Militarizacija javnog diskursa: nacionalna sigurnost i

Militarizacija javnog diskursa: nacionalna sigurnost iparadoks Vukovara

Domjančić, Stjepan

Source / Izvornik: VUKOVAR ‘91. — JAVNI DISKURSI I POZICIJE MOćI, 2018, 59 - 72

Conference paper / Rad u zborniku

Publication status / Verzija rada: Published version / Objavljena verzija rada (izdavačev PDF)

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:249:018859

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-19

Repository / Repozitorij:

Repository of Croatian Defence Academy "Dr. Franjo Tuđman"

https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:249:018859

http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/

https://repozitorij.vojni.unizg.hr

https://repozitorij.vojni.unizg.hr

https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/vojni:301

https://dabar.srce.hr/islandora/object/vojni:301

INSTITUT DRU©TVENIH ZNANOSTI IVO PILAR

Biblioteka Zbornici— K n j i g a 5 5 —

VUKOVAR ‘91.— JAVNI DISKURSI I POZICIJE MO∆I

Vuk18-pozicije_knjb 27.12.18 14:50 Page 1

Biblioteka Zbornici— K n j i g a 5 5 —

VUKOVAR ‘91. — JAVNI DISKURSI I POZICIJE MO∆IUrednici:Draæen ÆiviÊ, Sandra CvikiÊ, Ivana Bendra

Nakladnik:Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, MaruliÊev trg 19, www.pilar.hrSunakladnik:Ogranak Matice hrvatske u Vukovaru, Vukovar, Olajnica 19Za nakladnika:Vlado ©akiÊZa sunakladnika:Lidija MiletiÊIzvrπna urednica:Mirjana PaiÊ-JuriniÊRecenzenti:Nikica BariÊ, Stipan TadiÊ, Ivan MacutLektura:Mira Pavlica-StojËeviÊGrafiËki i tehniËki urednik:Zlatko RebernjakPrijelom i priprema za tisak:GrafiËki studio Forma ultima, ZagrebTisak:ITG, Zagreb, prosinac 2018.

ISBN 978-953-7964-62-7

Cip zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebupod brojem ??????

Copyright ” 2018. — Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb iOgranak Matice hrvatske u Vukovaru

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske


VUKOVAR ‘91.— JAVNI DISKURSI I

POZICIJE MO∆I

INSTITUT DRU©TVENIH ZNANOSTI IVO PILAR

OGRANAK MATICE HRVATSKE U VUKOVARUZagreb, 2018.



Sadræaj

5

UredniËka rijeË ................................................................................... 7

Andrija PLATUÆI∆, Æeljko ÆIVANOVI∆ i Ozren ÆUNECSliËnosti i razlike bitaka za Verdun 1916. i Vukovar 1991. ..................... 11

Anita DREMEL i Renato MATI∆Sociologija flekstremnog nasilja«: Tehnologizacija diskursa ovukovarskom iskustvu 1991. ............................................................... 29

Ivan FREMECPokolj ili sukob? — Vukovar '91. na Wikipediji ..................................... 47

Stjepan DOMJAN»I∆Militarizacija javnog diskursa: nacionalna sigurnost iparadoks Vukovara ........................................................................... 59

Tomislav ∆UÆI∆Diskursi o GlavaπeviÊu i GlavaπeviÊev (literarni) diskurs ............................ 73

Josip ESTERAJHERObrazac zloËina: Vukovar, Srebrenica, Prekaz ...................................... 89

Julija BARUN»I∆ PLETIKOSI∆Obnova nakon razaranja — pregled i stanje obnovljenesakralne arhitekture na podruËju Vukovara i Vukovarsko-srijemskeæupanije nakon velikosrpske agresije na Hrvatsku ................................... 99

Ivan MARKE©I∆Vjerske zajednice o migracijama i migrantima ..................................... 115

Æeljko PAVI∆ i Antun ©UNDALI∆Katolicizam, kultura rada i antitræiπni mentalitet u Hrvatskoj— empirijska analiza utemeljenosti jednog diskursa .............................. 127

Stipe KLJAI∆Emigrantski rad braÊe OrπaniÊ u svjetlu hrvatskog pitanjau Jugoslaviji (1951.—1968.) ........................................................... 143

Stanislav ©OTAReligioznost i kritiËki osvrt mladih Vukovarskog dekanata naTeËaj priprave za brak te komparacija transgeneracijskihvrednota potrebitih za stabilnost i kvalitetu æivota u braku i obitelji ........... 155

Saæetak ........................................................................................ 177

Summary ....................................................................................... 183

O autorima .................................................................................... 187



7

U prigodi obiljeæavanja 18. studenoga — Dana sjeÊanja na ærtvu Vukovara 1991.godine, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba i PodruËni centar Insti-tuta Pilar u Vukovaru, organizirali su 13. i 14. studenoga 2017. godine tradicio-nalni i jubilarni 20. znanstveno-struËni skup flVukovar '91. — dvadeset i πestagodina poslije«, na temu VUKOVAR ’91.: JAVNI DISKURSI I POZICIJE MO∆I. Na sku-pu je sudjelovalo 27 uglednih predavaËa — znanstvenika i struËnjaka iz razliËi-tih znanstvenih disciplina (povijest, antropologija, politologija, sociologija, de-mografija, teologija, kroatologija), koji su prezentirali 19 vrlo zanimljivih, znan-stveno viπe nego relevantnih i druπtveno iznimno aktualnih priopÊenja. Do ro-ka koji smo postavili, pisane verzije svojih priopÊenja dostavilo je 15 sudionikaskupa koji su za objavljivanje priredili 11 radova. Navodimo ih po redoslijedu uZborniku: Andrija PlatuæiÊ, Æeljko ÆivanoviÊ i Ozren Æunec: SliËnosti i razlike bi-taka za Verdun 1916. i Vukovar 1991.; Anita Dremel i Renato MatiÊ: Sociologijaflekstremnog nasilja«: Tehnologizacija diskursa o vukovarskom iskustvu 1991.;Ivan Fremec: Pokolj ili sukob? — Vukovar ’91. na Wikipediji; Stjepan Domjan-ËiÊ: Militarizacija javnog diskursa: nacionalna sigurnost i paradoks Vukovara;Tomislav ∆uæiÊ: Diskursi o GlavaπeviÊu i GlavaπeviÊev (literarni) diskurs; JosipEsterajher: Obrazac zloËina: Vukovar, Srebrenica, Prekaz; Julija BarunËiÊ Pleti-kosiÊ: Obnova nakon razaranja — pregled i stanje obnovljene sakralne arhitek-ture na podruËju Vukovara i Vukovarsko-srijemske æupanije nakon velikosrpskeagresije na Hrvatsku; Ivan MarkeπiÊ: Vjerske zajednice o migracijama i migran-tima; Æeljko PaviÊ i Antun ©undaliÊ: Katolicizam, kultura rada i antitræiπni men-talitet u Hrvatskoj — empirijska analiza utemeljenosti jednog diskursa; StipeKljaiÊ: Emigrantski rad braÊe OrπaniÊ u svjetlu hrvatskog pitanja u Jugoslaviji(1951.—1968.) i Stanislav ©ota: Religioznost i kritiËki osvrt mladih Vukovarskogdekanata na TeËaj priprave za brak te komparacija transgeneracijskih vrednotapotrebitih za stabilnost i kvalitetu æivota u braku i obitelji.

UredniËka rijeË


Vukovar ‘91. — Javni diskursi i pozicije moÊi

8

PredajuÊi javnosti Zbornik radova Vukovar ’91.: javni diskursi i pozicije mo-Êi, koristimo prigodu najiskrenije zahvaliti autorima na uloæenom trudu i odvo-jenom vremenu, jer su svojim radovima, iskreno vjerujemo, pridonijeli produ-bljenju istine o zbivanjima u Vukovaru u Hrvatskom domovinskom ratu, a naposeban naËin i njezinim kompleksnim odjecima u hrvatskom druπtvu od ljetai jeseni 1991. godine pa sve do danas. Ujedno zahvaljujemo i recenzentima napozitivnoj ocjeni rukopisa Zbornika i vrlo korisnim savjetima za njegovo pobolj-πanje. Naπa velika zahvalnost ide svima koji su uloæili svoje znanje i trud kakobi pred znanstvenom, ali i najπirom javnosti svjetlo dana ugledao 12. po reduzbornik radova sa znanstveno-struËnih skupova posveÊenih fenomenu Vukova-ra ’91. RijeË je o veÊ iznimno respektabilnoj ediciji koja je u gotovo dva protek-la desetljeÊa uËinila dostupnim brojne utvrene Ëinjenice, empirijske i drugespoznaje, svjedoËanstva, dokumente i druge priloge koji zajedniËki predstavlja-ju veliko znanstveno i istraæivaËko institutsko flblago« o fenomenu, paradigmi iiskustvu Vukovara ’91., ali i o mnogim drugim dimenzijama stvaranja i obranesamostalne, suverene i demokratske hrvatske dræave u proteklih 27 godina.

Jedna od prvih utvrenih Ëinjenica jest da se fenomenu Vukovara ’91. tre-ba i moæe, s obzirom na njegove viπestruko sloæene uzroËno-posljediËne odno-se, pristupati iskljuËivo s interdisciplinarnog i multidisciplinarnog motriπta. Raz-liËiti vidovi toga fenomena, premda se mogu zasebno analizirati, jedino u siner-giji razliËitih znanstvenih disciplina, prije svega iz druπtvenog i humanistiËkogpodruËja znanosti, rezultiraju sveobuhvatnim i objektivnim zakljuËcima, znan-stveno fundiranima i provjerljivima. Stoga i ovaj Zbornik radova, premda dono-si priloge iz razliËitih znanstvenih disciplina, koji obrauju naizgled meusobnorazliËite i raznorodne teme, treba u kritiËkom smislu vrednovati kao cjelinu, jerse jedino tako moæe objektivno valorizirati njezin izvorni prinos naslovnoj temi.

S obzirom na metodoloπki pristup i πirinu tema kojima se bave Ëlanci uovom Zborniku, kao njegovi urednici dræimo da Êe biti od interesa za znanstve-nu zajednicu, posebice za povjesniËare, politologe, sociologe, etnologe, kultur-ne antropologe, kroatologe, socijalne i pastoralne djelatnike, ali i za najπiru kul-turnu i znanstvenu javnost, osobito za one druπtvene aktere i pojedince koji suvlastitim sudjelovanjem i svjedoËenjem bili, ili su joπ uvijek, sastavnicom vuko-varskog iskustva iz 1991. godine, u najπirem smislu te rijeËi. Radovi u Zbornikuotvaraju i nove istraæivaËke teme, ali i znatno smanjuju ËinjeniËne i spoznajnepraznine o temama koje su veÊ ranije bile predmet znanstvenih raπËlambi.

Svjesni Ëinjenice da se na jednom znanstveno-struËnom skupu, ili u jednomzborniku radova, ne moæe izreÊi ili napisati sve ono πto bi dodatno rasvijetlilovukovarska i hrvatska ratna dogaanja iz 1990-ih, naroËito procese poslijeratneobnove meusobnog i meuetniËkog povjerenja i poπtovanja, koji su dosad


UredniËka rijeË

9

uglavnom tekli parcijalno, sporo i nedostatno, radovi u ovom Zborniku, dræimo,vrijedan su i koristan prilog boljem razumijevanju nedavnih dogaaja (srbijan-ske oruæane agresije na Vukovar i Hrvatsku), ali i boljem razumijevanju teπko-Êa i problema s kojima se svakodnevno, veÊ godinama, susreÊu i suoËavaju hr-vatski graani i hrvatsko druπtvo, ne samo u Vukovaru nego i u cijeloj Republi-ci Hrvatskoj.

Na kraju, kao urednici, odgovorni smo za zavrπni izgled publikacije, te Ëi-tatelje molimo za dobrohotnost u ocjeni kvalitete obavljenog posla. Za prezen-tirane podatke i Ëinjenice te za iznesene stavove i miπljenja u radovima, odgo-vorni su njihovi autori, kojima joπ jednom izraæavamo zahvalnost za odvojenovrijeme i uloæeni trud.

U Vukovaru, na Dan dræavnosti Republike Hrvatske,25. lipnja 2018. godine.

Draæen ÆiviÊSandra CvikiÊIvana Bendra


59

UvodPosljednjih nekoliko godina svjedoci smo svojevrsne renesanse kad je posrijedizanimanje za sigurnosne, obrambene i vojne teme. Taj fenomen moæemo zami-jetiti na globalnome planu (praÊen dramatiËnim komentarima o tektonskim po-remeÊajima na geostrateπkoj pozornici), ali i na nacionalnoj razini, u Hrvatskoj,(forsiranje tema iz podruËja fldomovinske sigurnosti«, masovno eksploatiranje te-me o buduÊnosti borbenog zrakoplovstva i sl.). Nakon πto je viπe od dvadesetgodina javnim diskursom dominirao pristup nacionalnoj sigurnosti, proizaπao izkonteksta posthladnoratovske realnosti i uobliËen teorijski u radovima zagovor-nika liberalne teorije meunarodnih odnosa te kritiËkim teorijama sigurnosti iKopenhaπke πkole, u politiËkom mainstreamu poËelo je sve snaænije dominira-ti njegovo osporavanje. Univerzalnost i demilitarizacija11 nacionalne sigurnostipoËinju ustupati mjesto pristupima koji ponovo viπe naglaπavaju vojni elementmoÊi te, kao subjekt sigurnosti, daleko viπe naglaπavaju dræavu. Kako se Hrvat-ska snaπla u takvim okolnostima? Koliko je promijenjeni diskurs nacionalne si-gurnosti autentiËan hrvatski, a koliko je nastao pod utjecajem iz okruæenja? Imali novi pristup, kao pristup nacionalnoj sigurnosti iz prethodnog razdoblja, svo-je jasno teorijsko uporiπte?

Ovaj rad pokuπat Êe dati odgovor na postavljena pitanja te pokazati kakonovi pristupi nacionalnoj sigurnosti pate od nedostatka koherentnog teorijskogtemelja. Nadalje, militarizaciju javnog diskursa povezat Êu s percepcijom Domo-vinskog rata, u Ëemu poseban status ima iskustvo Vukovara 1991., kako bih daoodgovor na pitanje zaπto se javni diskurs o Vukovaru poËeo mijenjati. Vukovar1991., koji je tretiran u hrvatskom javnom diskursu kao nadpolitiËko pitanje, od-

MILITARIZACIJA JAVNOG DISKURSA:NACIONALNA SIGURNOST IPARADOKS VUKOVARA

Stjepan DOMJAN»I∆

11 Univerzalnost zahtijeva poπtivanje sadræajne cjelovitosti pojma sigurnosti, dok se demili-tarizacijom prevladava dotadaπnje vezivanje sigurnosti uz vojnu silu (Grizold, 1998).



60

nosno pitanje univerzalnih vrijednosti, umjesto da postane objedinjujuÊi faktor,postao je izvoriπtem druπtvenih proturjeËnosti i ideoloπkih sukobljavanja. Javnidiskurs koji je nosio bitna obiljeæja liberalno-demokratske tradicije (naglaπava-nje ljudskih prava i sloboda, humanitarna dimenzija) zamijenjen je iskljuËivim imilitantnim diskursom. Upravo ta promjena javnog diskursa o Vukovaru velikimdijelom korespondira i reflektira promjenu diskursa nacionalne sigurnosti.

Tradicionalni pristup sigurnostivs. flekspanzionizam«U tradicionalnom pristupu sigurnost se prvenstveno razumijeva kao posjedova-nje (property). Tako se za pojedini objekt ili subjekt sigurnosti (npr. dræavu)kaæe da je siguran ili nesiguran, odnosno da posjeduje ili ne posjeduje sigur-nost. Pruæanje sigurnosti predstavlja odgovor, odnosno djelovanje kojim se eli-minira nesigurnost. Proliferacijom sigurnosnih koncepata, posebice na krajuHladnog rata, pojavila su se pitanja o objektu ili subjektu kojemu se pruæa si-gurnost, te o prirodi prijetnji s kojima se taj objekt/subjekt suoËava (Fierke,2007). Postalo je jasno kako nije samo dræava ta koja predstavlja referentni ob-jekt sigurnosti, veÊ su to i pojedinci i globalna zajednica. Meutim, dræava kaoobjekt sigurnosti i nadalje ostaje u srediπtu zanimanja.

Svojevrsni flekspanzionizam«, kad je u pitanju poimanje sigurnosti, doveo jedo politizacije koncepta sigurnosti te multipliciranja moguÊih znaËenja pojma si-gurnosti. OznaËavanjem odreenog podruËja sigurnosnim, doprinosi se njego-voj politizaciji, u smislu da se i politiËka paænja i resursi u veÊoj mjeri usmjera-vaju na to podruËje. Tako je, primjerice, s podruËjem ljudskih prava, pitanjemprirode i okoliπa itd. Meutim, stavljanjem flsigurnosne etikete« na neka nova po-druËja, otvaramo i novi problem. Neki znanstvenici, naroËito pripadnici Kopen-haπke πkole, upozoravaju na opasnost primjene pojma sigurnosti na podruËjakoja se tradicionalno ne smatraju dijelom flsigurnosne rubrike«. Problem se sas-toji u tome πto se, s jedne strane, dijelom sigurnosnog podruËja poËinje razumi-jevati sve veÊi spektar razliËitih druπtvenih aspekata, a znaËenje sigurnosti isto-vremeno je zadræalo puno elemenata iz ranijeg razdoblja, u kojem je sigurnostbila dominantno vezana uz prijetnje i uporabu sile od strane dræave. Iz tog raz-loga koriπtenje flsigurnosne oznake« u novim podruËjima, kao πto su okoliπ, ljud-ska i manjinska prava ili migracije, moæe znaËiti militarizaciju tih podruËja te do-minaciju dræave na πtetu druπtva.

flEkspanzionisti« zagovaraju πiroku primjenu sigurnosnog koncepta, kako bise paænja usmjerila na pitanja i podruËja koja su zanemarena uslijed pretjeranogfokusiranja na vojne aspekte sigurnosti, smatrajuÊi kako su, primjerice, siromaπ-


61

tvo i uniπtavanje prirodne sredine daleko veÊa prijetnja ljudima. Kopenhaπkaπkola posebno analizira naËin na koji su odreena pitanja uzdignuta iznad os-talih i sekuritizirana, odnosno oznaËena kao egzistencijalne prijetnje. Ta sekuri-tizacija, prema njima, moæe voditi suspenziji redovne politike. Dakle, ukoliko seneko pitanje poËinje razumijevati prvenstveno kao sigurnosno, postoji realnaopasnost da se njegovo razumijevanje, a onda i njegovo tretiranje i rjeπavanjebitno reduciraju i zahvaÊaju jednodimenzionalno, te od pitanja koje moæe bitipredmet interesa πireg druπtva, postaje dominantan predmet interesa dræave. Ta-ko je primjerice nakon 11. rujna terorizam podignut na razinu dominantne pri-jetnje, πto je blokiralo razmatranje mnogih drugih aspekata sigurnosti i drugihsigurnosnih prijetnji.

U godinama nakon Drugog svjetskog rata studije sigurnosti postale su si-nonim za strategijske studije, s izrazitim fokusom na vojni sektor. U veÊini ana-liza dominira miπljenje kako je usloænjavanjem agende meunarodnih odnosa,tj. porastom broja ekonomskih i ekoloπkih izazova s kojima se meunarodna za-jednica suoËava, pojavom novih sigurnosnih izazova, rizika i prijetnji te poja-vom novih aktera u meunarodnim odnosima, tradicionalno vienje konceptasigurnosti, odnosno same njegove suπtine, postalo preusko (©uloviÊ, 2010: 1).Mogli bismo zakljuËiti kako su nakon zavrπetka Hladnog rata meunarodni od-nosi postali mnogo sloæeniji, a prijetnje nacionalnoj sigurnosti daleko raznovrs-nije, zbog Ëega i teorije sigurnosti postaju sve sloæenije i slojevitije. Meutim,postavlja se pitanje moæemo li iz Ëinjenice dominacije koncepta nacionalne si-gurnosti, Ëvrsto utemeljenog na teoriji realizma, s apsolutnom dominacijom dr-æave kao referentnog objekta i subjekta sigurnosti te vojnom sigurnosti koja jenekritiËki uzimana kao sinonim za nacionalnu sigurnost, izvuÊi zakljuËak o nis-koj razini prijetnji za ostale objekte sigurnosti (pojedinac, druπtvo), ili o nepos-tojanju drugih izvora ugroæavanja sigurnosti, osim vojne sile (npr. oneËiπÊenjeËovjekova okoliπa). OËito se ne radi o tome da su u posthladnoratovsko dobapoveÊane prijetnje sigurnosti prema nekim drugim objektima, veÊ o tome da tidrugi objekti, kao i neki drugi izvori ugroæavanja objekata sigurnosti, nisu ana-lizirani u okviru sigurnosnih studija. Prema tome, kada govorimo o promjeni si-gurnosne paradigme, o pojavi novih teorija i novih sigurnosnih prijetnji, ne go-vorimo nuæno samo o promjeni stvarnosti na koju se analiza odnosi, veÊ mno-go viπe o promjeni naπeg odnosa prema toj stvarnosti. Primjerice, niska razinazdravstvene skrbi te razne epidemije i nedostatak pitke vode i hrane, i u dobaHladnog rata uzrokovali su smrt i patnju stotina tisuÊa ljudi u Africi, ali to nijetretirano kao sigurnosno pitanje. Iako je velika industrijska ekspanzija u Kini, udrugoj polovici 70-ih i u 80-im godinama 20. stoljeÊa, nedvojbeno uzrokovalaekoloπku katastrofu, prvenstveno za samu Kinu, ali i πire, tek je u posljednja dva

S. DomjanËiÊ: Militarizacija javnog diskursa: nacionalna sigurnost i paradoks Vukovara



62

desetljeÊa odnos ËovjeËanstva prema okoliπu i prirodi utjecao na to da i ekolo-gija bude tretirana kao sigurnosno pitanje.

Prije nego πto su nastale mirovne studije, a neπto kasnije i kritiËke sigurno-sne studije, sigurnosna pitanja bila su gotovo izjednaËena s dræavnim djelova-njem. Dræave su bile glavni nositelji sigurnosti, ljudska i druπtvena sigurnost bi-le su izjednaËene s vojnom sigurnosti, odnosno kao takve nisu uopÊe bile pre-poznate, a smatralo se da su graani jedne dræave sigurni ako ne postoji prijet-nja od strane drugih dræava. S danaπnjeg glediπta, tradicionalne rasprave o si-gurnosti bile su preuske i nisu sagledavale kompletnu sliku fenomena sigurnos-ti, koji je prema suvremenom shvaÊanju mnogo πiri i kompliciraniji. Tradicional-no shvaÊanje sigurnosti temeljilo se na promatranju vojne moÊi dræava i njiho-va opÊeg poretka, a tradicionalne definicije, smjeπtene u prostor izmeu sile imira, bazirane su na tri temeljne pretpostavke:

1. smatralo se da je dræava odgovorna za sigurnost;2. sigurnosna politika bila je usmjerena prema oËuvanju postojeÊeg stanja;3. vojne prijetnje zahtijevale su uËinkovitu vojnu obranu koja je bila primar-

ni interes (TataloviÊ, BilandæiÊ, 2005).

KritiËke sigurnosne studije, koje su se pojavile krajem 20. stoljeÊa, predstav-ljaju πiri pogled na goruÊa pitanja suvremenog svijeta, omoguÊuju πire shvaÊa-nje sigurnosne problematike te daju temelje za kritiku sigurnosnih studija kojesu se uglavnom bavile pitanjima prijetnje i koriπtenjem vojne sile. Alan Collinsje te zamjerke prouËavanju sigurnosti ranijeg razdoblja saæeo u tri glavne pret-postavke:

1. buduÊi da su vojne snage Ëuvari dræave, one podrazumijevaju i moguÊ-nost ofenzivnih ili defenzivnih vojnih akcija. ProuËavajuÊi prijetnje, koriπ-tenje i kontrolu vojne sile, sigurnosne studije privilegiraju poziciju dræave;

2. takav pristup pretpostavlja da je referentni objekt sigurnosti, odnosnoobjekt koji se treba πtititi upravo dræava, πto dodatno produbljuje njezi-nu privilegiranu poziciju;

3. razmiπljanje o sigurnosti kao o prijetnji i obrani od prijetnje, te o dræavikao referentnom objektu sigurnosti, svodi je na vojnu sigurnost, pri Ëe-mu se Ëini da su svi ostali oblici sigurnosti manje vaæni i zanemareni (Co-llins, 2010).

KritiËke sigurnosne studije postavile su neka od kljuËnih pitanja: πto ako seusredotoËenost sa same dræave, kao referentnog objekta sigurnosti, proπiri i napojedince, odnosno na zajednice u kojima ljudi æive, te πto ako promatramo si-gurnost kroz prizmu cijelog ËovjeËanstva, i to iznad, umjesto unutar dræava u



63

kojima se veÊina nas nalazi (Collins, 2010). U skladu s time, kritiËke sigurnosnestudije zadale su sebi sljedeÊi zadatak:

1. preispitivati referentni objekt sigurnosti, odnosno u istraæivanjima se od-maknuti od dræave kao jedinog referentnog objekta;

2. promiπljati o sigurnosti kao o neËemu πirem od same vojne sigurnosti(nemaju svi referentni objekti iste oblike ugroæavanja);

3. postati postpozitivistiËki oblik znanosti.

U sklopu kritiËkih sigurnosnih studija postoji viπe razliËitih πkola i opredje-ljenja, a prema mnogima jedna od najproduktivnijih je tzv. Kopenhaπka πkola.Iako su tvrdili da se njihov pristup razlikuje od pristupa KritiËkih sigurnosnihstudija te su se od njih jasno ogradili, smatrajuÊi ih πkolom u nastanku, predstav-nici πkole Barry Buzan i Ole Waever dali su izuzetan doprinos novom shvaÊanjusigurnosti, a samim time i cjelokupnim KritiËkim sigurnosnim studijama: Buzansvojom sektoralnom analizom sigurnosti,22 a Waever uvoenjem pojma sekuriti-zacije. Waever smatra da se prema sigurnosti odnosimo kao prema govornomËinu te da je neki problem sigurnosni, zato i samo zato πto je sekuritiziran, od-nosno doveden u podruËje sigurnosti. Prije svega, treba razjasniti tri vrste pro-blema, odnosno pitanja koja Waever u svojem radu razlikuje:

1. nepolitizirano pitanje — nije predmet dræavne akcije te nije ukljuËeno ujavnu raspravu;

2. politizirano pitanje — njime se postupa unutar standardnog dræavnogpolitiËkog sustava;

3. sekuritizirano pitanje — potrebna je hitna dræavna akcija izvan standard-nog politiËkog sustava.

Tu dolazi do ostvarenja modela sekuritizacije koji ima dvije faze. U prvojfazi provoditelji sekuritizacije (politiËari, vlade ili lobisti) prikazuju referentni ob-jekt ugroæenim (referentni objekti mogu biti dræave, nacionalna gospodarstva,druπtveni identiteti, prirodna staniπta, itd.). Ne samo da ga prikazuju ugroæenim,nego to pitanje proglaπavaju egzistencijalnom prijetnjom. Collins napominje dapritom itekako bitnu ulogu ima moÊ provoditelja sekuritizacije. Naravno da po-kuπaj ukazivanja na to da je neki problem egzistencijalne prirode, i to od stra-ne obiËnog graanina, neÊe imati ni izbliza jednaku teæinu i posljedice kao on-

22 Buzan proπiruje sigurnost na nove sektore te navodi vojnu, druπtvenu, ekonomsku, poli-tiËku i ekoloπku sigurnost. Svaki od sektora poprima i novi referentni objekt. Kod druπtve-ne sigurnosti to su kolektivni identiteti, kod ekonomske sigurnosti radi se o nacionalnimgospodarstvima, kod politiËke o dræavnoj suverenosti, kod ekoloπke o vrstama ili staniπtu,dok referentni objekt vojne sigurnosti, koja je kao pojam postojala i puno ranije, odnosnobila izjednaËena sa sigurnoπÊu u cjelini, ostaje dræava.



64

da kada to uËini npr. predsjednik SAD-a, prikazujuÊi globalni terorizam egzi-stencijalnom prijetnjom. Druga faza sekuritizacije odnosi se na uvjeravanje rele-vantne publike u stvarnu ugroæenost referentnog objekta i kljuËni je dio cijelogkoncepta. Bez sposobnosti uvjeravanja, bilo kakva izvanredna akcija ne bi bilalegitimna, iz Ëega se moæe zakljuËiti da je upravo govorni Ëin kljuËan u provo-enju sekuritizacije.33

Hrvatski pristup sigurnostiHrvatski pristup sigurnosnim pitanjima, odnosno odnos prema promijenjenoj si-gurnosnoj paradigmi, u teoriji i praksi, pojavio se otprilike s jednim desetljeÊemzakaπnjenja u odnosu na naprijed navedeno. U prvoj polovici 90-ih godina 20.stoljeÊa, u razdoblju najsnaænijeg prodora novih sigurnosnih teorija koje su na-πle svoj izraz u veÊini strateπkih dokumenata zapadnih dræava (i ne samo njih),u doba neskrivenog oduπevljenja zavrπetkom viπedesetljetne blokovske podje-le,44 hrvatska ratna stvarnost predstavljala je okvir za radikalno tradicionalan pris-tup sigurnosti, dominantno utemeljen u realistiËkoj teoriji. Novi pristupi, velikimdijelom proizaπli iz liberalne teorije, u to vrijeme nisu imali nikakvog izgleda.Nakon zavrπetka rata, u drugoj polovici 1990-ih godina u Hrvatskoj nastaje raz-doblje poveÊanog autoritarizma: politiËko vodstvo pokazuje prezir prema vrijed-nostima liberalne demokracije. Iako ni u tom razdoblju nije doπlo do uobliËava-nja strategije nacionalne sigurnosti, ili do konceptualiziranja nekog drugog do-kumenta koji se odnosi na podruËje sigurnosti, iz djelovanja politiËkih instituci-ja55 mogu se oËitati temeljna vrijednosna opredjeljenja, kao i odnos prema sigur-nosti. Tradicionalno poimanje sigurnosti vrlo se jasno uoËava kroz snaæno na-glaπavanje tradicionalnih mehanizama sigurnosti, njihov poloæaj u druπtvu te ut-jecaj na donoπenje politiËkih odluka. Vojska, policija i obavjeπtajne sluæbe treti-raju se kao iskljuËivi sigurnosni mehanizmi; ne moæe se govoriti ni o proπirenju,ni o produbljivanju sigurnosti (KritiËke studije sigurnosti, Kopenhaπka πkola); ni-je uspostavljen liberalni model nadzora nad flinstitucijama sile« (prvenstveno voj-skom); dolazi do proæimanja vladajuÊe politiËke stranke i represivnih instituci-

33 Neki autori nazivaju sekuritizaciju ekstremnijom verzijom politizacije. Postoji i obrnut pro-ces, nazvan desekuritizacija, a podrazumijeva vraÊanje nekog pitanja iz hitnog, sekuritizira-nog stanja u normalno podruËje pregovaranja politiËke sfere.44 Podsjetimo da je 1992. godine ameriËki filozof Francis Fukuyama objavio vrlo utjecajnustudiju Kraj povijesti, u kojoj je ustvrdio kako je nakon pada Berlinskoga zida i raspada Sov-jetskog Saveza liberalni kapitalizam izvojevao konaËnu pobjedu.55 S obzirom na to da je do 2000. godine Hrvatska imala polupredsjedniËki model vlasti, sizrazito dominantnom pozicijom predsjednika Republike, upravo je predsjednik u najveÊojmjeri davao peËat tome razdoblju.



65

ja, itd.66 Tek se nakon 2000. godine moæe govoriti o prodoru nove sigurnosneparadigme i u Hrvatsku.

Iz analize hrvatskih strateπkih dokumenata u podruËju obrane i sigurnosti,odnosno uglavnom neuspjeπnih pokuπaja njihova inoviranja, proizlazi da se uHrvatskoj dogodila regresija. Jedan relativno uspjeπan projekt strateπkog kon-ceptualiziranja, proveden 2002. godine, nije posluæio ni kao primjer ni kao po-ticaj za sustavno ureenje podruËja strateπkog konceptualiziranja.77

Ako bismo izvrπili periodizaciju strateπke konceptualizacije u Hrvatskoj,mogli bismo reÊi kako u razdoblju od 2000. do 2013./14. godine, kada se usva-jaju temeljni strateπki dokumenti, dominira pristup sigurnosti utemeljen na libe-ralnoj teoriji, dok je u praksi to razdoblje dominantno obiljeæeno pripremom ikonaËnim pristupanjem euroatlantskim integracijama (NATO i EU).

Nakon 2014. godine zamjetno je jaËanje tradicionalnog pristupa sigurnosti,odnosno militarizacije sigurnosti. Tada se zbiva proces nove sekuritizacije, kojine treba promatrati i analizirati iskljuËivo na nacionalnoj razini. Naime, ovaj re-centni proces sekuritizacije, globalno gledajuÊi, potaknut je dominantno krizomu Ukrajini (flprijetnje s Istoka«) i usponom tzv. Islamske dræave, ili svime onimeπto se obiËno naziva flprijetnjama s juga«. I dok je Ukrajinska kriza kod dræavaeuropskog Istoka (prvenstveno Poljska i baltiËke dræave) dovela do jaËanja tra-dicionalnog pogleda na sigurnost, a u izvjesnoj mjeri i do povratka hladnoratov-ske retorike, flprijetnje s juga« utjecale su na redukciju percepcije pojedinih dru-πtvenih problema, iskljuËivo kao sigurnosnih (npr. migracije).

U Hrvatskoj su ovi globalni procesi pali na plodno tlo jer je dugo vremenapostojalo latentno nezadovoljstvo dominacijom liberalnog pristupa. Pritom seHrvatska moæe svrstati meu dræave, naprijed navedene druge skupine, koje suuglavnom bile pod dojmom tzv. flprijetnji s juga«. S obzirom na to da su upravote flprijetnje«, odnosno njihove posljedice (migracije), pruæile dodatan zamah eu-ropskoj desnici, danas se u Europi lako moæe uoËiti korelacija izmeu pristupasigurnosti i vladajuÊe politiËke grupacije. Ovaj trend je daleko uoËljiviji u tzv.europskim tranzicijskim, postkomunistiËkim dræavama, negoli u dræavama flsta-roga zapada«. Sigurnost koja je i u dræavama flnove Europe« godinama bila ne-ideologizirano pitanje, koje je gotovo svuda depolitizirano, u smislu da se nijetretiralo iskljuËivo kao pitanje dræave, veÊ kao pitanje druπtva u cjelini, danas

66 Visoka razina autoritarnosti, otklon od vrijednosti liberalne demokracije i oslanjanje na re-presivne institucije u 1990-ima, nisu bili samo rijetka pojava u dræavama tzv. flnove Euro-pe«. SliËne trendove, kao u Hrvatskoj, moæemo pratiti i u MiloπeviÊevoj Srbiji, kod MeËiarau SlovaËkoj te Iliescua u Rumunjskoj.77 Opπirnije o ovome vidi: DomjanËiÊ, S., Gracin, D. (2016), Kako promiπljati strategiju u po-druËju sigurnosti i obrane? Polemos, Vol. XIX, br. 37, Zagreb.



66

ponovo postaje politizirano i ideoloπko pitanje. To se ne uoËava samo u odno-su na posljedice, moguÊe ili projektirane, suvremenih pojava, kao πto su migra-cije, veÊ i u tretiranju drugih, unutarnjih druπtvenih pitanja kao sigurnosnih.OgraniËavanje slobode medija, udari na nevladin sektor, ograniËavanje slobodeudruæivanja, dovoenje u neravnopravan poloæaj odreenih druπtvenih skupi-na, zbog svjetonazorskih razlika itd., predstavljaju pojave u kojima moæemo uo-Ëiti trendove jaËanja dræave na raËun druπtva, kako bi se sve to u konaËnicipravdalo brigom za oËuvanje nacionalnih interesa, identiteta i sl.

U potrazi za novim konceptom:izmeu nacionalne i domovinske sigurnostiU ovu opÊu sliku dobro se uklapa tzv. koncept domovinske sigurnosti (home-land security). U Hrvatskoj se u posljednje dvije-tri godine, iz desnog politiËkogspektra viπekratno govori o prijekoj potrebi uspostave sustava domovinske si-gurnosti. Na predsjedniËkim i parlamentarnim izborima neprestano se ponavljata sintagma; ubrzo nakon izbora predsjednica Republike osnovala je VijeÊe zadomovinsku sigurnost kao svoje savjetodavno tijelo.88 Meutim, u svemu tomeipak nedostaje jedna flsitnica« — ne postoji ni jedna smislena reËenica ni u jed-nom politiËkom programu ili proglasu politiËke stranke, ili bilo koje druge in-stitucije iz koje bi bilo razvidno πto je to sustav domovinske sigurnosti, od Ëegase on sastoji, koji su podsustavi toga sustava i po Ëemu se, u konaËnici, razli-kuje od sustava nacionalne sigurnosti?99 Razlikovanje nacionalne i domovinskesigurnosti potjeËe iz SAD-a i neodvojivo je od specifiËnog ameriËkog politiËkogsustava, a joπ viπe od ameriËke globalne dominacije i pozicije supersile. U ame-riËkim uvjetima nacionalna se sigurnost dominantno veæe uz vanjskopolitiËkeinterese, odnosno uz poziciju SAD-a u odnosu prema drugim globalnim ili re-gionalnim igraËima, dok je domovinska sigurnost prvenstveno okrenuta premaunutra, tj. prema sigurnosti vlastitih graana i zaπtiti sigurnosti vlastitog teritori-ja.1100 U takvom svjetlu teπko je razumjeti gdje su izvori i koji su motivi hrvatskefascinacije domovinskom sigurnoπÊu. Dok se strateπka konceptualizacija u po-druËju sigurnosti i obrane 2002. godine temeljila na jasnom teorijskom modelu,

88 Predsjednica Republike osnovala je VijeÊe za domovinsku sigurnost 14. svibnja 2015. go-dine.99 Pritom nije nevaæno spomenuti kako Ustav Republike Hrvatske izrijekom govori o nacio-nalnoj sigurnosti, odnosno o strategiji nacionalne sigurnosti, pa bi zamjena strategije nacio-nalne sigurnosti strategijom domovinske sigurnosti, o Ëemu je takoer bilo rijeËi u prediz-bornoj kampanji, znaËila i prethodnu promjenu Ustava.1100 Koncept domovinske sigurnosti u SAD-u uspostavljen je nakon teroristiËkog napada 11.rujna 2001. godine, i bolne spoznaje o ranjivosti ameriËkog teritorija.



67

imajuÊi jasna teorijska uporiπta u kritiËkim teorijama sigurnosti i, dominantno, uradovima Kopenhaπke πkole, svi kasniji pokuπaji neke nove konceptualizacije,koji su uglavnom dolazili s desnice, bili su teorijski slijepi.

Nakon niza neuspjeπnih pokuπaja, 2017. godine donesena je nova Strategi-ja nacionalne sigurnosti1111 koja se, meutim, potpuno uklapa u ranije neuspjeπ-ne pokuπaje strateπke konceptualizacije, zbog vrlo niske razine teorijske uteme-ljenosti, izrazite povrπnosti te oËite usmjerenosti na zadobivanje dnevnopolitiË-kih bodova. Ono po Ëemu se razlikuje od ranijih pokuπaja, povratak je rigidni-jem shvaÊanju nacionalne sigurnosti i odmaku od sveobuhvatnog pristupa.1122 Alipritom se ne moæe govoriti o povratku teorijskim temeljima realistiËne πkole,veÊ o potpunoj konfuziji. Strategija bi, naime, istovremeno htjela biti baπtinikompotpuno razliËitih i meusobno suprotstavljenih πkola, biti prihvatljiva razliËli-tim politiËkim opcijama, ne suprotstavljati se ni jednom svjetonazoru, biti i fllije-va« i fldesna«, flkonzervativna« i flliberalna« te fltradicionalna« i flpostmoderna«. Re-zultat svega je da to viπe nije strategija, veÊ politiËka deklaracija koja bi trebalaigrati ulogu u procesu graenja nacionalnog jedinstva. Zbog toga nije Ëudno πtose u Strategiji nailazi na reËenice koje su konzistentne s liberalnom teorijom iKopenhaπkom πkolom, da bi se nekoliko pasusa dalje naiπlo na sasvim suprot-ne izjave. OËito je da autori Strategije ne vide u tome nekonzistentnost negoflsveobuhvatnost«, odnosno doprinos jedinstvu i sl. Primjerice, Strategija na po-Ëetku istiËe kako fl(...) uvodi novu paradigmu sigurnosti koja se temelji na mo-delu ljudske sigurnosti, odnosno sigurnosti pojedinca — svakoga graanina Re-publike Hrvatske«. Niti je u ovoj strategiji uvedena ta flnova« paradigma sigurnos-ti (dapaËe, prethodna je u tom smislu zapravo flnovija«), niti je ljudska sigurnostuopÊe shvaÊena. Meutim, stvar postaje gotovo komiËna, kada samo nekolikopasusa dalje naiete na reËenicu u kojoj se kaæe kako Êe Republika Hrvatskaflza ostvarivanje i zaπtitu nacionalnih interesa te provedbu strateπkih ciljeva upo-trijebiti sva raspoloæiva sredstva, razmjerno prijetnjama i rizicima kojima je izlo-æena«. Ovo predstavlja apsolutno negiranje naprijed navedene flnove paradigmesigurnosti« i uskakanje u okvire realistiËne πkole.

1111 Strategija nacionalne sigurnosti, flNarodne novine« br. 73/2017. Donio Hrvatski sabor nasjednici 14. srpnja 2017. godine.1122 Zanimljivo je kako premijer Andrej PlenkoviÊ, u predgovoru Strategije, vrlo jasno kaæekako je flStrategija nacionalne sigurnosti — strateπki dokument organiziranog sustava sigur-nosti«. To je znaËajan odmak od razumijevanja nacionalne sigurnosti u Strategiji iz 2002. go-dine — flstanje zaπtiÊenosti temeljnih vrijednosti druπtva i na njima zasnovanih institucija«.



68

Militarizacija diskursa o nacionalnoj sigurnosti iVukovar 1991.Sve snaænije i uËestalije naglaπavanje potrebe postizanja zajedniπtva i nacional-nog jedinstva oko bitnih pitanja razvoja hrvatskog druπtva, ukazuje zapravo nakroniËni izostanak jasno artikulirane vizije razvoja. Fragmentiranost druπtva iliizostanak zajedniπtva nije problem hrvatskog druπtva, veÊ se to koristi kao alibiza prikrivanje bezidejnosti i sterilnosti strateπkog politiËkog menadæmenta. Raz-like u svjetonazorskim pitanjima u hrvatskom druπtvu nisu niπta veÊe negoli udrugim europskim druπtvima. Pitanje je samo moæemo li s tim razlikama æivjetii moæemo li, ne samo tolerirati, veÊ prihvatiti onoga koji je fldrugi« i fldrukËiji«,onoga Ëiji se svjetonazor, æivotni stil, politiËka orijentacija, odabir partnera i sl.,razlikuju od naπeg. Umjesto teænje ka jedinstvu i zajedniπtvu, hrvatskom druπtvuje potrebniji pluralizam u okviru kojega moæe doÊi do afirmacije kreativnosti ijaËanja kompetitivnosti, a time i do razvoja. Inzistiranje na jedinstvu pod svakucijenu dovodi do inauguracije formalnog ili neformalnog autoriteta, nositelja izaπtitnika nacionalnih interesa i autentiËnog tumaËa povijesti. U takvim uvjeti-ma nema pluralizma ideja, nema kompetitivnosti, a time ni razvoja, jer znanstve-ni diskurs tada postaje nepoæeljan i opasan.

Militarizacija diskursa o nacionalnoj sigurnosti nije uoËljiva samo u pogle-du napuπtanja baπtine liberalne teorije, odnosno u pogledu njene suπtine i ko-herentne teorijske podloge, veÊ i u sve snaænijem povezivanju s temama kojese tiËu Domovinskog rata. Percepcija Domovinskog rata postala je tema koja sveviπe zadobiva institucionaliziranu poziciju, odnosno postaje dræavno posredova-na.1133 U takvim uvjetima posebnu vaænost imaju dogaaji iz rata s visoko emo-cionaliziranim statusom, pri Ëemu je nezaobilazno iskustvo Vukovara 1991.

Ako iskustvu Vukovara 1991. pridruæimo kljuËna obiljeæja, istaknut Êemohumanitarnu tragediju, solidarnost i empatiju. U javnom diskursu, opÊenito smosvjedoËili pobjedi opÊeljudskih, univerzalnih vrijednosti nad surovoπÊu. Vuko-var 1991. tretiran je u hrvatskom javnom diskursu kao nadpolitiËko pitanje, pi-tanje univerzalnih vrijednosti.

1133 Hrvatski sabor je 2000. godine donio Deklaraciju o Domovinskom ratu (flNarodne novi-ne« br. 102/2000.) u kojoj se navodi da se donosi flradi zaustavljanja radikalne politizacijeDomovinskog rata i zabrinjavajuÊeg polariziranja hrvatskoga druπtva«. Pritom ostaje nejas-no kako Êe dokument koji donosi politiËka institucija, zaustaviti politizaciju te znaËi li taDeklaracija da se svako istraæivanje razliËitih aspekata rata, razliËiti zakljuËci do kojih se utakvim istraæivanjima dolazi te hipoteze koje se mogu postaviti, moraju iskljuËivo temeljitina Deklaraciji i da bi vas njezino preispitivanje moglo dovesti do sukobljavanja s predstav-niËkim tijelom hrvatskih graana.



69

S obzirom na to, moæemo reÊi kako javni diskurs o Vukovaru 1991. ima ve-Êinu obiljeæja da postane objedinjujuÊi faktor, a ne izvoriπte suprotnosti. Nada-lje, takav javni diskurs nosi bitna obiljeæja liberalno-demokratske tradicije (na-glaπavanje ljudskih prava i sloboda, humanitarna dimenzija), nasuprot real-poli-tiËkoj tradiciji.

Taj koncept moæe se pratiti sve do mirne reintegracije Hrvatskog Podunav-lja, kada su politiËki ciljevi ostvareni iskljuËivo uporabom politiËkih, a ne vojnihsredstava. Upravo ta Ëinjenica trebala bi predstavljati ogroman kapital za buduÊ-nost i zalog za sprjeËavanje znaËajnijeg utjecaja militantnog diskursa.

UnatoË tome, javni diskurs se posljednjih godina mijenja. Kad je rijeË o Do-movinskom ratu i iskustvu Vukovara, znanstveni diskurs sve se viπe povlaËipred politiËkim. Tematiziranje Domovinskog rata u podruËju druπtvenih znano-sti, odnosno, svojevrstan bijeg druπtvenih znanosti od tematiziranja Domovin-skog rata, dominantno je obiljeæeno oportunizmom, autocenzurom i politiËkomkorektnoπÊu. Objektivan, hladan i provokativan znanstveni pristup doæivljava seblasfemiËnim. Pristupiti istraæivanju Domovinskog rata flnemilosrdnom« znan-stvenom metodologijom, u najmanju bi ruku znaËilo izloæiti se salvi anonimnihuvreda i prijetnji putem internetskih portala. Kod tematiziranja Domovinskog ra-ta u okviru druπtvenih znanosti uvrijeæilo se nepisano pravilo da se autor iden-tificira kao osoba s flpozitivnim« odnosom prema Domovinskom ratu, poæeljnoi kao branitelj (ali ne nuæno) te da gotovo taksativno navede stavove koje neÊeznanstveno propitivati, veÊ postaviti kao aksiome (primjerice: rat je bio prave-dan, oslobodilaËki, Hrvatska je bila ærtva agresije, rat nije bio graanski niti jeimao elemente graanskog rata itd.). Takvim pristupom polako se gube bitnielementi po kojima je moguÊa distinkcija izmeu znanstvenog i popularnogpristupa, odnosno izmeu znanstvenog diskursa i javnoga politiËkoga main-stream diskursa (DomjanËiÊ, 2017: 303-304).

Liberalno-demokratski pristup rjeπavanju druπtvenih suprotnosti polako gu-bi dah; univerzalne vrijednosti zamjenjuju se konceptima partikularnih interesa.Promjena javnog diskursa o Vukovaru velikim dijelom korespondira i reflektirapromjenu diskursa nacionalne sigurnosti, πto je veÊ opisano.

Umjesto zakljuËka:Je li baπtina liberalne teorije prevladana?Za razliku od razdoblja hladnoratovske jednodimenzionalnosti, poimanje sigur-nosti u novome razdoblju obiljeæeno je viπedimenzionalnoπÊu i ambivalentnoπ-Êu. Takvo razumijevanje sigurnosti, u teorijskom smislu, daleko je bliæe liberal-nim nego realistiËkim teorijama. U hrvatskim pokuπajima nove strateπke kon-



70

ceptualizacije, jednako kao i kod drugih dræava koje posljednjih godina poseæuza pojednostavljivanjem kompleksne sigurnosne slike suvremenog svijeta, uo-Ëava se zapravo teænja ka povratku u jednostavniji flcrno-bijeli svijet«. Nova se-kuritizacija i politizacija kojoj svjedoËimo, ozbiljno potkopava vrijednosti liberal-ne demokracije, i to mnogo efikasnije nego πto Ëine svi deklarirani neprijateljisigurnosti koje dræave navode u svojim strateπkim dokumentima.

Sigurnosni koncept inauguriran hrvatskim strateπkim dokumentima iz 2002.godine, temelji se na strategijskoj postavci da je nacionalna sigurnost podruËjedjelovanja kojim se osiguravaju opstanak i pretpostavke razvoja druπtva. Takavkoncept proizlazi iz pristupa sigurnosti predstavnika kritiËkih sigurnosnih studi-ja i Kopenhaπke πkole; evidentno je kako se strateπko okruæenje otada, promi-jenilo. Meutim, postavlja se pitanje ukazuje li ta promjena na potrebu mijenja-nja strateπkog sigurnosnog koncepta. Treba li dræava mijenjati strateπki konceptu sluËaju promjene okruæenja, ili bi strateπki koncept trebao proÊi validaciju unovim okolnostima i potvrditi svoju primjenjivost? Kao πto je strateπka koncep-tualizacija 2002. godine velikim dijelom bila potaknuta euroatlantskim stremlje-njima, pa su uzori traæeni vani, i novi pokuπaji strateπkog redefiniranja takoersu u velikoj mjeri rezultat impulsa iz okruæenja, na naËin da se gledaju promje-ne sigurnosnih strategija drugih dræava. Problem je, meutim, πto mnoge dræa-ve nekritiËki mijenjaju svoje strategije, odnosno strateπke koncepte, osvrÊuÊi sena povrπinsku, izvanjsku manifestaciju ugroæavanja sigurnosti i pozivajuÊi se naargument promjene strateπkog okruæenja. Pritom bi trebalo uzeti u obzir kakoproblem nije u strateπkom konceptu i njegovoj eventualnoj neadekvatnosti, veÊu tome πto se strateπki koncept koji je javno deklariran nije dosljedno primjenji-vao. Kad se danas, primjerice, migrantska kriza, uzima kao jedan od krunskihdokaza o potrebi mijenjanja strateπkog koncepta, ona se prvo reducira na sigur-nosnu dimenziju, apstrahirajuÊi sve ostale, a potom se u tako reduciranom obli-ku povezuje s neupitnom sigurnosnom prijetnjom — terorizmom.

Odstupanje sigurnosnih strategija nekih dræava, u posljednje vrijeme, odsveobuhvatnog pristupa sigurnosti, proizaπlog iz liberalne teorije i uobliËenog uradovima Kopenhaπke πkole, opravdavano promjenom sigurnosnog okruæenja,potpuno je promaπeno. Naime, promijenjeno sigurnosno okruæenje nije manjekompleksno niti manje ambivalentno no πto je bilo prije 10 ili 15 godina; po-vratak na pojednostavnjenu hladnoratovsku dihotomiju stoga je kontraproduk-tivan. Kompleksnost i multidimenzionalnost suvremenog sigurnosnog okruæenjai dalje se puno bolje moæe objasniti teorijama nastalim u okviru liberalne misli,negoli realistiËkim teorijama.

Hrvatski pristup strateπkoj sigurnosnoj konceptualizaciji i identificiranju iz-vora ugroæavanja sigurnosti, u posljednje se vrijeme dobro uklapa u zapadni



71

mainstream, koji obiljeæavaju otklon od liberalnog teorijskog naslijea, reduk-cionizam u razumijevanju druπtvenih pojava i njihovom dominantnom proma-tranju u kontekstu sigurnosti, redukcionizam u samom shvaÊanju sigurnosti, od-nosno njenoj militarizaciji, poveÊan stupanj sekuritizacije i sl. Iz strateπkih doku-menata suvremenih dræava, donesenih u posljednje vrijeme, te pokuπaja dono-πenja hrvatskih krovnih strategija iz podruËja nacionalne sigurnosti i obrane, kaoi nekih parcijalnih dokumenata iz toga podruËja, koji su dobili oznaku flstrateπ-ki«, nesumnjivo proizlazi kako je temeljni problem u nepostojanju koherentnogteorijskog temelja. Dok je strateπka konceptualizacija u podruËju sigurnosti iobrane 2002. godine imala jasna teorijska uporiπta u kritiËkim teorijama sigur-nosti te, dominantno, u radovima Kopenhaπke πkole, svi kasniji pokuπaji nekenove konceptualizacije obiljeæeni su dnevnopolitiËkim diskursom Ëija svrha ni-je predstavljanje okvira i smjera djelovanja dræave i druπtva u podruËju sigurnos-ti, veÊ pruæanje privida vlastitoj i meunarodnoj javnosti o spremnosti djelova-nja na tom podruËju.

Sigurnost se sve viπe udaljuje od jednoznaËnog, flpravocrtnog« razumijeva-nja, pa danas viπe ne predstavlja situaciju slobodnu od opasnosti (free of dan-ger), veÊ neku vrstu osiguranja (insurance) jer je rizik postao uobiËajen izrazdruπtvenog upravljanja modernim druπtvima. Pomicanjem fokusa sa zaπtite odkonkretnih opasnosti prema osiguranju u kontekstu apstraktnih rizika, sigurnostpostaje opÊa druπtvena ideja vrijednosti i normativni koncept koji se koristi urazliËitim znaËenjima (Braus, 2011). Usprkos tome, svjedoËimo nasilnom pojed-nostavnjivanju toga sloæenoga fenomena. Hrvatski pristup nacionalnoj sigurno-sti i inauguracija pojma tzv. domovinske sigurnosti, pritom su vrlo indikativni.Domovinski rat i iskustvo Vukovara 1991. u tom trendu redukcionizma sloæenihsigurnosnih aspekata na tradicionalni model dræavne sigurnosti, slobodnog i ob-jektivnog znanstvenog diskursa na nacional-patetiËno deklamiranje, a univerzal-nih humanistiËkih ideja na militantne parole za postizanje nacionalne homoge-nizacije, postaju vrlo korisno sredstvo.

L i t e r a t u r a :

Braus, H. G. (2011). Concepts of Security Threats, Challenges, Vulnerabilities and Risks. Springer.Preuzeto s http://www.springer.com

Collins, A. (2010). Suvremene sigurnosne studije. Zagreb: PolitiËka kultura.

DomjanËiÊ, S. (2017). Hrvatski doæivljaj rata: izmeu liberalnog i nacional-patetiËnog. U: Sunajko,G. (ur.), Rat i mir, Zagreb: Hrvatsko filozofsko druπtvo, str. 301-317.

DomjanËiÊ, S., Gracin, D. (2016). Kako promiπljati strategiju u podruËju sigurnosti i obrane? Po-lemos, Vol. XIX, br. 37, Zagreb.

Fierke, K. M. (2007). Critical Approaches to International Security. Cambridge: Polity Press.



72

Grizold, A. (1998). Meunarodna sigurnost: teorijsko-institucionalni okvir. Zagreb: Fakultet poli-tiËkih znanosti.

©uloviÊ, V. (2010). ZnaËenje koncepta bezbednosti i teorija sekuritizacije. Beograd: Beogradskicentar za bezbednosnu politiku.

TataloviÊ, S., BilandæiÊ, M. (2005). Osnove nacionalne sigurnosti. Zagreb: Ministarstvo unutarnjihposlova Republike Hrvatske.

*** Strategija nacionalne sigurnosti. flNarodne novine« br. 32/2002.

*** Strategija nacionalne sigurnosti. flNarodne novine« br. 73/2017.


187

O autorima

Dr. sc. Julija BARUN»I∆ PLETIKOSI∆, osnovnu i srednju πkolu zavrπila je u Zagrebu.Diplomirala je kroatistiku i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2005. go-dine. Doktorirala je 2014., s temom KatoliËka crkva u Hrvatskoj 1991.—1995.: sta-vovi, djelovanje, stradanja, na Hrvatskim studijima SveuËiliπta u Zagrebu. Od 2006.zaposlena je u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskograta (HMDCDR) u Zagrebu. Objavila je nekoliko preglednih i znanstvenih radovau struËnim i znanstvenim publikacijama, a sudjelovala je i na devet znanstvenihskupova, od Ëega Ëetiri meunarodna. Urednica je viπe od 10 knjiga s tematikomiz Domovinskog rata u Hrvatskoj, te suradnica u pripremi i izdavanju knjiga do-kumenata tzv. Republike Srpske Krajine, koje od 2007. objavljuje HMDCDR (19knjiga).

Dr. sc. Tomislav ∆UÆI∆, roen je 1975. u Vukovaru. Diplomirao je kroatistiku na Fi-lozofskome fakultetu u Zagrebu, na kojem je 2012. doktorirao filologiju, obraniv-πi rad Teorijsko-metodoloπki problemi hrvatske pravopisne norme. Kao profesorhrvatskoga jezika i knjiæevnosti radio je u srednjim πkolama u Iloku, Kutini, Su-botici i Zagrebu, a kao nastavnik (lektor) hrvatskoga jezika i knjiæevnosti radio jena Filozofskome fakultetu u Ljubljani i Filoloπkome fakultetu flBlaæe Koneski« uSkopju. Sudjelovao je na znanstvenim skupovima u Iloku, Rijeci, Zagrebu, Saraje-vu, Ohridu i Skopju. Objavio je knjige Pravopisna norma i Hrvatsko-makedonskaËitanka 2 (s Ljudmilom Spasovom) te niz znanstvenih i struËnih radova.

Brigadir dr. sc. Stjepan DOMJAN»I∆, roen je u Petrovini (Jastrebarsko) 1967. go-dine. Osnovnu πkolu zavrπio je u Jastrebarskom, a srednjoπkolsko obrazovanje uZagrebu. Na Fakultetu politiËkih znanosti u Zagrebu diplomirao je 1991. na stu-diju politologije. Na istom fakultetu zavrπio je poslijediplomski znanstveni studijMeunarodnih odnosa te 2007. stekao akademski stupanj magistra znanosti, a2012. i doktorirao, obranivπi rad pod naslovom LatinskoameriËka i istoËnoeurop-ska tranzicija: komparativna analiza civilno-vojnih odnosa. Zavrπio je sve razinevojnog obrazovanja; trenutaËno je brigadir Oruæanih snaga Republike Hrvatske.Nakon zavrπetka studija kraÊe vrijeme radio je kao srednjoπkolski profesor politi-ke i gospodarstva te sociologije, nakon Ëega se ukljuËuje u Domovinski rat. Od1994. zaposlen je u Ministarstvu obrane. NajveÊi dio karijere u Ministarstvu obra-ne proveo je na poslovima vezanim uz vojno obrazovanje, obrambenu politiku iplaniranje, meunarodnu suradnju te upravljanje ljudskim resursima. Radio je ikao nastavnik na Hrvatskom vojnom uËiliπtu, u okviru kolegijâ koji se provode naprogramima visokog obrazovanja za potrebe obrane (Obrambena politika, Uprav-ljanje obranom, Strategijsko planiranje, Operativno umijeÊe, Suvremeni vojni kon-cepti). Sudjelovao je u radu mnogobrojnih znanstvenih i struËnih skupova i semi-nara, u zemlji i inozemstvu, iz podruËja obrambene i sigurnosne politike, civilno--vojnih odnosa, vojne diplomacije i upravljanja ljudskim resursima. Objavio je



188

knjigu pod naslovom Civilno-vojni odnosi i tranzicija: latinskoameriËke i postko-munistiËke europske tranzicije te viπe znanstvenih i struËnih radova. Posebno sebavi pitanjima konceptualizacije sigurnosne i obrambene politike, promjenama si-gurnosne paradigme u post-modernom dobu, civilno-vojnim odnosima te feno-menom vojske i rata.

Doc. dr. sc. Anita DREMEL, diplomirala je sociologiju i engleski jezik i knjiæevnost2006. i japanologiju 2007., te doktorirala iz sociologije 2014. na Filozofskom fa-kultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Predaje klasiËne socioloπke teorije na preddiplom-skoj razini i kulturnu teoriju te predmete nastavniËke naobrazbe na diplomskoj ra-zini. Docentica je na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta SveuËiliπta J. J.Strossmayera u Osijeku. Njezini istraæivaËki interesi ukljuËuju kulturu, rod, moÊ,kritiËku teoriju i diskurs.

Dr. sc. Josip ESTERAJHER, diplomirani je politolog, magistar politiËkih znanosti i dok-tor politiËkih znanosti. PodruËja njegova znanstvenog, struËnog i/ili profesional-nog interesa su politiËki, sigurnosni i druπtveni procesi na podruËju JugoistoËneEurope, teorije krize i raspad SFRJ-a te politika nacionalne sigurnosti. U dosadaπ-njoj znanstvenoj i struËnoj karijeri radio je na Fakultetu politiËkih znanosti u Za-grebu, u Institutu za istraæivanje upravljanja i rada u Ljubljani, na Hrvatskom ra-diju Vukovar, u Uredu za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske te uMinistarstvu obrane Republike Hrvatske. TrenutaËno radi u Uredu VijeÊa za na-cionalnu sigurnost.

Ivan FREMEC, roen je u Osijeku, gdje je zavrπio IsusovaËku klasiËnu gimnaziju te2012. diplomirao na Filozofskom fakultetu, s temom iz domene kognitivne ling-vistike, stekavπi naslov magistra engleskog jezika i knjiæevnosti i magistra eduka-cije povijesti. Radio je kao uËitelj i nastavnik povijesti i engleskog jezika te prevo-ditelj, a od 1. travnja 2016. zaposlen je u Odjelu struËnih poslova u Javnoj usta-novi flMemorijalni centar Domovinskog rata Vukovar«.

Dr. sc. Stipe KLJAI∆, roen u ©ibeniku 1982. godine, zavrπio je studij povijesti na Fi-lozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istome fakultetu, pod mentorstvom prof. dr.sc. Ive Banca, obranio je 2015. doktorsku disertaciju flIntelektualci i hrvatski na-cionalizam (1929.—1945.)«. TrenutaËno radi na projektu Hrvatska u 20. stoljeÊu:modernizacija u uvjetima pluralizma i monizma, financiranje: Hrvatska zaklada zaznanost, te na europskom projektu Courage — kulturna opozicija u bivπim soci-jalistiËkim dræavama, financiranje: Horizon 2020. Njegov istraæivaËki interes su po-litiËka i intelektualna povijest jugoslavenskog razdoblja hrvatske povijesti (1918.—1990.).

Prof. dr. sc. Ivan MARKE©I∆, sociolog religije, osnovnu πkolu zavrπio je u Oraπcu i©Êitu kraj Prozora (1968.), srednju πkolu — FranjevaËku klasiËnu gimnaziju — uVisokom kraj Sarajeva (1972.), studij sociologije na Fakultetu politiËkih nauka uSarajevu (1978.) te studij njemaËkoga jezika na Filozofskome fakultetu u Sarajevu(1984.). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu magistrirao je s temom o politiËkojteologiji Dorothee Soelle (1988.) te doktorirao na temu flReligija u teoriji sustavaNiklasa Luhmanna« (1997.). Nakon zavrπenoga studija radio je kao prevoditelj zanjemaËki jezik u UNIS-Prozoru (1978.—1987.), bio znanstveni novak u Institutu


O autorima

189

za druπtvena istraæivanja u Sarajevu (1987.—1991.), a zatim glavni tajnik HDZ BiH(1991.—1992.). Potom je radio u Hrvatskome informacijskom centru (HIC) u Za-grebu (1992.—1993.) te kao leksikograf u Leksikografskome zavodu Miroslav Kr-leæa u Zagrebu (1993.—2005.). Od 2005. godine zaposlen je u Institutu druπtve-nih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Proπao je izbor u sva znanstveno-nastavna zva-nja: od znanstvenoga suradnika do znanstvenoga savjetnika u trajnom zvanju, od-nosno od docenta do redovitoga profesora u trajnome zvanju, kao i zvanja od lek-sikografa do leksikografskoga savjetnika. Na Hrvatskim studijima SveuËiliπta u Za-grebu predaje kolegije: KlasiËna i Suvremena socioloπka teorija, Sociologija religi-je te Sociologija umiranja i smrti, a na Edukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu uZagrebu kolegij Osnove sociologije. Sudjelovao je na viπe desetaka meunarod-nih i domaÊih znanstvenih i struËnih skupova te bio voditelj i suradnik na neko-liko znanstvenih projekata MZOS-a.

Prof. dr. sc. Renato MATI∆,, diplomirao je na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Za-grebu 1988., magistrirao 1994. te doktorirao sociologiju 2001. PodruËja njegovaznanstveno-istraæivaËkog i nastavniËkog djelovanja, uz opÊu sociologiju, su socio-logija kriminala i druπtvene devijantnosti, problemi nasilja i korupcije te druπtve-ni uzroci predrasuda i diskriminacije, s naglaskom na devijantne pojave i proble-me hrvatskog druπtva u razdoblju tranzicije. Na Hrvatskim studijima SveuËiliπta uZagrebu zaposlen je od 2007. godine. »lan je Hrvatskog socioloπkog druπtva, Stru-kovne udruge kriminalista, Kluba studenata George. C. Marshall Center for Inter-national and Security Studies, te Ëlan predsjedniπtva karate kluba Tempo u Zagre-bu. Sudionik je Domovinskog rata i nositelj Spomenice.

Dr. sc. Æeljko PAVI∆, izvanredni je profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fa-kulteta SveuËiliπta J. J. Strossmayera u Osijeku. Diplomirao je i doktorirao socio-logiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. PodruËja njegova znanstvenog intere-sa ukljuËuju sociologiju znanosti, sociologiju obrazovanja, sociologiju religije teznanstvenu metodologiju. Autor je jednog sveuËiliπnog udæbenika, jedne autorskei nekoliko uredniËkih knjiga te dvadesetak znanstvenih radova.

Brigadir Andrija PLATUÆI∆, roen 1964. godine u Zagrebu, naËelnik je Katedre stra-tegije na Hrvatskom vojnom uËiliπtu flDr. Franjo Tuman«. Diplomant je Ratne πko-le flBan Josip JelaËiÊ«, s radom Planiranje vojnih operacija u suvremenom okruæju— iskustva i novi zahtjevi (2010.), te koautor nekoliko radova meu kojima sudva objavljena na znanstveno-struËnim skupovima Vukovar '91.: Inverzna geome-trija i Bitka za Vukovar, te Roj kod IlaËe '91. — izgubljena pobjeda.

Doc. dr. sc. Stanislav ©OTA, roen je 1969. godine u Bapskoj, gdje je 1983. zavrπioosnovnu πkolu. Srednju πkolu pohaao je u Zagrebu (1983.—1985.) i –akovu(1985.—1987.), gdje je i maturirao. Godine 1994. diplomirao je teologiju; iste go-dine zareen je za sveÊenika –akovaËke i Srijemske biskupije. Stupanj magistraznanosti na KatoliËkome bogoslovnom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu postigao je2004., u podruËju specijalizacije koja obrauje pastoralna, katehetska i liturgijskapitanja. U studenom 2009. doktorirao je na KatoliËkome bogoslovnom fakultetuSveuËiliπta u Zagrebu, pod mentorstvom prof. dr. sc. Josipa Balobana. Od 2014.predaje na katedri Pastoralne teologije KatoliËkog bogoslovnog fakulteta u –ako-



190

vu, kao honorarni vanjski suradnik. Od svibnja 2015. predaje kao viπi asistent(poslijedoktorand) na katedri Pastoralne teologije KatoliËkog bogoslovnog fakul-teta u –akovu. U zvanje docenta unaprijeen je u travnju 2017. godine. Dosad jeobjavio dvije knjige, desetak znanstvenih i struËnih Ëlanaka te jedan priruËnik.

Prof. dr. sc. Antun ©UNDALI∆,, redoviti je profesor u trajnom zvanju na Ekonomskomfakultetu u Osijeku. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao sociologiju na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu. PodruËja njegovog znanstveno-istraæivaËkog interesaponajviπe obuhvaÊaju sociologiju religije, sociologiju obrazovanja i ekonomskusociologiju. Autor je pet knjiga i viπe od stotinu znanstvenih i struËnih radova.

Brigadni general Æeljko ÆIVANOVI∆, roen 1960. u Kukujevcima, naËelnik je jedneod uprava Glavnog stoæera Oruæanih snaga Republike Hrvatske. Posjeduje viπe-godiπnju nastavniËku praksu iz podruËja operacija i strategije. Koautor je rada Rojkod IlaËe '91. — izgubljena pobjeda.

Prof. dr. sc. Ozren ÆUNEC, roen 1950. u Zagrebu, redoviti je profesor Odsjeka zasociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te predstojnik Katedre za vojnu socio-logiju. Autor je mnogih radova o ratu u Hrvatskoj, izmeu ostalog i knjiga: Goliæivot: socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj (dva sveska, 2007.), Rat idruπtvo. Ogledi iz sociologije vojske i rata (1998.) i Planet mina. TaktiËko-tehniË-ki, humanitarni, socijalni, ekoloπki i meunarodnopravni aspekti uporabe kopne-nih mina u suvremenom ratu (1997.). Pored sociologije, u podruËja znanstvenoginteresa i nastavniËke prakse ukljuËuje povijest filozofije i antropologiju.


Documents

Militarizacija javnog diskursa: nacionalna sigurnost i