MENADŽMENT UGOSTITELJSTVA

Uvod• Suvremeni menadžment ugostiteljstva karakterizira sposobnost pronalaženja i istraživanja novih poslovnih činjenica, njihovo reduciranje, sintetiziranje i ocjenjivanje u cilju donošenja efikasnih poslovnih odluka. Sve to ukazuje da suvremeni menadžment ugostiteljstva ima specifačne karakteristike i sposobnosti,a u prvom redu sposobnosti da riješava brojna pitanja strategijskog i operativnog karaktera.• U složenoj strukturi ugostiteljskog poduzeća javlaju se različiti tipovi menadžera.• Oni su odgovorni za različite vrte zadataka u organizacijskoj strukturi ugostiteljskog poduzeća i zato se za efektivnu i efikasnu realizaciju tih zadataka , a na različitim nivoima ugostiteljskog poduzeća zahtijevaju menadžeri sprcifičnog profila i osposobljenosti.

1. NASTANAK MENADŽMENTA

• Menadžment kao preksa u menadžment kao znanstvena disciplina tekovine su ljudske civilizacije i kao takvi razvijali su se i usavršavali jednako kao što su se razvijale proizvodne snage društva. S tog stajališta i razvoj menadžmenta može se promatrati u prapovijesti, u robovlasničkom, feudalnom i kapitalističkom društvu.• Menadžment je star koliko i civilizacija, odnosno koliko i najstariji oblici organizacije.• U razumijevanju misli o menadžeru treba se, prije svega, uzeti u obzir opći kontekst u kojem su te organizacije egzistirale. Taj kontekst odnosi se na tri grupe čimbenika: ekonomske , socijalne i političke.

Menadžment u robovlasništvu: prestaje nomadski živo, osnivaju se sela, gradovi i državice; stvara se klasno društvo, mijenja se organizacija društva.

1

Egipćani: imaju već planiranje, naročito u poljoprivredi vezanu za natapanje polja iz rijeke Nil. Prete vodostaj rijeke i evidentiraju stanje. Grade priramide koje nisu mogle nisu mogle izgraditi bez savrsene organizacije.Babilon: karlj Babilona Hamurabi donosi tzv. Hamurabijev zakon (1730 god. Pr.n.e.). U tom Zakonu uvodi obavezu proračuna, vođenja poslovnih knjiga, opis radnih mijesta, utvrđivanje pravnih pitanja upravljanja i rukovođenja.Grčka: uvodu načelo demokracije. Platon zahtijeva obrazovanje rukovoditelja, a Sokrat kaže da samo onaj tko dobro vodi svoje domaćinstvo može dobro obavljati javne poslove. U Grčkoj se u to vrijeme prikupljaju, čuvaju i obrađuju podaci o olimpijskim igrama-začetak statsistike.Rim: odvaja se upravljanje civilnim od vojnih poslova-decentralizacija. Robovlasnik provjerava robu zvanom „Vilicus“ da u njegovo ime nadgleda rad ostalih robova-menadžer toga doba.

Menadžment u feudalizmu: nastaju male državice, gradovi kao kneževine i tako slabi cijelina

karakteristična za organizaciju stare Grčke i Rima; javlja se nova hijerarhija upravljača (U Europi su: kralj ko prvi novi,

vojvoda kao drugi novi, barun kao treći, vitezi kao četvrti nivo)- to bi se moglo smatrati „nivoom menadžmenta“.

U feudalizmu najveći utjecaj na menadžment imaju religiozne organizacije-crkva (Katolička cirkva, Islamska organizacija, Prvoslavna crkva)

Menadžment u kapitalizmuPrva faza razvoja kapitalizma je razvijena manufakturna proizvodnja. Ona razdvojene zanatske majestore i sredstva koncentrira na jednom mjestu. Njih je trebalo u proizvodnoj funkcji planski povezati.

Vlasnik u tom razdoblju obavlja funkcije:- upravlja, - rukovodi, i - kontrolira izvršenje radnih prcesa.

2

To dovodi do proizvodnosti rada, pa nastaje specijalizacija ljudi i sredstava za proizvodnju, stvara se značajan višak proizvoda i povećava standard stanovnoštva.

Manofaktura prerasta u industriju, pa nastaju tvornice i strojni rad te se sve izražejnije razvija tržište.

Problem upravljanja u tim, već, složenim gospodarskim subjetima (tvornicama) riješen je tako da se upravljanje počelo izučavati otvaranjem škola o upravljanju, organizaciji rada i međuljudksim odnosima.

ŠTO JE MENADŽMENT?

• P.Drucker kaže da je menadžment: „Sposobnost upravljanja ljudima, samostalna oblast aktivnosti i znanja.“

• Cilj je postizanje uspjeha u poslovanju.

• Zadaci menadžera su: ekonomski učinak, rukovođenje poduzećem, rukovođenje rukovoditeljima, rukovođenje radinicima, rukovođenje cijelovitom organizacijom.

•Funkcije menadžera u: određivanje ciljeva, realizacija ciljeva, organizacija poslovanja (raspoređivanje poslova), delagiranje ovlaštenja, određivanje raspona rukovođenja, izabiranje i imenovanje odgovornih kadrova, stimuliranje i sankcioniranje rada, te se bave futurologijom (razvojem poduzeća).

• Menadžeri usmjeravaju rad drugih i ispunjavaju svoj zadatak potičući druge da u ispunjavanju njihovih zadataka.

• Mendažer je profesija, znanost i vještina.

• Menadžment je superprofesionalizam, jer niti jedan sustav ne može efikasno funkcionirati na amaterskim osnovama.Profesionalizam je znanje i kompetentnost.

• Menadžer se ne rađa, već se stvara prvenstveno učenjem. A učenje + talent označava uspješnog menadžera.

3

• Menadžer je multidisciplinarna znanost jer mora riješiti sve probleme kao što su tehnološki, organizacijski i razvojni.

• Menadžment je i vještina jer treba imati smisao za biznis. Znanost kao vještina menadžment razvija i posjeduje:

1. strategiju - se bavi teorijskim menadž. i vrhunskim upravljanjem, 2. operatiku – se bavi teorijskom i praktičnom djelatnošću,3. taktiku- se bavi praktičnom realizacijom strategije i operatike.

Menadžment je uspješna simbioza znanja (obrazovanja) i vještine (prirodnog dana i iskustva).

ODNOS MENADŽMENTA I PODUZETNIŠTVA KAO FENOMENA 20. I 21. STOLJEČA

19 st. – stoljeće industrijske revolucije,20 st. – stoljeće menadžerske revolucije21 st. – stoljeće poduzetničke revolucije

• Između menadžera i poduzetništva postoje razlike.

• Poduzetništvo predhodi menadžentu jer poduzetnik prvo osniva poduzeće, organizira rad, kapital i znanje. Poduzetnik zapravo poziva menadžera da upravlja poduzećem, i osigurava efikasnost poslovanja.

• Poduzetnik osniva poduzeće, a menađžer upravlja poduzećem za poduzetnikovo ime i račun.

Poduzetnik je vezan za vlasništvo, a mendžer za upravljane faktorima(resursima) poduzeća.

• Menadžer je vezan za profesiju, znanje, i vejštinu, dok poduzetnik ne mora znati ništa o poslu s obzirom da nezna menadžment.

•PODUZETNIŠTVO JE VEZANO UZ RIZIK, A MENADŽMENT TAJ RIZIK SVODI NA NAJMANJU MJERU.

4

MENADŽERI I MENADŽMENT

Menadžeri postoje u različitim organizacijama i malo je vjerojatno da će ljudi iz bilo koje organizacije bez menadžera dobro obavljati zadatke.

Kada ljudi rade zajedno i imaju zajednički cilj, taj cilj nije moguće ostvariti bez menadžmenta.

Kada se osniva poduzeće zadatak menadžmenta:- da utvrdi strategiju poduzeća,- da organizira rad i radne snage,- da utvrdi koordinaciju rada i rukovođeja, - da utvrdi način donošenja odluka,- da planira akcije i zadatke, i- da kontrolira izvršenje ciljeva i zadataka.

DOBAR MENADŽER u poduzeću organizira poslove usmjerene na ostvarivanje ciljeva poduzeća, i to uspješno.

5

2. ELEMENTI MENADŽMENTA

• Temeljni elementi djelatnosti menadžmenta su: PLANIRANJE, ORGANIZIRANJE, VOĐENJE, KOORDINACIJA i KONTROLA.

AD. 1. PlaniranjeU klasičnoj org. smatralo se da se uspješno može rukovoditi samo dobro razrađenim planom. To klasično planiranje bilo je povezano sa: centralizmom, gigantizmom, masovnom proizvodnjom i univerzalnošću, a odnosilo se na: dugoročno, srednjeročno i kratkoročno planiranje.• Suvremene korporacije napuštaju to tradicinalno planiranje i pristupaju: strategijskom, operativnom i taktičnom planiranju.

Suvremeni se menadžment u planiranju mora pridržavati određenih pravila:1. inzistiranje na klasičnom planskom nastupu treba zamjeniti

vođenjem dnevnih bitaka;2. intenzitet proizvodnje ne smije diktirati planski sektor već služba

prodaje, tj. marketing;3. formiranje planskih prodajnih cijena, ali glavnu ulogu ima tržište

jer cijene se formiraju na tržištu i poduzeće ih moze prihvatiti ili odbiti;4. planiranjem se ne eliminira rizik već prihvaća što podrazumijeva da

se planiranje usmjerava na istraživanje budućih događaja i trendova, da strategijski menadžment kroz planiranje osigurava budućnost poduzeća, da se planiranjem eliminira neizvjesnost i da bez strategije nije moguće raditi niti u sadašnjosti, a kamo li u budućnosti.

AD. 2. OrganiziranjeOrganiziranje je trajna aktivnost menadžera.Pravila menadžera kod organiziranja su:

1. probleme treba riješavati znanstvenim metodama;2. organizacija se treba prilagođavati čovjeku, a ne čovijek org.;3. suvremena org. sve više počiva na analognoj org. u crkvama,

kazalištu, glazbenim asamblima, nogometnim timovima i sl., tj. izbjegava se stroga forma organizacije, takva org. je jeftina, snaga org. ne nastaje disciplinom već svjesnom voljom ljudi, aktivira se polje volje/htijenja i zadovoljstva u procesu rada;

4. kriza se prije riješavala centralizacijom, a danas decentralizacijom, jer dencentralizacija pokaziva znakove starenja;

6

5. nova informatička organizacija koja je nespojiva s gigantizmom, centralizmom,hijerarhijom vlasti, i vlasti i moći u odlučivanju jer se mit gigantizma pomiće k malim i srednjim poduzećima, te se s malim i srednjim poduzećima lakše upravlja;

6. suvremena organizacija mora biti elastična, raznolika, inovativna i globalna.

AD. 2. VođenjeSvako poduzeće mora imati rukovodstvo, jer je više ljudi nemoguće organizirati bez vođenja poslova.

Elementi vođenja:odlučivanje, izvršavanje poslova pomoću drugih i motiviranje.

AD. 3. Koordinacija Koordinacija je usklađivanje međusobno uvjetovanih procesa radi postizanja željenog efekta. To je jedan od najznačajnijih zadataka menadžmenta.Njome ispravljamo greške i dopunjavamo nedostatke.Svako poduzeće uređuje svoju koordinaciju.

AD. 4. KontrolaKontrola znači praćenje, provođenje i prosuđivanje odluka, postupaka i rezultata.Kontrola zapravo označava ispravljanje aktivnosti u pravcu utvrđenim planom, a to znači da su kontrola i planiranje usko povezani, te ju nije moguće provoditi bez usporedbe s planom. Odnosi se na sve funkcije i čimbenike u poduzeću.

Elementi kontrole su: - nadzor (omogućuje menadžeru da se uvjeri jesu li njegove odluke i

akcije dobro usmjerene) i - kontrola u užem smislu (njome se želi preventivno kontrolirati

odstupanja od onoga što se očekuje).

Kontrola je trajan proces u poduzeću.

7

2.1. PRINCIPI MENADŽERA

Principi su osnovni oblik znanja koji pomaže boljem razumijevanju znanstvene oblasti koju proučavamo. Zato i menadžment, kao znan. oblast, mora imati svoje primcipe.

Principi, kada ih se dosljedno pridržava menadžment, jačaju organizaciju i povečavaju njenu efikasnost.

7 principa menadžmenta:1. održavanje tržišne pozicije2. podjela rada3. centralizacija kontrole i decentralizacija odlučivanja 4. autoritet5. razvoj inovacijske djelatnosti6. razvoj kadrova7. razvoj rukovodeće funkicje (menadžera)

Svi ovo principi menadžera su fleksibilni i promjenjivi kao i ljudi. Oni se primjenjuju prema potrebi.Rijetko se u istoj situaciji jedan princip primjenjuje dva puta.Za korištenje navedenih principa potrebno je znanje i radno iskustvao menadžera.

2.2. ORGANIZACIJSKO POSTOJANJE MENADŽMENTA

Efikasnost menadžmentske funkcije neposredno se odražava na radnu i poslovnu efikasnost poduzeća.

Zahtijevi za organizacijom menadžmenta mogu se odnositi na:- uvođenje nove menadžerske funkcije ili- unaprijeđenje postojeće menadžerske funkcije.

Prije uvođenja nove ili unaprijeđenje postojeće menadžment funkcije treba:a) izvršiti analizu ostvarenog i planiranog razvoja poduzeća,b) izvršiti analizu efikasnosti postojeće menadžment funkcije.

Ove analize su temelj za buduću organizaciju menadžmenta.

8

2.3. RASPON MENADŽMENTA

Svaki menadžment u lancu menadžerske korporacije ima određeni br podređenih, a taj broj ,u jednom menadžerskom nivou, nazivamo raspon menadžmenta.

Raspon menadžera može biti različit, ako je:• broj podređenih veći tada je raspon menadžera ŠIRI• broj podređenih manji tada je raspon menadžera UŽI

Raspon se treba utvrditi za cijelo poduzeće i za dijelove poduzeća.

Raspon menadžera zavisi o: A) obliku organizacije poduzeća, C) stupnju stručnosti podređenih, B) specifičnosti poslova, D) br. podređenih radnika ili

menadžera nižeg

Moguće je razlikovati 3 temeljna nivoa menadžmenta:

A) TOP MENADŽERI- nalaze se na vrhu organizacijske hijerarhije i oni su odgovorni za funkcijoniraje cijelovitog poduzeća. Oni definiraju ciljeve i strategije, brinu se za njihovo ostvarenje. Itražuju utjecaj internog i eksternog okruženja i donose odluke bitne za cijelo poduzeće.

B) SREDNJU NIVO MENADŽERA- predstvalja vezu između top menadžera i menadžera prve linije. Oni su najčešće rukovoditelji pojedninih organizacijskih jedinica ili poslovnih funkcija, pa se često ovaj tip menadžera naziva i funkcionalnim menadžerima. Za njihov broj i struktura ovise od veličine, strukture i vrste djelatnosti poduzeća. Za ugostiteljsko poduzeće karakteristično je da ima relativno velik broje srednjeg menadžerskog kadra, odnosno da su u ugostiteljskoj djelatnosti razvijene srednje linije ,menadžmenta.Srednji nivo menadžera odgovoran je tio menadžeru za primjenu važnih odluka, a ujedno su spona s nižim nivoima jer su najdirektnije i odgovorni za rezultate rada nižeg menadžmenta.

C) NIŽI NIVO MENADŽERA(linijski menadžeri)-direktno su odgovnorni za proizvodnju i pružaje usluga. Oni najposrednije odgovaraju za zaposlene, a njihova je aktivnost usmjerena na riješavanje operativnih prolema i operativnih odluka. Oni sz na „jedan korak“ od finkcije izvršenja neposrednih poslova i zadataka u poduzeću.

9

U skopu ramzatranja problematike menadžeraskih nivoa značajno je istaknuti i problematku „TROŠENJA“ RADNOG VREMENA, odnosno koliko je po strukturi svaki od nivoa angažiran na temeljnim funkcijama menadžmenta.

Treba istaknuti da svi nivoi menadžera obavljaju sve menadžerske funkcije, ali postoje bitne u njihovom angažmanu na pojedinim funkcijama. Tako top menadžeri najveći naglasak stavljaju na funkcije planiranja i organiziranja, a srednji menadžeri najveći naglasak stvaljaju na organiziranje i vođenje, dok niži nivo menadženta akcent stavlja na funkciju vođenja. Interesantno je da skoro na svakim nivoima menadžmenta funkcija kontrole „odnosi“ podjednakovremena što nedvosmisleno govori o izuzetnom značaju ove funkcije.

2.4. RAST FUNKCIJE MENADŽERA

Svako poduzeće ima tedenciju rasta i razvoja.Jednako tako i menadžmet funkcija ima istu tendenciju RASTA I RAZVIJA.

Rast i razvoj menadžera mogu biti: HORIZONTALNI I VERTIKALNI.

Horizontalni rast - javlja se kad poraste broj operativnih radnika, zbog razvoja novih ili širenja postojećih poslova.Veći br. radnika zahtijeva veći br. nadzornika, tj. nove menadžere što zapravo i predstavlja horizontalni rast funkcije menadžera.Vertikalni rast - nastaje kad poduzetnik (vlasnik poduzeća) ne može više obavljati i funkciju rukovođenja zbog rasta poduzeća.Tada je potrebno uvesti funkciju menadžera koji ima drugu strukturu znanja, različitu od one koju ima vlasnik poduzeća.Menadžer je tada profesionalni izvršitelj funkcije rukovođenja.Vlasnik zbog nemogućnosti koordiniranja svih polova uvodi u poslove profesionalne menadžere, te vlasnik na njih prenosi prava, ovlaštenja i odgovornosti za poslovne rezultate.

S aspekta rasta i razvoja menadžment funkcije i rast i razvoj poduzeća može se ostvariti na dva temeljna načina: 1.prvi način je da se poduzeće postupno razvija i tako nastaje veliko;2. drugi način je da poduzeće odmah započelo poslovanje kao veliko poduzeće.

10

Poduzeća koja su postepeno rasla i razvijala se, najčešće su izrasla iz malih obiteljskih firmi i nisu počela djlatnost s profesionalnim neadžerima. U njihovom osnivanju i početku razvoja sudjelovali su sami vlasnici, a kad su se razvili u srednja poduzeća funkcija menadžmenta predaje se profesionalnim menadžerima.Ona poduzeća koja nisu shvatila potrebu uvođenja profesionalnog menadžera stagnirala su, a mnoga su, iz tog razloga, i propala.

Zato, kad neko poduzeće dostigne određeni nivo razvoja i rasta mora uvesti profesionalni menadžerski kadar. To je uvijet opstanka. Tako se menadžment odvaja od vlasništva i postaje važniji od njega samog jer profesionalni menadžment nije ni kapital ni položaj već poslovna odgovornost za egzistenciju, rast i razvoj poduzeća.

• No rast i razvoj poduzeća prate i krize.Krize se moraju riješavati, a to je zadatak menadžmenta.

Prikaz redosljeda klizaKRIZA NAZIV KRIZE NAČIN RJEŠAVANJA

1. prva kriza KRIZA JEDINSTVAVlasnik-menadžer

Uvođenje prof. menadžera

2. druga kriza KRIZA KRUTE STRUKTURE PODUZEĆA

Prenošenje ovlaštenja- decentralizacija

3. treča kriza KRIZA KONTROLE Uvođenje efikasne koordinacije

4. četvrta kriza KRIZA BIROKRACIJE Uvođenje matrične organizacije poduzeća i rukovođenja

5. peta kriza NEPOZNATO Nepoznat način rješavanja

Faze se ne mogu preskakati,jer nastaju po prikazanim fazama.Te krize, koje se javljaju u poduzeću, tjera organizaciju poduzeća na usavršavanje organizacije.

11

2.5. EFIKASNOST I EFEKTIVNOST MENADŽMENTA

Od menadžera ovisi koliko će neka organizacija postići svoje ciljeve, a istovremeno ispuniti svoje društvene odgovornosti.Samo ako menadžeri uspješno obave svoje zadatke i organizacija će postići svoje ciljeve. To bi se moglo nazvati ,MENADŽERSKIM UČINKOM. Jadnako tako i organizacije imaju svoj učinak, a određuje se ocjenom koliko uspješno organizacija obavlja svoje zadatke.

Postoje različiti koncepti i kriteriji za ocjenjivanje učinka i menadera i organizacija.Temeljni koncepti i kriteriji su efikasnost i efektivnost.

EFIKASNOST je sposobnost da se poslovi rade pravilno. Temeljni smisao efikasnosti je minimiziranje sredstava portebnih za ostvarenje organizacijskih zadataka-raditi stvari na pravi način.

EFEKTIVNOST- predstavlja sposobnost da se odrede pravi zadaci- radi pravu stvar. Efektivnost predstavlja i biranje pravih ciljeva. Nedostatak efektivnosti ne može se nadoknaditi ni najvećim stupnjem efikasnosti.Efektivnost je ključ uspijeha svake organizacije.

2.6. KOMPLEKSNOST UGOSTITELJSKOG MENADŽMENTA

Ugostiteljsko poduzeće se može promatrati kao kompleksni sustav organiziranja sredstava i procesa koji funkcionira u dinamičnom i mongostruko uvjetovanom okruženju, a s ciljem kreiranja ekonomskih vrijesnosti za njegove vlasnike i za potrošače ugostiteljskih usluga.

Konkretnim sustavom pretvaraju se aganžirana sredstva u vrijednosne rezultate za potrošače i vlasnike poduzeća.To pretvaranje sredstava provodi se u uvijetima stalnih promjena u okruženju, koje opredjeljuju prilike, opasnosti i ograničenja za ugostiteljsko poduzeće. To su glavni razlozi zašto se ugostiteljsko poduzeće mora stalno prilagođavati promjenjivim uvijetima u okruženju. To, ujedno, predpostavlja stalno mijenjanje obujna i struktukre angažiranih sredstava i zaposlenih, prilagođavanje funkcionalnih karakteristike organizacije i tehnoloških

12

procesa i redefiniranje vrijednosnih krl+iterija za potrošače i vlasnike poduzeća.

Utjecaj okruženja, sredstava i vrijednosni kriteriji su dinamičnog i multidimenzionalnog karaktera pa je potrebno da ugostiteljsko poduzece precizno definira i istovremeno realizira veći broj ciljeva koji, obavezno, moraju boto međusobno kompatibilni i integrirani.

Sve komponente ugostiteljskog menadžmenta treba integralno promatrati jer je taj pristup nadasve aktualan u procesu upravljanja marketingom, financijama i ljudskim resursima. Iz tog poizlazi, u danim okolnostina, i integralni koncept ugostiteljskog menadžmenta.

Intergralni koncept ugostiteljskog menadžmenta sastoji se od strategijskog, operativnog i taktičkog menadžmenta. Takav model organiziranja integralnog menadžmenta osiguranja prilagođavanje sredstava promjenjivim uvijetima okruženja i cjelovitu realizaciju definiranih poslovnih rezultata.Stalnom kontrolom i ocjenom ostvarenih rezultata stvaraju se uvjeti za odražavanje konzistentnog odnosa između poduzeća i njgovog okruženja.

2.7. FUNKCIJE UGOSTITELJSKOG MENADŽMENTA

Menadžment ugostiteljskog poduzeća najodgovorniji je za ostvarivanje poslovnih rezultata. Zbog toga svoju aktivnost usmjerava na četri funkcije:

1. na relizaciju odgovarajućeg obujma prodaje usluga,2. na ostvarivanje odgovarajućeg prihoda3. na ostvarivanje prihvatljivog prinosa na akcionarski kapital4. ostvarenje odgovarajućeg iznosa novčanih sredstava za nesmetano

obavljanje reprodukcijskog ciklusa.

Maksimiranje obujma prodaje ostvaruje se u uvjetima kada poduzeće ima jasno definirane ciljne tržišne segmente. Svrha je rasta obujma prodje i rast lojalnost potrošača-gostiju. Za to je potrebno kreiranje „dodatne vrijednosti“ od strane ugostiteljskog poduzeća. To bi se moglo nazvati „zdravim biznisom“, jer bez zdravog i u isto vrijeme profitabilnog poslovanja teško je, skoro nemoguće, ostvariti rast i razvoj.

13

Efikativan ugostiteljski menadžment ostvaruje se u uvjetima visokog stupnja koordiniranja u procesu poslovnog odlučivaja. Sve to zbog toga što odluke u jednom segmentu poslovanja imaju odraza na ostale poslovne funkcije. Prema tome efektivan menadžment u ugostiteljstvu u visokom stupnju je i koordiniran menadžment.

Najviši nivo menadžmenta ugostiteljskog poduzeća prvenstveno je preokupiran strategijskim pitanjima rasta i razvoja poduzeća. Strategijske odluke odnose se na viziju pravca rasta i razvoja, na idenfikaciju ciljnih trežišnih segmenata, na ekspanziju tekućeg poslovanja i na investiranje u nova poslovna područja.

Posebno je značajno da se pri koncipiranju poslovne strategije uvažavaju kriteriji:

konzistentnost, podudarnost, prednost, kontinuitet, korisnost, sposobnost, kredibilitet, i izvodivost.

14

3. STRATEGIJSKI MENADŽMENT

Strategijski menadžment je osnova suvremenog pristupa upravljanju poduzećem.On se zasniva na misiji poduzeća, njegovim strategijskim ciljevima i potrebnim strategijama za njihovo ostvarenje.

Misija je skup svih preuzetih zadataka ili funkcija koje poduzeće treba obaviti u okruženju, u okviru svoje djelatnosti.

Strategija je osnovno oruđe za ostvarivanje rečenih zadataka i dugoročnih ciljeva. Ona pronalazi odgovor kako te zadatke i ciljeve ostvariti.

►Strategijski menadžment se realizira u okviru 5 međusobno povezanih faza:

1. faza- ANALIZA ili ISTRAŽIVANJE RAZVOJNE POLITIKE: analiza okruženja i analiza internih potencijala poduzeća;

2. faza- DEFINIRANJE RAZVOJNIH PRAVACA PODUZEĆA: definiranje misije poduzeća i definiranje strategijskih ciljeva;

3. faza- DEFINIRANJE I IZBOR STRATEGIJA: razvoj potencijalnih strategija i izbor najpovoljnije strategije;

4. faza- REALIZACIJA USVOJENIH STRATEGIJA: operativna razrada, razvoj kadrova, razvoj rukovodeće funkcije;

5. faza-KONTROLA EKFIASNOSTI STRATEGIJSKOG MENADŽMENTA: kontrola realizacije ciljeva, kontrola realizacije strategija i kontrola efikasnosti menadžmenta.

15

POJAM STRATEGIJEStrategiju u općem smislu možemo definirati kao sposobnoost usmjeravanja raspoloživih potencijala radi ostvarenja gugoročnih ciljeva.

Za efikasnost menadžementa značajne su organizacijske strategije- one se definiraju kao skup menadžerskih aktivnosti potrebnih za ostvarenje dugoročniih ciljeva.

Svaka strategija uključuje 2 temeljna elementa:1. planiranje i pripremu za akcije;2. sprovođenje akcija.

Danas, u poslovanju, definiramo pojam strategija kao usmjeavanje poduzeća u odnodu ns konkurentske uvjete stjecanja određene tržišne prednosti.To usmjeravanje odnosi se na kupce, proizvode, nabavu, podaju i na samu uslugu. Jednom riječju odnosi se na sve elemente koji mogu osigurati prednost na tržištu.

U poslovnom svijetu često se uz pojam strategije spominje i pojam taktike.Taktika je sredstvo za sealizaciju strategije, a sredstva taktike su ljudi.Cilj taktike je pobjeda nad konkurencijom.

Sve je to radi ostvarenja povoljnog rezultata i većeg profita.

Uspješna priprema za uspješno vođenje tržišnih borbi podrazumijeva:- stalnu vezu s konkurencijom, odnosno stalno komuniciranje s

„protivnikom“;- danas je pravilo se s konkurencijom treba surađivati i „surađivati“- imati stalno na umu da i konkurencija priprema ofenzivna djelovanja,- biti stalno pripravan na uspješno suprostavljanje ofenzivnom

djelovaju konkurencije.

U pripremi za tržišnu borbu stalno treba imati na umu da je važnije osigurati se od poraza, a tek potom stvarati uvjete za pobjedu.Da bi uspjeli u tome menadžment se mora pripremiti na sučeljavanje s konkurencijom i to sljedećim aktivnostima: izviđanjem, iznenađenjem, maskiranjem, forsiranjem i manevrom.

16

4. OPERATIVNI MENADŽMENT

Operativni menadžment osigurava transformaciju strategijskih dugoročnih planova u operativne planove- akcije.

Operativni menadžment je priločno složen proces koordinacije i usmjeravanja operativnih aktivnosti, a da bi uspio operativni menadžment mora osigurati strukturu i potreban kvalitet resursa,i te resurse treba usmjeriti prema željenom cilju. Ti resursi su proizvodi i usluge pa je zadatak operativnog menadžmenta da upravo njih usmjeri prema željenom cilju. To može uspijeti tako što će u realizaciji operativnog menadžmenta definirati operativne ciljeve i strategije.Ciljeve i strategije treba definirati za pojedine poslovne funkcije, te za radne operacije i radne zadatke.

4.1. SUŠTINA I ZNAČAJ OPERATIVNOG MENADŽMENTA

Operativni menadžment obuhvaća brijne i različite zadatke što ih strategijski menadžment dodjeljuje nižim nivoima menadžmenta, a s ciljem da se osigura realizacija strategijskih ciljeva.

Operativni menadžment PLANIRA, ORGANIZIRA I KONTROLIRA.

Operativni menadžment je odgovoran za realizaciju proizvodnje i pružanje usluga.

Za efikasno funkcioniraje operativnog menadžmenta treba:- definirati operativne ciljeve,- definirati ograničavajuće čimbenike u realizaciji ciljeva,- utvrditi standarde za mjerenje operativnih rezultata,- definirati strukturu i sadržaj radnih zadataka,- definirati oblik akcije,- definirati sustav pohvala i nagrada, - definirati odnose rukovođenja i podređenih, i- definirati sustav kontrole operativnih rezultata.

17

A kada se sve to definira operativni menadžment se uključuje u AKCIJU:

- operativnu politiku-skup mjera za osiguranje potrebnih resursa i njihovo optimalno korištenje- operativne ciljeve- kvanitiativni i kvalitativni rezultati koji očekuju

od operativnog menadžmenta pronaći najefikasniji sustav rukovođenja ail i motivaciju za radno aganžiranje radnika;

- operativne strategije- predstavljaju oblike ostvarenja operativnih ciljeva.

Operativni menadžment ostvaruje se na:1. srednjem ili operativnom nivou (nabavom, proizvodnjom,

marketingom kadrovima, financijama, razvojem, istraživanjem itd.) ili2. na nižem ili linijskom nivou (radna mjesta i radne operacije)

hijerarhijske ljestvice.

Radno mijesto čine: radnici, oprema, sirovine i zbir radnih zadataka.

Postoje tri oblika radnog mijesta: a) otovreni-tu se javljaju nepotrebni oblici radnog vremena zbog loše

pripreme;b) zatvoreni- tu su nepotrebni prekidi u radu svedeni na minimum, i c) stablilziran oblik-to je radno mijesto organizirano na najracionalniji

način .

18

5. FINANCIJSKI MENADŽMENT

Financijski menadžment je upravljanje financijama na mikro, mezo i makor nivou.

Financijski menadžment utječe na rast i razvoj poduzeća.

RAST PODUZEĆA, podrazumijava porast:- proizvodnju proizvoda i usluga- dohotka, ili dobiti ili profita,- rast neke druge ekonomske kategorije.

Iz financijskog menadžmenta nastao je financijski menadžer- osoba koja je nositelj financijske funkcije i iskustva u financijskome poslu.

Financijski menadžmenta se sastoji od:a) financijskog planiranja,b) financijskog organiziranja,c) financijskog rukovođenja,d) financijske koordinacije,e) financijske komtrolre.

A sama uloga financijskog menadžmenta je:- promatranje i na temelju toga planiranje,- odlučivanje- akcija.

AD: a) FINANCIJSKO PLANIRANJE- sastoji se od izrade financijskih planova za nabavnu, proizvodnu, prodajnu, investicijsku funkciju i za sve druge funkcije u poduzeću.Mora biti: paralelno prema navedenim funkcijama, decentralizirano, odozdo prema gore.

Financijski plan može biti: kratkoročni, srednjoročni i dugoročni ili planovi investicija.

19

AD. b) FINANCIJSKO ORGANIZIRANJE- ima sva obilježja kao i kod svakog drugog organiziranja po elementima menadžmenta u poduzeću.Danas se prvenstvo daje decentralizaciji umjesto centraliziranom organiziranju. Financijska funkcija može biti različito organizirana jer organizaciju određuje strategijski menadžer da bi imao potrebne informacije radi donošenja odluka.U organiziranju financijske funkcije izuzetno je važno da je vrhunski tehnički opremljena i modernizirana, te da funkcionira sustav informacija, prikupljanja informacija, pbrada i pohrana podataka.

Pravilo efikasnosti financijske funkcije je financijska koncentracija i poslovna decentralizacija.

AD. c) FINANCIJSKO RUKOVOĐENJE-suštinu rukovođenja financijama čini stalno odlučivanje o bitnim pitanjima financijske funkcije.Za uspješno vođenje financijske funkcije od značaja je spoznaja o tome:

- da uzroci pripadanja velikim svijetskim korporacijama najčešće je u vladavini jednog čovjeka-posebno u sferi financija(potrebno je mobilizirati timove);

- da najveći izvori profita danas nisu u proizvodnji već u financijskim transakcijama;

- da financijski menadžer treba nastojati što prije postati financijski poduzetnik-jer i finan. menadžer riskira;

- da je naročito važno u području financija služiti se devizom („sve je dozvoljeno što nije zabranjeno“);

- da je financijski menadžer i kad nije poduzetnik važniji od poduzetnika.

AD. d) FINANCIJSKA KOORDINACIJA- je veoma važna funkcija financijskog menadžera.Kordinacija je uzajaman (usklađen) odnos između rukovoditelja i osoba kojima je povjereno izvršenje pojedinih poslova i radnih zadataka.Cilj kordinacije je usklađivanje svih spornih pitanja u vezi s ostvarenjem postavljenih ciljeva.

20

Kordinacija može biti:- vertikalna-predstavlja usklađivanje odnosa i pravila na različitim

vertikalnim razinama; - horizontalna kordinacija-predstavlja kordinaciju između dva

rukovoditelja ili izvršitelja na istom nivou.

AD. e) FINANCIJSKA KONTROLA- menadžer kontrolu ostvaruje uspoređivanjem planiranih i ostvarenih zadataka i rezultata u poslovanju.Zadaci financijske kontrole se svode na poslove:

1. kontrola financijskog poslovanja2. kontrola materijalnog poslovanja3. kontrola nabavki i ugovaranja4. kontrola prodaje i marketinga5. kontrola poslovnih sredstava (osnovnih i obrtnih)6. kontrola priliva i odliva novčanih sredstava.

Osnova financijske kontrole je izvršenje kontrole sljedećih financijskih dokumenata i instrumenata:

zaključak računa, periodičnih obračuna, financijskih odnosa (kupac-dobavljač), blagajničkog poslovanja, i pračenje ugovorenih i zakonskih obaveza.

Financijska kontrola može biti unutarnja (ovlaštene osobe u poduzeću) i vanjska (državni organi-inspekcije, carine i sl.).

21

6. INOVATIVNI MENADŽMENT

Inovativni menadžment predstavlja: kreativan, školovan i visoko stručan upravljački kadar.

Efikasno i efektivno korištenje resursa najuspiješnije se ostvaruje upravo inovacijama, pa se zato u menadžerskoj praksi i teoriji putem inovacija određuje kvalitet svake organizacije.

Temeljna pokretačka snaga za svaku inovacijsku praksu je snaga.

Inovatori se prvenstveno stvaraju. Inovacijske promjene su složene i naporne aktivnosti, te uz to i dugoročne.

Menadžeri moraju znati da radikalne promjene nisu moguće i da za svaku inovaciju treba vremena, da ništa nije opasnije od srljanja u promjene jer je to srljanje u propast-menadžer mora zapamtiti da ne treba trčati već krenuti na vrijeme.

Dugoročna vladavina menadžera na istoj poziciji je smrtonosna za inovacije, jer i najtalentiranijima „dođe glave“ - otupe i zanesu se.

Strategijski menadžment mora uvijek davati apsolutnu podršku mladim i inovativnim kadrovima.

Organizacija je poduzeća kao svako živo biće i ima svoj životni ciklus.Razlika je u tome što živa bića imaju siguran kraj, dok poduzeća uz sposoban menadžment može uvijek biti u „zenitu“(vrhuncu) i ne mora ni „ostarijeti ni umrijeti“.Uvijet za to je naravno život s promjenama, inovacijama i kreacijama.

Za stvaranje takve klime potrebna je kritična masa (mladi kadrovi i sl.) i određeni stupanj fleksibilnosti organizacije.

Treba poticati nastanak, razvoj i razmjenu ideja, jer inovacije nisu determinizirane (zadane) pojave i one ne trpe stereotipe, konvencije1

i šablone.

1 Konvencionalno je nešto uvjetovano

22

INOVACIJA je otkriće, razvoj, usavršavanje, primjena i komercijalizacija procesa novih organizacijskih struktura.

S menadžersko-organizacijskog stajališta pod inovacijom treba podrazumijevati svako otkriće u smanjenju troškova i poboljšanju kvalitete, tj. povečanja efekta poslovanja.

6.1. INOVACIJSKA ORGANIZACIJA

Intenzitet i kvalitet inovacije u znatnoj mjeri ovisi od organizacije društva i poduzeća.

Suvremeni menadžment u suvrmenim organiziranim društvima nastoji stvoriti inovacijsku i kreativnu organizaciju u kojoj će postojati maksimalni uvijeti za inovacijsku djelatnost.

Polazna osnova svake inovacijske organizacije je stvaranje kreativne i stvaralačke atmosfere u kojoj će temelj biti pojedinac.

Inovacijske organizacije zahtijevaju samostalnost pojedinca, hijerarhija je nepoželjna, i rad mora biti zadovoljstvo.

Upravljanje inovacijskom organizacijom je težak i složen posao. On mora biti diskretan,nenametljiv, što znači da uloga menadžera ne smije biti prenaglašena iako je menadžer potreban. To proizlazi iz posebnosti i prirode same organizacije i članova inovacijske organizacije.

S inovacijskim i kreativnim ljudima je teško upravljati, no inovativnim organizacijama treba rukovoditelj. Za menadžere inovacijske organizacije treba se školovati poseban kadar koji će davati prednost savršenim međuljudskim odnosima i sposobnim za stvaranje inovacijske i kreativne klime.

23

6.2. MOTIVIRANOST INOVATORA

Motivacija za inovacijski rad je bitno različita od svih drugih vrsta motivacije, jer inovatori su visoko stručni i njih ne može motivirati npr. Isto što i kvalificiranog radnika.

Motivacija mora biti organizirana da zadrži talentirane i kreativne, a eliminira one koji nemaju takve klavitete.

Uvjeti za bavljenje inovacijskim (znanstveno-istraživačkim) poslom je najveći motivirajuči čimbenik i za inovatore najvažniji.

No većina svijetskih kompanija motivira i sve zaposlene na nove ideje na način da osim novčane nagrade zaposleni se unapređivaju i primaju druga nematerijalna priznanja.

Azijski tigrovi● Suvremeni pristup inovacijama je specifičan Japancima, Tajlanđanima, Korejancima, odnosno popularno nazvanih „Azijskim tigrovima“.● Azijski tigrovi smatraju da je najvažnije skupiti ideje ljude od kojih iz kompanije i tako uključiti u taj proces najveći mogući broj ljudi.● Žive za i s promjenama, a statičnost kod njih polagano odumire.● Izazivaju konflikte da bi izazivali promjene i stimuliraju zaposlene na aktivan odnos prema promjenama.

● Za njih ne postoji riječ „ne može“, već „zašto ne“.

● Posebno njeguju praksu i prema neprihvaćenim idejama i nikada neće odbaciti bilo koju i bilo kakvu ideju.

● Oni smatraju da treba sljediti one koji znaju da znaju- to su mudri, učeni i inovativni ljudi.

● Azijski tigrovi osim što su dobri inovatori jednako su dobri imitatori.2

Imitiraju u smislu preuzimanja tuđih noviteta, jer su shvatili da je imitacija najkraći rok vrlo isplativa nakon što kupe licencu odmah kreću u njemu modifikaciju ili usavršavanje pa je zatim, skupo, prodaju drugima.

2 Imitacija je postizanje cilja primjenom tuđih noviteta.

24

7. MENADŽMENT KVALITETE

Kvaliteta je danas, uz organizaciju i ljudske potencijale, najznačajniji resurs u poduzeću.

● Pod odgovarajućom kvalitetom podrazumijava se dogovoreni kvalietet, što znači proizvodnju takve kvalitete bilo kojeg proizvoda ili usluge kojeg su ugovorile stranke, ni bolji ni lošiji.

● Neki menadžeri smatraju da je korisno isporučiti kvalitetniji proizvod ili uslugu, ali nikako manje kvalitetno od dogovorenog.To je pogreška jer ne smije se dati više za istu cijenu-jer tada pada profitabilnost.

Menadžment mora osposobiti zaposlenike da proizvode i usluge proizvode upravo odgovarajuće kvalitete.

Upravljanje kvalitetom

● Kod upravljanja kvalitetom treba se voditi briga o interesima svoga poduzeća ali i o interesima kupaca, jer je poduzeću od interesa da održi željeni i prepoznatljivi kvalitet, a kupac treba imati povjerenje u proizvođača da će mi isporučiti odgovarajući kvalitet.

● Kod upravljanja kvalitetom menadžment se mora pridržavati određenih pravila:

za upravljanje kvalitetom odgovoran je strategijski menadžment, te tu odgovornost ne može prenjeti na nižeg menadžmenta;

menadžment mora stvoriti sustav kvalitete kojim će garantirati postizanje odgovarajučeg kvaliteta, a pod sustavi ovog sustava su: kadrovi, oprema, organizacija i odgovornost.

Izostanak bilo kojeg od ovih čimbenika ne osigurava postizanje odgovarajučeg kvaliteta.

● Također u tome sustavu treba osigurati kontrolu kvalitete kojom se treba spriječiti isporuku nekvalitetnog proizvoda ili usluge.

25

●Menadžment mora izraditi PLAN KONTROLE KVALITETE,a on sadrži: područje koje treba kontrolirati, kadrove koji će vršiti kontrolu, informacijski sustav kontrole.

● Menadžment će izraditi i odgovarajuču dokumentaciju za kontrolu kvalitete, jer sve mora raditi na temelju odgovarajučeg pravilnika o kvaliteti.Pravilnik se izrađuje za cijelovito poduzeće, za dio poduzeća. Za pojedine faze proizvodnje itd.

● Sustav kontrole mora biti izrađen na OBJEKTIVNIM OSNOVAMA jer je ocijena sustava kontrole visoko vrednovan posao i obuhvaća nekoliko područja kao: organizacijsku strukturu, operativne postupke, kadrovske resurse, tehničke i tehnološke postupke i odgovarajuču dokumentaciju.

● Da bi sustav kontrole funkcionirao menadžment mora poznavati sve dijelove poduzeća i znati što se u njima događa, jer je u pitanju ponašanje ljudskog čimbenika kao odgovarajučeg za realizaciju sustava kontrole i napose kontrole kvalitete.Poznato je da poduzeća koja imaju dobre međuljudske odnose imaju i zadovoljavajući kvalitet.

● Suvremen menadžer je skroman u isticanju kvalitete njegovih proizvoda i usluga, jer je pogrešno suviše hvaliti vlastite proizvode i usluge-tome se umanjuje objektivna slika o stvarnoj kvaliteti. On mora navesti kupca da sam pohvali kvalitetu ponuđenih proizvoda i usluga.

● Kvaliteta smanjuje troškove, no osim toga ina povećava prizvodnost i profit i do 30%. Tako npr. Ulaganja od samo 1 kune u kvalitetu ima efekt kao ulaganja od 40 kuna u opremu i strojeve.

● Suvremeni menadžment vrši tranziciju kvantitete u kvalitet i to sve do perfekcije, jer iako je obujam (kvantitet) proizvoda i usluga bitan iapk je bitniji kvalitet.

● KVALITET KVALITETE-znači ne bilo kakav kvalitet već najveći kvalitet.

Kvaliteta u marketingu

26

● Marketing je početna, ali izavršna aktivnost s kojom menadžment započinje svoj upravljački rad.

● U područku kvalitete marketing utvrđuje zahtjeve potrošača za određenom kvalitetom. Stoga, marketing treba:

1. utvrditi potrebe potrošača za određenim proizvodom ili uslugama,2. utvrditi količinu i prihvatljivu cijenu,3. utvrditi ostale zahtijeve kupca i4. navedene zahtijeve prenjeti u poduzeču radi realizacije.

● Marketing će posebno prikazati zahtijeve kupca i to: radne karakteristike i pouzdanost proizvoda i usluga, čulne karakteristike, naročito važne za ugostiteljstvo (boja, dizajn,

ukus, miris, itd.), standarde i propise, pakiranje, i verifikaciju (potvrdu) kvalitete.

Kvalitet u kadrovima

● Bez kadrova u poduzeću ne može ništa uspjeti, pa ni kvalitet.●Zato menadžment posebnu pažnju posveti školovanju kadrova i održavanju standarda kvalitete i za ljude koji se posvečuju kontroli i upravljanju kvalitietom. ● Mora postojati stalna obuka i trening kadrova radi provođenja strategije i politike kvalitete.

● Suvremeni menadžment uvodi sustav „totalne kvalitete“, a on podrazumijeva izradu:

1. politike, 2. strategije i 3. taktike uvođenja i održavanja kvalitete.

8. MENADŽMENT LJUDSKIH POTENCIJALA

27

● Kadrovi su temelj svake organizacije.

● Suvremeni menadžment je zainteresiran za izučavanje međuljudskih odnosa u cilju povečanja proizvodnosti i povećanja opće efikasnosti poslovanja.

● Praksa je pokazala da u poduzećima gdje su dobri međuljudksi odnosi, najčešće je i oslovna efikasnost visoka.

● U riješavanju međuljudskih odnosa postoje dva dominantna pristupa:a) klasičan pristupa- polazi od pretpostavke da je čovjek „misleći stroj“ čiji se rad može nominirati i programirati kao kod svakog stroja. Ona ne uvažava postojanje individualnih razlika među ljudima(ne uvažava različite motive, želje, mogućnosti i potrebe svakog pojedinca) , b) pristup teorije međuljudskih odnosa- polazi od toga da je svaki čovjek individua za sebe, jer svaki pojedinac ima poseban pristup životu, radu, motivima, potrebama, željama itd. To znači da svakom čovjeku treba posebno prići i da se svakoga tretira na poseban način.

● Dobri međuljudski odnosi ne nastaju sami od sebe, nego s njima treba upravljati i koristiti znanstvene programe za njihovo stvaranje i održavanje.

8.1. PRINCIPI STVARANJA DOBRIH MEĐULJUDSKIH ODNOSA

● Svaki sustav, svako poduzeće, ima svoje specifičnosti kojima treba prilagoditi način i strategiju stvaranja dobrih međuljudskih odnosa.

Treba se pridržavati određenih principa da menadžment mora voditi brigu o ljudima, pa čak i za radnikove osobne probleme.

● Menadžer će posebnu brigu posvetiti marljivim, sposobnim i telentiranim, ali isto tako neće zapuštati ni ostale.

● No osim toga sljedeće važno pravilo je to da je disciplina uvijet opstanka svake organizacije-poduzeća, te mora biti propisana i normativno regularna.

28

● Disciplina- odricanje pojedinca u nekim svojim individualnim namjerama radi slobode drugih.

● Važna je i iskrenost u odnosima među ljudima, jer iskrenost je povjerenje, razumijevanje, strpljenje, suradnja i pomoć prema bližnjima.

● Iskrenost jača disciplinu te isto tako osječaj moralne obaveze prema drugima.

● Za menadžment je važno previlo pridržavanja zakonitosti u stvaranju dobrih međuljudskih odnosa.

ZAKONITOST U RADU- točna primjena i pridržavanje usvojene koncepcije i filozofije poslovanja. To je poštivanje usvojenih pravila rada i ponašanja u procesu rada.

● Menadžeri moraju prvi poštivati zakonitost i to za primjer drugima, upravo zato jer je osobni primjer najvažniji element na kojem se gradi autoritet.

● U osiguranju zakonitosti najvažnije je osigurati i ostvariti zaštitu prava radnika,a najvažnije pravo je: PRAVO NA ŽIVOT, SLOBODU, RAD I NAGRADU IZ RADA.

● Princip jedinstvenosti menadžersko-upravljačke akcije za menadžment ima posebno značenje, jer bez jedinstvene upravljačke akcije nije moguće ostvariti dobr međuljudks odnose.

● Lošim odnosima u poduzeću uzroke treba tražiti u uvjetima rada i života uopće.

● Nejednakost se najčešće iskazuje u oblasti plaća.

29

8.2. ULOGA MENAĐDŽMERA U STVARANJU DOBRIH MEĐULJUDSKIH ODNOSA

● Od znanja, sposobnosti i vještine menadžera u največoj mjeri zavise se rezultati rada a time i dobri međuljudski odnosi.

● Menadžment osobnim primjerom mora pokazati što treba činiti da bi se stvorili dobri međuljudski odnosi. Osobni primjer i ovom slučaju temeljni je pokazatelj zaposlenicima kako se trebaju ponašati.

● Idealni menadžer bi trebao biti: obrazovan, kreativan, logičan, orijentiran na velike rezultate, intuitivan, racionalan, pun razumijevanja za ljude, da se brine i za ljude i za poduzeće itd.

● Principi kojih se bezuvjetno treba pridržavati menadžment u poduzeću ukoliko se želi ber približiti idealnom menadžeru:

mora biti moralna osoba, mora biti iskren, mora biti altruist, ne smije biti zavidan, ne smije biti zloban, ne smije klevetati, menadžer ne smije biti bolesno ambiciozan, ne smije biti pohlepan, ni vlastoljubiv ni sebičan.

30

9. MENADŽMENT TIMSKOG RADA

● Timski rad je zajedničko rješavanje nekog složenog problema. U tom timu sudjeluje veći broj stručnjaka iste ili različite specijalnosti.

● Timski rad se formira zato što je timski rad efikasniji od pojedinačnih radova, a efekti timskog rada veći su od zbroja pojedinačnih radova.

● RAZIKA IZMEĐU TIMSKOG I GRUPNOG RADA Grupni rad je rad stručnjaka koji obavljaju zadate poslove i zadatke. Pravila ponašanja grupe propisana su i oni ih se moraju poštivati. Timski rad započinje kad se treba riješiti neki složen problem i koji ima multidisciplinarni karakter, a kad tim riješi takav problem on se raspušta.

● VRSTE TIMOVA 1) Najčešći način formiranja timova je po kriteriju zadatka:

a) jednorodan- formira se za rješavanje jednorodnog poblema; u njemu sudjeluju stručnjaci iste specijalnosti.b)raznorodan- obuhvaća stručnjake različite specijalonosti, i oni rješavaju probleme u okviru složenog problema. Češće se formira.

2) S obzirom na porijekolo članova tima, timovi mogu biti: a) interni- su timovi sastavljeni od stručnjaka iz poduzeća,b) eksterni- su timovi sastavljeni od članova tima izvan poduzeća,c) mješoviti- su timovi sastavljeni od članova iz poduzeća i članova izvana.

3) Sa stajalište vremena za koje se formira tim, on može biti: a) stalan- tim se formira dok traje neki problem odnosno dok se zadatak ne riješi, a koliko se problemi stalno javlaju uvijek ima razloga za postojanje tima.

31

b) privremen- angažira se s vremenom na vrijeme(povremeno) i to najčešće kad u rješavanju nekog zadatka iznenada iskrsne neki specifičan problem.

● METODE TIMSKOG RADA:

1. rad po metodi zatvorene grupe- članovi u toku rješavanja problema imaju stalan međusobni kontakt, koristi se kada je potrebno dijagnosticirati problem. Ova metoda je efikasna jer se informacije u timu lako prenose, a svaki član ima uvid u rezultate rada drugog člana tima. Rad po ovoj metodi ima veliku stvaralačku sposobnost. Negativna strana ove metode je u tome što je to skupa metoda, jer zahtijeva stalnu prisutnost cijelog tima na jednosm mjestu.

2. rad po metodi štafete- tu svaki član tima izvršava samo dio cjelokupnog zadatka,i kada pojedini član tima završi svoj dio zadatka tada rješenje predaje rukovoditelju tima, a on na temelju tako prikupljenih rješenja sam donosi odluku.Ova je metoda praktična. Članovi tima ne moraju biti na jednom mijestu, ne moraju se sastajati pa ni poznavati. Jeftinija je od metode rada zatvorene grupe.

3. kombinirana metoda rada- kombinacija metoda „rad zatvorene grupe“ i „rad štafete“. Njome se neutraliziraju nedostaci obju matoda, a afirmiraju pozitivne strane.

● OSOBINE MENADŽERA TIMA:1. osoba visoke kulture,2. mora cijeniti svakog člana tima,3. ne smije biti karijerist i pripisivati rezultate sebi,4. ne smije se nametati timu,5. u uspjesima bi trebalo koristiti zamjenici „MI“, a u nesuspjesima češće

zamjenicu „JA“,6. smiren i strpljiv,7. izbjegava žučne rasprave,8. afirmirani stručnjak iz područja kojim se bavi tim...

32

● ZADATAK TIMA- u određenom vremenu i na određeni način riješiti odgovarajući problem i predložiti optimalno rješenje.

● POJAVE KOJE SLABE TIMSKI RAD:- nepovjerenje članova tima prema rukovoditelju tima ili rukovoditelja time prema članovima tima;- timski rad se slabi kada rukovoditelj ima preveliki utjecaj na tim;- kada rukovoditelj tima u rješavanju problema polazi od osobnih interesa;- kad tim ima preveliki broj članova;- kad svi članovi tima nemaju jednak status u timu.- a naročito timski rad slabi pojava karijerizma.

● Uvažavajući sve elemente koje slabe timski rad, a menadžer ih mora dobro poznavati, najvažniji zadatak menadžera je da tim stvori povoljne uvjete za kreativni ras i da im se omogući sloboda djelovanja.

● TIMSKI RAD JE IMPERATIV SUVREMENE ORGANIZACIJE PODUZEĆA.

● ORGANIČAVAJUĆE MOGUĆNOSTI POJEDINCA MOGU SE RIJEŠITI SAMO TIMSKIM RADOM.

● ZA NAŠU AKTUALNU STIMULACIJU U GOSPODARSTVU TIMSKI RAD MOGA BI BITI KOTAČ POKRETAČ U RAZVOJU.

● NEOPHODNO JE DA MENADŽMENT UVIDI KORIST OD TIMSKOG RADA I DA GA ORGANIZIRA

● KULTURA TIMSKOG RADA BITNA JE ZA USPIJEH TIMA.

● TIMSKI RAD SE U NAS JOŠ NE IZUČAVA NA ZADOVOLJAVAJUĆI NAČIN.

● BEZ TIMSKOG RADA RUKOVOĐENJE NIJE ZNANSTVENO.

Tko se ne pridržava ovih pravila i ne primjenjuje ih zaostaje u razvoju.

33

10. SPECIFIČNOST FUNKCIJE MENADŽMENTA I MENADŽERA U UGOSTITELJSTVU

● Ugostiteljstvo ima svoj specifičan menadžment.

● Rukovođenje ugostiteljskim poduzećem je odgovornost menadžmenta. On kordinira rad brojnih odjeljenja ugostiteljskog poduzeća, a s ciljem da postigne željeni rezultat,tj. dobro vođeno poduzeće.

● Menadžer će: pažljivo planirati, sebe organizirati, održavati dobre međuljudske odnose i uspostaviti neophodnu kontrolu, te tako rukovoditi efikasnim, gostoljubivim i uspješnim ugostiteljskim poduzećem.

● Uspješan menadžer mora biti: sposoban u odnosu prema ljudima; sposoban za brojne i raznovrsne komunikacije, i imati izvrsno znanje o svim funkcijama ugostiteljskog poduzeća.

10.1. MENADŽMENT I KULTURA POSLOVNOG KOMUNICIRANJA

●KOMUNICIRANJE- proces poslovnog prijenosa informacija između pojedinih sudionika.

● Komunikacije omogučuju čovječanstvu da putem tiska, pisma, radija, televizije prenosi znanje, ostvaruje masovno informiranje i masovno komuniciranje.

● Najvažniji element u komunikaciji, kojeg mora svladati svaki menadžment, je GOVORNIŠTVO.

34

● GOVORNIŠTVO- sposobnost ai i znanost koja nas uči da se lijepo i smisleno izražavamo, a ta se znanost naziva retorika. Znanost koja nas uči da se lijepo i pismeno izražavamo naziva se STILISTIKA. Danas je govorništvo jedan od temeljnih uvjeta za uspješno upravljanje poslovnim sustavima.

Osnovu govorništva čini logika, a logika je znanost o zakonima saznavanja istine.

● U govorništvu i komunikaciji menadžeri moraju poznavati određena pravila ponašanja i strogo ih se pridržavati.

1. PRAVILO- treba izvršiti pripremu govora. Menadžer sebi mora postaviti nekoliko značajnih pitanja: tko sam ja?, zašto govoriti?, kome govoriti?, što govoriti?, koliko govoriti?:

2. PRAVILO- uvijek treba prednost datu živoj riječi. Menadžer može govor napisati, ali efekti pisane riječi daleko su manji od žive riječi. Da bi netko mogao vjerovti riječima menadžer mora, najprije, on sam u njih vjerovati. To je važno jer menadžer je vođa koji predvodi, a živa riječ je nepresušan izvor snage imotivacije. Kada je menadžer siguran u argumente svojeg govora tada može biti suguran da će mu i drugi povjerovati, a time govor ispunjava svoj cilj;

3. PRAVILO- upućuje da menadžer treba unaprijed izabrati način izlagannja i stil izlaganja, a on može biti:

a) način indukcije-zaključivanje koje polazi od pojedinačnog ka općem.b) način dedukcije- zaključivanje koje polazi od općeg ka pojedinačnom.

4. PRAVILO- upućuje menadžera da pri govoru uskladi artikulaciju, dikciju i modulaciju. Artikulacija treba otkloniti suvišne riječi i poštapalice, dikcija (sklad riječi) , te dok menadžer drži riječ potrebno se služiti i gestikulacijama (obično je desna ruka aktivna kad se govor drži stojećki, a kad se sjedi obje ruke trebaju biti na stolu).

35

5. PRAVILO- upozorava menadžmenta da treba biti smiren na osporavanje određenih činjenica ili zaključka od strane slušatelja ili sudionika u razgovoru.

10.2. USMENO POSLOVNO KOMUNICIRANJE

● PRAVILA USMENOG KOMUNICIRANJA:1. PRAVILO-upućuje menadžera da za uspješno komuniciranje treba

prikupiti što više podataka o sugovorniku/nicima;2. PRAVILO- govori da za svaki poslovni kontakt traba razraditi

strategiju kako ga voditi;3. PRAVILO- nalaže da sastanak započinje s predstavljanjem;4. PRAVILO- traži od menadžera da u poslovnom komuniciranju

koristi odgovarajući tom u razgovoru;5. PRAVILO- predstvalja osnovu kulture komuniciranja i nalaže stalnu

uporabu zamjenice „VI“ umjesto „TI“;6. PRAVILO- zahtijeva da se u poslovnim kontaktima bude vedar,

nasmijan, optimistički raspoložen...;7. PRAVILO- nalaže da se treba komunicirati sve dok se ne otvari cilj.8. PRAVILO- odnosu se na potrebu poznavanja pravila telefoniranja.

10.3. PISMENO POSLOVNO KOMUNICIRANJE

● Pismena komunikacija je važna zbog postojanja dokumentacije, odnosno tako ostaju pisani tragovi o poslovnim odnosima.

● Kod pismenog komuniciranja treba opratiti pažnju: prepiska se obavlja strojem na bijelom papiru, pismo počinje sa: poštovani ili poštovana; pismo se piše u proredu; pri potpisivanju stavlja se titula pa ime; pečat treba zahvatiti pola potpisa ali tako da se potpis može jasno

porčitati, poslovno pismo se šalje u plavoj koverti.

36

11. AKTUALNI POGLEDI NA MENADŽMENT I OKRUŽENJE

● Suvremeni menadžer je inovator i kreator promjena. O ima viziju, hrabrost da je ostvai i talent da vosi organizaciju (gospodarsku i negospodarsku).

● Suvremenom menadžementu u turizmu potrebne su sve te osobine, jer je turizam postao „industrija bez granica“ i to u svim elementima (ekonomskim, socijološkim, kulturološkim, političkim, ekoliškim, itd.)

● Turizam će u prvoj dekadi ovog stolječa kao „industrija“ (slobodnog vremena, zabave i razonode, rekreacije, sporta, kulturnih i drugih agtivnosti) biti gospodarska grana ispred svih ostalih.U odnosu na takva kretanja potrebno je osposobiti menadžere koji će znati odgovarati na ove visoke ciljeve.

● Kod nas treba pružiti s obrazovanje menadžera, opčenito, pa tako i u turizmu. Obrazovanje mora biti s obzirom na aktualne uvjete i nejverojatno brze promjene u svim segmentima društva i ekonomije, multidisciplinarno i do najvišeg mogućeg stupnja obrazovanja.

● U svijetu se menadžeri osposobljavaju za 4 temeljna nivoa menadžmenta:

1. TAKTIČKI MENADŽER/Supervisor (VŠS, koledž-zaposlenici);2. OPERATIVNI MENADŽER/Middle manager (VSS, VŠS);3. STRATEGIJSKI MENADŽER/Senior manager (MR, VSS),4. LIDER/Chief executive (VSS, MR, DR)

● Kod nas u pogledu efikasnog obrazovanja javljaju se brojni problemi:- nedostatak novca,

37

- klasićna organizacija,- nestimuliran nastavni kadar,- osjećaj bezperspektivnost i nako završetka i najvišeg obazivanja itd.

12. UNAPREĐENJE KVALITETE RADA MENADŽERA

● Jedan od najvećih problema s kojim se susreće menadžer je nedostatak vremena. Menadžer nikad nema dovoljno vremena. Problem je u tome što je vrijeme čimbenik na kojeg menadžer ni na koji način ne može utjecati da bi ga povećao.● Menadžer mora unapređivati svoje sposobnosti da bi u štokraćem vremenu obavio što više poslova, a to znači da mora racionalizirati vrijeme koje mu stoji na raspolaganju.

12.1. NEKOLIKO IDEJA KAKO UŠTEDJETI VRIJEME

● Dobra tajnica uštedjet će menadžeru mnogo dragocijenog vremena tako što će zaustaviti nepoželjne privatne telefonske pozive, pravit će koncizan raspored menadžerovih obaveza, uredno će sortirati dokumentaciju i predhodno prikupiti relevantne informaijce i prenositi ih menadžeru.● Menadžer treba kontrolirati vrijeme predviđeno za razgovor i intervju jer se time može značajno uštedjeti vrijeme.

● Sastanci nisu gubljenje vremena jer cilj sastanka je da se informira. Da bi sastanci bili uspješni i potrošili najmanje vremena mora se unaprijed odrediti tema sastanka, pripremiti materijale i program izvedbe sastanka.

Sasatanak treba završiti u predviđenom vremenu, precizirati u zapisnik donešenu odluku i definirati tako, što, kako i kada treba učiniti.

● Uloga tajnika –svi administrativni polovi se s pravom regulativan. Za menadžera je izuzetno važno da tejnih poduzeća bude izabrana osoba. On je nezamjeran pravni savjetnik.

38

● Kontrola funkcije menadžmenta- kontrola je temeljna integrirajuća funkcija menadžmenta. Ona povezuje ostvarene rezultate s planiranima. Mora postojati razvijen sustav menadžerske kontrole, a temeljni zadatak funkcije kontrole na području unaprijeđivanja kvalietete menadžmenta je da vremenski sinkronizira kvantitativne i kvalitetivne aktivnosti, mjere i odluke u skladu s ciljevima unaprijeđenja menadžerske funkcije.12.2. SPOSOBNOSTI KOJE SU POTREBNE ZA MENADŽERSKU KARIJERU

● Postoje različiti nivoi menadžmenta:1. NIVO MENADŽMENTA/menadžment prve linije- na ovom nivou

menadžer nadzire radnike.2. NIVO MENADŽMENTA/menadžment srednje linije-na ovom nivou

menadžer rukovodi dijelom poduzeća.3. NIVO MENADŽMENTA/menadžment najviše linije ili izvršni-

menadžer kontrolira cjelokupni poslovni proces u poduzeću, provodi utvrđenu poslovnu politiku i ciljeve poduzeća.

● SPOSOBNOSTI MENADŽERA dijelimo na:A) TEHNIČKE- govore o tome da svaki menadžer mora posjedovati znanje o tome što radi/proizvodi poduzeće.

Nabava FU

Proizvodnja NK

Prodaja CI

Financije JE

Marketing

PODUZEĆE

Pa će se menadžer naći u ulozi direktora ili šefa službi ovih funkcija.

B) MENADŽERSKE- govori o potrebnom znanju za obavljanje funkcije menadžera. Zato svaki menadžer mora posjedovati znanje o svim menadžerskim funkcijama.

39

C) KREATIVNE- kreativnost govori o sposobnosti menadžera da razluči dijelove neke situacije koja utjeće na poduzeće i da izgradi odgovarajuću obrambenu strategiju te da je sprovede u djelo. Kreativna sposobnost potrebnija je što je menadžerski nivo viši.

● MENADŽERSKA KARIJERA PREDSTAVLJA:1. IZAZOV-uzbuđenja i zadovoljstvo koje donosi uspješno obavljen

posao,2. TIMSKI RAD- zadovoljstvo s radom u timu;3. ISTICANJE- biti ispred drugih, biti vođa;4. MOĆ- zadovoljstvo u osjećaju da se utječe na događaje i ponašanje

ljudi;5. NAGRADE- sve što donosi uspjeh (materijalno i nematerijalno);6. RAD ZA ZAJEDNICU- aktivan član društva- pomoć drugima.

12.3. PLANIRANJE KARIJERE MENADŽERA

● Najprije treba dati odgovor na sljedeće

SAMOISPITIVANJE- ključ za uspješno planiranje karijere nalazi se u poslovivi „upoznaj sebe“, što znaći da treba dati odgovor na pitanja koje su vaše jake strane, koja su organičenja, kakvo mišljenje imate o sebi;

SAKUPLJANJE INFORMAICJA- već i prije završetka školovanja treba saznati sve što je moguće o zapošljavanju ali i za planiranje karijere iz oblasti koja vas interesira;

POSTAVITI CILJEVE- kada se prođe faza samoispitivanja i informiranja o karijeri, treba sebi postaviti ciljeve. A ciljeve treba detaljno opisati, te ih postaviti dovoljno visoko da predstavljaju izazov, ali i ne toliko visoko da ne odgovaraju vašim stvarnim mogućnostima.

IZRADITI PLAN ZA OSTVARENJE KARIJERE- tu treba dati odgovor na pitanja koje vam je obrazovanje potrebno, da li je dovoljno samo završiti srednju školu ili fakultet, akoje potrebno koje

40

dodatno obrazovanje ili specijalizacija vam je potrebna, čemu će te se posebno posvetiti tokom dodatnog osposobljavanja itd.

12.4. SPOSONOST UTJECAJNOG PONAŠANJA MENADŽERA

● Menadžer koji želi uspješno voditi poduzeće mora razvijati svoje sposobnosti utjecajnog ponašanja. Mora steći autoritet kojim će upravljati na diretivan način i poštovanje.

● Utjecajni proces se može prikazati kroz 3 faze:1. FAZA NASTUPA- sve započinje nastupom i kod njega se nastoji

nekog navesti da obrati pažnju na vas i da vam pruži priliku fda utječete na njega.Šanse za uspijeh u nastupu menađžer će povećati tako da svoj nastup planira unaprijed i tako da u planu predvidi čimbenike podrške i čimbenike otpora.

Čimbenici podrške Čimbenici otpora

I strategijski menadžer se slaže s vašim prijedlogom

Menadžer proizvodnje misli da je to gubitak vremena

Dostupni su tečajevi za edukaciju u upravljanju ljudima u proizvodnji

Menadžer proizvodnje nema povjerenja u tečejevei, uopće, misli

da nema dobre radne snage

Većina drugih menadžera usvojila je novu strategiju

Menadžer proizvodnje ne drži mnogo do strategije i smatra da su samo konkretni rezultati vrijedni brige, a ne pitanja i briga o njima

Proizvodni menadžer neće dobiti znapređenje ako ne pripremi novu

strategiju upravljanja ljudima

Proizvodni menadžer „nema vremena“ da brine o upravljanju

ljudima

U praksi će ova lista na obje strane biti znatno veća.

41

Uspijeh u nastupu i realizaciji nove strategije koju predlaže menadžer ostvarit će se ako identificira snage nad kojima ima određenu kontrolu i ako smanji snage otpora jer je to važnije nego jačati snage podrške.2. FAZA PROVOĐENJA AKCIJE-podrazumijeva pračenje dva

moguća pristupa u ovoj akciji i to primjenom:- strategije guranja- primjenjuje se kada menadžer za kuda želi ići i kad mu je jasno rješenje problema,- strategije vuče- menadžer će primjeniti kada postoji zajednički dogovor o tome što treba uraditi.

Moćni i efikasni menadžeri češće koriste strategiju vuče, a kad koriste strategiju guranja to znači da koriste izgrađeni stil utjecajnosti.

STILOVI UTJECAJNOSTI: Stil primoravanja – menadžeri koji primoravaju, pa ćak i prijete; Stil obrazovanja- koristi se kao stil davanja informacija; Stil uvjeravanja – kada se menadžer usredotočuje na korist za koje je

druga strana zainteresirana; Stil racionalno-logično – koristi se kada se želi prezentirati argumenti

zasnovani na logici i razmišljanju; Emotivni stil– koristi menadžer kad se drugoj strani obraća osjećajima

i vrijednostima; Stil ekspert – menadžer koristi svoje visoko znanje ili stručnost.

Posebno je uspiješan kada menadžer pruži informacije koje drugi nemaju;

Stil model – presdstavlja stil u kojem menadžer demonstrira željeni način ponašanja.

Stil karizma – stil u kojemu se koristi snaga menadžera kako osobe- snage njenog ega. Za ovaj stil treba imati šarma i osobne moći.

Stil pregovori – vrlo koristan jer se najčešće pregovorima dođe do riješenja s kojim su zadovoljene obje strane.

Stil zajedničko rješavanje problema – predstavlja zajednički izbor najbolje odluke. Zahtijeva viši stupanj povjerenja, ali traži puno vremena.

3. FAZU IZLAŽENJA iz situacije kada se ne uspijeva u utjecajnom ponašanju – predstavlja ostavljanje osobe ili grupe na koju se uspijelo utjecati. No tu je uvijek upitno da li će ta osoba ili gurpa učiniti ono s čis se prethodno složila.

42

12.5. KAKO MENADŽMENT SEBE MOŽE UČINITI MOĆNIM

● Da bi menadžer sebe učinio močnim mora najprije biti načisto s tim što zaista želi i tada mora se učiniti da taj cilj ostvari, a ako mu je cilj jasan onda zna tko i kako mu u tome treba pomoći.

● Nitko ne uspijeva bez moćnog sponzora. On mladom menadžeru pruža priliku za dokazivanje tako što ga ističe za sve bolje poslove i da se javlja kao zaštitinik u slučaju potpore.

● Tu je još važan i mentor. Mentori su mudri i visokoobrazovni ljudi. To su visoko rangirani menadžeri. Za karijeru kandidata najvažniji su njihovi savjeti.

● Za uspiješnu karijeku i za izgradnju moći, važno je što prije pronaći i sponzora i mentora.

12.6. MENADŽMENT POSLOVNE KULTURE

● Poslonoj kulturi suvremeni menadžment pristupa na najozbiljniji način , jer ona povećava profitabilnost poduzeća tako što poslovna kultura i estetika omogućavaju menadžeru uspiješno izvršavanje zadatka.

● Praksa pokazuje da poduzeća sa izrađenim vlastitim stilom i imidžom poslovne kulture imaju znatno veću profitabilnost od onih koji ovom fenomenu ne priklanjaju dužnu pažnju.

43

● Menadžer, ali i svaki zaposleni, mogu doprinjeti unaprijeđenju poslovne kulture.

●Menadžment poslovnoj kulturi prilazi i na analitički način tako da je analizira kroz: A) kulturu poslovnog ponašanja:

1. strategijskog,2. operativnog i3. taktičkog menadžmenta.

Starategijski menadžment – dolazi više do izražavanja općeg znanja, te se više pažnje posvećuje ponašanju na svečanostima, poslovnim skupovima, kontaktima s prestavnicima banaka, vlasti itd.Operativni i taktički menadžment – više je orijentiran na unutrašnjost poduzeća i zato ovaj nivo više pažnje posvećuje ponašanju prema zaposlenicima.

B) kulturu poslovnog odijevanja- mnoge kompanije postavljaju visoke standarde oko izgleda svojih menadžera.Tipovi odjevanja:

1. Modni i individualni stil odjevanja – primjenjuju menadžeri koji kontaktiraju s vanjskim svijetim i najčešće prestavljaju kompaniju (menadžer marketinga, prodaje i public relations);

2. Slobodni stil odjevanja – primjenjuju menadžeri koji su uglavnom vezani za unutarnju strukturu poduzeća. Nosi se opuštena odjeća, tj. odjeća bez forme (menadžer proizvodnje, kadrovske službe i sl.);

3. Klasični stil odjevanja – primjenjuju uglavnom strategijski, financijski menadžeri. U potrebi su klasićni krojevi, odjela zatvorenih boja (dominira plava i siva);

4. Kultura odijevanja žena – obavezni predmeti ženske garderobe su haljina, kostim, sako, suknja, cipele i torba. Predmeti trebaju biti prikladni i jednostavni. Za ženu menadžera je važna ravnodušnost odjeće i obuće, višee nego kod muškaraca.

C) kulturu poslovnog komuniciranja- menadžer se često nalazi na različitim, a ponekad i na neuobičajenim mjestima. Najčešće na putovanju. Poslovna druženja su sastavni dio menadžerova posla. Na svečanost ili prijem poziva se što homogenija struktura gostiju, češće se pozivi vrše telefonom, ako se ne može doći na prijem treba se odmah zahvaliti na

44

pozivu i ispričati se, vrijeme dolaska se treba strogo poštivati(nedoć ni prije ni kasnije), za svečanost i prijeme treba imati odgovarajuću odjeću.

45