih metoda i procedura.

e) Samoobnova (engl. self-renewal). Predstavlja aspekt koji se odnosi na

redefiniranje ključnihideja, postulata na kojima je poduzeće osnovano što

dovodi do strateških i organizacijskihpromjena kroz preformuliranje strategije,

reorganizaciju, te kroz sustavne promjene kojedovode do povećanja

fleksibilnosti i adaptabilnosti poduzeća.

f) Sklonost riziku (engl. risk taking). Sklonost riziku predstavlja mogućnost

neuspjeha i gubitkauloženih resursa vezanih uz brze i hrabre odluke ulaska u

nove poslovne prilike.

g) Proaktivnost. Aspekt proaktivnosti odnosi se na spremnost i orijentaciju

strateške razinemenadžmenta za poduzimanjem inicijativa kako bi poduzeće bilo

tržišni predvodnik uključnim područjima poslovanja kao što su predstavljanje

novih proizvoda ili usluga, te novihproizvodnih tehnologija i administrativnih

tehnika. Drugačije rečeno, proaktivnost predstavljaodgovor na uočene poslovne

prilike na tržištu.

16

h) Agresivnost naspram konkurencije (engl. competitive aggressiveness).

Agresivnost naspramkonkurencije odnosi se na sklonost poduzeća za

natjecanjem, za konkuriranjem, sa svojimkonkurentima pri čemu menadžment

nastoji zauzeti vodeću ulogu na tržištu i dominantan stavnaspram konkurenata.

U prethodnom dijelu teksta pruženo je obrazloženje koncepta korporativnog

poduzetništva sapripadajućim aspektima kroz koje se manifestira. Iako se

poduzetništvo, u svom tradicionalnom obliku, razlikuje od korporativnog poduzetništva

bitno je napomenuti kako seoba fenomena baziraju na aktivnostima vezanim uz

inovativnost, kreativnost, proaktivnost,sklonost preuzimanju proračunatih rizika,

ustrajnost u rješavanju problema i zaobilaženjunametnutih zapreka, te timskom radu.

Izabrane karakteristike poduzetništva

Poduzetništvo je pokretanje novog posla i ulaganje sredstava uz određeni rizik, a

sveradi jednog cilja a to je stjecanje dobiti. Osnova poduzetništva je u nemiru, stalnom

traženju novih ideja, maštovitosti upronalaženju novih mogućnosti u poslovanju,

pouzdanoj intuiciji i procjeni te vještini i borbenosti. Poduzetništvo

karakteriziraju(Barković, 2009, str.86):

a) rizik i neizvjesnost,

b) originalna neizvjesnost i koordinacija,

c) poduzetničke mogućnosti,

d) inovacije,

e) kreativnost.

Rizik i neizvjesnost - budućnost je uvijek neizvjesna u dinamičnoj ekonomiji stoga

poduzetnik mora preuzeti određeni rizik. Na profit se gleda kao na nagradu za

preuzimanje rizika.

17

Postoje tri komponente rizika:

1. konceptualni - postavljanje krivih pretpostavkio problemu, odabir krivih

kriterija što dovodi do krivog smisla. Primjer konceptualnog rizika za

poduzetnika je precjenjivanje veličine tržišta ili stope rasta,

2. administrativni- rizik da se čak i dobro konceptualizirani plan neće pravilno

primijeniti. Primjer: pogreška kod upravljanja tijekom gotovine možese pripisati

administrativnom riziku poduzetnika,

3. rizik okruženja - uzima uobzir da se okruženje može mijenjati na neočekivani

način čak i ako su sveaktivnosti dobro provedene.

Vanjski čimbenici kao što je to promjena potražnje, tehnološke i konkurentske

promijene su prepreka za preživljavanje poduzeća. Prema McCarthy (2000) poduzetnik

se suočava s četiri tipa rizika (Barković, 2009, str.87):

1. financijskim,

2. karijernim,

3. obiteljskim i društvenim i

4. psihološkim.

Obiteljski i psihološki aspekt rizika povezan je s greškamau poslu i teže ga je podnijeti

od financijskog rizika. Međutim, različiti tipovi rizikaimaju različite implikacije na

donositelja odluke. Informacije koje se planirajui skupljaju mogu pomoći smanjivanju

konceptualnog rizika (Barković, 2009, str.88).Koncept neizvjesnosti ima svoju podlogu

u razvoju ekonomske misli. Cantillon je bio jedan od prethodnika subjektivističkog

pristupa koji je isticao poduzetničku odluku na suprotstavljanje poznatih troškova

nepoznatim (budućim) cijenama. Cournot je također pisao o problemima neizvjesnosti

koja se po njemu javlja iz dva izvora(Barković, 2009, str.90):

1) pogrešne percepcije i

2) specifičnosti događaja.

18

Na prvi od ta dva izvora može se gledati kao na racionalan sa stanovišta ‘‘subjektivne”

vjerojatnosti. Ako donositelju odluke nije poznata “istinita” distribucija vjerojatnosti

rezultata, on i bez nje postavlja svoju subjektivnu distribuciju vjerojatnosti utemeljenu

na skupu informacija u danom vremenu. Poduzetnik je pokretačka snaga iza

koordinirajućeg procesa. Uspješni su poduzetnici u mogućnosti putem opreza otkriti

neravnotežu na tržištu te nastoje svojim djelovanjem u takvim okolnostima ostvariti

profit.

Originalna neizvjesnosti koordinacijasadrži dva suprotna stanja, sličnost i

jedinstvenost. Ako bi svijet u cjelini bio nepredvidljiv, ne bismo bili u mogućnosti

izvršiti izbor u razumnom smislu jer bi svaki izbor dao slučajan rezultat. S druge strane,

ako budući događaji ne uključuju jedinstvenost i nepredvidive elemente, ne bi bilo

prostora za svrhovito planiranje i akcija kao ponašanje bila bi reducirana na mehaničku

reakciju na određeni poticaj(Barković, 2009, str.91). Von Mises (1966) izravno

povezuje neizvjesnost s konceptom ljudskeakcije. Akcija je uvijek usmjerena na

poboljšanje posla osobe koja je u pitanju.Pod pojmom akcije uvijek se podrazumijeva

neizvjesna budućnost. Daje čovjek u akciji i da je budućnost neizvjesna, nisu dva

neovisna sadržaja.To su samo dva različita načina uspostavljanja jedne stvari (Mises,

1966, str.105).Svrhoviti cilj akcije u teleološkom smislu leži u nastojanju pojedincada

nešto učini(Barković, 2009, str.91):

a) akciju uzrokuje želja da se poboljša jedno stanje stvari(posla);

b) usmjerena je na realizaciju situacije koja će više zadovoljavati,i

c) pojedinci općenito očekuju da svrhovito ponašanje može ukloniti iliublažiti

osjećaj neugodnosti.

Poduzetničke mogućnostisu one situacije u kojima se mogu uvesti novi proizvodi,

usluge, sirovinei metode organiziranja te ih prodati po cijeni većoj od cijene njihove

proizvodnje.(Casson, 1982, str.333-334).Poduzetničke mogućnosti se razlikuju od

čitavog niza mogućnosti kojedonose profit, posebno kada je riječ o mogućnostima koje

unapređujuučinkovitost roba, usluga, sirovina i organizacijskih metoda.

19

Postojanje poduzetničkih mogućnosti pripisuju se činjenici da različitiljudi imaju

različita uvjerenja u pogledu relativne vrijednosti resursa s obziromna njihov potencijal

da se transformiraju u neko drugo stanje (Barković,2009, str.93).Poduzetničke

mogućnosti imaju svoj vijek trajanja. U početku poduzetničkemogućnosti privlače

različite ekonomske agente, no s vremenom seinformacije o njima šire i pojavljuju se

igrači koje inovacije uspješno moguimitirati, te uzimati dio poduzetničkog profita. lako

pojava imitatorau početku može utjecati na povećanje potražnje za određenim

proizvodom,njihovo prisustvo na tržištu razvija konkurenciju, a poduzetničkise profit

počinje distribuirati na više sudionika u tržišnoj utakmici.

Vijek trajanja poduzetničkemogućnosti može se produžiti putem monopola, zaštite

patentai raznih, ekskluzivnih ugovora(Barković, 2009, str.94).Otkriće poduzetničke

prilike je nužno, ali bez odluke da se na tu priliku reagira nema poduzetništva. O prirodi

prilike i individualnim različitostima ovisi tko, kako i kada će iskoristiti

poduzetničkeprilike. Prema Stevensonu i Sahlmanu (1989) prilike za svakog pojedinca

variraju na temelju dobi, prethodnihuspjeha, financijskih resursa pa čak i socijalne

sredine u kojoj se pojedinacnalazi(Barković, 2009, str.93).

Poduzetništvo se uvijek veže uz inovacije.Inovacija je činstavljanja izuma u praktičku

uporabu (Slavin, 1996, str.704). Pod inovacijom proizvoda podrazumijeva se noviili

značajno poboljšan proizvod ili usluga. To uključuje značajna poboljšanja u

tehničkimspecifikacijama, nove komponente i materijale, ugrađeni softver,

jednostavniju uporabu(korištenje) ili druge funkcionalne karakteristike. Joseph

Schumpeter, jedan od najutjecajnijih teoretičara poslovnih ciklusai popularno zvan

ocem poduzetništva, svojom je teorijom o inovacijamanaglašavao neospornu važnost

inovacija kao osnove ekonomskognapretka.Schumpeter je inovacije grupirao u sljedećih

pet skupina(Deželjin i suradnici, 1999, str.71):

1) uvođenje posve novog dobra ilinove kvalitete dobra,

2) uvođenje nove metode proizvodnje ili prodaje,

3) otvaranje novogtržišta ili prodor proizvoda određene gospodarske grane na

posve novo,

20

4) osvajanje novihizvora sirovina ili poluproizvoda i

5) uvođenje nove organizacije ili razbijanje postojećemonopolske organizacije.

Od suvremenih građanskih mislitelja najpopularniju interpretaciju inovacijai

poduzetništva nudi Peter Drucker. On Schumpeterovog poduzetnika kao destruktivnog

kreatora povezuje sa sedam inovacijskih izazova (Drucker, 1985):

1) nepredvidivost uspjeha, odnosno neuspjeha,

2) nesklad između sadašnjei buduće realnosti,

3) inovacije vezane uz potrebe određenog procesa,

4) promjene u proizvodnji ili/i tržišnoj strukturi,

5) demografske promjene;

6) nove spoznaje i znanja i

7) promjene u razmišljanjima.

Prema Druckeru,(istog mišljenja su i Kirchoff (1998, str.100) i Hornaday (1999, str.19-

20) poduzetništvonije samo osnivanje novog malog poduzeća nego ono predstavlja

stvaranjenovog tržišta, novog potrošača, mobiliziranje tuđeg novca koji se ulaže

upodručje veće produktivnosti i većeg profita.Nema sumnje da je gospodarski razvoj

određene nacionalne ekonomije funkcionalno ovisan oinovativnosti poslovnih ljudi i

njihove spremnosti ulaganja u nove poslovne pothvate. Uslobodnoj tržišnoj utakmici,

gotovo sva investicijska aktivnost zasniva se na poduzetništvuposlovnih ljudi. Također

treba naglasiti da se u praksi poslovanja uloga poduzetnika čestorazlikuje od same uloge

inovatora. Budući da ljudi koji raspolažu novcem ne moraju bitiobdareni svojstvom

inovativnosti, poduzetništvo, vlasništvo i menadžment mogu biti sasvimrazdvojeni.

Vlasnički rizik ne mora padati na poduzetnika, a poduzetnik ne mora ujedno biti

imenadžer.Inovacija, kao krajnji rezultat inovativnosti, bitna je odrednica u strategiji

poslovanja i nikadne završava, jer nema takve mogućnosti kao što je neograničena,

održiva konkurentskaprednost. Trenutak otkrića nečega novog što daje konkurentsku

prednost, bit će temeljtisućama drugih poduzeća koje će pokušati imitirati ili se

dokazivati na njemu. Stoga je jedininačin da se ostane na čelu tržišne igre kontinuirano

ostvarivanje novih ideja (Škrtić, 2006, str.69).

21

Za poduzetnike i menadžere modernog biznisa razumijevanje inovacije je nužno jer je

ona za njih jedna od ključnih snaga u današnjem biznisu, a ujedno i jedan od najvećih

izazova. Inovacija može proisteći iz nekog od tri usmjerenja, kako je to prikazano na

slici 1.

Slika 1. Tri usmjerenja inovacije

Izvor: Buble, M.: Kružić, D. (2006):Poduzetništvo-realnost sadašnjosti i izazov budućnosti, RRif PLUS

d.o.o., Zagreb, str, 70.

Iz prikazane slike vidljivo je da inovacije mogu doći od tehnologije koja je usmjerena

na tokako se nešto radi; od tržišta koje je usmjereno na to kako će se koristiti inovacija;

od organizacije u kojoj se inovacija događa. Inovacija zahtjeva promjene na sve tri

dimenzije. Da bi mogla preživjeti nova tehnologija može zahtijevati nova tržišta i novu

organizaciju koja će je prodati.

Kreativnost je sposobnost da se stvari i pojave promatraju na nov način, uspostavljaju

noviodnosi, sagledavaju perspektive i razvijaju ideje i uočavaju mogućnosti stvaranja

nečegnovog (Deželjin et al., 1999:69). Rezultat procesa kreativnosti su praktična

rješenja za uspješno korištenje znanstvenih(općenito), tržišnih, tehničkih, kadrovskih,

informacijskih i drugih potencijala.

22

Kreativnost ovisi o dva tipa čimbenika i to (Dobre, 2005, str.23):

mikročimbenika koji djeluju u poduzećima i

makročimbenika koji proizlaze iz gospodarskog i društvenog okruženja.

Mikročimbenike čine motivacija za stvaralački rad, struktura ljudskih resursa,

kvalitetainovacijskoga potencijala, način vođenja poduzeća, primjena modernih tehnika

poslovanja,poticanje stvaralačkog mišljenja i slično. Makročimbenike kreativnosti neke

zemlje činesastavnice političkog i gospodarskog okruženja, a najviše stupanj

demokratičnosti i slobodemisli, stabilnost zakonodavnog sustava i pravila pravne

države. To su zapravo i temeljni uvjetiza razvoj kreativnog poduzetništva. U državi se

najbolje potiče kreativnost i inventivnost takoda se dopuštaju, pa čak i stimuliraju, što

veće razlike u mišljenju.

Usmjeravanje kreativnogmišljenja i kreativnog procesa, je iz navedenih razloga,

najčešće, skoro nemoguće, ali suprednje konstatacije i njihova realizacija neophodni za

slobodu kreativnog mišljenja, odnosnostvaralaštva. Analiza kreativnog mišljenja

ograničena je slobodom kreativnoga procesa izrazloga jer su kreativni stvaratelji

različiti, a strukture mišljenja su brojne i različitog oblika.Stoga treba ustvrditi kako

kreativnost ne potiče samo iz unutarnjih i spontanih izvora nekogapojedinca, nego i iz

međusobnih interakcija, brojnih socijalnih odnosa, komunikacije,društvene atmosfere i

slično.Mikročimbenici kreativnosti pomažu, stimuliraju i olakšavaju kreativno

ponašanje pojedincakao poduzetnika, a makročimbenici kreativnosti omogućavaju

poduzetniku dostizanje svojihoptimalnih kreativnih sposobnosti i izraza posredstvom

zdrave gospodarske i društvenesredine.Interes za kreativnost postoji prilično dugo u

ljudskoj povijesti. Taj se interes, međutim,manifestirao na različite načine, u različitim

područjima ljudskog stvaralaštva i u različitimdruštvenim i gospodarskim sustavima.

U novije vrijeme, čine se intenzivniji naporina preispitivanju prirode kreativnosti, a

napose je prisutan interes identifikacije pojedinacakao nositelja kreativnih procesa. I sve

to ne bez razloga jer je kreativno ponašanje uvjet zaiznalaženje poduzetničkih ideja i

njihove implementacije u poslovni proces, najteže je od svihdrugih oblika ljudskih

23

aktivnosti i ne može se svesti u zadane okvire i usmjeravati. Može sepoticati ili

onemogućavati, ali vrlo teško usmjeravati.

Kreativnost je fenomen koji još uvijeknema jednostavnih i općeprihvaćenih definicija.

Analize ovog fenomena u prvi plan ističurazličitost njegova značaja. Ipak, na prvo se

mjesto stavlja pojedinac kao nositelj kreativnograzmišljanja i kreativnoga procesa.

Kreativni pojedinac je, ponajprije, originalan, sposoban dabrzo "proizvodi" brojne i

različite ideje, uporan je i potpuno predan rješavanju problema, neopredjeljuje se

prerano dok još ne zna dovoljno, neovisnog je rasuđivanja i potpuno otporanprema

autoritetima izvan znanosti, često je i "neozbiljan i zaigran" u svojim istraživanjima, aod

svega najviše je obdaren neobičnom maštovitošću. Bez ovih osobina

poduzetničkeinicijative ne bi imale osnova za nove poduzetničke pothvate niti bi činile

temelj novihgospodarskih potencijala (Dobre, 2005, str.24).

Postavlja se pitanje je li moguće ograničiti slobodu kreativnog mišljenja ili ga

usmjeravatikada se iskazuje u ovim oblicima: faza pripreme, faza inkubacije ("zaraze"

idejom), fazailuminacije (prosvjetljenje-ideja je sinula) i faza verifikacije (provjera

sigurnosti ideje).Ovakav oblik kreativnog mišljenja karakterističan je samo za ljude

širokog znanja, razvijenemašte, okrenutih budućnosti, potpunim individualcima,

željnima uspjeha pa i moći naddrugima, otvorenim za nove ideje i informacije,

fleksibilnim u korištenju svih svojihsposobnosti itd.Psihološka istraživanja pokazuju da

se kreativnost razlikuje u raznim područjima ljudskedjelatnosti ali i da se ljudi kreativci,

kako je prikazano, znatno razlikuju od "prosječno"sposobnih ljudi.

Ove faze kreativnog mišljenja nisu standardizirane. Kreativne faze ponekad se

preklapaju,ponekad postoji preskakanje faza, ponekad se neke od njih znatnije ističu, a

druge su neštoslabije pa čak i izostanu. Prilikom opisa procesa kreativnog mišljenja,

najvažnije je naglasitida taj proces ima dvije važne točke. Prva, i najvažnija, označava

činjenicu da kreativna osobaprikuplja cjelokupni (znanstveni) materijal koji je vezan uz

24

problem i to ujedno predstavljanjegov napor, prije nego dođe do faze iluminacije. To

znači da je ta osoba upoznata sproblematikom vezanom za pripremu kreativnoga

procesa. Druga činjenica govori o tome dailuminaciju mora slijediti verifikacija kako bi

se upotpunio kreativni proces. Ukoliko nijetako, tada ni kreativni proces ne bi imao

smisla. Faza verifikacije predstavlja ujedno i temeljza pretvaranje kreativnog procesa u

invenciju, a ove u inovaciju. Sve to upućuje na činjenicuda je potreban ogroman napor

da bi se došlo do invencije, a nakon toga da se taj proces, krozdruštveno koristan

proizvod, uslugu ili proces, realizira kao inovacija.

Kreativni proces ovisi, koliko o genijalnosti, toliko i o upornosti. U kompleksnim

ikompliciranim gospodarskim i društvenim odnosima put od invencije, kao

rezultatakreativnog mišljenja i kreativnoga procesa, do inovacije zna biti veoma dug i

neizvjestan.Kreativni procesi dokazano i nezaustavljivo stvaraju nove ideje i obogaćuju

društvenu igospodarsku stvarnost.

2.3. Poduzetnički pothvat

Poduzetnički pothvat predstavlja poslovnu aktivnost poduzetnika koji ulažući imovinu

(vlastitu, tuđu ili kombinirano ), preuzimajući rizik poslovanja, nastoji ostvariti svoj

poslovni cilj, a to je profit. Uspješni pothvat ovisi o sljedećim čimbenicima (Vlajić,

1994) utemeljiteljima koje čine poduzetnik i njegova grupa ljudi, poslovnoj prilici ili

prigodi koja se pruža na tržištu, sredstvima s kojima će se financirati i ostvariti

ponuđena prilika te sreća kao nezaobilazan čimbenik.

Često se smatra da je za uspješno poduzeće najvažnija tehnologija, jer se smatra da se s

tehnologijom sve ostvaruje. Tehnologija zasigurno ubrzava proizvodni proces te

doprinosi uspješnosti poduzetničkog pothvata, ali čovjek je taj koji je mnogo važniji od

same tehnologije ili proizvoda. Glavni poduzetnik i njegova grupa ljudi posjeduju

vještine koje ih mogu izdvojiti iz konkurencije te ih učiniti liderom na tržištu. Jako je

25

važna i komunikacija u samom djelovanju posla kao i kreativnost i inovativnost koja

može biti izražena od strane poduzetnika, ali i zaposlenika.

Poslovna prilika ne pruža se često na tržištu. Oštrouman i sposoban poduzetnik

prepoznat će je tamo gdje je nitko drugi neće. Prilike koje se nude, mogu dovesti do

komparativne prednosti poduzetnika u odnosu na ostale u slučaju da ih iskoristi. Prilike

se mogu uvidjeti u situaciji povećanja cijena nekog dobra, nepostojanja određenog

dobra na tržištu i slično. Sljedeći čimbenik koji je važan jesu novčana sredstva. Često se

smatralo da je ono najbitnije za pokretanje i razvoj pothvata, ali to je pogrešno. Bitan je

način na koji se novcem raspolaže.

Potencijalni pothvat treba se izanalizirati da bi se ustvrdilo je li on zapravo isplativ za

ulaganje, kako ne bi postao propala investicija. Nakon što se izvrši analiza, dolazi do

pribavljanja novčanih sredstava od strane financijskih institucija koje omogućuju

neometano odvijanje procesa proizvodnje.

Ulaganja se dijele na ulaganja vlastitim i ulaganja tuđim kapitalom. Kod vlastitog

kapitala, glavnicu stvara poduzetnik, osnivač, prije početka poslovanja ulaganjem

temeljnog kapitala, sam ili zajedno sa svojim partnerima. U dioničkim društvima, to

predstavlja novčanu svotu koju su poduzetnici dioničari uplatili prilikom kupovine

dionica. Takvi oblici financiranja jesu dugoročni zbog nepostojanja izravnog vraćanja

kapitala vlasnicima.

Financiranje poduzetničkog pothvata vlastitim kapitalom naziva se još i

samofinanciranje. Financiranjem tuđim kapitalom dolazi do nastanka obveza koje mogu

biti kratkoročne i dugoročne. Može se koristiti kapital dobavljača, banaka, vlasnika

obveznica ili neki drugi dužnički vrijednosni papir. U početku, poduzetnici početnici

teško dolaze do tuđeg kapitala zato što su banke i dobavljači nesigurni u izvedivost

planiranog poduzetničkog pothvata. Iz tog razloga, svaki početak je težak te iziskuje

ulaganje vlastitog kapitala. U slučaju da je ideja dobra, a poduzetnici nemaju nikakav

kapital kojim bi svoju ideju mogli implementirati, tada se mogu obratiti Ministarstvu

26

gospodarstva, rada i poduzetništva koji nude posebne kreditne programe (Đurđević i

suradnici, 2004).

Poduzenički pothvat je aktivnost gdje poduzetnik zapravo ima mogućnost pokazati kako

i na koji način iskoristiti poslovnu priliku te poduzeti aktivnosti oko ulaganja vlastitog

ili tuđeg kapitala u cilju realizacije svoje poduzetničke ideje. Da bi što bolje i

kvalitetnije došao do cilja koji si je postavio mora tokom poslovnih aktivnosti uzeti u

obzir niz čimbenika koji utječu na poduzetnički pothvat.

Sastavnice izvođenja pothvata

Nakon što su objašnjeni čimbenici poduzetničkog pothvata, slijedi objašnjenje

sastavnica izvođenja pothvata. Postoji veliki broj sastavnica izvođenja pothvata koje su

razni autori definirali ali sljedeće tri su najosnovnije (Bernik, 2006):

ulaganje u poduzetnički pothvat,

gospodarsko konstituiranje i djelovanje pothvata,

prestanak gospodarskog djelovanja pothvata i likvidacija.

Ulaganje u pothvat predstavlja najtežu odluku u samom početku karijere poduzetnika,

ali ona predstavlja samo jednu u nizu važnih odluka s kojima će se susretati u svom

poslovnom životu. Kao prvo, poduzetnik mora definirati tržište na kojem će djelovati te

koje će proizvode ili usluge nuditi tržišnom segmentu. Mora izabrati kombinaciju inputa

koji će mu donijeti što manje troškove a što veće prihode, kako bi njegovo poslovanje

bilo uspješno. Osim inputa, odabire se i dugotrajna imovina u vidu opreme, strojeva,

prostora za obavljanje proizvodnog procesa. Kupnja prostora je dugoročna investicija

koje ima izuzetnu važnost zbog same ograničenosti mjesta u kojem pojedinac ili grupa

ljudi može nesmetano obavljati svoju djelatnost. Za samu lokaciju prostora je bitno da

se nalazi dovoljno blizu ciljnom tržištu kako ne bi došlo do prekida opskrbe

proizvodima. Naročito je to bitno u samim početcima, kada se djeluje na mikrolokaciji.

Nakon što je locirano tržište na kojem će se djelovati, slijedi izrada projekta pothvata.

27

To je pisani dokument koji opisuje provedbu pothvata temeljem poduzetničke ideje od

početka dokraja.

Projekt može biti jednostavan ili složen a postoji i više vrsta: idejni projekt, glavni

projekt, izvedbeni projekt i layout projekt (Bernik, 2006). Obavljanje poslovanja može

početi onoga trenutka kada je prvi preduvjet ispunjen, kada su pribavljeni svi inputi,

dugotrajna imovina, pronađena lokacija na kojoj će se djelovati i prema kojoj će se

djelovati te izrada projekta pothvata. Također, potrebno je i upisati društvo u trgovački

ili obrtni registar nakon kojeg može započeti gospodarsko djelovanje poslovanja. Ono

se sastoji od više faza: pokusno poslovanje, uhodavanje posla, uzlazna faza, vrh kruga,

silazna faza i dno kruga, djelovanje s istrošenom opremom, djelovanje s gubitkom te

sanacija (Bernik, 2006).

Pokusno poslovanje predstavlja prvu fazu pri kojoj se prvi put proizvode proizvodi.

Najidealnija je situacija kada se proizvodni proces odvija nesmetano ali često to nije

slučaj. Ovisno o djelatnosti kojom se poduzetnik bavi, pokusna faza ili pokusno

poslovanje može trajati i kroz par godina, kao primjerice u poljoprivredi. U toj fazi

nailazimo na iznimno visoke troškove i male prihode zbog slabe prodaje dobara te

nedovoljne prepoznatljivosti na tržištu od strane kupaca.

Uhodavanje posla je faza u kojoj još uvijek poduzetnik ostvaruje gubitke zbog

neprepoznatljivosti. Ulažu se velika novčana sredstva u svrhu promocije proizvoda,

roba ili usluga te u svrhu distribucije.

Uzlazna faza treća je faza u nizu pri kojoj dolazi do isplaćivanja svih troškova koje je

poduzetnik snosio u prve dvije. Dolazi do povećanja prodaje, troškovi ostaju jednaki

kao ranije ali prihodi rastu. Dolazi do susreta s konkurentima i borbe za prevlast na

tržištu.

Vrh kruga je vrhunac poduzetničkog pothvata. U toj fazi, ciljevi pothvata su ispunjeni,

opskrba tržišnog segmenta neometano se odvija, postižu se viši prihodi nego rashodi,

dolazi do potpune isplativosti pothvata, stvaraju se bolji uvjeti s dobavljačima ali i

28

kupcima, koristi se nova tehnologija u proizvodnom procesu, pojavljuju se strani i novi

ulagači, kvaliteta proizvoda je na visokom nivou, stvoreni su dobri međuljudski odnosi

u poduzeću te je konkurencija veća i jača nego ikada prije.

Silazna faza predstavlja situaciju pada koja se događa. Ona može biti kratkotrajna,

pojaviti se ciklički, ali i dugotrajna koja dovodi do povratka u situaciju pri kojoj su

gubitci veći od prihoda. Samo dno kruga predstavlja financijski rezultat koji je jednak

nuli.

Djelovanje s istrošenom robom nastaje kada poduzetnik ne prikuplja novčana sredstva

zazamjenu zastarjele opreme te tada nema druge moguće opcije nego s njom nastaviti

djelovati. Istrošena oprema je ona oprema kojoj je vijek trajanja prošao te postoji

potreba da se zamjenis novom, kako bi poduzetnik bio konkurentan i jednako učinkovit

kao ranije. Djelovanje s istrošenom opremom nazaduje poduzetnika, stvara mu velike

troškove, manje je konkurentan na tržištu (Bernik, 2006).

Djelovanje s gubitkom je poslovna faza pri kojoj poduzetnik duži period ne ostvaruje

veće prihode od troškova te to pokazuje da postoji određeni problem kojeg je potrebno

što ranije otkriti i ukloniti. Sam gubitak se najčešće pokriva glavnicom.

Sanacija predstavlja pokušaj ozdravljenja poduzeća, tj. pokušaj da se poduzeće vrati u

prijašnji položaj u kakvom je bio prije dugotrajnog financijskog minusa. Glavni cilj

sanacije je spriječiti bankrot poduzeća. U procesu sanacije mogu pomoći: dobavljači, sa

produženjem roka plaćanja dospjelih dugova ili otpisivanjem svojih potraživanja, banke

s odobravanjem novih kredita ili država sa svojim novčanim sredstvima ili jamstvima za

kredite. Osim vanjske, postoji i unutarnja sanacija koja nastaje kada se prodaje neka

dugotrajna imovina poduzeća (Bernik, 2006).

U današnje vrijeme, čest je slučaj da su poduzeća primorana prestati sa svojim radom

zato što se ne mogu nositi sa iznimno visokim troškovima poslovanja, dok su im prihodi

puno niži od planiranih. Postoje dva načina prestanka djelovanja pothvata (Bernik,

2006):gospodarski slom ili bankrot (stečaj). Gospodarski slom predstavlja raspad

29

biznisa, završnu fazu u kojoj poduzeće još djeluje. Iako je to često i posljednji korak u

poslovanju, postoji i mogućnost izlaska iz ovakve situacije a to je kada poduzetnik ima

alternativni program s kojim će pokriti dotadašnje gubitke.

Drugi način koji uvjetuje prestanak djelovanja djelatnosti je bankrot. Bankrot nastaje u

trenutku kada poduzeće više nije u stanju podmirivati svoje dospjele obveze, kada je

financijski prezaduženo. Bankrot predstavlja i sudski postupak kojim se osigurava

isplata obveza poduzetnika vjerovnicima. U tom slučaju se imenuje stečajni upravitelj

koji procjenjuje preostalu poduzetnikovu imovinu, rasprodaje je te podmiruje nastala

dugovanja prema bankama, vlasnicima obveznica i dobavljačima. Nakon stečaja, dolazi

faza likvidacije gdje se ispisuje, odnosno briše poduzeće iz registra.

Odluka o ulaganju ili investiranju u neki poduzetnički pothvat, najteža je odluka na

početku karijere poduzetnika. U tijeku poslovnog života poduzenik će se susretati i s

nizom drugih važnih odluka o kojima će ovisiti uspješnost poduzetničkog pothvata i

održivost na tržištu. Gospodarsko djelovanje pothvata sastoji se od nekoliko faza

životnog ciklusa: faze konstituiranja, faze rasta i razvoja, faze diverzifikacije (širenja),

faze diferencijacije (lansiranje novih proizvoda ili poboljšanje obilježja postojećih),

zatim slijedi silazna faza, faza krize kada pojavom prvih simptoma dolazi do zastoja

djelatnosti, faza konsolidacije tj. pokušaja poduzetnika da prevlada krizu, zatim faza

stečaja kao posljedice duboke krize te na kraju faza likvidacije i prestanka djelovanja,

odnosno gašenje djelatnosti te brisanje poduzeća iz sudskog registra.

U drugom dijelu ovog rada je opisano ono što se u trećem dijelu rada istražuje i

analizira. Ovo poglavlje govori u teoriji objašnjenom poduzetniku, poduzetništvu i

poduzetničkom pothvatu. Sljedeće poglavlje govori o istraživanju toga istoga.

Istraživale su se osobine i poduzetnički potencijal kod mladih studenata na Veleučilištu

u Rijeci. Obrađeni rezultati vidljivi su u daljnjem nastavku rada.

30

3. EMPIRIJSKOISTRAŽIVANJE

U sklopu istraživanja napravljeni su anketni upitnici u kojima je primijenjen instrument

nazvan tzv. GET2-test (engl. General Enterprising Test, Caird, 1991). To je najpoznatiji

instrument za provjeru općih poduzetničkih sklonosti kojim se putemodgovora

slaganjem ili neslaganjem na 54 tvrdnje procjenjuje 5 osobina:

1. Potreba za postignućem,

2. Potreba za neovisnošću,

3. Poriv i odlučnost,

4. Preuzimanje rizika,

5. Kreativnost.

3.1. Plan i metodologija istraživanja

Istraživanje je provedeno u travnju 2015. godineputem anketnog upitnika provedenog

na Veleučilištu u Rijeci.Anketni upitnik ispunilo je 208 ispitanika. Prije ispunjavanja

anketnog upitnika, ispitanicima je rečeno da je ispunjavanje dobrovoljno i anonimno te

da zahtijeva malo vremena. Pristup podacima za istraživanje imali su samo istraživači a

podaci su korišteni isključivo u svrhu pisanja diplomskog rada. Od ispitanika je traženo

da budu iskreni i spontani, da je poželjno da daju svoj odgovor na sva pitanja, no nije

obvezno. Anketni upitnik sastoji se od četiri dijela od kojih će svaki dio pojedinačno biti

analiziran u sljedećim podpoglavljima. Zadatak sudionika jest odgovoriti na pitanja s

mogućnošću dva odgovora („slažem se”, „ne slažem se”), proizvoljni upis (godina

rođenja), zaokruživanje više ponuđenih odgovora, te Likertova skala u trećem i

četvrtom dijelu upitnika gdje je najniži broj označavao uopće negativno slaganje s

tvrdnjom, a najviši broj pozitivno slaganje s navedenom tvrdnjom.Pitanja su proizvoljno

postavljena, temeljena na zaključcima autorice nakon mnoštvo proučene literature na

temu poduzetničkih potencijala studenata. Nakon prikupljenih upitnika, odgovori su

upisani u Microsoft Excel dokument gdje je rađen izračun statističkih pokazatelja koji

će biti prikazani u radu.

31

Zbrojenim odgovorima, za svaku grupu pitanja (četiri dijela) odabrana je određena

statistička metoda kojom se najviše može prikazati, odnosno, koju sama priroda pitanja

zahtijeva za izračun kao najoptimalniju metodu prikaza rezultata istraživanja.

3.2. Analiza rezultata istraživanja

Analiza uzorka

Upitnik je sadržavaoosam pitanja sa različitim ponuđenim odgovorima o

sociodemografskim karakteristike ispitanika. U istraživanju je sudjelovalo 122 žena

(59%) i 86 muškaraca (41%) (Grafikon 1).

Grafikon 1. Spol ispitanika (%)

Izvor: Rezultati istraživanja

U grafikonu 2. prikazan je broj ispitanika prema godini rođenja. Važno je napomenuti

da u uzorak ne ulazi 14 ispitanika koji nisu dali odgovor na ovo pitanje. Iz rezultata

istraživanja je vidljivo da je najveći broj ispitanika rođen 1995. godine, a uzimajući sve

ispitanike i računajući prosjek, dolazi se do 1993. godine kao zaokružene srednje

vrijednosti godine rođenja ispitanika.

59%

41%žene

muškarci

32

Grafikon 2. Dobna skupina ispitanika

Izvor: Rezultati istraživanja

Na treće pitanje o volonterstvu, u određenim organizacijama, klubovima, i sličnome,

bila je mogućnost pozitivnog i negativnog odgovora. Prema rezultatima istraživanja, 24

ispitanika (12%) volontira u nekoj organizaciji, dok njih 182 (88%) ne volontira

(Grafikon 3).

Grafikon 3. Volontiranje ispitanika

Izvor: rezultati istraživanja

Iz Grafikona 4 i 5. vidljivo je da je najveći broj, odnosno postotak, ispitanika bez

iskustva ili s iskustvom kraćim od dvije godine (radilo se o skraćenom radnom vremenu

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

19

64

.

19

65

.

19

72

.

19

73

.

19

75

.

19

77

.

19

81

.

19

85

.

19

86

.

19

88

.

19

89

.

19

90

.

19

91

.

19

92

.

19

93

.

19

94

.

19

95

.

19

96

.

Bro

j g

od

ina

Godina rođenja

12

88

ispitanici koji

volontiraju

ispitanici koji ne

volontiraju

33

ili punom radnom vremenu). Ovi podaci i nisu iznenađujući obzirom da se radi o

ispitanicima mlađe životne dobi.

Grafikon 4. Radno iskustvo ispitanika (skraćeno radno vrijeme)

Izvor: Rezultati istraživanja

Grafikon 5. Radno iskustvo ispitanika (puno radno vrijeme)

Izvor: Rezultati istraživanja

Sljedeća dva pitanja vezana su za užu rodbinu (aludira se na roditelje) i njihovo

obrazovanje te zaposlenost. Odgovori su prikazani na tablici 5.

47%

38%

12%

2% 1%

0

Manje od 2 godine

3-5

6-8

Više od 8 godina

45%

35%

13%

1%

6%

0

Manje od 2 godine

3-5

6-8

Više od 8 godina

34

Tablica 1. Obrazovanje i zaposlenost uže rodbine ispitanika

Je li vaši roditelji, ili netko od starijih s kojima

ste odrasli, imaju fakultetsku diplomu?

Da 114

Ne 91

Je li netko od vaših bližih samozaposlen?

a) majka/pomajka 39

b) otac/očuh 53

c) ostala rodbina 41

d) prijatelji 41

e) ne 92

Izvor: Rezultati istraživanja

Prema analizi odgovora dolazi se do zaključka da 55% roditelja ispitanika ima diplomu

fakulteta, dok njih 46% nema. Kod zaposlenja, postojala je mogućnost višestrukog

izbora odgovora ali i mogućnost označavanja većeg broja odgovora.

Tako je od njih 39 ispitanika ili 19,02% čije su majke ili pomajke samozaposlene, dok

53 ispitanika ili njih 25,85% čiji su očevi/očuhi zaposleni od ostale rodbine i prijatelja

također je njih 41 ili 20% zaokružilo ovaj odgovor, dok je njih čak 92 ili 44,88%

odgovorilo da nitko od njihovih bližnjih nije zaposlen.

Posljednja dva pitanja drugog dijela ankete odnose se na aktivnosti koje su vezane za

poduzetništvo, tečaj, trening ili samozapošljavanje (Tablica 2).

Tablica 2. Poduzetničke aktivnosti ispitanika

Je li sudjelujete ili ste prethodno sudjelovali u

poduzetničkom tečaju ili treningu?

Da 20

Ne 188

Jeste li sudjelovali u izvannastavnim

aktivnostima koje su usmjerene na

poduzetništvo / samozapošljavanje?

Da 25

Ne 183

Izvor: Rezultati istraživanja

35

Iz rezultata istraživanja poduzetničke aktivnosti ispitanika vidljivo je da 90% (188)

ispitanika ne sudjeluje u nikakvom poduzetničkom treningu ili tečaju što je u izravnoj

vezi s maloprije analiziranim godinama rođenja ispitanika. Isto vrijedi i za

izvannastavne aktivnosti koje su usmjerene na poduzetništvo i samozapošljavanje gdje

njih 88% nije sudjelovalo u takvim aktivnostima.

Provjera hipoteza

H:1. Zbog neiskustva u poduzetništvu potrebno je definirati osnovne

karakteristike koje zahtjeva poslovanje kako bi poduzetnik mogao odraditi dobar

posao.

Istraživanjem su se mjerileopće poduzetničke sklonosti putem odgovora iskazivanjem

slaganja ili neslaganja na 54 tvrdnje. Izjave su posložene u pet kategorija: potreba za

postignućem, potreba za neovisnošću, motivacija i odlučnost, umjereno preuzimanje

rizika i kreativnostTokom analize prikupljenih anketa tj. na temelju prikupljenih

odgovora vidljivo je da su ispitanici (n=208) ostvarili Low GET2 rezultat (0-26).

Opće poduzetničke sklonosti

Tablica 3. Ukupna distribucija rezultata svih ispitanika prema glavnim kategorijama

GET2

RAZINA BROJ ISPITANIKA %

Low GET2 SCORE

(0-26)

208

100

Medium GET2 SCORE

(27-43)

- -

High GET2 SCORE

(44-54)

- -

Izvor: Rezultati istraživanja

36

Prema metodologiji testiranja, postignuti rezultat Low GET2 (0-26) ukazuje da

pojedincikoji supostiglirezultat utom rasponusu vjerojatnopojedinci kojima je ugodno

raditi podvodstvomnadređenih(engl. Low-nizak).

Ovaj rezultatnavodida osobavoliraditi više podnadzoromnegoautonomnoili kaovođa

tima. Tose ne možetumačitikao negativanrezultat, svaka organizacijatrebaovaj

profesionalniprofilkako bi podržalai provodilaplanove, dakle,pomaže

upostizanjuciljevaposlovnog subjekta. Ovajtest se neusredotočuje naosobnesnage,

radijeima za ciljprocjenupoduzetničkihsklonosti. Autor navodidarezultati nisukonačni

(Caird, 1993). Oni mogu bitislikaodređenogtrenutkaživota osobeitakođer da svatko

tkone prihvaćarezultatjoš uvijek možetražitiosobne transformacije.Iz tablice 4. je

vidljivo da su ukupne poduzetničke sklonosti ispitanika niske. Umjereno preuzimanje

rizika ima najvišu vrijednost (17,09) dok potreba za postignućem ima najnižu (8,45).

Tablica 4. Rezultati kategorija poduzetničkih sklonosti

PODUZETNIČKESKLONOSTI REZULTATI UKUPNI

LOW GET2 SCORE (0-26)

Potreba za postignućem 8,45

Potreba za neovisnošću 15,92

Motivacija i odlučnost 17,06

Umjereno preuzimanje rizika 17,09

Kreativnost 16,79

Izvor: Rezultati istraživanja

Prosječni ukupni rezultati GET2 testa po pojedinim kategorijama odnosno grupama

ispitanika prikazani su u tablici 5.

Poduzetenički potencijal se smatra da ima ona osoba koja se želi iskusiti u poslovnom

svijetu, razmišlja o osnivanju vlastitog poduzeća, te posjeduje barem 3 komponente

GET2 testa. Osobe koje ne posjeduju poduzetnički potencijal su osobe koje nemaju

afiniteta za ulazak u poslovni svijet, nisu spremni preuzimati rizik i vole više raditi pod

vodstvom drugih.

37

Tablica 5. Prosječni rezultati GET2 testa

PODUZETNIČKE SKLONOSTI

Žene Muškarci Poduzetnički potencijal

Nepoduzetnički potencijal

Potreba za

postignućem

4,57 3,88 3,96 8,81

Potreba za

neovisnošću

7,95 7,97 1,84 1,86

Motivacija i

odlučnost 9,81 7,25 3,89 6,05

Umjereno

preuzimanje rizika

9,79 7,30 3,79 5,74

Kreativnost 9,75 7,04 3,59 4,93

UKUPNO 41,87 33,44 17,07 27,39

Izvor: Rezultati istraživanja

U nastavku se prikazuju rezultati po pojedinim kategorijama GET testa.

Potreba za postignućem

Ukupna distribucija rezultatau kategorijiprikazana je u grafikonu 6.

Grafikon 6. Ukupna distribucija rezultata –Potreba za postignućem

Izvor: Rezultati istraživanja

0

5

10

15

20

25

0 50 100 150 200 250

od

go

vo

ri i

spit

an

ika

broj ispitanika

38

Komparacija prema spolu pokazuje daženeimaju veću potrebu za postignućemod

muškaracaali također kao i muškarci sveukupno ispod prosjeka (grafikon 7). Rezultati

također pokazuju da su ispitanici u većem broju bez poduzetničkog potencijala.

Grafikon 7. Potreba za postignućem, rezultati prema spolu i zanimanju

Izvor: Rezultati istraživanja

Potreba za neovisnošću

Druga testirana kategorija GET2 je Potreba za neovisnošću. Ukupna distribucija

rezultatau kategorijiprikazana je u grafikonu 8.

Grafikon 8. Ukupna distribucija rezultata –Potreba za neovisnošću

Izvor: Rezultati istraživanja

4,573,88 3,96

8,81

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Potreba za postignućem

Žene Muškarci Poduzetnički potencijal Bez poduzetničkog potencijala

39

Prema grafikonu 9, ispitanici muškog spola imaju neznatnoveću potrebu za neovisnošću

(7,97) od ispitanica ženskog spola (7,95). Ispitanici prema rezultatima istraživanja imaju

izrazito niski poduzetnički potencijal.

Grafikon 9.Potreba za neovisnošću, rezultati prema spolu i zanimanju

Izvor: Rezultati istraživanja

Motivacija i odlučnost

Treća testirana kategorija GET2 je Motivacija i odlučnost. Ukupna distribucija

rezultatau kategorijiprikazana je u grafikonu 10.

7,95

7,97

1,84 1,86

0

2

4

6

8

10

Potreba za neovisnošću

Žene Muškarci

Poduzetnički potencijal Bez poduzetničkog potencijala

40

Grafikon 10. Ukupna distribucija rezultata –Motivacija i odlučnost

Izvor: Rezultati istraživanja

Prema grafikonu 11, ispitaniceženskog spola posjeduju veću motivaciju i odlučnost

(9,81) od ispitanika muškog spola (7,25). Nepoduzetnici su postigli bolji rezultat od

poduzetnika (grafikon 11).

Grafikon 11.Motivacija i odlučnost, rezultati prema spolu i zanimanju

Izvor: Rezultati istraživanja

0

5

10

15

20

25

0 50 100 150 200 250

od

go

vo

ri i

spit

an

ika

broj ispitanika

9,817,25

3,89

6,05

0

2

4

6

8

10

12

Poriv i odlučnost

Žene Muškarci

Poduzetnički potencijal Bez poduzetničkog potencijala

41

Umjereno preuzimanje rizika

Četvrta testirana kategorija GET2 je Umjereno preuzimanje rizika. Ukupna distribucija

rezultatau kategoriji, prikazana je u grafikonu 12.

Grafikon 12. Ukupna distribucija rezultata –Umjereno preuzimanje rizika

Izvor: Rezultati istraživanja

Prema grafikonu 13, ispitanice ženskog spola više posjeduju karakteristiku umjerenog

preuzimanja rizika (9,79) od ispitanika muškog spola (7,3). Nepoduzetnici su ponovno

postigli bolji rezultat od poduzetnika (grafikon 13).

0

5

10

15

20

25

0 50 100 150 200 250

od

go

vo

ri i

spit

an

ika

broj ispitanika

42

Grafikon 13.Umjereno pruzimanje rizika, rezultati prema spolu i zanimanju

Izvor: Rezultati istraživanja

Kreativnost

Peta testirana kategorija GET2 je Kreativnost. Ukupna distribucija rezultatau kategoriji,

prikazana je u grafikonu 14.

Grafikon 14. Ukupna distribucija rezultata -kreativnost

Izvor: Rezultati istraživanja

9,797,3

3,79

5,74

0

2

4

6

8

10

12

Preuzimanje rizika

Žene Muškarci Poduzetnički potencijal Bez poduzetničkog potencijala

0

5

10

15

20

25

0 50 100 150 200 250

od

go

vo

ri i

spit

an

ika

broj ispitanika

43

Prema rezultatima, ispitanici ženskog spola ponovno predvode i posjeduju veću

kreativnost (9,75) od ispitanika muškog spola (7,04). Također, ispitanici ponovno

imaju niski poduzetnički potencijal (grafikon 15).

Grafikon 15.Kreativnost, rezultati prema spolu i zanimanju

Izvor: Rezultati istraživanja

Sveukupno,ispitanici imajunisku razinupoduzetničkesklonostisGET2rezultatomnižim

od 26.Ovaj rezultatpokazujeda oninemajuopćenitovisokihpoduzetničkihsklonosti, ali

oniočitoimajunekepoduzetničkeosobine budući je njihov rezultat skoro 9 bodova niži od

početka vrijednosti srednje razine poduzetničkih sklonosti. Osim toga, testpokazuje

daispitaniceženskog spola imajuvećupoduzetničkuorijentacijuod ispitanika muškog

spola.Općenito, ispitaniceženskog spolaimaju bolje rezultateupotrebiza postignućem,

motivima i odlučnosti, umjerenom preuzimanju rizika, kreativnimsklonostima.

Ispitanici muškog spola imaju bolji rezultat u potrebi za neovisnošću(tablica4).

Međutim, njihovrezultat jedalekood onoga za koji bi se smatralokaoskupinas

visokimpoduzetničkimsklonostimakaošto je testtrebaopredvidjeti.

9,75

7,04

3,59

4,93

0

2

4

6

8

10

12

Kreativnost

Žene Muškarci Poduzetnički potencijal Bez poduzetničkog potencijala

44

Ukupni rezultati prema spolu i zanimanju prikazani su u tablici 4.Kao što je gore već

navedeno, evidentno je da su ispitanice ženskog spola kao nepoduzetnici pokazale veću

potrebu za postignućem, motivima i odlučnosti, umjerenom preuzimanju rizika, te

kreativnošću. Ispitanici muškog spola kao poduzetnici iskazuju veću potrebu za

neovisnošću.

Tablica 6. GET2 ukupni rezultati Kategor. Potreba za

postignućem

Potreba za

neovisnošću

Motivi i

odlučnost

Umjereno

preuzimanje

rizika

Kreativnost Ukupno

Spol Ž M Ž Ž Ž Ž

Zanimanj

e

Bez

poduzetničkog

potencijala

Poduzetnički

potencijal

Bez

poduzetničko

g potencijala

Bez

poduzetničko

g potencijala

Bez

poduzetničko

g potencijala

Bez

poduzetničko

g potencijala

Izvor: Rezultati istraživanja

Svi ljudi su različiti i teško je procijeniti kako koja osoba funkcionira i na koji način

shvaća posao jer ne postoji pravilo ako npr. netko tko voli rutinu ne radi dobar posao i

ne čini dobrog poduzetnika, ili onaj tko ne voli rutinu da radi dobar posao i čini dobrog

poduzetnika. Odgovor može biti različit, a opet, drugačiji odraz na poduzetnički

potencijal i obavljanje posla.

Sveukupno gledano možemo reći da ispitanici imaju predispozicije za poduzetničko

ponašanje i neki od njih mogu postati uspješni menadžeri a neki uspješni poduzetnici.

Što će ih izravno potaknuti na poduzetništvo ovisi osim o osobnim i o okolinskim

faktorima.

Stavovi ispitanika o poduzetničkom poslovanju

U trećem dijelu anketnog upitnika postavljene su tvrdnje vezane uz neke generalne

stavove ispitanika vezane uz poduzetničko poslovanje. Ove tvrdnje određene su

Likaertovom skalom od 1 do 7, gdje 1 znači uopće neslaganje, a 7 slaganje u potpunosti

sa navedenim.

45

Tablica 7. Prosječne vrijednosti generalnih stavova ispitanika o poduzetništvu

REDNI

BROJ PITANJE

BROJ

ODGOVORA PROSJEK

STANDARDNA

DEVIJACIJA

1. Često sam prvi/a koji/a predloži rješenje

za problem. 206 4,27 1,47

2. Trudim se sve dok ne pronađem rješenje

za problem. 207 5,22 1,40

3. Vidim mogućnosti da ću uspjeti u životu. 207 4,58 1,46

4. Uvjeren/a sam da ću uspjeti u životu. 207 5,06 1,42

5. Kada se trudim, generalno uspijevam. 207 5,55 1,28

6. Uspješno izvršavam zadatke. 206 5,19 1,20

7. Zadovoljan/na sam sobom. 206 5,22 1,51

8. Osjećam da mogu odrediti što mi se

događa u životu. 207 4,46 1,54

9. Generalno,

započeti

posao je

Vrijedno/bezvrijedno 185 5,25 1,66

10. Razočaravajuće/nagrađujuće 171 4,78 1,57

11. Negativno/pozitivno 176 5,13 1,50

12. Razumijem ulogu poduzetništva u našem

društvu. 206 4,93 1,57

13.

Razumijem da postoje različiti razlozi

zbog kojih ljudi započinju posao (zarada,

neovisnost).

208 6,02 1,15

14. Razumijem da neke poslovne ideje uspiju,

a neke ne. 205 6,14 1,19

Izvor: Rezultati istraživanja

Obzirom na broj postavljenih pitanja, i Likaertove skale označene od 1 do 7, bilo bi

teško ukratko sažeti analizu svake ocjene prema skali, stoga je izračunat prosjek kao i

standardna devijacija za pojašnjavanje rezultata istraživanja. Broj ispitanika kao što je

vidljivo varira po pitanjima. Po prirodi pitanja, odnosno tvrdnji, može se reći da se

brojevi od 5-7 mogu označiti kao slaganje, 4 kao neodlučno, a sve manje od 4 kao

neslaganje. Iz toga se može zaključiti da se slaganje s ovim tvrdnjama smatra kao

46

posjedovanje poduzetničkog potencijala kod studenata. Najveći broj visoke ocjene na

skali odabrano je kod pitanja broj 14. „Razumijem da neke poslovne ideje uspiju, a neke

ne.“, dok je najveće neslaganje, iako u ovom slučaju označeno kao neodlučan odgovor,

zabilježeno kod pitanja broj 1. „Često sam prvi/a koji/a predloži rješenje za problem.“.

Standardnom devijacijom moguće je uočiti kod kojeg pitanja postoje najveća

odstupanja od prosjeka. Kod pitanja broj 9. „Generalno, započeti posao je

vrijedno/bezvrijedno.“ postoji najveće odstupanje od prosjeka sa vrijednošću 1,66, dok

kod pitanja broj 13. „Razumijem da postoje različiti razlozi zbog kojih ljudi započinju

posao (zarada, neovisnost).“ postoji najmanje odstupanje od prosjeka sa vrijednošću

1,15 što ukazuje na velik broj ispitanika koji se slažu sa navedenom tvrdnjom.U tablici

8. prikazane su tvrdnje o sposobnosti, odnosno, što su u stanju ispitanici u mogućnosti

učiniti.

Rezultati istraživanja poduzetničkih sklonosti ispitanika putem GET2 testa po

pojedinim kategorijama (potreba za postignućem, za neovisnošću, motivacijom i

odlučnošću, umjerenom preuzimanju rizika i kreativnošću) ukazuju da je ciljana

skupina ispitanika (studenti) iskazala nešto nižu razinu poduzetnikih sklonosti od

očekivane što možemo pripisati mlađoj životnoj dobi, nedostatku iskustva, a time i

poduzetničke samouvjerenosti. Međutim, ohrabrujuća je činjenica da ispitanici

posjeduju poduzetničke osobine koje uz precizno i jasno definirane radne zadatke u

dobrom i zdravom okruženju poduzeća mogu dati značajan doprinos u kreiranju i

realizaciji zacrtanih poduzetničkih pothvata u cilju uspješnog poslovanja. Stoga

možemo zaključiti da je iskustvo jedan od glavnih čimbenika uspješnog poslovanja te

njegov nedostatak nalaže precizno definiranje ciljeva kako bi poduzetnik odradio dobar

i uspješan posao, što potvrđuje H1.

H2:Konkretnija poduzetnička znanja mogu imati samo poduzetnici s većim

iskustvom

U tablici 8. prikazane su tvrdnje o sposobnosti, odnosno, što su u stanju ispitanici u

mogućnosti učiniti.

47

Tablica 8. Prosječne vrijednosti sposobnosti poduzetnika

REDNI

BROJ TVRDNJA

BROJ

ODGOVORA PROSJEK

STANDARDNA

DEVIJACIJA

1. Smisliti novu ideju. 208 4,84 1,31

2. Razmišljati izvan okvira. 207 5,04 1,31

3. Identificirati prilike za nove načine izvršenja

aktivnosti. 208 4,88 1,16

4. Smisliti nova i drugačija rješenja. 208 5,04 1,25

5. Čitati i interpretirati financijska izvješća. 208 4,33 5,26

6. Procijeniti potreban budžet za novi projekt. 208 4,13 1,38

7. Kontrolirati troškove za projekte. 208 4,20 1,45

8. Nositi se sa iznenadnim promjenama i

iznenađenjima. 208 4,60 1,31

9. Raditi pod stresom i pritiskom. 207 4,62 1,59

10. Nastaviti raditi usprkos problemima. 207 4,80 1,51

11. Izaći na kraj sa nesigurnostima u projektu i

procesu. 205 4,49 1,40

12. Spojiti zajedno pravu grupu/tim s ciljem da se

riješi problem. 205 4,76 1,50

13. Osnovati udruženje kako bi ostvario/la ciljeve. 206 4,54 1,52

14. Stupiti u kontakt i izmjenjivati informacije s

drugima. 207 5,17 1,37

15. Uspostaviti nove kontakte. 203 5,31 1,44

16. Kreirati projektni plan. 207 4,52 1,39

17. Postaviti ciljeve projekta. 205 4,86 1,37

18. Strukturirati zadatke u projektu. 205 4,63 1,34

19. Aktivno sudjelovati u timu. 206 5,59 1,48

Izvor: Rezultati istraživanja

Grupa tvrdnji u tablici 8. može se reći da je u potpunosti odraz poduzetničkog

potencijala koji se u ispitanicima pokušava otkriti. Naime, svih 19 pitanja u ovom dijelu

48

anketnog upitnika u potvrdnom je obliku i obilježava pozitivne osobine dobrog

poduzetnika i poduzetničkog potencijala. Kroz ovu se grupu tvrdnji najbolje može

uočiti da li većina ispitanika ima poduzetnički potencijal ili nema. Kao što je već

spomenuto, Likertova skala korištena je i u ovom dijelu anketnog upitnika, sa ocjenama

od 1 do 7. Najveća prosječna vrijednost pripada tvrdnji pod brojem 19. „Aktivno

sudjelovati u timu“ s prosječnom vrijednošću 5,59 što govori da je zbrojem svih

odgovora, kao odgovor na ovu tvrdnju dodana ocjena 5,59. Najmanja prosječna

vrijednost zabilježena je kod tvrdnje broj 6 „Procijeniti potreban budžet za novi

projekt.“ sa prosječnom vrijednošću od 4,13 što u ukupnome ne daje značenje niti

potpunog slaganja niti potpunog neslaganja ali se može protumačiti kao pozitivan

odgovor. Ipak, anketiranje je provedeno na većinom mladim ljudima koji nemaju

dovoljno iskustva da bi na ovakve ili slične tvrdnje mogli dati pozitivniji odgovor.

Standardna devijacija pokazuje koliko je odstupanje od prosječne vrijednosti, što je

najjače vidljivo kod tvrdnje broj 5. „Čitati i interpretirati financijska izvješća.“ što je

također logično rješenje obzirom na spomenutu dob ispitanika i samu prirodu tvrdnji i

temu istraživačkog rada. Najmanje odstupanje zabilježeno je kod tvrdnje broj 1.

„Smisliti novu ideju.“, 2. „Razmišljati izvan okvira.“ i 8. „Nositi se sa iznenadnim

promjenama i iznenađenjima.“ sa jednakim odstupanjem od 1,31.

Istraživanje pokazuje da većina ispitanika želi aktivan timski rad, izražava spremnsot

ponuditi nova, drugačija rješenja, želi razmjenu informacija i uspostavu novog kontakta,

ali im nedostaje radnog iskustva i samouvjerenosti, stoga možemo zaključiti da je H2

također potvrđena, te da konkretnija poduzetnička znanja imaju poduzetnici s većim

iskustvom.

H3:Niža razina zadovoljstva potrošača sa uslugama koje nudi Veleučilište u Rijeci

Iz rezultata istraživanja posljednjeg, četvrtog dijela anketnog upitnika moguće je vidjeti

stavove ispitanika vezane uz orijentaciju prema potrošačima od strane visokoškolske

ustanove, Veleučilišta u Rijeci. Za ovaj se dio treba istaknuti da je ocijenjen nešto nižim

ocjenama nego dosadašnji dijelovi upitnika što, ukupno gledano, ukazuje na neutralno

49

mišljenje ispitanika što se može protumačiti više kao pozitivan stav potrošača o

Veleučilišu u Rijeci po ovom pitanju.

Tablica 9. Prosječne vrijednosti orijentacije VELERI prema potrošačima

REDNI

BROJ TVRDNJA

BROJ

ODGOVORA PROSJEK

STANDARDNA

DEVIJACIJA

1. Imam osjećaj da VELERI brine o meni. 196 3,90 1,45

2. Smatram da VELERI uvažava moje potrebe. 196 4,26 1,39

3. Često me novi programi i mogućnosti edukacije koje

ponudi VELERI oduševe. 194 4,08 1,47

4. VELERI je kreativan kod stvaranja nove ponude

kojom će zadovoljiti potrebe za edukacijom na tržištu. 194 4,62 5,40

5. Mogućnosti i programi edukacije na VELERI su

prilagođene zahtjevi studenata. 193 4,48 1,47

6. Zaposlenici VELERI se više od očekivanog trude

zadovoljiti potrebe studenata. 193 4,37 1,59

7. Zaposlenici VELERI uvijek pokušaju izaći u susret i

riješiti problem. 192 4,51 1,50

8. VELERI mi daje osjećaj da sam poseban. 192 3,38 1,63

9. Imam osjećaj da me VELERI gleda kao partnera u

našoj vezi. 190 3,47 1,61

10. VELERI razvija odnos suradnje sa svojim studentima. 191 4,31 1,52

11.

Ako imam kakvo pitanje oko nastavnog procesa na

VELERI, zaposlenici mi to na razumljiv način

objasne.

192 4,49 1,65

12. Imam osjećaj da VELERI brine o mom zadovoljstvu. 193 3,83 1,46

13. Imam osjećaj da VELERI prigovore brzo i

jednostavno rješava. 192 4,13 1,43

14. Imam osjećaj da VELERI zadovoljava moje potrebe. 187 4,15 1,46

15.

Kada se interesiram o dodatnoj edukaciji koju nudi

VELERI imam osjećaj da mi zaposlenici ponude ono

što najbolje odgovara mojim potrebama.

192 4,26 1,36

50

16.

Na temelju informacija koje dobijem od VELERI

mogu stvoriti realistična očekivanja glede mogućnosti

koje mi edukacija na VELERI nudi.

191 4,16 1,46

17. Imam osjećaj da mi VELERI nudi dodatnu vrijednost. 192 4,19 1,50

18. VELERI svojim postupcima razvija povjerenje kod

potrošača. 192 4,11 1,52

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz tablice 9. je moguće vidjeti da broj odgovora u ovome dijelu varira od pitanja do

pitanja, no u svakom slučaju, velika većina je zabilježena. Pitanje pod rednim brojem 8.

„VELERI mi daje osjećaj da sam poseban.“ bilježi najmanji prosjek ocjena Likertove

skale sa 3,38, dok pitanje pod rednim brojem 4. „VELERI je kreativan kod stvaranja

nove ponude kojom će zadovoljiti potrebe za edukacijom na tržištu.“ ima najveći

prosjek sa ocjenom 4,62, što ukazuje na zadovoljavajuću ocjenu kod edukacija na tržištu

i uloge Veleučilišta u Rijeci.

Rezultati istraživanja pokazuju da su studenti zadovoljni uslugama Veleučilišta u

segmentu pružanja kvalitetne, cijelovite i svrsi shodne edukacije. Isto tako izjavljuju da

je Veleučilište kreativno, te kontinuirano radi na poboljšavanju postojeće usluge kao i

osmišljavanju nove ponude za edukacijama na tržištu, te na taj način vodi brigu o

potrebama studenata kao svojih potrošača. Stoga H3 da studenti kao potrošači iskazuju

nižu razinu zadovoljstva uslugama Veleučilišta nije potvrđena.

51

4. ZAKLJUČAK

Poduzetnik odnosno kreator i pojedinac, stvara proizvode i pokreće vlastiti biznis, a

također potrebno je i da preuzima i promišlja o rizicima koji se mogu javiti prilikom

poslovanja. Teorijski okvir poduzetnika nalaže da bi isti u praksi trebao biti spreman

kombinirati stečena odnosno usvojena znanja, iskustva i tehnologiju. Ponekad se smatra

da je postati poduzetnikom lak i jednostavan posao te da je dovoljna samo ideja, no, u

stvarnosti to nije tako. Put do ostvarenja poduzetničke ideje i provođenja ideja u

realnost, zahtjevan je put koji iziskuje velike napore i zahtjeva iznimnu sposobnost

samoodržanja. Poduzetnik mora biti inovativan, samouvjeren, uporan i odgovaran, a

svakako je potrebno da razumno i spremno preuzima rizik u svome poslovanju te da

postavlja jasne, realne, specifične, mjerljive i ostvarive ciljeve. Moguće je razlikovati i

razne tipove poduzetnika pa se tako može spomenuti poduzetnik unverzalac, poduzetnik

idealist, poduzetnik optimizator, poduzetnik radnik, poduzetnik žongler te poduzetnik

održavatelj. Od spomenutih tipova poduzetnika može se reći da je univerzalac onaj

poduzetnik koja ima interes za sva područja poslovanja, no ipak ni u jednome nije

najbolji, a održavatelji pak čine najmanji broj među poduzetničkom populacijom.

Dakle, proizlazi da je poduzetništvo proces kojim se na temelju uloženog napora,

vremena i financijskih sredstava uz organizacijske, voditeljske, upravljačke i ostale

kompetencije stvara nešto novo, neki novi proizvod i/ili usluga čime se ostvaruje

ukupan doprinos poduzetničkoj djelatnosti.

U svrhu empirijskog istraživanja u ovome radu, korišteni su anketni upitnici temeljeni

na instrumentu GET2- test (General Enterprising Test). Razlog odabira takve vrste

instrumenta jest činjenica da je to jedan od poznatijih instrumenata pomoću kojega se

mogu provjeriti opće poduzetničke sklonosti i to putem odgovora koji se odnose na

(ne)slaganja sa 54 tvrdnje koje se odnose na procjenu osobine potrebe za postignućem,

potrebe za neovisnošću, porivom i odlučnošću te preuzimanjem rizika i kreativnošću.

52

Prilikom istraživanja potvrđena je hipoteza da zbog neiskustva u poduzetništvu, treba

definirati osnovne karakteristike koje zahtijeva poslovanje kako bi poduzetnik mogao

odraditi dobar posao. Većina ispitanika osjeća ugodu ukoliko radi pod vodstvom

naređenih, a to upućuje na činjenicu da nemaju afiniteta biti vođama. Poduzetničke

sklonosti među ispitanicima okarakterizirane su kao vrlo niske, odnosno, može se reći

da su ispitanici (muški i ženski) bez poduzetničkoga potencijala, a ženske ispitanice

imaju veću motivaciju i odlučnost od muških ispitanika, više su kreativne. Poduzetnički

potencijal javlja se jedino kod ispitanika koji imaju potrebu za neovisnošću dok se kod

ostalih taj potencijal ne nazire. Također, većina ispitanika niti ne sudjeluje u nekome od

oblika poduzetničkoga treninga ili programa. Hipoteza koja kaže da konkretnija

poduzetnička znanja mogu imati oni poduzetnici koja imaju veća iskustva također je

potvrđena što se očituje u odgovorima mladih ispitanika s nedovoljnom razinom

iskustva. Posljednja hipoteza iz istraživanja koja upućuje na nižu razinu nezadovoljstva

sa uslugama koje nudi Veleučilište u Rijeci nije potvrđena jer ispitanici iskazuju

zadovoljavajuću ocjenu što se tiče edukacije i uloge Veleučilišta u Rijeci.

U radu su postavljene i potvrđene hipoteze koje kažu da je za uspješno poduzetništvo

potrebno utvrditi niz različitih činitelja te da se GET-ovim testom dolazi do spoznaje i

općim poduzetničkim sklonostima kod ispitanika. Dakle, na uspješno poduzetništvo

utječu brojni čimbenici, a kao primjer mogu se spomenuti osobne karakteristike

poduzetnika, zatim okolnosti životnoga puta i vijeka poduzetnika te čimbenici iz

okruženja u kojem poduzetnik posluje. Treba biti svjestan činjenice da za uspješno

poduzetništvo nisu potrebe samo ideje već i mnoge druge sposobnosti. GET test

opravdava tvrdnje o svojoj učinkovitosti primjene ukoliko se želi doći do spoznaje o

općim poduzetničkim sklonostima ispitanika, u ovome slučaju, kod ispitanika s

Veleučilišta u Rijeci.

Ograničenje istraživanja predstavlja uzorak gdje se je usredotočilo samo na jednu

obrazvonu instituciju te što su obuhvaćeni uglavnom mlađe osobe bez poduzetničkog

potencijala. Prijedlozi za buduća istraživanja se sastoje u povećanju uzorka, dodavanju

drugih skupina u uzorak, ispitivanju poduzetnika te usporedbi budućih poduzenika i

53

onih koji su aktivni poduzetnici u njihovim karakteristikama kako bi se analizirao

utjecaj iz okruženja.

54

LITERATURA

1. Antončić, B., Hisrich, R. D. (2003): Clarifying the intrapreneurship concept, Journal

of mall Business and Enterprise Development, 10 (1),str. 7-24.

2. Barković, I. (2009): Teorija poduzetništva: izazovi i perspektiva, Sveučilište Josipa

Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek:.

3. Barringer, B.R., Ireland, R.D. (2008): Entrepreneurship, Pearson Education, New

Jersey.

4. Bernik, J., Dorčić-Kereković, V., Đurđević, S., Kuvačić, N., Roso, I., Vinković,

B.,Vrbanec, A. (2006): Poduzetništvo 2, Školska knjiga, Zagreb.

5. Brockhaus, R.H. (1980): Risk taking propensity of entrepreneurs, Academy of

Management Journal, 23 (3), str. 509-520.

6. Buble, M. & Kružić, D. (2006): Poduzetništvo-realnost sadašnjosti i izazov

budućnosti, RRif PLUS d.o.o., Zagreb.

7. Caird, S. (1993): What do psychological tests suggest about entrepreneurs?, Journal

of Managerial Psyhology, 8 (6),str. str 11-20.

8. Caird, S. (1991): Testing Enterprising Tendency in Occupational Groups, British

Journal of Management, 2 (2),str. 177-186.

9. Casson, M. (1982): IT Entrepreneur - an Economic Theory, Dames & Noble Books,

Totowa, New York.

10. Cingula, M., Grabovac, D., Miletić, N. (2002): Poduzetništvo, Školska knjiga,

Zagreb.

11. Cromie, S., Johns, S. (1983): Irish entrepreneurs: some personal characteristics.

Journal od Organizational Behavior, 4, str. 317-324.

12. Cromie, S. (2000): Assessing entrepreneurial inclinations: some approaches and

empirical evidence, European Journal of Work and Organizational Psychology, 9,

str. 7-30.

13. Deželjin, J., Dujanić, M., Tadin, H., Vujić, V. (1999): Poduzetnički menedžment,

Alineja, Zagreb.

55

14. Dobre, R. (2005): Inovacije, tehnološke promjene i strategije, Visoka škola za

turistički menadžment, Šibenik.

15. Drucker, R. (1985): Inovacije i poduzetništvo: praksa i načela, Globus Nakladni

Zavod, Zagreb.

16. Đurđević, S., Horvat, Đ., Kuvačić, N., Urh, B., Vibiral, N., Vrbanec, A. (2004):

Poduzetništvo 3, Školska knjiga, Zagreb.

17. Gartner, W.B. (1989): Who is an entrepreneur? Is it the wrong question,

Entrepreneurship: Theory and Practice,13, str. 47-68.

18. Guth, W., Ginsberg, A. (1990): Guest editors introduction: Corporate

entrepreneurship, Strategic management journal, 11 (1), str. 297-308.

19. Hornaday, R.W. (1990): Dropping the e-words from small business research: an

alternative typology, Journal of Small Business Management, (28), str. 22-33.

20. Hull, D.L., Bosley, J.J., Udell G.G. (1980): Renewing the hunt for the Heffalump:

identifying potential entrepreneurs by personality characteristics, Journal of Small

Business Management, 18, str. 11-18.

21. Jennings, D.F., Lumpkin, J.R. (1989): Functioning modeling corporate

entrepreneurship: An empirical integrative analysis, Journal of management, 15 (3),

str. 485-502.

22. Kirchoff, B.A. (1998): Entrepreneurship’s contribution to economics,

Entreprencurship Thcory and Practice, 16 (2), str. 93-112.

23. Koh, H. C. (1996): Testing hypotheses of enterpreneurial characteristics, Journal of

managerial Psychology,11, str. 12-25.

24. Kolaković, M. (2006): Poduzetništvo u ekonomiji znanja, Sinergija, Zagreb.

25. McCarthy, B. (2000): The cult of risik raking and social leaming: a study of Irish

entrepreneue, Management Decision, 38 (8), str. 563-575.

26. McClelland, D.C., Burnham, D.H. (2003): Power is the great motivator, Harward

Business Review, 81, str. 117-126.

27. Mises, L. (1966): Human Action. A Treatise on Economics, Fox -Wilkes, San

Francisco.

56

28. Njavro, Đ., Franičević, V. (1990): Poduzetništvo - teorija i praksa, Privredni

vjesnik, Zagreb.

29. Pinchot, G., Pinchot, E. (1993): The End of Bureaucracy and the Rise of Intelligent

Organization, Berrett & Koehler Publishers, San Francisco.

30. Ronstadt, R. (1988): The corridor principle, Journal of Business Venturing, 3 (1),str.

31-40.

31. Schere, J.L. (1982): Tolerance of ambiguity as a discriminating variable between

entrepreneurs and managers, Academy of Management Proceedings, 42, str. 404-

408.

32. Slavin, S.L. 1996): Economics, Fourth Hdition, Irvvin McGraw'Hill, Boston, MA.

33. Stevenson, H.H., Jarillo-Mossi, J.C. (1986): Preserving entrepreneurship as

companies grow, Journal of business strategy, 7 (1), str. 10-23.

34. Škrtić, M. (2006): Poduzetništvo, Sinergija, Zagreb.

35. Vlajić, I. (1994): Management i poduzetništvo: 1000 programa ulaganja za mala i

srednja poduzeća, Mladost, Zagreb.

36. Zahra, S.A. (1991) Predictors and financial outcomes of corporate entrepreneurship:

An exploratory study, Journal of business venturing, 6 (4), str. 259-285.

57

POPIS GRAFIKONA, SLIKA I TABLICA

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Spol ispitanika ............................................................................................. 31

Grafikon 2. Dobna skupina ispitanika ............................................................................ 32

Grafikon 3. Volontiranje ispitanika ................................................................................ 32

Grafikon 4. Radno iskustvo ispitanika (skraćeno radno vrijeme) .................................. 33

Grafikon 5. Radno iskustvo ispitanika (puno radno vrijeme) ........................................ 33

Grafikon 6. Ukupna distribucija rezultata – Potreba za postignućem ............................ 37

Grafikon 7. Potreba za postignućem, rezultati prema spolu i zanimanju ....................... 38

Grafikon 8. Ukupna distribucija rezultata – Potreba za neovisnošću ............................. 38

Grafikon 9. Potreba za neovisnošću, rezultati prema spolu i zanimanju ........................ 39

Grafikon 10. Ukupna distribucija rezultata – Motivacija i odlučnost ............................ 40

Grafikon 11. Motivacija i odlučnost, rezultati prema spolu i zanimanju ....................... 40

Grafikon 12. Ukupna distribucija rezultata – Umjereno preuzimanje rizika ................. 41

Grafikon 13. Umjereno preuzimanje rizika, rezultati prema spolu i zanimanju ............ 42

Grafikon 14. Ukupna distribucija rezultata - Kreativnost .............................................. 42

Grafikon 15. Kreativnost, rezultati prema spolu i zanimanju......................................... 43

POPIS SLIKA

Slika 1. Tri usmjerenja inovacije .................................................................................... 21

58

POPIS TABLICA

Tablica 1. Obrazovanje i zaposlenost uže rodbine ispitanika ......................................... 34

Tablica 2. Poduzetničke aktivnosti ispitanika ................................................................ 34

Tablica 3. Ukupna distribucija rezultata svih ispitanika prema glavnim kategorijama

GET2 testa ...................................................................................................................... 35

Tablica 4. Rezultati kategorija poduzetničkih sklonosti ................................................. 36

Tablica 5. Prosječni rezultati GET2 testa ....................................................................... 37

Tablica 6. GET2 ukupni rezultati ................................................................................... 44

Tablica 7. Prosječne vrijednosti generalnih stavova ispitanika o poduzetništvu ........... 45

Tablica 8. Prosječne vrijednosti sposobnosti poduzetnika ............................................. 47

Tablica 9. Prosječne vrijednosti orijentacije VELERI prema potrošačima .................... 49

PRILOG

ANKETNI UPITNIK

Poštovani,

u sklopu diplomskog rada provodim istraživanje o poduzetničkim potencijalima

studenata pa Vas molim da odvojite malo vremena i ispunite ovaj anonimni upitnik.

U ovom dijelu upitnika su postavljene tvrdnje te je na Vama da izrazite svoje slaganje

ili neslaganje za navedenim tvrdnjama, zaokruživanjem ili stavljanjem oznake pokraj

odabranog.

1. Ne bi mi smetalo da imam rutinski posao bez izazova ako

bi plaća i kasnije mirovina bila dobra.

Slažem se

Ne slažem se

2. Volim testirati granice i raditi u područjima gdje je tek

nekolicina radila.

Slažem se Ne slažem se

3. Ne volim se isticati ili biti nekonvencionalan/na. Slažem se Ne slažem se

4. Sposobni ljudi koji nisu postali uspješni, obično nisu

iskoristili prilike kada su im se pružile.

Slažem se Ne slažem se

5. Rijetko budan/na sanjam. Slažem se Ne slažem se

6. Teško mi je u potpunosti se isključiti iz posla. Slažem se Ne slažem se

7. Ili ste prirodno dobri u nečemu ili niste, napor ne čini

razliku.

Slažem se Ne slažem se

8. Ponekad, neki ljudi smatraju moje ideje neobičnima. Slažem se Ne slažem se

9. Radije bi kupio/la loto listić, nego se nadmetao/la. Slažem se Ne slažem se

10. Volim izazove koji povećavaju moje sposobnosti i dosadi

mi ono što mogu jednostavno obaviti.

Slažem se Ne slažem se

11. Radije bi imao/la osrednje prihode u sigurnom poslu, nego

visoke prihode u poslu koji ovisi o mojoj uspješnosti.

Slažem se Ne slažem se

12. U poslu, često preuzimamprojekt i upravljam njima na svoj

način bez bojazni o tome što drugi ljudi misle o tome.

Slažem se Ne slažem se

13. Mnoga loša razdoblja koja ljudi iskuse su zbog loše sreće. Slažem se Ne slažem se

14. Ponekad gotovo opsesivno razmišljam o informacijama,

sve dok ne dođem do novih ideja i rješenja.

Slažem se Ne slažem se

15. Ako imam problema sa zadatkom ostavim ga, zaboravim

na njega i bavim se nečim drugim.

Slažem se Ne slažem se

16. Kada radim planove gotovo uvijek ih ostvarirm. Slažem se Ne slažem se

17. Ne volim iznenadne promijene u svojoj tjednoj rutini. Slažem se Ne slažem se

18. Ako bi htio/la postići nešto, a šanse za uspjeh su 50/50,

riskirao/la bi.

Slažem se Ne slažem se

19. Više razmišljam o prošlosti i sadašnjosti, nego o

budućnosti.

Slažem se Ne slažem se

20. Kada bi imao/la dobru ideju za zaraditi novac, bio/la bi

voljan/na uložiti svoje vrijemei posuditi novac kako bi

ostvario/la.

Slažem se Ne slažem se

21. Volim precizne upute kako bi mi bilo potpuno jasno što

trebam napraviti u poslu.

Slažem se Ne slažem se

22. Generalno, ljudi dobiju ono što zaslužuju. Slažem se Ne slažem se

23. Obazriv/va sam na novim idejama, elektroničkim

napravama i tehnologijama.

Slažem se Ne slažem se

24. Važnije je dobro obaviti posao, nego pokušati udovoljiti

ljudima.

Slažem se Ne slažem se

25. Pokušavam prihvatiti da ono što mi se događa u životu je

sa razlogom.

Slažem se Ne slažem se

26. Ostali misle da ja uvijek ostvarujem promijene i

isprobavam nove ideje.

Slažem se Ne slažem se

27. Ako postoji šansa za neuspjeh, radije neću probati. Slažem se Ne slažem se

28. Ljuti me ako ljudi kasne na sastanak. Slažem se Ne slažem se

29. Prije nego donesem odluku volim znati sve činjenice, bez

obzira koliko to dugo traje.

Slažem se Ne slažem se

30. Rijetko kada trebam ili želim pomoć i volim ostvariti

vlastiti trag na onome što radim.

Slažem se Ne slažem se

31. Nećete biti uspješni ako niste u pravo vrijeme na pravom

mjestu.

Slažem se Ne slažem se

32. Radije bi bio/la poprilično dobar u nekoliko stvari, nego Slažem se Ne slažem se

jako dobar u jednoj stvari.

33. Radije bi radio/la sa osobom koja mi se sviđa i koja nije

dobra u poslu, nego s nekim tko mi se ne sviđa iako je

dobar u poslu.

Slažem se Ne slažem se

34. Uspješnost je rezultat napornog rada, sreća ima malo veze

s tim.

Slažem se Ne slažem se

35. Radije obavljam stvari na uobičajen način, nego da

isprobavam nove metode.

Slažem se Ne slažem se

36. Pije nego donesem važnu odluku volim brzo izvagati „ za“

i „protiv“, radije nego dugo vrijeme razmišljati o tome.

Slažem se Ne slažem se

37. Radije bi radio/la na zadatku kao dio tima, nego preuzeo/la

odgovornost na sebe.

Slažem se Ne slažem se

38. Radije bi iskoristio/la priliku koja bi me mogla odvesti do

boljega, nego imati iskustvo u kojem sigurno uživam.

Slažem se Ne slažem se

39. Obično radim što se od mene očekuje i pažljivo pratim

upute.

Slažem se Ne slažem se

40. Za mene, dobiti ono što želim je samo nagrada za moj trud. Slažem se Ne slažem se

41. Volim imati život organiziran tako da teče glatko i prema

planu.

Slažem se Ne slažem se

42. Kada sam suočen/na sa izazovom, više razmišljam o

uspješnim rezultatima, nego neuspješnim posljedicama.

Slažem se Ne slažem se

43. Vjerujem da ono što mi se događa u životu određuje

sudbina.

Slažem se Ne slažem se

44. Volim provoditi vrijeme sa ljudima koji imaju drugačije

načine razmišljanja.

Slažem se Ne slažem se

45. Teško mi tražiti uslugu od drugih ljudi. Slažem se Ne slažem se

46. Ukoliko imam rok za neki posao koji je potrebno završiti,

ustajem rano i ostajem do kasno budan/a ili preskačem

obroke

Slažem se Ne slažem se

47. Ono na što smo naviknuli, obično je bolje od nečeg

nepoznatog.

Slažem se Ne slažem se

48. Ljuti me ako nadređeni ili kolege preuzimaju zasluge za Slažem se Ne slažem se

posao koja sam ja obavio/la.

49. Ljudski neuspjeh je rijetko rezultat njihove slabe prosudbe. Slažem se Ne slažem se

50. Ponekad imam toliko ideja da osjećam pritisak. Slažem se Ne slažem se

51. Na praznicima jednostavno se opustim i zaboravim na

posao.

Slažem se Ne slažem se

52. Od života dobijem što želim jer se jako trudim da se to

dogodi.

Slažem se Ne slažem se

53. Teže mi se prilagoditi promjenama, nego pratiti rutinu. Slažem se Ne slažem se

54. Volim započeti zanimljive projekte iako nema garancije za

povratom novca ili vremena kojeg uložim u to.

Slažem se Ne slažem se

U idućem dijelu anketnog upitnika potrebno je izabrati između ponuđenih odgovora:

Spol: M Ž

Godina rođenja:

Volontirate li? (organizacija mladih, u klubu ili ostalo) Da Ne

Koliko godi na radnog iskustva imate u poslu sa skraćenim

radnim vremenom?

0 Manje

od 2

godine

3-

5

6-

8

Više

od 8

godina

Koliko godina radnog iskustva imate u poslu sa punim radim

vremenom?

0 Manje

od 2

godine

3-

5

6-

8

Više

od 8

godina

Je li vaši roditelji ili netko od starijih s kojima st odrasli,

imaju fakultetsku diplomu?

Da Ne

Je li netko od vaših bližih samozaposlen?

(moguće više odgovora)

a) Majka / pomajka

b) Otac / očuh

c) Ostala rodbina

d) Prijatelji

e) Ne

Je li sudjelujete ili ste prethodno sudjelovali u poduzetničkom

tečaju ili treningu?

Da Ne

Jeste li sudjelovali u izvannastavnim aktivnostima koje su

usmjerene na poduzetništvo/samozapošljavanje?

Da Ne

U sljedećem dijelu anketnog upitnika postavljene su tvrdnje, a na Vama je da izaberete

razinu slaganja sa njima (1 – uopće e ne slažem, 7 – u potpunosti se slažem):

Često sam prvi/a koji/a predloži rješenje za problem. 1 2 3 4 5 6 7

Trudim se sve dok ne pronađem rješenje za problem. 1 2 3 4 5 6 7

Vidim mogućnosti gdje ostali vide probleme. 1 2 3 4 5 6 7

Uvjeren/a sam da ću u životu uspjeti. 1 2 3 4 5 6 7

Kada se trudim, generalno uspijevam. 1 2 3 4 5 6 7

Uspješno izvršavam zadatke. 1 2 3 4 5 6 7

Zadovoljan/na sam sobom. 1 2 3 4 5 6 7

Osjećam da mogu odrediti što mi se događa u životu. 1 2 3 4 5 6 7

Generalno, započeti posao

je...

Vrijedno/bezvrijedno 1 2 3 4 5 6 7

Razočaravajuće/nagrađujuće 1 2 3 4 5 6 7

Negativno/pozitivno 1 2 3 4 5 6 7

Razumijemulogu poduzetništva u našem društvu. 1 2 3 4 5 6 7

Razumijem da postoje različiti razlozi zbog kojih ljudi

započinju posao (zarada, neovisnost...)

1 2 3 4 5 6 7

Razumijem da neke poslovne ideje uspiju, a neke ne. 1 2 3 4 5 6 7

U stanju sam...

Smisliti novu ideju. 1 2 3 4 5 6 7

Razmišljati izvan okvira. 1 2 3 4 5 6 7

Identificirati prilike za nove načine izvršavanjaaktivnosti. 1 2 3 4 5 6 7

Smisliti nova i drugačija rješenja. 1 2 3 4 5 6 7

Čitati i interpretirati financijska izvješća. 1 2 3 4 5 6 7

Procijeniti potreban budžet za novi projekt. 1 2 3 4 5 6 7

Kontrolirati troškove za projekte. 1 2 3 4 5 6 7

Nositi se sa iznenadnim promjenama i iznenađenjima. 1 2 3 4 5 6 7

Raditi pod stresom i pritiskom. 1 2 3 4 5 6 7

Nastaviti raditi usprkos problemima. 1 2 3 4 5 6 7

Izaći na kraj sa nesigurnostima u projektu i procesu. 1 2 3 4 5 6 7

Spojiti zajedno pravu grupu/tim s ciljem da se riješi problem. 1 2 3 4 5 6 7

Osnovati udruženje kako bi ostvario/la ciljeve. 1 2 3 4 5 6 7

Stupiti u kontakt i izmjenjivati informacije s drugima. 1 2 3 4 5 6 7

Uspostaviti nove kontakte. 1 2 3 4 5 6 7

Kreirati projektni plan. 1 2 3 4 5 6 7

Postaviti ciljeve projekta. 1 2 3 4 5 6 7

Strukturirati zadatke u projektu. 1 2 3 4 5 6 7

Aktivno sudjelovati u timu. 1 2 3 4 5 6 7

Molim vas ocijenite od 1 do 7 vaše slaganje odnosno neslaganje s navedenim

tvrdnjama. Pri ocjenjivanju koristite slijedeću tablicu ocjena:

(1)

Izrazito se

ne slažem

(2)

Ne slažem

se

(3)

Donekle se

ne slažem

(4)

Niti se

slažem niti

se ne

slažem

(5)

Donekle se

slažem

(6)

Slažem se

(7)

Izrazito se

slažem

U nastavku se navode tvrdnje vezane uz provođenje orijentacija prema potrošačima od

strane visokoškolske institucije:

Imam osjećaj da VELERI brine o meni. 1 2 3 4 5 6 7

Smatram da VELERI uvažava moje potrebe. 1 2 3 4 5 6 7

Često me novi programi i mogućnosti edukacije koje nudi

VELERI oduševe.

1 2 3 4 5 6 7

VELERI je kreativan kod stvaranja nove ponude kojom će

zadovoljiti potrebe za edukacijom na tržištu.

1 2 3 4 5 6 7

Mogućnosti i programi edukacije na VELERI su prilagođene

zahtjevima studenata.

1 2 3

4

5

6

7

Zaposlenici VELERI se više od očekivanog trude da zadovolje

potrebe studenata.

1 2 3 4 5 6 7

Zaposlenici VELERI uvijek pokušavaju izaći u susret i riješiti

problem.

1 2 3 4 5 6 7

VELERI mi daje osjećaj da sam poseban. 1 2 3 4 5 6 7

Imam osjećaj da me VELERI gleda kao partnera u našoj vezi. 1 2 3 4 5 6 7

VELERI razvija odnos suradnje sa svojim studentima. 1 2 3 4 5 6 7

Ako imam kakvo pitanje oko nastavnog procesa na VELERI,

zaposlenici mi to na razumljiv način objasne.

1 2 3 4 5 6 7

Imam osjećaj da VELERI brine o mom zadovoljstvu. 1 2 3 4 5 6 7

Imam osjećaj da VELERI prigovore brzo i jednostavno rješava. 1 2 3 4 5 6 7

Imam osjećaj da VELERI zadovoljava moje potrebe. 1 2 3 4 5 6 7

Kada se interesiram o dodatnoj edukaciji koju nudi VELERI

imam osjećaj da mi zaposlenici ponude ono što najbolje

odgovara mojim potrebama.

1 2 3 4 5 6 7

Na temelju informacija koje dobijem od VELERI mogu stvoriti

realistična očekivanja glede mogućnosti koje mi edukacija na

VELERI nudi.

1 2 3 4 5 6 7

Imam osjećaj da mi VELERI nudi dodatnu vrijednost. 1 2 3 4 5 6 7

VELERI svojim postupcima razvija povjerenje kod potrošača. 1 2 3 4 5 6 7

Napomena: VELERI = Veleučilište u Rijeci

Hvala Vam na sudjelovanju!