1

6. KAMATNJAK I POTRAŽNJA ZA NOVCEM

- Cijena novca izražena je visinom tržišnog kamatnjaka on definira trošak zaduživanja i prinos od

ulaganja pa je ujedno i važna odrednica štednje, investicija i potrošnje svih sektora gospodarstva

CIJENA NOVCA I PRINOSI NA TRŽIŠTU - Poduzeda, pojedinci i ostali pozajmljivači međusobno konkuriraju za sredstva raspoloživa za

pozajmljivanje, a kamatna stopa alocira ta sredstva subjektima koji su spremni i sposobni platiti

zahtjevanu kamatu

- Smanjenjem kamatne stope povedava se potražnja za bankovnim kreditima (iz posuđenih izvora

sredstava financira se više investicija koje ulaze u krug isplativih investicija)

- Povedanjem kamatne stope raste ponuda kredita (banke i druge financijske institucije pribavljaju

vedi iznos slobodnih novčanih sredstava koja se mogu plasirati u formi novoodobrenih kredita

nemonetarnim subjektima jer stanovništvo preferira poziciju neto vjerovnika)

- TRŽIŠTE SREDSTAVA ZA POZAJMLJIVANJE I ODREĐIVANJE KAMATNJAKA

Ls - funkcija ponude kredita ponuda bankovnih kredita i

zajmova, te ponuda sredstava raspoloživih za ulaganje u

obveznice države i korporacija, trezorske zapise,...

Ld – fja potražnje za kreditima uključuje potražnju za

bankovnim kreditima i zajmovima te pribavljanje sredstava

prodajom emitiranih obveznica ili dr.dužničkih vrijednosnica

Banke određuju visinu kamatnjaka uzimajudi u obzir troškove

pribave sredstava (pasivni kamatnjaci), troškove poslovanja i premiju

rizika na koju utječe ocjena kreditne sposobnosti klijenta kao i niz

rizika kojima je banka izložena u bududem razdoblju otplate kredita

- Ravnotežna kamatna stopa formira se pri jednakosti tražene i ponuđene količine sredstava u nekoj

jedinici vremena

˚ Ako je kam.stopa viša od ravnotežne – iznos kredita koji se nudi vedi je od iznosa kredita

koji se potražuje pa postoji višak kredita. Neki neto vjerovnici nisu u mogudnosti zaraditi

bilo kakvu kamatu, ceteris paribus, oni pristaju plasirati sredstva i uz nižu cijenu novca pa se

smanjuje trž.kamatnjak prema ravnotežnoj razini

- Tržište dužničkih vrijednosnica – najvažniji oblici su državne obveznice, korporacijske obv., trezorski i

komercijalni zapisi

˚ S aspekta izdavatelja vrijednosnica - kamatnjak se ponajprije promatra u terminima cijene

korištenja pozajljenih novčanih sredstava

˚ S aspekta držatelja vrijednosnica – kamatnjak se promatra u terminima prinosa na ulaganje

- Za poduzeda ili državu koji novčana sredstva pribavljaju prodajom obveznica, poželjno je da trošak

financiranja bude što niži, a mjeri ga kamatna stopa, koja je u novčanom iznosu naknada koju dužnik

plada za korištenje novca u sadašnjosti

˚ Voljni su prodati vedi iznos obveznica, tj. pribaviti vedi iznos sredstava za pozajmljivanje u

uvjetima nižih kamatnjaka Ld je padajuda fja kamatnjaka

- Nositelji ponude Ls spremni su držati vedi iznos obveznica, tj. ponuditi vedi iznos sredstava za

pozajmljivanje, ako je prinos od ulaganja vedi Ls je rastuda fja kamatnjaka

2

VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCA - Godišnja kam.stopa kod zajma s jednokratnom otplatom za godinu dana jednaka je omjeru kamata i

glavnice duga

- 𝑖 = 100

1000= 0,10 = 10% kamata je 100 novčanih jedinica, a glavnica duga 1000 n.j., pa je

kamatnjak 10%

- S produžetkom broja godina, uz jednokratno pladanje kamata i otplate glavnice duga primjenjuje se

koncepcija vremenske vrijednosti novca i diskontni faktor : 1

(1+𝑖)𝑡

- DISKONTNI FAKTOR – pokazuje sadašnju vrijednost jedne novčane jedinice primljene u godini t

- Pretpostavka: novčana jedinica koju demo primiti za godinu dana (odnosno za t godina), manje je

vrijedna od novčane jedinice koju primamo danas

- Osnovni elementi koncepcije vremenske vrijednosti novca:

☼ SADAŠNJA VRIJEDNOST (SV)= parametar koji izjednačava bududi novčani tok (primitak ) sa

sadašnjim ulaganjem; izračunom SV potencijalni ulagači na financ.trž.ocjenjuju opravdanost

izbora između sadašnje potrošnje i ulaganja s mogudnošdu povedane potrošnje u bududnosti

mogude je usporediti novčane tokove različitih oblika imovine, u različitim razdobljima, tako da ih

se diskontira na zajednički datum

☼ SV budučeg novčanog toka utvrđujemo postupkom diskontiranja, koji se u slučaju jednostavnog

zajma s jednokratnom otplatom izražava:

PV – sadašnja vrijednost

FV – vrijednost bududeg primitka

koji de biti ispladen u godini t

i – godišnja kamatna stopa

t – godina (t= 1, 2, ...., n)

☼ pozitivna vrijednost kamatnjaka sadašnja diskontirana vrijednost bududeg primitka jedne kune

je manja od jedan 1kn primljena za t godina danas vrijedi 1

(1+𝑖)𝑡 kuna

☼ SV niza bududih primitaka od dužničkog instrumenta jednaka je zbroju SV svih bududih primitaka

PRINOS DO DOSPIJEĆA = najtočnija mjera kamatnih stopa na dužničke instrumente; označava kamatnu stopu uz koju je

današnja vrijednost dužničkog instrumenta jednaka SV svih njegovih bududih primitaka

- Podrazumijeva se da de se imovina držati do dospijeda i da de se sve periodične isplate reinvestirati po

stopi prinosa do dospijeda

- Utvrđivanje prinosa do dospijeda različito je u slučajevima različitih dužničkih instrumenata

♯ JEDNOSTAVNI ZAJAM S JEDNOKRATNOM OTPLATOM

- Prinos do dospijeda jednak je jednostavnom kamatnjaku

- Glavnica – 1000nj, pladena kamata 100 jedinica, prinos do dospijeda

- Posuđeni iznos 1000kn je današnja vrijednost jednaka SV bududeg primitka, a 1100kn je bududi

novčani tok (za god.dana) koji uključuje otplatu glavnice duga uvedane za kamatu prinos do

dospijeda

3

♯ ZAJAM S FIKSNOM ANUITETSKOM OTPLATOM

- Kod kredita banaka s fiksnom ratom otplate anuiteti otplate kredita uključuju jednake mjesečne ili

godišnje rate koje se dijelom sastoje od otplate glavnice, a dijelom od pladanja kamate

- Prinos do dospijeda utvrđujemo izjednačavanjem današnje vrijednosti zajma sa SV svih bududih

isplata na temelju tog zajma (zbroj SV vrijednosti svih bududih rata otplate kredita)

- Za kredit koji de biti konačno otpladen u godini t=n:

LV – današnja vrijednost, tj.vrijednost zajma

FP – fiksna godišnja otplata (isplata)

i – prinos do dospijeda

*najvedi iznos kamata plada se u prvim godinama otplate, dok kasniji anuiteti otplate kredita uključuju sve vedi udio povrata glavnice duga

♯ KUPONSKA OBVEZNICA

- U obzir se uzima zbroj SV svih bududih isplata fiksnog iznosa kuponske kamate (svake godine do dana

dospijeda) te SV konačne isplate nominalne vrijednosti obveznice (na dan njezinog dospijeda, u godini

t=n)

- Tipični primjeri višekratno isplativih obveznica su: državne obveznice & obveznice korporacija

- Današnja vrijednost kuponske obveznice jednaka je zbroju SV svih bududih isplata

P – današnja vrijednost – cijena obveznice

C – fiksni iznos godišnje kuponske isplate – iznos

kuponske kamate koji se ispladuje svake godine do

dospijeda obveznice

F – nominalna vrijednost obveznice

- KUPONSKA KAMATNA STOPA (nominalna ili nazivna kam.stopa) – postotak od nominalne vrijednosti

obveznice kojim se utvrđuje fiksni iznos godišnje kuponske kamate

˚ Npr. na 10-godišnju drž.obv., kuponska kamata iznosi 10% , pa uz nominalnu vrijednost

obv.jednaku 1000kn, kuponska kam.iznosi 100kn

˚ Novčani iznos od 100kn izdavatelj ispladuje omatelju obveznice tijekom cijelog razdoblja do

dospijeda obveznice, a na dan dospijeda izdavatelj je dužan isplatiti i nominalne vrijednosti

obveznice, dakle u ovom primjeru 1000kn

- PRINOS DO DOSPIJEDA (PDD) - mjenja se ovisno o promjenama na financijskom tržištu ,za razliku od

kuponske kam.stope koja je unaprijed definirana i nepromjenjiva do dospijeda obveznice

- Promjene u obliku porasta ili smanjenja opde razine tržišnih kamatnjaka mjenjaju i razinu PDD na

obveznice

˚ U uvjetima opdeg pomanjkanja likvidnosti i oskudice novca – rast svih trž.kamatnjaka – rast

PDD, pa se mijenja i trenutačna cijena obveznice na tržištu

˚ Ako dođe do promjene tržišne cijene obveznica (formira se ovisno o kretanju ponude i

potražnje za obveznicama u odnosu na alternativne oblike imovine) – mijenja se PDD

4

- Između kretanja cijene pojedinačne obveznice i njenog PDD postoje određene zakonitosti:

˚ PDD jednak je kuponskoj kamatnoj stopi kad je trenutačna tržišna cijena obveznice jednaka

njenoj nominalnoj vrijednosti

˚ PDD vedi od kuponske stope kad je cijena obveznice niža od nominalne vrijednosti

˚ Postoji inverzan odnos kretanja cijene obveznice i kretanja PDD

Ako dođe do porasta (zahtijevanog) PDD cijena obveznice se smanjuje

Ako se PDD smanji, cijena obveznice de se povedati

a) Gledano kroz jednakost današnje vrijednosti obveznice i zbroja SV svih bududih isplata:

porast PDD (u nazivniku diskontnih čimbenika) djeluje na smanjenje današnje vrijednosti,

tj. cijene obveznice na tržištu

b) Gledano iz ekonomske perspektive: ako poraste PDD smanjuje se sadašnja diskontirana

vrijednost svih bududih kuponskih isplata i vrijednost konačne isplate nominalne

vrijednosti, zbog čega se smanjuje potražnja za obveznicom i njezina vrijednost na tržištu

c) U slučaju konzole (vječna obveznica s vječnom fiksnom kuponskom isplatom, bez dana

dospijeda i bez otplate glavnice): posebno vidljiv inverzan odnos

Cijena konzole jednaka je omjeru

kuponske isplate C i kamatne stope

mjerene prinosom do dospijeda i

♯ DISKONTNE OBVEZNICE I TREZORSKI ZAPISI

- Dok kuponske obveznice podrazumijevaju periodične isplate kamata i isplatu nominalne vrijednosti

obveznice o njezinom dospijedu, diskontne obv. i trez.zapisi na ispladuju kuponsku kamatu, nego

jedinu isplatu bilježe na dan dospijeda kad se imatelju ispladuje nominalna vrijednost

- Trenutačna tržišna cijena jednogodišnjeg trezorskog zapisa računa se:

P- današnja vrijednost (trenutačna vrijednost obveznice)

F – nominalna vrijednost obveznice koja de biti ispladena na

dan dospijeda

- Prodaja novoemitiranih diskontnih obveznica i trezorskih zapisa obavlja se uz diskont koji treba

osigurati interes investitora u visini kapitalizacije po zahtijevanoj stopi tržišnog prinosa do dospijeda

takve vrijednosnice

- Na sekundarnom tržištu, takvim se vrijednosnicama trguje po cijeni ispod nominalne vrijednosti, pri

čemu sa skradivanjem vremena dospijeda vrijednosnice tržišna cijena konvergira nominalnoj

vrijednosti

- Investitori koji kupuju diskontirane vrijednosnice na primarnom trž.po cijeni (duboko) ispod

nom.vrijednosti, često nisu zainteresirani za njihovu prodaju prije dospijeda na dan dospijeda

ostvaruju prinos jednak omjeru povedanja cijene (F-P) i početne cijene P

5

TEKUĆI PRINOS

- Mjera aproksimacije prinosa do dospijeda koja se koristi kod izračuna prinosa do dospijeda kuponske

obveznice

- TEKUDI PRINOS ic predstavlja omjer godišnje kuponske isplate C (nominalne godišnje kamate) i

trenutačne tržišne cijene obveznice P

- Npr. za 6 postotnu obveznicu nom.vrij. 1000kn, koja se trenutačno prodaje po cijeni 800kn, tekudi

prinos je 7,5% primjeti da se tu ne spominje vrijednost t

- ako je t 8 godina, stvaran PDD iznosi 9,7%

razlika između 7,5 i 9,7 je greška u aproksimaciji korištenjem tekudeg prinosa

- Tekudi prinos je dobra aproksimacija PDD u slučaju dugoročne obveznice čije je dospijede bitno

udaljeno od sadašnjosti, jer onda obična kuponska obveznica nalikuje na vječnu obveznicu

- No kako se preostali rok do dospijeda skraduje, aproksimacija pomodu tekudeg prinosa postaje sve

manje točna

- Kad je trenutačna cijena obveznice jednaka nominalnoj vrijednosti, TP jednak je kuponskoj kamatnoj

stopi, pa je jednak i PDD to podrazumijeva da što je cijena obveznice bliža nominalnoj vrijednosti, to

je tekudi prinos bolja mjera aproksimacije

- Kretanje tekudeg prinosa uvijek se odvija u istom smjeru kao kretanje PDD porast TP usklađen je s

porastom PDD, jer se obje kam.stope kredu u inverznom odnosu s kretanjem cijene obveznice

DETERMINANTE POTRAŽNJE ZA IMOVINOM

- Obveznice, dionice, nekretnine, novac i umjetnine samo su neki od oblika imovine koji pojedincima

služe kao zaliha vrijednosti

- Imovinu poduzeda čine oprema, strojevi, novac, vrijednosnice raspoložive za prodaju i ostalo sadržano

u aktivi njihove bilance

- U aktivi bilance financijskih institucija nalazimo kredite i plasmane vezane uz ulaganje u vrijednosnice

ili druge oblike imovine

- Stanovništvo se najčešde javlja u ulozi vlasnika stambenih nekretnina, dionica, obveznica i bankovnih

depozita

- Svaki pojedinac zasebno odlučuje koliki de dio svog bogatstva držati u kojem obliku imovine uz

nepromijenjenu razinu bogatstva, potražnja za određenim oblikom imovine mjenja se ovisno o

očekivanom povratu i drugim karakteristikama te imovine u odnosu na druge oblike imovine

- FINANCIJSKI OBLICI IMOVINE = instrumenti kojima se trguje na financijskim tržištima: novac, depoziti,

trezorski zapisi, dionice, obveznice,... - NEFINANCIJSKA (REALNA) IMOVINA = oblici imovine kojima se trguje na tržištu roba i usluga:

nekretnine, umjetnine, zlato, dragulji, strojevi, ceste, plovila,...

6

˚ Zbroj vrijednosti financijske i nefinancijske imovine (pojedinca ili ukupnog stanovništva) zove se BOGATSTVO potražnja za imovinom raste kad raste bogatstvo jer se povedavaju resursi raspoloživi za kupnju nove imovine

Tome pogoduje porast dohotka stanovništva vezan uz rast plada, najamnine, rente, ostvarene kapitalne dohotke,...

Porast dohotka i bogatstva stanovništva događa se u fazi ekspanzije poslovnog ciklusa, pa i potražnja za imovinom raste u tom razdoblju

Recesija suprotno

- Atraktivnost ulaganja određena je likvidnošču, očekivanim povratom i rizikom određene imovine u

odnosu na druge oblike to, uz veličinu bogatstva predstavlja temeljne odrednice potražnje za

imovinom

LIKVIDNOST IMOVINE – predstavlja sposobnost

brzog i lakog pretvaranja određene imovine u

novac, bez gubitaka i troškova uz uvjet da je sve

ostalo nepromjenjeno, potražnja za određenim

oblikom imovine bit de veda što je imovina likvidnija

u usporedbi s drugom imovinom

OČEKIVANI POVRAT (očekivana stopa povrata) – mjeri mogudi dobitak od držanja određenog

oblika imovine tijekom definiranog razdoblja (npr.godinu dana, u razdoblju od vremena t do

vremena t+k, za k=1,2,...,m)

Uz uvjet da je sve ostalo nepromjenjeno, potražnja za određenim oblikom imovine bit de veda

što je vedi očekivani povrat te imovine u odnosu na očekivani povrat drugih oblika imovine

- Utvrđuje se kao ponderirani prosjek dvije ili više mogudih stopa povrata od ulaganja, pri čemu

su ponderi definirani vjerojatnošdu ostvarivanja određenih stopa povrata u definiranom

razdoblju držanja imovine

o Re – očekivani povrat u definiranom

razdoblju

o Ri - stopa povrata za i=1,2,...,n

o Pi – vjerojatnost ostvarivanja stope povrata

Ri za i=1,2,...,n

o i – broj mogudih ishoda

- stopa povrata Ri predstavlja omjer dohotka (zarade) od imovine i kupovne cijene imovine

s aspekta dohotka od imovine u obzir se uzima:

a) razlika u cijeni imovine na početku i na kraju razdoblja držanja (razlika

prodajne i kupovne cijene imovine)

b) svi primitci koje držanje imovine donosi vlasniku (ovisno o vrsti imovine to

mogu biti: kamate, dividende, rente, najamnine,...)

- u slučaju kuponske obveznice, povrat Ri računa se:

o R – povrat od držanja obveznice od

vremena t do vremena t+k

o Pt- cijena obveznice u vremenu t

o Pt+k – cijena obveznice u vremenu t+k

o C – isplata/e kuponske kamate

o ic – tekudi prinos ;

o g – stopa kapitalnog dobitka;

Novac Štedni depoziti po viđenju Oročeni depoziti Trezorski zapisi Komercijalni zapisi Državne obveznice Dionice Korporacijske obveznice

7

- stopa povrata može biti znatno drugačija od tekudeg prinosa iste imovine razlog tomu su promjene tržišnih okolnosti, uključujudi promjene ravnotežne razine kamatnjaka, odnosno očekivanja bududih razina kamatnjaka

- KAPITALNI DOBITAK ili GUBITAK = jednak je stopi promjene

cijene imovine koju imatelj drži od vremena t do vremena t+k = razlika prodajne i nabavne cijene vrijednosnice u odnosu na nabavnu cijenu

- Promjene monetarnih i kreditnih agregata indirektno se odražavaju na ostvarene povrate od držanja određene imovine zato analitičari žele predvidjeti budude poteze i politiku SB, da bi uz što vedi stupanj točnosti predvidjeli budude kretanje kamatnjaka

- Monetarno- kreditna ekspanzija – stvara se okruženje povoljno za rast cijena imovine niže očekivane kamatne stope povedavaju očekivani povrat od ulaganja u obveznice i dionice;

˚ Nadalje, porast potražnje za imovinom, ceteris paribus, rezultira porastom tržišne cijene tih

oblika imovine u odnosu na druge

- Monetarna restrikcija – kontrakcija novčane ponude izaziva nepovoljne učinke pad likvidnosti i

očekivanje rasta trž.kamatnjaka smanjuju stope očekivanog povrata na obveznice i dionice, oa uz

ceteris paribus, djeluju na pad potražnje za imovinom

˚ Ako je stopa kapitalnog gubitka veda od tekudeg prinosa, očekivani povrat od ulaganja bit de

negativan, pa de vrlo nepovoljno djelovati na kretanje potražnje i budude cijene tih oblika imovine

˚ Što je duži preostali rok do dospijeda imovine, učinak promjene tržišnih kamatnjaka na tržišnu

cijenu imovine i očekivanu stopu povrata je vedi

Zato obveznice i zajmovi s dužim rokom do dospijeda nose vedi kamatni rizik

- KAMATNI RIZIK – vjerojatnost da de prinos do dospijeda kupljenih obveznica porasti, tj.da de u trenutku kad se obveznice trebaju unovčiti biti vedi od onoga uz koji su obv.kupljene – pojava kapitalnog gubitka

- RIZIK REINVESTIRANJA – dolazi do izražaja u slučaju pada trž.kamatnjaka kad je razdoblje držanja duže od preostalog roka do dospijeda; javlja se zbog neizvjesnih bududih kamatnih stopa uz koje de se sredstva reinvestirati

- VARIJABLA TRAJANJE ˚ Za izračun mjere osjetljivosti tržišne vrijednosti obveznice na promjenu kamatnih stopa ˚ Mjeri efektivno dospijede imovine, tj.prosječnu starost tijeka primitka od dužničkog instrumenta ˚ Imovina s dužim trajanjem ima vedi stupanj kamatnog rizika, pa su uz danu promjenu kamatnjaka

mogude vede promjene tržišne vrijednosti imovine ˚ Matematički, trajanje je ponderirani prosjek dospijeda svih novčanih isplata/primitaka od imovine

o DUR – trajanje o CPt- novčane isplate/primitci (kamate i

glavnice) u vremenu t o i-kamatna stopa

- RIZIK – potražnja za određenim oblikom imovine negativno je korelirana sa stupnjem rizika te imovine u odnosu na stupanj rizika drugih oblika imovine ˚ Vedina ulagača ima averzije prema riziku, pa je njihova potražnja za imovinom veda kad postoji

manja neizvjesnost očekivanog povrata na imovinu

8

PONUDA I POTRAŽNJA NA TRŽIŠTU OBVEZNICA

- Ravnoteža: količina traženih obveznica jednaka količini ponuđenih

- Krivulja potražnje za obveznicama Bd – padajuda fja cijene obveznica, pa je tražena količina obveznica

veda uz nižu tržišnu cijenu; jer je kretanje cijena obveznica u inverznom odnosu s kretanjem PDD,

potražnja za obveznicama se smanjuje kad se povedava kamatnjak

- Krivulja ponude obveznica Bs – pozitivno povezana s cijenom obveznica uz višu cijenu izdavatelji su

voljni ponuditi na prodaju vedi broj obveznica, a vedi kamatnjak označava vedu cijenu zaduživanja

Ponuda i potražnja za obveznicama

U terminima tržišne cijene obveznice U terminima tržišnog kamatnjaka

POMACI KRIVULJE POTRAŽNJE ZA OBVEZNICAMA

Porast bogatstva (dohotka stanovništva)

Povedanje potraživane količine obveznica – Bs paralelno udesno

Očekivanje rasta tržišnih kamatnjaka (ili očekivanje pada cijena obveznica s udaljenim rokom do dospijeda)

Smanjenje potražnje za obveznicama s dužim rokom do dospijeda – krivulja potražnje za dugoročnim obveznicama paralelno ulijevo

Niži očekivani kamatnjaci koji povedavaju očekivani povrat na ulaganje u dugoročne obveznice

Povedavaju potražnju za dugoročnim obveznicama i pomiču Bd udesno

Porast očekivane stope inflacije koja djeluje na smanjenje realne stope očekivanog prinosa

Krivulju potražnje za obv.pomiče ulijevo i smanjuje se tražena količina obv.(jer raste potražnja za realnim oblicima imovine i smanjuje se realna stopa očekivanog povrata)

Porast volatilnosti cijena obvez.povedava nesigurnost ostvarivanja očekivanog povrata

Smanjuje se potražnja za obv.s porastom rizičnosti obveznica u odnosu na druge oblike imovine; Bd ulijevo

Povedana volatilnost cijena na tržištu dionica ili druge alternativne imovine

Povedava se potražnja za obv. (posebno kratkoročnim) – ulagači s averzijom prema riziku ocjenjuju obv.sigurnijima

Porast likvidnosti obveznica u odnosu na niži stupanj likvidnosti drugih oblika imovine

Bd udesno

Veda likvidnost alternativnih oblika imovine u odnosu na likvidnost obveznica

Bd ulijevo

9

POMACI KRIVULJE POTRAŽNJE ZA OBVEZNICAMA - Djelovanje čimbenika koji mjenjaju neto korist i atraktivnost pozajmljivanja novčanih sredstava putem

emisije obveznica

1) OČEKIVANA PROFITABILNOST INVESTIRANJA SREDSTAVA PRIBAVLJENIH EMISIJOM I PRODAJOM

OBVEZNICA NA TRŽIŠTU

˚ S porastom mogudnosti za profitabilno investiranje, poduzeda su spremna ponuditi na prodaju

vedi broj obveznica kojima mogu pozajmiti sredstva potrebna za profitbilno investiranje

krivulja ponude obveznica pomiče se udesno, smanjuje se cijena obveznica i povedava tržišni

kamatnjak

˚ U uzlaznoj fazi poslovnog ciklusa povedane mogudnosti za profitabilno ulaganje

2) U FAZI POSLOVNE EKSPANZIJE DRŽAVA JE SKLONA VEDOJ EMISIJI JAVNOG DUGA

˚ Emisijom obveznica središnja država i lokalni organi vlasti mogu pribaviti sredstva za financiranje

kapitalnih projekata (npr.gradnja cesta, škola,...)

˚ Javni dug je izvanredni prihod države pa se njime uobičajeno financiraju i izvanredni rashodi

države, no emisija kratkoročnog i dugoročnog javnog duga provodi se i radi financiranja redovnih

rashoda za sredstva koja bi trebala bit osigurana državnim proračunom

˚ Porast proračunskog deficita koji se financira porastom javnog duga djeluje na rast ponude

državnih obveznica i pomiče krivulju ponude udesno

˚ Porast proračunskog suficita, kao i zakonom definirana ograničenja rasta javnog duga, djeluju u

smjeru smanjenja ponude državnih obveznica na tržištu

3) OČEKIVANA STOPA INFLACIJE

˚ Stvarni trošak posuđivanja mjeri realni kamatnjak koji je približno jednak razlici nominalnog

kamatnjaka i očekivane stope inflacije

ir – realni kamatnjak

i – nominalni kamatnjak

e – očekivana stopa inflacije

˚ Kad je očekivana stopa inflacije visoka, realni kamatnjaci su daleko niži od nominalnih

kamatnjaka, što povedava motiv poduzeda i države za vedim zaduživanjem povedava se

ponuđena količina obveznica i krivulja ponude obveznica se pomiče udesno

DJELOVANJE PORASTA OČEKIVANE STOPE INFLACIJE NA TRŽIŠNU RAVNOTEŽU

- Istodobno pomiče krivulju ponude obvez.udesno, a krivulju potražnje za obveznicama ulijevo krajnji rezultat na visinu ravnotežne količine obveznica je neizvjestan

- Pomak krivulje ponude udesno > pomaka krivulje potražnje ulijevo ravnotežna količina obveznica bit de veda, i obratno

10

- Kamatnjaci na trž.obv.ponekad se koriste kao prediktori bududeg inflacijskog pritiska - Dugoročni kamatnjaci izraženi u terminu PDD aproksimiraju zbroj kratkoročnih kamatnjaka u bududim

razdobljima kad rastu kamatnjaci na dugoročne instrumente, može se očekivati da de dodi do povedanja kratkoročnih kamatnjaka

- Ako postoje naznake inflacijskog pritiska, SB de djelovati restriktivno s ciljem povedanja kamatnjaka na međubankovnom tržištu i indirektno poticanja rasta svih ostalih kamatnjaka na tržištu novca i kapitala

- Ostali sudionici, uključujudi banke ugradit de premiju inflacije u cijenu novca, tj.povisit de nominalne kamatne stope na nove, a potom i na ved odobrene kredite

KRETANJE KAMATNJAKA U FAZI EKSPANZIJE POSLOVNOG CIKLUSA - Povedana gospodarska aktivnost pogoduje razvoju novih mogudnosti profitabilnog investiranja i

povedava interes poduzeda i države za financiranjem putem emisije obveznica - U isto vrijeme, vedi dohodak i bogatstvo stanovništva povedavaju potražnju za različitim oblicima

imovine, uključujudi i obveznice

- Pomaci krivulje ponude obveznica i krivulje potražnje za obveznicama udesno dovode do povedanja ravnotežne količine obveznica, no krajnje je neizvjestan učinak na razinu cijena obveznica

- Ako se krivulja ponude obveznica pomakne više udesno nego što se pomakla krivulja potražnje za obveznicama cijene obveznica se smanjuju, i obratno

- Na formiranje ravnotežne cijene i količine na tržištu obveznica utječu i promjene ponude i potražnje na drugiim segmentima financijskog tržišta, koje za određene sudionike predstavljaju alternativu zaduživanju ili ulaganju putem tržišta obveznica npr.tržište kredita ˚ Cijena novca i drugi uvjeti na tržištu kredita mogu utjecati na atraktivnost zaduživanja emisijom

obveznica, pa se u fazi ekspanzije gospodarstva fje ponude obv. različito ponašaju

- Štednja u banci, kupovina dionica, zlata ili nekretnina predstavljaju mogude oblike ulaganja novčanih viškova porastom bogatstva i dohotka povedava se ukupna potražnja za imovinom, a potražnja za svakim pojedinačnim oblikom imovine mjenjat de se ovisno o očekivanom povratu, riziku i likvidnosti te imovine u odnosu na druge oblike imovine ˚ Npr.ako javnost ocjeni da ulaganje u dugoročne obv.donosi mali očekivani povrat za definirano

razdoblje držanja i visok stupanj rizika u odnosu na druge oblike imovine, pomak krivulje potražnje za obveznicama može biti manji od pomaka krivulje ponude obveznica cijena obveznica se smanjuje, a kamatnjaci na tržištu rastu, i obratno

11

POTRAŽNJA ZA NOVCEM – PREFERENCIJA LIKVIDNOSTI I PONAŠANJE

KAMATNJAKA - Bogatstvo stanovništva nalazi se u obliku novca, obveznica, dionica, nekretnina, automobila,...

- S porastom dohotka stvaraju se preduvjeti za porast potražnje imovine

- Novac – imovina najvišeg stupnja likvidnosti

- Držanje novca ne donosi imatelju novčane primitke u obliku dividendi, rente, najamnina ili kamata

koje bi kompenzirale gubitak vrijednosti novca zbog inflacije

- OPORTUNITETNI TROŠAK držanja novca vrlo je visok i vedi je što je viša stopa povrata od ulaganja u

alternativne oblike imovine

˚ Mjeri propuštenu korist, tj.propušteni povrat koji je imatelj novca mogao ostvariti da je držao

dionice, obveznice ili drugu alternativnu imovinu manjeg stupnja likvidnosti

- PREFERENCIJA LIKVIDNOSTI = čest naziv za potražnju za novcem, uveo ga Keynes

˚ Pristup preferencije likvidnosti promatra potražnju za novcem kao alternativu držanju

drugih oblika imovine nižeg stupnja likvidnosti

˚ Keynes u početku promatra samo 1 alternativni oblik imovine – obveznice, a kasnije

razvijene teorije promatraju više njih – dionice, obveznice, realna dobra,...

TRANSAKCIJSKA VARIJANTA KLASIČNE KVANTITATIVNE TEORIJE NOVCA - FISHER – odnos između količine novca i razine cijena

M x V = P x T M – količina novca

V – transakcijska brzina optjecaja novca; prosječni broj

obrtaja uporabe iste jedinice novca za nabavu finalnih

dobara i usluga u jedinici vremena

P x T – umnožak cijena i količina i-tih transakcija

prodaje/kupnje roba i usluga u jedinici vremena – izražava

vrijednost robe u tekudim cijenama

P – opda razina cijena

T – obujam transakcija

- Monetarna ravnoteža : MS = Md

Md =

1

𝑉 × 𝑃𝑇 - potražnja za novcem u klasičnoj teoriji definirana je u terminima količine novca

koju ljudi drže za potrebe obavljanja razmjene

Ovisi o: - nominalnoj vrijednosti kupljenih roba i usluga ( P x T)

o Brzini optjecaja novca – mjeri broj obrtaja određene količine novca

upotrebljene za kupovinu roba i usluga

o Povedanjem PT ili smanjenjem V povedava se potražnja za novcem

- Novac služi isključivo kao sredstvo olakšanja razmjene, ostale fje novca se ne promatraju potražnja

za novcem nije određena kretanjem kamatnjaka

- Klasični ekonomisti pretpostavljali da su institucionalni čimbenici koji utječu na potražnju za novcem

gotovo fiksni u kratkom roku, a u dugom se vrlo malo i sporo mjenjaju; pretpostavke:

˚ Pretpostavka o stabilnoj i predvidivoj brzini optjecaja novca koja se u kratkom roku može

tretirati kao konstanta

*Jednadžbom se

objašnjava povezanost

između količine novca i

ukupnih izdataka za

potrošnju roba i usluga

(koje su proizvedene u

nacionalnom

gospodarstvu)

12

˚ Privreda uvijek funkcionira u uvjetima pune zaposlenosti i potencijalnog proizvoda to

proizlazi iz pretpostavke o savršenoj fleksibilnosti cijena i nadnica te Sayovog zakona prema

kojemu „ponuda robe automatski stvara odgovarajudu potražnju robe“ time se automatski

isključivala mogudnost pojave depresije, a povremene pojave kriza poimale su se kao normalne

pratede pojave ekonomskog razvoja koje se „same od sebe rješavaju“

Osim toga, sve što je proizvedeno ujedno je i potrošeno

Obujam transakcija T jednak je ukupnoj proizvodnji Q, odnosno jednak je veličini

dohotka u stalnim cijenama y (realni dohodak)

- Umnožak količine novca i brzine optjecaja može se izraziti u terminima novčane vrijednosti

proizvedene roba i usluga, ili u terminima nominalnog dohotka:

M x V = P x Q ili M x V = P x y = Y Q – vektor količina proizvedenih roba i usluga qi (realni output) y - dohodak u stalnim cijenama (realni dohodak) Y – nominalni dohodak, Y = P x y

- Ako je T = Q = y = konstanta stopa promjene količine novca jednaka je stopi promjene razine cijena ∆𝑴

𝑴=

∆𝑷

𝑷

˚ Novac je neutralan na realna kretanja, jer svako povedanje ponude novca rezultira isključivo

porastom opde razine cijena, dok realne kategorije (kao što su obujam transakcija, količina proizvodnje, dohodak u stalnim cijenama) ostaju nepromjenjene

- U klasičnoj teoriji promjene nominalne količine novca (ponude i potražnje za novcem) nemaju nikakav

učinak na formiranje ravnotežne razine realnog kamatnjaka ˚ Porastom količine novca i posljedičnim proporcionalnim rastom razine cijena mjenja se

samo razina nominalnih kamatnjaka smanjenje nominalnog kamatnjaka nede se odraziti na promjene agregatne štednje i agregatnih investicija jer su one fja realnih kamatnjaka

- Agregatna štednja je rastuda fja realnih kamatnjaka i odgovara fji ponude sredstava raspoloživih za

pozajmljivanje LS - Agregatne investicije su padajuda fja realnih kamatnjaka i odgovaraju fji potražnje sredstava za

pozajmljivanje Ld ˚ Ravnoteža: željena štednja = željenim investicijama uz realni kamatnjak ˚ Realni kamatnjak vedi od ravnotežnog postoji višak ponuđenih sredstava za

pozajmljivanje (agr.štednja > agr.investicija) – korigira se tako da de dio nositelja novčanog suficita pristati pozajmiti novac i uz nižu cijenu – realni kamatnjak konvergira prema ravnotežnom

DOHODOVNA VARIJANTA KVANTITATIVNE TEORIJE NOVCA - Motivi držanja novca kao transakcijskog sredstva + ljudi drže novac zbog brojnih pogodnosti koje

pri+oizlaze iz njegove kupovne modi

- MARSHALLOVA TEORIJA: Md = k x Y Md – tražena količina novca

odnosno Md = k x P x y Y – nominalna vrijednost proizvodnje jednaka

nominalnom dohotku koji zarađuju kudanstva

- Koeficijent k - Marshallov koeficijent k = dio (postotak) nominalnog dohotka koji pojedinci žele držati u

obliku novca, ovisno o pogodnostima i osjedaju sigurnosti koji im držanje novca donosi, o očekivanjima

pojedinaca i njihovom ukupnom dohotku te oportunitetnim troškovima koji proizlaze iz držanja novca

13

- Ravnoteža: Ms = Md Iz Cambridgeove jednadžbe M/k = Py (a to je jednako kao i MV = Py)

proizlazi da je k =𝟏

𝑽, odnosno koef.k predstavlja recipročnu vrijednost dohodovne brzine

otpjecaja V

- S obzirom da se radi o stabilnoj tj predvidivoj brzini optjecaja novca, koeficijent k = 𝑀𝑑

𝑃𝑦

predstavlja stabilan razlomak koji se u kratkom roku može tretirati kao konstanta

- Cambridgeova jednadžba podrazumijeva valjanost Sayovog zakona ponude pretpostavke o

automatskom uravnoteženju privrede na razini pune zaposlenosti; a zastuoa i stav o neutralnosti

novca na realna kretanja

MONETARNI UČINCI U TRANSAKCIJSKOJ I DOHODOVNOJ VARIJANTI

KVANTITATIVNE TEORIJE NOVCA - Uz pretpostavku pune zaposlenosti, krivulja agregatne ponude predstavlja okomitu crtu povučenu

na razini proizvodnje pri punoj zaposlenosti ys = yo

- Krivulja agregatne ponude – pokazuje sve kombinacije različitih cijena i razina proizvodnje (realnog

dohotka) uz koje je ukupna potražnja za novcem Md jednaka nom.

novčanoj ponudi Md = Ms = M0

Yd = 𝑀0

𝑘 𝑥 𝑃

Agregatna ponuda i potražnja Funkcije ponude i potražnje za novcem

Pomak krivulje agregatne potražnje Formiranje novog stanja monetarne ravnoteže

14

- U točki E – količina ponuđene proizvodnje = količini tražene proizvodnje ys = y0 = yd pa se ostvaruje

ravnotežna razina cijena ostvaruje se u točki u kojoj je tražena količina novca kednaka ponuđenoj

količini novca središnje banke

- Povedanje ponude novca – krivulja agr.potraž.udesno i pomak krivulje agr.potražnje prema gore

novčana ponuda se poveda s razine MO na M0

- Nova ravnoteža u točki F potražnja za novcem se prilagodila povedanju ponude novca

- Zaključak:

˚ Uz konst.koeficijent k, te nepromjenjen u razinu potencijalne proizvodnje (realnog dohotka

y0), promjene količine ponude novca imaju proporcionalan učinak na razinu cijena

˚ U procesu monetarnog uravnoteženja potražnja za novcem raste proporcionalno porastu

razine cijena

KEYNESOVA KLASIFIKACIJA MOTIVA DRŽANJA NOVCA - Dijeli ukupnu potražnju za novcem na tri komponente:

1.) POTRAŽNJA ZA NOVCEM KAO TRANSAKCIJSKIM SREDSTVOM

˚ Određena visinom planiranih izdataka za potrošnju i investicije

˚ Povedanje dohotka omoguduje vede izdatke za nabavu različitih dobara i usluga

˚ Slično Cambridge-ovoj potražnji za novcem – Md = k x Y ; gdje je k dio dohotka zadržan u

obliku transakcijskog novca

˚ Trans.potraž.za novcem je veda što je veda vremenska nepodudarnost između novčanih

primitaka (primitak plade, mirovine,...) i izdataka (kupovina roba i usluga) najveda je ako

se svi izdaci javljaju neposredno prije primitaka

2.) POTRAŽNJA ZA NOVCEM ZBOG NEIZVJESNOSTI

˚ Neizvjesnost naplate potraživanja, mogudnost iznenadnih izdataka i izostanak očekivanih

primitaka razlozi su zbog kojih ljudi drže više gotovine i novca na tekudem računu, nego što

im je potrebno za obavljanje svakodnevnih transakcija

˚ Zbog predstrožnosti određen je razinom očekivanih transakcija u bududem razdoblju pa se

isto može izraziti kao rastuda fja dohotka

3.) ŠPEKULATIVNA POTRAŽNJA ZA NOVCEM

˚ Predstavlja oblik potražnje za novcem kao imovinom

˚ Jednaka je iznosu gotovog i depozitnog novca koji ljudi drže iznad iznosa potrebnog za

obavljanje redovitih ili izvanrednih pladanja

˚ To podrazumijeva da ljudi drže novac ne samo kao sredstvo razmjene nego i kao

instrument pohrane zaliha vrijednosti bogatstva

˚ U Keynesovoj teoriji izvorno postoje 2 oblika imovine u kojima je alternativno pohranjeno

bogatstvo : obveznice i novac Keynes pretpostavlja da je očekivani povrat od držanja

novca jednak nuli, pa se špekulativna potražnja za novcem mjenja ovisno o visini

očekivanog povrata na obveznice kao alternativnu imovinu

˚ Ako je zbog rasta trž.kamatnjaka očekivani povrat na držanje obveznica negativan, a

očekivani povrat na držanje novca jednak nuli, ljudi radije drže novac nego obveznice

špekulativna potražnja za novcem je negativno korelirana s kretanjem kamatnjaka

15

˚ Pretpostavlja da trž.kamatnjaci fluktuiraju oko „normalne“ razine kamatnjaka, te da de se

kamatnjaci povedati (a cijene obv.smanjiti) svaki put kad javnost ocjeni da je tekuda razina

kamatnjaka niža od „normalne“

˚ Uz kamatnjake više od „normalne“ razine, javnost očekuje pozitivni povrat od držanja

obveznica, špekulativna potražnja za novcem je jednaka nuli

˚ Ekstremni slučajevi:

Stanje izrazito niskih kamatnjaka kad javnost uopde nije

zainteresirana za kupovinu obveznica, a potražnja za likvidnom

imovinom je beskonačno velika KEYNESOVA ZAMKA LIKVIDNOSTI

Špekulativna potražnja za novcem jednaka nuli, a držanje novca je

vezano uz motiv transakcijske potražnje za novcem; mogude u

uvjetima vrlo visokih kamatnjaka i niskih cijena obveznica, kad

javnost nije zainteresirana za držanje novca u likvidnoj formi

(oportunitetni trošak držanja novca je vrlo visok) te beskonačno

preferira držanje obveznica

*između njih nalazi se stanje kombiniranog portfelja imovine (dio se

sastoji od novca, a dio od imovine) i kombiniranih motiva držanja

novca prisutan u teoriji portfolio potražnje za novcem

- Ukupna potražnja za novcem negativno je povezana s kretanjem kamatnjaka i pozitivno s kretanjem

dohotka

- Keynes: ukupna potražnja za novcem je funkcija preferencije likvidnosti

Md/P – realna potražnja za novcem

Y – realni dohodak

i -kamatna stopa

- prema tome, brzina optjecaja novca

pozitivno povezana s kretanjem kamatnjaka

povedanjem kamatnjaka smanjuje se potražnja za novcem,

posljedično raste brzina optjecaja novca

teorija prefer.likv.dokazuje da brzina novca nije konstanta i

da je nestabilnost brzine optjecaja novca veda što je veda

nestabilnost kamatnjaka

REFORMULIRANA KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA – Friedman - Potražnju za novcem promatra isto kao i potražnju za bilo kojim drugim oblikom imovine

- Potražnja movca promatra se kao fja dohotka, ukusa i preferencija te očekivanih povrata na

alternativne oblike imovine

- Pojedinci mogu držati bogatstvo u 5 oblika imovine koji su međusobno konkurentni s obzirom na

očekivani prinos:

1) NOVAC – donosi očekivani povrat rm definiran bankovnim kamatama na transakcijske depozite (iako

je taj povrat često jednak nuli) ili češde povrat u obliku različitih pogodnosti koje banke pružaju

klijentima jer kod njih drže transakcijske račune

2) OBVEZNICE - donose očekivani povrat rb u oblicima periodičnih primitaka kamata te kapitalnog

dobitka/gubitka zbog promjene tržišnih vrijednosti obveznice

3) DIONICE – očekivani povrat re u oblicima periodičnih primitaka dividenda od kapitalnog

dobitka/gubitka zbog promjene tržišne vrijednosti

16

4) FIZIČKA DOBRA – očekivani povrat je definiran očekivanom stopom inflacije e koja mjeri kapitalne

dobitke/gubitke od držanja robe u uvjetima rasta/pada tržišnih cijena robe i pada/rasta realne

vrijednosti novca

5) LJUDSKI KAPITAL – zaliha znanja, vještina i sposobnosti; donosi očekivani povrat koji je direktno

teško utvrditi, može biti porast plade ili beneficije s prelaskom na „bolje“ radno mjesto

˚ Promatra se preko koeficijenta w koji je jednak omjeru ljudskog bogatstva u odnosu na

neljudsko bogatstvo

˚ Ljudsko bogatstvo – jednako sadašnjoj vrijednosti bududeg dohotka od rada

˚ Neljudsko – jednako neto tržišnoj vrijednosti realne i financijske imovine

- Potražnja za novcem je veda što je manja pozitivna razlika između očekivanog povrata na nenovčanu

imovinu i očekivanog povrata na držanje novca

- Orijentacija na dugi rok

- Permanentni dohodak – stalan kroz duže razdoblje- Yp , važnija je odrednica potražnje za novcem nego

tekudi dohodak Y koji je u kratkom roku podložan povremenim fluktuacijama

- Recesija i ekspanzija poslovnog ciklusa – promjene permanentnog dohotka manje izražene nego

promjene tekudeg dohotka

- Fja potražnje za realnom količinom novca može se i ovako izraziti:

˚ Md/ P – potražnja za realnom količinom novca

˚ Yp – permanentni dohodak jednak sadašnjoj vrijednosti svih očekivanih bududih dohodaka

˚ rb – očekivani povrat na držanje obveznica

˚ re – očekivani povrat na držanje dionica

˚ rm – očekivani povrat na držanje novca

˚ e – očekivana stopa inflacije

˚ W – odnos ljudskog i neljudskog bogatstva

˚ U – ukusi i preferencije; niz varijabli koje mjere širu korist držanja – osjedaj sigurnosti,

rizika, veda ili manja mobilnost,...

- Kod Friedmana potražnja za novcem stabilnija nego u Keynesovoj teoriji

˚ Relativna stabilnost permanentnog dohotka

˚ Stabilnost razlike između očekivanog povrata na nenovčane oblike imovine u odnosu na

držanje novca potražnja za novcem je malo osjetljiva na promjene kamatnjaka

- Kretanje potražnje za novcem je predvidivo i aproksimira se fjom:

- Dohodovna brzina optjecaja novca:

- Omjer tekudeg dohotka Y i potražnje za novcem se povedava u fazi poslovne ekspanzije posl.ciklusa

jer je onda rast tekudeg dohotka vedi nego rast (stabilne) potražnje za novcem

- Brzina optjecaja po Friedmanu nije konstanta, ali je njeno kretanje predvidivo dok se god može

predvidjeti odnos tekudeg i permanentnog dohotka, te stabilnost potražnje za novcem koja nije

osjetljiva na promjene kamatnjaka

17

UČINCI MONETARNE POLITIKE NA FINANCIJSKA

TRŽIŠTA I GOSPODARSTVO (7.poglavlje)

1. RAVNOTEŢA NA TRŢIŠTU NOVCA I PONAŠANJE KAMTNJAKA

Potražnja za novcem - pozitivno povezana s kretanjem dohotka

- Negativno povezana s kretanjem kapitala

- Ima negativna nagib jer se povećava kad se smanjuje kamatnjak (sve više

pojedinca želi novac, ne obveznice)

Krivulja ukupne potražnje za novcem Md=M

dtran + M

dprec + M

dport

Md tran- krivulja transakcijske potražnje

Md prec- krivulja potražnje za novcem

zbog predostrožnosti

Md port(spec)- krivulja špekulativne(portfolio)

potražnje za novcem

-nagib Md odreĎen je M

d spec

-smještaj Md

odreĎen je razinom dohotka

Učinci porasta nominalnog dohotka na pomak krivulje nominalne potražnje za novcem

-porast dohotka povećava

Md tran i M

d prec(pomak krivulja udesno),

povećava se i bogatstvo ljudi

što dovodi do pomaka krivulje Md spec;

porast dohotka uzrokuje porast ukupne potražnje za novcem i pomak krivulje Md udesno! (ista

promjena se dogaĎa i pod djelovanjem porasta razine cijena uz konstantan dohodak i razinu

kamatnjaka)

Pomak krivulje nominalne ponude novca

18

-ako SB ima potpunu kontrolu nad

emisijom novca krivulja ponude novca Ms je

okomita(neosjetljiva na promjene kamatnjaka)

-porast primarnog novca,uz konst. mon. multiplikator,

dovodi do povećanja ponude novca,

te pomaka krivulje Ms udesno

Ravnoteža na tržištu novca (u nominalnim terminima)

-uspostavlja se u uvjetima jednakosti

ponude novca i potražnje za novcem Ms=M

d (sjecište)

-ako bi kamatnjak bio viši od ravnotežnog,Md < M

s

,jer pojedinci preferiraju držanje obveznica

(visoka potražnja za obveznicama dovela bi do rasta

njihovih cijena,nominalni kamatnjak bi pao i prilagodio se razini it)

Narušavanje ravnoteže na tržištu novca

Porast dohotka- pomak Md udesno,rast kamtnjaka (u fazi ekspanzije, u recesiji obratno)

Porast cijene roba i usluga- pomak Md udesno (porast potražnje za novcem jer su realna dobra

skuplja), rezultira rastom kamatnjaka

Povećanje ponude novca- pomak Ms udesno, povećanje likvidnosti mon.sustava dovodi do pada

ravnotežnog kamatnjaka UČINAK LIKVIDNOSTI (mjera ekspanzivne politike, potiče rast

investicija i dohotka zbog pada kamtanjaka)

-paralelno se pojavljuje i djelovanje drugih učinaka koji se javljaju kao rezultat porasta ponude

novca:

UČINAK RAZINE CIJENA- ako porast ponude novca izazove rast razine cijena, povećava se

nominalna potražnja za novcem (Md udesno), što uzrokuje rast kamatnjaka ;ekps.mjere mon.politike

će tako biti manje učinkovite

UČINAK DOHOTKA- porast ponude novca prvo snižava razinu kamtnjaka,a kasnije povećava

neovisno o tome dolazi li do povećanja razine cijena ; porast ponude novca omogućuje rast dohotka,

raste potražnja za novcem (Md udesno), rast ravnotežne razine kamatnjaka

(graf)

19

- UČINAK OČEKIVANE INFLACIJE- rast kamatnjaka potaknut očekivanjima javnosti

(očekuju porast stope inflacije zbog porasta ponude novca)

- 3 scenarija kretanja kamatnjaka tijekom vremena (reakcija na rast ponude novca); Mishkin

1. dominira učinak likvidnosti, porast novca snižava razinu kamatnjaka

2. učinak likvidnosti prvo snižava razinu kamatnjaka, no nije dovoljno jak da umanji djelovanje

ostalih učinaka na njegov rast kasnije

3. djelovanje učinka očekivane inflacije je jače od učinka likvidnosti, kamatnjak brzo raste

(slika-odgovor na ubrzanje rasta ponude novca tijekom vremena)

2. MONETARNA POLITIKA U IS-LM MODELU

-IS-LM model- grafički prikaz povezabnosti nominalnog kamatnjaka i realnog dohotka, kao

odrednica formiranja:

Pracijalne ravnoteže na tržištu novca- jednakost realne podnude i realne potražnje za novcem 𝑀𝑠

𝑃=m

d(y)

Parcijalne ravnoteže na tržištu roba i usluga- jednakost realnih investicija i realne štednje I(i)=S(y)

Opće ravnoteže na svim tržištima- istodobna ravnoteža na tržištu novca i tržištu roba i usluga

IzvoĎenje LM krivulje

-prikazuje ravnotežu na tržištu novca

-potražnja za novcem raste s porstom dohotka- LM ima pozitivan nagib

-izvoĎenje se prikazuje narušavanjem ravnoteže na tržištu realne količine novca uz konstantnu

realnu ponudu novca (svako povećanje realnog dohotka uzrokovat će pomak md

udesno)

20

-LM krivulja nastaje kombinacijom svih razina realnog dohotka i nominalnih kamatnjaka uz koje je

tržište novca u ravnoteži

-nagib LM odreĎen nagib krivulje potražnje za novcem (ako je potr.za novcem manje osjetljiva na

promjenu kamatnjaka, LM će biti strmija)

(graf)

IzvoĎenje IS krivulje

-prikazuje ravnotežu na tržištu roba

-pad kamatnjaka povećava razinu realnih investicija,

a njih rast dovodi do rasta

realnog dohotka- IS ima negativan nagib

Hicks-Hansenov IS-LM model opće ravnoteže

-postoji kontinuirana tendencija približavanja ekonomskih kategorija njihovim ravnotežnim

vrijednostima, zbog čega sustav konvergira stanju opće ravnoteže

-uspostava ravnoteže slobodnim djelovanjem tržišta pdvija se vrlo sporo, stoga Keynesijanski

model naglašava intervencionizam (korištenje mjera makroekonomske politike)

(graf)

Keynesijanski model agregatne ponude i potražnje

-ekspanzivnom monetarnom politikom moguće je potaknuti rast realnih investicija i realnog

dohotka (nefleksibilnost cijena i nadnica zbog čega krivulja agregatne ponude nije okomica)

-„ljepljivost“ nadnica- posljedica postojanja implicitnih ugovora(prešutnih sporazuma izmeĎu

poslodavaca i radnika prema kojima poslodavci neće smanjiti nadnice randnika u „teškim

vemrenima“ niti ih povećati u „dobrim vremenima“) koji nadnice čine nefleksibilnima „prema

dolje“ i „prema gore“

21

-krivulja agregatne ponude ima pozitivan nagib, naveden porast ponude novca pomiče krivulju AD

udesno djeluje na rast tazine cijena roba i usluga, ali i na rast realnog dohotka

Ako cijene i nadnice nisu fleksibilne, a ekonomski subjekti nisu savršeno informirani o

budućem kretanju cijena, monetarna politika nije neutralna

-mjere ekspanzivne fiskalne politike- potiču rast realnog dohotka kroz rast proračunske potrošnje

(porast ptoračunske potrošnje pomiče AD udesno i dovodi do nove ravnoteže uz višu razinu cijena i

veću proizvodnju i zaposlenost)

(graf)

2.1.Učinak likvidnosti

-javlja se kao posljedica rasta nominalne ponude novca pri nepromijenjenoj razini cijena

-transmisijski mehanizam monetarne politike- proces narušavanja i ponovnog uspostavljanja

monetarne ravnoteže, u sklopu kojeg se monetarni učinci odražavaju na promjene realnih varijabli

-tijek monetarnog prijenosa- (narušavanje monetarne ravnoteže) porast realne ponude novca

(pomak LM udenso) uzrokuje pad ravnotežnog kamatnjaka što uzrokuje rast realnih investicija

(narušena ravnoteža na tržištu roba i usluga), porast realnih investicija, porast realnog dohotka,

porast realne štednje (ponovno uspostavljena ravnoteža na tržištu roba i usluga), veći realni

dohodak ujtče na porast potražnje za novcem (uspostavljena ravnoteža na tržištu novca) = u točki

sjecišta nove krivulje LM i nepromijenjene IS uspostavlja se novo opće stanje ravnoteže privrede

-ekspanzivna monetarna politika imat će najizraženije djelovanje na rast dohotka u okolnostima

kada se ravnoteža uspostavlja u segmentu neelastične LM krivulje (okomit LM), učinak će biti

manje izražen kod pozitivno nagnute LM krivulje, dok će posve izostati u slučaju savršeno elastične

(horizontalne) LM krivulje

(graf)

22

[Keynesova zamka likvidnosti- slučaj savršeno elastične LM krivulje potražnje za novcem uz koju

nikakvo povećanje ponude novca ne može sniziti kamatnjak; stanje neučinkovite monetarne politike

; može se javiti u ekstremnim uvjetima kombinacije vrlo niskih nominalnih kamatnjaka,te dohotka i

zaposlenosti daleko ispod njihove potencijalne razine-transakcijska potražnja za novcem je vrlo

mala, dok je špekulativna potražnja za novcem beskonačno velika]

Učinak istiskivanja- djelovanje porasta drţavne potrošnje

-ekspanzivna fiskalna politika-

pomak IS udesno potaknut porastom

proračunske potrošnje rezultira rastom kamatnjaka

(zbog rasta realne potražnje za novcem)

i učinkom istiskivanja dijela investicija privatnog sektora;

nova ravnoteža uz razinu dohotka y2

jer se realne investicije smanjuju rastom kamatnjaka

2.2.Učinak realnog novca (učinak realnog pomaka)

-u analizi djelovanja monetarne politike u srednjem i dugom roku trebamo prepostaviti da će doći

do promjene razine cijena

-učinak realnog novca- podrazumijeva djelovanje rasta cijena na pad realne ponude novca te lančani

slijed promjena koje potiču formiranje nove ravnoteže

Učinak likvidnosti i učinak realnog novca

-učinak realnog novca umanjuje djelotvornost učinka likvidnostiu snižavanju kamatnjaka

-na početku porast ponude novca uzrokuje

smanjenje kamatnjaka i preko učinka likvidnosti

dovodi do nove ravnotežeuz veći dohodak y2

i niži nominalni kamatnjak i2

-drugi pomak LM- zbog promjene razine cijena

(zbog porasta ponude novca) i

djelovanja učinka realnog novca;

smanjit će se realna ponuda novca,

23

LM ulijevo prema novoj ravnoteži uz veće nominalne kamatnjake i niži realni dohodak

Ekspanzivna monetarna politika isprva snižava ravnotežni kamatnjak, dok kasnije preko

porasta razine cijena potiče rast kamatnjaka

[ekspanzivna fiskalna politika-uzorkuje pomak IS krivulje udesno, nova ravnoteža se uspostavlja uz

višu razinu kamatnjaka i veći relani dohodak; dolazi i do porasta razine cijena, što uzrokuje

smanjenje realne ponude novca, LM ulijevo, nova ravnoteža se formira uz veći kamatnjak i nižu

razinu dohotka y3]

7.3.MONETARISTIČKA KONCEPCIJA KRATKOGA I DUGOG ROKA

-kratki rok- vremensko razdoblje dovoljno kratko da u njemu radnici nemaju potpune informacije o

agregatnim cijenama i inflaciji (očekivane se razlikuju os stvarnih)

-dugi rok- javnosti su dostupne potpune informacije o stvarnom razvoju dogaĎaja u ekonomiji

(očekivanja se podudaraju sa stvarnim cijenama i stopama inflacije) ; privreda teži prema stanju u

kojem radnici imaju savršene informacije

– dugoročna ravnoteža se uspostavlja pri prirodnoj razini zaposlenosti (pojam je povezan sa

prirodnom stopom nezaposlenosti koja se ne može smanjiti povećanjem agregatne potražnje,

prikazuje se vertikalnom Philipsovom krivuljom ; i sa punom zaposlenosti-okomita krivulja

agregatne ponude,javnost je savršenom informirana, plaće i nadnice su fleksibilne)

Monetaristička koncepcija agregatne ponude i Phillipsove krivulje u kratkom i dugom roku

-monetaristi naglašavaju fleksibilnost nadnica u dugom roku; krivulja agregatne ponude u dugom

roku ASLR je okomiti pravac povučen na razini dohotka pri prirodnoj razini zaposlenosti, identična

je onoj iz klasičnog modela

-kratkoročna krivulja agregatne ponude ASSR je pozitivno nagnuta jer javnost nije potpuno

informirana, pa se kratkoročna ravnoteža može uspostaviti uz razinu manju od prirodne, model je

sličan originalnom keynesijanskom

-monetarna politika nije neutralna u kratkom roku, uz pozitivno nagnutu krivulju agregatne ponude

ASSR, povećanje ponude novca pomiče AD udesno, raste dohodak i zaposlenost, te se povećava

razina cijena, moguće je uspostavljanje ravnoteže uz veći dohodak y2 ili y3 i veću razinu cijena ; u

dugom roku svako povećanje ponude novca rezultira samo porastom cijena

[ekspanzivna fiskalna politika vrlo je malo učinkovita u kratkom roku,dok je u dugom posve

neučinkovita]

(graf)

24

-monetaristička teorije pretpostavlja da je u kratkom roku Phillipsova krivulja negativno nagnuta,

razlog su nesavršene informacija ili nefleksibilne nadnice ; nositelji ekonomske politike imaju

mogućnost izbora izmeĎu (1)veće nezaposlenosti i niže inflacije ili (2)niže nazaposlenosti i veće

inflacije (prema monetarističkoj teoriji u dugom roku Pk je posve neelastična na promjene razine

cijena,okomica na razini prirodne stope nezaposlenosti)

7.4.EKONOMSKA OČEKIVANJA I UČINKOVITOST MONETARNE POLITIKE

-adaptivna očekivanja-očekivanja koja se formiraju na temelju informacija i iskustva iz prošlosti

-racionalna očekivanja-očekivanja koja se formiraju kada se uz informacije iz prošlosti radnici

koriste i informacijama dostupnim u tekućem razdoblju i razumiju opće zakonitosti funkcioniranja

privrede

Adaptivna očekivanja i monetaristički model kratkog roka

-kod adaptivnih očekivanja radnici pate od novčane iluzije(pretpostavljaju prošlu razinu cijena

P1,iako je stvarna p2, pogrešno procjenjuju i realne nadnice W/P1, dok je njihova stvarna razina

W/P2) ; uz očekivanja razine cijena Pe=P1, te nepromijenjenu krivulju AS (P

e=P1), porast ponude

novca koji krivulju AD pomiče udenos dovodi do formiranja nove ravnoteže uz veću zaposlenost,

viši dohodak i višu razinu cijena

-takvo shvaćanje je kompatibilno sa monetarističkim konceptom kratkog roka (radnici su nepotpuno

informirani, ASSR(Pe=P1) je pozitivno nagnuta, ekspanzivne mjere monetarne politike su učinkovite,

porast ponude novca povećava agregatnu potražnju i uzrokuje pomicanje ravnotežnog stanja duž

krivulje agregatne ponude, uz višu razinu cijena P2, raste potražnja za radom ND i nominalne

nadnice W, razina zaposlenosti se povećava na N2, porast proizvodnje dovodi do porasta dohotka

y2)

-u dugom roku se pretpostavlja da radnici ne pate od novčane iluzije, očekivanja radnika su

racionalna (potpuno su informirani, dugoročna krivulja agregatne ponude ASLR je okomica, mjere

ekspanzivne monetarne politike potpuno su neučinkovite u povećanju realnog dohotka i

zaposlenosti, jedina posljedica novčane ekspanzije je viša razina cijena)

(graf)

25

4.1.Neoklasični makroekonomski model

-na tržištima postoji savršena konkurencija, nadnice i cijene su fleksibilne, svaki ekonomski subjekt

nastoji maksimizirati svoje ukupno blagostanje i razinu zadovoljstva, pretpostavlja da su

informacije nesavršene, ali da su očekivanja ekonomskih subjekata racionalna

-ekonomski subjekti shvaćaju da porast ponude novca nakon odreĎenog vremena dovodi do rasta

cijena, zbog čega je funkcija ponude rada determinirana očekivanjima radnika o nominalnoj ponudi

novca

Neoklasični model anticipirane ekspanzivne monetarne politike

-dio ekonomskih subjekata predviĎa buduće akcije monetarne ili fiskalne politike, moguće je da je

mjere monetarne politike anticipirala javnost što znači da će prilagoditi svoje ponašanje i

ekonomske odluke budućoj promjeni ponude novca i razine cijena

-kada javnost anticipira ekspanzivnu monetarnu politiku, krivulja ponude rada ND

ide

ulijevo(uzrokuje pomak AS ulijevo), usporedno se krivulja agregatne potražnje AD pomiče udesno;

ravnoteža se uspostavlja uz istu razinu dohotka i zaposlenosti kao i prije mjera ili uz veću razinu

cijena

(ako je mjere fiskalne politike anticipirala javnost, povećanjem proračunske potrošnje nije moguće

poticati rast dohotka i zaposlenosti u kratkom roku)

*u teoriji monetarizma, monetarna politika je neučinkovita samo u dugom roku, dok u neoklasičnoj

teoriji racionalnih očekivanja anticipirane mjere ekspanzivne monetarne politike mogu biti

neučinkovite u kratkom i u dugom roku

(graf)

Nedovoljna monetarna ekspanzija i racionalna očekivanja javnosti

-u specifičnim okolnostima ekspanzivne mjere monetarne politike mogu uzrokovati pad dohotka i

zaposlenosti (kad SB ne poveća ponudu novca kada to očekuje javnost ili ne poveća u toj mjeri u

kojoj javnost očekuje) ; krivulja AS ide ulijevo u skaldu s očekivanjem porasta količine novca na

M2, dok AS ide udesno samo za porast ponude novca do razine M3 (M3<M2) , takve situacije mogu

dovesti do ekonomskih kriza

(graf)

26

Neoklasični model neanticipirane ekspanzivne monetarne politike

- monetarne politka može biti učinkovita u kratkom roku unatoč tome što su očekivanja javnosti

racionaln; kad je porast nominalne ponude novca neočekivan, krivulja ponude rada NS

i krivulja

agregatne ponude AS ostaju nepromijenjene, nova ravnoteža se formira uz veću proizvodnju i

zaposlenost tj. veći realni dohodak

-monetarna politika može biti učinkovita u kratkom roku,ali protekom vremena postaje sve manje

učinkovita (neutralnost monetarne politike u dugom roku)

(graf)

4.2.Neokeynesijanski model

-nadnice nisu fleksibilne (zbog postojanja eksplicitnih dugoročnih ugovora, kao i implicitnih),

očekivanja su racionalna, ali radnici i drugi ekonomski subjekti ne mogu promijeniti svoje

ponašanje u skladu s formiranim očekivanjima, visoki transakcijski troškovi

-racionalno pregovaranje o visini nadnice- radnici i poslodavci ugovaraju visinu nominalne nadnice,

uzimajući u obzir svoja očekivanja i perdviĎanja kretanja razine cijena tijekom razdoblja trajanja

ugovora ; može biti fiksna u odreĎenom novčanom iznosu ili fiksna uz klauzulu usklaĎivanja fiksne

nominalne nadnice s promjenama razine cijena (troškovima života)

Neokeynesijanski model ugovorene fiksne nominalne nadnice

-agregatna ponuda AS je pozitivno nagnuta, nadnica We=W odgovara visini nadnice uz prirodnu

razinu zaposlenosti u trenutku zaključivanja ugovora, savršene informacije , AS ostaje

nepromijenjena neovisno o stvarnom kretanju cijena roba i usluga;

promjene agregatne potražnje djeluju

na porast cijena robe i usluga (P2<P1) te mjenjaju

potražnju za radom i ravnotežnu količinu rada,

poduzeća povećavaju proizvodnju i zaposlenost na N2,

ravnoteža se uspostavlja uz realnu proizvodnju y2

(ekspanzivna monetarna politika je učinkovita u kratkom roku)

Neokeynesijanski model indeksiranja nominalnih nadnica

27

-nefleksibilne realne nadnice , krivulja agregatne ponude je okomica, ekspanzivne mjere monetarne

politike jednako su neučinkovite u kratkom i u dugom roku

-dio zagovornika se vrlo približio stavovima klasične teorije koja pretpostavlja da je krivulja

agregatne ponude uvijek okomica na razini pune zaposlenosti- „klasični neokeynesijanci“

(graf)

7.5.OSVRT NA CILJEVE MONETARNE POLITIKE SREDIŠNJIH BANAKA

-neovisnost središnjih banaka u pitanju izbora cilja monetarne politike i instrumenata djelovanja (na

očuvanje stabilnosti cijena); Europska središnja banka primjer izrazito samostalne i neovisne

središnje banke (primjer je i američki Sustav Federalnih rezervi,HNB)

-nižu stopu inflacije bilježe gospodarstva s većim stupnjem neovisnosti središnjih banaka, te većim

kredibilitetom i vjerodostojnošću monetarne politike (želi se izbjeći „inflacijska pristranost“ vezana

uz poteze vlasti koja pokušava pred kraj svog mandata izazvati kratkoročne ekonomske efekte da bi

bila ponovno izabrana)

-ciljevi FED-a: maksimalna moguća zaposlenost, stabilnost cijena i umjrenih dugoročnih

kamatnjaka

-ciljevi Europske središnje banka,HNB-a i drugih SB: stabilnost cijena kao temeljni cilj , podupiru

opću ekonomsku politiku usmjerenu na ostvarivanja visoke razine zaposlenosti te održivog i

neinflatornog ekonomskog rasta

5.1.Očuvanje stabilnosti cijena i vremenska konzistentnost monetarne politike

-stabilnost cijena- razina cijena koja je dovoljno stabilna da očekivanja promjene cijena ne

predstavljaju bitnu odrednicu ponašanja i odlučivanja ekonomskih subjekata

- pozitivna vrijednost stope inflacije koja na srednji i dugi rok pogoduje održivom

rastu ekonomije

-kompromis izmeĎu premale i prevelike inflacije predstavlja niska stopa inflacije oko 2% godišnje,

mjereno indeksom potrošačkih cijena

-gradnja reputacije SB podrazumijeva uz srednjoročnu stabilnost cijena i vremensku konzistentnost

monetarne politike koja je preduvjet izgradnje reputacije vjerodostojne SB koja nije inflacijski

pristrana

28

Problem vremenske nekonzistentnosti i inflacijske pristranosti diskrecijske monetarne

politike

-vremenska nekonzistentnost(neusklaĎenost) monetarne politike javlja se :

(1) ukoliko SB nastoji istodobno postići stabilnost cijena i nisku zaposlenost

(2) ukoliko SB vodi diskrecijsku politiku u kojoj nema obvezujućeg pravila koji je javno objavljen i

kojeg se SB mora pridržavati

-davanjem prednosti kratkoročnom cilju „povećanja zaposlenosti“ SB ugrožava srednjoročni i

dugoročni cilj „stabilnosti cijena“ tj. vodi nekonzistentnu mon.politiku koja smanjuje povjerenje

javnosti (problemi vrem.nekonzistentnosti i inflacijske pristranosti dolaze do izražaja u uvjetima

visoke fleksibilnosti plaća i nadnica te kad se ravnoteža privrede formira blizu stanja prirodne

zaposlenosti pri kojem pokušaji daljnjeg smanjivanja stope nazaposlenosti rezultiraju porastom

cijena)

-diskrecijska monetarna politika nije poželjna jer se javnost štiti od buduće inflacije tako da previĎa

poteze SB i prikaldno tome reagira ; ako ek.subjekti nisu žrtve novčane iluzije, AS odreĎena je

inflacijskim očekivanjima i pomiče se ulijevo, zbog čega pomak AD udesno rezultira porastom

inflacije na razinu p2

(graf)

Načini izbjegavanja vremenske nekonzistentnosti i inflacijske pristranosti:

(1) VoĎenje monetarne politike po obrascu „pravila nasuprot diskreciji“ –objavljivanje

unaprijed odreĎenog monetarnog pravila koje vodi niskoj inflaciji i praktičnom pridržavanju

tog pravila središnje banke kroz dugo vremensko razdoblje

(2) Model neovisnog „konzervativnog središnjeg bankara“- više je osjetljiv na inflaciju nego na

odstupanje dohotka i zaposlenosti od njihove prirodne razine, stoga nastoji postići stopu

inflacije nižu od one koju preferira država u namjeri povećanja dohotka i zaposlenosti ;

država se odriče „vlastite dskrecijske politike“, a SB uživa visok stupanj pol,ek i

institucionalne neovisnosti ; stabilnost cijena predstavlja glavni, ali ne i jedini cilj SB

(ekonomski rast, povećanje zaposlenosti)

5.2.Ponuda novca i kamatnjak kao indirektni ciljevi monetarne politike

-SB ne može direktno djelovati na razinu cijena, pa se stabilnost cijena kao krajnji dugoročni

cilj SB ostvaruje pomoću indirektnog kratkoročnog cilja

-najčešće korišteni mehanizmi indirektnog djelovanja monetarne politike(izabire onaj na koji

može djelovati,koji je mjerljiv,o kojem su podaci dostupni uz malo vremenski pomak i uz koji

može predvidjeti učinak na krajnji cilj) :

29

(1) kontrola i djelovanje na ponudu novca- pomoću instrumenata monetarne politke kojima SB

djeluje na tokove kreiranja i poništavanja primarnog novca i indirektno na tokove kreiranja i

poništavanja novčane mase M1

(2) kontrola i djelovanje na visinu nominalnih kratkoročnih kamatnjaka- pomoću operacija na

otvorenom tržištu ili promjene visine referentnog kamatnjaka

(3) korištenje sidra monetarne politike- npr.sidro deviznog tečaja

-kad SB kontrolira ponudu novca, gubi kontrolu nad kretanjem kratkoročnih kamatnjaka jer se

oni mjenjaju pod utjecaje potražnje za novcem ; kad SB kontrolira kamatnjak, gubi kontrolu nad

ponudom novca jer se ona prilagoĎava promjenama potražnje za novcem

(graf)

5.2.1.Kamatnjak kao indirektni cilj monetarne politike

-uz stabilnu krivulju IS, fiksnu agregatnu ponudu i konst.razinu cijena, što je veća nestabilnost

potražnje za novcem, te što je realna potražnja za novcem elastičnija an promjene kamatnjaka,

korištenje kamatnjaka kao indirektnog cilja je povoljnije (prilagoĎavajući ponudu novca ,SB

održava nominalni kamatnjak na ciljanoj razini i* sa vodoravnom LM)

-varijabilnost realne potražnje za novcem ne dovodi do oscilacija ravnotežne razine realnog

dohotka (stabilan na y*)

-da je SB izabrala indirektni cilj djelovanja na ponudu novca, ravnotežni relani dohodak bi bio

podložan većim oscilacijama kao y1 i y2

(graf)

5.2.2.Ponuda novca kao indirektni cilj monetarne politike

-uz fiksnu agregatnu ponudu i konstantnu razinu cijena, što je veća nestabilnost IS krivulje u

odnosu na LM i što je realna potražnja za novcem manje osjetljiva na promjene kamatnjaka,

djelovanje na ponudu novca povoljnije je od ciljanja odreĎene razine kamatnjaka jer izaziva

manje oscilacije realnog dohotka

30

-uz ciljanju vrijednost ponude novca M*, pomaci IS dovode do oscilacije realnog dohotka

izmeĎu y1 i y2, dok bi u slučaju ciljanja kamatnjaka i* pomaci IS dovodili do veće oscilacije

realnog dohotka u rasponu izmeĎu y3 i y4

(graf)

5.2.3.Ograničenja korištenja nominalnog kamatnjaka i ponude novca kao indirektnih ciljeva

monetarne politike

Ograničenja korištenja nominalnog kamatnjaka :

-ako u meĎuvremenu doĎe do povećanja nestabilnosti IS, ciljanje kamtanjak može rezultirati

znatnim oscilacijama realnog dohotka

-sklonost središnje banke da kamatnjak s vremenom počne tretirati kao krajnji cilj

-nominalni kamatnjaci su podložni utjecaju promjene inflacijskih očekivanja (ukoliko

inflacijska očekivanja nisu usidrena, nominalni kamatnjak bit će sklon većim oscilacijama)

Ograničenja korištenja ponude novca :

-problem mjere ponude novca (ponuda novca je novčana masa M1, ali širi monetarni agragati

takoĎer uključuju visoko likvidna sredstva koja se mogu vrlo brzo konvertirati u novac ili

koristiti u svrhu plaćanja)

-nestabilnost funkcionalne veze izmeĎu monetarnih agregata s jedne strane i realnog dohotka i

razine cijena s druge strane (slabljenje veze izmeĎu ponude novca i razine cijena može se

objasniti usidrenim inflacijskim očekivanjima javnosti i učincima monetarne ekspanzije ;

slabljenje veze izmeĎu ponude novca i realnog dohotka može biti rezultat promjena potražnje za

novcem)

5.2.4.Nominalni dohodak kao indirektni cilj monetarne politike

Ciljanje nominalnog dohotka

-korištenje instrumenata monetarne politike i promjene ponude novca, ovisno o promjenama koje

izazivaju pomake krivulje agregatne potražnje ili krivulje agregatne ponude

-djelujući preko promjene ponude novca na

kretanje krivulje agregatne potražnje

SB može djelovati na formiranje

različitih stanja ravnoteže privrede

uz odreĎenu ciljanu vrijednost nominalnog dohotka

31

(npr. Y=4000, ostat će isti uz različite kombinacije realnog dohotka i razine cijena)

Ostvarivanje ciljne razine nominalnog dohotka kad se agregatna potražnja smanjuje

-ako smanjenje agregatne potražnje dovede do

kratkoročnog pada realne proizvodnje i razine cijena,

nominalni dohodak bit će u kratkom roku niži

od ciljane vrijednosti Y=4000,

a realna proizvodnja ispod

stanja dugoročne ravnoteže YS

LR ;

operacijama na otvorenom tržištu i

instrumentima mon.politike SB će povećati ponudu novca

i omogućiti vraćanje yd u prvotnu poziciju

(istodobno se povećava realna proizvodnja i razina cijena, dugoročna ravnoteža ostvarit će se uz

stabilan nominalni dohodak Y=4000)

Ostvarivanje cilja kod nominalnog dohotka kad opada agregatna ponuda

-šokovi ponude(porast cijene nafte, posljedice ratova,slabi urod-na koje SB ne može djelovati) koji

dovode do pomicanja krivulja kratkoročne YS

i dugoročne agregatne YS

LR ponude ulijevo

-šok ponude rezultira padom realne proizvodnje

s y=1000 na y=800, te porastom cijene na p'=7,

dugoročna ravnoteža uspostavlja se u B,

gdje je nom.dohodak Y=5600 ;

SB može smanjujući ponudu novca uzrokovati

pad agregatne potražnje i pomicanje Yd

ulijevo,

nova ravnoteža se formira uz nižu razinu cijena,Y=4000(točka C)

-ograničenja korištenja nominalnog dohotka kao praktičnog indirektnog cilja monetarne politike :

podaci postaju dostupni uz znatan vremenski razmak, kašnjenje podataka, nesigurnost procjena o

potrebnom porastu ili smanjenju ponude novca, mogućnost utjecaja dodatnih varijabli na promjene

ravnotežnog stanja

5.2.5.Alternativni indirektni ciljevi monetarne politike

32

Usmjeravanje cijena roba – može uključiti usmjeravanje kretanja cijene neke odreĎene robe

(zlato,nafta) ili cijene košarice dobara (izražava indeks potrošačkih cijena)

-korištenjem cijene zlata monetarni sustav bi funkcionirao slično funkcioniranju zlatnog standarda

(cijena zlata bi bila sidro monetarne politike)

Sidro monetarne politike može biti devizni tečaj domaće valute u odnosu na odreĎenu stranu

stabilnu valutu (npr. U RH devizni tečaj kune prema euru predstavlja glavno nominalno sidro

stabilnosti cijena-SB se koristi stabilnošću deviznog tečaja kune prema euru kao indirektnim ciljem

u ostvarivanju krajnjeg; uspješnost ovisi o uspješnosti sidrenja inflacijskih očekivanja domaćih

ekonomskih subjekata, učincima vezanim uz fiksiranje cijena dobara koja su predmet meĎunarodne

razmjene ; na taj način se domaća inflacijska očekivanja vežu uz stopu inflacije u zemlji sidra)

-drugi potencijalno mogući indirektni ciljevi :

-razlika izmeĎu dugoročnih i kratkoročnih kamatnjaka, ili bilo koja druga „varijabla“ koja

zadovoljava uvjete: - „varijabla“ predstavlja indikator budućeg inflacijskog pritiska

- „varijabla“ je mjerljiva

- SB može na „varijablu“ djelovati i stabilizirajući njezino kretanje na bilo

koji drugi krajnji cilj

- postoji visok stupanj koreliranosti te stabilna veza izmeĎu „varijable“ i

krajnjeg cilja

-monetarna politika ima male mogućnosti direktne kontrole trenutačne stope inflacije, zbog toga se

SB usredotočuju na indikatore budućeg inflacijskog pritiska u razdoblju od jedne do dvije godine

unaprijed (4 grupe indikatora) :

(1) ukazuje na trenutačni inflacijski pritisak (mjeren iskorištenošću proizvodnih kapaciteta,stopom

nezaposlenosti, br.slobodnih radnih mjesta, indeksom cijena i proizvodnim jazom)

(2) upućuje na mogući inflacijski pritisak tijekom sljedećih godinu dana (uključuje kretanje nadnica

i troškova proizvodnje, uvoznih i izviznih cijena, cijena pojedinih dobara i promjene deviznog

tečaja)

(3) upućuje na inflacijske pritiske koji će se javiti za otprilike jednu do dvije godine (rast ponude

novca, kretanje kratkoročnih i srednjoročnih kamatnih stopa, tržišna očekivanja)

(4) inflacija koja se može javiti za više od dvije godine (pokazatelji su krivulja kamatnih prinosa i

kretanje dugoročnih kamatnih stopa, ali i kretanje deviznog tečaja, obujam i struktura kredita

banaka, cijene pojedinih oblika imovine)

5.3.Transmisijski mehanizam monetarne politike i uloga referentnog kamatnjaka na

financijskim tržištima

33

Mehanizam monetarne transmisije obuhvaća pokazatelje inflacijskog pritiska, učinke

instrumenata,mjere monetarne politke na izabrani indirektni cilj i signale koje odašilju učinci

indirektnog cilja na ostale financijske i makroekonomske varijable

-zbog slabljenja funkcionalne veze izmeĎu ponude novca, realnog dohotka i razine cijena, te zbog

izraženih nestabilnosti potražnje za novcem ,ciljanje ponude novca je danas manje zastupljen kanal

monetarne transmisije, SB koriste nominalne kratkoročne kamatnjake kao indirektni cilj monetarne

politike

-kanal kamatnjaka najstariji je i najpoznatiji kanal monetarne transmisije (Keynes)- ekspanzivna

monetarna politika može biti učinkovita u snižavanju nominalnih,ali i realnih kamatnjaka, što preko

investicija dovodi do formiranja ravnoteže uz veću razinu relanog outputa (60-ih su razvijeni

imovinski kanali monetarne transmisije koji dokazuju da porast ponude novca povećava potražnju

za razločitim oblicima imovine ; 80-ih i 90-ih razvijeni su kanali asimetričnih informacija koji

upućuju na odreĎene nesavršenosti i anomalije na financijskim tržištima i u ponašanju ekonomskih

subjekata)

[uz službeni kamatnjak SB(FED-diskontna stopa,Eurozona-minimalna posudbena stopa), važan je i

referentni kamatnjak-stopa na federalne fondove, EONIA(SAD,kamatnjak na prekonoćne bankovne

pozajmnice) i EURIBOR(Eurozona, kamatna stopa po kojoj je jedna prvorazredna banka voljna

posuditi sredstva drugoj prvorazrednoj banci na rokove dospijeća tj.dana,mjesec,3mj,12mj.)]

Djelovanje transmisijskog mehanizma uz korištenje kamatnjaka kao indirektnog cilja

monaterne politike (shema)

-SB koristi kamatnjaka kao indirektni cilj mon.politike; koristeći instrumente mon.politike SB

djeluje na promjene viškova likvidnosti banaka i usmjeravanje kretanje kamatnjaka na

meĎubankovnom tržištu (promjene referentnog kamatnjaka definiraju najnižu cijenu pribave

viškova likvidnosti banaka, s druge strane su signal koji djeluje na očekivanja budućih promjena

kratkoročnih kamatnjaka)

-promjenama referentnog kamatnjaka SB direktno utječe na kamatnjake na meĎubankovnom tržištu

i indirektno na kamatnjake na depozite i kredite banaka (time se mijenjaju i očekivanja o budućem

kretanju kamatnjaka, cijena imovine i mon.politike)

-monetarna politika takoĎer djeluje na očekivanja javnosti o budućoj inflaciji (da bi učinak na

očekivanja javnosti o budućoj inflaciji bio što manji SB mora biti sposobna održati visok

kredibilitet i povjerenje javnosti)

-kretanja kratkoročnih i dugoročnih kamatnjaka, promjene obujma kredita, promjene ponude novca

izazivaju učinke na kretanje cijena različitih oblika imovine, to djeluje na promjenu vrijednosti

imovine kao kolaterala pri zaduživanju, a time na obujam bankovnih kredita, kombinacija tih

učinaka djeluje na odluke o zaduživanju, štednji, potrošnji i sl. ; u uvjetima fluktuirajućeg deviznog

tečaja mjenjaju se i cijene uvoznih proizvoda, zbog čega krajnji učinak na razinu cijena i postizanje

konačnog cilja stabilnosti cijena ovise o širem krugu čimbenika koji su tek u manjoj mjeri pod

utjecajem SB!

34

8. INFLACIJA

INFLACIJA – NEIZBJEŢNA GOSPODARSKA POJAVA

- definicija inflacije ovisi o ekonomskoj doktrini koju zastupaju pojedini ekonomski teoretičari:

Friedman – definira inflaciju kao porast količine novca u optjecaju koji ne prati

rast proizvodnje, odnosno porst količine novca po jedinici proizvodnj

- inflacija je isključivo monetarni fenomen u kojem Friedman vidi uzrok i

rješenje

Perišin – proces samopodrţavanog, a različitim uzorcima izazvanog rasta cijena

koji postupno dovode do opadanja ţivotnog standarda većine stanovništva, a

zatim zavisno od njezine relativne veličine u odnosu na inflaciju u drugim

zemljama, do iscrpljivanja nacionalnih izvora deviza, pogoršavanja devizne

bilance i tečaja nacionalne valute i poremećaja na trţištu koji oteţava

kontinuirano funkcioniranje gospodarstva

- inflacija „pothranjuje samu sebe“ – proces nad kojim se gubi kontrola,

koji integrira u sebi mnoge čimbenike koji se isprepliću i multipliciraju u

negativnom smislu

- inflacija je kompleksna i heterogena pojava

- inflacija ima različite uzroke, intenzitet i posljedice ne postoji jedinstven model

antiinflacijske politike

- stabilnost cijena jedan je od najvaţnijih ciljeva središnjih banaka različite definicije:

A. Greenspan – stabilnost cijena definira kao razinu cijena dovoljno stabilnu

tako da očekivanja promjena ne utječu bitno na ključne ekonomske odluke

Friedman – stabilnost cijena je situacija u kojoj cijene rastu između 3-5%

godišnje (ECB pod stabilnošću cijena smatra godišnju stopu rasta cijena do 2%)

- optimalni horizont za planiranje i upravljanje inflacijom je tri godine (srednji rok, i to zbog

tzv. vremenskog pomaka koji je potreban da određena mjera monetarne politike postigne i

ostvari zacrtani cilj), dok je za ciljanje razine cijena optimalni rok pet do šest godina

VRSTE INFLACIJE

- s obzirom na intenzitet, inflacija moţe biti:

puzajuća (sekularna inflacija) o ovoj vrsti inflacije moţemo govoriti ako u nekoj

zemlji cijene tijekom godine porastu za 3-5%

- nije štetna, već je poţeljna u gospodarstvu jer pozitivno utjeće na njega

(na trţištu postoji veći prihvatljivi višak potraţnje koji stimulira

proizvodnju i zapošljavanje, a ne prijeti ugroţavanju ţivotnog standarda

ljudi)

kotrljajuća inflacija

galopirajuća inflacija – brzo se razvija i koja, ako se takav ritam nastavi,

prerasta u hiperinflaciju

hiperinflacija – predstavlja opći porast cijena u zemlji i to u visini od 50%

mjesečno

- posljedica političkih poremećaja i sukoba te izazvanog nereda koji se

pretvara u kaos (npr. ratne inflacije)

- s obzirom na rok trajanja, inflacija moţe biti:

prolazna inflacija – primjer promjena cijene nafte (prvo je cijena nafte rasla, da

bi nakon nekoliko mjeseci cijena pala pa je s padom cijene pala i inflacija)

35

- u povijesti, prolazna inflacija posebno je bila prisutna u vrijeme zlatnog

standarda kada su postojale faze rasta i pada cijena, što je bilo posljedica

kretanja izvoza i uvoza zlata

jednokratna – situacija kad u zemlji dođe u kraćem razdoblju do općeg porasta

cijena koji se potom raznim antiinflacijskim mjerama eliminira i ne pojavljuje se

nakon toga duţe vrijeme

kronična – situacija u kojoj cijene u duţem roku stalno rastu i to različitim

godišnjim intezitetom

- uzroci su različiti (politički, socijalni čimbenici, rast cijena nafte,

pogrešene monetarne politike...) i međusobno se isprepliću i tako

predstavljaju kroničnu pojavu koja se teško iskorjenjuje

- postojala u bivšoj Jugoslaviji

- s obzirom na razinu cijena, inflacija moţe biti:

relativna – porast indeksa cijena određenih grupa dobara

apsolutna – porast općeg indeksa cijena

- „novčana iluzija“ – fenomen koji se javlja u vrijeme inflacije

- pojava kontinuiranog općeg rasta cijena u određenom razdoblju, a kojeg prati rast

plaća u apsolutnom (nominalnom) iznosu

- iluzija o povećanom bogatstvu radnika zbog rasta plaća u apsolutnom iznosu rast

cijena uvijek je brţi i viši od rasta plaća

- inflacija cijena imovine – situacija kad cijene dionica, nekretnina i drugih oblika imovine

naglo rastu u određenom razdoblju (primjer je Japan te trţište nekretnina u SAD-u)

FIAT NOVAC KAO IZVOR INFLACIJE

- stabilnost monetarnog sustava koji počiva na papirnatom novcu (fiducijarnom) bez

unutrašnje vrijednosti treba se ogledati u dobro vođenoj monetarnoj politici koja treba

osigurati optimalnu količinu novca monetarna kretanja trebala bi biti usklađena s realnim

kretanjima (proizvodnjom robe i usluga) kako ne bi došlo do promjene kupovne moći novca

- ako središnja banka i poslovne banke proizvode više novca od proizvodnje roba i usluga

dolazi do porasta cijena inflacija

UZROCI INFLACIJE

Inflacija uzrokovana povedanjem

potražnje (demand pull)

Osobna potrošnja

Privatne investicije

Državna potrošnja

Izvoz

Inflacija uzrokovana

sa strane ponude

Inflacija troškova

Uvezeni faktori proizvodnje

Domadi faktori

proizvodnje

Inflacija uzrokovana

očekivanjima

36

UZROCI I POSLJEDICE INFLACIJE

- uzroci inflacije su:

rast količine novca u optjecaju – predstavnici kvantitativne teorije inflacije (D.

Hume i D. Ricardo) objašnjavaju inflaciju kao stanje sa mnogo novca i malom

količinom robe

- Hume polazi od zakona prometa znakova vrijednosti; postavlja tezu da

cijena robe ovisi o masi novca u optjecaju; Humove tvrdnje: 1. cijene robe

određene su ukupnom količinom novca, 2. ako se količina robe poveća,

njezina cijena pada, a vrijednost novca raste i obrnuto; ne uzima u obzir

brzinu optjecaja novca

- Ricardo polazi od teorije radne vrijednosti vrijednost robe zavisi

isključivo od ukupne količine rada potrebnog za njezino dobivanje i

iznošenje na trţište; promatra novac samo u funkciji prometa robi

raste ili pada cijena razmjerno povećanju ili smanjenju količine novca

- razvoj kvantitativne teorije: 1. faza – period Hume-Ricardove primitivne

formulacije kvantitativne teorije novca – pokušava objasniti uzroke

porasta cijena, nalazi objašnjenje u priljevu zlata zaključak: ovisnost

cijena o količini novca; 2. faza – period razrađene kvantitativne teorije

poznate po Fisherovoj varijanti (ili transakcijska i Marshallova varijanta

inflacije ili dohodovna varijanta)

rast potraţnje (demand pull) – temelji se na vaţnosti uloge količine novca;

Friedman inflacija je monetarni fenomen koji nastaje rastom količine novca

koji je brţi od stope rasta proizvodnje; Friedman potvrđuje tvrdnje Humea o vezi

količine novca i cijena, ali unosi čimbenik stope rasta proizvodnje koji putem

ponude roba djeluje na cijene; zaključak: količina novca i cijene srazmjerno se

kreću, ali je pitanje što je čime uzrokovano

- količina novca u optjecaju je zavisno promjenjiva veličina koja ovisi o

ponudi i potraţnji, koje su zavisno promjenjive veličine

- potraţnja novca je ovisna o odnosu i tendencijama u kretanju proizvodnje

- ponuda novca je zavisno promjenjiva veličina pod utjecajem odnosa i

tendencija gospodarskih kretanja

promjene na strani ponude

rast troškova proizvodnje

- varijante inflacije troškova: inflacija nadnica, inflacija zbog poraslih

uvoznih cijena, inflacija zbog poraslih cijena sektora koji vuku sve cijene

prema gore (monopolističke cijene te dominacija velikih tvrtki), inflacija

zbog marţe

- inflacija nadnica – nadnice rastu brţe nego produktivnost rada, dolazi do

povećanja troškova proizvodnje, što izaziva rast cijena i inflatorni proces

(inflatorna spirala nadnica)

- Friedman odbija čimbenik rasta troškova kao glavni uzrok inflacije

(primjer: inflacija u SAD-u 60.-tih i 70.-tih godina 20.st. glavni razlozi

inflacije bili su brzi rast drţavne potrošnje, ţelja vlade za ostvarenjem

politike pune zaposlenosti i greške koje je napravila FED)

kontinuirani deficit bilance plaćanja – neravnoteţa platne bilance moţe utjecati

na unutarnju neravnoteţu i izazvat inflatorni proces

- deficit bilance plaćanja ukazuje da zemlja troši više nego što proizvodi

u pomanjkanju vanjskih kompenzatorskih kredita on utječe na sniţenje

37

vrijednosti domaćeg novca na deviznom trţištu to dovodi do povišenja

cijena uvezenoj robi te prodaja vlastite robe uz niţu cijenu unutarnje

cijene nastoje u svom kretanju slijedit povišenje tečajeva deviza opća

potraţnja robe se povećava, dok se zbog pomanjkanja deviza, uvoz koji bi

mogao usporiti rast cijena ne moţe više povećati početak inflatornog

procesa

pad produktivnosti – povećanje produktivnosti rezultira povećanjem proizvodnje

istog proizvoda po jedinici vremena što povećava njegovu ponudu na trţištu i

utječe na sniţavanje cijena

- ako dođe do pada produktivnosti, doći će do smanjenja ponude proizvoda

na trţištu ako je riječ o velikom broju roba, to će izazvati rast inflacije

očekivanja – po Aftalionu, razina cijena je funkcija varijacije dohotka i funkcija

predviđanja, a ne količina novca pa će čak i onda kada količina novca ne raste,

pojedinci biti skloni da skuplje plaćaju robu ako se njihovi prihodi povećavaju;

sve ono što dovodi do porasta dohotka dovodi do porasta potraţnjerobe i izaziva

porast cijena

- kretanje cijena ovisi ne samo o varijacijama dohotka već i o

predviđanjima uključuju se kvalitativni odnosi

- vrijednost novca ovisi o korisnosti posljednje jedinice dohotka; ocjena

vrijednosti posljednje novčane jedinice dohotka ovisi ne samo o veličini

dohotka već i o iskustvu iz prošlosti i očekivanju u budućnosti ako se

očekuje pad cijena, dakle porast vrijednosti novca, kupci će smanjiti

kupovine, i to će neposredno utjecati na pad cijena buduća (očekivana)

vrijednost novca utječe na sadašnju njegovu vrijednost

- poimanje inflacije naglašava očekivanja, subjektivne procjene i ponašanje

kao bitne čimbenike inflatornog procesa

rat, socijalna previranja i prirodne katastrofe – zbog poremećenog normalnog

funkcioniranja proizvodnje, dolazi do pada proizvodnje što smanjuje ponudu i

dovodi do rasta cijena

MODEL INFLATORNOG-DEFLATORNOG JAZA

- prometna vrijednost proizvoda zavisi od njegova izobilja ili njegove rijetkosti, ali uvijek u

odnosu prema potraţnji

- cijena je funkcija ponude i potraţnje (𝑐 = 𝑓𝑃𝑡

𝑃𝑛), pri čemu u kratkom roku cijena ovisi

ponajprije o potraţnji, dok u dugom roku cijena ovisi preteţno o ponudi

- osnovno pravilo: što je kraće razdoblje koje analiziramo, to više moramo uvaţiti

utjecaj potraţnje na vrijednost i, što je dulje razdoblje, to značajniji će biti upliv

troškova proizvodnje na vrijednost

- Wicksell – smatra da novčana ravnoteţa ovisi o kretanju kamatne stope, tj. o odnosu

prirodne i bankarske kamatne stope

- novčana će ravnoteţa biti ostvarena ako su ispunjena dva uvjeta: 1) ako su

prirodni i bankarski kamatnjak jednak (pa ne utječu na cijene) i 2) ako su

investicije jednake štednji

- tvrdi da se u dinamičnom gospodarstvu globalna potraţnja dijeli na potrošačku

potraţnju i štednju, a globalna ponuda na proizvodnju dobara potrošnje i

investicije

38

- kada je novčani kamatnjak ispod prirodnog, investicije premašuju štednju

povećava se potrošačka potraţnja u odnosu prema proizvodnji dobara potrošnje

posljedica je rast cijena

(prirodni kamatnjak – onaj kod koje su ponuda ušteđenih realnih dobara i

potraţnja tih dobara za investicijama sasvim jednake)

- primitivni oblik modela inflatornog jaza tumači se ovako: ako se između raspoloţivog

dohotka (ukupna potraţnja, tj. potencijalna potraţnja) i ukupne ponude pojavi nesklad – jaz,

dolazi do porasta, odnosno pada cijena

- inflatorni jaz pojavljuje se kao posljedica takva porasta globalne potraţnje koji

ne prati odgovarajući porast globalne ponude

- ponuda i potraţnja same će se izjednačiti bilo porastom cijena, bilo drugačijom

upotrebom viška dohotka

- graf: model inflatornog jaza

- grafički prikaz u obliku vage – s lijeve strane

nalazi se potraţnja, a s desne ponuda

- kod cijene po ponuda i potraţnja roba su u

ravnoteţi

- pri količini q1 postoji deflatorni jaz: S1>D1; S1 – D1

predstavlja deflatorni jaz

- obrnuto, kod količine q2 imamo S2<D2, te postoji

inflatorni jaz; D2 – S2 je inflatorni jaz, koji dovodi do

porasta cijena

- ako je u nekom gospodarstvu prisutan inflatorni jaz terapija bi se sastojala u

tome da se smanji količina novca u opticaju, što bi povisilo kamatnu stopu i na

kraju bi se stvarila nova ravnoteţa kao rezultat restriktivne monetarne politike

- u situaciji deflatornog jaza terapija bi bila obrnuta trebalo bi povećat količinu

novca u opticaju što bi kao posljedicu imalo rast potraţnje i oţivljavanje

gospodarske aktivnosti ekspanzivna monetarna politika

- s obzirom da model ne vodi računa o odnosima cijena, vrsti robe i njezinoj

namjeni, o supstituciji, elastičnosti ponude i potraţnje te o troškovima

proizvodnje, uz njega se posebno ističe klauzula ceteris paribus

- Lindahl 𝐸 (1 − 𝑠) = 𝑃 ∙ 𝑄 E = raspoloţivi dohodak

s = dio dohotka koji se ne troši

P = razina cijena

Q = ponuda novca

E (1 – s) = potrošnja (potraţnja robe)

- ako je ponuda (Q) neizmjenjena, tada će, što je veća potraţnja za robom {E (1 –

s)} i cijene (P), biti veće: 𝑃 =𝐸∙(1−𝑠)

𝑄

- pad kamatne stope povećava dohodak (E), dok u prvo vrijeme, zbog sniţenih

kamatnjaka, utječe na povećanje zaliha i dovodi do smanjenja ponude (Q)

cijene rastu kao posljedica sniţenja kamatne stope koje na njih djeluju

promjenom u odnosu ponude i potraţnje

- dio ukupnog nacionalnog dohotka koji nije ušteđen uvijek je jednak količini

dobara potrošnje pomnoţenoj s nivoom cijena

- Keynes – definira inflatorni jaz kao 𝐸 − (𝑃𝑛 + 𝑆) inflatorni jaz za neki period jednak je

razlici između raspoloţivog dohotka u tom periodu i predviđene količine robe koja će biti

39

ponuđena za to vrijeme, izračunano u cijenama kakve su bile na kraju prethodnog perioda, pri

čemu njegovo ostvarenje ovisi o sklonosti potrošnje

- graf: korekcija inflatorno-deflatornog jaza

- stanje ravnoteţe nalazi se pri ravnomjernom i

usporednom kretanju potrošnje i proizvodnje (linija

1)

- porastom dohotka raste apsolutno i relativno

štednja pa zbog toga dolazi do takva kretanja

potrošnje koja ne odgovara razini i kretanju

proizvodnje

- razlika između nove linije potrošnje (linija 2) i

linije proizvodnje (linija 1) predstavlja štednju (2-1)

koja se pojavljuje nakon točke A pojavljuje se

deflatorna komponenta jer dio dohotka stoji

neutralan u štednji, ne troši se taj neutralizirani

dohodak potrebno je upotrijebiti za investicije

- na taj se način potrošnja i investicije izjednačuju

(točka B) s proizvodnjom i dohotkom

- kod točke B štednja je jednaka investicijama pa su

gospodarska kretanja i dohodak stabilni

- ako se točka pune zaposlenosti (pz) nalazi na višoj

razini pune zaposlenosti od one u točki B, tada ni te

investicije ne iscrpljuju štednju

- razlika, tj. višak štednje nad ukupnom potrošnjom (pt + investicije) predstavlja

deflatorni jaz 𝑆 > 𝑝𝑡 + 𝑖 , koji se treba popuniti intervencijom drţave

- smisao keynesijanske terapije je u tome da drţava u tom slučaju mora

destimulirati štednju, stimulirati investicije, a osim toga svojom akcijom puniti

taj jaz sve dotle dok spontani odnosi ne budu u stanju to postići

NAČINI RJEŠAVANJA PROBLEMA INFLACIJE

A) ako je riječ o inflaciji troškova, naglasak antiinflacijskog programa bit će na sniţavanju

onih troškova proizvodnje koji su doveli do općeg porasta cijena (npr. rast cijena nafte

ili plaća)

B) ako je glavni uzrok inflacije na strani potraţnje, onda se antiinflacijski program treba

temeljiti na njezinom smanjivanju koristi se restriktivna monetarna politika i

smanjuje se količina novca u opticaju, čime se izravno utječe na rast kamatne stope

rast kamatne stope destimulirat će investicijsku potrošnju

- ako je problem u prevelikoj drţavnoj potrošnji, potrebno je smanjit deficit

proračuna ili smanjiti sam proračun

TEORIJSKI PRISTUPI UZROCIMA INFLACIJE

A) kvantitativna teorija inflacije

- Fisherova jednadţbe: 𝑀 ∙ 𝑉 = 𝑃 ∙ 𝑄 P = opća razina cijena

(primitivna faza) Q = ponuda roba

𝑃 =𝑀∙𝑉

𝑄 M = količina novca

V = brzina optjecaja novca

40

- nedostaci Fisherove jednadţbe: nerealno je da je količina roba uvijek

konstantna, ne uzima se u obzir kretanje dohotka i visina kamatnjaka,

jednadţba je statična, zapostavlja se funkcija štednje novca (novac promatra u

funkciji transakcija transakcijska jednadţba), zanemaruje novčane surogate

- Fisherov efekt: 𝑟 = 𝑖 − 𝑝 r = realni kamatnjak

i = nominalni kamatnjak

p = stopa inflacije

- realni kamatnjak predstavlja razliku između nominalnog kamatnjaka i stope

inflacije, tj. definira se kao porast kupovne moći što je posljedica rasta

prinosa koji je rezultat neke investicije

- nominalni kamatnjak uz dani realni kamatnjak kreće se paralelno s

promjenama očekivane inflacije Fisherov efekt viša stopa inflacije vodi

višem nominalnom kamatnjaku

B) teorija inflacije J. M. Keynesa – polazi od pretpostavke da su tekući rashodi za

potrošna dobra jednaki ukupnom dohotku umanjenom za štednju 𝑃𝑅 = 𝐸 − 𝑆 pa je

jednadţba za cijenu potrošnih dobara: 𝑃 =𝐸

𝑂+

𝐼′−𝑆

𝑅

P = cijena potrošnih dobara

E = ukupan nacionalni dohodak

O = ukupna proizvodnja

I' = novčani dohodak ostavaren proizvodnjom onvesticijskog dobra

S = štednja

R = tekuća potrošnja dobara potrošnje

- naglasio da je za određivanje cijena vaţno je uzimati novčane rashode (E – S), a

ne ukupnu količinu novca suprotstavljati masi robe

- cijena sredstava za proizvodnju ovise o odnosu S : I, očekivanju i kamatnoj stopi

neravnoteţa S : I izaziva proces pada ili rasta cijena, ovisno o kamatnoj stopi

- po Keynesu, cijene su funkcija novčanih rashoda (dok su novčani rashodi

funkcija cijena i vrijednosti novca, kao što je i sklonost likvidnosti njihova

funkcija)

- osnovna Keynesova pogreška je to što je sklonost likvidnosti smatrao nezavisno

promjenjivom veličinom (a ona je zavisno promjenjiva)

- keynesijanska revolucija Keynesova rješenja za problem depresije, nedovoljne

potrošnje i nedovoljne zaposlenosti (tj. ekonomske krize) su varijacija u javnim

rashodima, porezima i javnom dugu kojima se mogu stabilizirat cijene i realna

ekonomija (traţi aktivnu ekonomsku politiku)

- definicija kvantitativne teorije novca – sve dok postoji nezaposlenost,

zaposlenost će se mijenjati u istom razmjeru s količinom novca; a kad postoji

puna zaposlenost, cijene će se mijenjati u istom razmjeru s količinom novca

- Keynes uvodi psihološke kategorije (sklonost potrošnji, sklonost likvidnosti,

psihološke procjene budućeg prinosa kapitala) te dekompozira potrošnju i

proizvodnju

C) monetarizam – makroekonomski teorijski smjer koji se temelji na četiri ključne

postavke: 1) neutralnost novca u dugom roku, 2) djelotvornosti novca u kratkom roku,

3) razlikovanje između realne i nominalne kamatne stope, 4) ulozi monetarnih

agregata u monetarnoj politici

- začetnik ovog teorijskog pravca je Friedman tvrdi da se količina novca i

razina cijena usklađeno kreću, no pitanje je što je uzrok, a što posljedica

- kod hiperinflacija, količina novca je uzrok, a visina cijena posljedica

41

- u visokorazvijenim zemljama povećanje količine novca u optjecaju u roku 6 do 9

mjeseci utječe na porast gosp. aktivnosti, a u idućih 12 do 18 mjeseci dolazi do

rasta inflacije

- u slabije razvijenim zemljama, inflacija najčešće rezultira iz političkih nereda i

rasipništva nacionalnih vlasti

PHILLIPSOVA KRIVULJA

- Phillips je utvrdio da postoji veza između inflacije i nezaposlenosti, i da razina

nezaposlenosti moţe biti smanjena, a da se ne poveća inflacija sve do granice gdje je krivulja

horizontalna

- smatra da vlada moţe izabrati kao cilj još niţu razinu nezaposlenosti od teorijski postavljene,

ali će pritom kao trošak proizvest višu inflaciju

(u njegovoj studiji stoji da razina nezaposlenosti od 2,5% zahtjeva prihvaćanje stope inflacije

od 2%)

- trade off između nezaposlenosti i inflacije ekonomska politika moţe birati između

određene kombinacije stope inflacije i stope nezaposlenosti

- graf: Phillipsova krivulja

p = godišnja promjena razine cijena u %

w = godišnji porast nom. nadnica u %

A% = stopa nezaposlenosti u %

- na desnoj ordinati nalazi se nominalna

povećanja plaće; lijeva ordinata pokazuje

stopu inflacije (p)

- ako nominalne plaće porastu za 3%, razina

cijena ostaje stabilna, modificirana

Phillipsova krivulja sijeće apcisu

- stabilnu razinu cijena moguće je postići u

slučaju stope nezaposlenosti od 6% svakim

pokušajem smanjivanja te stope posljedica je

povećanje cijena

- iz Phillipsove krivulje moţe se izvesti troškove suzbijanja nezaposlenosti koje odraţava

porast stope nezaposlenosti, odnosno stupanj dodatne inflacije s kojom bi se trebalo računati u

slučaju politike orijentirane na povećanje zaposlenosti

- graf: promjene Phillipsove krivulje

- u točki B vlada nezaposlenost u visini stope

An, tj. trţište rada je uravnoteţeno ako su

ponuda i potraţnja radnih mjesta za

postojeću realnu plaću podudaraju razina

cijena je stabilna, stopa inflacije jednaka nuli

- ako ekonomska politika nastoji povećat

potraţnju, cijene dobara rastu raste

potraţnja za radnom snagom i nominalna

plaća točka C pokazuje situaciju u kojoj se

nezaposlenost smanjila na A1, a stopa

inflacije iznosi p1

42

- s obzirom da se radi samo o novčanoj iluziji,

nova se ravnoteţa nalazi u točki D, u kojoj

realna plaća odgovara početnoj vrijednosti

- Friedman i Phelps u model Phillipsove krivulje uvode pojam očekivane inflacije radnici i

sindikati svoja očekivanja o budućoj inflaciji temelje na stopi inflacije iz prethodnog razdoblja,

računaju na realne nadnice, tj. njihovu realnu kupovnu moć

- stvaraju se kratkoročne Phillipsove krivulje u skladu s inflacijom kakvu očekuju

radnici spajajući kratkoročne točke ravnoteţe dobivamo vertikalnu dugoročnu

Phillipsovu krivulju na razini nezaposlenosti koja postoji kada je trţište rada u

ravnoteţi, tj. u točki prirodne razine nezaposlenosti

- očekivanja radnika su najveći problem Phillipsove krivulje i najveći problem za

vladu jer ne moţe efikasno smanjiti nezaposlenost, a da ne poveća inflaciju

- dugoročno se ne moţe odrţati trade off između inflacije i nezaposlenosti razina inflacija se

ne moţe drţati iznad njezine očekivane razine, niti se nezaposlenost moţe smanjiti ispod

prirodne razine

- „koeficijent ţrtvovanja“ ako se ţeli sniziti stopa inflacije, mora se smanjiti količina novca,

što će proizvesti pad potraţnje i rast nezaposlenosti

- s druge strane, radnici trebaju eliminirati svoja očekivanja o rastu buduće

inflacije kako bi se uistinu ostvarila niţa inflacija u sljedećem razdoblju

- Taylorovo pravilo uzima u obzir tri varijable: stopu inflacije, rast BDP-a i kamatnjak

- prema tom pravilu, ako inflacija poraste za 1%, kamatnjak bi trebao porasti za

oko1,5%; ako BDP padne za 1% u odnosu na bazno razdoblje, kamatnjak bi

trebalo sniziti za 0,5%

- restriktivna monetarna politika ako prijeti inflacija; ekspanzivna monetarna

politika ako prijeti recesija

POSLJEDICE INFLACIJE

- negativne posljedice:

preraspodjela bogatstva i socijalno raslojavanje

oteţava se i u nekim slučajevima potpuno onemogućuje planiranje

gubi se osjećaj za realnost

tope se međunarodne rezerve likvidnosti drţave (svatko ţeli zaštiti kupovnu

vrijednost svog novca pa kupuje devize (u vrijeme inflacije domaća valuta

deprecira))

smanjuju se inozemna ulaganja

povećava se nesigurnost

građani nepotrebno gomilaju zalihe robe...

- no, pojavljuju se i pozitivne posljedice:

drţava povećava svoje prihode (zbog porasta cijena povećava se porezna

osnovica)

ukoliko se drţava zaduţuje i vraća kredite u domaćoj valuti (bez valutne

klauzule), situacija će za nju biti povoljnija jer prilikom vraćanja kredita realna

vrijednost novca pada

- deflator bruto domaćeg proizvoda predstavlja korekciju nominalnog bruto domaćeg proizvoda

za stopu inflacije 𝐵𝐷𝑃 𝑑𝑒𝑓𝑙𝑎𝑡𝑜𝑟 =𝑛𝑜𝑚𝑖𝑛𝑎𝑙𝑛𝑖 𝐵𝐷𝑃

𝑟𝑒𝑎𝑙𝑛𝑖 𝐵𝐷𝐵 ; 𝑟𝑒𝑎𝑙𝑛𝑖 𝐵𝐷𝑃 =

𝑛𝑜𝑚𝑖𝑛𝑎𝑙𝑛𝑖 𝐵𝐷𝑃

𝐵𝐷𝑃 𝑑𝑒𝑓𝑙𝑎𝑡𝑜𝑟

- BDP deflator ne uključuje uvezena dobra ne odraţava potpuni utjecaj inflacije

- realni BDP se moţe mijenjati samo zbog promjene fizičkog obujma proizvodnje

43

- deflator se koristi za izračun realnih vrijednosti nominalnih ekonomskih

veličina

DEFLACIJA

- pojava suprotna inflaciji predstavlja opći pad cijena

- deflacija je situacija u gospodarstvu kada je agregatna ponuda veća od agregatne potraţnje

dolazi do gomilanja zaliha kod proizvođača, dolazi do smanjenja proizvodnje i otpuštanja

radnika pad bruto domaćeg proizvoda

-rješenje: nuţno je povećat potraţnju, odnosno potrošnju

DEZINFLACIJA

- lagan i postupan pad opće razine cijena tijekom duţeg razdoblja, ili lagano vraćanje kupovne

moći novcu

CILJANJE INFLACIJE

- koncept koji kao nominalno sidro u provođenju monetarne politike uzima određenu razinu

inflacije

- konkretno, središnja banka se obvezuje javnosti svim mjerama i instrumentima odrţati

zadanu stopu inflacije, tj. ne dopustiti da ona bude premašena

- stopa ciljanje inflacije varira tijekom vremena i prilagođava se konkretnim gospodarskim

uvjetima

- osim stope inflacije, monetarna politika kao nominalno sidro moţe se koristiti monetarnim

agregatima i deviznim tečajem

- ciljanje inflacija monetarna politika čiji kreatori unaprijed javno i sluţbeno objavljuju

razinu inflacije u kratkom i srednjem roku, čime jasno stavljaju do znanja da je to glavni cilj

monetarne politike

- nedostatak su visoki troškovi provođenja ovakvog koncepta ukoliko se pojave neočekivane

okolnosti u gospodarstvu

- prednosti su povećanje stupnja edukacije javnosti o monetarnoj politici te povećanje

kredibiliteta i transparentnosti središnje banke, smiruje inflacijska očekivanja, stabilnost u

predviđanju troškova i prinosa, što je temelj pokretanja transakcija i dugoročnijeg planiranja,

a time i efikasnijeg gospodarstva

- ciljanje razine cijena je uţi pojam od ciljanja inflacije odnosi se na pojedine proizvode ili

grupe proizvoda

44

MEĐUNARODNI MONETARNI SUSTAV

- DEVIZNI TEČAJ - poveznica između nacionalnih monetarnih sustava pri čemu se svaka njegova promjena

odražava na međusobne ali ukupne svjetske odnose

- razmjena potraživanja u valuti zemlje A, za potraživanje u valuti zemlje B

- INTREVALUTARNI TEČAJ - predstavlja razmjenu efektivnog novca jedne zemlje za efektivni novac druge

zemlje

-nacionalna valuta - zakonsko i definitivno sredstvo pladanja samo na određenom valutnm području

(pod.jedne zemlje, izvan tog područja gubi svojstva zak. i def.sred.pladanja)

- DEVIZA-nije materijalni novac ved pravo potraživanja prema inozemstvu koje kao takvo postoji na

bankarskim računima u inozemstvu

-predstavlja svojevrsni međunarodni depozitni novac koji se kao nematerijalan vodi na računima

korepodentinih banaka u zemlji A i B

-devizni tečaj predstavlja cijenu domadeg novca izraženu u stranom novcu, odnosno koliko jedinica

domadeg novca treba dati za jedinicu stranog novca-sustav direktnog kotiranja

-sustav indirektnog kotiranja-devizni tečaj predstavlja broj jedinica strane valute koji treba dati za

jedinicu domadeg novca, primjenuje samo V.Britanija

-promjene deviznog tečaja utječu na kretanje uvjeta razmjene sa svijetom, odnosno one utječu na cijene

izvoza i uvoza, rentabilnost izvoza, kokurentnost gospodarstva, one dovode do promjene uvoznih supstituta

-promjene tečaja utječu na promjene relativnih cijena, a time i na redistribuciju nacionalnog dohotka,

realokaciju gosp.resursa i dinamiku razvoja

-devizni tečaj ima informacijsku, redistributivnu, alokativnu i razvojnu funkciju

-NOMINALNI DEVIZNI TEČAJ-predstavlja promjenu cijene domade valute izražene u stranoj bez uzimanja u

obzir inflacije

REALNI DEVIZNI TEČAJ-je nominalni tečaj korigiran za stopu inflacije i mnog je važniji, jer inflacija

obezvrjeđuje vrijednost novca, smanjuje njegovu kupovnu mod

-korekcijom nominalnog tečaja za stopu inflacije dobiva se realna slika kupvne modi novca koji posjedujemo

EFEKTIVNI DEVIZNI TEČAJ-vagani prosjek deviznih tečajeva između domade valute i valuta zemalja nama

najvžnijih trgovačkih partnera

O čemu ovisi visina deviznog tečaja neke valute?

Zavisi od ponude i potražnje za dotičnim novcem na deviznom tržištu jer ponuda i potražnja dovode do

konačnog formoranja deviznog tečaja. Pri tome je ponuda deviza funkcija izvoza, inozemnih investicija u

zemlju, kredita i donacija, dok je potražnja za devizama funkcija uvoza, transfera u inozemstvo, domadih

investicija u inozemstvo i donacija inozemstvu.

Na kretanje deviznog tečaja utječu i osnovni trend tržišta, vremenska neusklađenost pladanja za uvoz i

naplata izvoza, pregovaračka vještina subjekata u vanjskoj trgovini, špekulativna kretanja kapitala…

-devizni tečajevi se različio formiraju u uvjetima zlatnog standarda i papirne valute

45

-u uvjetima zlatnog standarda, tj.pri postojanju zlatne valute u različitim zmljama, intervalutarni tečaj

varirao je oko tzv.paritetnog tečaja, koji je bio odnos količine zlata u dvjema valutama koje se uspoređuju

-paritet je čvrsto određen odnos vrijednosti, tj.odnosu količine zlata sadržanog u valutama koje se

uspoređuju

-uz razdoblje zlatnog standarda veže se i sustav fiksnih deviznih tečajeva

-odnos vrijednosti predstavlja osnovni determinator tečaja, a na to se samo nadovezuje odnos ponude i

potražnje koji utječu na kolebanje tečaja oko vrijednosti

-u uvjetima papirnate valute, a na osnovi ponude i potražnje i kretanja cijena, otvara se mogudnost

neograničenog kolebanja deviznog tečaja

-utjecaj ponude i potražnje postaje odlučujudi faktor za formiranje tečaja

-fluktuacije deviznog tečaja u uvjetima papinatog novca praktički su neograničene sve dok postoji sustav

automatskog-tržišnog formiranja tečajeva, sve dotle dok se te oscilacije ne počnu kontrolirati i sprječavati

mjerama državne intervencije

-fikni tečajevi ako u takvim uvjetima postoje, manipulirani su tečajevi jer se oni odražavaju samo na

mjerama devizne kontrole, ako nisu poduzete mjere da se ograničavaj i kontroliraju, oni variraju bez granice

i postaju fluktuirajudi tečajevi

-za današnje je vrijeme tipično da država intervenira u svim socijalnim i ekonomskim odnosima i da je ta

intervencija najjača u sektoru vanjske trgovine i međunarodnih pladanja

-u toj situaciji devizni tečaj dobiva posebno značenje pa se nastoji utjecati na njega i koristiti se njime kao

sredstvom ekonomske politike-„upravljani devizni tečajevi“

-postaje instrumentom nacionalne politike

-slobodni, plivajudi ili fluktuirajudi devizni tečaj formira se na slobodno deviznom tržištu, na koje se može

utjecati mjerama ekon.politike

-primjenjuje se u slučajevima kad se određivanje strukture tečajeva ili razine tečajeva želi prepustiti

spontanim snagama i odnosima tržišta, a s ciljem spontanog osiguranja tržišne ravnoteže u ukupnoj bilanci

pladanja

-nacionalna vlast se u tom slučaju prema deviznom tečaju odnosi neutralno

-sustav fluktuirajudih tečajeva potpuno prepušten tržišnim odnosima zamjenjuje se u posebnim slučajevma

sustavom fluktuirajudih tečajeva pod kontrolom, pod utjecajem službene intervencije

-prema Frenkelu postoji 9 različitih režima deviznih tečajeva: monetarna unija, valutni odbor, pravi fiksni

tečaj, prilagođavajude vezani tečaj, puzajudi vezani tečaj, tečaj vezan za košaricu valuta, plivajudi tečaj u

okviru utvrđenih raspona, upravljano plivajudi tečaj i slobodno plivajudi tečaj

-neki ekonomisti smatraju da je za vede i zatvorenije ekonomije bolje imat plivajudi tečaj, a za manje i

otvorenije fiksni, odnosno vezan dev.tečaj

WEO navodi determinante koje utječu na izbor tečajnog režima:

Veličina ekonomije:što je nac.ekonomija veda, to je bolje koristit se sustavom fluktuirajudih

dev.tečaja

Diverzifikacija proizvoda/strukture izvoza: što je stupanj diver.niži, a udio jednog

vanjskotrg.partnera visok, to se čini boljim korištenje sustava „vezivanja“ dev.tečaja

Divergencija između domade i inozemne inflacije: što je stupanj inflacije viši, to je bolje

korištenje sustava fluktuirajudeg dev.tečaja, premda sustav fiksnog tečaja može biti koristan

u stabilizacijskoj politici

46

Stupanj ekonomske/financijske razvijenosti: što je stupanj viši, to je bolje koristit se

sustavom fluktuirajudeg deviznog tečaja

Mobilnost faktora rada: što je mobilnost niža, to je bolje koristit sustav fluktuirajudeh

deviznog tečaja

Mobinost kapitalnih tokova: viši stupanj implicira velike teškode u održavanju sustava

fiksnog deviznog tečaja

Inozemni nominalni šokovi: ako je ekonomija izložena toj vrsti šokova, tada je bolje koristit

sustav fluktuirajudeg dev.tečaja

Domadi nominalni šokovi: bolje je koristiti se sustavom fiksnog dev.tečaja

Realni šokovi: ako je ekonomija izložena realnim šokovima bolje je korištenje sustava

fluktuirajudih dev.tečajeva

Kredibilnost nositelja makroekon.politke: što je niža kredibinost, to je bolje korištenje

sustava fiksnog dev.tečaja

-TEORIJA OPTIMALNOG VALUTNOG PODRUČJA (Mundell i Mc Kinnon)-s tom teorijom male ekonomije

trebaju se koristiti sustavom fiksnog dev.tečaja vezajudi tečaj vlastite valute uz neku jaču svjetsku valutu

-pod optimalnim valutnim područjem smatra se ono koje može istovremeno osigurati nisku inflaciju, punu

zaposlenost i vanjsku ravnotežu

-ako u jednoj zemlji nisu ostvarena sav 3 cilja smatra se da ona ne pripada optimalnom valutnom području

-pod pojmom op.valutno područja misli samo na područje ograničeno državnom ili regionalnom granicom

-Kenen je proširujudi teoriju naglasio da je riječ o umjetnoj regiji ili području, input-output modelu pri čemu

su svi čimbenici proizvodnje mobilni

-Mundellova je regija prema Kenenu homogeni skup proizvođača koji koriste iste tehnologije, sučeljavaju se

s istom funkcijom potražnje i dijele iste ekonomske uvjete

-Mundell je nedavno iznio prijedlog jedinstvene svjetske valute koja bise zvala „intor“, a koja bi trebala biti

rezultanta stapanja 3 valutnih bolkova- dolar, euro, jen- u jednu valutu

Kritične točke teorije optimalnog valutnog područja-ujednačenost gosp.strukture i stupanja životnog

standarda,razina tehnologija,reakcije na vanjski šok i problem mobilnosti radne snage

-mobilnost radne snage prema Mundellu jedan od ključnih uvjeta efikasnog funkcioniranja optimalnog

valutnog područja

PROBLEMI DEVIZNOG TEČAJA U SUSTAVU MMF-a -po završetku 2.svj.rata dolar je postao okosnica međunarodnog monetarnog sustava, sve su se valute

ravnale po njemu

-1971.g. Nixon je proglasio nekonvertibilnost dolara u zlato i time praktički dopustio da dolar pliva

-takav sustav, koji funkcionira na toj osnovi da se rezerve međunarodne likvidnosti popunjavaju priljevom

rezervne valute, jer je priljev zlata u monetarne rezerve ograničen, trebao je, uz još neke odredbe o

pravilima ponašanja omoguditi nesmetano obavljanje međunarodnih pladanja sustav nije odgovarao

svjetskoj privredi

-osnutkom MMF-a uspostavljen je sustav fiksnih deviznih tečajeva s max maržom oscilacija ±1% od

paritetnog tečaja koje je sve do 1976.g zastupao MMF

-od rujna 1969. do prosinca 1971.g postala je učestala praksa fluktuirajudih devznih tečajeva najvažnijih

svjetskih valuta prekinuto razdoblje relativno stabilnog i uporno branjenog sustava fiksnih tečajeva

-suspenzijom konvertibilnosti dolara u zlato prestale su obveze zemalja članoca prema MMF-u da održavaju

tečajeve svojih valuta prema dolaru i njegovom zlatnom paritetu u dogovorenim granicama od ±1%, što je

značilo raspad bertonvudskog sustava

47

-time je ujedno cijeli međunarodni sustav transformiran iz zlatno.dolarskog u čisti dolarski standard, bududi

da dolar više nje vezan sa zlatom

-18.12.1971.g sporazumom u „Smithsonian Institut-u“ u Washingtonu između 10 najrazvijenijih zemalja

svijeta prihvadena je službena cijena zlata od 35 dolara za uncu zlata, utvrđen su nvi pariteti valuta,

odnosno središnji tečajevi, a marže fluktuacija deviznog tečaja pojedine valute proširene su na ±2,25% u

odnosu na središnji tečaj, određujuda valuta je dolar a granice fluktuacije nadgleda MMF “režim stabilnog

deviznog središnjeg tečaja“

-takav režim deviznih tečajeva bio je kratkotrajan

-u veljači 1973.g uslijedila je i druga devalvacija dolara što je izazvalo nove mjere u sustavu deviznih

tečajeva MMF-a

-uvodi se novi sustav deviznih tečajeva, koji je trebao biti baziran na „stabilnim, ali prilagodljivim

tečajevima“

-praksa sustava slobodno fluktuirajudih tečajeva konačno je formalno sankcionirana u siječnju 1976.g na

sjednici Privremenog komiteta MMF-a održanoj u Kingstonu na Jamajci

-zlato je suspendirano kao službena svjetska monetarna rezerva, a postojede monetarno zlato je postupno

prodano

-zemlje članice MMF-a mogu intervalutarnu vrijednost svoje valute utvrđivati na slijedede načine: prema

nekoj drugoj valuti ili grupi valuta, prema svom vlastitom izboru

-paritet se valuta i ne mora obvezno utvrditi, ali ako se utvrdi, tada je fluktuiranje mogude u granicama koje

utvrdi MMF, a promjena pariteta moguda je samo u slučaju postojanja fundamentalne neravnoteže

-intervalutarna vrijednost valute niti jedne zemlje članice MMF-a ne može se više određivat u odnosu

prema zlatu

-jednom utvrđen paritet odnosna zemlja može napustiti uz 85% glasova u MMF-u

-prema odredbama iz 2.amadmana sporazuma o MMF-u koji je stupio na snagu 1.4.1978., zemlje članice

dužne su obavijestit MMF u roku od 30 dana o sporazumu koji de se držati u kretanju deviznog tečaja svoje

valute i da promptno obavještavaju MMF o promjenama u tom sporazumu o deviznom tečaju

-sustav fluktuirajudih tečajeva stvorio je središnjim bankama više prostora i više mogudnosti u odlučivanju i

prihvadanju najprikladnije metode za utvrđivanje dev.tečaja dom.valute

-za valute „okačene“ samostalno, tj.vezane uz jednu jedinu valutu ne postoje nikakve mogudnosti

osciliranja deviznog tečaja , marža fluktuacije jednaka je nuli što znači da kretanje intervalutarne vrijednosti

okačene valute mora u stop pratit kretanje dev.tečaja valute o koju je okačena

-kod valuta koje su vezane za PPV ili „drugu košaricu valut“ dev.tečaj se odražava u vrlo uskim marginama

oko tog „klina“ o koji su valute okačene, marže ili ne postoje ili rijetko kada iznose ±1%

-valute s vedom fleksibilnosti dev.tečaja razlikuju se po načinu i slučajevima kad se poduzima intervencija u

kretanju dev.tečaja

-u slučaju nezavisnog fluktuiranja dev.tečaja, koji se kontinuirano mijenja, intervencijama se utječe na

brzinu promjena, ali ne i na njihovo neutraliziranje

-fluktuiranje dev.tečaja prema setu određenih indikatora znači da je intervalutna vrijednost valute

kontinuirano mijenja u skladu i u razni promjena tih indikatora, u prvom redu sa stopom inflacije u zemlji i

sl.

-kod nekonvertibinih valuta fiksni je tečaj manipuliran tečaj, te se možeodržavati samo mjerama

dev.kontrole i ograničenja

48

-valutna kriza definira se kao deprecijacija od 25% ili više u određenoj godini koja slijedi nakon deprecijacije

od najmanje 10% u prethodnoj godini

NOVI SUSTAV KLASIFIKACIJE DEVIZNIH TEČAJEVA MMF-a -temelji se na stvarno prisutnom režimu u nekoj zemlji koji se može razlikovati od onog zakonski određenog

-MMF razlikuje različite varijante deviznog tečaja u odnosu na one koje mu zemlje članide službeno prijave,

a to su:

Devizni tečaj bez domade valute u optjecaju

-režim dev.tečaja gdje valuta strane zemlje, ili nadnacionalna valuta egzistira kao jedino zakonsko

sredstvo pladanja ili određena zemlja pripada monetarnoj uniji u kojoj dijeli isto zakonsko sredstvo

pladanja s ostalim članicama

-prihvadanje takvog režima podrazumijeva odricanje od nezavisne monetarne kontrole i

odlučijudeg utjecaja domadih monetarnih vlasti

Devizni tečaj u uvjetima valutnog odbora („Currency Board“)

-monetarni režim koji se temelji na eksplicitnoj zakonskoj obvezi zamjene domade valute,

određenom stranom valuto uz fiksni dev.tečaj

-to znači da se dom.valuta emitira samo ako ima potpuno pokride u stranoj valuti

-time se eliminira uloga dosredišnje banke u monetarnoj kontroli i ulozi oslonca likvidnosti za

banke

-fleksiblnost može postojati do određenih granica ovisno o strogodi pravila „currency board-a“ u

pojedinoj zemlji

Ostali konvencionalini aranžmani fiksno vezanog(okončanog) tečaja

-valuta neke zemlje može biti formalno ili stvarno vezana za neku drugu valutu ili košaricu valuta po

fiksnom tečaju s mogudim odstupanjima tečaja unitar granica u rasponu od ±1% oko središnjeg

tečaja

-odabir strane valute uz koju de se vezat dom.valuta ovisi o stupnju međusobne razmjene roba,

usluga i kapitala zemlje o čijim se valutama radi

-monetarna vlast u ovom slučaju obvezuje se održavati fiskni paritet putem intervenicja na

deviznom tržištu

-stupanj fleksibilnosti monetarne politike je vedi u odnosu na dva prethodno spomenuta režima

Fiksni devizni tečaj unutar zadanog raspona plivanja

-u ovom slučaju visina dv.tečaja održava se između dopuštenih granica fluktuacije koje dopuštaju

odstupanje veda od ±1% ok središnjeg tečaja

-ovdje spadaju aranžmani dev.tečajeva zemalja članica današnje EMU

Puzajude prilagođavanje

-valuta se prilagođava povremeno u malim vrijednostima prema unaprijed određenom fiksnom

tečaju ili s obzirom na određene kvantitativne indikatore unutar zone odstupanja

-stopa puzanja može biti takva da prouzrokuje inflacijske promjene vrijednosti valute ili mode biti

na razini unaprijed određene fiksne stope ispo projicirane inflacijske razlike

Devizni tečaj unutar promijenjivih granica plivanja

49

-održava se unutar određenih granica zone fluktuacije oko središnjeg tečaja koji se kontinuirano

prilagođava unaprijed određenom tečau ili odgovara na promjene određenih kvantitativnih

indikatora

-stupanj fleksibilnosti dev.tečaja funkcija je širine zone fluktuacije koja se simetrično ili asimetrično

proširuje prema gore i dolje s obzirom an sred.tečaj

Upravljano plivajudi dev.tečaj bez unaprijed određenog smjera kretanja

-monetarna vlast putem intervencija na međunarodnim deviznim tržištima utječe na kretanja

dev.tečaja bez prethodnog specificiranja smjera njegova kretanja

-važno je istaknuti da promjene koje se potaknu nisu i ne mogu biti automatske

-indikatori za upravljanje tečajem imaju presudnu važnost, a uključuju i npr.stanje bilance pladanja,

razvijanje tržišta..

Slobodno plivajudi dev.tečaj

-dev.tečaj se određuje tržišno, na temelju ponude i potražnje

-intervencije monetarnih vlasti nemaju cilj direktnog utjecaja i odrđivanja razine dev.tečaja, ved

prilagođavanja stope promjene i spriječavanja prekomjernih fluktuacija dev.tečaja

-mon.politika neovisna od politike dev.tečaja

MANIPULIRANJE DEV.TEČAJEVIMA I GLEDANJE MMF-A NA DEVIZNA OGRANIČENJA -manipuliranje dev.tečajem provodi se na različite načine, a izražava se deprecijacijom il precijenjivanjem

dom.valute

-u prvom se slučaju dev.tečaj drži iznad ravnotežnog tečaja

-kod deprecijacije i aprecijacije radi se o manim korekcijama dev.tečaja koje se dešavaju kroz dulje

razdoblje i za takve promjene nije potrebna prethodna suglasnost MMF-a, dok je kod devalvacije i

revalvacija ta suglasnost potrebna jer se radi o značajnim promjenama(jednokratne i službene promjene)

-deprecijacija i aprecijacija znače stvarnu promjenu tečaja dom.valute, dok devalvacija i revalvacija znače

zakonsku promjenu razine dev.tečaja

-da bi se uspostavila ravnoteža u bilanci pladanja i uklonio njen deficit, zemlje obično pribjegavaju

devalvaciji svoje valute čime pojeftinjuju svoju robu i usluge u inozemstvu

-krajnji efekt koji se očekuje jest povedanje izvoza, smanjenje uvoza, tj.proces koji de dovest do ravnoteže u

platnoj bilanci

-proces čestih devalvacija poznat je kao „valutni dumping“ koji je imao za krajnjii cilj izboriti što povoljnije

mjesto na svjetskom tržištu i otvoriti put ekspanziji vlastite zaposlenosti, proizvodnje itd.

-precijenjenost domadeg nova može biti instrument ekon.politike, njome može donekle olakšati

opskrbljenost dom.gosp. uvoznim reprodukcijskim materijalima, jer takav precijenjeni paritet dom.novca

pojeftinjuje stranu robu

-podcijenjenost dom.novca se može dugo održavati bez mjera dev.kontrole, dok precijenjenost ne može

-tečaj konvertibilne valute može biti manipuliran, kako depreciran tako i apreciran, pa se zbog toga

pojavljuju sporovi oko razine tečajeva, njihove realnosti,i zahtjevi za revalviranjem i devalviranjem

-J-krivulja-pokazuje da devalvacija u kratkom roku pogoršava vanjskotrgovinsku bilancu, da bi je nakon

određenog razdoblja popravila

50

MMF- OSNUTAK I NAČIN FUNKCIONIRANJA -2 plana:

1.Keynesov plan- predviđao je osnivanje Međunarodne klirinške unije nutar koje bi se obavljala prebijanja

salda koncem svakog mjeseca, dok bi sredinje banke uzajamno odobravale mjesečne kredite

-on je bio predvidi uvođenje svjetske valute koja bi imala tečaj prema zlatu i drugim valutama, odnosno

bancor bi bio zamjenik zlata koje bi se demonetiziralo

2.Whiteov plan-polazi od stabilnih dev.tečajeva, smanjivanja dev.restrikcija, osnivanja posebnog,

međunarodnog stabilizacijskog fonda čija bi se sredstva formirala na načelu kvota, a davale bi pravo na

određeni br.glasova u Skupštini Fondai pravo na kupovinu od Fonda valuta drugih zemalja radi otklanjanja

neravnoteže u platnoj bilanci

-prvorazrednu ulogu u međunarodnim pladanjima imalo bi zlato i konvertibilne devize, na 1.mjestu dolar

-intervalutna vrijednost valuta zemalja članica Fonda utvrđivala bi se prema zlatu ili, u određenim

ekvivalentima zlata i dolara, prema dolaru

-na temelju ta 2 plana izrađen je: Zajednički plan prihvadanjem tog plana 22.7.1944. osnovan je

Međunarodni monetarni fond- MMF

- u početku je imao 29 zemalja članica, danas broji 183 zemlje članice

-MMF čine: Odbor guvernera, Međunarodni monetarni i financijski komitet i Izvršni odbor

-osnovan je s ciljem unapređivanja međunarodne monetarne suradnje, olakšavnja ekspanzije,

uravnoteženja međunarodne razmjene, pomodi uspostavljanja multilateralnog sustava pladanja

-ima obvezu omoguditi pribavljanje sredstava članicama koje se susredu s neravnotežom u bilanci pladanja,

te skratiti trajanje i stupanj neravnoteže u međunarodnim bilancama pladanja

-MMF je osnovan s ciljem ostvarivanja slijededih zadataka:

Stabiliziranje dev.tečajeva

Ostvariti povjerenje zemalja članica u zašitnu funkciju MMF-a

Promovirati međunarodnu monetarnu suradnju rješavanjem konkretnih problema

Uspostaviti multilateralni sustav pladanja po račuu tekudih transakcija

Ubrzati razvoj međunarodne trgovine, povedati zaposlenost i dohodak

Skratiti trajanje neravnoteže u bilanci pladanja

-bitna karakteristika MMF-a jest da su u početku imali sustav fiksnih dev.tečajeva, a da danas koriste sustav

fluktuirajudih tečajeva

-druga važna karakteristika je sustav kvotasvaka zemlja unosi u Fond određenu kvotu izraženu u PPV koja

joj daje pravo na određenu glasačku snagu putem broja glasova i prestavlja osnovu za max iznos korištenja

sredstava Fonda i za udjel u alokaciji PPV-a

-prvobitno je Fond utvrđivao zemljama članicama kvote po bertonvudskoj formuli po kojoj se uzimala u

obzir visina nacionalnog dohotka, zlatne i dolarske rezerve, max varijacije godišnjeg izvoza i prosječna

vrijednost uvoza

-ta je formula revidirana 1963., a do danas je MMF razvio niz novih formula

-na temelju utvrđene formule svaka zemlja dobiva na svakih 100tisuda PPV jedan glas plus 250 osnovnih

glasova

-najbitnije odluke Fonda donosile su se uz 50%-nu vedinu a od 1969.g uz 85%-nu vedinu, zemlja s više od

15% glasova je imala pravo veta

-utvrđena kvota koja se unosi u Fond ima slijededu strukturu: 25% u zlatu, 75% u nacionlanoj valuti

-na temelju upladene kvote zemalja ima pravo vučenja na Fond, tj.da za visinu svoje kvote u nacionalnoj

valuti, u određenim slučajevima i pod određenim uvjetima kojpuje od Fonda, tj.dobila kredit

51

-kvota se danas dijeli na 4 tranše od po 25% od kojih dio kvote upladen u PPV ili drugim valutama

predstavlja rezervnu tranšu jer se upladuje u jednoj od svjetskih rezervnih valuta, kojom se zemlja članica

može u svakom trenutku koristiti kao tzv. automatsko pravo vučenja i ubraja se u službene rezerve

likvidnosti dotične zemlje

-zemlja članica 25% kvote upladuje u jednoj od zdravih svjetski valuta(dolar, euro, jen, funta ili PPV), a

ostatak upladuje u dom.novcu ili najsigurnijim vrijednosnicama

-max iznos financijskih sredstava koje zemlja članica može poudi od MMF-a ograničen je proporcijom

njezine kvote i može dostidi 300% njezine kvote izuzevši sredstva SRF i CCL koja se odobravaju po ptrebi i u

skladu s drugim kriterijima

-sustav kvota je višestruko važan: s jedne strane, od visine kvota zavisi visina Fondovih sredstava koja služe

kao podrška zemljama članicama, a s druge strane, od visine zavii i veličina sredstava na koju može računati

pojedina zemlja članica

- do sad je taj sustav 11 puta bio revediran

-svakih 5 god slijedi opda revizija, a mogude su i izvanredne revizije što uz stalno povedanje br.članiva MMF

povedava i sredstva Fonda: od 8,5 mil. dolara(1944.g) na 212 mld SPC(1999.g)

-primarni izvor financiranja MMF su kvote koje na račun MMF-a upladuju zemlje članice kojih danas ima

183

-MMF sliči na kreditnu uniju, ukupan iznos kvota se stalno povedava a uzrok tome su rastude neravnoteže u

bilancama pladanja, ubrzana globalizacija i liberalizacija trgovine i finan.tržišta

-osnovni izvori sredstava za „odobravanje kredita“ zemljama članicama su njihove upladene kvote, a

pretežni oblik korištenja tih kredita su (prava)vučenja putem kreditnih tranši

-Fond i sam može koristit pozajmnice d drugih kreditnih institucia da bi povedao svoja sredstva i posudio ih

drugim zemljama

1962.Fond je zaključio s 10 najbogatiih zemalja članica i Švicarskom Nacionalnom Bankom „Opdi sporazum

o posuđivanju“ kojim se Fondu omoguduje da koristi sredstva GAB i sklapa aranžmana o posudbi i sa

zemljama koje nisu članice GAB-a

-MMF i povremeno prodaje rezerve zlata koje mu stoje na raspolaganju

OPĆI SPORAZUM O POSUĐIVANJU GAB omoguduje MMF-u posudbu određenog iznosa konvertibilnih valuta od 10 industrijski najrazvijenijih

zemalja, uz sudjelovanje Saudijske Arabije, po tržinim uvjetima

-potencijalni iznos kredita koje MMF može odobrit unutar GAB-a iznosi 18,5 mlrd PPV-a, ako uzmemo u

obzir i dodatnih 1,5 mlrd dolara iz aranžmana Saudijske Arabije

-sustav je aktiviram 10puta, a uvjet za to je suglasnost svih sudionika GAB-a

-1977.g prvo aktiviranje MMF na temelju GAB-a posudio određena sredstva Vel.Britaniji i Italiji koje su

bile pod stand-by kreditom

1998.g posljednje aktiviranje u sklopu financijskog aranžmana s Rusijom kojoj je odobrnom 6,3 mlrd PPVa

-opdi sporazum o posuđivanju obnavlja se svakih 4 do 5 godina, posljednji put 1997.

NOVI ARANŽMAN O POSUĐIVANJU (NAB) -predstavlja skupinu kreditnih aranžmana između MMF-a i 25 zemalja članica

-time se osiguravaju dodatna sredstva koja MMF može koristiti u iznimnim situacijama prijetedim za

stabilnost međunrodnog monetarnog sustava

52

-NAB ne predstavlja zamjenu za GAB koji je i dalje aktiviran, ali postaje prvi i glavni izvor dodatnog

financiranja MMF-a

-ukupan izvor sredstava kojim danas MMF raspolaže u sklopu NAB-a i GAB-a je 34 mlrd PPV-a

-pristup novim sudionicima je omoguden na temelju sudionika NAB-a koji predstavljaju 80% ukupnog

kreditnog potencijala ili putem amadmana koji NAB prihvada prema odluci Izvršnog odbora MMF-a i

odobravanjem sudionika NAB-a koji predstavljaju 85% ukupnog kreditnog potencijala

-sredstva iz NAB-a mogu se aktivirat samo ako odluku prihvate svi sudionici GAB-a i Izvršni odbor

-NAB je do sada aktiviran samo jednom i to u svrhu financiranja proširenog aranžmana za Brazil u prosincu

1998.g

-Fond može posuđivati novac od niza institucija i kreditora, javnog i privatnog sektora

-glavni instrument korštenja kredita od Fonda su stand-by krediti

-stand-by aranžmani uvedeni su radi skradivanja i izbjegavanja procedure odobravanja kredita za svaku

novu tranšu iznad rezervne tranše, a rok trajanja bio im je 6 mjeseci

-namjenjem+ni su za kratkoročnu podršku uravnoteženja bilance pladanja, najviše njih MMF odobrava

-sredstva iz stand-by kredita obično se povlače u tranšama u roku 12-24 mjeseca a rok otplate je između 3 i

5 god

-REZERVNA TRANŠA(25% kvote)-povlači se bezuvjetno i automatski od Fonda, a KREDITNE TRANŠE-njih

četiri, svaka od po 25% kvote zemlje članice-povlače se pod određenim uvjetima

-uz zahtjev Fondu ua dobivanje stand-by kredita zemlja članica prilae „Pismo o namjerama“ koje sadrži

stabilizacijski program i mjere ekonomske politike kojima to namjerava postidi, a odobravanjem tih kredita

Fond postavlja zemlji članici „Kriterije izvršenja“ od kojih zavisi njezino pravo da vuče sredstva

-praksa je pokazala da su u vedini zemalja platnobilanični problemi, tj.njihovi deficiti su veliki i ne mogu se

otkloniti u relativno kratkom roku i s relativno malim iznosima sredstava jer su u pravilu u pitanju duboke

strukturne neusklađenosti

SUVREMENE FINANCIJSKE OLAKŠICE MMF-a -zemljama članicama je osigurano korištenje MMF-ovih financijskih izvora kroz čitav niz olakšica koje im

MMF pruža

-mehanizam korištenja funkcionira tako da svaka članica ima mogudnost kupovanja(vučenja) potrebnih

rezervnih sredstava odgovarajudom svotom vlastite valute

-na takva vučenja MMF obračunava kamate u zahtijeva od članica da tijekom vremena otkupe vlastitu

valutu od MMF-a uz pomod rezervnih valuta

-taj mehanizam vrijedi za sve finan.olakšice osim za PRGF i ESAF

-financijske politike MMF-a:

Politika rezervne tranše

-svaka članica ima rezervnu poziciju čija veličina ovisi o rezervnim sredstvima koje je pojedina

članica transferirala Fondu

-mjera rezervne tranše je iznos za koji upladena kvota prelazi količinu valute određene zemlje koju

posjeduje MMF

-zemlja može u bilo kojem trenutku iskoristit svoju rezervnu poziciju do punog iznosa

Politika kreditne tranše

-za odobravanje prve kreditne tranše članice moraju pokazati određeni trud u provođenju mjera za

uklanjanje neravnoteže u bilanci pladanja

-daljnje kreditne tranše se odobravaju s obzirom na ispunjavanje uvjeta „Kriterija o izvršenju“

53

Politika izvanredne pomodi

-koristi se kod pojave deficita u bilanci oladanja koji je rezultat iznenadne i nepredvidive prirodne

katastrofe ili posljeratnog razdoblja

-odobravanje takve pomodi zahtijeva izravnu kupovinu 25% upladene kvote pod uvjetom da zemlja

članica surađuje s Fondom

-u slučaju da se zemlja nalazi u posliej ratnom razdoblju MMF može osigurati dodanih 2% od

upladene kvote

SUVREMENI PROBLEMI MMF-a -reforma MMF-a mora se fokusirati i odvijati usporedno na 2 područja:

a) zadovoljenje potreba svakog pojedinog člana-Fond mora pružiti pomod svakoj zemlji u postizanju

ciljeva stabilnosti i rasta gosp. i tako pridonijet unapređenju visoke stope zaposlenosti i realnog dohotka

-u tom cilju potrebno je usredotočiti se na 3 elementa:

1.) prevencija krize

2.) položaj najsiromašnijih i najzaduženijih zemalja

3.) upravljanje krizom

b) zadovoljenje sistemskih potreba globaliziranog svijeta

-problem prezaduženosti i velikog siromaštva i određenim zemljama prozvan je tzv.“ultimativnom

sistemskom prijetnjom“

-novi pristup riješavanja siromaštva i prezaduženosti baziran je na uskoj suradnji MMF-a i Svjetsk banke,

gdje je Svjetska banka vodedi kreditor u svrhu reduciranja siromaštva

-kao doprinos smanjenju globalnog siromaštva MMF je zamijenio program ESAF bolje funkcioniranim

olakšicama za rast i smanjenje siromaštva PRGF

-postoji 10 stavki koje reforma MMF-a mora uzeti u obzir:

Odgovarajudi nadzor financijskog sektora

Aktivna uporaba instrumenata za reduciranje duga i siromaštva

Moderniziranje sredstava koja se koriste za rješavanje kriza u platnim bilancama zemalja članica

Dogradnja financijske arhitekture te pružanje potpore zemljama koje su u najvedoj mjeri

opteredene dugovima

Prihvadanje potrebnih promjena vezanih za liberalizaciju kretanja kapitala

Kreiranje prikladnog instrumenta upotrebe PPV-a u slučaju iznenadnog globalnog kraha likvidnosti

Stabilizacija međunarnodnog monetarnog sustava kad euro dostigne svoj puni potencijal

Provođenje institucionalnih promjena koje de osigurati bolju percepciju političke odgovornosti

MMF-a

Osigurano sudjelovanje svake zemlje članice u procesu donošenja odluka

Inovacije i provjera postojedih struktura koordinacije, kojima de se postidi suvislost donošenja

odluka

POSEBNA PRAVA VUČENJA 1967.g „grupa desetorice“ usvojila je dokument o stvaranju novog sredstva pladanja u formi posebnih prava

vučenja, koja bi imala svaka zemlja članica Fonda, i to tako da od Fonda dobije posebnu vrstu kredita

54

-taj je dokument usvojila 1969.g skupština MMF-a, a ved 1970.g ta su prava aktivirana u funkciji dodatnog

izvora međunarodne likvidnosti

- ta prava se nazivaju „posebna prava vučenja“-PPV(popularno se nazivaju papirnim zlatom)

-ta su prava izjednačena s prvobitnom ulogom zlata ili dijela kvote pojedine zemlje u zlatu na temelju koje

se može koristiti kreditom od Fonda u visini tzv. zlatne tranše

-odmah po uvođenju PPV-a određen je njihov paritet prema zlatu – 1 PPV=0,888671 grama finog zlata što je

u isto vrijeme bilo ekvivalentno jednom američkom dolaru

-po 1.amadmanu koji je stupio na snagu 1.4.1978.g posebna prava vučenjapotpuno su poprimila ulogu

zlata, koje je i službeno demonetizirano, a dio zlatnih kvota prodan je na aukcijama

-posebna prava vučenja danas su prvorazredne međunarodne monetarne rezerve i osnova sustava MMF-a

-PPV su osmišljena s ciljem da bude dodatak, odnosno novo sredstvo međunarodnih rezervi likvidnosti i

sredstvo za pomod u očuvanju sustava fiksnih deviznih tečajeva koja je promovirao ugovor iz Bertton

Woodsa

-PPV nije valuta, odnosno gotov novac koj kreira MMF

-to je nematerijalni novac, tj.samo pravo potraživanja prema MMF-u koje se realizira u nekoj od

konvertibilnih svjetskih valuta

-MMF alocira PPV zemljama članicama u skladu s veličinom njihove kvote

-ako količina PPV koju članica ima premašuje alociranu razinu zemlja članica de zaradit na kamatama, u

suprotnom morat de platit kamate MMF-u

-sadržaj valutne košare i udjeli pojedinih valuta usklađuju se svakih 5 god

-danas košaru valuta čine:američki dolar, euro, japanski jen i britanska funta

-kriteriji za vrednovanje pojedinih valuta u košari odnose se na izvoz roba i na visini novčanih sredstava koje

su u određenoj valuti povlačile članice MMF-a

-struktura koare valuta koje čine PPV: američki dolar(44%), euro(34%), japanski jen(11%) i britanska

funta(11%)

-MMF multivalutni sustav svjetskih rezevi likvidnosti čiji je PPV-standard

-namjena PPV je povedanje međunarodne likvidnosti, povedanje vlastitih rezervi članica Fonda, a koriste se

kao obračunska jedinica MMF-a za službene međunarodne transakcije

-udio valuta u košarici, čija se reprezentativnost preispituje svakih 5 god, ovisi upravo o važnosti pojedinih

valuta trgovinskim i financijskim transakcijama

-sama vrijednost PPV-a izražava se kao prosječna suma vrijednosti izražena u američkom dolaru, a temelji

se na tržišnoj vrijednosti nacionalnih valuta PPV-a

-određuje se dnevno na deviznom tečaju zabilježenom u podne na Londonskoj burzi

-kamatna stopa na PPV od 1983.g određivala se tjedno, a izračunavala se temeljem prosjeka kamatnih

stopa na odabrane kratkoročne instrumente novčanog tržišta onih zemalja čije valute čine košaricu valuta

PPV-a

-instrumenti i stope PPV-a:

Tržišni prinos na tromjesečne trezorske zapise SAD-a, Vel.Britanije i Francuske

Kamatna stopa na tromjesečne međubankarske depozite u Njemačkoj

Tržišni prinos na tromjesečne certifikate o depozitu u Japanu

-svakih 5 god provjeravalo se da li odabrani instrumenti i pripadajude kamatne stope odgovaraju

promjenama na tržištu

-reprezentativna kamatna stopa na PPV za područje Europe postaje tromjesečni Euribor koji zamjenjuje

kamatne stope na ranije odabrane kratkoročne financijske instrumente Francuske i Njemačke

-reprezentativna kamatna stopa za područje Japana promjenila se od stope na tromjesečne certifikate na

stopu prinosa triaestotjednih trezorskih zapisa japanske vlade, dok se reprezentativne kamatne stope za

dolar i funtu nisu mijenjale

55

-4.amandman (prihvaden 2000.) putem posebnih jednokratnih alokacija omogudio je svim članicama MMF-

a sudjelovanje u sustavu PPV-a kao i primanje ujednačenih udjela kumulativnih alokacija PPV-a

-na temelju 2.amandmana Statuta Fonda, posebna prava vučenja u potpunosti zamjenjuju zlato u

međunarodnim pladanjima članica Fonda i u njihovu odnosu s Fondom, dok je funkcija zlata u tom pogledu

eliminirana

-alocirana posebna prava vučenja predstavljaju prvorazredne međunarodne rezerve

-postoje 3 mogudnosti da se zemlja sudionica koristi svoim posebnim pravima vučenja:

Ona je npr.mogla dobit amer.dolar, francuski franak ili eng.funtu od drugih zemalja

sudionica koje je Fond odredio da osiguraju u zamjenu za PPV

Ona se mogla koristiti PPV-om da bi dobila svoju valutu od druge sudionice koja je

posjeduje

Zemlja sudionica također se mogla koristiti PPV-om za otkup i pladanje troškova u korist

Opdeg računa Fonda

-danas se PPV mogu koristiti u dobrovoljnim transakcijama i drugim operacijama koje zemlje članice

međusobno dogovore i to: za stjecanje valute drugih sudionica neovisno o platno-bilaničnim potrebama, u

swap aranžmanima, u bududim operacijama za davanje zajmova, za obračunavanje financijskih obveza kao

garancija za izvršenje financijskih obveza, u davanju poklona

EUROPSKA MONETARNA UNIJA -1948.g radi koordiniranja Marshallova plana i gosp.povezivanja Zapadne Europe formirana je Organizacija

za europsku ekonomsku suradnju (OEEC) koja je posebno djelovala na jačanju multilateralne trgovine među

zemljama članicama

-1950.g osnovana je Europska platna unija(EPU) koja je svojim djelvanjem trebala omogudit prijelaz s

bilateralizma na poseban oblik multilateralnih pladanja među zapadnoeuropskim zemljama što je bila prva

faza na putu uspostavljanja potpune konvertibilnosti njihovih valuta

-EPU je djelovao kao multilateralna klirinška unija preko koje su se obavljala prebijanja međusobnih

potraživanja zapadnoeuropskih zemalja jer su zapadnoeuropske valute bile međusobno zamjenjive, a

tehničku je stranu obavljala Banka za međunarodne obračune u Baselu koja je bila europski agent za

raspodjelu Marshallove pomodi i obračunsko mjesto za EPU

-1950.g stvorena je EPA- europska obračunska jedinica i to kao knjigovodstveni novac koji je koršten za

ograničene svrhe

-1951.g na ekonomskom povezivanju Pariškim je ugovorom osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik,

kojom se utire put kasnijoj široj ekonomskoj integraciji, koja de nastat osnivanjem i radom Europske

ekonomske zajednice (EEZ)

-27.12.1958.g na snagu je stupio Europski monetarni sporazum(EMA)-ovim sporazumom zemlje članice

uvele su eksternu konvertibinost svojih valuta čiji su tečajevi mogli oscilirati ±0,75% od utvrđenog pariteta

čime je prestala s radom EPU, a od preostalog kapitala i novoupldenih kvota osniva se Europski monetarni

fond

-sredinom 1968.g ukinute carinske barijere unutar Zajednice i uvedena zajednička tarifa prema tredim

zemljma

-15.12.1991.g u Maastrichtu-donesene su određene mjere kao što je osnivanje Europskog rezervnog fonda,

a ved 1970.g proradio je mehanizam bezuvjetnog kratkoročnog kreditiranja središnjih banaka

56

MEHANIZAM DEVIZNIH TEČAJEVA UNUTAR EUROPSKOG MONETARNOG SUSTAVA

ZASNOVAN NA ECU -u ožujku 1971.g Rezolucijom Savjeta ministara precizirane su mjere koje su trebale omoguditi ostvarenje

planirane ekonomske i monetarne unije, a na monetarnom planu to su bile: pripreme za formiranje

Europskog fonda za monetarnu suradnju, održavanje valutnih tečajeva unutar još užih granica fluktuiranja i

uspostava dodatnog mehanizma srednjoročne financijske pomodi

-1973.g uvedena je treda novčana jedinca današnje EU- „EURCO“

-nju su činile valute 9 zemalja članica EEZ, a ona se koristila za emisiju obveznic Europske investicijske banke

kao i za proračunska davanja

-plan o EMS stupio je na snagu 13.3.1979.g radi stabiliziranja deviznih tečajeva između valuta zemalja

članica EEZ

-bit mehanizma EMS sastoji se: u zajedničkoj valutnoj jedinici ECU kao denominatoru za utvrđivanje

pariteta i uspoređivanje deviznoh tečajeva valuta zemalja članica

-ECU predtavlja sredstvo rezervei pladanja središnjih banaka, te kao standar za potraživanja i obveze u EMS,

stupio je na snagu 13.3.1979. preuzevši vrijednost i sastav iste one košarice valuta koja je 1975.g bila

utvrđena za EUA

-EMS i ECU su nastale kao reakcija na zbivanja u međunarodnim pladanjima i u intervalutnim odnosima

između valuta SAD i zapadnoeuropskih zemalja

-one predstavljaju mehanizam obrane tih zemalja od politike deviznog tečaja dolara koju je tih godina uz

pomod politike kam.stopa provodio SAD, dobrim dijelom na štetu ostalog svijeta

MEHANIZAM DEVIZNIH TEČAJEVA U EUROPSKOM MONETARNOM SUSTAVU

ZASNOVAN NA EURU - 1.1.1999.g uveden sustav neopozivo fiknih deviznih tečajeva

-iste je godine uveden euro kao 4. po redu valutna jedinica , preuzeo je isti sastav košarice valuta kao što je

to imao ECU

-od tog trenutka odgovornost za stabinost eura preuzima ESB i ona jedina ima pravo emitirat novac

-krajnji cilj Eubio je uspostava fiksnih tečajeva unutar unije, ali i zadržavanje plivajude tečaja prema tredima

-središnje banke zemalja članica utvrđivale su devizni tečaj svojih valuta prema dolaru

-daljnji postupak obračunavanja ECU-a provodio se u 3 etape:

1.etapa: određivanje deviznih tečajeva prema dolaru uključujudi i valute koje se ne ulaze u ECU

2.etapa: obračun deviznih tečajeva ECU-a nasuprot dolaru. Tečajevi formirani u nacionalnim središnjim

bankama potom su se priopdavali E.komisji koja ih je koristila za izračunavanje deviznih tečajeva ua ECU

3.etapa: određivanje deviznih tečajeva ECU-a prema participirajudim valutama

POSLJEDNJE 3 ETAPE U RAZVOJU EURA(1990.-2002.) 1. etapa: započela je 1.7.1990.g- karakteriziraju je napori vezani uz punu liberalizaciju kretanja kapitala kao

važan preduvjet konačnog monetarnog ujedinjenja

-drugi važan zadatak koji je iniciran u 1.etapi bio ej što veda koordinacija ukupne ekonomske politike,a

posebno monetarne i fiskalne

-prema kriterijima iz ugovora potpisanog u Maastrichtu proračunski deficit u svakoj zemlji ne smije prelazit

prag od 3%, a ukupni javni dug 60% u odnosu na društveni bruto proizvod

57

-središnje banke su morale držati devizne tečajeve svojih valuta u odnou n središnji tečaj prema ECU

±2,25%, što više približiti visinu kratkoročnih kam.stopa i održavat nisku stopu inflacije

2.etapa: započela je 1.1.1994.g- osnivanjem Europskog monetarnog instituta sa sjedištem u Frankfurtu

-tijekom 2.etape nacionalne središnje banke i dalje zadržavaju autonomiju u provođenju monetarne politike

-15.12.1994.g-rezolucija Savjeta Europe u Madridu- određeno je da se bududa jedinstvena valuta zove euro,

a manje jedinice centi

-došlo je do problema u intervalutarnim odnosima zemalja članica EMU i raspon fluktuacija sa 2,25%

poveda se na čak ±15% u odnosu na središnji tečajizlaskom funte i lire iz sustava deviznih tečajeva i

devalvacijama situacija se stabilizirala

- 1.1.1999.g-početak EMU- čine ju: Austrija, Belgija, Njemačka, Francuska, Irska, Italija, Nizozemska,

Španjolska, Portugal, Luxemburg, Finska (Grčka pristupila 2001.)

-u sustavu ne sudjeluju: Britanija, Danska i Švedska

3-etapa: odvijala se u 2 dijela

- 1.dio započeo je 1.1.1999. s neopozivim fikiranjem deviznih tečajevaprema euru i svake valute međusobno

unutar EMU

-odgovornost za koncipiranje i provođenje monetarne politike preuzela je ESB u Frankfurtu

-počela zamjena nacionalnih valuta za euro

-2.dio-2002.- euro postaje službeni novac EU

-zamjena valuta u euro novčanice i kovanice (stvarni novac)

-denominacija svih financijskih instrumenata u euro

ORGANIZACIJSKA STRUKTURA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE -1998-g osnovana je ECB

-od 1.1.1999.g odgovorna je za provođenje monetarne politike u Eurozoni

-Europski sustav središnjih banaka(ESCB) čini ECB i sve središnje banke zealja članica EU; postojat de dotle

dok zemlje koje su članice EU ne prihvate euro, dok Eurosustav čine ECB i središnje banke zemalja koje su

prihvatile euro

-ECB provodi monetarnu politiku, jedino ona emitira gotov novac i novčanice, brine o stabilnosti deviznog

tečaja eura, provodi intervencie na deviznom tržištu, brine o likvidnosti bankarskog sustava, određuje

temeljnu kamatnu stopu, posjeduje kapital koji su uplatile zemlje članice

-nacionalne središnje banke emitiraju kovanice zbog visokih troškova transporta, provode monetarnu

politiku koju je zacrtala ECB, upravljaju nacionalnim deviznim rezervama, brinu o stabilnosti domadeg

bankarskog sustava, provode nadzor nad njima, brinu o efikasnosti platnosg sustava u zemlji, bave se

raznim istraživanjima i vođenjem statistika

Kakva je situacija u EU i je li EMU doista optimalno valutno područje? -problemi u EU: homogenost zajedničkog prostora u pogledu strukture gosp., životnog standarda,

mobilnosti radnika, produktivnosti i fae gosp.ciklusa u kojem se pojedine zemlje nalaze

-načelo:jedan problem jedan instrument

-asimetrični šokovi-u jednoj zemlji rast nezaposlenosti(treba provest ekspanzivnu monetarnu politiku) u

drugoj zemlji raste stopa inflacije(ne možemo provodit eksp.mon.pol. jer de dodi do povedanja inflacije)

-simetrični šokovi-inflacija prisutna u obje zemlje ali različitog inteziteta(važno otkrit uzroke inflacije)

58

- poseban problem za ECB predstavlja činjenica da fiskalna politika za razliku od monetarne nije jedinstvena

MONETARNI SUVERENITET U UVJETIMA GLOBALIZACIJE -vlastiti novac čini sastavni i bitan dio državnog suvereniteta svake države, jer je novac odraz realne

ekonomije, ali ima i svoje specifične zakonitosti i mogudnosti aktivnog utjecaja na realnu ekonomiju

-svijet se u monetarniom smislu polarizirao na 3 valutna bloka: dolar, jen i euro kao reprezentante triju

gospodarskih blokova

-dolar je praktično neiscrpan resurs za SAD a svijet ne smije dovoditi u pitanje njezin deficit jer o njemu ovisi

i njihov izvoz

-zemlje koje gosp. gravitiraju jednom od spomenutih valutnih područja zbog procesa globalizacije prisiljene

su pronadi adekvatan oblik monetarne politike i deviznog tečaja

-korištenje strane valute u nekoj zemlji danas se naziva dolarizacija (jer se dolar koristi najviše u svijetu)

-razlika između euroizacije i dolarizacije je u tome što članice EMU gube monetarni suverenitet ali nijedna

od tih zemalja nije nametnula drugoj svoj vlastiti novac ved je nova valuta stvorena za sve

-euroizacija i dolarizacija mogu biti službene i neslužbene, unilateralne i bilateralne

-3 varijante dolarizacije:

1. NESLUŽBENA DOLARIZACIJA

situacija kad subjekti znatan dio svoje imovine drže u stranom novcu, premda ta valuta nije

službena

podrazumijeva : - strane obveznice i ostalu nemonetarnu imovinu koja se opdenito

drži u inozemstvu

- devizne depozite u inozemstvu

- devizne dep. u domadim bankama

- strani efektivni novac u rukama građana

ona postoji onda kada domadi subjekti svoju imovinu drže u stranoj valuti u zemlji ili

inozemstvu kako bi sačuvali njezinu realnu vrijednost (zbog: inflacija i devalacija)

u drugoj fazi neslužbene dolarizacije - "dolarizacija""valutna supstitucija"-subjekti drže

vede iznose stranog novca u domadim bankama bilo kao sredstvo pladanja ili očuvanja

realne vrijednosti imovine

u konačnoj fazi dolarizacije svi razmišljaju u okvirima strane valute

2. POLUSLUŽBENA DOLARIZACIJA

podrazumijeva upotrebu stranog novca kao legalnog koji može nadmašiti po iznosu veličinu

depozita u domadem novcu u bankama, ali igra sekundarnu ulogu i koristi se kod manjih

pladanja

zemlja koja ima poluslužbenu dolarizaciju još uvijek ima svoju središnju banku

3. SLUŽBENA DOLARIZACIJA

puna dolarizacija, postoji kad strani novac ima isključivu ili dominantnu ulogu valutarnog

novca koji se koristi za sva pladanja

ako domada valuta postoji ona igra sekundarnu ulogu, najvedi broj zemalja pri tom koristi

samo jednu stranu valutu

neke dolarizirane zemlje ne emitiraju uopde svoj novac, dok druge kao npr. Panama koja

emitira novac kao balboa što ima sekundrani značaj i paritet prema dolaru 1:1

59

COST BENEFIT ANALIZA EUROIZACIJE/DOLARIZACIJE -da bi dolarizacija bila efikasna za neku zemlju ona mora najprije prodi dulje razdoblje prilagođavanja u svim

segmentima sustava

-neslužbena dolarizacija kao jednu od negativnih posljedica može imati destabiliziranje potražnje za

domadom valutom

-ako subjekti zamjenjuju domadi novac za strani to može izazvati pad tečaja domade valute i pokrenuti

inflatornu spiralu, s druge strane tamo gjde subjekti drže značajnije iznose deviznih depozita u bankama,

promjena kamatne stope na jednu ili drugu valutu može izazvati prelijevanje depozita iz jedne u drugu

valutu što sve skupa komplicir posao SB

-pozitivna posljedica je u tome što neslužbena dolarizacija omoguduje subjektima zaštitu realne imovine od

inflacije

-troškovi zemlje koja se službeno dolarizira odnose se na: gubitak prihoda segniorage od vlastite valute,

troškovi kao što su jednokratne konverzije cijena, kompjuterskih programa, registar blagajni i sl.

-kao najvažniji troškovi navode se: nestanak SB kao davatelja posljednjeg utočišta, gubitak nezavisne

monetarne politike

-koristi od dolarizacije svode se na: niže transakcijske troškove jer se eliminiraju mjenjački poslovi i nema

valutnog rizika, stabilnije cijene što daje sigurnost stranim investitorima i zaštitu realne vrijednosti imovine

svima, vedu gosp.otvorenost i transparentnost itd.

-najveda prednost službene dolarizacije je u transparentnosti cijena i njihova izjednačavanjatijekom

vremena

-službena dol. ne može bit efikasna u slučaju vanjskog šoka jer dolazi do promjene deviznog tečaja

-izbor odgovarajudeg tečajnog režima i monetarnog sustava ovisi o konkretnim okolnostima i stanju nekog

gosp.

MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA MONETARNE POLITIKE U UVJETIMA EUROIZACIJE -zbog upotrebe strane valute otežano je efikasno vođenje nezavisne monetarne politke

-svaki novi devizni priljev, bilo na temelju prodaje domade poduzeda ili na temelju kredita iz inozemstva,

pojačava dolarizaciju i za monetarnu politiku stvara dodatne probleme

-dodatna kreacija domadeg novca povedava novčani optjecaj i može utjecat na rast cijena

-emisija primarnog novca posljednjih godina je u RH praktično bila jednokanalna i to na temlju deviznih

transakcija

-stoga ne čudi da je ukupni iznos deviznih rezervi vedi od iznosa primarnog novca M0 i novčane mase M1

-novčana je masa u cjelosti prekrivena deviznim rezervama što je inače osobina „currency board“ sustava

-najšire definiran monetarni agregat u RH je M4 koji obuhvada novčanu masu M1 uvedanu za štedne i

oročene kunske depozite države i devizne depozite

-čitav problem euroizacije je vezan za teoriju optimalnog valutnog područja, što u svjetskim relacijama znači

da se sve valute trebaju s vremenom integrirati u 3 valutna bloka

CURRENCY BOARD NA PRIMJERU MONETARNOG SUSTAVA BIH

-centralna banka BIH ne regulira rad banaka, kamatne stope, platni promet ili financijski sustav uopde

-konvertibilnost KM osigurana je na temelju njezinog stopostotnog pokrida u devizama

-ona emitira onoliko KM koliko ima deviznih rezervi

-ne može davat kredite kreiranjem novca „ex nihilo“

-glavni joj je cilj održavanje stabilnosti domade valute

60

-bez obzira što CBBIH ne regulira rad banaka, one su dužne držati obveznu rezervu na računu kod CBBIH

-postoje 2 snažna ograničenja: i emisiji domadeg novca i u imobilizaciji novca u optjecaju