Metode istraživanja u novinarstvu

ISTRAŽIVANJE

Istraživanje u masovnim medijima = primjena različitih metoda i tehnika društvenih istraživanja s pomoću kojih se proučavaju glavne karakteristike, društvena uloga i tržišni položaj medija, kao i opseg i osobine njihove publike. Početkom medijskih istraživanja mogao bi se smatrati završetak Prvog svjetskog rata

1. Znanstveno

2. Pragmatično:

a. Istraživanja u funkciji uređivanja medija

b. Istraživanja u funkciji tržišnog plasmana

c. Istraživanja u funkciji prodaje oglasnog prostora

d. Istraživanja u funkciji produkcije medijskog sadržaja (kreiranja novinarskih priloga)

Istraživanje = proces dolaženja do novih spoznaja, proces prikupljanja i analize podataka iz realnog života kojemu je cilj dolaženje do nekih novih, još nepoznatih informacija. To je moguće pomoću znanstvenih, neznanstvenih i pseudoznanstvenih pristupa.

Opća definicija znanstvenih istraživanja:

Znanstveno utemeljeno istraživanje je: planirano, sustavno, kontrolirano, iskustveno i kritičko ispitivanje odnosa među pojavama koje su predmet istraživanja.

a) Planirano = promišljeno i unaprijed predviđeno, nema improvizacije

b) Sustavno = poštuje predviđenu proceduru, oslanja se na prijašnje spoznaje

c) Kontrolirano = svaka faza je pod strogim nadzorom istraživača

d) Iskustveno = temeljeno na činjenicama, ne spekulacijama

e) Kritičko = kritički odnos prema vlastitim dometima i rezultatima

Kerlinger, metode spoznaje:

1. Metoda prošlog iskustva

2. Metoda intuicije

3. Metoda autoriteta

4. Znanstvena metoda

Metode istraživanja u novinarstvu

Ivana Šaškor, www.novinarstvo.info 1

http://www.novinarstvo.info


Wimmer i Dominick, kriteriji razlikovanja znanstvene metode: Znanstvena metoda je:

1. Emprijska – utemeljena na činjenicama

2. Sustavna i kumulativna – „gruda spoznaje“

3. Objektivna i valjana – dobiveni rezultati nisu pod utjecajem stavova istraživača

4. Prediktivna – omogućava predviđanje razvoja istraživane pojave u budućnosti

5. Javna – rezultati se moraju publicirati

Opći cilj znanstveno utemeljenih istraživanja = otkriće objektivnih podataka o realnom životu i svijetu

VRSTE DRUŠTVENIH ISTRAŽIVANJA razlikujemo po:

1. Cilju istraživanja – na koja pitanja želi odgovoriti?

a. Eksplorativna (orjentacijska)

Cilj: doći do osnovnih spoznaja o predmetu istraživanja ili razviti, provjeriti i usavršiti metode istraživanja. Karakteristike: rezultati ne omogućavaju generalizaciju, razmjerno slobodan metodologijski pristup, orjentacija na prikupljanje info iz što više izvora, širok tematski obuhvat

b. Deskriptivna (opisna) ili dijagnostička

Cilj: Doći do spoznaje koja će omogućiti generaliziranje dobivenih rezultata i pouzdano zaključivanje o karakteristima pojave, te vjerodostojno opisati pojavu. Karakteristika: Utemeljeno na strogoj znan. metodi, omogućavaju primjenu rezltata u praksi

c. Eksplanacijska

Cilj: Objasniti pojavu, reći zašto se nešto dogodilo, karakteristike: utemeljeno na rigoroznoj znan. metodi, metodologijski složena

2. Spoznajnom dometu (svrsi istraživanja) – čemu to služi, zašto to radimo?

a. Znanstvena (u užem smislu)

Cilj: dolazak do spoznaja koja će obogatiti postojeća znanja o pojavi/procesu.

Glavne funkcije: otkrivanje bitnih karakteristika, sistematizacija podataka u opće zaključke, provjera teorija, klasifikacija pojmova, formuliranje zakonitosti.

I. Temeljna (fundamentalna, bazična)

Cilj: Otkrivanje novih spoznaja o pojavama + formuliranje zakonitosti





II. Primjenjena (pragmatična)

Pridonose razvitku neke sfere realnog života ili poboljšanja praktične djelatnosti

b. Stručna

Cilj: Uže spoznajno definirana jer su orjentirana na neki konkretni slučaj i provode se radi rješavanja nekog konkretnog praktičnog problema

3. Vremenskoj dimenziji – kako se prati pojava?

a. Transverzalna (poprečna)

Većina istraživanja, cilj: proučavanje pojave ili procesa u određenom razdoblju, često se nazivaju cross sectional research jer omogućavaju uočavanje presjeka određene pojave

b. Longitudinalna (uzdužna)

Cilj: pratimo karakteristike pojave ili razvoj procesa u nekom dužem razdoblju, uočavamo intenzitet i smjer promjena, UVJET: podaci moraju biti prikupljeni na isti način i u istim okolnostima

Pseudolongitudinalna istraž.: Provode se u jednom vrem. trenutku, ali su usmjerena na otkrivanje vremenske dimenzije

4. Predmetu istraživanja (temi)

a. Disciplinarna

Proučavaju pojavu u okvirima određene znan. discipline

b. Interdisciplinarna

Sa stajališta više disciplina: bogatiji podaci, svestrano osvjetljenja pojava, tu spadaju i istraživanja javnog mijenja

c. Specijalistička

Opravdana kad su već prva dva provedena, specifičnije definirana problematika





FAZE ISTRAŽIVANJA

1. Konceptualizacija – što i zašto?

a. Izbor i definiranje predmeta

b. Definiranje svrhe (razloga) istraživanja

c. Pregled literature

d. Definiranje ciljeva istraživanja

e. Orjentacijsko (eksplorativno) istraživanje

f. Formuliranje hipoteza

g. Izbor (utvrđivanje, razvrstavanje) i opis varijabli

h. Izrada idejnog nacrta istraživanja – preliminarni izvještaj o radu

2. Operacionalizacija – kako?

a. Izrada izvedbenog nacrta istraživanja

b. Izbor i operacionalizacija metoda i tehnika istraživanja

c. Izrada plana uzorka

d. Izrada istraživačkog instrumenta

e. Priprema provedbe istraživanja

f. Pilot istraživanje

g. Primjena rezultata pilot istraživanja

h. Izrada plana i programa obrade podataka

3. Realizacija – provedba istraživanja

a. Prikupljanje podataka

b. Kontrola postupaka prikupljanja podataka

c. Priprema podataka za obradu (kodiranje, logička kontrola, unos podataka, kontrola unosa)

d. Obrada i analiza podataka

e. Interpretacija rezultata

f. Izrada istraživačkog izvješća (studije)





KONCEPTUALIZACIJA – što i zašto?

1. Izbor i definiranje predmeta

Kriteriji za izbor predmeta:

a. Kakav je značaj izabranog predmeta za znanstvenu spoznaju o nekoj pojavi ili za neku praktičnu aktivnost?

b. Može li se proučavanjem tog predmeta otkriti nešto novo?

c. Je li predmet istraživanja dovoljno određen i specificiran?

Definiranje predmeta uključuje pojmovnu analizu, traži precizan opis.

d. Postoje li pouzdane metode za istraživanje tog predmeta?

e. Može li se istraživanje realizirati u praksi?

2. Definiranje svrhe (razloga) istraživanja

a. Znanstvena svrha

Doprinos ukupnom znanju o nekoj temi ili području.

b. Pragmatična svrha

Doprinos unaprijeđenju neke praktične aktivnosti

3. Pregled literature

Važno zbog: a) preciznije određenja predmeta i ciljeva istraživanja, b) izbora odgovarajućih metoda istraž., c) eventualne usporedbe dobivenih rezultata.

Agostino, 1980: 6 pitanja kojima bi se istraživač trebao rukovoditi prilikom odabira i pretraživanja literature:

a. Kakva su istraživanja već provedena na tom području?

b. Što je njima otkriveno?

c. Koja su pitanja ostala otvorena? Kakve su sugestije za daljnja istraživanja?

d. Što u vezi s predmetom dosad nije izučeno?

e. Koliko bi istraživanje koje planiramo moglo proširiti znanje o predmetu?

Koje su istraživač. metode i s kojim uspjehom korištene u prijašnjim istraživanjima?





4. Definiranje ciljeva istraživanja

To je zapravo detaljnija razrada glavnog predmeta istraž. Ciljevi su pitanja na koja želimo odgovoriti.

a. Generalni (opći, osnovni) cilj - proizlazi iz predmeta istraž. I njegov je razrađeniji oblik

b. Specificirani ciljevi – detaljnija elaboracija generalnog cilja, odnosno definiranje pojedinih aspekata s kojih se istraživana pojava namjerava promatrati

5. Orjentacijsko (eksplorativno) istraživanje

Nastojimo proširiti znanje o pojavi koja je predmet istraživanja. 4 glavna razloga zbog kojih se provodi:

a. Bolje upoznavanje i objašnjenje predmeta istraživanja

b. Provjeravanje ispravnosti početne istraživačke orjentacije

c. Provjeravanje prikladnosti odabranih metoda i tehnika istraživanja

d. Upozorenje na teškoće s kojima se možemo susresti u istraživanju

6. Formuliranje hipoteza

Hipoteze proizlaze iz ciljeva istraživanja.

Hipoteza = mogući ili pretpostavljeni odgovor na ciljeve istraživanja kojim predviđamo mogući rezultat istraživanja, tj. jasnije i pobliže formuliran problem istraživanja. Hipoteza je obično formulirana u obliku tvrdnje o postojanju ili nepostojanju određenog odnosa između veze ili pojave koju proučavamo i nekih drugih pojava, a istraživanje to potvrđuje ili odbacuje.

Izvori za formulaciju hipoteza:

a. Postojeće teorije

b. Prijašnja istraživanja

c. Svakodnevna zapažanja i iskustvo

Vrste hipoteza:

a. Afirmativna hipoteza

b. Negativna hipoteza

c. Nulta hipoteza





Uvjeti za dobru hipotezu:

a. Da je jasno i jednoznačno definirana

b. Da je relevantna za predmet istraživanja

c. Da je vjerojatna, a ne besmislena

7. Izbor (utvrđivanje, razvrstavanje) i opis varijabli

Varijabla = promjenjima pojava (osobina, proces) koju je moguće opažati ili mjeriti u tijeku istraživanja (tj. Kvalitativno ili kvantitativno izraziti).

Vrste varijabla prema naravi:

a. Kvalitativne varijable – mogu se opažati, ali ne i mjeriti (spol, rasa, državljanstvo...)

b. Kvantitativne varijable – mogu se mjeriti ili kvantitativno iskazati (dob, obrazovanje, mišljenja!)

Vrste varijabla prema funkciji u istraživanju:

a. Nezavisna varijabla – za nju se pretpostavlja da utječe na drugu pojavu (demografske varijable su uglavnom nezavisne)

b. Zavisna varijabla – mijenja se u zavisnosti od neke druge pojave

Odnosi među varijablama:

a. Klauzalni (uzročno-posljedični) – kad je promjena u nezavisnoj varijabli uzrok promjena u zavisnoj

b. Korelacijski – stanje i promjene u zavisnoj i nezavisnoj varijabli se mijenjaju zajedno, ali zbog utjecaja treće, intervenirajuće varijable

Dodatni nazivi varijabli:

a. Prediktorska varijabla – ona pojava, osobina ili proces na temelju koje se predviđa neka druga pojava, osobina ili proces.

b. Kriterijska varijabla – ona koju bi prediktorska trebala predvidjeti i koja može služiti kao mjera valjanosti ili upotrebljivosti prediktorske varijable.

c. Kontrolna varijabla – ona pomoću koje procjenjujemo ispravnost nekih dijelova istraživačkog postupka pa time posredno i valjanost dobivenih rezultata.





8. Izrada idejnog nacrta istraživanja

Idejni nacrt istraživanja = preliminarni izvještaj o radu u kojem opisujemo predviđenu koncepciju istraživanja, odnosno prikazujemo što se istraživanjem namjerava obuhvatiti i zašto se ono uopće provodi

Dijelovi idejnog nacrta su:

a. Uvod – ukratko opisana osnovna ideja i uporišta istraživanja

b. Predmet istraživanja – definicija glavnog predmeta istraživanja s preciznim opisom svih pojmova koje ta definicija sadrži

c. Svrha (razlozi) istraživanja – je li ona pretežno znanstvena ili pragmatična, ili oboje?

d. Ciljevi istraživanja – razlikujemo osnovne i specificirane ciljeve

e. Hipoteze – pretpostavljeni odgovor na cilj, navodimo opću i odgovarajuće specifične hipoteze

f. Varijable istraživanja – treba jasno razlikovati zavisne od nezavisnih varijabli

g. Literatura – posebno se navodi citirana literatura, a posebno ostala korištena literatura

OPERACIONALIZACIJA – kako?

1. Izrada izvedbenog nacrta istraživanja – kratki opis planiranih postupaka realizacije istraživanja koji obuhvaća sljedeće dijelove:

a. Metoda prikupljanja podataka – treba navesti osnovnu, kao i eventualne dodatne metode koje ćemo koristiti u provedbi istraživanja

b. Populacija i plan uzorka – definiranje populacije na koju se istraživanje odnosi i na koju će se dobiveni rezultati poopćiti, zatim se naglašavaju glavni elementi plana uzorka (osnovni skup iz kojeg se uzorak izabire, način izbora uzorka, veličina uzorka, teritorijalni obuhvat, kontrolne varijable reprezentativnosti uzorka)

c. Karakteristike mjernog instrumenta – to su: sadržajna organizacijska pitanja, vrsta pitanja, približan broj pitanja, redoslijed pojedinih pitanja

d. Tehnika provedbe istraživanja – navodi se tehnika prikupljanja podataka, plan i način izbora i edukacije ekipe koja prikuplja podatke, plan i svrhu pilot istraživanja

e. Plan obrade i prezentiranja podataka – definira se postupak obrade podataka, oblik preuzimanja rezultata i način njihove konačne interpretacije i tumačenja





2. Izbor i operacionalizacija metoda i tehnika istraživanja

Metoda = opći pristup u provedbi istraživanja

Tehnika = specifični način primjene ili ostvarenja tog pristupa

Metode po ciljevima prikupljanja podataka:

a. Deskriptivna metoda (opisivanje pojave)

b. Korelacijska ili relacijska metoda (predviđanje pojave)

c. Kauzalna metoda (objašnjenje pojave)

Metode po mjestu prikupljanja podataka:

a. Desk-metoda – analiza već postojećih podataka

I. Analiza statističkih podataka i dokumenata

II. Analiza slučajeva

III. Analiza sadržaja – najznačajnija metoda

b. Field-metoda – u realnoj životnoj situaciji, od pojedinaca

I. Opažanje

II. Intervju

III. Anketa

IV. Eksperiment

Metode po mogućnosti generaliziranja podataka:

a. Kvalitativna metoda – mogućnost opažanja osobina pojave

b. Kvantitativna metoda – mogućnost mjerenja osobina pojave

Metode po izvorima podataka:

a. Metoda prikupljanja primarnih (izvornih) podataka

b. Metoda prikupljanja sekundarnih (već zabilježenih) podataka

Metode po ulozi istraživača:

a. Ne-eksperimentalna metoda – istraživač opaža i bilježi, no ne utječe na osobine pojave





b. Eksperimentalna metoda – istraživač namjerno izaziva ili mijenja pojavu koju istražuje

3. Izrada plana uzorka

4. Izrada istraživačkog instrumenta

5. Priprema provedbe istraživanja

6. Pilot istraživanje

7. Primjena rezultata pilot istraživanja

8. Izrada plana i programa obrade podataka

OPAŽANJE

U širem smislu: sve metode istraživanja temelje se na nekoj vrsti opažanja, u užem smislu: zasebna istraživačka metoda koja se temelji na neposrednom uvidu u pojavu koja je predmet istraživanja.

Glavne razlike između svakodnevnog i znanstvenog opažanja:

1. Sustavnost – unaprijed određen cilj i plan

2. Planirani opseg – unaprijed definirani opseg da bude što potpunije, ali ne prelazi perceptivne mogućnosti opažača

3. Kontrola – opažač definira i nadgleda okolnosti u kojima opaža

4. Raspolaganje instrumentima opažanja – raspolaganje s instrumentima za snimanje ili bilježenje podataka o predmetu opažanja

5. Objektivnost – opažač oštro razlikuje činjenice od vlastite interpretacije

6. Bilježenje podataka

7. Uvježbanost opažača – uvježban odvojiti bitno od nebitnoga, objektivno procijeniti, itd.

Vrste opažanja:

1. Izravno – pasivna uloga, promatranje i bilježenje

2. Sudjelujuće – aktivna uloga opažača, uključuje se u pojavu koju opaža

Prednost: potpuniji uvid u pojavu

Nedostatak: mogući utjecaj na pojavu





S obzirom na tehniku primjene (prema načinu opažanja) može biti:

1. Uočljivo

2. Tajno – kad postoji opasnost da opažanje promijeni situaciju ili ponašanje pojedinca

Pripremom znanstvenog opažanja treba obuhvatiti sljedeće:

1. Precizirati sadržaj

2. Precizirati opseg opažanja

3. Izabrati optimalnu mogućnost opažanja

4. Pripremiti instrumente za registriranje podataka o predmetu opažanja

5. Izabrati reprezentativno mjesto opažanja

6. Izabrati reprezentativno vrijeme opažanja

7. Izabrati, uvježbati i istruirati opažače

Glavne prednosti opažanja:

1. Može osigurati bogatije podatke od drugih metoda jer je neposrednije, može dati dublji i potpuniji uvid u osobine opažane pojave ili situacije

2. Omogućava prikupljanje potrebnih podataka u prirodnom okruženju

3. Opažanje olakšava praćenje razvoja pojave kroz vrijeme

Glavni nedostaci opažanja:

1. Pravilna primjena ove metode složenija je nego primjena nekih drugih metoda

2. Prikupljeni podaci su uglavnom kvalitativnog karaktera (pojava se opaža, ali se ne mjeri)

3. Rezultati opažanja uvelike ovise o prosudbi opažača ugrožava objektivnost





INTERVJU

Zvonarević, glavne razlike između razgovora i intervjua:

1. Intervju ima određeni cilj

2. Intervju ima određeni plan

3. Zna se tko je voditelj, a tko ispitanik

4. Postoji razlika u psihološkoj atmosferi

Vrste intervjua prema svrsi (namjeni): više vrsta: novinski, sudski, policijski, medicinsko-psihološki, ...

Vrste intervjua prema obliku:

1. Nestrukturirani ili slobodni intervju – najsličniji običnom razgovoru

2. Polustrukturirani intervju – bez strogo formuliranih pitanja, ali voditelj se pridržava određenih tema

3. Strukturirani ili standardizirani intervju – planiran, točno određena shema od koje se ne smije odstupiti, svi ispitanici imaju ista pitanja

+ dopuna: Produbljeni intervju – mnogo podpitanja, argumenata, ispitivanja pozadine mišljenja i stavova

Vrste intervjua prema načinu pripreme:

1. Individualni ili personalni intervju – „u četiri oka“ ili „licem u lice“, klasičan intervju

2. Grupni intervju – istodobni razgovor o nekoj temi s više pojedinačnih sugovornika

Fokus grupe: najčešće za stručna, marketinška istraživanja, vodi se logikom da se u grupnoj atmosferi može dobiti više informacija jer se sudionici međusobno potiču na raspravu. = istodobno intervjuiranje više osoba (10-12) izabranih prema određenim kriterijima, sukladno ciljevima istraživanja

Wimmer i Fletcher navode 7 koraka u primjeni tehnike fokus-grupa:

1. Definirati problem

2. Definirati uzorak

3. Odrediti broj i strukturu fokus grupa

4. Pripremiti provedbu intervjua

5. Pripremiti vodič za moderatore

6. Provesti intervju

7. Analizirati podatke i pripremiti istraživačko izvješće





Glavne prednosti: više informacija, mnogo fleksibilnije od individualnog intervjua, sudionici su manje zakočeni, treba manje vremena i manje troškova.

Glavni nedostaci: Rezultate nije opravdano generalizirati (odgovara na pitanje kako i zašto, a ne koliko?), istraživač ima manju kontrolu nad situacijom, mogu se izgubiti očekivane informacije (pojedinci dominiraju grupom)

Vođenje intervjua – psihologijski problem intervjua jest kako potencijalnog ispitanika nagovoriti da sudjeluje i odgovara na pitanja što iskrenije

Mogući negativni motivi:

1. Nezainteresiranost

2. Nelagoda

3. pomankanje znanja o istraživanju

4. revoltiranost

5. negativan stav prema invervjuima i anketama

6. ometanje privatnosti.

Mogući pozitivni motivi:

1. interes za temu istraživanja

2. očekivana (društvena) korist istraživanja

3. osjećaj „časti“ i „zadovoljstva“

4. radoznalost

5. pristojnost

6. želja za komunikacijom

7. prethodno obavještavanje.

Stvaranje prvog kontakta:

1. halo-efekt

2. uvodne informacije

3. objašnjenje cilja i svrhe

4. reflektirano ponašanje

Bilježenje odgovora u intervjuu

Istodobno Naknadno

Prednosti veća mogućnost točne interpretacije odgovora

ležernija atmosfera, lakša koncentriranost voditelja intervjua na odgovore ispitanika

Nedostaci moguća nelagoda i sputanost ispitanika

opasnost od netočne reprodukcije odgovora, dojam ispitanika da su njegovi odgovori “otišli u vjerar”





ANKETA

Anketa u širem smislu označava sve istraživačke postupke kojima se prikupljaju informacije o nekim karakteristikama pojedinaca i društvenih skupina (npr. demografski, sociološki ili ekonomski podaci).

Anketa u užem smislu je standardizirani postupak s pomoću kojeg se potiču, prikupljaju i analiziraju izjave odabranih ispitanika kako bi se dobio uvid u njihove stavove, mišljenja, preferencije, motive ili oblike ponašanja.

Ankete dijelimo prema:

• vrsti podataka koji se njima prikupljaju

1. faktografske ankete kojima se dolazi do objektivnih podataka o ispitaniku ili društvenoj grupi kao što su spol, dob, stupanj obrazovanja i sl.

2. ankete usmjerene na ispitivanje informiranosti ili znanja

3. ankete usmjerene na ispitivanje stavova, interesa, namjera i sl.

• opsegu podataka i spoznajnom dometu

1. ekstenzivna anketa kojoj je cilj prikupiti ograničen broj odgovora od velikog broja ispitanika

2. intenzivna anketa koja prikuplja veliki broj informacija od malog broja ispitanika

• tehnici primjene tj. tehnici prikupljanja podataka

1. terenska

2. poštom

3. telefonom

4. provedena primjenom novih tehnika kao "Qube-sustav" ili Internet

Terenska anketa

Terenska anketa može biti provedena na različitim mjestima (kućanstva, škole, na ulici…), a mogu biti usmene, pismene ili kombinirane.

Prednosti su bolje razumijevanje pitanja, motiviranost ispitanika i kvalitetnije ispunjavanje upitnika.

Nedostaci su nepovjerljivost ispitanika, složena primjena i veća mogućnost grešaka anketara.





Anketa poštom

Prednosti: mali troškovi, veća garancija anonimnosti i opsežniji upitnici.

Nedostaci: autoselekcija ispitanika i nemogućnost kontrole anketne situacije (npr. koliko je ukućana zajedno ispunjavalo upitnik).

Telefonska anketa

Kod telefonske ankete razlikujemo:

1. Klasičnu telefonsku anketu

• telefonski brojevi odabiru se iz imenika ili se generiraju računalom, slijede kontaktiranje i postavljanje pitanja, na kraju se odgovori unose u računalo i obrađuju.

2. CATI-tehnika – Computer Assisted Telephone Investigation

• brojevi se generiraju računalom, anketar kontaktira ispitanika i čita mu pitanja s monitora, a odgovore odmah unosi u računalo

• Prednosti: brza provedba i manji troškovi

• Nedostaci: slabija motiviranost ispitanika i napovjerenje).

3. Automatska telefonska anketa

a. Call in poll

• to su automatska telefonska anketiranja gdje automat postavlja pitanje a odgovara se utipkavanjem brojeva na tipkovnici telefona

• Prednosti: brza provedba i mali troškovi

• Nedostaci: graničenost broja i složenosti pitanja, te nemogućnost kontrole izbora ispitanika – anketirane su samo one osobe koje su podigle slušalicu

b. Televoting

• provodi se tako da se putem masmedija ponude telefonski brojevi kao mogući odgovori na neko pitanje, npr. 0800 1010 = podržavam, tj. 0800 2020 = ne podržavam

• Nedostatak: potpuno nekontrolirana autoselekcija ispitanika, pa anketa nema nikakve znanstvene niti stručne vrijednosti

Nove tehnike

1. “Qube” sustav

• Ova vrsta ankete koristi posebnu opremu sastavljenu od kablovski poveyanog televizijskog prijemnika na koji se priključuje kompjuterski terminal s pomoću kojega ispitanik odgovara na pitanja ispisana na ekranu





• Prednosti: mogućnost brzog bilježenja reakcije na društvene događaje, reprezentativnost uzorka

• Nedostaci: neprikladan za longitudinalna istraživanja, veliki troškovi provedbe

2. Anketa putem interneta

• Ankete putem internet provode se ili kao web-ankete ili kao e-mail ankete

• Prednosti: niski troškovi, mogući opsežni upitnici

• Nedostaci: nema reprezentativnosti, velika autoselekcija ispitanika, potpuna nemogućnost kontroliranja anketne situacije

UZORAK

Populacija je skupina jedinki na koje se istraživanje odnosi i na koju se poopćavaju (generaliziraju) dobiveni rezultati.

Uzorak je dio populacije na kojemu se provodi istraživanje i temeljem kojega se zaključuje o cijeloj populaciji.

Karakteristike uzorka o kojima treba voditi računa da bi se ostvarila njegova reprezentativnost I preciznost dobivenih rezultata su:

a. Plan uzorka:

1. Ciljana populacija

2. Osnovni skup i okvir za izbor uzorka

3. Način izbora uzorka - o njemu ovisi preciznost istraživanja

4. Veličina uzorka - poželjno je što više lokaliteta pri izboru ispitanika

5. Disperziranost (raspršenost uzorka)

b. Realizacija uzorka:

1. Odsutnost ispitanika

2. Odbijanje ankete

3. Neizjašnjavanje na pojedina anketna pitanja

4. Greške anketara prilikom realizacije postavljenog plana uzorka





1. Osnovni skup i okvir za izbor uzorka

Osnovni skup je skupina jedinki iz koje biramo uzorak, a okvir za izbor uzorka je popis jedinica osnovnog skupa odnosno podaci iz kojih ćemo taj uzorak izabrati.

2. Način izbora uzorka

1.probabilistički (uzorak se bira na temelju proračuna vjerojatnosti - npr. jednostavni slučajni, slučajni sustavni, slučajni stratificirani i klaster uzorak)

2.neprobabilistički (uzorak se bira prema pretpostavkama i očekivanjima istraživača, a ne prema kriteriju vjerojatnosti - npr. kvotni, prigodni, namjerni, nasumični uzorak ili uzorak dobrovoljaca)

Probabilistički uzorci

Da bismo neki uzorak nazvali probabilističkim, moramo:

• Za svakog člana populacije znati vjerojatnost da bude izabran u uzorak

• Izbor lišiti bilo kakvog utjecaja, namjere ili odluke istraživača.

Probabilistički uzorci biraju se prema kriteriju matematičke vjerojatnosti, a dijelimo ih na:

1. jednostavni slučajni uzorak

2. slučajni sustavni uzorak

3. slučajni stratificirani uzorak

4. klaster uzorak

Jednostavni slučajni uzorak

Kod jednostavno slučajnog uzorka svi članovi populacije imaju jednake izglede da budu izabrani u uzorak. Članovi se biraju izborom jedinica populacije (osnovnog skupa) iz "bubnja", izborom na temelju tablice slučajnih brojeva ili generiranjem slučajnih brojeva uz pomoć računala.

Prednosti: nije potrebno nikakvo prethodno znanje o populaciji, nema mogućnosti pristranog izbora, omogućava veliku disperziju uzorka zbog čega je pogodan za telefonske ankete, ankete poštom i sl.

Nedostaci: potreban je popis jedinica osnovnog skupa (npr. liste studenata, popis adresa, birački popis i sl.), uzorak ne mora uvijek biti reprezentativan, članovi uzorka su "raspršeni" pa je ovaj uzorak nepraktičan u terenskim istraživanjima.





Slučajni sustavni (sistematski) uzorak

Kao i kod jednostavnog slučajnog uzorka svi članovi populacije imaju jednake šanse da budu izabrani u uzorak, ali se izabiranje može izvršiti i bez korištenja "bubnja", tablica slučajnih brojeva ili računalnog generiranja slučajnih brojeva.. Za konstrukciju uzorka potreban je popis jedinica osnovnog skupa iz kojeg se po određenom intervalu izabire svaka n-ta jedinica, pri čemu je najvažnije da prva jedinica koja će ući u uzorak bude izabrana slučajno (putem "bubnja", računalnim generiranjem i sl.)

Prednosti: jednostavan izbor, osigurava slučajni izbor.

Nedostatak: potreban je spisak cijele populacije (npr. adresar, imenik i sl.).

Slučajni stratificirani uzorak

Pojam "stratifikacije" označava grupiranje jedinica populacije u grupe ili stratume (skupine sa sličnim karakteristikama). Ovaj uzorak upotrebljava se u slučaju kad istraživač želi imati pod kontrolom određene karakteristike, segmente ili stratume u populaciji, a koje smatra relevantnima s obzirom na cilj istraživanja (te karakteristike mogu biti teritorijalna pripadnost, spol, dob, nacionalni sustav, socio-kulturne ili socio-ekonomske karakteristike i sl.)

Prednosti: osigurana je reprezentativnost s obzirom na relevantne varijable, moguća je izravnija komparacija s drugim uzorcima, velika je preciznost uzorka.

Nedostaci: potrebno je predznanje o karakteristikama populacije i njihovom utjecaju na istraživanu pojavu, procedura je skupa i komplicirana.

Klaster uzorak

Koristimo ga kad nemamo relevantnih podataka o populaciji (demografska, socijalna i slična obilježja) koji bi bili osnova za stratifikaciju. Naziv uzorka potječe od riječi "cluster" (grozd) jer je uzorak formiran u obliku grozda.

Prednosti: ne zahtjeva predznanje o populaciji, izbor je jednostavniji nego kod stratificiranog uzorka.

Nedostaci: ne osigurava reprezentativnost prema svim relevantnim karakteristikama, zahtjeva raspolaganje potpunimpopisom jedinica.





Neprobabilistički uzorci

Neprobabilistički uzorci ne biraju se prema kriteriju matematičke vjerojatnosti nego po nekim kriterijima istraživača (npr. njegovim pretpostavkama, očekivanjima ili znanju o populaciji na koju se rezultati poopćavaju).

Glavne vrste neprobabilističkih uzoraka su:

1. kvotni

2. prigodni

3. uzorak dobrovoljaca.

4. namjerni (ekspertni, samo s određenim karakteristikama)

5. pseudo-slučajni (nasumični)

Kvotni uzorak

Najčešće se upotrebljava kao (lošija) zamjena za probabilistički stratificirani uzorak. Može sadržavati iste faze izbora, ali izbor jedinica unutar pojedinih stratuma nije probabilistički, nego namjeran ili pseudo-slučajan (nasumičan).

Prednosti: jednostavnija izrada plana uzorka i jednostavniji izbor.

Nedostaci: potrebno je precizno poznavati kvote u populaciji, moguća je značajna pristranost usprkos prividnoj reprezentativnosti (prema kontroliranim kvotama), nikada nije moguće imati sve relevantne karakteristike pod kontrolom.

Prigodni (raspoloživi) uzorak

Ovim uzorkom obuhvaćena je skupina dostupnih pojedinaca koji su dio populacije na koju generaliziramo rezultate, a koristimo ga kad ne možemo pronaći prikladnija rješenja.

Prednosti: jednostavan izbor ispitanika i to bez odgovarajućih popisa (jednostavna realizacija), jednostavna izrada plana uzorka.

Nedostaci: neopravdanost generaliziranja rezultata na opću populaciju, loša reprezentativnost (čak i malih populacija).

Primjer:

Ispitujemo mišljene studenata II godine FPZG o programu studija. Pošto anketiranje provodima tijekom nekog predavanja, moguće je anketirati samo studente koji su prisutni na tom predavanju. Odmah se uočava moguća pristranost, jer predavanja najčešće pohađaju bolji studenti, tako da će anketa više odražavati mišljenje boljih nego lošijih studenata (koji možda nisu niti bili na predavanju). Ovaj se primjer može odnositi i na publiku na nekoj utakmici, koncertu, predstavi i sl.





Uzorak dobrovoljaca

Ova vrsta uzorka uključuje samo one ispitanike koji su se dobrovoljno javili da sudjeluju u nekoj anketi. Izrazito je pristran zbog snažne autoselekcije jer se osobe koje žele i ne žele sudjelovati u anketiranju značajno razlikuju.

Namjerni uzorak

Kod ovog uzorka istraživači sami biraju ispitanike, na osnovi nekih karakteristika.

Prednosti: mogućnost izbora ispitanika koji su kompetentni za predmet istraživanja, prikladan je za kvalitativna, orijentacijska i dopunska istraživanja.

Nedostaci: neopravdanost poopćavanja rezultata na cijelu populaciju, potreban je popis eksperata za predmet koji se istražuje, složena provedba istraživanja.

Primjer:

Da bi ispitali mišljenje o nekom novom TV-spotu, istraživači mogu izabrati samo one osobe koje gledajući TV program prate EPP ili pak one osobe koji su stručnjaci za područja marketinga i promocije.

Pseudo-slučajni (nasumični) uzorak

Ova vrsta uzorka daje privid probabilističkog uzorka, ali se ne temelji na matematičkoj vjerojatnosti. Izbor u ovaj uzorak temelji se na načelu "slučajno sam ga sreo", pa zbog toga jedinice populacije nemaju jednaku vjerojatnost da budu izabrane u uzorak. Istraživač može birati svakog desetog prolaznika, ili ih može birati po nekom drugom kriteriju prividno "slučajnog" izbora, no time ipak nije osiguran osnovni uvjet probabilističkog uzorkovanja.

Prednosti: jednostavan izbor ispitanika, niski troškovi provedbe, pogodni su za orijentacijska istraživanja.

Nedostaci: samo prividna slučajnost i nepristranost pri izboru ispitanika (izbor je u biti vrlo pristran), nemogućnost generaliziranja rezultata na bilo koju društvenu skupinu.

Veličina uzorka i standardna greška

Preciznost rezultata ovisi o veličini uzorka, a njegova se veličina određuje prema:

• homogenosti populacije - uzorak mora biti veći što je populacija heterogenija

• potrebnoj preciznosti rezultata - vrlo precizna istraživanja treba provoditi na većim uzorcima

• planiranoj obradi rezultata - kod obrade složenijih podataka za svaku od kategorija treba osigurati dostatni broj ispitanika.





Standardna greška uzorka prikazuje koliko dobiveni rezultati odstupaju od stvarnih vrijednosti u populaciji tj. u kojem se rasponu može očekivati prava vrijednost u populaciji. Standardna greška ovisi isključivo o veličini uzorka i nije pokazatelj ukupne greške uzorka, nego samo slučajnog varijabiliteta rezultata koji nastaje jer istraživanjem nije obuhvaćena cijela populacija. Što je uzorak iz populacije veći, standardna greška je manja.

Realizacija uzorka

Najveću važnost u realizaciji uzorka imaju:

1.odsutnost izabranog ispitanika

2.učestalost odbijanja ankete

3.neizjašnjavanje na pojedina pitanja

4.greške i pristranost anketara (potrebna je kontrola ekipe)

2. Odbijanje anketne suradnje

Veličina odbijanja anketne suradnje ovisi o:

a. osjetljivosti teme (ispitanici se nerado očituju)

b. zainteresiranosti ispitanika za temu (veća što je tema udaljenija od života)

c. općem stavu prema anketaru (ispitanik ne vidi korist ankete)

d. tehnici istraživanja (odbijanje je veće u anketama gdje nema izravnog kontakta, npr. ankete poštom ili Internetom)

e. osobinama potencijalnog ispitanika (odbijanje je npr. veće kod starijih ili manje kod obrazovanih ispitanika)

f. urbaniziranosti naselja (odbijanje je veće što je veće naselje)

g. osobinama anketara (odbijanje je veće kod muških anketara, bitan halo efekt)

h. dobu dana ili danu u tjednu (odbijanje manje u kasno popodne ili vikendom)

Mogućnosti umanjivanja tog problema su pravilan izbor termina anketiranja, pravilan izbor i raspoređivanje anketara, odgovarajuće uvodno obraćanje, najava anketiranja, ponavljanje neuspjelih pokušaja anketiranja, pokušaj anketiranja kraćom verzijom upitnika itd… U RH anketu odbija 30-35% posto potencijalnih ispitanika.





3. Neizjašnjavanje na pitanja

Neizjašnjavanje na pitanja je jedan od najvećih problema u istraživanju, a odnosi se na uskraćivanje odgovora na pojedina osjetljiva anketna pitanja (to su najčešće neodlučni glasači).

Učestalost uskraćivanja odgovora ovisi o:

• osjetljivosti pitanja (npr. kod pitanja o namjeri glasovanja),

• zainteresiranosti za pitanje koje se istražuje (osobe nezainteresirane za neku temu nemaju izgrađene stavove o toj temi)

• primjenjenoj tehnici istraživanja (uskraćivanje odgovora u tajnom izjašnjavanju je rijeđe nego npr. u telefonskim anketama)

• okolnostima provedbe anketiranja (uskraćivanje odgovora je češće u prisutnosti drugih ljudi).

4. Greške i pristranost anketara u realizaciji uzorka

Mogućnost grešaka anketara u načelu je to veća, što je istraživačka procedura slabije definirana I što je anketarskoj ekipi prepušteno više slobodne u načinu izbora ispitanika.

Konstrukcija anketnog upitnika

Kod konstrukcije anketnog upitnika treba voditi računa o tome da će odgovori koje dobijemo uvelike ovisiti o postavljenim pitanjima, pa tako treba znati da sugestivna ili neprecizna pitanja rezultiraju pristranim (neobjektivnim) ili nepreciznim odgovorima. Dobivanje valjanih odgovora uvelike ovisi o inventivnosti, znanju i iskustvu istraživača.

Kod konstrukcije anketnog upitnika važno je voditi računa o:

1. sadržaju pitanja

2. vrsti pitanja

3. formulaciji pitanja

4. jednoznačnosti pitanja

5. odvajanju stavova od argumentacije

6. redoslijedu pitanja

7. broju pitanja

8. sadržaju, formulaciji i dužini uvoda





1. Sadržaj pitanja

Treba postavljati ona pitanja koja su relevantna po glavnu temu i svrhu istraživanja (inače ćemo dobiti pseudoodgovore, bez vrijednosti, koje ispitanici daju da se ne bi osramotili)

• pitanja o objektivnim fizičkim svojstvima ispitanika ili njegove okoline - pitanja povezana s ciljevima istraživanja ili kao kontrolne varijable

• pitanja o znanju i informiranosti

• pitanja o ponašanju ili namjerama ponašanja – primjer: za izbore

• pitanja o stavovima, mišljenjima, očekivanjima - najčešća

2. Vrste pitanja prema osnovnom obliku

Prema osnovnom obliku pitanja mogu biti:

• pitanja zatvorenog tipa - ponuđena su dva ili više mogućih odgovora (prednosti su lagana obrada i bolja organiziranost odgovora, manje uskraćivanja i manje grešaka u interpretaciji odgovora, a nedostaci su ograničavanje raspona razmišljanja, opasnost od sugestivnosti i ograničen izbor odgovora)

• pitanja otvorenog tipa - ispitanik mora sam pronaći i oblikovati odgovor (prednosti su realniji raspon odgovora i manja opasnost od sugestivnosti, a nedostaci su uskraćivanje, nepreciznost, raspršenost i teža obrada odgovora, a odgovori mogu biti i manje iskreni)

• pitanja u obliku ljestvica ili skala – to su posebne vrste zatvorenih pitanja u kojima se za svaki ponuđeni odgovor određuje smjer i/ili intenzitet. Likertove ljestvice - 5 stupnjeva, postoje i numeričke ljestvice

3. Formulacija (verbalizacija pitanja)

Pitanje ne smije usmjeriti ispitanika na određenu vrstu odgovora. Važno je odvagnuti svaku riječ jer pitanje ne smije biti sugestivno.

4. Jednoznačnost pitanja

Da bi neko pitanje osiguralo zadovoljavajuće valjane odgovore, sve ga osobe moraju razumjeti na isti način.

5. Odvajanje stavova od argumentacije

Svako pitanje treba sadrzavati samo jednu varijablu odnosno samo jednu vrstu informacije, na primjer: ne smijemo pitati stav o nekom proizvodu ako najprije nismo utvrdili zna li ispitanik za taj proizvod.





6. Utjecaj redoslijeda pitanja

Kod sastavljanja pitanja treba voditi računa:

• o logičkom redoslijedu (tako da se sačuva kontinuitet razmišljanja)

• o psihološkom redoslijedu (kako bi se spriječilo odustajanje od izjašnjavanja osjetljiva se pitanja postavljaju na zadnja)

• o mogućnosti kontekstualizacije odgovora (opasnost da će odgovori na neko prethodno pitanje, stvaranjem određenog konteksta, utjecati na sljedeće odgovore).

7. Broj pitanja

Ne premalo, ne previše.

8. Sadržaj, formulacija i dužina uvoda

Tko provodi istraživanje, zašto ga provodi i sl.

Priprema provedbe ankete

1. Izbor i raspoređivanje anketara - u izboru anketara vodimo računa o sljedećem:

a. sposobnosti i osobine licnosti

b. socio-demografske osobine

c. Izgled i ponasanje

d. motiviranost

e. iskustvo

2. Instruiranje anketara

3. Uvježbavanje i provjera anketarskog rada

4. Tehnička priprema anketiranja

5. Priprema koordinacije i nadzora tijeka anketiranja

6. Priprema kontrole provedenog anketnog postupka

7. Priprema prijema i kontrole kvalitete anketne građe





EKSPERIMENT

Eksperiment je znanstveno - istrazivački postupak kojim se, u strogo kontroliranim i ponovljivim uvjetima, namjerno izaziva neka pojava ili se ona namjerno mijenja u svrhu opažanja i proučavanja.

Prednosti u odnosu na opažanje:

• Eksperimentator se može bolje pripremiti

• Može se ponoviti opažanje

• Mogu se varirati uvjeti događaja

• Drugi istrazivači mogu provjeriti rezultate.

Nacrti eksperimenta:

• eksperimentalna situacija (sukcesivni nacrti, kontrolni nacrt)

• kontrolna situacija

Sukcesivni nacrt

Prilikom primjene ovog nacrta utjecaj nezavisne varijable na zavisnu varijablu ispituje se na istim ispitanicima. ZV1 NV ZV2

ZV – zavisna varijabla (jedan, dva), NV – nezavisna varijabla

Kontrolni nacrt

U ovoj vrsti nacrta, u eksperiment uvodimo kontrolnu skupinu ispitanika koja bi, prema svim bitnim karatkeristima koje mogu utjecati na istraživanu pojavu, morala biti izjednačena s eskperimentalnom skupinom.

Eksperimentalna skupuina: ZV1 NV ZV2

Kontrolna skupina: ZV1 ZV2 ili ZV1 SV (slijepa varijabla) ZV2

Vrste eksperimenta

Laboratorijski Field

Prednost Lakša i sigurnija kontrola nezavisne varijable

Prirodno okruženje znači realnije rezultate

Nedostatak Promjene ne moraju biti točne jer nisu u prirodnom okruženju

Manja mogućnost kontrole





DESK METODE

Desk-istraživanja se sastoje u analizi već postojećih, najčešće objavljenih podataka, prikupljenih s nekom drugom svrhom.

Prednosti:

• na brz i jednostavan način možemo usporediti podatke u vremenskom slijedu i prostornim odnosima,

• desk metode možemo primijeniti i u slučajevima kad filed metode nisu primjenjive,

• primjena desk metoda ni na koji način ne utječe na predmet istaživanja

Nedostatak: limitiranost raspoloživim, odnosno već postojećim podacima zbog čega ih često nije moguće primjeniti.

Glavne vrste desk-metoda:

1. Analiza statističkih podataka i dokumenata

2. Analiza slučajeva (case analysis)

3. Analiza sadržaja

Analiza statističkih podataka

Riječ je o analizi statističkih podataka i dokumenata - npr. statistički ili poslovni podaci objavljeni u biltenima, specijaliziranim publikacijama itd.). Ova analiza nam može poslužiti za:

a. Osnovu za definiranje predmeta istraživanja i dopunski izvor podataka

b. Osnova za operacionalizaciju i kontrolu metode istraživanja

c. Samostalno (osnovno) istraživanje – primjer: Durkheim, Samoubojstvo

Studija agregata: studija usmjerena na odredjenu kategoriju stanovnistva ili populaciju na nekom teritoriju

Prednost: laka dostupnost podataka

Nedostatak: njome ne možemo predviti rezultat izbora.





Analiza slučajeva (case analysis)

Ovo je analiza pojedinih slučajeva u sklopu neke pojave ili ponašanja (npr. izučavanje "tajne" uspjeha nekog proizvoda na tržištu). U analizi slučajeva mogu se primjenjivati samo desk-metode, a mogu se i kombinirati s različitim field-metodama (npr. analizu dokumentacije o tržišnoj poziciji proizvoda kombinirati s intervjuiranjem potrošača i sl.)

Analiza sadržaja

Ovo je analiza pisanog ili slikovnog materijala sa svrhom uočavanja karakteristika toga materijala (tada ima karakteristike primarne metode) ili zaključivanja o pojavi koja je opisana u tom materijalu (sekundama metoda). Ta metoda ima vrlo široku primjenu u različitim područjima, a osobito se učestalo koristi u medijskim istraživanjima (kao samostalna metoda ili kao dopuna field-metodama).

Vrste analize sadržaja:

• Kvalitativna - primjenjeni postupak nije zadan nekim cvrsce definiranim metodologoijskim kriterijima, vec se temelji na vise ili manje subjektivnom vrednovanju analiziranog sadrzaja.

• Kvantitativna - objektivirirana metoda koja omogucava da se odredjene kvalitativne osobine tekstualnog ili vizualnog materijala izraze u kvantitativnim pokazateljima. Lasswell, Lazarfeld i Berelson su najzasluzniji za razvoj ove metode.

3 glavna cilja primjene analize sadržaja:

1. Istraživanje osobina sadržaja

2. Istraživanje osobina autora

3. Istraživanje osobina publike

Postupak kvantitativne analize sadržaja:

1. Formuliranje predmeta, cilja i hipoteza istraživanja

2. Definiranje populacije i osnovnog skupa

3. Izbor uzorka (određivanje veličine i načina izbora)

4. Izbor i definiranje jedinica analize

5. Definiranje kriterija za kvantifikaciju jedinice analize

6. Definiranje jedinice sadržaja i konstrukciju analitičke matrice

7. Postupak analize (prikupljanja podataka)

8. Obrada i interpretacija rezultata





REALIZACIJA ISTRAŽIVANJA

U ovoj fazi provodi se sve ono što je zamišljeno u prvoj i pripremljeno u drugoj fazi.

Koraci u realizaciji istraživanja su:

1. prikupljanje podataka

2. kontrola postupaka prikupljanja podataka

3. priprema podataka za obradu

4. obrada (analiza) podataka

5. prikaz rezultata (izrada analitičkih tablica)

6. interpretacija rezultata

7. izrada istraživačkog izvješća ili studije (formuliranje zaključka)

8. literatura

Izvori grešaka i pristranosti:

1. Plan uzorka

2. Istrazivački instrument

3. Realizacija istraživanja

4. Razdoblje istraživanja

5. Obrada, prezentiranje i interpretacija rezultata

Najčešće greške kod interpretacije rezultata su:

• precjenjivanje važnosti veličine uzorka

• nesrazmjeran odnos veličine populacije i veličine uzorka

• nerazumijevanje pojmova "slučajni" uzorak i pojma reprezentativnosti uzorka

• interpretacija tzv. "greške uzorka"

• greške u konstrukciji pitanja

• nepoznavanje prednosti i nedostataka pojedinih anketnih tehnika

• precjenjivanje preciznosti rezultata istraživanja

Ukratko, greške su posljedica nedostatnog poznavanja metodologije istraživanja.





ETIKA ISTRAŽIVANJA

Jedno od glavnih načela etike istraživanja je obaveza poštivanja privatnosti ispitanika te osiguranje neutralnosti istraživanja i korektne prezentacije rezultata.

Kodeks Američkog sociološkog društva je osigurati objektivnost i profesionalnost istraživanja, poštivanje privatnosti i dostojanstva ispitanika, zaštita ispitanika od mogućih šteta, diskrecija, objavljivanje doprinosa suradnika i svih izvora financijske podrške.

Etički kodeks Američkog društva psihologa traži da se poduzme sve kako bi se izbjegla šteta ispitanicima, traži da se provjeri etička prihvatljivost istraživanja te da se dobije suglasnost ispitanika.





Documents

Metode istraživanja u novinarstvu