NADBISKUPOVA PORUKA · 2020. 2. 17. · Krist vas uvijek traži, zove i prima u zagrljaj. Znam da je u vama mnoštvo briga i pitanja te da ste okruže-ni različitim kušnjama, ali

3NADBISKUPOVA PORUKA

Kakvog čovjeka želimo odgojiti?

Poštovani roditelji, ravnatelji škola, učitelji i nastavnici, braćo svećenici i vjeroučitelji, draga djeco i mladi!

Pred nama je, na početku ove školske godi-ne, izazov i zadaća novih nastavnih planova i programa odgoja i izobrazbe te osnovno pitanje školstva i cijeloga društva: Za koje vrjednote želi-mo odgajati današnju djecu i mladež? Nalazimo se pred velikim i dubokim promjenama u načinu razmišljanja i rada, koji cijelu Europu suočavaju s novim temeljnim pitanjima koji se tiču sadašnjosti i budućnosti: kakvog čovjeka želimo odgojiti?

Poznato nam je da svi ljudi na temelju vlasti-tog dostojanstva imaju svoje osobno, neotuđivo pravo na odgoj koji odgovara njihovu životnom cilju, osobnoj sposobnosti, razlici spolova, i koji je prilagođen domovinskoj kulturi i predajama te je ujedno otvoren za bratsko partnerstvo s drugim narodima radi promicanja pravoga jedinstva i mira na zemlji. Također znamo da pravi odgoj ide za izgradnjom cjelovite ljudske osobe u vidu njezine konačne svrhe i dobrobiti društva čiji je čovjek član i u čijim će okvirima kao odrasli sudjelovati (usp. GE 1).

Vjerujem - dragi roditelji, ravnatelji, učitelji, vjeroučitelji i svećenici - da ste u dosadašnjem radu poučavanja i odgoja naših naraštaja sve svoje znanje i sposobnosti usmjerili u tom smjeru. Međutim, promatrajući našu mladež u kontek-stu društveno-kulturalnih gibanja pluralističkoga društva, opažamo njihovu zbunjenost pred izbo-rom i oblikovanjem ljestvice temeljnih vrjednota.

Najprije pozdravljam vas, dragi roditelji, budući da ste dali život svojoj djeci, imate zahtje-vnu obvezu i neotuđivu dužnost, ali i prvu i povla-štenu ulogu odgoja svoje djece. Svjestan sam da - dok radite na radnomu mjestu, posebno prekovre-meno, kako biste osigurali sredstva za život svojoj obitelji - ne možete provoditi dovoljno vremena s vašom djecom. Osim toga, i drugi društveni čim-benici otežavaju vašu temeljnu odgojnu ulogu. Upravo vi, unatoč tome, najbolje možete stvoriti

takvo obiteljsko ozračje – prožeto ljubavlju i odanošću prema Bogu i ljudima – koje će pogo-dovati punom osobnom i društvenom razvitku djece. Neka vaša djeca s vama radije proživljuju oazu sklada i ljubavi, nego trenutke raslojenosti i ravnodušnosti, to više što ljubav između oca i majke nudi djeci veliku sigurnost koja ih poučava ljepoti vjerne i trajne ljubavi. Ta toplina i iskustvo ljubavi hrabri djecu i učvršćuje svijest o njihovu dostojanstvu.

Na vama je, također, velika odgovornost pre-nošenja vjere u obitelji. Za to je nužna zajedni-čka obiteljska molitva, redovno sudjelovanje na nedjeljnim i blagdanskim euharistijskim slavlji-ma, poticanje djece na prihvaćanje vjeronaučne nastave i zajednički zauzeti rad u župnoj zajedni-ci. Na to nas potiče i Katekizam katoličke Crkve: „Kao što majka uči djecu govoriti, a time i shva-

4 NADBISKUPOVA PORUKA

ćati i drugima prenositi, i nas Crkva, naša Majka, uči govoru vjere, da nas uvede u razumijevanje i život vjere“ (KKC 350). Zajedno s prenošenjem vjere i ljubavi Gospodinove, jedna je od najve-ćih zadaća obitelji odgoj slobodnih i odgovornih osoba. Obitelj je u tomu prva škola onih životnih krjeposti koje su potrebne svakom društvu. Ona je, kako je to kazao papa Benedikt XVI. prigo-dom petoga svjetskog susreta obitelji u Valenciji, škola humanizma koja omogućuje čovjeku rasti dok ne postane doista čovjek. Poštovani roditelji, Bog vas je odabrao za veliku i odgovornu službu nezamjenjivih odgojitelja naših budućih naraštaja, onih koji će njegovati i čuvati našu kršćansku i nacionalnu baštinu. Dao Bog da plod vašega truda budu blagoslovljena i sretna djeca.

Od ove školske godine u sve naše osnovne škole ulazi novi sustav odgoja i izobrazbe nazvan Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), koji bi trebao pridonijeti sustavnom i trajnom unaprjeđivanju našega školstva, poštujući pritom hrvatsku odgojno-izobrazovnu tradiciju. Njegov razvitak usmjeren je na postupno i prilagodljivo podizanje kakvoće poučavanja, znanja i sposo-bnosti učenja. Cilj škole nije gomilanje podataka, nego racionalizacija rada i promicanje odgoja. Škola mora u ovom otvorenom svijetu sve više postajati mjesto koje će pripremati mlade naraštaje za snalaženje u nepredvidljivim okolnostima koje se stalno mijenjaju. Time HNOS sve više ističe odgojnu ulogu škole, a odgoj pretpostavlja vrije-dnosti za koje će se odgajati. Međutim, poznato je da naše suvremeno društvo oko mnogih vrijedno-sti nema suglasja. Tako neki smatraju da bi škola trebala biti neutralna u odgojnom i vrijednosnom smislu. To je neprihvatljivo. U odgoju i izobrazbi, nezavisnom o svjetonazoru i vjeroispovijesti, zapravo i ne postoje norme jer se ne bi mogle utvrditi vrjednote koje bi trebalo usvojiti i ostva-riti. A u nedostatku jasno definiranih vrjednota postoji realna opasnost da škola postane poligon za provođenje (ne)skrivenih vrijednosti promovi-ranih od strane različitih političkih, gospodarskih ili drugih interesnih skupina kojima neće na prvo-me mjestu biti dobro učenika.

Poštovani ravnatelji, svjestan sam vaše veli-ke odgovornosti i brige za dobro svakoga učenika, učitelja odnosno nastavnika bez razlike. To podra-

zumijeva svakodnevno promišljanje nad novona-stalim promjenama, osobno poznavanje svakoga učenika i učitelja odnosno nastavnika, nadgleda-nje njihove stručnosti i poticanje kolegijalnosti. Zahvaljujem i pozdravljam to što u vjeronauku prepoznajete sredstvo kojim se odgaja za temeljne vrjednote i etičko-moralnu izgradnju osoba bez kojih svi pothvati gube smisao. Vjeronauk odgaja odgovorne i savjesne osobe koje pridonose izgra-dnji zdravoga društva.

Poštovani učitelji i nastavnici, povjerena vam je divna služba odgoja mladeži u kojima mladi žele vidjeti svoje uzore. Vaše zvanje zahti-jeva uzvišene vrline duha i srca, brižnu pripravu i trajnu spremnost na obnovu i prilagođavanje. Vi ste dobrim dijelom ključ svakoga uspjeha u izobrazbi. Poznato vam je da svaki odgojni nacrt, da bi mogao postignuti svoju vlastitu svrhu, mora biti prožet duhovnim i kulturnim vrijednostima. Sada s novom paradigmom nastavnoga odgoja i školstva otvara se više prostora za upućivanje mladeži na ispravan put u traženju i nalaženju smisla života. Njima je potrebno svjedočanstvo ljubavi koja se zna žrtvovati i strpljivosti koja zna s pouzdanjem čekati. Zasigurno vas pogađa neprikladno vrjednovanje vašega poziva i rada. Međutim, vjerujem da se ne ćete obeshrabriti i da ćete, nadahnjujući se na božanskoj pedagogiji Isusa Krista, koji je u Evanđelju postao naš Uči-telj, i dalje svojom ljubavlju i svjedočenjem među učenicima različitih sposobnosti i društvenoga stanja uspostavljati prijateljski odnos i stvarati raspoloženje za bolje međusobno razumijevanje. Želja mi je da se neprestano zalažete da naša djeca i mladež budu pravilno poučena kako bi mogli ispravnom savješću prosuditi moralne vrjednote i prihvatiti ih osobnom odlukom te se otvoriti dija-logu s drugima i promicati zajedničko dobro.

Od srca zahvaljujem svima vama braćo sve-ćenici i vjeroučitelji, koji se evanđeoskim samo-prijegorom posvećujete uzvišenoj službi odgoja i rada u župama i školama bilo koje vrste ili stu-pnja. Pozvani ste da mladim naraštajima pomaže-te upoznati Krista kako bi ga mogli slijediti i za nj svjedočiti. Redovita katehizacija u župi i sustavna vjeronaučna pouka u školi prosvjetljuje i učvr-šćuje vjeru, hrani život Kristovim duhom, vodi k svjesnom i aktivnom sudjelovanju u bogoslužnoj

5NADBISKUPOVA PORUKA

tajni te potiče na apostolsko djelovanje (usp. GE 4). Pomozite našoj mladeži da u svjetlu Evanđelja svlada sve poteškoće na koje nailazi u svojemu ljudskom i duhovnom sazrijevanju te da se uklju-či u Crkvu i društvo. Stoga, velikodušno ustrajte u preuzetoj službi, u odgojnom umijeću i trajnoj pouci, ističite se u oblikovanju učenika Kristovim duhom, da bi i oni promicali ne samo unutarnju obnovu Crkve, nego i očuvali i proširili njezinu blagotvornu nazočnost u suvremenom svijetu, napose među intelektualcima. Kao misao vodilju stavio bih vam na um i srce riječi sv. Augustina: „U nužnome jedinstvo, u nesigurnome sloboda, a u svemu ljubav.“

Draga djeco i mladeži, vi ste srce naše Crkve i budućnost našega društva i domovine. Stavio bih pred vas riječi pape Ivana Pavla II. kojima vam se obratio u Solinu: Isus Krist je put, istina i život. On ne će nikoga iznevjeriti i najbolji je prijatelj mladeži. Dopustite da vas on zahvati kako biste mogli postati nositelji glavne uloge divne pustolovine ispletene ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Radujem se s vama i nadam se da će novi pristup odgoju i izobrazbi, kojemu je svrha „škola po mjeri učenika“, otvoriti više prostora za vaše mladenačko stvaranje te vas činiti važnim sudionicima nastavnoga procesa. Vjerujem da će aktivno zajedničko učenje razvijati u vama duh zajedništva i solidarnosti, a istraživačko-iskustve-na nastava buditi prosudbeni osjećaj i jačati volju za istinom.

Draga mladeži, nađite svoje mjesto u Crkvi i društvu! Prihvatite velikodušno zadaće koje vam se sada povjeravaju u obitelji i izvan nje. Znajte da niste ostavljeni i osamljeni. Krist vas uvijek traži, zove i prima u zagrljaj. Znam da je u vama mnoštvo briga i pitanja te da ste okruže-ni različitim kušnjama, ali ja, kao vaš duhovni pastir, vjerujem u vas. Slijedite Krista, tražite istinu i njegujte život. U prijateljskom i očinskom zagrljaju svojega srca upućujem vam molbu: Ne dopustite da vam itko ukrade radost s vašega lica i ljepotu duše i tijela. I živite cijelim svojim bićem otajstva naše vjere. Ovih dana naš papa Benedikt XVI. klečeći pred relikvijom Veronikina rupca na kojem je ostao utisnut Spasiteljev lik pozvao nas je da ‘’zajedno tragamo da upoznamo lice Gospo-dina našega i u njemu pronađemo put našim živo-

tima!’’ Vaše doba je doba traganja za uzvišenim. Otkrijte i otkrivajte to uzvišeno u otajstvu naše vjere i živite ga cijelim svojim bićem. Na taj uzvi-šeni put, na put svetosti, svi smo pozvani.

Danas kada znanje ponovno postaje glavni čimbenik uspješnosti i suparništva te se o njemu govori kao o presudnoj „šansi“ Hrvatske u globali-ziranom svijetu, u kojemu za slabe sve manje ima mjesta, nadam se da je hrvatska škola napravila ili će napraviti zaokret od znanja prema mudrosti. Jer znanje može biti ideologizirano, a mudrost stvara ne samo vrsne stručnjake, nego prvenstveno zrele i odgovorne osobe. Škola snagom svoga poslanja neumorno ide za izgrađivanjem intelektualnih sposobnosti, razvija pravilno rasuđivanje, uvodi u kulturnu baštinu koja je primljena od prošlih naraštaja, razvija smisao za vrjednote i sprema za stručno životno zvanje. Predstavlja na neki način središte u čijem naporu i uspjehu trebaju sudjelo-vati svi: obitelj, Crkva, učitelji, svakovrsne usta-nove koje promiču kulturni, građanski i vjerski život, te država i cijelo ljudsko društvo.

Budući da se ove godine, 14. listopada u Soli-nu, slavi trideseta obljetnica nacionalne proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata, ova je godina posvećena posvješćivanju važnosti i uloge sakra-menta krštenja u životu vjernika jer se po krštenju ostvaruje evanđeoska poruka, ne samo riječima ili službama, niti samo bogoštovnim činima, nego životnim svjedočenjem i praktičnim djelima. U tom duhu vas potičem da posvijestite sebi znače-nje sakramenta krštenja u crkvenom i nacional-nom, osobnom i obiteljskom životu i da budete prepoznatljivi kao Kristovi učenici.

Povezan s vama u molitvi i duhu, na sve vas, draga djeco i mladi, poštovani roditelji, ravnatelji, učitelji i nastavnici, braćo svećenici i vjeroučitelji, zazivam obilje Božjega blagoslova sa željom da vaš rad, odgoj i izobrazba donese obilne plodove u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini.

U Splitu, 4. rujna 2006.

Vaš nadbiskupMons. Marin Barišić

6 STRUČNO USAVRŠAVANJE

Izvor

Godina 2005., voljom Svetoga Oca, blagopo-kojnog pape Ivana Pavla II., bila je proglašena godinom euharistije, te je tako ovo sveto otajstvo nakon jubilejske godine ponovno stavljeno Crkvi da ga promišlja na intenzivan način kao središnje otajstvo vjere. Ne samo Crkva u cjelini svoga nauka, nego i svaki pojedini vjernik trebao bi se odnositi prema presvetoj euharistiji kao prema izvoru, vrhuncu i srcu kršćanskoga života. Upra-vo to je bila i želja saborskih otaca na Drugom vatikanskom saboru kad su definirali euharistiju kao fons et culmen, izvor i vrhunac života Crkve. Na istoj je crti bila i posljednja biskupska sinoda održana u Rimu, što se jasno vidi iz samog naslo-va: Euharistija: Izvor i vrhunac života i poslanja Crkve. U svrhu boljeg razumijevanja ove sredi-šnje tajne vjere dobro bi bilo, pojašnjavajući ove pojmove iz svakodnevnog života, produbiti vlasti-te spoznaje i pristup euharistiji.

Prva riječ od koje ćemo poći jest fons – izvor. Želeći dati neku definiciju izvora, misao najprije ide na stvarno materijalno značenje ove riječi koje nam doziva u pamet sliku mjesta na kojem iz utrobe zemlje izbija voda. Osim ovog osnovnog značenja riječ izvor ima i svoje metaforično, tj. slikovito i simboličko značenje. Tako riječ izvor (fons) dobiva značenje i počela, stvarnosti koju su Grci zvali arhe, a Latini principium, što nas obvezuje da ovu riječ sagledamo u toj njezinoj

U rubrici „stručno usavršavanje“ redovito objavljujemo predavanja i radove s naših nadbisku-pijskih stručnih skupova. I prošle školske godine organizirali smo dva stručna skupa za vjeroučite-lje na nadbiskupijskoj razini. U ovom broju Svjedoka možete pročitati više vrijednih priloga.

Prvi stručni skup održan je 19. studenoga 2005. godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, na okvirnu temu: Vjeronauk u službi Euharistije. Nakon molitveno-meditativnog početka i uvoda u rad stručnog skupa održana su dva predavanja i upriličena tematska rasprava. Nakon predavanja i rasprave, sukladno temi stručnog skupa, slavili smo euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbi-skup mons. Marin Barišić. Ovdje možete pročitati ponešto skraćene verzije održanih predavanja: Euharistija – izvor, vrhunac i srce kršćanskog života (dr. Ivan Bodrožić) i Euharistijska kateheza – izazov župnoj zajednici i školi (dr. Jadranka Garmaz).

Euharistija – izvor, vrhunac i srce kršćanskog života

znakovitosti. Izvor se, dakle, može tumačiti kao početak, uzrok, princip.

Nije slučajno da je riječ izvor poprimila ova-kvo semantičko obogaćenje, jer, osim što je tehni-čki pojam za izvorište vode, izvor poprima i ovo drugo značenje, budući da je izvor vode svojevr-stan princip koji definira ostatak vodenoga toka. Izvor je prva stvarnost u uzročnom smislu riječi, premda je najčešće zadnja u fenomenološkom. Tako nas riječ fons - izvor upućuje prema nečemu što ontološki ima određenu prednost i važnost kao kauzalni princip u odnosu na ono što prvo dolazi pod naše osjete. Praksa nas uči da je veća vjeroja-tnost da ćemo negdje doći do rijeke, pa zaključiti da negdje postoji i izvor, nego što ćemo najprije vidjeti izvor pa tek onda upoznati što je to rijeka, što je i razumljivo zbog kilometarske protegnuto-sti riječnoga toka u odnosu na jedno fiksno mjesto na kojem se nalazi izvor.

Težiti prema izvorima

Kao što pustolovni duh čovjeka vuče da ide na izvor kad se susretne s rijekom, tako ga isti takav duh vodi na ovo filozofsko-logičko putovanje prema uzročnom izvoru. Neupitno je da je čovjek oduvijek želio upoznati i spoznati svoj izvor, što su filozofi definirali govoreći da želi znati odakle je. Na temelju te očevidnosti postavlja se pitanje: zašto on to želi znati, zašto teži ili bi trebao težiti prema izvorima?

7STRUČNO USAVRŠAVANJE

Odgovor nam daje i sama priroda u kojoj vidi-mo da voda u riječnom toku ne određuje izvor, nego je izvor onaj koji se odražava u vodi i koji je određuje. Izvor vrši utjecaj na vodu i goni je njezinim tijekom, a ne voda izvor. Ako je izvor dobar i ljekovit, onda je takva i voda, naravno ukoliko je sačuvala izvornost izvora, ukoliko se nije onečistila u svom daljnjem tijeku. Što je voda bliže izvora, to je veća autentičnost i kvaliteta. Kvaliteta, intenzitet, snaga i kakvoća vode ne gleda se na vodenom toku nakon što voda već prevali kilometre, nego se kakvoća gleda i mjeri na izvoru. Koliko je čist, bistar i jak izvor, toliko je jaka i čista voda koja iz njega dolazi. Ne defi-nira se izvor po vodi koja je negdje u toku, nego se definira voda po izvoru. Voda u svom toku može nakupiti prljavštine, smeća, mulja, može se onečistiti na nebrojene načine, što ne znači da je izvor nečist, da je u početku potekla nečista. No, ako je izvor nečist, ako dopustimo da nam netko zamuti vodu na izvoru, onda je neminovno da bude nečisto i ono nizvodno. Zato i čovjek, da bi mogao upoznati svoju autentičnu osobnost, koju u životnome hodu osjeća onečišćenu grijehom, zlom, slabošću i požudom, ne može se ne potru-diti ići prema izvorima vlastitoga bitka da upozna sebe kakav je bio zamišljen u početku, u počelu onog izvora s kojeg je potekao kao dio plana spa-siteljske ljubavi.

Euharistija kao izvor

U takvom hodu prema samom sebi na izvorima Božje ljubavi po kojoj svaki čovjek postoji i po kojoj je očišćen od nečistoća u svom povijesnom toku, euharistija je istinsko vrelo, izvor, fons et culmen, kako kažu crkveni dokumenti. Instru-metum laboris XI. generalne redovite skupštine biskupa kaže kako je „sakramentalna žrtva izvor ukoliko, u snazi Gospodnjih riječi i djelovanja Duha Svetoga, sadrži djelotvornost muke Isusa Krista i moć njegova uskrsnuća“.1 Ona je ispunje-nje onoga što kaže Psalmist: „Jer u tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo“ (Ps 36, 10). Doista, svako bogatstvo i obilje dolazi od Boga, a on je htio da nam to bogatstvo, koje je naposljetku on sam, izvire iz euharistije u kojoj on ostaje s nama do konca svijeta.

Vrhunac

Dok rijeka koja teče od izvora u nama budi razmišljanje o silaznoj putanji Božje ljubavi, u isto vrijeme težnje hoda prema izvorima naznača-va ljudsko nastojanje da odgovori na Božji isko-rak, što je izraženo i pojmom vrhunac, culmen. Riječ culmen nas poziva da promatramo euhari-stijsko otajstvo ne više iz ove silazne perspektive koja ne ovisi o nama, nego da je promatramo kao vrhunac prema kojem smo upućeni i prema kojem se uspinjemo. Spomenuti Instrumentum labo-ris za vrhunac kaže ovo: „Euharistija je potom vrhunac života Crkve ukoliko vodi k zajedništvu s Gospodinom za posvećenje i pobožanstvenje-nje čovjeka, člana zajednice okupljene oko stola Gospodnjega.“2 Iz ovog izričaja vidi se da se od čovjeka očekuju vrlo aktivan pristup u hodu prema zajedništvu i pobožanstvenju. Izvor je već potekao, postao je vidljiv poput vrhunca na ljud-skom obzorju, te sad traži, poziva i izaziva da se čovjek odluči penjati njezinim obroncima, znajući

1 Instrumentum laboris, br. 2. 2 Isto.


da se samo savladavajući vrhunce može doći do zajedništva s Bogom.

Ovako shvaćena euharistija nas poziva na traj-ni dinamizam, koji izražen rječnikom izvora može biti prerečen ovako: Euharistija je izvor prema kojemu treba težiti, jer tko god teži prema punini života ne može se pasivno odnositi prema izvoru. Jer koliko god vode s izvora rijeke dođe do nas, nikada neće doći i sam izvor, te nije dovoljno čekati da nam ga voda donese, ukoliko ga želimo upoznati.

Euharistija je izvor, te kršćanski život postaje na svojstven način stremljenje, put vrhunca, tj. plivanje put izvora, uzvodno, protiv struje, budući da je euharistija dana kao dar i kao zadatak. Stoga za kršćanina živjeti euharistijski ponajprije znači težiti prema izvoru, znači vraćati se na izvore koji su u samome Bogu. Tek na tim izvorima može sa sebe skinuti naslagu taloga, prašine i sivilo svako-dnevnice koja se na svakoga navuče u povijesnom hodu. Sapirući sa sebe sve ono što nije bitno, sve što nije bitak, kršćanin dolazi do autentičnog sebe, onog sebe koji se prepoznaje kad se skinu naslage prašine i taloga koje prekriju pa i najsvetiju dušu. Tko želi živjeti život u punini, a Isus je došao da upravo to omogući, ne može ne doživljavati euharistiju kao istinski izvor života prema kojemu treba plivati, jer samo ona može iskonskom svje-žinom i snagom natopiti bitak.

Plivati uzvodno ili penjati se na vrhunce

Zahtjev da kršćani plivaju prema izvirima ili da se penju na vrhunce nije puka mašta, nego zahtjev koji izvire iz njihova životnog statusa pred Bogom. Da bi se to zorno predočilo dobro će poslužiti jedna drevna slika. Po svjedočanstvu svetih otaca znamo da su se prvi kršćani u poče-tku nazivali ribama. Razlog tome je bila radi-kalna važnost krsne vode, tj. krštenja za svakog vjernika koji je tim činom ulazio u novi život i odnos s Bogom. Grčka riječ riba (ihtis) vrlo brzo je postala kršćanima simbol prepoznavanja, jer su od te riječi pravili akronim: Isus Krist Sin Božji Spasitelj.

Tako Tertulijan, primjenjujući simboliku ribe na kršćane, tumači da su kršćani ribe koje plivaju, ali ne u bilo kakvoj vodi, već u krsnoj vodi. Slu-

žeći se ovom slikom, a povezujući je s onim što je već prije rečeno o izvorima, mogli bismo precizi-rati i reći da su kršćani lososi, ribe koje su poznate po tome što plivaju uzvodno. Naravno, misli se na kršćane koji svakodnevno putuju uzvodno živeći euharistijskim životom u ovome svijetu.

Nema sumnje da mentalitet ovoga svijeta muti i onečišćuje ono što je krsna voda očistila. Neri-jetko se kršćani navikavaju na okoliš u kojemu žive, na duhovnu ustajalost koja je dio svačije svakodnevnice i pritiska života. Međutim, kršćani kao ribe nisu one ribe što žive u mulju i muteži, navikavajući se na prljavi ambijent, nego su ribe koje žive u čistoj vodi, koje putuju put izvora kad im okolnosti zamute životno stanište. Zato plivamo uzvodno, protiv struje, protiv mentaliteta ovoga svijeta, da bismo se napojili čiste izvorske vode koja je najčistija i najbistrija upravo na mje-stu istjecišta. Stoga, ovo putovanje na izvore vodi nas kršćane prema Bogu, izvoru života, vodi nas prema euharistiji, otajstvu koje sadrži bistrinu i snagu Božju, otajstvu koje sadrži samoga Boga. Kao takva euharistija je u pravom smislu fons et culmen života Crkve i svakog pojedinog vjernika.

Gravitacijski zakon milosne vode

Stoga smo pozvani, kao vjernici, slijediti zakon milosne vode koja izvire iz Kristove žrtve, kako je to posvjedočio Ivan promatrajući Kristov pro-bodeni bok iz kojeg je vidio kako istječu krv i voda. Nalazeći u Kristovu boku svoj izvor, ova voda, paradoksalno, ne teče prema nekom ušću, nego svoj uvir nalazi u Božjem srcu, tamo gdje joj je i izvor. Kao izvor, euharistija je izvor Božje ljubavi, ljubavi u koju nas svojim djelovanjem uvodi u vječnost. Voda s ovoga izvora ne slijedi zakone sile teže kojima je voda podložna u pri-rodi, od kojih je primaran onaj da svaka voda teži zauzeti nižu točku. Milosni izvor teče s neba prema zemlji, ali se na njoj ne zadržava, nego se sa zemlje ponovno diže put neba. U duhu ovog paradoksa i do sada spomenutih metafora može se reći da silazi do zemlje, te da potom nastavlja teći uzvodno, prema svome izvoru.

Istječući iz Kristova boka, ovaj izvor teče prema nebu, prema vječnosti i utječe u ocean Božje ljubavi, otvara put do raja, ulijeva se u kra-


ljevstvo Božje. Zato su svi sakramenti, pa i kršte-nje, usmjereni prema euharistiji, koja je središte i cilj svih sakramenata, i bez koje i drugi sakra-menti gube svoj puni smisao. Svaki sakrament u sebi sadrži nešto svetoga, a sveto u nekoj stvari može biti u apsolutnom smislu, kao što može biti u odnosu prema nečemu. Krštenje i drugi sakramenti posjeduju sveto u smislu da posjeduju milost i snagu koja im je dana da bi posvećivali, a u euharistiji je sadržano samo tijelo Kristovo, sve-tinja nad svetinjama i sveto na najuzvišeniji način, sveto na apsolutan način. Krštenje je početak duhovnoga života i vrata sakramenata, a euharisti-ja je dovršetak tog života, punina kojoj sve smjera i prema kojoj vode svi ostali sakramenti, koji time postaju priprava na putu prema tom uzvišenom sakramentu. Pa i onda kad se krste mala djeca, već tada su po Crkvi i u Crkvi usmjerena prema euharistiji, po vjeri Crkve vjeruju u nju, po nakani Crkve već je žele i po milosti koju ona proizvodi u onima koji je primaju i sami postaju dionici te iste milosti.

Sakramenti su prijeko potrebni za spasenje, što ne znači da je dovoljno nekoga donijeti na kršte-nje ili dovesti na krizmu da bi time izmirili savjest i zadovoljili vjerske obveze i izvršili dužnosti. Oni su prijeko potrebni za spasenje i imaju svoga

smisla tek onda ako upućuju i vode prema euhari-stiji, tek onda ako u njoj pronalaze puninu i ostva-renje.3 Euharistiju ne možemo zvati istinskim ciljem ukoliko prema njoj nije usmjereno sve naše životno stremljenje, iz nedjelje u nedjelju, iz dana u dan. Prema njoj mora biti okrenuta svako katehetsko i pastoralno-sakramentalno djelovanje župnika i vjeroučitelja.

Otkriti euharistiju kao cilj prema kojem usmje-ravamo sve svoje energije, cilj je svakog vjernika, na poseban način onih koji druge uvode u vjeru, jer oni u isto vrijeme iz euharistije crpe snagu i svjetlo. Živjeti euharistijski znači ostvariti već određeno zajedništvo s Bogom, čemu je usmje-reno cijelo biće, stremljenja i želje. U euharistij-skom se zajedništvu ostvaruje zajedništvo duha i smisla,4 zajedništvo hoda prema istom cilju, prema punini života. To zajedništvo se uvećava time što se povećavaju napori da se stigne do cilja, time što zajedno savladavamo prepreke i određene dionice puta, time što jedni drugima

3 Usp. I. Bodrožić, Euharistija. Od povijesti do vječnosti, GK, Zagreb 2002., str. 144-147. Gotovo preuzet poveći odlomak. 4 Instrumentum laboris, br. 9, euharistija otkriva kršćanski smisao života.


pomažemo nositi križ. Puno se pak zajedništvo ostvaruje po dolasku u cilj, gdje ćemo u punini kušati ljepote i snagu otajstva koje nas sjedinjuje i okuplja u jedno.

Gozba u Emausu

Premda na zemlji vjernik još ne živi eshatolo-šku puninu, ipak već ovdje euharistijsko otajstvo na mističan način prati sve dionice njegova puta. Euharistijski Isus mu dolazi, zastaje s njim, podr-žava ga na pravom putu. Slika toga je događaj na sam dan uskrsnuća kada Isus sustiže dvojicu učenika koji su razočarani odlazili iz Jeruzalema prema Emausu, gdje su imali milost prepoznati Isusa u razlamanju kruha.

Emaus, gozba s Kristom, životna je prekre-tnica u životu ove dvojice učenika, ali isto tako i jasna poruka svakom vjerniku. Poput susreta ove dvojice kojima su se otvorile oči, i onda kad Isusa nisu više tražili, štoviše u vrlo nezgodno vrijeme kad je već padala večer, susret svakog vjernika s euharistijskim Isusom trebao bi ga vratiti uzvo-dno, u njegov Jeruzalem,5 u središte, mjesto Isu-sove posljednje večere, njegove gozbe i žrtve, ali i mjesto zajedništva s Apostolima, s Marijom, s cijelom Crkvom.

Hod svećenika i vjernika treba biti ovo: hod s Crkvom, hod uzvodno, onim smjerom kojim ih upućuje euharistija. Za učenike iz Emausa blago-vanje s Kristom, tj. razlamanje kruha u kojem ga prepoznaju, označavalo je dolazak u cilj, ali i dalj-nji poticaj plivanju uzvodno, što je putokaz svima koji žele bezrezervno prihvaćati i živjeti vjeru.

Trajna prisutnost i igra skrivača

Još jedan detalj je bitan u ovom povijesnom kontekstu koji još nije konačno dovršen dolaskom na cilj, nego traje dok smo na zemlji, a ocrta-va se u slici susreta dvojice učenika s Isusom. Naime, upravo kada prepoznaju Isusa, on nestaje ispred njihovih očiju. To simbolički označava i ljudsku slabost pred euharistijskim otajstvom na zemaljskom putu. I kad se Isusa otkrije s toliko snage i slasti, dok oni koji ga blaguju uživaju

neizmjernu duhovnu utjehu, dok on kida okove njihova neznanja prosvjetljujući ih i skidajući im ljuske s očiju, ipak svaki put iznova se uskraćuje ljudskom pogledu, odlazi negdje dalje tražeći dodatni napor vjere da ga tražimo još više, žarče i dublje. Tako se „igra“ skrivača dok čovjeka ne dovede do konačnog središta i cilja. Kao što ih je doveo do zemaljskog Jeruzalema, tako ih je uveo i u nebeski. Odlazi negdje uzvodno, te treba ići za njim. Treba za njim u Jeruzalem, na Kalvariju, treba za njim u onaj nebeski Jeruzalem. On hoće da ga vjernici, dok blaguju s njim, još iskrenije i srčanije traže, da, dok u ustima osjećaju okus ove nebeske hrane, budu njime privučeni i osnaženi za novo traženje.

Euharistija u poslanju Crkve

Zahvaljujući euharistiji, izvoru i vrhuncu, vjer-nik u sebi osjeća novu snagu života kojom je kadar krenuti na put, suočiti se s izazovom i nera-zumijevanjem, sposoban naviještati ono što je vidio i čuo. Zato Instrumentum laboris biskupske sinode cijeli četvrti dio posvećuje ulozi euharisti-je u poslanju Crkve (od br. 72. pa dalje). Da ne bi vjera postala moraliziranje, naglašava se da je euharistija izvor kršćanskog morala, inzistiraju-ći na činjenici kako ne bi smio biti vjernik koji svoju duhovnost i moralni život ne modelira po mjeri euharistije. Ona vodi prema savršenstvu i svetosti u kršćanskom životu (br. 74), te se poka-zuje kao sakrament visoke duhovnosti (br. 75), da bi onda mogla biti pokretač evangelizacijskog poslanja, kao i središnji sadržaj poruke koja se naviješta. Euharistija pokreće kršćane da se zau-zmu za pravdu u današnjem svijetu, da iskazuju ljubav (euharistija je ljubav u pravom smislu riječi), naročito prema siromašnima i potrebnima, a ujedno postaje i sakrament mira koji dolazi kao posljedica pomiranja čovjeka s Bogom.

Ona je sakrament jedinstva i vrelo zajedništva jer se prepoznajemo braćom, ali braćom koja imaju potrebu hoditi zajedno, jer put kojim vjernik hodi opasan je za čovjeka samca. A čovjek samac nije onaj koji nema uza se četu ljudi, već je onaj čovjek, koji i kad hoda u mnoštvu, nema Boga uza se. Zato se Isus približava dvojici učenika na putu. Bili su dvojica, a ipak svaki u sebi usamljen

5 Petra je vratio u Rim da bude mučen (Quo vadis, Domine?)


jer jedan drugome ne mogu dati snagu i utjehu. U ovom slučaju brojka ne označava samce. Moglo ih je biti i više, pa i cijelo mnoštvo, ali je životna činjenica da ukoliko Bog ne hodi s čovjekom, čovjek se uvijek osjeća samotno. To vrijedi od Adama, do ove dvojice učenika na putu u Emaus, pa do svakoga vjernika. Bog premošćuje samoću čovjeka euharistijskom prisutnošću, kao što je bio slučaj i u Emausu. Zajedništvo koje su iskusili s Isusom, i koje ih je ponukalo da se vrate apo-stolima u Jeruzalem, nije samo zajedništvo ljudi međusobno, nego se radi o zajedništvu ljudi s Bogom. Euharistija, vrelo života, uvodi na naju-zvišeniji način upravo u to otajstvo zajedništva. Euharistija veže čovjeka uz Boga, a međusobno u zajednicu, Crkvu, Tijelo Kristovo.

Euharistija - srce kršćanskog života

I da bi se ova razmišljanja upotpunila, dobro se možemo poslužiti slikom srca. Svima je pozna-to što je srce: mišić veličine šake, teži oko 250 grama. Ima ulogu pumpe koja ispumpa u minuti oko pet litara krvi (4,7), a dnevno gotovo 7000 (6768). Svojim radom srce čini da krv cirkulira po cijelom tijelu. Svakim otkucajem krv bogata kisikom napušta srce i preko aorte putuje i dostiže sve tkivo i organe preko arterija. Vene vode nazad

krv u desnu stranu srca, a srce je pumpa prema plućima da je obogate kisikom, a eliminiraju ugljični dioksid. I na običnoj, biološkoj razini, važnost srca je iznimna za funkcioniranje cijeloga organizma i za održavanje samoga života.

Zato je srce kao takvo, uz biološku, dobilo i religioznu dimenziju, jer je kao organ povezano s krvlju, a u starozavjetnoj predaji, držalo se da je u krvi bio sadržan život, te je tako srce bilo izravno povezano sa životom.

Nadalje, zbog svoje uloge srce je zadobilo i iznimno simboličko značenje kao organ-simbol ljubavi. Oni koji se vole crtaju jedno drugome srce, ili pak govore jedno drugomu: srce moje.

Ono što vrijedi u općeljudskoj stvarnosti i simbolici, također vrijedi u božanskom objavitelj-sko-spasiteljskom govoru Boga čovjeku. Božan-sko srce je s križa otvoreno za sve nas, njegovo otvaranje je događaj koji se slavi u euharistiji. Praktički, Isus je nas svojom ljubavlju uključio u svoj krvotok.

Upravo u euharistiji slavimo događaj kojim je Isus reanimirao čovjeka iscrpljena i izmučena, čovjeka kojemu je uslijed zla i grijeha zakazalo srce. Vidjevši kako je izgubio veliku količinu krvi, Isus je otvorio svoj bok i priključio ga na svoj krvotok. I ne samo da se u euharistiji komemorira taj događaj kao povijesni, nego se

12

prisustvuje i podlaže pravom kirurškom zahvatu, operaciji kojom Isus stavlja na raspolaganje svoje srce koje kuca za sve vjernike, priključuje ih na svoj krvotok da bi do svakoga od njih mogla doći njegova sveta krv. Zato je euharistija srce života Crkve.

Ova slika srca poziva i na još jednu sliku, premda svaka slika šepa. Naime, u srcu je u isto vrijeme i izvor i uvir krvi. Dok s jedne strane krv izlazi iz srca, s drugu pak stranu se vraća u srce, da bi pročišćena potom krenula ponovno u organizam. To je uloga euharistije u Tijelu Kristo-vu. Trajno hrani organizam hranjivim sastojcima donoseći čistu i obogaćenu krv. Drugačije rečeno, Krist je pritjelovio sebi svoju Crkvu i svakoga vjernika kao ud. Grijeh je bio toliko razorna stvar-nost da za čovječanstvo nje bilo pomoći nego da dopusti Bogu da amputira ono što je bolesno, da bi potom on sanirao rane svojom ljubavlju pri-ključujući čovjeka na svoj organizam, čineći ga dionikom svoje krvi. Tako je osposobio čovjeka da živi dalje, dao mu svoje tijelo, svoje organe, dao mu da bude dio cjeline božanskog života i da kao takav nastavi živjeti već ovdje na zemlji.

Euharistijsko otajstvo je stoga srce života Crkve jer pogoni Krv Kristovu cijelom organizmu njegova Tijela, shodno slici koju koristi sv. Pavao za Crkvu kad veli da je ona Tijelo Kristovo.

Budući da je srce organ koji kuca određenim ritmom koji poslije prenosi cijelom organizmu, tako i u duhovnom smislu možemo ovu sliku pri-

mijeniti na euharistiju. Kao srce, ona daje ritam životu vjere. Ona ne dopušta vjerniku da živi neurednim ritmom, da bude usporen ili ubrzan, već točno dozira mjeru krvi koju mora primiti i proslijediti dalje. Ukoliko vjernik živi u nepre-stanom aktivizmu, dakle ubrzano u odnosu na srce, ona ga usporava da zastane i da se posveti molitvi, a ukoliko živi usporeno u odnosu na svoje vjerničke dužnosti i zauzetost, ona ga potiče na gorljivost, kako reče i sv. Pavao: Caritas Christi urget nos – Ljubav nas Kristova obuzima, gura, pogoni. Zato je ona jedino pravo pogonsko gorivo u životu Crkve.

Zaključak

Kao sjećanje svih velikih djela Božje dobrote, a onda i ostvarenje, euharistija je snagom svoje stvarnosti i znakovitosti velika kateheza kršćan-skog života i zajedništva. Kao spoj poučavanja i vršenja Božjih riječi i Božjih djela, nezamjenjiv je model svake kateheze, svakog života, napose onog vjeroučiteljskog. Ona je u isto vrijeme memorijal – spomenčin, ali je stvarni čin. U njoj je prisutna Božja riječ što poučava, ali i ona koja stvara, po kojoj je sve stvoreno. Ta riječ uči vjernika da isti-nu treba činiti, vršiti, a ne samo spoznati na razini intelekta i eventualno ustima reproducirati. Tko se na ispravan način hrani euharistijom izbjeći će toj napasti jer će mu ona biti izvor, vrhunac i srce cjelokupnog življenja.

Ivan Bodrožić


Kao glavni zaključak i najčešći rezultat socio-religijskih istraživanja o pitanju vjere u svijetu i kod nas sve se više potvrđuje raskorak između ispovijedanja vjere i življenja vjere u svakodne-vnom životu. Ovaj se jaz u isti mah pokazuje kao kriza Crkve i, kao takav, kao kriza euha-ristije. Kriza Crkve manifestira se upravo kao kriza euharistije, kao kriza shvaćanja i življenja euharistije. Jaz izmedu života i vjere, euharistije i svakodnevice predstavlja izazov za Crkvu kao euharistijsku zajednicu, jer je upravo euharistija njezina konstitutivna odrednica i središnja tajna u kojoj je Kristovo otajstvo osobito prisutno i djela-tno. Zbog toga je i kateheza, koja je usmjerena na euharistiju, poseban izazov za Crkvu.

Euharistijska kateheza - uvod u euharistijsku kulturu življenja

Euharistijski znak, kao niti jedan drugi, najzor-nije označuje blizinu i dodir s Isusom iz Nazareta, Božjim Sinom. Ni s jednim drugim „symbolom“ njegov život i djelo spasenja nisu tako duboko povezani i označeni. Zbog toga je euharistijska kateheza u smislu uvođenja u euharistijsku tajnu življenja mnogo više nego puko uvođenje u razu-mijevanje i praksu jednog sakramenta. Radi se o pristupu najvažnijem pokladu Crkve koji predsta-vlja i centralnu tajnu vjere. Stoga se euharistijska kateheza želi tako približiti euharistijskoj tajni da euharistija sve više postaje odrednica kultu-re življenja njezinih sudionika. Takva kateheza postaje roditeljica euharistijske kulture ili euhari-stijskog stila življenja.

Što to znači? Zadaća je euharistijeke kateheze učiniti nas osjetljivima za Božju prisutnost ovdje i sada te za Božje djelovanje na nama i s nama. Euharistijska kateheza čita događaje iz svakodne-vnog života pod prizmom Božje blizine i Božjeg puta za čovjekov život.

Tumačeći svakodnevni život iz perspektive euharistijske gozbe i žrtve, ona omogućava pove-zivanje svakodnevice s liturgijom. Na taj nas

Euharistijska kateheza – izazov župnoj zajednici i školi

način ona uvodi u potpuno sudjelovanje u liturgij-skom slavlju i time postaje prava „mistagogoja“, tj. odgoj koji nas uvodi u smisao svijeta i čovjeka, u mistiku koja prožima svakodnevni, religiozni i profani život. Takva kateheza, ili euharistijski odgoj u okvirima škole, razvija dimenziju žive i osobne vjere, osobni odnos i zajedništvo s Kri-stom, otvara prostor za djelovanje Duha Svetoga i priprema na poslanje u svijetu. Prema tome „čovjek euharistije” u isto je vrijeme aktivna i kontemplativna osoba. On je autentični evange-lizator, zauzeti župni suradnik i pravi kršćanski svjedok, jer on dinamičnu snagu trajno crpi iz uskrsloga Krista koji je na poseban način prisutan u Euharistiji. On autentično svjedoči o integraciji vjere i života kroz životne krize.

Liturgijska dimenzija euharistijske kateheze

S pravom možemo ustvrditi da euharistijska kateheza ima trostruku zadaću: uvesti u pozna-vanje značenja liturgije i sakramenata; odgojiti učenike Isusa Krista na klanjanje, zahvaljivanje, pokoru, na povjerljivo potraživanje, zajedničarski osjećaj, simbolički jezik te senzibilizirati vjernike da iz euharistijskog slavlja preuzimaju poticaje za svakodnevni život.

Euharistijska kateheza želi pojasniti značenje liturgije za svakodnevni život. Zato traži i tumači duboku vezu između života i liturgije. Stvarnosti koje se slave u liturgijsko-simboličkim slavljima doduše su prisutne u svakodnevici, ali su nažalost nedovoljno otkrivene kao takve. Zbog toga euha-ristijska kateheza ide za oslobađanjem simbolizma koji je skriven u životnim stvarnostima kao što su npr. praštanje, poniznost u molitvi, sigurnost obiteljskog okružja, blagdani, ljubav i roditeljska postojanost prema djeci, itd. Kršćanske stvarnosti koje ti znakovi simboliziraju otkrivaju se u trenu-cima liturgijskih slavlja, ali i u raznim nijansama odnosa s Bogom koji je dobar i milosrdan, blag i snažan, uvijek spreman na praštanje.


Uvodeći vjernika u shvaćanje simbola, stavova i gesta koje su sastavni dio liturgije, euharistijska kateheza direktno promiče aktivno sudjelovanje u liturgiji. No, ona ne odgaja vjernike samo za liturgiju. Štoviše, ona je svojevrsno uvođenje u razumijevanje života kao liturgije u kojoj se mani-festira Božja milost. Budući da suvremeni čovjek svijet liturgije i sakramenata nerijetko doživljava svetim svijetom koji je u sebi zatvoren i nema dodira s profanim svijetom, u euharistijskoj je katehezi sve češće potrebno ne polaziti od stvar-nosti liturgijsko-sakramentalnog djelovanja, već od stvarnosti svijeta kako bi se došlo do liturgij-sko-sakramentalne stvarnosti.

Budući da je zadaća euharistijske kateheze pripomoći vjernicima kako bi poticaje iz euhari-stijskog slavlja preuzeli u svakodnevni život, spe-ktar je njezinih djelatnosti bitno širi od pripreme za liturgijska slavlja te se proteže na njegovanje kulture nedjelje, razvijanje kulture zajedništva u obitelji, župnoj zajednici, školi i društvu.

Zajedništvo – neizostavno obilježje euharistijske kateheze

Prema svim relevantnim dokumentima o evan-gelizaciji, odgoj za život u zajednici ubraja se u temeljne zadaće kateheze. Zajednica je povlašte-no mjesto za rast u vjeri. To je mjesto na kojem se izgrađuje osobni identitet i gdje se vježba odgovornost i solidarnost. U današnje vrijeme individualiziranja i otuđenja, kako u društvu tako i u Crkvi, često nedostaje iskustvo zajedništva i crkvenosti. Poradi toga, ali ponajprije poradi nara-vi euharistije koja je bitno zajedničarska, specifi-čna je zadaća euharistijske kateheze da se zauzme za stvaranje predispozicija za razvoj zajedništva među ljudima te za življenje solidarnosti.

Kod ovoga se zajedništva radi o posebnom obliku koji se osobito pokazuje po odnosu prema onima koji su marginalizirani, koji se ne uklapa-ju u okvire društvenih normi, od kojih se „nema koristi“, koji su neprilagodljivi, onima čija je životna i vjerska prošlost puna lomova. Euhari-stijska je zajednica, bilo da se radi o liturgijskoj ili onoj katehetskoj, pozvana okupiti sve bez razlike, nasljedujući evanđeoskog Isusa koji je blagovao s carinicima i grješnicima, koji nije nikoga smatrao nečistim ili nedostojnim za susret s njime. Na taj

je način Isus među njih donosio znak kraljevstva Božjega, znak praštanja, sinovstva, bratstva za sve ljude dobre volje. Slijedeći Isusov primjer euharistijska je zajednica, bilo liturgijska bilo katehetska, pozvana činiti isto te gore spomenutim osobama prema njihovim mogućnostima povjeriti i zadaće liturgijske službe i katehetske zadaće jer su svi važni za rast zajednice. Tako se konkretno izražava otajstvo euharistije, Crkve i Krista.

Dijakonijsko obilježje euharistijske kateheze

Euharistijsko-katehetska zajednica svoje zaje-dništvo gradi na posadašnjenju i sjećanju na pashalnu povijest spasenja. Ona je zajednica za-hvale: u njoj vjernici vlastitu povijest življenja tumače kao povijest spasenja i kao takvu je prihva-ćaju. Sudionici te zajednice uče tamne i svijetle strane svoje životne povijesti predati euharistij-skom Isusu da ih on posveti. Euharistijska se vjera nadalje eksplicira u kulturu življenja u kojoj kršća-ni postaju posebno senzibilni za potrebu drugoga. Snaga Isusova predanja i njegove žrtve poklanja nam milost euharistijskog načina življenja koji u sebi sadrži naše predanje, dijeljenje i žrtvovanje za one koji su potrebni naše pomoći i skrbi. Euha-ristijsko zajedništvo s Kristom ohrabruje nas na nasljedovanje i zauzimanje za kršćanske vrjednote u društvu i na svim razinama života: privatnoj, poslovnoj, kulturnoj i sl. Sukladno tome, i katehe-za koja se temelji na euharistiji podupire društvenu dimenziju vjere te se bori protiv mentaliteta geta i neangažmana kršćana u društvu. Ova dimenzija euharistijsku katehezu oslobađa od ritualizma jer osnažuje vjernika ne samo da aktivno sudjeluje u liturgiji nego da kršćanske vrjednote svjedoči u svim područjima života.

Pojam i značenje euharistijske kateheze

Danas se euharistijska kateheza u prvom redu odvija u vrijeme kada se djeca pripremaju na prvu svetu pričest u svojoj župnoj zajednici. No, znači li to da je sadržajni i vremenski okvir euharistij-ske kateheze time završen? Može li se pojam „euharistijska kateheza“ tako razumjeti i koje sve mogućnosti imaju teme o euharistiji u vjeronau-čnoj nastavi?


Pedagoške, psihološke i društvene znanosti sve više ističu da dijete nije svijet za sebe, već da na njegov razvoj prvenstveno utječu roditelji, ali isto tako i socijalizirajući čimbenici kao što su vrtić, škola, Crkva, mediji. Zbog toga je neizostavna zadaća trajnog općeljudskog i kršćanskog odgoja ne samo djece već i odraslih.

U trećem svesku Leksikona za teologiju i Crkvu nalazimo neke važne elemente euharistij-ske kateheze: Euharistijska se kateheza ne smije ograničiti na učenje o biti euharistije ili imati naglasak isključivo na tome. Ona pored ostaloga mora slijediti cilj da vjernika uvede u potpuno sudjelovanje u euharistijskom slavlju. Njezina je zadaća, nadalje, posvješćivanje i prihvaćanje sim-bola euharistijskog slavlja kao izraza Božjeg dola-ska u Kristu i dara njegova Duha. Euharistijska je kateheza usko povezana s liturgijom pa je i njezina zadaća upoznavanje s liturgijskim jezikom. Zbog toga se s pravom može reći da se euharistijska kateheza sastoji od sljedećih elemenata:- Ona je prvenstveno upućena djeci koja se

pri premaju na slavlje prve pričesti, ali se ne smije ograničiti samo na pripravu za prvu svetu pričest iz razloga što djeca sukla-

dno svom razvoju trebaju daljnje uvođenje u euharistijsku vjeru.

- Djeca trebaju roditeljsku potporu u cjelovitoj katehezi. I roditelji kao odrasli kršćani trebaju uvođenje u odraslu vjeru, tj. jednu cjeloživo-tnu euharistijsku katehezu.

- Primarni nositelji euharistijske kateheze su roditelji i odrasli u okviru obiteljske i župne kateheze.

- Sadržajni naglasak nije u biti euharistije, već u komuniciranju simbola euharistijskog sla-vlja i liturgijskom jeziku.

- U središtu se svake kateheze, a osobito euha-ristijske, nalazi osoba Isusa Krista. On je središte povijesti spasenja i kao takav središte euharistijske kateheze.

Sadržaj euharistijske kateheze

Prema ovome što smo naveli možemo sada navesti osnovne sadržaje euharistijske kateheze:- Kateheza o Isusu (osobito Pasha, u Isusu je

izrečeno Božje „da“ čovjeku)- Stil življenja u nasljedovanju Krista (kateheza

o ispovijedi)


- Euharistijska kateheza (sv. misa kao zahvala, kao gozba i žrtva, Božji dolazak po Isusu Kri-stu, moći se dijeliti, darovati, dati za drugoga; sv. pričest kao susret i sudjelovanje)

- Uvođenje u župnu zajednicu (kojoj je zaje-dništvo s Bogom budućnost; nedjeljna sveta misa kao žila kucavica župne zajednice, nada u vječnu gozbu s Bogom)

- Zadaća je euharistijske kateheze sučeliti se sa svakodnevnim životom koji je često obilježen konfliktima kako za djecu tako i za odrasle i te stvarne životne situacije prilikom katehet-skog procesa uzimati u obzir. Osobito je u euharistijskoj katehezi važno dobro balansi-rati između teoloških sadržaja i antropoloških obilježja subjekata, tj. poštivati temeljno kate-hetsko načelo vjernosti Bogu i čovjeku.

Nasuprot tome, danas se često susreću euhari-stijski katehetski oblici koji nemaju veze s isku-stvima moderne djece. Takvi oblici kateheze su građeni na idealnim predodžbama o životu koji kao takav ne postoji pa su, umjesto da budu živo-tno važni i puni životnog značenja, prazni i živo-tom i smislom. A upravo je antropološka odre-dnica za euharistijsku katehezu odlučujuća jer je Isus svakog čovjeka susretao u njegovu okružju, njegovu iskustvu i obliku življenja. Sjetimo se npr. nekih Isusovih susreta s ljudima:

„Zakeju, žurno siđi dolje!“ – poziv upućen Zakeju cariniku i grješniku

„Daj mi piti“ – Isusovo obraćanje ženi na zdencu

„Što želiš da ti učinim?“ – Isusovo obraćanje slijepcu Bartimeju

“Marta, Marta, mučiš se oko mnogoga a samo jedno je potrebno!“ – u kući Marte i Marije.

Prema tome, nema euharistijske kateheze „an sich“, već ona nastaje uzimanjem u obzir „radosti i nada, žalosti i tjeskoba“ svojih sudionika, pose-bice onih potrebitih, bolesnih, problematičnih da bi im se pomoglo, ali ponajprije da bi ih se dovelo euharistijskom Isusu. Zbog toga je važno da ova kateheza bude kadra ozbiljno uzeti u obzir antropološko-kulturne značajke subjekata i, na taj način, dodirnuti duboke i značajne simbole tajne života.

Euharistijski sadržaji u vjeronaučnim programima osnovne i srednje škole

Euharistijski odgoj u uvjetima škole je konsti-tutivni dio sadržaja programa nastave katoličkog vjeronauka u školi. On ima svoje eksplicitno i implicitno mjesto u katehezi pojedinih vjeronau-čnih godišta.

U programu prvog razreda osnovne škole izravne i neizravne sadržaje o euharistiji pronalazimo u nekoliko tema sedme (Radost opraštanja i ljubavi) i osme tematske cjeline (Ususret Uskrsu).

U programu drugog razreda osnovne škole gla-vna je sadržajna misao vodilja „zahvalnost“, tako da cijeli vjeronaučni udžbenik implicira euhari-stijsku dimenziju darovanosti i zahvalnosti.

U programu trećeg razreda osnovne škole treća, četvrta, peta i šesta tematska cjelina osta-vljaju široki prostor za eksplicitnu euharistijsku katehezu o Bogu spasitelju, njegovu boravku među nama, pomirenju i euharistijskom Isusu.

Program četvrtog razreda u petoj i šestoj tematskoj cjelini ostavlja prostor za euharistijsku katehezu u temama pod nazivom: „Isusu je važan čovjek“ i „Ići putem križa“.

Peti razred u šestoj tematskoj cjelini „Isus Krist - ostvaritelj novog svijeta“ tematizira dijakonijsko usmjerenje euharistijske vjere u tri nastavne jedi-nice: Isus se posebno brine za bolesne i odbačene,

17

Isusova ljubav prema grešnicima i Isusovi učenici - svjedoci istine i ljubavi.

Šesti razred u šestoj tematskoj cjelini govori o sakramentima kao znakovima susreta s Bogom i ljudima u dvije nastavne jedinice: „Euharistija - središte i vrhunac kršćanskog života“ i „Euhari-stija stvara zajedništvo“.

Sedmi razred u sedmoj tematskoj cjelini pod nazivom „Potreba pomirenja i praštanja“ ostavlja prostor za euharistijski odgoj.

U osmom razredu, u petoj tematskoj cjeli-ni pod nazivom „U Isusu Kristu upoznajemo pravoga Boga» i sedmoj tematskoj cjelini „Biti kršćanin u Crkvi i društvu“ u nastavnim temama pod nazivom Kako provodimo slobodno vrijeme, Župa - zajednica vjere i života, Suodgovornost za pravedan život u društvu objedinjuje mnoge dimenzije euharistijske vjere i ostavlja prostor za cjeloviti euharistijski odgoj sukladan obilježjima ove dobi.

Prema programu nastave katoličkog vjeronauka za srednje škole u prvom razredu osobito mjesto euharistijske kateheze nudi peta tematska cjelina pod nazivom „Isus Krist - vrhunac objave“.

U drugom godištu srednje škole prva tematska

cjelina o Crkvi nudi široki prostor za euharistijsku katehezu.

Treće godište u trećoj tematskoj cjelini pod nazivom „Ljubav prema Bogu“ nudi široku paletu sadržaja za euharistijsko-katehetsku komunikaciju kao što su važnost vjere, uloga molitve i važnost nedjelje u životu vjernika. U šestoj tematskoj cje-lini pod nazivom „Odnos prema drugim ljudima u društvu u kojem živimo“ ostavljen je prostor za izgradnju osjećaja i stava solidarnosti i pra-vednosti protiv diskriminacije i odbacivanja što su svakako dijakonijske smjernice euharistijske kateheze koja želi utrti put „euharistijskoj kulturi življenja“ kao kulturi predanosti za drugoga, soli-darnosti, dijeljenja i zajedništva.

Četvrto godište kao krunu dvanaestogodišnje vjeronaučne pouke eksplicira sakramente u prve četiri cjeline i tako zaokružuje katehezu o temelj-noj tajni naše vjere u svim njezinim dimenzijama, počevši od liturgijsko-sakramentalne do životno-relevantne dimenzije vjere kao oblika, tj. kulture življenja.

Jadranka Garmaz


Ubrzani ritam života koji zahvaća danas sve veći broj ljudi najčešće uzrokuje stresne situacije. Danas se mnogo govori o stresu. Sami se često tužimo da smo pod stresom (pritiskom). Stres bitno utječe na naše osjećaje i raspoloženje, na naš rad i djelovanje, na naše ponašanje i komuni-kaciju, osobito u odnosu prema drugim ljudima. Događa se da na račun stresa opravdavamo svoje postupke i tumačimo svoja stanja organizma. Kada se nalazimo u stresnoj situaciji naš se orga-nizam ponaša kao da je napadnut, pa se sprema za borbu. Dolazi do višestrukih fizičkih reakcija:

- preraspodjele krvi u mozak i mišiće;- usporavanja probave;- ubrzanja rada srca;- pojačanog znojenja;- napetosti mišića kao pripremi za akciju;- porasta energije - šećera i masnoće u krvi;- porasta broja trombocita;- porasta razine hormona;- porasta kiseline u želucu i sl.

Ako stresne situacije dugo traju radi se o kroni-čnom stresu. Tipični odgovori na kronični stres su sljedeći:

- različiti bolovi u tijelu;- smanjena otpornost na infekcije;- poremećaj probavnog sistema;- poremećaj spavanja i sl.

Ponašanja i osjećaji koji nas prate uz akutni stres su sljedeći:

- plačljivost;- neraspoloženost;- pojačana osjetljivost;

Drugi nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje održan je 18. veljače 2006. godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, na okvirnu temu: Teorija izbora u vjeronaučnoj nastavi. Predavanje koje ovdje u skraćenom obliku objavljujemo održala je dr. Asja Cvitanović-Palinić na temu: Kako se uspješnije nositi sa stresom? Nakon predavanja i tematske rasprave uslijedio je rad u osam pedagoških radionica koje su manje-više bile tematski slične obrađujući uglavnom problematiku naših odnosa i komunikacije u školi. Svi su vjeroučitelji sudjelovali u dvije različite radionice, kako bi nakon predavanja dobili što cjelovitiji uvid u mogućnosti primjene Teorije izbora u vjeronaučnoj nastavi. Ovdje objavljujemo glavne naglaske iz pojedinih radionica.

Na kraju ove rubrike objavljujemo osvrt na Katehetske ljetne škole održane krajem kolovoza ove godine u Splitu.

Kako se uspješnije nositi sa stresom?- nezadovoljstvo;- nemir;- napetost;- slabija djelotvornost;- socijalno povlačenje.

Ponašanja i osjećaji koji idu uz kronični stres su sljedeći:

- depresija;- agresivnost;- problemi s koncentracijom;- neizvršavanje zadataka;- socijalno ponašanje;- povećano unošenje hrane;- uživanje alkohola i opojnih droga;- griženje noktiju;- škripanje zubima;- kronični umor.

Stresovi pojačavaju unutrašnji govor sa samim sobom zbog prevelikih zahtjeva i očekivanja koja ljudi stavljaju pred sebe. Najkompliciraniji odnos je odnos čovjeka sa samim sobom i to je odnos s kojim smo rijetko zadovoljni. Uglavnom ne želimo priznati da smo nezadovoljni sa samima sobom, pa tu frustraciju unosimo u odnose s dru-gima. Poremećaj komunikacije s drugim ljudima je drugi najčešći stres. Postoji i stres koji je pove-zan s okolinom i prirodnim stanjima, zbog visoke vlage, zbog visoke ili preniske temperature zraka, zbog vjetra, zbog premalo ili previše svjetla, zbog prevelike buke. Čimbenik stresa je i ovisničko ponašanje, bez obzira što ovisne osobe tvrde da im ta sredstva ovisnosti pomažu u smanjivanju stresa.


Na neke uzročnike stresa možemo utjecati više, na neke manje, a na ove iz prirode ugla-vnom nikako. Sigurno najviše možemo utjecati na odnos sa samim sobom, ali često to ne želimo, nego gubimo energiju i vrijeme pokušavajući pro-mijeniti neke druge ljude, misleći da ćemo tada biti sretniji. Kako je drugoga čovjeka nemoguće promijeniti, stres se samo gomila i osoba se stalno vrti u začaranom krugu.

Postoje vještine potrebne za svladavanje stre-sa. Prvenstveno je važno prepoznati da je osoba u stresnoj situaciji, te predvidjeti i planirati akti-vnosti za sprječavanje budućih stresova. Važno je i pojasniti osobna očekivanja, jer jedan od najvećih stresova je stavljanje velikih očekivanja pred samoga sebe. Umijeće je procijeniti svoje sposobnosti i prilagoditi njima svoja očekivanja. Održavanje tjelesne kondicije spada u antistre-sne mjere. Vrlo je važno da svakodnevno imamo određene tjelesne aktivnosti, a posebice je dobro imati neku „pozitivnu ovisnost“. To znači da svaki dan otprilike u isto vrijeme oko jedan sat imamo određenu tjelesnu aktivnost. Tada se oslobađa tzv. „hormon sreće“ – endorfin, te se na taj način jača-mo za lakše svladavanje novih stresnih situacija. Zdrava prehrana također je jedan od čimbenika za jačanje organizma protiv stresa. Osobe koje se nauče prilagođavati promjenama imaju jaki resurs u svladavanju stresa. Važno je brinuti o svom malom socijalnom sustavu, svojoj obitelji, razredu, školi, te ga njegovati podržavajućim aktivnostima za svakog člana. Ako nam to ne ide, normalno je potražiti pomoć zdravstvenih profe-sionalaca, naravno onih koji su dodatno educirani po pitanju mentalnog zdravlja.

Da bismo unaprijedili duševno zdravlje:- važno je postaviti realistične ciljeve i ostvari-

vati ih;- naučiti kako biti dobro sam sa sobom;- prepoznati i njegovati svoje dobre kvalitete;- biti ponosan na svoju osobnost;- prepoznati i suočiti se sa svojim strahovima,

krivicama, agresivnošću;- dijeliti osjećaje s drugima;- graditi prijateljstvo;- održavati tjelesno zdravlje;- preuzeti odgovornost za ponašanje;- učiti iz uspjeha i neuspjeha;

- često se zamišljati na tuđemu mjestu;- potražiti stručnu pomoć kada je to potrebno;- prepoznati kako nitko nije savršen.

Znamo li prepoznati signale koje nam šalje tijelo: prazninu u želucu, stezanje u grudima, osjećaj čiste radosti, napadaj bijesa i slično? Kada dobijemo bolan signal, možemo odlučiti djelovati drugačije, da bismo promijenili bolnu situaciju i dobili ono što želimo. Možemo odabrati na drugi način misliti o onome što želimo. Dakle, rješenje stresnih situacija jest da novom aktivnošću ispu-nimo svoju želju ili da promijenimo percepciju situacije.

Naši signali, i pozitivni i negativni, nemilosr-dni su u nastojanju da nam kažu da li zadovolja-vamo svoje osnovne psihološke potrebe: potrebu za ljubavlju i pripadanjem, potrebu za moći, vrijednosti, samopoštovanjem, potrebu za zaba-vom i kreativnošću i potrebu za slobodom izbora. Sve što radimo, radimo da bismo zadovoljili te osnovne psihološke potrebe. Važno je shvatiti da svaki čovjek u svakom trenutku radi ono što je najbolje smislio da bi zadovoljio jednu ili više psiholoških potreba. Nama se ta ponašanja mogu činiti neučinkovita, negativna, štetna po zdravlje osobe koja ih provodi, ali i za neke druge osobe. Važno je kada to mislimo da znamo u svojim kritikama razdvojiti osobu od ponašanja. Dakle, ako moramo kritizirati, onda kritiziramo određeno ponašanje, a ne osobu. Ako razumijemo da osoba to radi zato što nije u tom trenutku uspjela pronaći drugu aktivnost za zadovoljavanje svojih potreba, onda nemamo razloga da se ljutimo na tu osobu. To je posebice važno u razredu, tijekom nastave,


kada učenici često izaberu „kriva“ ponašanja. Lakše ćemo se nositi sa situacijom, ako znamo da ponašanje nije usmjereno protiv učitelja, nego za učenika.

U našem mozgu postoji tzv. „album slika“ u koji od rođenja pohranjujemo sve osobe i situaci-je uz koje smo osjećali ugodu zbog zadovoljenih psiholoških potreba. Prva sličica koja se sprema u album je sličica majke. Sve naše želje su u svezi tih sličica ugode, a često percipiramo u vanjskom svijetu različite sličice osoba i situacija, uz koje se izabiremo osjećati neugodno. Što je veća razlika u željenoj i percipiranoj sličici, to je neugoda veća. Kako je neugoda upravo rezultat usporedbe vanj-skog svijeta i naših sličica, to bi značilo da niti nema realnog viđenja situacija, nego je to stvar naših filtera kroz koje gledamo. Kad nismo zado-voljni viđenim, možemo nekom drugom aktivno-šću promijeniti situaciju da bude bliže željenoj ili promijeniti gledanje na sadašnju. Dakle, svaka se stvar može pogledati i na neke druge načine, pa će nam možda postati bliža i pozitivnija, a time ćemo umanjiti prvotni stres.

Naš sustav ponašanja stalno radi da bi nam omogućio ono što želimo. Ako ga razumijemo, možemo ga natjerati da radi za nas. Mi biramo naše ponašanje i to ga slobodno biramo. Zato smo odgovorni za svaku svoju aktivnost. Aktivnost koja će nam donijeti sreću je ona koja će nam pomoći da zadovoljimo potrebu za pripadanjem, važnošću, zabavom i slobodom, a da pri tom ne onemogući-mo drugom čovjeku da i on zadovolji te iste potre-be. Nezadovoljene potrebe uzrokuju stres.

Budući da je važni uzročnik stresa loša komu-nikacija s drugim ljudima, vrlo je važno pitanje:

Koliko je osoba u vašem životu koje vas onako vole kako vi želite biti voljeni? Osobe koje su često u stresu, odgovaraju: nitko. Takve bi se osobe trebale zapitati da li su svojim bliskim lju-dima poručili jasno i glasno kako žele biti voljeni ili puštaju da oni to pretpostavljaju. Činjenica je da je sigurnije reći što želimo, nego čekati da netko drugi to pretpostavi.

Naše su životne uloge: vjeroučitelj, roditelj, suprug, supruga, pedagog, svećenik, učitelj, časna sestra, sin, kći, prijatelj... Jedino u tim ulogama možemo ostvariti sreću. S obzirom da samo sre-tan roditelj ili sretan učitelj ili vjeroučitelj mogu odgojiti sretno dijete, onda je trud oko osobne sreće višestruko važan. Istinska sreća se gradi u dobrim odnosima s drugim ljudima i to prakticira-jući skrbna ponašanja: vjerovanje, ohrabrivanje, podržavanje, uvažavanje, slušanje, pregovara-nje...

Ono što stvara nesreću je prakticiranje ubo-jitih ponašanja: kritiziranje, okrivljavanje, žalje-nje, prijetnje, kažnjavanje, potkupljivanje...

Ako želimo dijete odgojiti ili ga nešto naučiti, prvo moramo razviti s njim dobar odnos. Potre-bno je najprije upoznati maloga Ivicu, pa ga tek onda poučavati. Osjeća li se dijete ugodno u našoj blizini? Ako je odgovor negativan, sigurno je da će dijete ugodu potražiti negdje drugdje. Možda na ulici gdje se nalazi droga, a dijete u konačnici ne traži drogu nego očekuje ugodu i zadovoljenje svojih potreba.

Činjenica jest da u svijetu postoji bitka za mlade. Možemo ih dobiti mi, a mogu i drugi, osobito kriminalni svijet. Mladi slijede uspješne, dosljedne i čestite ljude. Jesmo li mi takvi u nji-hovim očima? Da bismo znali točan odgovor, trebali bismo ih izravno pitati. Jedini način da ih privučemo jest da se oni ugodno s nama osjećaju, da im je lijepo kada su u našem društvu.

Sigurno je moguće biti sretniji u svakoj živo-tnoj situaciji i u svakom odnosu, a time se ujedno rješavati stresa. Postoji rješenje svakog problema, bez obzira koliko se činio teškim. To rješenje je u nama i u našim izborima.

Asja Cvitanović-Palinić


„Prije nego što ih počne zanimati što vi znate, oni moraju znati da vam je do njih stalo.“ (R. Wubbolding)

Jeste li primijetili tko su ljudi koji vam se svi-đaju? Jesu li vam slični ili su značajno različiti? Dijelite li ista ili slična mišljenja, ideje, vrijedno-sti? Volite li sličnu glazbu, knjige, filmove, teme? Volite li slične ljude?

Zašto je to tako? Zašto su nam neki ljudi tako bliski, a neki tako daleki i nerazumljivi? I na kraju: na koje ljude imamo veći utjecaj, ili još točnije, kako taj utjecaj možemo povećati?

Svi mi koji radimo s djecom i ljudima često se upitamo: kako mogu biti bolji komunikator, kako da me ljudi bolje razumiju i prihvate ono što ih želim naučiti?

Ciljevi radionice:

• upoznavanje s osnovnim konceptima Teorije izbora;

• upoznavanje sa svijetom kvalitete (dijelom unutarnje prezentacije vanjskog svijeta) i kako nastaje;

• procijeniti svoja vlastita ponašanja koja zado-voljavaju potrebe djece u razredu;

• raspraviti na kojim razinama ili na koje nači-ne se možemo uskladiti s drugim ljudima.

Tijek radionice:

Nakon uvodnog dijela u kojem su predsta-vljeni osnovni koncepti Teorije izbora (osno-vne psihološke potrebe, totalno ponašanje, svijet kvalitete i unutarnja motivacija), vjeroučitelji su samostalno, a zatim u malim grupama, procjenji-vali svoja osobna ponašanja koja koriste u razredu s ciljem da zadovolje potrebe učenika. U raspravi se zajednički procjenjivalo kako ponašanja učite-lja, koja zadovoljavaju potrebe učenika u razredu, čine da oni - vjeroučitelji postanu dijelom njihova svijeta kvalitete.

Mi često komuniciramo sa pozicije: „Ono kako ja vidim svijet je istina“ ili „Ja predstavljam

1. RADIONICA:Usklađivanje svjetova kvalitete

(svoju) realnost“. Budući da svi gledamo svijet kroz svoje vlastite mape i filtere (naočale), svi ga vidimo različito. Da bismo ovako različiti mogli živjeti zajedno, potrebno je poštivati pravo druge osobe da vidi svijet na svoj jedinstveni način, čak i kada je to posve drugačije od načina na koji ga mi vidimo. Da bismo imali bolje odnose, potrebno je da bolje razumijemo svjetove kvalitete u glava-ma drugih ljudi, da ih ne samo razumijemo nego se s njima i uskladimo.

A da bismo se uskladili s drugom osobom potrebno je najprije istinski vidjeti drugu osobu. To konkretno znači:• vidjeti njezin tjelesni položaj (poza i pokreti

tijela, mimika lica, pokreti očima, brzina, dubina disanja);

• čuti što osoba govori (sadržaj govora, koje riječi koristi, ton, boja i visina glasa, nagla-sak);

• uočiti što osoba voli ili ne voli, koje vrije-dnosti cijeni (što ona smatra važnim, kako se osjeća...).Na samom početku usklađujemo se položajem

tijela, brzinom pokreta, visinom i brzinom govora. Upoznavajući se širimo komunikaciju i kontakt na sadržaje, upoznajemo vrijednosti druge osobe, što je njoj važno, promatramo svijet njezinim očima ili kako bi naš narod rekao: „uđemo u njezine cipele“. Ako smo to ostvarili, možemo reći da smo se uskladili s osobom, a kao rezultat toga mi postajemo dijelom njezinog svijeta kvalitete. I tek tada je osoba spremna slijediti nas. Nema istinskog vođenja drugoga, a da prethodno nismo slijedili one koje želimo voditi.

U sklopu teme posebno smo se osvrnuli na ulogu vjeroučitelja i nastave vjeronauka u školi. Je li vjeronauk predmet kao i ostali i kako ga vide djeca, roditelji, javnost, sami vjeroučitelji i ostali učitelji u školi?

Prikaz Neurologičkih nivoa (prema Teoriji o Neurolingvističkom programiranju) omogućava nam istražiti nivoe na kojima stvaramo programe ponašanja, pa tako i usvajanja znanja. Razlikuje li se poučavanje za znanje i poučavanje za življenje?


Usvajamo li znanje samo za ocjenu ili za življe-nje? Ako je poučavanje usmjereno na življenje, jesu li jedinica i petica dobra mjera?

Vjerujem da smo se odavno pomirili s razi-nom sposobnosti kao dovoljnim kriterijem za uspjeh u školi. Isto tako vjerujem da većina ljudi, kada govori o vjeronauku, ima ideju o tome da bi vjeronauk trebao biti nešto još mnogo dublje. Možda nam ovaj kratki pregled neurologičkih nivoa pomogne da razumijemo rasprave koje su danas tako aktualne. Je li i po čemu se vjeronauk razlikuje od ostalih predmeta u školi?

Neurologički nivoi u Neurolingvističkom programiranju

1. Okolina. To je ono na što reagiramo, naša okolina i ljudi koje srećemo.

2. Ponašanja su specifične aktivnosti koje radimo i koje su prepoznatljive u vanjskom svije-tu. Drugi ljudi vrlo lako zamjećuju naša ponašan-ja, za razliku od ostalih razina. Mi primjećujemo kako se djeca ponašaju i reagiramo na njihova ponašanja.

3. Sposobnosti. Ovo je grupa znanja, pona-šanja, općih vještina i strategija koje koristimo u našem životu i koje učimo u školi. U školi učimo najčešće samo informacije - znanja.

4. Mišljenje i strategije mišljenja su način na koji osoba razmišlja. Daju odgovor na pitan-je: „kako si došao do tog zaključka?” Uključuje način na koji osoba koristi svoje vrijednosti i vje-rovanja u svakodnevnom razmišljanju, a rezultira korištenjem (ili nekorištenjem) određenih znanja, vještina i sposobnosti u svakodnevnom ponašan-ju. Nažalost, prosječno školsko gradivo traži puno više reprodukciju unesenih informacija umjesto da razvija mišljenje. Na primjer, djeca uče u školi o štetnosti pušenja, ali to znanje kasnije ne prim-jenjuju u životu.

5. Vjerovanja su različita uvjerenja za koja držimo da su istinita i koristimo ih kao temelj za svakodnevne aktivnosti. Vjerovanja mogu imati ulogu dozvola ili zabrana (ograničenja). Npr. jedno od temeljnih vjerovanja jest: „ja vrijedim ili ja ne vrijedim”. Prvo vjerovanje je dozvola na važnost, drugo je zabrana. Ima još cijeli niz prim-jera općih vjerovanja koje ljudi često imaju: „ljudi

su dobri ili ljudi nisu dobri”, „u životu se isplati ili ne isplati...”, „drugima se ne može vjerovati”, „svi ljudi su...”).

6. Vrijednosti su duboki, nesvjesni sustav vjerovanja o tome što nam je važno i vrijedno u životu. One su filteri procjene. Kroz njih pro-cjenjujemo jesu li naše aktivnosti dobre ili loše, ispravne ili pogrješne. Kroz njih ocjenjujemo kako ćemo se osjećati zbog onoga što činimo. One nas privlače ili odbijaju u životu, govoreći nam što je važno a što nije važno. Pokreću nas k nečemu ili od nečega. Kada mijenjamo naš vrijednosni sustav, mijenja se i sve ostalo. Ako u životu ne dobivate ono što želite, vjerojatno vaše vrijednosti to ne podržavaju. Npr. mnogi se ljudi, uspoređujući se s drugima, žale kako ne mogu zaraditi mnogo novca. Kad istražujete vrijednosne sustave tih ljudi onda zaključite da je na njiho-voj hijerarhijskoj ljestvici vrijednosti novac na niskom mjestu.

7. Identitet. To je moj temeljni osjećaj mene, moje sržne vrijednosti i poslanje u životu: tko sam ja i što je moj zadatak u životu.

8. Duhovnost. Ovo je najdublja razina gdje razmatramo metafizička pitanja. Odgovara na pitanje: „Zašto smo uopće ovdje? Što je svrha nas kao ljudskih bića?” Duhovna razina vodi i obli-kuje naše živote i podupire naše postojanje. Bilo koja promjena na ovoj razini mijenja sve ostale razine. U nekom smislu sadrži sve što jesmo i što radimo i još uvijek je mnogo više od toga.

Zaključak:

Za mene je bilo posebno zadovoljstvo i čast sudjelovati na ovim pedagoškim radionicama. Radno ozračje je bilo toplo i suradničko, te prožeto međusobnim prihvaćanjem i uvažavanjem. Kako smo u našem izvođenju kasnili, na kraju radio-nice nismo uspjeli napraviti procjenu radionice upitnikom. Ako je suditi po glasnom aplauzu na kraju obje radionice, sudionici su otišli zadovoljni i obogaćeni novim iskustvima i spoznajama.

Matija Čale Mratović


Cilj radionice:

Posvijestiti da često za nezadovoljavanje svo-jih potreba nalazimo mnoštvo razloga koji nam onda služe kao isprika za našu neaktivnost i izbjegavanje odgovornosti za ono što smo ipak mi sami odlučili (izabrali) učiniti ili ne učiniti.

Tijek radionice:

Radionica je bila podijeljena na nekoliko dijelova kroz koje se sudionike vodilo da bi na kraju samoevaluacijom došli do zaključka u čijim je zaista rukama odgovornost za naše veće zado-voljstvo i sreću, da su isprike koje često koristimo

2. RADIONICA:Što nam je potrebno da budemo sretniji?

(potrebe i isprike)zapravo pronalaženje razloga za neuspjeh ili za neučinkovitost izvan nas samih (nemam vremena; lako bih ja kad bi drugi radili ono što trebaju; nemam dovoljno novaca; ona me natjerala da to učinim; takva je bila situacija; nije bilo do mene; i mnoštvo drugih).

U uvodnom dijelu sudionicima su postavlje-na dva pitanja vezana uz sam naslov pedagoške radionice:• Što je to što mi nedostaje, a mislim da mi treba

da bih bio/bila sretniji/sretnija?• Što mislim da bi tada (kada bih to imao/imala)

bilo drugačije?Pitanja su se odnosila na privatni i profesio-

nalni dio života. Svaki je sudionik za sebe prona-


šao što je to što vidi da mu nedostaje. Kratko smo to prokomentirali i slijedilo je sljedeće pitanje na koje je odgovor ostavljen za kraj radionice:• Što vidimo da nas sprječava da imamo ono što

mislimo da nam treba kako bismo bili sretni-ji?Da bismo lakše posvijestili pitanje čija je

odgovornost da dobijemo to što nam treba, sudio-nike sam htjela u kratkim crtama upoznati s nekim temeljnim postavkama Teorije izbora. Najprije smo radili vježbu pod naslovom „Piramida živo-ta“. Kroz individualni i grupni rad trebali smo doći do zaključka da svi mi zapravo imamo iste potrebe, ali im dajemo različita imena.

Kada smo to sebi posvijestili, dala sam neko-liko informacija kako na potrebe i njihovo zado-voljavanje gleda Teorija izbora. Ona kaže da se sve naše potrebe mogu svrstati u pet potreba: za preživljavanjem, za ljubavlju (pripadanjem), za moći (samopoštovanje, kompetentnost…), za slobodom i za zabavom. Načine na koje vidimo da bi nam najbolje pomogli u zadovoljavanju potreba imamo u svom svijetu kvalitete. Odabi-rom određenog načina ponašanja mi uspijevamo ili ne uspijevamo u zadovoljavanju potreba. Ako nekim ponašanjem nismo učinkovito zadovoljili svoju potrebu, tražimo nove mogućnosti. Ono što je važno naglasiti jest da svoje potrebe zadovolja-vamo u odnosu s drugim ljudima.

Kroz vježbu „Piramida života“ htjelo se uka-zati na još jednu važnu stvar, a to je pitanje suradničkog odnosa u izvršenju zadatka. Tu sam sudionicima postavila neka pitanja:• Jesu li se članovi grupe uspjeli dogovoriti oko

zajedničke piramide na način da su svačije potrebe bile uvažene i predstavljene na zado-voljavajući način?

• Je li netko odustao od neke svoje potrebe u korist zajedničke slike?

• Kojim su se ponašanjima koristili da bi se „izborili“ za svoje potrebe?

• Je li uopće bilo potrebe za tim?Tim pitanjima željela sam potaknuti sudioni-

ke da promišljaju o izabranim ponašanjima i jesu li ta ponašanja, kako se to u terminima Teorije izbora kaže, bila skrbna ili ubojita.

Zaključak je da je daleko veća vjerojatnost da ćemo uspjeti zadovoljiti svoje potrebe ako u odno-

sima s drugim ljudima koristimo skrbna ponaša-nja (slušanje, podržavanje, prihvaćanje, prego-varanje…), nego ubojita ponašanja (kritiziranje, prigovaranje, okrivljavanje, kažnjavanje…).

Skrbne navike su zapravo preuzimanje ini-cijative za stvaranje kvalitetnog odnosa, dok su ubojite navike isprike kojima se koristimo jer nismo spremni mijenjati svoje ponašanje. Traži-mo od druge osobe da se mijenja jer vjerujemo da je razlog naših nezadovoljenih potreba u tome što se ta druga osoba ne ponaša onako kako mi mislimo da bi se trebala ponašati.

Nakon ovog dijela prešli smo na vježbu o isprikama. Cilj vježbe bio je dobiti odgovor na pitanje čemu nam isprike zapravo služe. Zaključe-no je da svi imamo isprike i da nam one zapravo služe kako bismo sačuvali samopoštovanje kada tražimo opravdanje za svoju neaktivnost.

Zaključak:

Nakon toga vratili smo se na pitanja s poče-tka radionice i svatko je za sebe mogao zaključiti može li se ono o čemu smo razgovarali primijeniti i na ta pitanja.• Što sam do sada učinio da bih dobio to što

mislim da mi treba kako bih bio sretniji?• Jesam li se koristio isprikama kako bih prona-

šao razlog za osobnu neaktivnost?Opći je zaključak na kraju radionice bio da svi

uglavnom želimo biti sretniji, ali da razloge zbog kojih vidimo da se to ne događa najčešće prona-lazimo izvan nas samih. To su nam onda isprike koje nam služe da bismo samima sebi opravdali svoju neaktivnost i neučinkovitost.

Živana Stegić-Ivas

3. RADIONICA:Naš odnos s njima počinje u našim očima


„Ljepota je u očima promatrača“, a tako jednako i ružnoća, genijalnost, veličina ili podlost. Sve naše vrijednosti, dobre ili loše, dolaze iz nas samih... U stvarnom svijetu gdje sve postoji nema nikakvih vrijednosti, vaga ili određenja bilo koje vrste.

Kako bismo se mogli razumjeti, razvitkom jezika počeli smo se dogovarati o tome kako ćemo nazvati brojne stvari koje nas okružuju. Tijekom mnogih godina, u različitim jezicima drvo je postalo drvo, cvijet je postao cvijet, gore-dolje je postalo gore-dolje, sve dok je ono o čemu smo razgovarali sadržavalo jedno ili više opisnih određenja. Tako dugo dok smo opisivali određene oblike, mogli smo se međusobno složiti.

Ali kasnije, da bismo druge mogli upozoriti na nešto ili nekog tko bi im mogao pomoći ili nau-diti, ili da bismo nekom ispričali o kristalno čistoj rijeci, počeli smo našim opisima dodavati vrije-dnosti. Govorili smo o „lošem“ čovjeku, „dobroj“ rijeci. Sad smo se češće razilazili oko toga što je za koga loše, a što dobro.

Svijet kvalitete - mali simulirani svijet koji sadrži sličice, predodžbe, svega onoga što je na bilo koji način zadovoljilo naše potrebe od rođe-nja do danas. U odnosu na naš svijet kvalitete mi uspoređujemo sve što vidimo i tako nastaje naša zamjedba. Prema njoj oblikujemo našu „stvar-nost“ i zato stvarnost izvan nas često vidimo ona-kvom kakvu želimo (u skladu s našim svijetom kvalitete.)

Vrijednosti u našim „kamerama“

Naša osjetilna kamera: posebna „kamera“ koja, koliko može, snima svijet onakvim kakvim ga želimo. Kad zamjećujemo svijet, činimo to osjetilima: očima, ušima, prstima, jezikom, nosom. Naše osjetilne kamere dodaju dobre ili loše vrijednosti gotovo svakoj značajnoj stva-ri koju vidimo. Ovo se zbiva brzo, nesvjesno, automatski, bez ikakve naše svijesti da to činimo (osim kad svjesno interveniramo). Čini nam se da su vrijednosti u jednakoj mjeri sastavni dio onoga

što vidimo, kao što su boja, oblik i veličina... samo što su one više osobne naravi.• Koliko ima ljudi, učenika, kojima ste „prišili“

neku vrijednost, a da uopće niste svjesni da ste to učinili?

• Je li vam se činilo da, kad ste se suočili s tim osobama koje su se ponašale tako različito od slike u vašem albumu, da je „prišivena“ ozna-ka u jednakoj mjeri sastavni dio tih osoba, kao njihove ruke ili noge.Na primjer, imamo učenika koji je u početku

dobar, razigran, živahan. Naša osjetilna kamera snima učenika onakvog kakvoga želimo vidjeti. Dakle, oblikujemo stvarnost prema našem svijetu kvalitete. Međutim, kad ono što vidimo ne zado-voljava više naše potrebe počinjemo ga vidjeti kakav zaista jest, a manje onakvim kakvim smo se nadali da će postati: učenik zaostaje u učenju, često priča preko sata, kasni na nastavu, itd. U nastojanju da ponovo steknemo kontrolu počinje-mo mu „prišivati“ sljedeće karakteristike: lijen, beskoristan, neodgojen, nediscipliniran, i sl.

Naša nas frustracija tjera da napravimo ovu promjenu vrijednosti kad nam se čini da nam lju-baznost, strpljenje i tolerancija ne donose ono što želimo. Tjerani našom potrebom za moći, poči-njemo misliti: „Ako se sam neće promijeniti, ja ću ga promijeniti.“ Ali prije djelovanja želimo, što je moguće jasnije, odrediti razliku između onoga što je dobro (slike u našim glavama) i onoga što je loše (kako se on ponaša). Etikete poput „lijen“, „neodgojen“, „beskoristan“ brzo pojašnjavaju tu razliku i pomažu nam naći opravdanje za ono što izabiremo činiti kako bismo ga „naučili pameti“. Možemo ga tada opravdano istjerati iz razreda, predložiti ukor i sl. Ako imalo sumnjamo u to što činimo, obilježja koja mu pripisujemo smanjuju te sumnje. Kako bismo dobili potporu za ono što činimo, ili planiramo učiniti, razgovaramo s osta-lim kolegama o našim problema, naravno, stalno koristeći obilježja kako bi nam ona pomogla uvje-riti ih da smo u pravu.

Dodavanjem „pozitivnih“ ili „negativnih“ vri-jednosti osobama - što se događa s odnosom?

26

Kad onima koje volimo i do kojih nam je stalo pripišemo vrijednosti, one mogu prouzročiti velike frustracije. Nema nikakvih problema s pozitivnim vrijednostima (drag, marljiv, poslušan), ali kada dođemo u iskušenje vidjeti učenika kao beskori-snog i lijenog, raskol između nas se povećava svaki put kad ga pogledamo ili o njemu pomislimo. Ako se to dijete i popravi, kao što to mnogi „beskori-sni“ i učine, može proći mnogo vremena dok se u to ne uvjerimo, upravo zbog načina na koji smo ga dugo vremena vidjeli. Bilo bi nam lakše da mu nikad nismo ni „prišili“ tu etiketu.

„Najteža lekcija“: naučiti kako ne trebamo proglasiti nešto lošim samo zato jer je drugačije od onoga što želimo. Mnogo je lakše zadovoljiti potrebe u drugačijem, nego u nekom lošem svi-jetu.

Pozitivne vrijednosti ne izazivaju mnogo pro-blema, ali negativne uzrokuju brojne poteškoće. Kad loše oznake pripisujemo onome što vidimo, mi time povećavamo razliku između onoga što vidimo i onoga što želimo. A što je razlika veća, više moramo činiti kako bismo je smanjili. Previ-še loših oznaka dovest će nas do iscrpljivanja u

nedjelotvornom prepiranju, svađanju, odbaciva-nju, tračanju, moraliziranju, dociranju...

Davanje loših oznaka može nam privremeno dati osjećaj superiornosti i moći, ali nas najčešće vodi k svađama, prigovaranjima, tlačenju, lju-tnji... To su sve nedjelotvorna ponašanja kojim želimo postići da naša djeca (učenici) postanu onakvi kakvi bismo mi željeli da budu. Potrebno je učiniti napor da bismo prihvatili da drugi u svo-jim glavama imaju drukčije slike od nas.

Kako ne bismo automatski pripisivali drugi-ma loša obilježja dobro se zapitati:• Koja je korist nazvati učenika beskorisnim?• Ako mu je potrebna moja pomoć, kako će je

dobiti ako ga stalno nazivam ružnim imeni-ma, svađam se i žalim se na njega?

• Hoće li mi etiketiranje pomoći da dobijem ono što želim (bolji odnos s njim, veći utjecaj na njega, više samopoštovanja, više oduševljenja za moj predmet)?

• Mogu li nekom unutrašnjom oznakom opisati ono što vidim kod učenika (usporen, pre-strašen, zbunjen, bez samopouzdanja, željan pažnje i sl.)?I posebno je važno zapamtiti: Upravljati

možemo stvarima, prirodom, samim sobom. Ne možemo upravljati drugim ljudima. Na druge ljude možemo samo utjecati, na način koji sami izaberemo!

Da bismo postigli i zadržali bliske odnose koji nam trebaju, moramo prestati prisiljavati, kažnja-vati, nagrađivati, manipulirati, šefovati, motivi-rati, kritizirati, okrivljavati, žaliti se, prigovarati, gnjaviti, uspoređivati, procjenjivati i povlačiti se.

Umjesto toga, počnimo skrbiti, slušati, podr-žavati, pregovarati, ohrabrivati, voljeti, prijatelje-vati, vjerovati, prihvaćati, odobravati i poštovati!

Ljiljana Šupraha


Ciljevi radionice:

• posvijestiti djelotvorne i nedjelotvorne odgoj-ne postupke;

• upoznati se s Teorijom izbora i Realitetnom terapijom kroz ubojite i skrbne navike;

• razvijati podržavajuće odnose i birati ponaša-nja koja nas vode u dobre odnose.

Uvodni dio:

U uvodnom dijelu pedagoške radionice vje-roučitelje sam podijelila u manje skupine (po tri sudionika). Vjeroučitelji su razgovarali o nedje-lotvornim odgojnim postupcima svojih roditelja i svojih učitelja. Cilj ove vježbe bio je posvije-stiti sebi nedjelotvorne odgojne postupke koje su primjenjivali na nama naši roditelji, odgajatelji, učitelji i nastavnici, a mi smo ih također svjesno ili nesvjesno preuzeli kao model našeg postupanja u razredu. Prisjetili smo se neadekvatnih načina motiviranja. Svi imamo cijelu lepezu prisilja-vajućih odgojnih postupaka za koje se vjeruje da će dovesti do željenih promjena učenikovih ponašanja.

Glavni dio:

Sve neadekvatne i nedjelotvorne odgojne postupke koje su vjeroučitelji međusobno iznosi-li, W. Glasser je svrstao u sedam ubojitih navika: okrivljavanje, žaljenje, prigovaranje, prijetnje, potkupljivanje, kritiziranje, kažnjavanje.

Nedjelotvorni odgojni postupci su pogrješke prema sebi i prema svojim bližnjima. Kroz tabli-cu samoprocjene vjeroučitelji su izmjerili koliko primjenjuju ubojite navike prema svom bračnom drugu, djeci, kolegama na poslu, prijateljima i osobno. Ubojite navike stvaraju ovisnu, nesigur-nu, nesretnu osobu, osobu s lošom slikom o sebi. To su ponašanja koja nas razdvajaju i udaljuju.

Ako želimo odgojiti samostalnu, sigurnu i sretnu osobu, treba primjenjivati skrbne navike. Skrbne navike su ohrabrivanje, vjerovanje, podr-

4. RADIONICA:Ubojite i skrbne navike

žavanje, poštovanje, prihvaćanje, pregovaranje i slušanje. To su ponašanja koja nas povezuju, to su najdjelotvorniji odgojni postupci. Svaku od ovih skrbnih navika kroz individualnu vježbu vjerouči-telji su procijenili u odnosu na sebe i svoje bližnje i tako dobili značajne pokazatelje. Skrbne navike su kao darovi Duha Svetoga i blago onomu tko ih ima i tko ih zna primijeniti u danom trenutku.

O djelotvornim i nedjelotvornim odgojnim postupcima razmišljali smo kroz dvije zapovijedi naravi:• čini bližnjemu ono što bi želio da on tebi

učini;• ne čini bližnjemu ono što ne bi želio da on

tebi učini.

Komentari i dojmovi:

Vjeroučitelji su vrlo aktivno i nadasve sura-dnički sudjelovali u radu. Svoje su zadovoljstvo izrazili vrlo pohvalnim komentarima i dojmovi-ma:• Radionica je bila životna i djelotvorna.• Bilo je lijepo i korisno biti i sudjelovati na

ovoj radionici.• Lijepo je znati da ima ljudi koje se trude

poboljšati međuljudske odnose.• Malo me plaši ova radionica zbog onoga što

ću otkriti o sebi.• Više sam nego zadovoljan.• Vrlo korisno, zanimljivo i nadasve poučno.

Boja Milan-Mustać


Ciljevi radionice:

• posvijestiti komunikacijske kanale koje kori-stimo: riječi, glas, mimika, položaj i pokreti tijela;

• prepoznati kako se informacija mijenja kroz komunikaciju i što dovodi do problema u komunikaciji;

• shvatiti što nas pokreće na komunikaciju i kako je možemo unaprijediti;

• uvježbati korištenje ovih saznanja u radu s učenicima i njihovim roditeljima.

Tijek radionice:

Pedagoška radionica je osmišljena je na osno-vama Teorije izbora Williama Glassera i struktu-rirana prema RWCT modelu. Sastojala se od tri dijela: evokacija, razumijevanje značenja i refle-ksija/zaključak.

Evokacija. U ovom dijelu evokacije sudionici su kroz praktičnu i zabavnu vježbu uz pomoć svog para posvješćivali komunikacijske kanale koje najčešće koriste u svom svakodnevnom ophođenju s drugima.

Razumijevanje značenja. U ovom smo dijelu kroz raspravu zajednički analizirali koliki značaj i važnost pridajemo pojedinom kanalu, koliko se poruka mijenja i zašto, kako različito viđenje i očekivanje imaju dvije osobe u komunikaciji i kako se to odražava na ishod komunikacije. Rasprava je nadopunjavana stručnim saznanjima iz socijalne psihologije i Teorije izbora, s pose-bnim naglaskom na osnovne psihološke potrebe. Sudionici su također upoznati s različitim oblici-ma komunikacije (npr. zbunjujuća, neravnopra-vna, podcjenjujuća, odbacujuća, podržavajuća, iskrena, skladna komunikacija), te potrebi prepo-znavanja svog načina komuniciranja i mijenjanja prema pozitivnim oblicima.

Faza refleksije: U ovom završnom dijelu sve obrađeno smo povezivali s praktičnim situacija-ma u razredu, posebice u discipliniranju učenika i razgovorima s roditeljima učenika koji ometaju

5. RADIONICA:Verbalna i neverbalna komunikacija u razredu

nastavu. U konkretnim situacijama sudionici su koristili različite oblike komunikacije, ispitujući pri tom njihovu efikasnost u rješavanju disciplin-skih problema.

Komentari i dojmovi:

Radionica je realizirana dva puta za dvije različite skupine vjeroučitelja. Kao što to uvijek biva, ista radionica je u dvije skupine izgleda-la različito, što je još jednom pokazalo kako je komunikacija uzajaman proces.

Vjeroučitelji su aktivno i rado sudjelovali u radu i pokazali visoku razinu motiviranosti za unaprjeđenje svog osobnog komunikacijskog stila, kao i kvalitete svoga rada. Prema angažira-nosti i zainteresiranosti sudionika, kao i njihovim povratnim informacijama, pokazalo se da su neki sudionici zaista dobili inspiraciju za uvođenje novina u organizaciju nastave. Na primjer, evo nekoliko zapažanja: • „Tek sad mi je jasno koliko brzo i zanimljivo

protekne sat na kojem učimo kroz zabavu!“• „Dragocjeno mi je iskustvo da sam čula da i

drugi kolege imaju slične probleme kao i ja, i da sam dobila neke ideje kako ih rješavati.“

• „Sada bolje razumijem ponašanje nemirnih učenika i uviđam da smo se borili oko moći u razredu.“Na kraju jedan neobičan, ali vrijedan i zani-

mljiv događaj: radeći u maloj grupi sa svojom bivšom profesoricom, jedna je mlada vjeroučite-ljica razriješila svoj nesporazum s nastavnicom „star“ 20 godina na očito obostrano zadovoljstvo. I to se događa! To je moć ispravne komunikacije.

Tanja Rončević


Cilj radionice:

Pomoći vjeroučiteljima da uspostave što bolju komunikaciju sa svojim učenicima, posebice u neobičnim razredima, gdje veći broj učenika ima poremećaj u ponašanju. Pred ulazak u takav razred većina učitelja ima „grč“ u želucu, a ova radionica im je ponudila mogućnost - pomoć da sa smiješkom uđu i u takav razred.

Tijek radionice:

Za uvod u radionicu zamolila sam vjerouči-telje da se prisjete jedne konfliktne situacije ili razreda u koji ulazimo s nelagodom zbog manje ili veće grupe učenika ili cijelog razreda. Podi-jelila sam radni list koji ima za cilj promisliti o našem cjelokupnom ponašanju te o cjelokupnom ponašanju naših učenika. Naglasila sam im da neće morati komentirati ukoliko ne žele, ali je jako važno proći proces u glavi preko radnog lista. Radni list sadržavao je sljedeća pitanja i natuknice za razmišljanje:• „Ne sjedaj leptiru, teško je moje umorno

rame...“• Što radim tijekom nastave u X razredu? Što

tada mislim?• Kako se osjećam tijekom nastave? Koje mi

signale šalje tijelo?• Što tijekom nastave rade moji učenici?• Oni tada ovako razmišljaju...• Kako se osjećaju učenici tijekom moje nastave?• Koje oni signale dobivaju od tijela?• Jesu li ovo moje pretpostavke ili sam ih o

tome pitao?• Kojim ponašanjem mračim, a kojim zračim

ozračje u razredu?• Što sam do sada radio da poboljšam odnos s

učenicima X razreda?• Koliko je to na skali mogućnosti od 1 do 10?• Što bih još mogao učiniti da poboljšam odnos

sa X razredom?• Koliko bi to bilo na skali mogućnosti od 1 do

10?

6. RADIONICA:Rad u „neobičnom“ razredu

• Koliko dugo sam spreman raditi navedena ponašanja do prvih vidljivih rezultata?

• Kako ću ih ugodno iznenaditi sljedeći sat?• Koliko sam ih spreman ugodno iznenaditi do

prvih vidljivih rezultata?• Odnos je izmjenjivanje misli, riječi, djela,

osjećaja i fiziologije s drugom osobom.• Iz lošeg iskustva učimo, u dobrom odnosu

uživamo!!!

Uslijedio je zajednički razgovor. Od pitanja do pitanja pokušali smo razmišljati o važnosti poznavanja našeg cjelokupnog ponašanja u tom razredu, ali isto tako i o učeničkom cjelovitom ponašanju. Mi možemo sa sigurnošću govoriti samo o aktivnostima učenika, a što se tiče ostalih komponenti možemo samo pretpostavljati što učenici misle, osjećaju, itd. Često mislimo na način da smo sve dobro radili, a kada počnemo analizirati vidimo da je to daleko od onoga što još možemo učiniti. Što bih još mogao raditi? Recimo ideje! To se zove oluja mozga. Tada ćemo jasnije vidjeti koliko je to naše bilo na skali mogućnosti od 1 do 10. Zapisivali smo na veliki papir moguće načine poboljšanja naših odnosa s X razredom, nove ideje i nadahnuća.

Od svih gore navedenih pitanja najvažnije je: „Koliko dugo sam spreman raditi navedena ponašanja do prvih vidljivih rezultata?“

Ako smo duže vremena u konfliktu s nekom osobom, razredom ili grupom, treba nam puno vre-mena u rješavanju konflikta. Kada samo jednom promijenim ponašanje, moji učenici pomisle i tako su se stvarno ponašali: „Vidi je, ona ima štos, ovo je štos.“ Treba vremena da oni shvate da ti uistinu nešto mijenjaš, da si ih počeo razumjeti. Veliku si stvar učinio ako shvatiš da oni stvara-ju konflikt jer ne uspijevaju zadovoljiti neku od svojih potreba. Osjećaju se ograničenima. Ako shvatimo da se učenici neprihvatljivo ponašaju ne zato jer nas mrze ili ne uvažavaju, već na taj način pokušavaju na najbolji mogući način zadovoljiti svoje potrebe, onda smo napravili veliki korak.


Kad se izgubimo, uzmemo dnevnik, a dne-vnik je moć u našim školama, što si tada dobio? Trenutak tišine, ali izgubio sam na odnosu, jer mi se njima tako prijetimo. Vrlo je važno imati na umu što će učenici ponijeti sa naših susreta. Čega se mi sjećamo iz vremena svog školovanja? Netko je rekao: „Od svega što si napravio, drugi će se samo sjećati kako su se osjećali u tvojoj blizini.“

Od presudne je važnosti koju poruku želimo uputiti učenicima. Jesam li spreman raditi na svom ponašanju kako bih poboljšao međusobne odnose? Npr. zaustaviti se i reći: „Vama ovdje nije dobro, a ni meni. Možemo li se dogovoriti što ćemo činiti?“ Možda će učenici češće tražiti ova-kve momente, ali pitanje je za nas: Jeli izgubljeno vrijeme ako smo radili na poboljšanju kvalitete naših odnosa? Ako vjerujem da je to ponašanje dobro, onda ne smijem izgubiti strpljenje da ga prakticiram i da se nadam da ću jednog dana vidjeti rezultate. Ali, ako ja ne vjerujem u to, uza-lud ga je prakticirati.

Pred kraj radionice pozvala sam vjeroučitelje da zajednički razmislimo i razgovaramo čime smo „osvježili“ svoje ponašanje zadnjih mjeseci u razredu? Pokušavam li nakon toliko godina osmisliti neku novost kada ulazim u «problemati-čan» razred? Je li to jedna lijepa riječ ili rečenica, pjesma, sličica, osmijeh, nešto čime ću im privući pažnju, nešto što će im biti ugodno kada uđu u razred. Ili, nešto sasvim suprotno? Koja iskustva mi kao vjeroučitelji imamo? Koliki od nas zaista s osmijehom ulaze u razred?

Jer, ako nam sat započne ugodno, vjerujem da će se tako i dalje razvijati. To je vrlo teško. Kako ustrajavati? Loš odnos nije izgubljeno vrijeme, ako sam iz njega nešto naučio. Znači da sam naučio da se mogu ponašati drugačije. Trebao bih se češće zapitati: Jesam li to uistinu promijenio od srca? Našu promjenu učenici lako primijete, još više, je li ona umjetna ili učinjena od srca. Najveći dio komuniciramo neverbalnim putem i učenici to snažno uočavaju.

Zaključak:

Iskrena i stvarna promjena događa se prvo-tno u čovjekovu srcu. Koliko za takvu promjenu imamo vremena, volje i želje? U tom pogledu, ima jedna prekrasna molitva: „Bože, podari mi mirnoću da prihvatim stvari koje ne mogu promi-jeniti, hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrost da spoznam razliku između njih.“

Ali može biti i jedna druga varijanta ove molitve: „Bože, podari mi mirnoću da prihvatim osobu koju ne mogu prihvatiti, hrabrost da promijenim osobu koju mogu promijeniti i mudrost da spoznam da sam ja ta osoba.“

Vjeroučitelji su istaknuli važnost ovakvog razmišljanja kojim samoprosuđujemo svoja pona-šanja te spoznaje da nikada nismo iscrpili sva skr-bna ponašanja kojima gradimo kvalitetne odnose. Koliko smo mi, upravo kao vjeroučitelji, odgo-vorniji za kvalitetu međuljudskih odnosa?

s. Marinela Delonga


Svaki učitelj ima neki razred u koji teška srca ulazi, uglavnom zbog problema s ponašanjem manje ili veće grupe učenika, ili čak kompletnog razreda. Teško je ući tamo gdje ne očekujemo zadovoljenje svojih potreba i teško je biti u blizini ljudi s kojima nam nije ugodno. Ono što sigurno znamo jest da ni tim ljudima nije ugodno s nama. Možemo to definirati kao loš odnos. U lošem odnosu ne možemo nepredovati, dakle, niti učiti. Kako popraviti taj loš odnos?

Mi bismo najradije htjeli da se ti drugi ljudi počnu ponašati onako kako bismo mi to željeli. Problem je u tome što i oni isto očekuju od nas. Budući da je nemoguće promijeniti drugog čovje-ka i postići da se ponaša po našim kriterijima i pravilima, preostaje nam jedino da se mi mije-njamo na način da preispitamo našu percepciju „teškog razreda“ i vidimo što mi možemo napra-viti za poboljšanje odnosa s učenicima.

Kroz pedagošku radionicu smo najprije razmi-šljali o našem cjelokupnom ponašanju u takvom razredu, dakle, što osjećamo, koje nam poruke šalje fiziologija, što mislimo i radimo. Isto tako smo pokušali razmišljati o cjelokupnom pona-šanju učenika. Sa sigurnošću možemo govoriti samo o aktivnostima učenika, a što se tiče ostalih triju komponenti možemo samo pretpostavljati o onome što učenici misle, osjećaju i kakva im je fiziologija. Mogli bismo ih i pitati, pa bismo imali točnije informacije.

Kako su sve četiri komponente cjelokupnog ponašanja u uzajamnoj svezi, moramo mijenjati aktivnost da bismo promijenili osjećaje. Jedino je aktivnost u potpunosti pod našom kontrolom, misli djelomično kontroliramo, a osjećaje i fizio-logiju nimalo. Dakle, jedini način da promijenimo loše osjećaje i loše poruke tijela jest mijenjanje aktivnosti. Ako smo sagledali svoje dosadašnje aktivnosti u teškom razredu i shvatili da uz njih idu loši osjećaji i loša fiziologija, onda je vrijeme da mijenjamo aktivnost.

Drugi uvjet je da budemo dovoljno strpljivi i da smo spremni primjenjivati nove aktivnosti kako bismo došli do poboljšanja međusobnih odnosa. Te aktivnosti nazivamo skrbne aktivno-sti (slušanje, vjerovanje, podržavanje, ohrabriva-nje, pregovaranje, poštovanje, uvažavanje, prihva-

7. RADIONICA:Moguće je biti još uspješniji učitelj

ćanje...). Ove aktivnosti moramo primjenjivati ne očekujući da drugi budu takvi prema nama, nego iz zadovoljstva što smo mi skrbni i činimo dobro. Naš će se odnos s vremenom sigurno poboljšati i učenici će postati skrbniji prema nama, ali to ne treba biti prvi razlog u mijenjanju aktivnosti.

Pođimo od činjenice da svaki čovjek, u sva-kom trenutku sve što radi, radi da bi zadovoljio jednu ili više psiholoških potreba (potreba za pripadanjem, važnošću, zabavom i slobodom). To je važno znati, jer npr. i onda kada učenik priča, ili je nediscipliniran, ili nezainteresiran dok mi u razredu predajemo, on to ne radi protiv nas da bi pokazao da nas ne poštuje, nego radi nešto za sebe, da se zabavi, da bude važan pred drugim učenicima i slično. Isto tako, sve što mi radimo, radimo radi sebe. Dakle, ne žrtvujemo se za te „zločeste“ učenike, nego sve radimo zbog svog pripadanja, važnosti, zabave i slobode.

U tijeku radionice vjeroučiteljima je posebice bilo teško priznati da rade stvari zbog sebe, jer žele vjerovati da sve rade za druge i da drugima bude lijepo. Mozak na taj način ne funkcionira. Dakle, kad smo skrbni prema nekome, nama je lijepo jer znamo da smo učinili dobro. Ako smo k tome još i vjernici, tada smo poštivali i Božju zapovijed i zato nam je ugodno. Vjernici bi trebali biti još sretniji od nevjernika kad rade dobra djela, jer imaju dvo-struko zadovoljstvo: žive u skladu s Božjim zapo-vjedima i vide sretno lice drugog čovjeka. Ali je činjenica da ne rade dobro prvenstveno radi drugog čovjeka, nego da bi zadovoljili svoje pripadanje Bogu i čovjeku, stekli i učvrstili samopouzdanje, osigurali zabavu i slobodu izbora.

U neobičnom razredu možemo uvijek tražiti krivce u učenicima oko sebe. Možemo okrivlja-vati, kritizirati, kažnjavati, prigovarati i prakti-cirati ostala ubojita ponašanja, ali problem na takav način nikada nećemo riješiti. Može nam se na trenutak, nakon nekog kažnjavanja, učiniti da smo postigli zadovoljavajući mir u razredu. To se zove interventno ponašanje, kada imamo trenutni uspjeh koji je, ustvari, još više narušio taj proble-matični odnos na duge staze. Nikada ne možemo uspjeti ubojitošću.

Asja Cvitanović-Palinić


Pojedinac istinski može mijenjati svoje ponašanje tek onda kad zaključi kako nekim pristupom ne ostvaruje svoje želje, vrijednosti i potrebe. Sustav (sastavljen od manjeg ili većeg broja različitih pojedinaca) promjene ostvaruje značajno teže, prvenstveno radi mnoštva različitih i nesukladnih (samo)procjena o problemskom pitanju. Disciplina je pitanje oko kojeg se „lome koplja“, sučeljavaju pedagoške koncepcije, osob-na iskustva i svjetonazori. Činjenica je da odrasli teško pronalaze načine kako od mladih dobiti ono što oni, odrasli žele. Kako svijet drže odrasli, odrasli smatraju kako je njihov pogled i pristup pitanju discipline nedvojben, te da mora biti kako oni od mladih traže.

Pitanje discipline zadire u samu bit čovjekove prirode, njegove motivacije i njegovih potreba. Jedno od dominantnih polazišta jest tzv. uvjerenje izvanjske motivacije koje smatra da se motivacija ljudskog bića ne nalazi u tom biću nego u drugim osobama. Drugim riječima, vjerujemo da možemo uzrokovati ponašanje kod drugoga onako kako mi želimo. Po tome, bitno je pronaći adekvatan „stim-ulus“ kojim ćemo djelovati na drugoga, i „reak-cija“ (rezultat) je neupitan. Čovjek na taj način ispada biće reaktibilno po načelima fizikalnih zakona, a zaboravlja se snaga njegovih unutarnjih resursa, njegova slojevitost i kreativnost.

Držeći se ovakvog svjetonazora lako sebi možemo pripisati (nad)moći nad drugima koje zapravo nemamo. „Ja mogu i ja znam kako mijen-jati tvoje ponašanje“ – govori ustvari o nemoći jednog ljudskog bića da samo upravlja svojim ponašanjem i nadmoći nekog drugog koji ima konce njegova života u svojim rukama. Iskustvo nas uči koliko nam ovakav stav i činjenje koje iz njega proizlazi pomažu da dobijemo ono što bismo htjeli.

Disciplina koja se temelji na „izvanjskoj kon-troli“ kratkog je trajanja i učinka. Uspijeva do neke mjere, do nekog trenutka, prvenstveno uporabom prisile. No „emocionalni konto“ (S. Covey) tim se pristupom brzo istopi. Odrasla osoba koja na tome temelji svoj odgojni stil lako pada u zamke

8. RADIONICA:Kada je disciplina problem?

pogrješnih zaključaka, a odnos odrasli-mlada osoba sve više se narušava, te dva bića (odrasli i dijete) koji bi prirodno mogli i trebali ići zajedno postaju sve udaljenija jedno od drugog. „Nijedno ljudsko biće ne voli da ga kontrolira drugo ljud-sko biće“ – kaže W. Glasser, autor Teorije izbora. I nastavlja: „Kad god pokušavamo činiti nešto da bismo nekoga na nešto prisilili, dolazimo da odgovora: što me više prisiljavaš, to ću ti se više opirati“.

Kad stvari ne uspijevaju takvim načinom, obično pomislimo kako nismo dovoljno uporni u primjeni svoga pristupa, nismo dovoljno inten-zivni… pa pojačavamo prisilu raznim načinima: češće i obilatije kritiziramo, češće i raznovrsnije prigovaramo, kažnjavamo, ucjenjujemo, potku-pljujemo... Možemo se ponašati tako da kod mladih izazivamo tugu, ljutnju, krivnju, strah, odbačenost, poniženost...

Ako npr. koristimo kaznu – djeca na to post-aju vrlo brzo otporna (T. Belows). Kazne potiču neprijateljstvo, a ne odgovornost (M. Marshall). Odnosno, mlade se lišava prigode za preuziman-jem odgovornosti za vlastite akcije i postaje ih sve manje briga što odrasli žele. U mladima raste ljutnja, strah, otpor, neposluh. Odrasli postaju neprihvatljivi stranci.

I ako nema (a obično nema dobrog i dugoročnog rezultata) mi možemo: a) i dalje tra-gati za nekom drugom metodom iz kruga uvjeren-ja izvanjske motivacije ili b) taj pristup napustiti i potražiti potpuno novu paradigmu.

Teorija izbora – novi pogled na ljudsku moti-vaciju naglašava kako je čovjek na ponašanje potican iznutra, svojim vlastitim resursima, da on izabire svoje ponašanja i za njih je odgovoran. Ako čovjek sam procijeni da mu stanovito ponašanje ne daje smjer i rezultat kojeg želi (i treba), on kao kreativno biće može pronalaziti druge, djelot-vornije načine kako da se ostvari i zadovolji svoje vrijednosti i potrebe. Ovaj svjetonazor naglašava slušanje mlade osobe, podržavanje i ohrabrivan-je, pokazivanje poštivanja njene jedinstvenosti i usklađivanje (dogovaranje, pregovaranje…) s


njom kada imamo različita gledišta o nečemu. Evidentan je humanistički pristup koji uvažava specifičnost drugoga i naglasak na stvaranju dobrog odnosa s onima s kojima smo zajedno.

Mi možemo utjecati na ponašanje drugoga, ali njegovo ponašanje ne možemo uzrokovati! A da bismo mogli utjecati potrebno je pronaći put kojeg će druga osoba prihvatiti. „Snaga vašeg odnosa jedina je vaša kontrola nad mladom oso-bom“ – poručuje Glasser. „Uspjeh na bilo kojem području upravo je proporcionalan načinu na koji se ljudi u nekom odnosu slažu jedni s drugima.“

Čija je zadaća ponuditi model kvalitetnog odnosa? Je li to prvenstveno zadaća odraslih: roditelja, odgojitelja, učitelja, skrbnika?

I zato, kad odrasli u nekom sustavu zaključe kako ih stanoviti pristup ne (do)vodi željenim rezultatima, oni mogu mijenjati svoj pristup. Odrasli mogu uvjerenje izvanjske motivacije zamijeniti uvjerenjem unutarnje motivacije, mogu umjesto smrtnih navika za odnos (kritiziran-je, kažnjavanje, prigovaranje…) uvesti slušanje, prihvaćanje, vjerovanje… (skrbne navike). Mogu umjesto metode „ja dobivam-ti gubiš“ uves-ti metodu „oboje dobivamo“. Mogu umjesto naglaska na vlastiti „Ja“ tragati za „Mi“. A „Mi“ podrazumijeva brigu o drugoj strani, o tome što ona misli, kako se osjeća. Mogu raditi na kvalitet-nom odnosu s mladom osobom u kojem će vladati iskrenost, brižnost, povjerenje, doživljaj napre-dovanja, uspjeha, stvaranja i gradnje, te dobro osjećanje svih. Možemo voditi računa o tome kako dijete uspijeva zadovoljiti svoje bazične potrebe: ljubav i pripadanje, uvažavanje, zabavu i slobodu izbora. Tada će obiteljski dom ili škola postati ugodno i dobro mjesto u kojem nas se čuje i sluša i u kojem želimo biti. Disciplinski prob-lemi tada će biti rijetkost.

U radionici, kojoj je nazočilo 40-ak vjeroučitelja, postavke Teorije izbora u početku su izazivale dvojbu i stanoviti otpor. Pozorno se slušalo sve što je voditelj priredio. Sudionici su se javljali brojnim pitanjima koja su ukazivala na snažnu ukorijenjenost uvjerenja izvanjske moti-vacije. Uspješnijim učiteljima koji su i do sada imali dobar odnos s mladima teorija izbora bila je prihvatljivija, logičnija, shvatljivija. Oni su već primjenjivali neke elemente pristupa kako ih

vidi teorija izbora, a da o tome nisu imali izravnu spoznaju.

Sudionici su ovom radionicom dobili jasan i snažan poticaj na samoevaluaciju svog pris-tupa mladima i samoevaluaciju vlastitih rezul-tata. Teorija izbora može biti, kod educiranih vjeroučitelja, snažan i djelotvoran pristup koji pomaže ostvarivanju neophodne bliskosti s mlad-ima, te time i lakšem prijenosu onih vrijednosti koje vjeroučitelji imaju prenijeti.

Mišljenja sam da je potrebno za slične sus-rete imati bitno manje skupine sudionika u radi-onici (najviše do 20 osoba) i više vremena po jednoj radionici. Neke teme, kao što je discip-lina, zahtjevaju višekratne susrete, kako bi se svi elementi novog pristupa postupno razložili, razmotrili te eventualno usvojili. Kako je pitanje discipline jedno od krucijalnih pitanja odnosa odraslih prema mladima, savjetujem da se oko toga cjelovitije i sustavnije pozabave svi sustavi društva, a organizatoru predlažem novi stručni skup sličnog pristupa.

Igor Longo


Nadbiskupsko sjemenište u Splitu i ove je godine bilo domaćin Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje osnovnoj školi, održane od 24. do 26. kolovoza 2006. godine u organizaciji Naci-onalnog katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske. Okvir-na tema bila je: Katolički vjeronauk u kontekstu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. Aktualnost izabrane teme sigurno je doprinijela da se na Školi ove godine okupio iznimno veliki broj vjeroučitelja iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine, njih sedam stotina.

Katehetsku ljetnu školu je otvorio dr. Ivica Pažin, predstojnik NKU HBK, a moderator je bio mr. Josip Periš, voditelj Povjerenstva Škole. U radu Škole sudjelovali su i svi viši savjetnici za školski vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazo-vanje RH.

U vrlo zgusnutom i bogatom trodnevnom programu vjeroučitelji su mogli čuti cijeli niz pre-davanja vezanih uz Hrvatski nacionalni obrazovni standard, uključiti se u javnu raspravu te aktivno sudjelovati u pedagoškim radionicama. Prvog radnog dana održana su dva predavanja i dvije pedagoške radionice.

Prvo predavanje, na temu Vjeronauk – inte-gralni dio HNOS-a, održao je dr. Ante Pavlović, predsjednik Povjerenstva za vjeronauk pri HNOS-u. Ovu tezu iznesenu već u samom naslovu pre-davač je argumentirao kroz četiri točke: 1. Što Hrvatski nacionalni obrazovni standard znači za hrvatski školski odgojno-obrazovni sustav te koje su mu bitne odrednice i standardi; 2. Po čemu je i koliko katolički vjeronauk integriran u HNOS; 3. Usklađenost programa katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi s odrednicama HNOS-a; 4. Upute za korištenje obnovljenoga Programa katoličkoga vjeronauka u školi. Predavač je napravio uspo-redbu između pedagoških, odgojno-obrazovnih polazišta, načela i odrednica HNOS-a i teolo-ško-pedagoških i odgojno-obrazovnih polazišta i odrednica katoličkoga vjeronauka u školi. Na kraju je ustvrdio da se posebnost vjeronauka u školskom sustavu pokazuje u činjenici što on

Katolički vjeronauk u kontekstu HNOS-a(Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi)

svoje specifične religiozne i kršćanske ciljeve i sadržaje usredotočuje na osobu u zajednici, pa uz njezin ukupan rast i dozrijevanje u općoj humano-sti, radi na cjelovitom vjerskom odgoju učenika i izgradnji njegova duhovno-vjerničkog identiteta. Stoga školski vjeronauk, po svojim ciljevima i sadržajima, doprinosi općim i posebnim ciljevima odgoja koje po pojedinim predmetima i u cjelini sustava promovira HNOS. Katolički vjerona-uk posebno doprinosi religioznom, moralnom i duhovno-vjerničkom odgoju učenika ucijepljenu u njegov ukupan identitet.

Drugo predavanje, na temu Odgojna zadaća suvremene škole prema odrednicama HNOS-a, održala je dr. Ružica Razum. U svojem boga-tom predavanju, analizirajući odrednice HNOS-a, paralelno je isticala ulogu vjeroučitelja kao klju-čni element u odgojnom procesu. U prvom dijelu govorila je o dvjema raširenim predrasudama, ili čak mitovima vezanim uz obrazovanje, a to su: stav da je škola isključivo obrazovna ustanova te mit o svemoći znanja i gospodarstva. Obje teze argumentirano je odbila kao neprihvatljive. U drugom dijelu govorila je o temeljnim izazovima i poteškoćama koje dolaze iz različitih sredina, a snažno uvjetuju odgojno-obrazovno djelovanje. Treći dio predavačica je posvetila odgojnim i socijalizirajućim sadržajima HNOS-a, dok je u četvrtom dijelu govorila o temeljnim odgojnim zadaćama suvremene škole. Završni dio preda-vanja posvetila je osobi učitelja. Što se tiče uloge Crkve u odgojnom procesu, naglasila je njezinu važnost kao odgojne ustanove. Na temelju svega izloženog dr. Razum je ustvrdila da smisao odgoj-no-obrazovnog djelovanja nije prvenstveno gomi-lanje znanja, nego razvijanje stavova, vještina i sposobnosti za, što je moguće smislenije i bogati-je, oblikovanje života. Na kraju je zaključila kako odgojno djelovanje suvremene škole ne možemo smatrati čudotvornim lijekom kojim ćemo riješiti mnoge i teške probleme današnjeg čovjeka i druš-tva. Ono ipak ostaje jednim od najvažnijih raspo-loživih sredstava za cjelovitiji i skladniji razvoj čovjeka pojedinca i ljudske zajednice.


U poslijepodnevnom dijelu programa započe-lo se radom u skupinama koji se odvijao u šesna-est pedagoških radionica, a obrađivale su se četiri teme: 1. Projektna nastava (voditelji: Mirjana Vuletić, Vesna Škopljanac-Mačina, Julijana Hrvo-jić i Maja Ivanko); 2. Slobodni angažman (Zden-ka Krokar, Mirjana Nejašmić, Dubravka Bjelica i Marina Šimić); 3. Planiranje i korelacija u vjero-naučnoj nastavi (voditelji: Ružica Maleš, Miran-da Banovac, Ivan Šipić i s. Rebeka Batarelo); 4. Vrednovanje u nastavnom procesu (voditelji: Anđelka Čajkovac, Marina Vukić, Emilija Dodig i Danica Žeravica). Rad u skupinama odvijao se prvog i drugog dana u poslijepodnevnim satima tako da je svaka skupina vjeroučitelja cikličkom promjenom mjesta sudjelovala u obradi svih četiriju tema. Prema prosudbi samih vjeroučitelja ovaj dio programa bio je za njih najkorisniji.

Drugi radni dan započeo je predavanjem dr. Jadranke Garmaz na temu: Suvremeni oblici i metode rada prema HNOS-u. U svom predava-nju pozitivnim je ocijenila temeljne odrednice HNOS-a, naglasivši kako HNOS otvara prostor vjeronauku da preuzme onu dimenziju koja mu bitno pripada, a to je da bude prvenstveno odgojni predmet. U tom je na prvo mjesto stavila osobu

vjeroučitelja jer je naša temeljna metoda pružanje osobnog primjera. Naglasila je da metode rada, pa i one najperspektivnije koje promovira HNOS, same po sebi ne osiguravaju kvalitetnu nastavu, osobito ne vjeronaučnu. Novi program učenje i poučavanje usmjerava na osobu učenika s ciljem da se prilagodi njegovim potrebama. Drugi dio predavanja dr. Garmaz je posvetila projektnoj nastavi, prema kojoj se učenici uče zajedno anga-žirati na rješavanju neke zadaće, uče formulirati jedan cilj i planirati postupke za ostvarenje cilja. Ovdje se naglasak stavlja na usvajanje novog iskustva, te prožimanja teorije i prakse, bez kojih se projektna nastava ne bi razlikovala od uobiča-jene nastave.

Uslijedilo je drugo predavanje dr. Josipa Šimunovića na temu: Korelacija u nastavi vje-ronauka. Govoreći o načelu korelacije u nastavi katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi posebni naglasak stavio je na međupredmetnu korelaciju. Pri tom se posebno osvrnuo na službeni Program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi iz 2003. godine koji snažno naglašava kako unutarpredme-tnu, tako i međupredmetnu korelaciju. Predavanje je bilo analitičke naravi uz obrazloženje i jasnu argumentaciju spomenutih načela korelacije.


Treće predavanje održala je dr. Valentina Mandarić na temu: Načela evaluacije u nastavi vjeronauka. Predočila je vjeroučiteljima mjesto i značenje vrjednovanja u cjelokupnom odgojno-obrazovnom procesu. Istaknula je novosti na tom području prema odrednicama HNOS-a, među kojima je posebno mjesto zauzima vrjednovanje učitelja od strane učenika.

U tematskoj raspravi otvorila su se brojna pitanja koja su se uglavnom odnosila na program vjeronauka prema HNOS-u u odnosu na dosa-dašnji program. Temeljno pitanje ticalo se unu-tarnje strukture vjeronauka u korelaciji s drugim predmetima i, moglo bi se reći, bojazni da se ta unutarnja struktura uruši ili izblijedi. Naglašeno je da svaki predmet ima svoju autonomiju unutar HNOS-a, pa tako i vjeronauk. Svi će predmeti tu autonomiju i zadržati, a budući da se radi o čovje-ku, postoje dodirne točke sa svim predmetima u kojima je moguće ostvariti korelaciju. HNOS dopušta nastavnicima veliku slobodu i kreativnost u raspodjeli tema, ali na način da to ne narušava unutarnju strukturu predmeta. Dodatno pojašnje-nje dao je dr. Pavlović, naglasivši da su vjerouči-telji dužni slijediti program kako je propisan od strane HBK. Ne možemo dopustiti da nam drugi predmeti određuju unutarnju strukturu vjeronau-ka, pa i s obzirom na to što drugi predmeti još nisu definirali odgojne ciljeve tu korelaciju nije lako ostvariti. U poslijepodnevnim satima nastavljen je rad u skupinama.

Trećeg radnog dana vjeroučitelji su čuli još dva predavanja. Prvo, na temu Rad s djecom s posebnim potrebama, održala je mr. Vini Rakić, savjetnica ministra znanosti, obrazovanja i športa. Uvodno je istaknula kontroverze suvremenoga svijeta u kojem vlada tehnološki napredak, dok smo istovremeno svjedoci nasilja nad čovještvom, našim bitkom – dušom, tim kamenom temeljcem ljudske vrste. Što se tiče rada s djecom s pose-bnim potrebama, pozvala je vjeroučitelje da se zapitaju: Od kakve je koristi naš rad za dijete s kojim radimo? Kakvu korist od toga ima njegova obitelj? Njegova škola? Njegov grad? Potrebno je biti strpljiv u radu s djecom s posebnim potre-bama. HNOS u odnosu na učenike s posebnim potrebama nije vjeroučiteljima nešto nepoznato. No, mi nismo radi programa nego radi djece i

njihovih potreba, i u tom smislu je HNOS zahtje-van. Vjerski odgoj u školama zauzima svoje prirodno i nezaobilazno mjesto. On je pomoć djeci u odrastanju, a uloga vjeroučitelja u tome je nezamjenjiva. Predavanje je bazirano na životnim primjerima te su ga vjeroučitelji slušali s pose-bnom pozornošću.

Drugo predavanje održala je prof. Vesna Bobinski na temu: Timsko planiranje i progra-miranje u nastavi. Svojim predavanjem dala je vjeroučiteljima najkonkretnije upute i ogledne primjere nastavnog planiranja i programiranja prema HNOS-u. Naglasak je stavila na timsko mjesečno planiranje.

U plenarnoj raspravi vjeroučitelji su posta-vljali brojna pitanja predavačima i organizatorima škole, koja su se uglavnom odnosila uglavnom na novosti koje donosi Hrvatski nacionalni obrazo-vni standard. Dr. Ivica Pažin u završnoj je riječi zahvalio svima koji su na bilo koji način pripo-mogli u radu ove Škole i izrazio nadu da je ova Katehetska ljetna škola pomogla vjeroučiteljima u prevladavanju onog početnog straha pred zahtje-vnim odrednicama HNOS-a.

Svi predavači na ovoj Školi istaknuli su mogućnost korelacije vjeronauka s drugim pre-dmetima prema HNOS-u. Ta mogućnost proizlazi iz prirodnog mjesta koje vjeronauk zauzima u školskom sustavu. Ipak, bilo koja metoda, pa tako i korelacijska, nije presudna za uspjeh školskog vjeronauka, nego je to, naglašeno je na ovoj Školi, osoba vjeroučitelja. Vjeroučitelj je svjedok koji vjeroučenicima posreduje vjeru koju i sam živi, a u korelaciji s drugim predmetima može sura-đivati bez straha za autonomiju svoga predmeta. Ako je suditi po samoj atmosferi koja je vladala na ovoj Školi, može se zaključiti da vjeroučitelji uživaju veliko povjerenje onih koji su im povjerili vjeroučiteljsku službu. Ne samo svojom brojno-šću, nego i svojim predanim radom, oduševili su organizatore, a samim tim i opravdali ukazano im povjerenje. Bio je ovo prvi stručni seminar o HNOS-u na nacionalnoj razini, ne samo za vjero-nauk, nego uopće. Vjeroučitelji su svoja saznanja o HNOS-u donijeli u zbornice, te pomogli ostalim nastavnicama u provedbi novoga programa.

Slavko Jerončić


Nadbiskupsko sjemenište u Splitu bilo je domaćin Katehetskoj ljetnoj školi za vjeroučite-lje srednjih škola koju je organizirao Nacionalni katehetski ured HBK u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje. Središnja tema Škole bila je: Vjeronauk u školi kao doprinos dijalogu vjere i kulture.

Nakon pozdrava organizatora i uvaženih gostiju Školu je otvorio dr. Rudi Paloš, povje-renik NKU HBK za srednjoškolski vjeronauk. Prvo predavanje, naslovljeno Doprinos znanosti oblikovanju suvremene kulture, održala je dr. Iris Tičac, profesorica na Teologiji u Rijeci i Filozof-skom fakultetu u Zadru. Nakon što je definirala znanost i kulturu, naglasila je da u našoj kulturi

Vjeronauk u školi kao doprinos dijalogu vjere i kulture

(Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u srednjoj školi)prioritet imaju egzaktne znanosti zbog njihove brze primjene dok tehnološki napredak potisku-je ono religiozno i kulturno u nama. „Scijenti-zam se šulja i polako ulazi u naš mentalitet. Sa sofisticiranom tehnologijom raste i sofisticirana manipulacija. Tehnološki rast je zadivljujući, ali njega adekvatno ne prati i moralni rast:“ Iscrpno predavanje zaključila je riječima Ivana Pavla II: „Čovjek ne živi toliko za tehniku, niti za civili-zaciju, ni za kulturu, nego pomoću njih, čuvajući svoje određenje, a znanost najbolje služi čovjeku ako čuva smisao za transcedentnost ljudske osobe nad svijetom i Boga nad čovjekom“.

Drugo predavanje održao je dr. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na KBF-u u Đako-


vu na temu: Vjera - suradnica i(li) suparnica suvremenoj znanosti. Povukao je paralelu između suvremene škole (i kulture) s izvornim značenjem „shole“ (dokolica) koji u širem smislu znači baviti se nečim što nije opipljivo, odnosno ekonomski isplativo. Danas se škola i kultura ne smatraju profitabilnima i u njih se malo ulaže. Takav pristup školi nazvao je „instrumentalnom racionalnošću“. Njemu je suprotstavio pojam „funkcionalne raci-onalnosti“ u koju spada i vjeronauk jer on čuva logiku škole pod vidom bezinteresnosti. Vjera je isto negdje na margini u suvremenom društvu. A o tome što i kako bi trebalo biti, predavač je ista-knuo: „Vjeroučitelji bi trebali biti virtuozi religio-znoga, a ne političkoga ili nacionalnoga. Vjerona-uk u školi treba dati konkretan doprinos dijalogu vjere i znanosti“. Evo i teza koje je on iznio o tome što bi kršćanska vjera kroz školski vjero-nauk trebala dati: „Kršćanska vjera u vjeronauku treba čuvati otajstvo čovjeka; kršćanska vjera bi se trebala prikazivati kao čuvarica istine; čuvarica slobode; vjera i vjeronauk bi trebali govoriti o smislu naočigled patnje; trebalo bi bezinteresno učiti o Bogu; isticati egzistencijalno iskustvo; tre-balo bi isticati važnost Crkve kao institucije važne za postati čovjekom; Crkva treba dati poticaj da škola postane mjesto istinske mudrosti“. To bi trebala biti kršćanska logika „sholea“.

Nakon predavanja uslijedila je žustra temat-ska rasprava u kojoj su vjeroučitelji sudjelovali nastojeći ući što dublje u problematiku odnosa vjere i znanosti, te vjere i kulture. Na kraju prvog dana Škole koncelebrirano misno slavlje u split-skoj katedrali za sve sudionike predvodio je dr. Drago Šimundža, pastoralni vikar.

Drugi radni dan započeo je predavanjem dr. Milana Šimunovića, predstojnika Teologije u Rijeci, na temu: Vjeronauk kao poticaj dijalogu vjere i znanosti. On je uvodno govorio o rascjepu Evanđelja i kulture citiravši papu Pavla VI. koji je taj rascjep nazvao dramom našeg vremena, te naglasio: „Nema sumnje da ta drama perzistira i da se odgoj vjere, i to na osobit način vjeronauk u školi ne može isključiti iz te drame, štoviše, on u njoj igra presudnu ulogu. I presudno je pitanje kakvu će ulogu imati vjeronauk, odnosno vjero-učitelj, kao poticaj dijalogu ili i nesvjesno kao kočnica.“ Vrijeme kulturnog pluralizma u kojemu

živimo teži tzv. vrijednosnom relativizmu, a s tim se teško složiti. Predavač je istaknuo da bi temelj-no polazište u dijalogu između vjere i kulture trebalo biti: slažemo li se da je čovjek stvoren i potreban spasenja, u najopćenitijem smislu riječi? Nadalje, on smatra da vjeronauk u školi pomaže da se dođe do barem neke osnovne „zajedničke slike o čovjeku“, do prihvatljivog osmišljenja ljudskoga života. Pozvao je vjeroučitelje da budu promotori dijaloga između vjere i kulture, te skre-nuo pažnju na pozitivno polazište u promoviranju kršćanskih vrjednota umjesto negativnih, kao npr. „nije dopušteno“, zabranjeno je“ i potkrijepio svoj stav riječima Benedikta XVI: „Kršćanstvo, kato-lištvo nije gomila zabrana, nego pozitivna opcija, a veoma je važno da se to ponovno vidi, jer je ta svijest danas gotovo potpuno iščezla.“

Drugi dio jutarnjeg programa organiziran je u vidu okruglog stola uz video-priloge o dijalogu vjere i kulture. Na pitanja voditelja ovog dijela programa Ivana Ugrina, novinara Slobodne Dal-macije, odgovarali su gosti iz različitih područja. „Mi smo nastavu atomizirali i pravo je pitanje znaju li naša djeca tko su, nakon onoga što smo ih mi naučili. Djeca baštine ono što su nam pređi ostavili, s odgovornošću da to prenesu na druge generacije. Mi ne možemo svjesno pripadati niko-me ako ne znamo tko smo mi sami. Naša baština je dio baštine čovječanstva. Ona je most prema budućnosti“, kazala je Nansi Ivanišević. Prof. dr. fra Špiro Marasović, profesor moralne teologije na KBF-u u Splitu, istaknuo je da se vjera i kul-tura međusobno prožimaju, te da je integralni dio kulture vjera. Kultura je onaj dio pojedinca koji je iznad njegove biologije, a kršćanska kultura je ono iz čega zrači duhovnost i vjeru. U pluralizmu kultura i kršćanska kultura je jedna od suvremenih kultura. Mr. Petar Balta, glavni urednik izdavačke kuće „Verbum“ iz Splita, govorio je o evangeli-zaciji kulture i istaknuo da je nova evangelizacija potrebna stoga što je Zapad raskršćanjen. Tako-đer je naglasio da našu kulturu trebamo iznova evangelizirati, odnosno Evanđelje inkulturirati. Potkrijepio je svoju izjavu citiranjem J. Ratzin-gera: „Ako se određenoj kulturi oduzima ono iz čega je nastala – oduzima joj se srce“. O odno-sima medija i kulture govorio je Damir Dukić, novinar i urednik Slobodne Dalmacije. Kultura

39

se, unatoč činjenici što je ustuknula u medijima u Hrvatskoj, ipak uspjela izboriti za neki kutak, ali kao u nekom rezervatu. O mogućnostima razvi-janja dijaloga vjere i kulture kod mladih govorio je Ivica Kero, vjeroučitelj iz Zadra. Raspravu je zaključio dr. Marasović konstatacijom da jedan kulturni obrazac u Crkvi ne mora biti obvezujući za sve. Osim sudionika okruglog stola, u raspravu su se vrlo živo uključivali i sami vjeroučitelji.

U popodnevnim satima odvijao se rad u skupinama. Teme su bile: Dijalog na daskama (voditelj: Trpimir Jurkić, prvak drame HNK u Splitu) i Dijalog u vjeronaučnoj nastavi (voditelj: Tomislav Tomasić i ostali vjeroučitelji iz Riječke nadbiskupije).

Zadnji dan Škole odvijao se u obliku plenarne rasprave i okruglog stola za kojim su sjedili viši savjetnici za vjeronauk. Nakon kratkog izvješća rada po skupinama, slijedila su objašnjenja veza-na uz rad Agencije za odgoj i obrazovanje i ostala tekuća pitanja: odnosi na relaciji NKU – Ministar-stvo, mogućnost uvođenja drugoga sata vjerona-uka, te neizostavno pitanje vezano uz nedostatak novih udžbenika za treći i četvrti razred. Iznesena

su i neka lijepa iskustva plodne suradnje vjerouči-telja s vjeroučenicima i nastavničkim zborom.

Predavanja na ovoj Školi potvrda su međuso-bne povezanosti vjere i kulture. U toj vezi, dalo bi se zaključiti, vjera ima ključnu ulogu, jer kulturi daje potreban duh koji je uvijek usmjeren prema transcendentnom. Kršćanski identitet, inkulturi-ran u suvremeno društvo obilježeno multikultu-ralnošću i multikonfesionalnošću, ne bi smio biti zaprjeka tom trendu, nego dapače, njegovo obo-gaćenje. Naravno, i ovdje je nezaobilazna uloga vjeroučitelja koji bi svojom vjerom i duhovno-šću trebao biti promotor novoga oblikujući tako nutarnji svijet vjeroučenika, a samim tim i kulturu našega vremena.

Na kraju je predstojnik Pažin zahvalio svima koji su pomogli uspješnoj realizaciji KLJŠ i dodao: „Mi pokušavamo sačuvati školu kao mje-sto Milosti i ja imam povjerenja u vas.“ Ovim rije-čima i zajedničkom zahvalnom molitvom završila je svoj rad ovogodišnja KLJŠ za vjeroučitelje u srednjoj školi.

Slavko Jerončić

STRUČNO USAVRŠAVANJE

40 STATISTIKA

škola učenici vjeroučenici postotakOŠ „Aržano“ – Aržano 91 91 100 %OŠ „Bariša Granić Meštar“ – Baška Voda 213 208 97,65 %OŠ „Brela“ – Brela 148 142 95,94 %OŠ „Ivan Goran Kovačić“ – Cista Velika 122 122 100 %OŠ „1. listopad 1942.“ – Čišla 287 287 100 %OŠ „Ante Starčević“ – Dicmo 275 274 99,63 %OŠ „Jesenice“ – Dugi Rat 665 663 99,69 %OŠ „Dugopolje“ – Dugopolje 376 376 100 %OŠ „Gradac“ – Gradac 232 210 90,51 %OŠ „Grohote“ – Grohote 86 73 84,88 %OŠ „Ivan Mažuranić“ – Han 357 357 100 %OŠ „Dinko Šimunović“ – Hrvace 367 366 99,72 %OŠ „Stjepan Radić“ – Imotski 1251 1219 97,44 %OŠ „Knez Trpimir“ – Kaštel Gomilica 964 956 99,17 %OŠ „Ostrog“ – Kaštel Lukšić 683 676 98,97 %OŠ „Bijaći“ – Kaštel Novi 813 810 99,63 %OŠ „Prof. Filip Lukas“ – Kaštel Stari 776 774 99,74 %OŠ „Knez Mislav“ – Kaštel Sućurac 604 590 97,68 %OŠ „Petar Kružić“ – Klis 352 352 100 %OŠ „Ivo Dugandžić Mišić“ – Komin 120 120 100 %OŠ „Tin Ujević“ – Krivodol 319 319 100 %OŠ „Kula Norinska“ – Kula Norinska 162 161 99,38 %OŠ „Silvije Strahimir Kranjčević“ – Lovreć 105 105 100 %OŠ „O. Petar Perica“ – Makarska 528 488 92,42 %OŠ „Stjepan Ivičević“ – Makarska 861 799 92,79 %OŠ „Don Mihovil Pavlinović“ – Metković 936 932 99,57 %OŠ „Stjepan Radić“ – Metković 1306 1269 97,16 %OŠ „Knez Branimir“ – Muć Donji 136 133 97,79 %OŠ „Neorić-Sutina“ – Neorić 101 100 99 %OŠ „Josip Pupačić“ – Omiš 1120 1084 96,78 %OŠ „Opuzen“ – Opuzen 453 425 93,81 %OŠ „Kamešnica“ – Otok 553 553 100 %OŠ „Otrići-Dubrave“ – Otrić Seoci 92 92 100 %OŠ „Vladimir Nazor“ – Ploče 723 649 89,76 %OŠ „Don Mihovil Pavlinović“ – Podgora 187 174 93,04 %OŠ „Strožanac“ – Podstrana 950 946 99,57 %OŠ „Ivan Leko“ – Proložac Donji 403 403 100 %OŠ „Runović“ – Runović 259 259 100 %OŠ „Kralj Zvonimir“ – Seget Donji 365 362 99,17 %OŠ „Fra Pavao Vučković“ – Sinj 890 885 99,43 %OŠ „Ivan Lovrić“ – Sinj 827 827 100 %

Pohađanje vjeronauka u osnovnim školamaškolska godina 2006./2007.

41STATISTIKA

OŠ „Marko Marulić“ – Sinj 852 842 98,82 %OŠ „Slatine“ – Slatine 67 67 100 %OŠ „Don Lovre Katić“ – Solin 1056 1047 99,14 %OŠ „Vjekoslav Parać“ – Solin 640 638 99,68 %OŠ „Kraljica Jelena“ – Solin 854 850 99,53 %OŠ „Blatine-Škrape“ – Split 587 559 95,22 %OŠ „Bol“ – Split 630 597 94,76 %OŠ „Brda“ – Split 667 656 98,35 %OŠ „Dobri“ – Split 465 380 81,72 %OŠ „Gripe“ –Split 600 567 94,5 %OŠ „Kamen-Šine“ – Split 698 688 98,56 %OŠ „Kman-Kocunar“ – Split 847 839 99,05 %OŠ „Lučac“ – Split 704 597 84,8 %OŠ „Manuš“ – Split 549 511 93,07 %OŠ „Marjan“ – Split 582 541 92,95 %OŠ „Mejaši“ – Split 601 594 98,83 %OŠ „Meje“ – Split 434 399 91,93 %OŠ „Mertojak“ – Split 912 903 99,01 %OŠ „Plokite“ – Split 541 496 91,68 %OŠ „Pojišan“ – Split 556 513 92,26 %OŠ „Pujanki“ – Split 921 887 96,30 %OŠ „Ravne njive“ – Split 753 743 98,67 %OŠ „Skalice“ – Split 654 595 90,97 %OŠ „Spinut“ – Split 643 514 79,93 %OŠ „Split 3“ – Split 1018 965 94,79 %OŠ „Sućidar“ – Split 931 794 85,28 %OŠ „Trstenik“ – Split 548 534 97,44 %OŠ „Visoka“ – Split 552 546 98,91 %OŠ „Srinjine“ – Srinjine 189 189 100 %OŠ „Gornja Poljica“ – Srijane 84 84 100 %OŠ „Fra Ante Gnječ“ – Staševica 122 122 100 %OŠ „Stobreč“ – Stobreč 334 330 98,8 %OŠ „Studenci“ – Studenci 47 47 100 %OŠ „Dr. fra Karlo Balić“ – Šestanovac 267 267 100 %OŠ „Stjepan Radić“ – Tijarica Donja 41 40 97,56 %OŠ „Trilj“ – Trilj 968 966 99,79 %OŠ „Majstor Radovan“ – Trogir 788 761 96,57 %OŠ „Petar Berislavić“ – Trogir 730 709 97,12 %OŠ „Tučepi“ – Tučepi 132 121 91, 66 %OŠ „Vrgorac“ – Vrgorac 746 743 99,59 %OŠ „Milan Begović“ – Vrlika 166 166 100 %OŠ „Zagvozd“ – Zagvozd 137 137 100 %OŠ „Zmijavci“ – Zmijavci 381 381 100 %OŠ „Žrnovnica“ – Žrnovnica 405 400 98,76 %U školskoj godini 2006./2007. u osnovnim školama na području Splitsko-makarske nadbiskupije od ukupno 44.457 učenika nastavu vjeronauka pohađa 42.956 učenika (96,62%).

42 STATISTIKA

Pohađanje vjeronauka u srednjim školamaškolska godina 2006./2007.

škola učenici vjeroučenici postotakEkonomska škola – Imotski 383 379 98,95 %Gimnazija „Dr. Mate Ujević“ – Imotski 526 520 98,85 %Obrtničko-industrijska škola – Imotski 485 482 99,38 %Tehnička škola – Imotski 296 294 99,32 %SŠ „Braća Radić“ – Kaštel Štafilić 475 466 98,10 %Srednja strukovna škola – Makarska 462 430 93,07 %SŠ „Fra Andrija Kačić Miošić“ – Makarska 640 566 88,43 %Centar za obrazovanje „Narona“ – Metković 15 15 100 %Gimnazija „Metković“ – Metković 370 366 98,91 %Srednja škola – Metković 820 800 97,56 %SŠ „Jure Kaštelan“ – Omiš 664 657 98,94 %Srednja poljoprivredna i tehnička škola – Opuzen 227 222 97,79 %SŠ „Fra Andrija Kačić Miošić“ – Ploče 545 478 87,70 %Franjevačka klasična gimnazija – Sinj 209 209 100 %Gimnazija „Dinko Šimunović“ – Sinj 386 365 94,55 %SSŠ „Ban Josip Jelačić“ – Sinj 758 757 99,86 %TIŠ „Ruđer Bošković“ – Sinj 682 663 97,21 %Ekonomsko-birotehnička škola – Split 1164 1124 96,56 %Elektrotehnička škola – Split 641 622 97,03 %Graditeljska obrtnička i grafička škola – Split 722 617 85,45 %Graditeljsko-geodetska škola – Split 603 563 93,36 %I. gimnazija – Split 640 566 88,43 %II. gimnazija – Split 655 578 88,24 %III. gimnazija – Split 711 645 90,71 %IV. gimnazija „Marko Marulić“ – Split 745 694 93,15 %V. gimnazija „Vladimir Nazor“ – Split 717 640 89,26 %Gimnazijski kolegij „Kraljica Jelena“ – Split 106 94 88,67 %Prirodoslovno tehnička škola – Split 382 325 85,07 %Industrijska škola – Split 118 116 98,30 %Nadb. klasična gimn. „Don Frane Bulić“ – Split 217 217 100 %Obrtna tehnička škola – Split 723 713 98,61 %Obrtnička škola – Split 867 852 98,26 %Pomorska škola – Split 567 454 80 %Privatna jezična gimnazija „Pitagora“ – Split 68 34 50 %Privatna turistička i ekonomska škola – Split 119 118 99,15 %Srednja tehnička prometna škola – Split 858 843 98,25 %„Dental centar Marušić“ – Split 80 74 92,50 %Škola likovnih umjetnosti – Split 242 147 60,74 %Tehnička škola – Split 376 345 91,75 %

43STATISTIKA

Trgovačka škola – Split 738 693 93,9 %Turističko-ugostiteljska škola – Split 796 759 95,35 %Zdravstvena škola – Split 891 852 95,62 %SSŠ „Blaž Jurjev Trogiranin“ – Trogir 647 610 94,28 %SŠ „Ivan Lucić“ – Trogir 450 433 96,22 %SŠ „Tin Ujević“ – Vrgorac 353 349 98,86 %

U školskoj godini 2006./2007. u srednjim školama na području Splitsko-makarske nadbiskupije od ukupno 23.139 učenika nastavu vjeronauka pohađa 21.746 učenika (93,97 %).

Centri za osobe s posebnim potrebamaškolska godina 2006./2007.

centar učenici vjeroučenici postotakCentar „Juraj Bonaći“ – Split 45 45 100 %Centar „Slava Raškaj“ – Split 43 41 95,34 %Centar za autizam – Split 32 30 93,75 %

U školskoj godini 2006./2007. u Centrima za osobe s posebnim potrebama na području Splitsko-makarske nadbiskupije od ukupno 120 učenika nastavu vjeronauka pohađa 116 učenika (96,66 %).

Vjeroučitelji pripravniciškolska godina 2006./2007.

Br. pripravnik škola mentor prijava1. Don Hrvoje Dragun OŠ Trilj, Trilj s. Vedrana Ivišić 1. 09. 2006.2. Anđa Dževrnja Viro OŠ Knez Trpimir, K. Gomilica Zdenka Krokar 1. 09. 2006.3. Maja Gotovac Zdravstvena škola, Split Mirjana Vučica 13. 02. 2006.4. Katarina Jadrić OŠ Stobreč, Stobreč s. Katarina Čotić 1. 12. 2005.5. Ankica Katić Jurela OŠ Kamešnica, Otok Vesna Škopljanac Mačina 1. 09. 2006.6. Ana Lemo OŠ Trilj, Trilj Antonia Bilokapić 2. 10. 2006.6. Rosanda Lovrić OŠ Vladimir Nazor, Ploče Elena Jelčić Sulić 1. 09. 2006.7. Tea Mardešić OŠ O. Petar Perica, Makarska Dubravka Bjelica 21. 02. 2006.8. Mirjana Mešin OŠ Bijaći, Kaštel Novi Katica Radačić 19. 05. 2006.9. Don Mario Mihanović OŠ Kraljica Jelena, Solin Helena Lekić 1. 09. 2006.10. Višnja Milanović OŠ Neorić-Sutina, Neorić Renata Ruić 1. 09. 2006.11. Neda Mustapić OŠ Skalice Split s. Lidija Čotić 1. 09. 2006.12. Fra Danijel Stipanović OŠ Stjepan Radić, Metković Mirela Raguž 1. 09. 2006.13. Fra Kristian Stipanović Ekonomska škola, Imotski fra Jakov Udovičić 1. 09. 2006.

44 STATISTIKA

Stručni ispiti u Splituškolska godina 2005./2006.

Tijekom 2005./2006. školske godine u Splitu su održana su 42 stručna ispita za vjeroučitelje u osno-vnoj i srednjoj školi.

Stručni ispiti za vjeroučitelje koji su stažirali u osnovnoj školi održani su u Osnovnoj školi „Plokite“ (Slavonska 13, Split). Ispit su položili sljedeći vjeroučitelji pripravnici:

1. Silvana Andrijašević (Split)2. Iva Babić (Zadar)3. don Jakoslav Banić (Split)4. Zlatko Bartulović (Split)5. Jadran Bašić (Hvar)6. don Damir Bistrić (Split)7. Perica Brkičić (Šibenik)8. Andrea Cinotti (Šibenik)9. s. Gordana Čutura (Zadar)10. Marija Friedrich (Šibenik)11. don Franjo Glasnović (Šibenik)12. don Jozo Gojsalić (Split)13. Jagoda s. Bernardica Jurić (Split)14. Snježana Jurić (Zadar)15. Ruža Knez (Zadar)16. s. Marina Kosina (Zadar)17. s. Vedrana Krstičević (Split)18. Marija Kujundžić (Split)19. don Ivan Lovrić (Split)20. Damir Mandić (Split)21. Teo Matijaš (Šibenik)22. Grgo Mišković (Zadar)23. Klaudija Pavlović (Zadar)24. Tatjana Poljaković (Šibenik)25. Lenka Radić (Zadar)26. s. Danijela Škoro (Dubrovnik)27. Robert Šimić (Šibenik)28. fra Denis Šimunović (Šibenik)29. don Stipan Šurlin (Split)30. Romina Tomaš (Dubrovnik)31. Mario Žuvela (Split)

Stručni ispiti za vjeroučitelje koji su stažirali u srednjoj školi održani su u II. gimnaziji (Teslina 10, Split). Ispit su položili sljedeći vjeroučitelji pripravnici:

1. Ivana Grubišić (Split)2. Marica Labor (Šibenik)3. Marica s. Rita Maržić (Zadar)

45STATISTIKA

OŠ “Aržano” – AržanoLucija Crljen (+ PŠ Svib – zamjena Damir Mandić)don Nedjeljko Ribičić (PŠ Svib)

OŠ “Bariša Granić Meštar” – Baška Vodas. Verica Grabovacfra Petar Gulić

OŠ “Dr. Franjo Tuđman” – Breladon Marin BarišićAna Vilić (zamjena Tea Mardešić)

OŠ “Ivan Goran Kovačić” – Cista VelikaPera s. Vlasta Tadić (+ PŠ Dobranje i PŠ Cista Provo)

OŠ “1. listopad 1942.” – ČišlaMarija Biserka Kalebić (+ PŠ Gata)don Ante KaroglanSanja Pešić (PŠ Kostanje)don Špiro Čikeš (PŠ Kostanje)don Vlado Đuderija (PŠ Gata)don Božo Ćubelić (PŠ Tugare)don Jakoslav Banić (PŠ Dubrava)

OŠ “Ante Starčević” – DicmoAnđela Barać don Vlado StrikićSandra Radanović (PŠ Krušvar)

OŠ “Jesenice” – Dugi RatDarija Mladin s. Bernardica ČaloMarija Ercegović (PŠ Krilo)don Dalibor Milina

OŠ “Dugopolje” – DugopoljeSandra RadanovićMira s. Celestina Jerčićdon Mirko Bitunjacdon Jozo Varvodić (PŠ Kotlenice)

Raspored vjeroučitelja – 2006./2007.OSNOVNE ŠKOLE

OŠ “Gradac” – Gradacfra Milan Ante Anićfra Bono Bilić (+ PŠ Brist)fra Ivica Omazić (PŠ Drvenik i PŠ Zaostrog)fra Niko Glavinić (PŠ Drvenik)

OŠ “Grohote” – Grohotedon Damir Vuletićdon Darko Matijevićdon Dražen Radman

OŠ “Ivan Mažuranić” – Obrovac sinjskis. Vjera Gulić (+ PŠ Gala, PŠ Gljev i PŠ Bajagić)fra Luka Banićfra Ivan Norac Kljajo (+ PŠ Gala)

OŠ “Dinko Šimunović” – HrvaceMara s. Vitalija KrižanStipe Dukić (+ PŠ Potravlje)fra Jakov Dževrnja Viro (PŠ Potravlje)don Zdravko Šarić (PŠ Bitelić)

OŠ “Stjepan Radić” – ImotskiMarija BubaloIvka s. Filipa SmoljoAnela Kukavica Veronika Galić (+ PŠ Kamen Most i PŠ Vinjani Donji)fra Zoran Kutleša (PŠ Glavina Donja)fra Jakov Udovičić (PŠ Kutleše)fra Denis Šimunović (PŠ Kukavice i PŠ Lončari)

OŠ “Knez Trpimir” – Kaštel GomilicaZdenka KrokarMara s. Mirta LišnićAnđa Dževrnja-Virodon Božo RenjićDušan Bešlić

OŠ “Ostrog” – Kaštel LukšićKata s.Terezina Bašić

46 STATISTIKA

Ana BiliškovMario Žuveladon Ante Šipić

OŠ “Bijaći” – Kaštel NoviKatica RadačićNatalija Burazin (zamjena Vanja Markioli)Mario ŽuvelaRužica Šarić (zamjena Mirjana Mešin)

OŠ “Prof. Filip Lukas” – Kaštel StariMilka RadačićNives Vilić Anita Parčinadon Ilija Vuletićdon Augustin Radović

OŠ “Knez Mislav” – Kaštel SućuracJoško KrokarSvetlana Ćurkovićdon Senko Antunović

OŠ “Petar Kružić” – KlisVedrana Nazlićdon Miro Šestandon Jakov Rančić (PŠ Konjsko i PŠ Kosa)Sandra Glavina (PŠ Prugovo)

OŠ “Ivo Dugandžić Mišić” – Komindon Petar Perleta

OŠ “Tin Ujević” – KrivodolSlava Ćelić (+ PŠ Poljica Imotska)don Petar Čondić-Kapetanov (+ PŠ Poljica i PŠ Ivanbegovina)don Mladen Ivišić (PŠ Kljenovac)Ivana Pešo (PŠ Grubine)fra Vinko Gudelj (PŠ Grubine)

OŠ “Kula Norinska” – Kula Norinskadon Nikola Bodrožić-Selak (+ PŠ Krvavac)Ivanka Šešelj (+ PŠ Momići)

OŠ “Silvije Strahimir Kranjčević” – LovrećMarija Koštić (+ PŠ Nikolići - zamjena Marija Gašpar)don Ivan Prelas (PŠ Medov Dolac)

OŠ “O. Petar Perica” – MakarskaZdenka MravičićAna Vilić (zamjena Tea Mardešić)Silvana Andrijašević (+ PŠ Promajna)don Ivan Čotić

OŠ “Stjepan Ivičević” – MakarskaAnte MravičićMarija s. Kruna GrgatIvana MilošMarina Šimićdon Damir Bistrić

OŠ “Don Mihovil Pavlinović” – MetkovićMarinko TošićMarija s. Marijana CvitanovićTomislav Medak (+ PŠ Vid)Krešimir Jurić (+ PŠ Prud)don Mate Škaričićdon Ljubo Pavić

OŠ “Stjepan Radić” – MetkovićDivna s. Vedrana KrstičevićElena JelčićMirela RagužKrešimir Jurićfra Danijel StipanovićIvanka Šešeljdon Marinko Jurišin (PŠ Bijeli Vir)don Bariša Plećaš (PŠ Mlinište)

OŠ “Knez Branimir” – Muć DonjiMarijana Zeljković (zamjena Višnja Milanović)Sandra Glavina

OŠ “Neorić–Sutina” – NeorićMarijana Zeljković (zamjena Višnja Milanović)don Nikola Golemac

OŠ “Josip Pupačić” – OmišKate MrčelićRužica Matijevićs. Maksencija MidenjakSanja PešićAntun Budimir (+ PŠ Kučiće i PŠ Slime)don Ivan Delićdon Božo Plazibat

47STATISTIKA

OŠ “Kamešnica” – OtokVesna Škopljanac-Mačina (+ PŠ Udovičići)Ankica Katić-Jurelafra Mate MatićMarija s. Beatrica Bakićdon Srećko Franić (PŠ Ruda)

OŠ “Opuzen” – OpuzenMarija s. Marinela DelongaMonika Ćopodon Stipan Jerkovićdon Leonardo Krakan (+ PŠ Blace)

OŠ “Otrići-Dubrave” – Otrić SeociMonika Ćopodon Dražen Dukić

OŠ “Vladimir Nazor” – PločeMilka s. Srebrenka PalekaKristina Sršen (zamjena Rosanda Lovrić)don Ivan Vrdoljak (PŠ Rogotin)

OŠ “Don Mihovil Pavlinović” – Podgoradon Milivoj ČaloSilvana Andrijaševićfra Srećko Vekić (PŠ Drašnice i PŠ Igrane)fra Danko Glibota (PŠ Živogošće)

OŠ “Strožanac” – PodstranaAnkica CicvarićDanica Tabaks. Mirjana Pavićdon Ante Čotićdon Petar Dukić

OŠ “Ivan Leko” – Proložac DonjiMaja Ivanko (+ PŠ Bušonje i PŠ Proložac Gornji)fra Ante Madunić (+ PŠ Meteri)Ivana Pešo (+ PŠ Ričice)don Mladen Ivišić (PŠ Dolića Draga)

OŠ “Runović” – RunovićSnježana Bubalo + PŠ Sebišina (zamjenaMarija Škeva)fra Mladen Prolić

OŠ “Kralj Zvonimir” – Seget DonjiMarija s. Blagoslava LončarAriana Tomaš

OŠ “Fra Pavao Vučković” – SinjDanja Milun (+ PŠ Brnaze)Bosiljka Mandac Ana s. Bogdana Galićfra Frano Pupić Bakrač (PŠ Brnaze)fra Petar Vučemilo (PŠ Turjaci)Berislav Perković-Paloš (PŠ Turjaci)

OŠ “Ivan Lovrić” – SinjMirjana ĐulaIvana Dolić (+ PŠ Glavice i PŠ Radošić)Marija Perković-Paloš (zamjena Šima Valenta)

OŠ “Marko Marulić” – SinjBerislav Perković-PalošJulijana HrvojićNađa Buljan (+ PŠ Karakašica i PŠ Lučane)Nives Šušnjara (+ PŠ Karakašica i PŠ Čitluk)

OŠ “Slatine” – SlatineSlavenka Baradadon Ante Čulić

OŠ “Don Lovre Katić” – SolinMara s. Roka ĆubelićZdravka Vrdoljak (+ PŠ Ninčevići i PŠ Rupotine - zamjena Paula Alagušić)Snježana Rađa (+ PŠ Ninčevići)Antonija Bilokapić

OŠ “Kraljica Jelena” – SolinHelena LekićKsenija Jelavić-ŠakoTomislav Budićdon Mario Mihanovićs. Dulcelina Plavša (PŠ Mravince i PŠ Kučine)

OŠ “Vjekoslav Parać” – SolinMatija ZečevićMirjana NejašmićAnita Parčina (PŠ Vranjic)don Pavao Piplica

48 STATISTIKA

OŠ “Bol” - SplitSanja ĐivanovićŽeljka ReteljJela s. Helena BakulaJadranka Madunić

OŠ “Brda” – SplitSonja Čulić (zamjena Melita Luetić)Nevenka GrbešaSmiljanka s. Nives Bajić

OŠ “Blatine-Škrape” – SplitSanja VučkovićLjiljana GalićKata s. Milena Filipović

OŠ “Dobri” – SplitAnđa s. Palmina KoštroAna s. Ankica Marić

OŠ “Gripe” – SplitInes PautIvanka ValentaFranka s. Eudoksija Franićdon Mario Buljević

OŠ “Kamen-Šine” – SplitNives Mušefra Smiljenko Brnadićfra Branko Zebićdon Josip DelašIvanka s. Anita Maleš (PŠ Sirobuja)

OŠ “Kman–Kocunar” – SplitSilvana PuljićRenata RuićSanja Sinovčićdon Mladen Delićdon Ivan Simunić

OŠ “Lučac” – SplitMeri DadićDubravka BjelicaDanica Bašić

OŠ “Manuš” – SplitNediljka s. Katarina ČotićAnita Lukšić-Nimac (zamjena Ivana Vukosav)

OŠ “Marjan” – SplitDijana ĆubelićSandra s. Rebeka Batarelodon Marko Klarić

OŠ “Mejaši” – SplitKata s. Loreta LeventićJadranka Madunićdon Anđelko Dukićdon Jozo Gojsalić

OŠ “Meje” – SplitIva s. Patricija KoštroDijana Čondić-Kapetanov (zamjena Neda Mustapić)

OŠ “Mertojak” – SplitNikolina KalajžićMilena BudimirNives Kekezdon Ivan Lovrićdon Ranko Vidović

OŠ “Plokite” – SplitMiranda BanovacLjiljana MatkovićKata s. Milena Filipović

OŠ “Pojišan” – SplitMeri JurićEsma Bojanićs. Ruža Baturina

OŠ “Pujanki” – SplitRužica AmižićSnježana BrzicaDivna Latkovićdon Davor Bilandžićdon Ante Vranković

OŠ “Ravne njive” – SplitSvemirka GrčićSilvana GrubićAntonija Matković-Vuindon Ante Čotić

OŠ “Skalice” – SplitDijana ParaćMarija s. Lidija ČotićDijana Čondić-Kapetanov (zamjena Neda Mustapić)

49STATISTIKA

OŠ “Spinut” – SplitRužica MalešAnica s.Vida HrstoMarija Ercegović

OŠ “Split 3” – SplitKarmela RaićVesna GalićMarija Bojčić (zamjena Ljubica Tabak)Ratka Pivčevićdon Darijo Čorić

OŠ “Sućidar” – SplitMirjana VuletićDijana RuščićRuža MihanovićRatka Pivčević

OŠ “Trstenik” – SplitLjubica KundidZdravka Buljević

OŠ “Visoka” – SplitIvan KalajžićMarija s. Rafaela Katić-Jurela

OŠ “Gornja Poljica” – SrijaneIvan Šipićdon Ante Bekavacdon Neven Vuković (PŠ Dolac Donji)

OŠ “Srinjine” – SrinjineMarina Jelićdon Ante Delić

OŠ “Fra Ante Gnječ” – StaševicaKristina Sršen (zamjena Rosanda Lovrić)Zlatko Bartulović

OŠ “Stobreč” – StobrečNiveska Klarić (zamjena Katarina Jadrić)s. Ruža Baturinadon Josip Lončar

OŠ “Studenci” – Studencifra Jakov Begonja

OŠ “Dr. fra Karlo Balić” – Šestanovacs. Branimira Lozo (+ PŠ Blato n/C)don Matko Džajadon Ivan Periš

OŠ “Stjepan Radić” – Tijarica Donjadon Mate LekićMiljenko Jozić

OŠ “Trilj” – TriljJadranka s. Zdenka Tomas (+ PŠ Košute)Vesna Tadić (zamjena Ana Lemo)don Hrvoje Dragun (PŠ Košute)s. Vedrana Ivišić (+ PŠ Grab + PŠ Jabuka + PŠ Velić)don Stipe Ljubasdon Jozo Varvodić (PŠ Bisko)don Ante Balić (PŠ Čaporice)don Marinko Matijaca (PŠ Vrpolje)fra Duško Botica (PŠ Grab)don Jure Žuro (PŠ Vojnić)fra Nediljko Tabak (PŠ Ugljane)don Ivan Džaja (PŠ Budimiri)Julijana HrvojićIvan Šipić

OŠ “Majstor Radovan” – TrogirMaras KsenijaIrena IvačićDušan Bešlić

OŠ “Petar Berislavić” - TrogirVesna Barać (zamjena Ivana Grubišić)Edita BratinčevićKatja Šćurladon Mario Matković (PŠ Okrug Gornji)Tončica Josipović (PŠ Okrug Gornji)

OŠ “Tučepi” – TučepiMarina Šimićfra Nediljko Šabić

OŠ “Ivan Duknović” - Marinadon Ivo Đurđević (PŠ Vinišće)

OŠ “Vrgorac” – Vrgoracs. Eduarda MarićZlatko Bartulovićfra Petar Vrljičak (+ PŠ Koteze)don Tihomir Jurčić (PŠ Ravča, PŠ Kokorići i PŠ Dusina)fra Marko Bitanga (PŠ Dragljane, PŠ Zavojane i PŠ Duge Njive)don Marin Marčić (PŠ Stilja i PŠ Orah)

50 STATISTIKA

don Mladen Margeta (PŠ Veliki Prolog, PŠ Umčane, PŠ Podprolog i PŠ Dusina)don Mario Čagalj (PŠ Mijaca)

OŠ “Milan Begović” – VrlikaMirjana Vodanović-Mandarićfra Marko Duran

OŠ “Zagvozd” – Zagvozddon Jakov Cikojević (+ PŠ Rastovac)Marija Kujundžić (+ PŠ Slivno)don Mario Čagalj (+ PŠ Krstatice)don Ivan Prelas (PŠ Dobrinče)

OŠ “Zmijavci” – ZmijavciJanja s. Jasna Kasalo (+ PŠ Šute)Ante Kujundžić (+ PŠ Drum)fra Vinko Gudelj (PŠ Podbablje)Marija Kujundžić (PŠ Znaori)

OŠ “Žrnovnica” – ŽrnovnicaMatilda Mužinićdon Luka JozićRudolf Ljubos (+ PŠ Sitno Gornje)don Pavao Perleta (PŠ Sitno Donje)

Centar “Juraj Bonaći” – Splits. Marijanka Dominiković

Centar “Slava Raškaj” – SplitJakša Korda

USTANOVE ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA

Centar za autizam – SplitSlavenka Barada

Ekonomska škola – Imotskifra Kristijan Stipanović

Gimnazija “Dr. Mate Ujević” – Imotskifra Jakov UdovičićJosip Domazet

Obrtničko-industrijska škola – ImotskiAnte Brnas

Tehnička škola – ImotskiJosip Domazet

SŠ “Braća Radić” – Kaštel ŠtafilićJasmina Kvasina-Dragičević

Srednja strukovna škola - MakarskaJerko Stipica

SŠ “Fra Andrija Kačić Miošić” – MakarskaMario Udovičić

Centar za obrazovanje „Narona“ – MetkovićIvan Menalo

SREDNJE ŠKOLE

Gimnazija “Metković” – MetkovićZlatko Tomić

Srednja škola – MetkovićIvan MenaloZlatko Tomić

SŠ “Jure Kaštelan” – OmišMiljenko Strujićdon Ivan Babić

Srednja poljoprivredna i tehnička škola – OpuzenMarjan Scipioni

SŠ “Fra Andrija Kačić Miošić” – PločeMarjan Scipionifra Frano Laco

Franjevačka klasična gimnazija – Sinjfra Zoran Jonjić

Gimnazija “Dinko Šimunović” – SinjSanja s. Natanaela Radinović

51STATISTIKA

SSŠ “Ban Josip Jelačić” – Sinjfra Ivan Akrapfra Stipe Šušnjara

Tehnička i industrijska škola“Ruđer Bošković” – SinjTomislav BudimirSanja s. Natanaela Radinović

Ekonomsko-birotehnička škola – SplitDraga KegaljIvana Bulić

Elektrotehnička škola – SplitDušan Vuletić

Graditeljska obrtnička i grafička škola – SplitNada BaraćMaja Gotovac

Graditeljsko-geodetska škola – SplitMatija Zekić-Dragun

I. gimnazija – SplitJerko ŽupaAnita Vuletin

II. gimnazija – SplitMladenka s. Dolores Brkić

III. gimnazija – SplitIvka s. Darija Bota

IV. gimnazija “Marko Marulić” – SplitNeda NižetićAna Balta

V. gimnazija “Vladimir Nazor” – SplitAnte MajićStipe Ivišić

Industrijska škola – SplitStipe Čeko

Gimnazijski kolegij “Kraljica Jelena” - SplitJerko Župa

Nadbiskupijska klasična gimnazija “Don Frane Bulić” - Splits. Petra Šakićdon Stipan Šurlin

Obrtna tehnička škola – SplitNikola MilanovićSlavko Jerončić

Obrtnička škola – SplitElda ŠuljićDragica s. Karolina Bašić

Pomorska škola – SplitStipe ČekoBrankica Galić (zamjena Hrvoje Petrušić)

Prirodoslovna tehnička škola – SplitHelena Balajić

Privatna jezična gimnazija “Pitagora” – SplitIvana Bulić

Srednja gospodarska škola – Splito. Jozo Ćirko

Srednja tehnička prometna škola – SplitAna GeloAnamarija Petrić

Srednja zubotehnička škola “Dental centar Marušić” – SplitHelena Balajić

Škola likovnih umjetnosti – SplitDajana Vujević

Tehnička škola – SplitSlavko Jerončić

Trgovačka škola – SplitAntonija TošićAnamarija Petrić

Turističko-ugostiteljska škola – SplitGorana KelamMaja Jakšić

Zdravstvena škola - SplitMirjana VučicaDajana VujevićMaja Gotovac

Srednja strukovna škola “Blaž Jurjev Trogiranin” – TrogirSandra Komićdon Stipan Bodrožić

SŠ “Ivan Lucić” – TrogirAnita Vuletin

SŠ “Tin Ujević” – Vrgoracdon Marin Marčić

52 KATEHEZE

Ključni pojmovi: korizma, postNovo stručno nazivlje: post, Isusova kušnjaOdgojno-obrazovni ciljevi:• shvatiti i objasniti značenje riječi korizma• upoznati biblijski tekst o Isusovu postu u

pustinji i kušnjama• razumjeti pojmove post i djela milosrđa• doživjeti korizmu kao posebno vrijeme u

kojem treba činiti djela ljubavi i milosrđaMetodički pristup: interpretativno-analitički s elementima stvaralačkogOblici rada: čelni, pojedinačniNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, likovno, pismeno i molitveno izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: bilježnica, slike, ploča, tekstovi, plakatIzvori za pripremanje: Vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“, Jeruzalemska Biblija, Katekizam „Put u slobodu“

Globalna struktura i tijek sata:

1. Meditativno-molitveni početak:Pjevati pjesmu: Ja se kajem(Želimo posvijestiti učenicima vrijeme korizme u koje smo ušli, vrijeme odricanja i kajanja. Učenici pjevaju korizmenu pjesmu kako bi bili motivirani za ovo sveto vrijeme)

2. Motivacija:Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: kidati okove nepravedne, razvezati

U ovom broju Svjedoka, u rubrici kateheze, objavljujemo devet katehetskih modela V. nastavne cjeline za 4. razred osnovne škole, koja nosi naslov: Na Isusovu putu – slijedimo njegovo djelo. Ova cjelina ima tri teme, a mi smo ih prema predviđenom godišnjem planu rada razradili u devet nastavnih jedinica.

Na Isusovu putu – slijedimo njegovo djelo!(V. tematska cjelina četvrtog razreda osnovne škole)

spone jarmene, puštati na slobodu potlačene; podijeliti kruh svoj gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onoga koga vidiš gola…“

(Prema: Iz 58, 6-7, udžbenik. str. 86.)• Kakav post je Jahvi po volji?• Čega se vi obično odričete u korizmi?

3. Ulaženje u temu:Korizma – vrijeme od 40 dana posta i molitve kojeg se kršćani pridržavaju pripremajući se za slavlje Uskrsa. Tri su vida korizme - molitva, post i djela milosrđa - koja su pomoć kršćaninu kako se pripremiti za slavlje uskrsnuća.Evanđelisti nam pripovijedaju kako je Isus probo-ravio 40 dana u pustinji prije nego je počeo javno djelovati. Isusov boravak u pustinji zapravo nas podsjeća na četrdesetogodišnje putovanje kroz pustinju i kušnje izraelskog naroda na tom puto-vanju.

4. Interpretativno čitanje teksta:Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napa-snik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” A on odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na ruka-ma će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o

1. tema: SLIJEDIMO ISUSOVE RIJEČI I DJELA

1. nastavna jedinica: KORIZMA – VRIJEME PRIPRAVE ZA USKRS

53KATEHEZE

kamen.” Isus mu kaza: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.” Tada mu reče Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!” Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupi-li i služili mu. (Mt 4, 1-11)

5. Emocionalno-intelektualna stanka:(ostavljam učenike nekoliko trenutaka u tišini)

6. Izražavanje prvih zapažanja:• Što ste u tekstu najsnažnije doživjeli?

7. Međusobno komuniciranje:• U tekstu ste vjerojatno zapazili kako je riječ

o tri vrste napasti kojima je đavao iskušavao Isusa. Koje su to napasti?

• Htio je nagovoriti Isusa da svoju duhovnu moć iskoristi u sebične zemaljske svrhe. Što mu Isus odgovara? (Zapišite u svoje bilježni-ce.)

• Htio je nagovoriti Isusa da se pokuša na čarobnjački način spasiti od smrti i tako zlo-upotrijebiti svoju vjeru u Boga. Što mu Isus odgovara? (Zapišite u svoje bilježnice.)

• Htio je nagovoriti Isusa da se podloži snaga-ma zla kako bi se domogao zemaljske vlasti. Što mu Isus odgovara? (Zapišite u svoje bilje-žnice.)

(učenici će analizirati biblijski tekst kako bi na temelju Isusova posta u pustinji bolje razumjeli djela milosrđa koja će učiniti u korizmi)

8. Stvaralačko izražavanje (pismeno ili likovno): • napisati sastavak na temu: ''U korizmi ću

opet…’’• likovno se izraziti na temu: npr. nacrtati

košaricu - dobra djela koja ćemo prigrliti, a u drugu košaricu - zla djela koja ćemo odbaciti

• učenici će napisati sastav kako bi na početku korizme odlučili što će raditi, a čega će se odreći

• učenici će se likovno se izraziti kako bi shva-tili što je dobro, a što zlo

9. Sinteza s aktualizacijom:Isus je postio 40 dana u pustinji. On ne želi da pokazujemo ljudima kako postimo, nego da to činimo u skrovitosti. Korizma pomaže kršćaninu kako bi se podsjetio svoje grješnosti i vratio se krsnoj nevinosti. Korizmeno vrijeme oduvijek je bilo vrijeme posebnog posta i pokore.Bit posta nije u tjelesnom trpljenju, nego treba postići pravo raspoloženje osobe koja posti. Post je dobar kada ga prate molitva i dobra djela prema potrebnima i svim ljudima. Post nam pomaže da budemo iznutra čisti i da rastemo u svojoj vjeri. Kršćani poste kad se dragovoljno suzdržavaju od hrane i pića sa željom da se očiste od zla i grijeha, da se duhovno osnaže i postanu bliži Bogu.

10. Molitveni završetak: Pjesma: Prosti, moj Bože

54 KATEHEZE

Ključni pojam: djela milosrđaNovo stručno nazivlje: duhovna djela milosrđa, tjelesna djela milosrđaOdgojno-obrazovni ciljevi:• razumjeti pojam: djelo milosrđa• upoznati i nabrojiti tjelesna i duhovna djela

milosrđa• prepoznati i navesti neka dječja iskustva

patnje koja se događaju u svijetu i oko nas• razvijati sposobnost prihvaćanja svih ljudi,

osobito ugroženih, patnika i potrebnihMetodički pristup: interpretativno-analitički s elementima heurističkogOblici rada: čelni, pojedinačni, rad u skupinamaNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstuNastavna sredstva i pomagala: bilježnica, slike, ploča, tekstoviIzvori za pripremanje: Jeruzalemska Biblija, vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“


1. Meditativno-molitveni početak: Isus preko naše prisutnosti, stavlja u djelo svoju ljubav. Isus je došao na svijet činiti dobro. I mi moramo pokušati isto tako činiti, jer Bog ljubi svi-jet upravo našim prisustvom. Gledam tolike ljude po ulicama: ljude koji ne žele da ih on ljubi, da se on zanima za njih, ljude prazne od ljubavi. Ali i oni su Isus! A gdje ste vi? (Majka Terezija)

2. Motivacija s najavom teksta:Promatrajući korizmeni križ sjetimo se kako nas korizmeno vrijeme na poseban način suobličuje s Isusovom patnjom i smrću na križu.Kako i na koji način možemo patnju i križ olakšati jedni drugima i sami sebi u svakodnevnom životu, približit ćemo kroz našu današnju temu koju ćemo obrađivati.

3. Prvi susret s tekstom:Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli nje-govi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I

sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me. Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni. (Mt 25, 31-46)

4. Poniranje u slojeve teksta:Ovaj nam biblijski tekst govori o temeljnom zakonu po kojemu ćemo biti suđeni – po Isusovu zakonu ljubavi. Isus stanuje u gladnima, besku-ćnicima, bolesnicima i osamljenima, zaroblje-nima i progonjenima… Ljudima će se suditi po njihovoj spremnosti koju su iskazali prema Isusu u liku nevoljenih, napuštenih, potlačenih.Kako ostvariti Isusov temeljni zakon ljubavi koji nas vodi k Ocu? Odgovor je: preko tjelesnih i duhovnih djela milosrđa. Pogledajte u vjeronau-čni udžbenik (str. 114.) Naučite ih napamet kako bi ih lakše mogli slijediti u svome životu!

2. nastavna jedinica: DJELA MILOSRĐA

55KATEHEZE

5. Rad u skupinama: (rad na biblijskim tekstovima: učenike podijeliti po skupinama. Svaka skupina dobiva biblijski tekst i pismeno ga razrađuje. Učenici upoznaju biblijske tekstove da bi otkrili kako nas Božja riječ potiče na djela milosrđa. Trebaju napisati koje djelo milosrđa možemo primijeniti prema zadanom tekstu.)

1. skupina: (Mt 15, 21-28)Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baci-ti ga psićima.” A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa.

2. skupina: (Lk 17, 3-5)Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. Ako i sedam puta na dan sagriješi pro-tiv tebe i sedam ti se puta obrati i rekne: Kajem se - oprosti mu!

3. skupina: (Jak 2, 14-18)Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: “Hajdete u miru, grij-te se i sitite”, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: “Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.

4. skupina: (Mt 23, 9-10)Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga! Tako-đer ne dopustite da vas nazivaju vođama, jer imate samo jednog Vođu: Krista!

5. skupina: (Mt 10, 32-33)Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.

6. Međusobna komunikacija uz iznošenje rezultata rada:Nakon rada s tekstovima po skupinama, učenici iznose svoja razmišljanja. Međusobno se nado-punjuju. Razgovor možemo produbiti slijedećim pitanjima:• Kako biste svojim riječima objasnili Isusov

poziv da činimo djela milosrđa?• Koji su to trenuci u životu kada smo pozvani

činiti djela milosrđa?• Navedi neka svoja iskustva patnje koja se

događaju u svijetu i oko nas!• Mogu li kršćani biti dobri kršćani ako ne čine

djela milosrđa?

7. Sinteza s aktualizacijom:Isus nas jasno uči kako ćemo zaslužiti vječni život na temelju onoga što smo dobro učinili jedni drugima u ovozemaljskom životu. Djela milosrđa nas potiču da svakodnevno činimo i razmišljamo o svojim djelima prema drugima, a posebno u ovo korizmeno vrijeme.Bog hoće da se svi ljudi spase, ali naše spasenje ovisi o našem prihvaćanju Božjeg poziva na život po ljubavi. Ljudima će se suditi po njihovoj spre-mnosti koju su iskazali prema Isusu u liku nevo-ljenih, napuštenih i potlačenih, u liku onih kojima je najpotrebnija naša pomoć.

8. Molitveni završetak:Bože, daj da među nama ima što manje onih koji se osjećaju osamljeno, nemoćno, bolesno, siroma-šno. Daj, Bože, da i ja budem jedan od onih koji će ih razumjeti i pružiti potporu i ljubav u svako-dnevnom životu. Amen.

56 KATEHEZE

Ključni pojam: snaga vjereOdgojno-obrazovni ciljevi:• upoznati evanđeoski tekst o snazi vjere u

Isusa Krista • razumjeti i doživjeti snagu vjere u Isusa Kri-

sta koji pomaže u raznim životnim patnjama• razvijati sposobnost prihvaćanja svih ljudi i

spremnosti da im pomognemo radi vjere u Isusa Krista

Metodički pristup: interpretativno-analitički s elementima stvaralačkogOblici rada: čelni, pojedinačniNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, scensko izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: bilježnica, slike, ploča, tekstovi, plakatIzvori za pripremanje: Jeruzalemska Biblija, vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“


1. Meditativno-molitveni početak:Molitva za invalide (udžbenik, str. 81.)

2. Motivacija s najavom teme:Dovršiti rečenicu: „Biti milosrdan znači…“(učenici će samostalno dovršiti rečenicu kako bi pojasnili što znači biti milosrdan)Riječ milosrdan sastoji se od dvije riječi: milo srce. Dakle, biti milosrdan znači imati milo srce prema drugima.Dok budete slušali ovaj evanđeoski tekst zamisli-te situaciju koju nam otkriva biblijski test. Žena poganka (vjeruje u druge bogove) dolazi k Isusu s molbom da ozdravi njezinu kćer.

3. Interpretativno čitanje teksta:Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baci-ti ga psićima.” A ona će: “Da, Gospodine! Ali

psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa. (Mt.15, 21-28 )

4. Emocionalno-intelektualna stanka:(Ostavljam učenike kratko u tišini kako bi tekst u njima dublje odjeknuo)

5. Izražavanje prvih zapažanja: • Što vas je u tekstu najviše privuklo?• Je li vas nešto iznenadilo?

6. Interpretacija u užem smislu:• Što naslućujete o strankinji?• Što otkrivamo iz njezinih riječi i postupaka?• Isus svojim riječima potiče ženu poganku

da glasno izrazi (izgovori, ispovijedi) svoju vjeru.

• Isus pomaže i poganima ako imaju živu vjeru i ustrajnu molitvu.

• Prava i iskrena vjera povezuje i zbližava ljude različitih vjeroispovijesti.

• Čemu nas uči primjer ove žene tuđinke?

7. Stvaralačko izražavanje:• dramatizirati tekst po ulogama • opisati fotografiju (udžbenik, str. 81.)(učenici će čitati tekst po ulogama kako bi što snažnije doživjeli snagu vjere žene strankinje)

8. Sinteza s aktualizacijom:Ovaj nam je evanđeoski tekst otkrio da je Isusova Radosna vijest namijenjena svim narodima svijeta (pa kako vidimo i našemu), a ne samo izraelskom narodu. Vjera je nezasluženi Božji dar, ali i naš odgovor Bogu. Po vjeri trebamo neprestano živje-ti, ustrajati u životnim poteškoćama, imati vjeru da će nas Bog izbaviti i spasiti, ako se u njega uzdamo. Našu ljubav prema potrebnim iskazuje-mo kroz duhovna i tjelesna djela milosrđa.Aktualizirati misao sv. Jakova u svom životu: „Vjera bez djela je mrtva“ (živjeti svoju vjeru svjedočeći osobnim primjerom)

9. Molitveni završetak:Pjesma: Dođi nam, Gospode (posebno stih: Daj nam vjeru o, Gospode!)

3. nastavna jedinica: STRANKINJA VJERUJE ISUSU

2. tema: IĆI PUTEM KRISTOVA KRIŽA1. nastavna jedinica: CVJETNICA

57KATEHEZE

Ključni pojam: CvjetnicaOdgojno-obrazovni ciljevi:• upoznati osnovne činjenice događaja Cvjetni-

ce• opisati i protumačiti (doživjeti) događaj Cvje-

tnice• potaknuti djecu na darivanje u ljubavi po Isu-

sovom primjeruMetodički pristup: interpretativni s elementima stvaralačkogOblici rada: čelni, pojedinačni, rad u skupinamaNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, likovno, pismeno i molitveno izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: bilježnica, slike, ploča, tekstovi, plakatIzvori za pripremanje: Jeruzalemska Biblija, vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“


1. Meditativno-molitveni početak:Pjesma: „Danas smo sretni“(učenici pjevaju veselu pjesmu kako bi stvorili veselo ozračje na satu)

2. Motivacija:Na početku ćemo riješiti jednu zagonetku koja će nas uvesti u današnju temu:Na livadi ga ima puno. Šareno je i mirisno. Krasi naše vrtove. Beremo ga i darujemo dragim oso-bama. Što je to? Učenici odgovaraju: cvijeće. (napisati odgovor na papir i zalijepiti na ploču; donijeti cvijeće kako bi učenike potaknuli na razmišljanje)• Kome sve nosimo i darujemo cvijeće? • U kojim prigodama?• Što cvijeće simbolizira?• Znate li neku prigodu kada je narod Isusu

mahao cvijećem i grančicama kao znak dobro-došlice?

• Zamisli da si ti među ljudima koji čekaju Isusa?

• Kako bi ga dočekao?• Što bi mu rekao?

• Što bi mu poklonio?(učenici sebe uživljavaju u ovaj događaj kako bi lakše ušli u temu)

3. Najava teme:Danas ćemo vidjeti kakvo je uzbuđenje vladalo u Jeruzalemu. Narod očekuje Isusa. Svi ga žele vidjeti i pozdraviti. Svi se guraju, jer žele zauzeti bolje mjesto kako bi vidjeli Isusa.

4. Prvi susret s tekstom:Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govore-ći: “Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: “Što driješite magare?” Oni odgovore: “Gospo-dinu treba.” I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa. I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidje-še: “Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!” Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: “Učite-lju, prekori svoje učenike.” On odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!” (Lk 19, 29-40)

5. Rad u skupinama : (Svaka skupina dobiva biblijski tekst u kuverti. Ovisno o zadatku, neke su kuverte otvorene, a druge se mogu otvoriti nakon izvršenog zadatka. Skupina dobiva zadatak bacanjem kocke na kojoj su upisani zadaci.)

1. skupina:• Na osnovi zadanog teksta izraditi strip. Uče-

nici crtaju strip, a u oblačiće upisuju tekst. Učinak svoga rada uspoređuju s izvornikom koji je u zalijepljenoj kuverti.

58 KATEHEZE

2. skupina:• Učenici dobivaju tekst u kojem nedostaju

određene riječi ili dijelovi rečenice i trebaju popuniti prazna mjesta. Učinak svoga rada uspoređuju s rezultatima drugih učenika u skupini i na kraju s izvornikom koji je u zali-jepljenoj kuverti.

3. skupina:• Učenici iz zadanog biblijskog teksta izvlače

7 do 10 ključnih riječi, a onda ih prepisuju na papiriće (npr. riječi magarac, grančice, kralj, kruna…). Nakon toga sastavljaju pitanja, a ključne riječi s papirića trebaju im biti odgo-vor. Predstavnik grupe čita pitanja, a ostali traže odgovor koji je na papirićima.

4. skupina:• Učenici od kolaža izrađuju rekvizite kojima

bi oni iskazali dobrodošlicu Isusu (izrezuju cvijeće, grančice, pišu poruke za transparente kojima bi dočekali Isusa).

5. skupina:• Učenici biblijski tekst trebaju preoblikovati

u sliko-priču. Na papiru A4 trebaju napraviti priču na taj način da što više riječi iz tek-sta zamjene crtežom (npr. umjesto da napi-

šu magarac, nacrtaju ga; mašu grančicama – nacrtaju grančice…).

(učenici rade u skupinama kako bi kroz različite metode rada što dublje ušli u temu i pri tom se zabavili)

6. Iznošenje rezultata rada:Predstavnici skupina iznose rezultate svoga rada.

7. Sinteza s aktualizacijom:Danas smo upoznali događaj Isusova posljednjeg ulaska u Jeruzalem, gdje ga je čekala muka i smrt, a evanđelist ga opisuje kao svečani kraljevski ula-zak u glavni grad izraelskog naroda.Mi kršćani taj događaj slavimo na Cvjetnicu, tj. u nedjelju kojom započinje Veliki tjedan, tjedan Isusove muke i uskrsnuća.Isusova je Radosna vijest namijenjena svim naro-dima svijeta, bez obzira na rasu i druge razlike. Mnogi ljudi žele da Isus bude i njihov kralj koji sve ljude svojom ljubavlju okuplja u jedan Božji narod.

8. Molitveni završetak:Zamislimo da smo narod u Jeruzalemu koji dočekuje Isusa! Pjevajmo pjesmu: „Kriste u tvoje ime sad smo ovdje svi“, mašući cvjetićima i grančicama koje ste napravili i time pokažimo Isusu koliko ga željno očekujemo.

2. nastavna jedinica: VELIKI TJEDAN

59KATEHEZE

Ključni pojam: Veliki tjedanNovo stručno nazivlje: „uzeti grijehe svijeta“, pobjeda nad grijehom i smrću, otkupljenje, vječno spasenjeOdgojno-obrazovni ciljevi:• upoznati osnovne činjenice Kristove muke i

smrti• upoznati i razumjeti Isusovu muku i križni put

kao znak njegove božanske ljubavi i praštanja prema čovjeku

• gajiti spremnost prihvaćanja i rješavanja pote-škoća po Isusovu primjeru

Metodički pristup: predavački s elementima stvaralačkogOblici rada: čelni, pojedinačniNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, pismeno izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: bilježnica, slike, ploča, tekstoviIzvori za pripremanje: Jeruzalemska Biblija, vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“


1. Meditativno-molitveni početak: HVALOSPJEV KRISTUHvalite Sina Božjega.Silan je, velik i jak.Ali se sam snizio,Ljudima postao jednak.Do smrti je poslušan bio,Do smrti na križu.Zato ga Bog uzdignuI hvala mu pripada Zauvijek!Nek` mu se sada poklone svi,Svi stanovnici neba i zemlje.I neka klikne: Isus je Gospodin!On je naš Spasitelj! Amen.

2. Motivacija:Vjeroučitelj započinje razgovor s učenicima:• Kako prijatelji jedni drugima iskazuju ljubav

i prijateljstvo?• Izrecite asocijacije uz riječi: ljubav, davanje

života, izdaja, muka, oprost, smrt.

3. Ulaženje u temu:• Isus je bio veoma pažljiv prema svojim učeni-

cima i polako ih je vodio do pravog shvaćanja svog poslanja. Dao im je da u njemu mogu prepoznati obećanog Mesiju – Krista. I vodio ih je sve dalje i dalje u toj spoznaji. Osobito ih je htio dovesti da shvate i prihvate kako će morati mnogo trpjeti, kako će biti izdan i predan židovskim i rimskim vlastima i kako će biti ubijen, ali će treći dan uskrsnuti. To su Isusovi učenici u potpunosti shvatili tek nakon što se sve to dogodilo.

• Mi se na poseban način spominjemo Isusove muke, smrti i uskrsnuća u jednom tjednu u godini kojeg nazivamo VELIKI TJEDAN, a počinje na Cvjetnicu.

• U tom tjednu se spominjemo Isusove poslje-dnje večere koju slavimo na VELIKI ČETVR-TAK. Zato se euharistijsko slavlje na Veliki četvrtak naziva Misa Večere Gospodnje. Na taj dan spominjemo se ustanovljenja dvaju sakramenata: euharistije (sv. mise) i svetoga reda.

• Dan Isusove muke i smrti spominjemo se na VELIKI PETAK. Zato se bogoslužje Velikog petka naziva Služba Muke Gospodnje. Na Veliki petak pratimo Isusa u posljednjim tre-nucima njegova zemaljskog života. Evanđe-oski nam tekstovi govore o tim dramatičnim i potresnim stvarnostima Isusova suočenja s mukom i smrću.

4. Stvaralačko izražavanje:• Kako pokazujemo svoju ljubav prema

Isusu…(učenici se pismeno izražavaju kako bi iskazali svoje osjećaje ljubavi prema Isusu)

5. Međusobno komuniciranje:Isus blaguje sa svojim prijateljima.• Što je govorio uzimajući kruh i vino u ruke?• Za koga će proliti svoju krv?• Koje sakramente je te večeri ustanovio?Isus je poslušan sve do smrti.• Što se Isusu događalo na njegovom putu od

Posljednje večere do Golgote?• Što se događa s njegovim učenicima?

60 KATEHEZE

Ključni pojmovi: Maslinska gora, trpljenje, kri-žni putNovo stručno nazivlje: križni put, Kristova mukaOdgojno-obrazovni ciljevi:• razumjeti i prihvatiti poteškoće i kušnje trplje-

nja u vlastitom životu kao put nasljedovanja Isusa patnika

• gajiti spremnost prihvaćanja i rješavanja pote-škoće po Isusovu primjeru

• biti spreman priteći u pomoć ljudima koji pate i umiru

Metodički pristup: interpretativni s elementima stvaralačkogOblici rada: čelni, pojedinačni, rad u skupinamaNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, scensko izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: bilježnica, tek-stoviIzvori za pripremanje: Jeruzalemska Biblija, vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“


1. Meditativno-molitveni početak:Četvrta pjesma o Sluzi Jahvinu:Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka - “Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvi-na?” Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem lje-pote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupko-sti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko

lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Silom ga se i sudom riješi-še; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. (Iz, 52, 13 – 53, 11)

2. Motivacija s najavom teksta:• O čemu nam govori ova pjesma o Sluzi Jahvi-

nu? • Što znači kad kažemo da nas je Isus otkupio

svojom mukom i smrću?Približili su se odlučni trenuci kad se Isus morao suočiti sa smrću. Nije ustuknuo. Hrabro je pošao ususret smrti: iz ljubavi i vjernosti prema svom Ocu i prema nama ljudima. O tome ćemo razmi-šljati igrajući scenski prikaz o Isusovoj muci i smrti.(učenici su upoznali biblijski tekst o sluzi Jahvinu kako bi lakše razumjeli zašto je Otac poslao Sina na svijet)

3. Prvi susret s tekstom:Učenike podijelimo u tri skupine. Svaka skupi-na čita svoj evanđeoski tekst polako i sabrano. Dok čitaju trebaju zamišljati prostor u kojemu se odvija događanje i likove koji se javljaju (njihov

3. nastavna jedinica: IĆI PUTEM KRISTOVA KRIŽA

6. Sinteza s aktualizacijom:Bog je poslao svoga Sina kako bi oslobodio ljude od njihovih grijeha i krivice i „uzeo grijehe svije-ta“. Isus je pošao u smrt iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Pobijedio je grijeh i smrt, otkupio nas od vječne smrti i darovao nam vječno spasenje.Petar se kajao jer ga je pekla savjest što je zatajio Isusa. I mi svoju savjest „olakšamo“ kada se ispo-vjedimo i poput Petra trebamo dobro promisliti

o svojim pogreškama prema Bogu, bližnjima i samome sebi.Krist nas uvijek ljubi i to nam osobito pokazuje u svakom misnom (euharistijskom) slavlju. Daruje nam se u Kruhu i Vinu, a mi se sjećamo kako nam je darovao sebe, pobijedivši zlo, grijeh i smrt. I na tome mu zahvaljujemo.

7. Molitveni završetak:Pjesma: Stala plačuć tužna mati

61KATEHEZE

izgled, ponašanje, odnos prema drugim likovima i kako govore).

4. Rad u skupinama:Učenici među sobom podijele uloge. Učenik, koji je dobar čitač, izgovara riječi pojedinih dijelova scenskog prikaza (sve ono što je otisnuto velikim tiskanim slovima). U zagradama u kurzivu su upu-te kako odigrati pojedine uloge. Učenici ako žele mogu dodati i svoje viđenje uloge koju su dobili. Uz scenski prikaz ide meditativna glazba.

1. skupina: Maslinska goraPRED KRAJ SVOGA ŽIVOTA ISUS SE MOLI SVOME OCU.(Učenik koji glumi Isusa prolazi praznim djelom učionice koja predstavlja Maslinsku goru, klekne ispred stolice glumeći kako se Isus molio. Polako se pojave učenici koji glume apostole, sklupčaju se i čekaju daljnje upute.)ISUS MOLI: „ABBA – OČE MOJ!“(Kratka pauza od 5 sekundi.)UKAZA MU SE ANĐEO S NEBA KOJI GA OHRABRI.(Na scenu dolazi apostol i polaže ruke na Isusa.)ISUS USTA OD MOLITVE, DOĐE UČENICI-

MA I NAĐE IH SNENE. KAŽE IM: „ŠTO SPA-VATE? USTANITE! MOLITE DA NE PADNE-TE U NAPAST!“(Isus ustane i dođe do sklupčanih apostola, jednog po jednog dodiruje po ramenu. Budi ih. Oni pola-ko podižu glave i trljaju oči.)DOĐE JUDA, JEDAN OD DVANAESTORICE I S NJIM SILNA SVJETINA S MAČEVIMA I TOLJAGAMA. (Na scenu dolaze učenici koji glume Judu i svjeti-nu; podignutih ruku mašu i prijete)JUDA POLJUPCEM IZDAJE ISUSA(Juda poljubi Isusa, a dvojica učenika koja glu-me svjetinu uhvate Isusa ispod ruke i odvode ga, a Isusovi učenici pognutih glava bježe na suprotnu stranu)

2. skupina: TrpljenjeODVEDOŠE ISUSA PRED ŽIDOVSKO VIJE-ĆE, VELIKOM SVEĆENIKU KAJFI.(Dvojica učenika koja glume svjetinu drže ispod ruku Isusa i vode ga na scenu. Na stolici sjedi Kaj-fa, glava mu je naslonjena na jednoj ruci. Učenici koji glume pismoznance i starješine stoje u polu-krugu oko Kajfe; jedni prema drugima se okreću i glume kao da pričaju.)

62 KATEHEZE

PETAR JE IŠAO ZA NJIM DO DVORA VELI-KOG SVEĆENIKA.(Učenik koji glumi Petra polu sagnut, uza zid, pri-lazi sceni.)CIJELO VIJEĆE I GLAVARI SVEĆENIČKI TRAŽILI SU KAKVO LAŽNO SVJEDOČAN-STVO PROTIV ISUSA, KAKO BI GA MOGLI POGUBITI.(Kratka pauza od 5 sekundi)POŠTO NIŠTA NE NAĐOŠE, VELIKI SVE-ĆENIK REČE ISUSU: „KAŽI NAM, JESI LI TI KRIST, SIN BOŽJI?“ REČE MU ISUS: “TI KAZA!“(Kajfa ustane sa stolice i napravi dva koraka pre-ma Isusu i uperi prst prema njemu. Isus podigne oči prema njemu i potvrdno klimne glavom.)NA TO VELIKI SVEĆENIK RAZDRIJE HALJI-NE GOVOREĆI: „SMRT ZASLUŽUJE!“(Kajfa se ljutito okrene i vrati do svoje stolice, pruži naglo ruku prema vratima i onda povuče ru-kom ispod brade.)PETAR SE ODRIČE ISUSA(Dvije učenice koje glume žene pokažu na Petra koji još pogrbljen stoji uza zid, okrenu se još je-dnom jedna prema drugoj potvrđujući glavom i upirući prstom čas na Isusa, čas na Petra. Petar odmahuje glavom, stavljajući ruku na srce i bježi prema vratima, gdje zastaje i trlja oči kao da pla-če.)ISUS PRED PILATOM(Svjetina dovodi Isusa pred Pilata koji stoji na no-gama, a desna ruka mu je na prsima. Svjetina se okuplja u polukrugu oko Isusa prijeteći mašu ru-kama i otvaraju usta kao da viču.)A O BLAGDANU PASHE UPRAVITELJ OBI-ČAVAŠE SVJETINI PUSTITI JEDNOGA UZNI-KA; KOGA BI VEĆ HTJELI. A TU BIJAŠE UZNIK ZVAN BARABA.(Učenika koji glumi Barabu dovode pokraj Isusa. Sprijeda drže prekrižene ruke kao da su svezani. Svjetina prstom pokazuje na Isusa i rukom povla-če ispod brade.)KAD TO VIDJE PILAT, UZME VODU I OPERE RUKE, GOVOREĆI: „NEVIN SAM OD KRVI OVE!“(Pilat glumi pranje ruku, a svjetina ide u krug oko Isusa, podižući i spuštajući ruke na njega kao da ga udaraju.)3. skupina: Križni putSPLETOŠE ZATIM VIJENAC OD TRNJA I

STAVIŠE GA ISUSU NA GLAVU. POŠTO GA IZRUGAŠE, ODVEDOŠE DA GA RAZAPNU. (Svjetina dovodi Isusa na scenu. Isus posrće, a svjetina mu se smije.)KAD GA ODVEDOŠE, UHVATIŠE NEKOG ŠIMUNA CIRENCA KAKO BI POMOGAO ISUSU NOSITI KRIŽ. (Svjetina dovlači Šimuna Cirenca koji hvata Isusa ispod ruke, a Isus i dalje posrće.)ŽENE SU OPLAKIVALE ISUSA, A ON IM GOVORAŠE: „KĆERI JERUZALEMSKE NE PLAČITE ZA MNOM, NEGO NAD DJECOM SVOJOM!“(Žene kleče i trljaju oči kao da plaču, a Isus pola-že ruku na njihovu glavu.)NA MJESTU ZVANOM GOLGOTA RAZAPELI SU ISUSA IZMEĐU DVA RAZBOJNIKA.(Isusa penju na stolicu, a s lijeve i desne strane na stolice popnu dva razbojnika. Svjetina upire pr-stom u Isusa okrećući se pritom jedan prema dru-gome i smijući se.)JEDAN OD RAZBOJNIKA SE POKAJAO ZA SVOJE GRIJEHE I TRAŽI OD ISUSA OPRO-ŠTENJE.(Kratka pauza od 5 sekundi)UZ ISUSOV JE KRIŽ STAJALA MARIJA, MAJKA NJEGOVA I UČENIK IVAN, KOJEGA JE ISUS LJUBIO.(Učenica koja glumi Mariju kleči pred Isusom, a kraj nje kleči Ivan. Ivan diže ruku i grli Mariju, a ona naslanja glavu na njegovo rame.)ISUS UMIRE NA KRIŽU.(Isus klekne na stolicu pognute glave. Svjetina sta-vlja ruke na lice te svi kleknu pognutih glava.)

5. Sinteza s aktualizacijom:Isus nas je svojom mukom i smrću otkupio od grijeha, zla i smrti. Isusova muka i smrt znak su Isusove ljubavi i vjernosti prema njegovu Ocu i prema nama ljudima. Svaki čovjek u svom životu ima mnogo poteškoća i trpljenja, a Isus nas poziva da ga nasljedujemo na njegovom putu te da strplji-vo nosimo svoj križ. Što znači kad nam Isus kaže: „što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40)? Pomognimo drugima nositi njihov križ!

6. Molitveni završetak:Pjesma: Puče moj, što učinih tebi

Ključni pojmovi: smrt i životOdgojno-obrazovni ciljevi:• shvatiti smrt kao dio ljudskog života• prepoznati mir kao dar pobjede života nad

smrću• steći životnu nadu i snagu za svakodnevni

život na otajstvu Kristova uskrsnuća i na vjeri u uskrsloga Krista

Metodički pristup: heuristički s elementima stvaralačkogOblici rada: čelni, pojedinačniNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, likovno izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: bilježnica, pločaIzvori za pripremanje: Jeruzalemska Biblija, vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“


1. Meditativno-molitveni početak: Uskrsnu Pastir dobri koji život svoj položi za ovce svoje. Aleluja!

2. Motivacija:Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću... (Pnz 30, 15)• Kako su vas se dojmile ove Božje riječi?• Bog pred nas stavlja izbor. Što to znači?

3. Otkrivanje i razumijevanje sadržaja (izlaga-nje):Smrt u životu Isusa nije imala posljednju riječ. Isus je živ i živi. Isusovi su učenici doživjeli smrt svoga učitelja kao velik poraz. Činilo se kao da im se sve srušilo. Bili su zbunjeni i prestrašeni. Uskrsnuli Isus je onaj isti Isus iz Nazareta. Kri-stovo uskrsnuće po milosti posvetnoj prisutno je u nama. Isusovo uskrsnuće je primanje novog života. Isus je obećao da ćemo i mi uskrsnuti na novi život. Rekao je „Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ Učenici su tome svjedoci, svjedoci života i smrti.

4. Heuristički razgovor:Vjeroučitelj/ica potiče vjeroučenike na razgovor i potiče ih da iznesu svoja razmišljanja, zaključke, otkrića, pitanja…• Tko je gospodar života i smrti? • Kada se rađamo na nov život?• Što tada postajemo?• Bog je čovjeku ponudio izbor između smrti i

života. Kada čovjek bira? • Što je Isus za nas učinio svojom smrću i svo-

jim uskrsnućem?• Što je za kršćanina smrt, a što život? U dva stupca učenici pišu: Smrt je... Život je... za nas kršćane.(učenici će pripovijedati različita iskustva iz živo-ta kako bi shvatili da je smrt dio ljudskog života i ušli u kršćansko poimanje smrti)

5. Stvaralačko izražavanje (uz meditativnu gla-zbu):(učenici trebaju bojama izraziti pojmove smrt i život kako bi lakše osjetili i shvatili te velike ljud-ske tajne)

6. Sinteza s aktualizacijom: Isus je svojim uskrsnućem donio pobjedu života nad smrću. Ukazao se učenicima koji su svjedoci njegova uskrsnuća. Uskrsnuli Krist ostaje s nama. Mi trebamo biti svjedoci Uskrsnulog Krista, biti svjetlo uskrsnoga jutra.U svjetlu Kristove muke i uskrsnuća otkrivamo kako je smrt dio ljudskog života. U tom istom svjetlu i na vjeri u uskrslog Krista trebamo prona-ći životnu nadu i snagu za svakodnevni život.Izgrađujući skladan odnos s Bogom, ljudima otkrivamo kako je taj mir dar pobjede života nad smrću. S njim dolazimo u život vječni.

7. Molitveni završetak:Isuse, Ti si pobijedio smrt.Grob je prazan. Ti si živ.Daj da i mi s tobom vječno živimo.„Slava Ocu...“

63KATEHEZE

3. tema: SVJEDOČITI POBJEDU USKRSLOG KRISTA1. nastavna jedinica: U TAMI SE SVJETLO RAĐA I U SMRTI NOVI ŽIVOT!

64 KATEHEZE

2. nastavna jedinica: POBJEDA USKRSLOG KRISTA

Ključni pojam: uskrsnućeNovo stručno nazivlje: uskrsnuće od mrtvih, ukazanje Uskrsloga, otkupljenje, vječno spasenjeOdgojno-obrazovni ciljevi:• upoznati biblijsko izvješće o otajstvu Kristo-

va uskrsnuća • otkriti, objasniti i doživjeti Isusovo uskrsnuće

kao pobjedu života nad smrću • pobuditi radost i nadu zbog vlastitog uskrsnu-

ćaMetodički pristup: interpretativno-analitički s elementima stvaralačkogOblici rada: čelni, pojedinačni, rad u skupinamaNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, likovno i pismeno izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: bilježnica, slike, ploča, tekstovi, plakatIzvori za pripremanje: Jeruzalemska Biblija, vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“


1. Meditativno-molitveni početak:Raduje mi se srce i kliče duša i tijelo mi spokojno počiva.Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemljuni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.Pokazat ćeš mi stazu u život,

puninu radosti pred licem tvojim,sebi zdesna blaženstvo vječno. (Ps 16, 9 – 11)

2. Motivacija s najavom teme:Učenici će igrom „kolo sreće“ dobiti rečenicu: „Grob je prazan; Isus je živ!“(učenici se igraju kola sreće kako bi u radosnom ozračju ušli u temu)Učenicima se činilo kao da se sve srušilo, bili su zbunjeni i nisu znali koji je smisao onoga što se dogodilo. Ali nekoliko dana nakon Isusove smrti njegovi učenici doživljavaju čudesno iskustvo - susret sa živim, uskrslim Kristom.

3. Interpretativno čitanje teksta:Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.” One otiđoše žurno s groba te sa strahom i

65KATEHEZE

velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenici-ma. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdra-vo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!” (Mt 28, 1-10, udžbenik, str. 87.)

4. Emocionalna stanka:(učenici kratko ostaju u tišini)

5. Izražavanje prvih dojmova:• Koje je osjećaje pobudio u vama ovaj tekst? • Što je na vas ostavilo najveći dojam?

6. Interpretacija u užem smislu:• U koji dan se događa radnja ovog teksta? • Tko je išao na Isusov grob? Zašto? Kako su se

osjećale?• Što se dogodilo na grobu? • Kako je opisan anđeo? • Koje je riječi anđeo uputio ženama? • Kako su žene doživjele susret s uskrsnulim

Kristom?• Koje je osjećaje taj susret pobudio u njima? • Kojim riječima mi izražavamo svoju vjeru u

Isusa?Uzašašće označava konačan ulazak Isusa u nebe-sku slavu, a nama je Bog obećao da ćemo jednog dana biti vječno s njim. Uzašao na nebo – znači da je Bog uzvisio Isusa i uzeo ga u svoju slavu da bude s njime zauvijek. I nama je Bog obećao da ćemo biti s njime, ako prihvatimo Isusov poziv i povjerujemo.• Koliko dana nakon uskrsnuća je Isus uzašao

na nebo?• Zašto je Isus za nas uskrsnuo?• Kako svojim životom možemo zaslužiti život

vječni?

7. Stvaralačko izražavanje (likovno i pismeno):Učenici se dijele u tri grupe: jedni bojama izra-žavaju uskrsnu radost, drugi pišu najvažnije reče-nice iz teksta, treći crtaju simbole Uskrsa. Od napravljenih pismenih i likovnih radova učenici će izraditi plakat.(učenici će crtati i pisati o Uskrsu kako bi osjetili uskrsnu radost)

8. Sinteza s aktualizacijom:Isus je uskrsnuo - iz smrti je prešao u novi život. Pobijedio je zlo i smrt. Isusovo uskrsnuće je i naša pobjeda nad zlom i smrću. Svojim uskrsnućem Isus nam daruje život vječni. Isus je uvijek među nama, posebno kad slavimo Euharistiju.Vječno spasenje označava neizrecivo sretan život s Bogom koji će zauvijek trajati. To Isus obećava onima koji budu živjeli po njegovim riječima.

9. Molitveni završetak (pjesma):Uskrsli Kriste tebi vjerujemo mi da i naš Uskrs jednom mora svanutial’ znamo da za Uskrs treba trpjetiza život nam snage daj!Glori, glori aleluja…za život nam snage daj.

66 KATEHEZA

Ključni pojmovi: šalom, mirOdgojno-obrazovni ciljevi: • upoznati vjeroučenike s porukom uskrsnulog

Isusa• otkriti da se Duh uskrsnuća širi svijetom• potaknuti vjeroučenike da razumiju poruku

mira i u životu je provode u susretu s drugima

Metodički sustav: interpretacijsko-analitički s elementima stvaralačkogOblici rada: čelni, pojedinačniNastavne metode: izlaganje, razgovor, rad na tekstu, likovno, pisano i molitveno izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: udžbenik, tekstovi, bilježnica, slike, ploča, plakatIzvori za pripremanje: Jeruzalemska Biblija, vjeronaučni udžbenik „Na putu vjere“


1. Meditativno-molitveni početak:Hajde da se dogovorimoda od danas istinu govorimo.Hajde da se dogovorimoda pred riječ RAT slovo B stavimopa da od rat riječ BRAT pravimo.Hajde da se dogovorimo da već od sutrajedni drugima ljubav navijestimoi da se više ne žestimo.Da se igramo i radimo s miromi da kao svoj znak nosimo ruže za šeširom.Ja već počinjem!Umjesto da se branim maljem neprijatelju, evo poljubac šaljem.

(Zvonimir Balog)

2. Motivacija s najavom teme:Hebrejska riječ šalom ima sasvim posebno znače-nje koje daleko nadilazi značenje riječi mir. Kada se ljudi na Istoku međusobno pozdravljaju šalom, onda žele jedni drugima sve ono što mi podra-zumijevamo pod srećom, radošću, blagostanjem, zdravljem, a ne samo odsustvo rata, poteškoća, bolesti ili nekih drugih nevolja.U biblijskom govoru šalom – mir znači: blago-

slov, bogatstvo, spas, život, slavu, počinak, sreću i pravednost, biti zdrav. Jednom riječju, mir je punina sreće. Takav mir može čovjeku podariti samo Bog. Mir je Božji dar.(Pripremiti plakat: golubicu s maslinovom gran-čicom i natpis: Uskrsnuli Isus nam govori: Mir vama!)• Što simboliziraju golubica i maslinova gran-

čica?• Kako se ljudi odnose prema miru?

3. Izražajno čitanje teksta:I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: «Mir vama!» To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obrado-vaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: «Mir vama»! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: «Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im».

(Iv 20, 19-23 ili vjeronaučni udžbenik, str. 94)

4. Emocionalno-intelektualna pauza:(učenici kratko u tišini razmišljaju o tekstu)

3. nastavna jedinica: ŠALOM – MIR VAMA!

67KATEHEZA

5. Izražavanje prvih dojmova:• Koje su bile prve riječi uskrsnulog Krista?• Što im je Isus pokazao?

6. Interpretacija u užem smislu:• Kada se događa radnja ovog biblijskog doga-

đaja?• Kako su se osjećali Isusovi učenici?• Zašto Isus ponavlja pozdrav?• Koga im Isus daruje? • Što znači imati Kristov mir?• Kako možemo dalje širiti Kristov mir?

7. Stvaralačko izražavanje:(Nacrtati golubicu u bilježnicu i na njenim krilima napisati plodove mira, a onda u zajedničkom radu ispisati te plodove na plakatu.)

8. Sinteza s aktualizacijom:Pravi mir dolazi od Boga. To smo danas naučili od Isusa, a to je u svom evanđelju zapisao sv. Ivan

koji je sve to doživio. Isus naglašava mir koji treba vladati među ljudima. Dopustimo da se u nama rodi Kristov mir, da ga možemo dijeliti drugima svojom dobrotom, ljubavlju i praštanjem.Imati Kristov mir znači imati Krista sa sobom. Krist želi mir bez obzira na razlike među ljudima. Krist želi da se Duh uskrsnuća širi svijetom. Obraćeni nastojmo Isusov mir širiti na druge. Isusovi učenici uvijek moraju biti mirotvorci!

9. Molitveni završetak:Zapjevati pjesmu: Mir, pravi mir ili To je mir kao rijeka.

Kateheze priredile:Julijana Hrvoić

Nađa BuljanIvana Dolić

Bosiljka MandacDanja Milun

Vesna Škopljanac-MačinaNives Šušnjara

68 KATEHEZE

Odgojno-obrazovni ciljevi:• Shvatiti da Isusova poruka spasenja obuhva-

ća cijeloga čovjeka, njegovu vječnu, ali i zemaljsku sudbinu (svijet rada i gospodar-stva, tehniku i komunikaciju, društvo i poli-tiku, međunarodnu zajednicu i odnos među kulturama i narodima).

• Upoznati temeljna načela katoličkog društve-nog nauka u čijem je središtu sam čovjek sa svojim neotuđivim dostojanstvom.

• Probuditi osjetljivost za suvremene socijalne probleme i aktivnu zauzetost za izgradnju pravednijeg društvenog, gospodarskog i poli-tičkog poretka.

Metodički sustav: problemski u kombinaciji s predavačkim i analitičkim

Nastavne metode: usmeno izlaganje, rad na tek-stu, razgovorNastavna sredstva i pomagala: tekstovi za rad u skupinama, ploča, po jedan papir A4 i A3 za svaku skupinu, flomasteri, obostrana ljepljiva vrpca.Oblici rada: frontalni, rad u skupiniIzvori za pripremu:Papinsko vijeće „Iustitia et pax“, Kompendij soci-jalnog nauka Crkve, KS, Zagreb 2005.M. Valković (ur.), Socijalni dokumenti Crkve. Sto godina katoličkog socijalnog nauka, KS, Zagreb 1991.


1. Molitveni početak:Je li moguće da u našemu vremenu još uvijek postoji netko tko umire od gladi? Netko tko ostaje osuđen na nepismenost? Netko komu nedostaje

U ovom broju Svjedoka objavljujemo pet razrađenih katehetskih modela za treći razred srednje škole: tri kateheze VI. nastavne cjeline (Odnos prema drugim ljudima i društvu u kojem živimo) i dvije kateheze VII. nastavne cjeline (Živjeti u istini).

Odnos prema drugim ljudima i društvu u kojem živimo

(VI. nastavna cjelina 3. razreda srednje škole)

1. nastavna jedinica:SOCIJALNI NAUK CRKVE – TEMELJNA NAČELA

najosnovnija liječnička pomoć? Netko tko ne posjeduje krov nad glavom? Netko tko je prepu-šten očaju besmisla, zabludi droge, napuštenosti u starijoj dobi i u bolesti, marginalizaciji ili druš-tvenoj diskriminaciji? Netko tko je zbog tragi-čnih ratnih sukoba lišen mira? Netko kome se ne poštuju ni najosnovnija ljudska prava?Gospodine Isuse, koji si na križu iz ljubavi prolio krv za sve ljude, podari nam svoje spasenje, spa-senje koje obuhvaća čitava čovjeka i sve ljude. Neka tvoje spasenje dođe u svijet gospodarstva i rada, tehnike i komunikacije, društva i politike, međunarodnih odnosa i cjelokupnog svjetskog poretka. Amen.

2. Motivacija:Prema prijedlogu zakona, što ga priprema Mini-starstvo gospodarstva, rad nedjeljom neće biti posve zabranjen kao što je to tražila i još uvijek traži Crkva, nego će trgovine moći raditi nedje-ljom pet mjeseci u godini. Novi je zakon očito kompromisno rješenje kojim se pokušava zado-voljiti crkvene zahtjeve, ali istodobno i interese gospodarstva, pogotovo trgovaca i turizma. (…) Prema riječima ministra Vukelića, trgovine će raditi nedjeljom tijekom ljetnih mjeseci, dakle od lipnja do rujna, te u prosincu. Zakonom propisano radno vrijeme nedjeljom bit će od 8 do 13 sati. U Vladi su svjesni da Crkva nije zadovoljna takvim rješenjem, ali poručuju kako „neće dopustiti da se Crkva miješa u zakone“. „Vjerojatno ćemo doži-vjeti kritike od Crkve, ali nećemo odustati. Vlada definitivno ide s takvim zakonom“, rečeno je u Banskim dvorima. (Jutarnji list, 19. 09. 2006.)

69KATEHEZE

Nakon pročitanog novinskog članka potaknut ćemo učenike na razmišljanje pitanjima:• Smije li se Crkva „miješati u zakone“?• Je li Crkvi mjesto na društvenoj pozornici?• Smije li se ona baviti politikom?

3. Definiranje problema:Crkva se prije svega bavi čovjekom. Čovjek pak ima dvije dimenzije: privatnu i društvenu. Papa Ivan Pavao II. vrlo je jasno opisao društvenu ulogu Crkve: „ona mora biti glas onih bez glasa, kakvih je svako društvo prepuno!“Kršćanstvo nije individualistička i intimistička vjera, lišena zauzetosti na društvenom polju. Već u Starom zavjetu proroci (Amos, Izaija, Jere-mija, Ezekijel) prokazuju socijalnu nepravdu i bore se za siromašne i potlačene. Ni molitve, ni postovi ne koriste ako nema pravednosti. Što se tiče Novog zavjeta, dosta je spomenuti zapovi-jed ljubavi prema Bogu i bližnjima, a posebice 25. poglavlje Matejeva evanđelja gdje se izričito govori da ćemo biti suđeni prema tome kako smo se odnosili prema gladnima, siromašnima, bole-snima, zatvorenima… Nije, dakle, upitno treba li Crkva po svome nauku i djelovanjem svojih članova sudjelovati u obliko-vanju društvenog života. Pitanje je na koji način to treba činiti. Koja su joj polazišta? Na što stavlja naglasak? Što u konačnici želi postići?• (Vjeroučitelj će učenike uvesti u temu na taj

način što će im objasniti koje je temeljno polazište socijalnog nauka Crkve)

Temeljno polazište socijalnog nauka Crkve je ljudska osoba i njezino dostojanstvo. Ljudska osoba je glavni protagonist društvenog života. Ona „nipošto nije objekt i pasivan element druš-tvenog života, nego jest i mora biti i ostati njegov subjekt, temelj i svrha“ (Pio XII). Nedodirljivost ljudskog dostojanstva proizlazi iz činjenice da je čovjek slika Božja, da je stavljen u središte i na vrh sveg stvorenog svijeta. On nije „nešto, nego netko“.• (Dok ovo iznosi, vjeroučitelj piše na ploču

najvažnije pojmove kako bi učenici za daljnji rad pred očima imali jasna polazišta)

Iz činjenice ljudskog dostojanstva proizlazi niz bitnih odrednica za čovjekov društveni život. Te ćemo odrednice upoznati kroz rad u skupinama.

4. Rad u skupinama:Podijelit ćemo razred u pet skupina. Svaka će sku-pina dobiti tekst koji se odnosi na jedan specifičan vid ljudskog dostojanstva. Svaka skupina izabire predstavnika koji će u plenumu izložiti rezultate rada svoje skupine.

Prva skupina: Osoba – jedinstvo tijela i dušeČovjek je stvoren od Boga kao jedinstvo duše i tijela. Po svojoj tjelesnosti uključen je u materi-jalni svijet koji nije njegov zatvor ili progonstvo, već mjesto njegova ostvarenja i njegove slobode. Stoga se tjelesni život ne smije omalovažavati. Istovremeno čovjek mora bdjeti da ne bi postao rob zemaljskog (materijalističkog) poimanja živo-ta u kojem tjelesne potrebe i porivi imaju glavnu riječ. Svojom duhovnošću, svojom besmrtnom dušom čovjek nadilazi materijalni svijet. Čovjek, dakle, ima dvije različite karakteristike: on je materijalno biće, po tijelu povezano s ovim svi-jetom, te duhovno biće koje je otvoreno tran-scendenciji (sposoban je nadići sve zemaljsko i vinuti se prema Bogu, prema vječnosti). Stoga, ni materijalizam koji veliča tjelesno, ni spiritualizam koji podcjenjuje tijelo, nisu u stanju obuhvati cje-linu ljudske osobe. U svome tjelesno-duhovnom postojanju svaki je čovjek jedinstven i nepono-vljiv. Pravedno društvo može se stoga ostvariti jedino ako se svakom njegovom članu poštuje ta jedinstvenost i neponovljivost. Osoba je poslje-dnja svrha društva: „Društveni poredak, dakle, i njegov razvitak moraju uvijek imati za cilj dobro osoba, jer red stvari treba da se podredi osobnom redu, a ne obrnuto“ (GS, br. 26). Sve političke i društvene ustanove trebale bi promicati cjelovit razvoj ljudske osobe.

Pročitajte tekst i o njemu razgovarajte:• Zbog čega težnja za materijalnim dobrima

često izaziva napetosti, razmirice i podjele, a ponekad i otvorenu borbu?

• Do čega nas dovodi smanjena osjetljivost za duhovnu stranu čovjeka?

• Zbog čega je potrebno povesti brigu o oba vida čovjekova života: o tjelesnom i o duho-vnom?

• Nudi li društvo dovoljno mogućnosti za ostva-renja i tjelesnih i duhovnih potreba čovjeka?

70 KATEHEZE

• Koje konkretne mogućnosti pruža svojim čla-novima?

Nakon toga prijeđite na pisani zadatak (Naše tvr-dnje) u kojem ćete napisati:• „Čovjek je jedinstvo tijela i duše, stoga bi u

konkretnom društvenom životu trebalo pora-diti na...“ (napisati na A3 papiru tri do pet tvrdnji o tome)

Kako biste na temelju činjenice da je čovjek jedinstvo tijela i duše objasnili pojam: ljudsko dostojanstvo?• Napišite kratko na A4 papir: „Ljudsko dosto-

janstvo je...“ Druga skupina: Otvorenost Drugome i drugima (društvenost)Ljudskoj je osobi svojstvena otvorenost prema Bogu i prema svim stvorenim bićima. Ona izlazi iz sebe, iz sebičnoga čuvanja vlastita života da bi ušla u odnos dijaloga i zajedništva s drugima. Čovjek, dakle, po svojoj najdubljoj naravi nije samotničko nego društveno biće. Po tome je tako-đer slika svoga Stvoritelja koji je u sebi najdublje zajedništvo božanskih osoba (Otac – Sin – Duh Sveti). Stoga je čovjek otvoren zajedništvu s dru-gima. Bez odnosa s drugima ne može ni živjeti ni razvijati svoje sposobnosti. Kao slobodno i odgovorno biće udružuje se i surađuje s drugima. Unatoč tome što je čovjek po naravi društve-no biće, ipak se izgradnja istinskog zajedništva osoba ne događa automatski. Zbog sebičnosti u čovjeku nerijetko prevladaju negativne sklono-sti: nedruštvenost, individualistička zatvorenost i želja da nad drugima ima nadmoć. „Da bi što veći broj osoba sudjelovao u društve-nom životu, treba promicati osnivanje društava i saveza gospodarskih, socijalnih, kulturno-zaba-vnih, športskih, profesionalnih i političkih, koji mogu biti ili samo nacionalni ili međunarodni“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1882).

Pročitajte tekst i o njemu razgovarajte:• Kako bi izgledao život bez susreta i suradnje

s drugima?• Na koje načine društvo utječe na svijest o vla-

stitom dostojanstvu: u pozitivnom i u negati-vnom smislu?

• Kakve sve oblike društvenog života nudi šira

društvena zajednica?• A Crkva? Jesi li ti negdje uključen/a?• Postoji li u društvenom životu ravnoteža

između individualnih potreba pojedinaca i dobra cijele zajednice?

• Kada se zajedničkom dobru suprotstavljaju individualističke težnje pojedinaca? Navedite primjere.

Nakon toga prijeđite na pisani zadatak (Naše tvr-dnje) u kojem ćete napisati:• „Osoba je otvorena Drugome i drugima (druš-

tvenost), stoga bi u konkretnom društvenom životu trebalo poraditi na...“ (napisati na A3 papir tri do pet tvrdnji o tome)

Na temelju činjenice da je čovjek društveno biće, kako biste objasnili pojam: ljudsko dostojanstvo?• Napišite kratko na A4 papir: „Ljudsko dosto-

janstvo je...“

Treća skupina: Jednakost u dostojanstvuLjudsko dostojanstvo posljednji je temelj potpu-ne jednakosti i bratstva među ljudima, neovisno o njihovoj rasi, naciji, spolu, porijeklu, kulturi, zdravstvenom stanju i sl. Priznavanje te jedna-kosti nezaobilazan je preduvjet rasta i razvoja pojedinca i društva. Stoga je potrebno omogućiti ravnopravne uvjete svima i jednakost svih pred zakonom. Na svjetskom planu također je nužna ravnopra-vnost među narodima i državama. Takva ravno-pravnost omogućit će napredak i stabilnost među-narodnog poretka. Očito je da se dostojanstvo može braniti i promicati samo zajedničkim zala-ganjem svih, zalaganjem cijelog čovječanstva. Ova temeljna jednakost odnosi se i na hendike-pirane osobe. „Bilo bi posve nedostojno čovjeka i bila bi to negacija opće humanosti kad bi se u društveni život, pa prema tome i na rad, pripuštali sam članovi u posjedu svih svojih funkcija. Tako bi smo upali u težak oblik diskriminacije, diskri-minacije onih snažnih i zdravih protiv slabih i bolesnih“ (Laborem exercens, br. 22).

Pročitajte tekst i o njemu razgovarajte:• Tko je sve dužan promicati jednako dostojan-

stvo svih ljudi i na koji način?• Koje oblike nejednakosti možemo prepoznati

oko nas?

71KATEHEZE

• Što znate o nejednakostima među narodima i državama?

• Čime se te jednakosti produbljuju?Nakon toga prijeđite na pisani zadatak (Naše tvr-dnje) u kojem ćete napisati:• „Svi ljudi imaju jednako dostojanstvo, stoga

bi u konkretnom društvenom životu trebalo poraditi na...“ (napisati na A3 papir tri do pet tvrdnji o tome)

Kako biste na temelju istine o jednakom dosto-janstvu svih ljudi objasnili pojam: ljudsko dosto-janstvo?• Napišite kratko na A4 papir: „Ljudsko dosto-

janstvo je...“

Četvrta skupina: Sloboda osobe„Dostojanstvo čovjeka zahtijeva, dakle, da radi po svjesnom i slobodnom izboru, to jest potaknut i vođen osobnim uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po čisto vanjskom pritisku“ (GS, br. 17). Čovjek jedino u slobodi može obli-kovati svoj osobni i društveni život. Mogli bismo reći da čovjek na taj način sebe stvara i gradi društveni poredak.No čovjekova sloboda nije neograničena: ona se mora zaustaviti pred „stablom spoznaje dobra i zla“, pred moralnim zakonom što ga Bog daje čovjeku (Deset zapovijedi). Upravo u tome prihvaćanju moralnog zakona sloboda čovjeka nalazi svoje istinsko i potpuno ostvarenje. Kao slobodno biće čovjek će izgrađivati svoju osobu i društvo ako je poslušan istini, ako živi u skladu s moralnim normama. Svako zaobilaženje moralnih normi, svako izbjegavanje dobra i istine, slabi zajedništvo među osobama te nanosi štetu cjelo-kupnoj ljudskoj zajednici.

Pročitajte tekst i o njemu razgovarajte:• Slažete li se s tvrdnjom da bez istine nema ni

slobodnog djelovanja?• Obrazložite jedni drugima svoj stav!• Tko je odgovoran za izgradnju čvrstih moral-

nih okvira u društvu?• Na koje načine se ugrožava sloboda pojedina-

ca i obitelji u društvu?• Kako zamišljate slobodu tržišta?• Treba li i na tom području odrediti jasna pravila

igre ili bi glavnu riječ trebali imati najjači?

• Tko bi imao pravo odrediti ta pravila i na temelju kojih načela?

Nakon toga prijeđite na pisani zadatak (Naše tvr-dnje) u kojem ćete napisati:• „Kao slobodno biće čovjek treba raditi po

svjesnom i slobodnom izboru (biti uistinu slo-bodan), stoga bi u konkretnom društvenom životu trebalo poraditi na...“ (napisati na A3 papir tri do pet tvrdnji o tome)

S obzirom na činjenicu da je sloboda temelj ljud-skog dostojanstva, kako biste objasnili pojam: ljudsko dostojanstvo?• Napišite kratko na A4 papir: „Ljudsko dosto-

janstvo je...“

Peta skupina: Ljudska pravaKorijeni čovjekovih prava nalaze se u dosto-janstvu koje pripada svakom čovjeku. „Ljudska prava svoj posljednji izvor nemaju u pukoj volji ljudskih bića, u državi, u javnim vlastima, nego u samome čovjeku i u Bogu njegovu Stvoritelju“ (Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 153). Ta su prava univerzalna (prisutna u svim ljudima bez iznimke), nepovrediva (urođena su svakom čovjeku) i neotuđiva (nitko ih ne bi smio čovjeku oduzeti. Ako ih oduzme onda čini teško nasilje.).Područje čovjekovih prava obuhvaća prava naro-da i nacija. Prava nacija nisu ništa drugo nego ljudska prava shvaćena na zajedničkoj razini.

Pročitajte tekst i o njemu razgovarajte:• Koja su temeljna prava čovjeka?• Mogu li svi ljudi ostvariti ta prava i zašto?• Što društvo može napraviti i na koji način

može osigurati da svi ljudi imaju ista prava?• Kakva je u tome uloga javne vlasti?Nakon toga prijeđite na pisani zadatak (Naše tvr-dnje) u kojem ćete napisati:• „Čovjekova prava ne ovise o milosti državnih

vlasti već proizlaze iz njegova dostojanstva, stoga bi u konkretnom društvenom životu trebalo poraditi na...“ (napisati na A3 papir tri do pet tvrdnji o tome)

Kako biste na temelju činjenice da svi ljudi imaju ista prava objasnili pojam: ljudsko dostojanstvo?• Napišite kratko na A4 papir: „Ljudsko dosto-

janstvo je...“

72 KATEHEZE

5. Iznošenje rezultata rada:Svaki predstavnik skupine će neposredno prije izlaganja rezultata rada svoje skupine zalijepiti na jednu stranu ploče papir A4 (Ljudsko dostojan-stvo je…), a na drugu stranu ploče papir A3 (Naše tvrdnje). Prema potrebi vjeroučitelj će nadopuniti izlaganja voditelja skupina, vodeći brigu da uče-nici u konačnici dobiju jasan pregled temeljnih načela socijalnog nauka Crkve.

6. Sinteza:Temeljno polazište socijalnog nauka Crkve je ljudska osoba i njezino dostojanstvo. Ljudska osoba je subjekt, temelj i svrha cjelokupnog druš-tvenog života. Njezino nedodirljivo dostojanstvo proizlazi iz činjenice da je stvorena na sliku Božju te je time stavljena u središte i na vrh sveg stvo-renog svijeta. Iz ljudskog dostojanstva proizlaze druga bitna načela koja daju jasne smjernice za sav društveni život:• cjelovito poimanje ljudske osobe (jedinstvo

tijela i duše),• otvorenost osobe drugima (društvenost), • jednako dostojanstvo svake osobe, • odgovorna slobode povezana s istinom,• neotuđiva prava urođena svakoj ljudskoj

osobi. (Učenici će ovo prepisati u svoje bilježnice. Iz daljnjeg teksta prepisat će samo imena enciklika i godinu objavljivanja)Crkva od svojih početaka iskazuje brigu za čovje-ka kao društveno biće (skrb za siromašne, za siročad, udovice, strance…). Uz praktično dje-lovanje na društvenom polju Crkva razvija i svoj društveni nauk (teoriju). Društveni (socijalni) nauk razvija se postupno, povezano s potrebama i problemima društva.Prva socijalna enciklika pape Lava XIII. Rerum novarum (1893.) nastala je kao odgovor na goruće radničke probleme. Četrdeset godina nakon toga objavljena je enciklika pape Pia XI. Quadrage-simo anno čija je tema opća obnova društvenog poretka. Papa Ivan XXIII. u encikliklici Mater et Magistra (1961.) nudi rješenja za globalne probleme čovječanstva, a u glasovitoj encikliklici Pacem in terris (1963.) govori o svjetskom miru.Drugi vatikanski sabor također stavlja snažan naglasak na društveni život posebno u konstituciji

Gaudium et spes i Deklaraciji o vjerskoj slobodi. Papa Pavao VI. u enciklici Populorum progressio (1967.) govori o razvoju naroda, a u apostolskom pismu Octogesima Adveniens (1971.) između ostaloga govori i o potrošačkom društvu i mladi-ma. Ivan Pavao II. u enciklici Laborem exercens (1981.) govori o ljudskom radu, a u enciklici Sol-licitudo rei socialis (1987.) posebno ističe potre-bu solidarnosti, posebno sa siromašnima koji su „preferencijalna opcija Crkve“.

7. Aktualizacija:• Dok promatrate razna društvena zla, tražite li

isključivo krivce u drugima?• Smatrate li i sebe suodgovornima za neke

negativne društvene pojave (mito, korupcija i sl.)?

• Da li biste prilikom natječaja za upis na fakul-tet ili primanje na posao potražili „vezu“?

• Obrazložite svoj stav.

8. Završna molitva:Gospodine, mi znamo da ti želiš bolji svijet.Slutimo tvoju volju.Ali ne znamo kako bismo je ostvarili. Otvori nam oči.Daj nam mašte.Daj nam neustrašive i djelotvorne snage.Po nama, svome oruđu, mijenjaj zemlju. (J. Zink)

Priredio: Dušan Vuletić

73KATEHEZE

Odgojno-obrazovni ciljevi:• Učenici se upoznaju s općom namjenom

zemaljskih dobara i privatnog vlasništva• Učenici doživljavaju sedmu zapovijed kao

obranu prava na vlasništvo • Učenici se zauzimaju za kršćanski stav unu-

tarnje slobode i darežljivosti u posjedovanju zemaljskih dobara

Metodički sustav: predavački u kombinaciji s analitičkimOblici rada: čelni, pojedinačni rad, rad u paruNastavne metode: gledanje fotografija, razgovor, izlaganje, samostalan rad na tekstu, usmeno i pisano izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: grafoskop, foto-grafije, izabrani tekstovi, ploča


1. Molitveni početak:Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (Lk 11,9) Sve što sam primio, Bože, od tebe dolazi. Molim te, otvori moje srce da se ne molim samo za sebe nego da tražim i ono što je mojim bližnjima potrebno. Nauči nas, Oče, da kao braća i sestre darežljivo i pravedno dijelimo svako dobro koje nam ti pribavljaš na ovoj zemlji.Oče naš...

2. Motivacija:Pomoću grafoskopa projicirati dvije fotografije: prva prikazuje bogatu trpezu sa raskošno odjeve-nim uzvanicima, a druga skroman obiteljski stol siromašnih sustolnika. Učenici uspoređuju foto-grafije i iznose svoja zapažanja i razmišljanja. Na što fotografije upućuju?Ili: Pozovemo učenike da komentiraju rečenicu: Netko je jednom zapisao da Bog stvara ljude, jedne bogate a druge siromašne. Što je najčešći uzrok velikog i rastućeg jaza između bogatih i siromašnih?

3. Obrada sadržaja:U knjizi Postanka čitamo da je Bog stvorio zemlju, uredio je za čovjekovo obitavalište i predao je nje-

zinim stanovnicima. Biblija nam kaže: I blagoslo-vi ih Bog i reče im: „Plodite se, i množite, i napu-nite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“ I doda Bog: „Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!“ (Post 1, 28-29)U ovom nalogu otkriva se Stvoriteljeva nakana da čovjek svojim radom vlada zemljom i uživa plodove toga rada. Sve što je Bog učinio bijaše veoma dobro, ali i pravedno jer nije isključio ni privilegirao nikoga. Predao je zemlju svemu ljud-skom rodu da bi uzdržavala sve njezine članove.Vjerna Božjem planu, Crkva se svesrdno zalaže za opću namjenu i ispravno vrjednovanje zemaljskih dobara, naučavajući da „stvorena dobra moraju pritjecati podjednako svima, u duhu pravde koja je neodvojiva od ljubavi“ (GS 69), te da svaki čovjek ima pravo na dobra koja služe njegovu potpunom razvoju. Bilo bi pogrješno na temelju toga zaključiti da dobra pripadaju svakome, kao da nemaju svoga pravog vlasnika. To bi se protivilo pravu na privatno vlasništvo. Naime, pravo na privatno vlasništvo spada među temeljna ljudska prava. Crkva ga smatra nužno potrebnim za zdrav razvoj društva, za izgradnju općeg dobra. Nama se danas čini suvišnim govoriti o pravu na privatno vlasništvo. Ne zaboravimo da su u nedavnoj prošlosti komunistički režimi u određe-nom smislu nijekali privatno vlasništvo. (Učenici komentiraju stav radikalnih komunista: „Privatno vlasništvo je krađa.“) Ukoliko je pošteno stečeno ili zarađeno privatno vlasništvo, ono nije krađa, ali jest obveza.Sv. Ambrozije veli: „Ne daješ od svoga kad daru-ješ siromahu, nego mu vraćaš što je njegovo, jer ono što je zajedničko i dano na upotrebu svima ti svojataš za sebe. Zemlja je dana svima, a ne samo bogatima“. (Učenici komentiraju izjavu sv. Ambrozija)Crkva upozorava na dužnosti onih koji posjeduju prema onima koji oskudijevaju. U tom smislu pravo na vlasništvo nije apsolutno ili bezuvjetno nego relativno, jer ono što vlasniku preostaje

2. nastavna jedinica:PRAVO NA VLASNIŠTVO I ODNOS PREMA NJEMU

74 KATEHEZE

od potreba pripada onima koji nemaju. „Tko je Božjom dobrotom primio više dobara (…) primio ih je radi svoga usavršavanja i kao sluga Božje providnosti na korist drugih (RN, br. 19). Istinski kršćanin dužan je pomagati siromahe, znajući da pritom i oni njemu pomažu da se usavrši. U Talmudu stoji zapisano: „Siromah čini više dobra bogatašu primajući njegovu milostinju, nego bogataš siromahu nudeći mu je“ (učenici komentiraju ovu tvrdnju).Uz odgajanje kršćanskog stava prema posjedo-vanju i upotrebi privatnih dobara socijalni nauk Crkve, na temelju sedme zapovijedi, posvješćuje da je zabranjeno prestupati granice svoga vlasniš-tva te tako zadirati u tuđe pravo. Pozitivno reče-no zapovijed „Ne ukradi“ poziva na poštivanje dobara drugoga zabranjujući krađu, svaki način nepravedna uzimanja i zadržavanja tuđeg dobra, neodržavanje obećanja i ugovora (opširnije u: KKC, br. 2408-2414).

4. Samostalan rad učenika:Učenici s obzirom na red u kojem sjede čitaju različite tekstove. Razgovaraju u paru, pisano odgovaraju na pitanja ispisana na grafofoliji. Izabrani učenici čitaju svoje odgovore.

Prvi red čita: Mt 6, 19-21.24a.c• Je li Isus protiv zemaljskog bogatstva? Obra-

zložite.• O kakvom blagu na nebu govori?• Zašto se ne može služiti Bogu i bogatstvu?• Koja je poruka teksta za nas?

Drugi red čita: Mk 10, 17-24• Utječe li mladićevo bogatstvo na njegov

odnos prema Bogu, siromasima i samome sebi? Objasnite.

• Kako biste vi naslovili ovaj tekst?• Kakva razmišljanja u vama budi zadnja Isuso-

va rečenica?• Kakav stav prema bogatstvu zahtijeva Isus?

Treći red čita: 1 Tim 6, 17-19• Kako se vrednuje bogatstvo ovoga svijeta i

što bi bilo bogatstvo onoga svijeta?• Imaju li što zajedničko? Po čemu se razliku-

ju?• Tko je izvor bogatstva?• Kako bi, sukladno tome, trebalo koristiti

zemaljska dobra?• Koja je poruka teksta nama danas?

5. Sinteza:U svakom čovjeku postoji težnja za posjedova-njem, zadržavanjem, umnožavanjem i uvećava-njem materijalnih dobara. Ova su dobra čovjeku potrebna i po sebi nisu ni dobra ni zla. Važan je čovjekov ispravan stav prema njima. Materijalna dobra nikada ne smiju postati cilj nego sredstvo čovjekova ostvarenja, kako pojedinca tako i čitave zajednice. Crkveni socijalni nauk promiče odgo-vorno ophođenje s materijalnim dobrima. Samo iznutra slobodan čovjek, nenavezan na materijal-na dobra, u stanju je izgraditi zdrav odnos prema tim dobrima. U konačnici čovjek nije apsolutni gospodar tih dobara, nego njihov upravitelj. Svje-stan je da njegova dobra nisu samo njegova, nego u određenom smislu dobra svih ljudi.

6. Aktualizacija:Potaknemo učenike na razgovor:• Jeste li znali da 1/3 čovječanstva posjeduje

85% svjetskih dobara, 1/3 posjeduje 10%, a 1/3 samo 5% svjetskih dobara?

• Da ste u vodećim strukturama društva što biste napravili?

Ili: Učenici izabiru jednu od ponuđenih rečenica ispisanih na grafofoliji i daju svoje kratko tuma-čenje:• Ne traži oholo bogatstvo, već takvo, koje

možeš pravedno steći, trezveno koristiti, vese-lo razdijeliti i smireno ostaviti. (Bacon)

• Pitate li: koja je prava granica bogatstva? Ona je: prvo, imati što je potrebno, a drugo, imati što je dovoljno. (Seneka)

• Ljudi se tisuću puta više trude da steknu bogatstvo nego duhovno obrazovanje, prem-da je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo. (Schopen-hauer)

7. Molitveni završetak:Zahvaljujemo ti, Gospodine, na svim darovima kojima nas obogaćuješ za zemaljskoga života. Pomozi da ih pravo vrednujemo i njima se ispra-vno služimo tebi na slavu i na korist nama i dru-gima. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Priredila: s. Natanaela Radinović

75KATEHEZE

3. nastavna jedinica:SOLIDARNOST - PREDUVJET OSTVARENJA DRUŠTVENE PRAVDE

Odgojno-obrazovni ciljevi:• Učenici uočavaju nužnost solidarnosti radi

ostvarenja društvene pravde• Razvijaju osjećaj solidarnosti prema najpotre-

bnijima• Potaknuti su na konkretno kršćansko djelova-

nje Metodički sustav: Predavačko-analitički Oblici rada: frontalni, rad u skupiniMetodički postupci: usmeno izlaganje, rad na tekstu, razgovor, zapisivanje Nastavna sredstva i pomagala: radni tekst, gra-foskop, bilježnica

Globalna struktura i tijek nastavnog sata:

1. Molitveni početak: Gospodine, nauči nas da ne ljubimo samo sebe, da ne ljubimo samo one koji nas ljube. Nauči nas da mislimo o drugima, ljubeći prije svega one koje ne ljubi nitko. Gospodine, smiluj se siromasima svijeta. Oprosti nama koji ih zabo-ravljamo i napuštamo. Ne dopusti, Gospodine, da živimo sretni, a u neznanju o ljudskoj bijedi. Pomozi nam oćutjeti tjeskobu ljudi koji pate. Oslobodi nas od nas samih. Neka tako bude.

(R. Follerau) 2. Motivacija:Vjeroučitelj započinje motivacijski razgovor s učenicima:• Pokušajte se sjetiti posljednjeg siromaha koje-

ga ste sreli?• Kako je izgledao?• Kako je taj susret na vas djelovao?• Što vam se čini, kako je susret djelovao na

siromaha?• Jeste li vi osobno zbog nekog razloga bili „na

rubu“ (marginalizirani)?

3. Najava teme:Svi se ponekad osjećamo izolirani i to doživlja-vamo kao nepravdu. Možda smo tome ponekad i sami krivci. Mnogi ljudi su izolirani svojim siromaštvom koje je često povezano s njihovim neznanjem. Uglavnom nisu krivi zbog takvog

stanja. Ali svi mi, koji svojim ponašanjem tome doprinosimo, snosimo dio krivice. Vidjeli smo da su nemiri u svijetu izravno povezani s nepravdom. Gdje je nepravda, tu nastaje sukob. Nužan uvjet ostvarenja pravde je solidarnost među ljudima. Ona započinje time da uvažimo razlike koje postoje među nama ljudima, da razvijemo duh tolerancije. Nužno je okrenuti se najpotrebnijima, najugroženijima. Isto tako je važno, koliko nam je moguće, mijenjati mentalitet svijeta, tj. djelovati na široj društvenoj razini.

4. Rad u skupinama:(Razred podijelimo u šest skupina tako da dvije skupine obrađuju istu temu. Svaka skupina anali-zira izabrane tekstove i odgovara na postavljena pitanja.)

Prva grupa: Briga za opće dobroKako se međuovisnost ljudi svakim danom povećava i proširuje na čitav svijet, opće dobro, - to jest skup svih onih uvjeta društvenog života koji grupama i pojedincima omogućuju da potpunije i lakše dođu do vlastitog savršenstva, - ... svaka skupina mora voditi brigu o potrebama i zakonitim težnjama dru-gih skupina, dapače o općem dobru čitave ljudske obitelji. Treba, dakle, učiniti pristupačnim čovjeku sve ono što mu je potrebno da živi uistinu ljudskim životom. (Radost i nada, 26)Sama činjenica da u različitim dijelovima svijeta muškarci i žene osjećaju kao da su njima počinje-ne nepravde i povrijeđena njihova ljudska prava kad god se to čini u dalekim zemljama koje možda nikada neće posjetiti, daljnji je znak stvarnosti što se izmijenila u savjesti ljudi i tako dobila moralnu kvalitetu. Ako se uzajamnost shvati u tom smislu, onda je solidarnost jedini odgovor na nju - i to solidarnost kao moralno i socijalno ponašanje, kao vrlina. (Socijalna skrb, 38)• Što je to opće dobro?• Zašto su ljudi danas u cijelom svijetu više

povezani nego nekada?• Što sve utječe na tu povezanost?• Kako vi shvaćate solidarnost kao vrlinu (kre-

post)? Pokušajte to objasniti!

76 KATEHEZE

Druga grupa: SolidarnostSolidarnost nije osjećaj neke neodređene sućuti ili površnog ganuća zbog patnji tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je čvrsta i posto-jana odlučnost zauzeti se za opće dobro, to jest dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni. Ta se odlučnost temelji na čvrstom uvjerenju da su upravo pohlepa za dobit i žeđ za vlašću kočnice punog razvoja. Ta opredjelje-nja i te „strukture grijeha“ mogu se - uz pomoć božanske milosti - pobijediti jedino dijametralno oprečnim stavom: zalaganjem za dobro bližnjega i spremnošću da, u evanđeoskom duhu, ‘izgubimo sebe’ radi drugoga, umjesto da ga iskorištavamo, te da mu služimo, umjesto da ga tlačimo radi vla-stite koristi. Takva se solidarnost unutar svakog društva valjano ostvaruje jedino ako se svi njego-vi članovi međusobno priznaju osobama. Oni koji imaju veći utjecaj, jer raspolažu većim dobrima i zajedničkim uslugama, moraju se osjećati odgo-vornima za slabije i biti spremni dijeliti s njima ono što posjeduju. (Socijalna skrb, 38; 39)• Što je solidarnost?• Koja je glavna kočnica općeg razvoja, a time

i razvoja pojedinaca?• Što se to mora priznati svim ljudima da bismo

ih priznali osobama?

Treća grupa: Ljubav na djeluUostalom svima pripada pravo da posjeduju dio dobara dovoljan pojedincu i njegovoj obitelji. To je bila misao crkvenih otaca i naučitelja, koji su naučavali da su ljudi dužni pomagati siromahe, i to ne samo od svog suviška. A tko se nalazi u krajnjoj nuždi ima pravo da sebi priskrbi od tuđe-ga. Budući da u svijetu ima mnogo ljudi koji trpe glad, Koncil zaklinje sve, i pojedince i vlasti, da, imajući na pameti onu otačku izreku: ‘Nahrani onoga koji umire od gladi, jer ako ga nisi nahra-nio, ubio si ga’, prema svojim mogućnostima stvarno stave na raspolaganje i upotrijebe svoja dobra pružajući osobito onima, bilo pojedincima bilo narodima, sredstva kojima oni sami mogu sebi pomoći i razvijati se. (Radost i nada, 69) U toj zauzetosti za siromašne ne smije se zane-mariti ni poseban oblik siromaštva kao što je lišavanje temeljnih prava osobe, a osobito prava na vjersku slobodu i prava na ekonomsku inicija-

tivu. Zabrinutost za siromašne - koji su ‘siromasi Gospodnji’ - mora se na svim razinama provesti u konkretne čine. (Socijalna skrb, 42; 43)• Što bi to značilo da se siromahu ne pomaže

samo od suviška? Navedite neki primjer!• Na koje se načine može pomoći siromasima i

siromašnim narodima kako bi „oni sami sebi pomogli“?

• Koje još oblike siromaštva, osim materijal-nog, ističe Papa u ovom dokumentu?

5. Iznošenje rezultata rada, nadopuna i korekci-ja:(Učenici iznose svoje zaključke te jedni druge, uz pomoć vjeroučitelja, korigiraju i nadopunjuju.)

6. Sinteza s aktualizacijom:Isus nas poziva da brinemo za najmanje: „Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće“ (Mt 25, 40), a sv. Ivan Zlatousti napominje: „Ne dati siromasima da imaju udjela u našim vlastitim dobrima, znači okradati ih i oduzimati im život.“ Pred potrebama drugih naše se srce zatvara jer je sebično i zarobljeno materi-jalizmom. Siromasima dugujemo u ime pravde, da se ne bismo hvalili kako je to što im dajemo dar naše ljubavi. Solidarnost se ne odnosi samo na pomaganje u materijalnom smislu, nego i na pomoć u ostvarenju cjelovitosti osobe. Konkretan način ostvarenja solidarnosti je npr. kršćanski dragovoljni rad (caritas, materijalna pomoć, rad s napuštenom djecom u domovima, pomaganje starcima, itd.).

7. Završna molitva:Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakome koliko je trebao (Dj 4, 34-35).Slava Ocu…

Priredila: Mirjana Vučica

77KATEHEZE

Živjeti u istini(VII. nastavna cjelina trećeg razreda srednje škole)

1. nastavna jedinica:ISTINA KAO TEMELJ DRUŠTVENE PRAVDE

Odgojno-obrazovni ciljevi:• uočiti važnost istine na osobnoj i društvenoj

razini• uočiti i prepoznati različite povrjede istine• probuditi osjećaj za iskrenost i istinoljubivost• usvojiti istinu kao temelj međuljudskih odno-

sa• zauzimati se za poštivanje istineMetodički sustav: problemski s elementima ana-litičkogOblici rada: individualni, frontalni, rad u skupi-namaMetodički postupci: molitva, razgovor, čitanje i rad na tekstu, usmeno i pisano izražavanjeNastavna sredstva i pomagala: grafoskop, ploča, bilježnica, KKC, biblijski tekstovi, udžbenik „Na izvorima“, izabrani tekstoviKorelacija s drugim predmetima: etika, socio-logija, politika i gospodarstvo


1. Molitveno-meditativni početak:Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: „Ti si dakle kralj?“ Isus odgovori: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ Reče mu Pilat: „Što je istina?“ (Iv 18, 33-38) Prijestolje Mudrosti! - Moli za nas! 2. Motivacija:Vjeroučitelj čita tekst A. Camusa projiciran pomo-ću grafoskopa i potom započinje razgovor: Ne treba Bog da bi se stvorila situacija krivnje ili da bi se sudilo. Naši sugrađani, oni koje mi svesr-dno podržavamo, obilno će se pobrinuti za to. Vi govorite o sveopćem sudu. Dopustite da se s osje-ćajem poštovanja osmjehnem. Očekujem ga bez straha: kušao sam gore, kušao sam ljudski sud.

• O kakvim situacijama zapravo govori Camus?

• Kada ljudi jedni drugima sude?• Zbog je čega ljudski sud tako neugodan?• Koliko je važna istina u međuljudskim odno-

sima?

3. Najava teme:Život u istini posebno je važan u društvenim odnosima. Ne može se očekivati uređen i plodan suživot među ljudima ako on nije temeljen na istini. Ljudi ne bi mogli živjeti zajedno kad ne bi imali međusobnog povjerenja, odnosno kad jedni drugima ne bi govorili istinu. Zbog čega je istina tako važna u izgradnji društvenog života? Čime se istina ugrožava? Koje su najčešće povrjede istine? Na ta ćemo pitanja tražiti odgovore radom u skupinama.

4. Rad u skupinama:Ovisno o broju učenika, neke će skupine (svaka broji četiri do pet učenika) raditi na istim teksto-vima.

Prva skupina: Sir 28, 13-26Proklet bio došaptavač i klevetnik, jer uništiše mnoge koji su živjeli u miru. Treći je jezik (zao jezik) potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda; razorio je tvrde gradove i porušio kuće kneževske. Treći je jezik izagnao žene čestite i lišio ih plodova trudbe njihove. Tko ga sluša taj nema počinka niti će imati boravišta mirna. Udarac bi-čem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti. Mnogi su pali od mača, ali ne toliko kao od jezi-ka. (…) Gle, trnjem ogradi svoj posjed, zaključaj dobro svoje srebro i zlato: tako i riječima svojim načini mjerila i utege i ustima svojim vrata s pri-jevornicom. Pazi da ne posrneš zbog jezika svojeg i ne postaneš plijenom onomu koji te vreba. • Koje povrjede istine i kakve posljedice prona-

lazite u ovom starozavjetnom tekstu?

78 KATEHEZE

• Zbog čega je „zao jezik“ toliko moćan?• Je li dovoljno čuvati se samo tuđeg „lažljivog

jezika“?• Sviđa li vam se neki savjet? Zbog čega?• Je li ga moguće primijeniti u vašem životu?

Druga skupina: Sir 19, 4-17Tko se brzo povjerava lakomislen je, a tko griješi, sam sebi naudi. Tko uživa u zlu bit će kažnjen. A tko mrzi brbljanje uklanja od sebe zloću. Ne raznosi ono što ti je povjereno i nitko ti neće nauditi. Ne povjeravaj ni neprijatelju ni prijate-lju; ako ti nije grijeh, ne otkrivaj! Jer čuje li tko, čuvat će se tebe i u svoje vrijeme osjetit ćeš nje-gov prezir. Ako si čuo štogod, budi kao grob. Ne boj se! Neće te raskinuti. Kad nešto čuje, luđaka spopadaju trudovi kao porodilju u porodu. Kao strijela zabodena u bedro, takva je riječ u nutri-ni luđakovoj. Ne vjeruj svemu što čuješ. Ispitaj svoga prijatelja: možda nije ništa učinio, pa ako je štogod učinio, da ne učini više. Ispitaj svoga susjeda: možda nije ništa rekao, ali ako je rekao, neće ponovno reći. Ispitaj svojega prijatelja, jer česta je kleveta i ne vjeruj svemu što čuješ. Čovje-ku se štogod omakne, ali bez zle namjere, i tko nije sagriješio jezikom svojim?• Na kakve povrjede istine upozorava Sirah?• Koje se vrline savjetuju i zašto je nekada

dobro šutjeti?• Koji savjet namjeravate primijeniti i zbog

čega?

Treća skupina: Mk 14, 55-59Glavari svećenički i cijelo Veliko vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga ubiju. Ali ga ne nađoše. Istina, mnogi su lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala. Tada neki ustanu i lažno posvjedoče protiv njega: „Mi smo ga čuli gdje govori: Razvalit ću ovaj hram, sagrađen ljudskom rukom.“ Ali ni tako ne bijaše složno njihovo svjedočanstvo.• Koji je po vama ključni pojam ovoga teksta?

Zašto?• Je li traženje istine motiv optužbe protiv

Isusa?• Na čemu je „pala“ ova optužba i što iz toga

zaključujete?

• Čime bi se ljudi trebali voditi prilikom prosu-dbe nečijih čina?

5. Iznošenje rezultata rada:Jedan član skupine čita tekst, a drugi pitanja i odgovore. Zajednički komentiramo i uočavamo razloge važnosti poštivanja istine, a koji proizlaze iz samoga teksta. Vjeroučitelj po potrebi korigira i nadopunja rezultate rada.

6. Sinteza:Istina je temelj ljudskog suživota. Bez nje cjelo-kupno življenje postaje zbunjujuće i pretvara se u nered. Svrha osme Božje zapovijedi je očuvanje čovjeka, njegova prava i slobode, kao i iskrenih odnosa među ljudima. Budući da čovjek po naravi teži istini, u toj ga težnji ometaju razne povrjede istine: laž, ogovaranje, kleveta, krivokletstvo, hvastanje, dvoličnost, itd.

7. Aktualizacija:Vjeroučitelj poziva učenike da osmu Božju zapo-vijed (Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga) oblikuju tako da je izraze pozitivno i primijene na sljedeće situacije:Ogovaranje: Sjeti se svih dobrih strana brata svoga! Kleveta: Krivo zaklinjanje: Ruganje: Hvalisanje:

8. Molitveni završetak:Ja sam Gospodin, Bog tvoj:Ne izriči lažna svjedočanstva!Ne uzmiči pred istinomniti zato da bi bližnjem naudio, niti zato da bi svjedočanstvo iskrivio,niti zbog vlastite komotnosti,niti zato što to drugi od tebe zahtijevaju.Laž će od međusobnog života na duže staze stvo-riti pakao.Ja, svemogući Bog, imam povjerenja u tebe.Daruj i ti drugom povjerenje.Slava Ocu...

Priredio: Jerko Stipica

79KATEHEZE

Odgojno-obrazovni ciljevi:• uočiti da su sredstava društvenog priopćava-

nja vrlo važna za izgradnju općeg dobra• shvatiti da svi ljudi imaju pravo na istinito

informiranje• razvijanje kritičkog stava u upotrebi medija• prepoznati različite situacije medijske mani-

pulacijeMetodički sustav: problemski s elementima ana-litičkogOblici rada: frontalni, rad u skupini, pojedinačniMetodički postupci: razgovor, rad na tekstu, pismeno izražavanje Nastavna sredstva i pomagala: plakat (aktualne slike i članci iz dnevnih novina), Biblija, Inter mirifica - dekret o sredstvima društvenog priopća-vanja, ploča


1. Molitveni početak:Gospodine, pomozi nam da najprije shvatimo ko-lika je važnost medija za izgradnji svakog čovjeka i cijeloga društva. Daj nam mudrost koja će uvi-jek znati razlikovati istinu od laži, mudrost koja se neće hraniti senzacijama, skandalima i sve bo-gatijom ponudom crne kronike. Daj nam razbori-tosti kako bismo se znali istinito informirati, ali i umijeće da medije koristimo uvijek za naš osobni rast. Pomozi nam da razvijamo disciplinu u upo-trebi medija kako bismo dublje razumjeli ono što gledamo, slušamo ili čitamo. Daj da u svemu obli-kujemo ispravan sud. To te molimo po Kristu Go-spodinu našemu. Amen.

2. Stvaranje problemske situacije:Stavljamo na ploču pripremljeni plakat s izabra-nim člancima iz dnevnih novina (novinski članci pokrivaju različite rubrike, od gospodarstva do „crne kronike“). Učenici promatraju plakat. Vje-roučitelj čita naslove novinskih članaka. Učenici će uz poticajna pitanja komentirati plakat.• Što zapažate u naslovima članaka (objekti-

vnost, senzacionalizam, ili ...)?• Odražavaju li ovi članci pravo stanje u društvu?

2. nastavna jedinica:SREDSTVA DRUŠTVENOG PRIOPĆAVANJA U SLUŽBI ISTINE

• Koliko vjeruješ onome što ti posreduju sred-stva društvenog priopćavanja?

3. Definiranje problema:Živimo u vremenu iznimne važnosti i vrlo velikog utjecaja medija na sav društveni život. Mediji su naš „prozor u svijet“. Sve što nam oni posreduju često se u javnosti drži kao neupitna istina. Bez medija je nezamisliv naš svakodnevni život, oni su naše okruženje, dio naše kulture. Oni služe za informiranje, ali i za formiranje (za prenošenje vrijednosti). Sadržaji medija protežu se kako navodi crkveni dokument Etika u sredstvima komunikacije „od vijesti do čiste zabave, od moli-tve do pornografije, od kontemplacije do nasilja“. Jasno nam je da mediji ne ovise samo o onima koji ih pišu, već i o vlasnicima i izdavačima, ali i o svome čitateljstvu, slušateljstvu ili gledateljstvu. Stoga nam se nameću temeljna, gotovo neizbje-žna pitanja: Kako se služiti medijima? Kako u medijima razlikovati bitno od nebitnoga? Kako u mnoštvu ponuđenih sadržaja izabrati ono što će nam doista koristiti za naš osobni rast? Jednom riječju: kako oblikovati vlastite kriterije pred sve moćnijim medijskim ponudama? Na ta ćemo pita-nja tražiti odgovor kroz rad u skupinama.

4. Rad u skupinama:Svaka će skupina analizirati svoj tekst iz doku-menta Drugog vatikanskog sabora "Inter mirifi-ca" i odgovoriti na postavljena pitanja.

Prva skupina: Pravo informiranjaPrije svega je nužno da svi ovi koji su u tom poslu sebi oblikuju ispravnu savjest o upotrebi tih sred-stava, pogotovo u vezi s nekim pitanjima o kojima se u naše vrijeme žestoko raspravlja. Prvo pitanje tiče se informacije, tj. pronalaženja i širenja vije-sti. (...) Postoji dakle u ljudskom društvu pravo na informaciju o onom što ljudi bili pojedinačno bilo kao društvo, svaki po svome položaju, treba znati. Ipak ispravno vršenje takvog prava traži da saopćenje bude, što se tiče njegova predmeta, uvijek istinito i, bez povrede pravde i ljubavi, cje-lovito; osim toga neka je u svom načinu moralno

80

ispravno i prikladno, tj. da sveto poštuje moralne zakone i zakonita prava i dostojanstvo čovjeka, kako u traženju vijesti tako i u njihovom objavlji-vanju; nije naime svako znanje od koristi, „ljubav izgrađuje“. (IM, 5)

• Zbog čega djelatnici u medijima trebaju imati izgrađenu savjest? Nije li od toga važnija nji-hova vještina dolaženja do pravih informacija i plasiranje tih informacija?

• Koliko se u medijima poštuje načelo da vije-sti budu istinite i cjelovite? Što to znači da saopćenja trebaju biti „bez povrede pravde i ljubavi“?

• U kojom mjeri današnji mediji poštuju moral-ne zakone i dostojanstvo čovjeka?

Druga skupina: Kakvim vijestima dati prednost?Napokon, opisivanje ili prikazivanje moralnog zla, može, istina i pomoću sredstava društvenog priopćavanja služiti da čovjek sebe dublje upozna i istraži, da se veličina istine i dobrote donese na svjetlo i uzvisi, postižući uz to jače dramatične efekte, no ipak svime time moraju vladati moral-ni zakoni, da se ne bi dušama nanijelo više šte-te nego koristi, pogotovo ako je riječ o stvarima koje zahtijevaju dužno poštovanje ili koje čovjeka ranjena istočnim grijehom lakše podražuju na zle strasti. (IM, 7)

• Što današnji mediji više ističu: pozitivne ili negativne sadržaje? Čemu više prostora po-svećuju: dobru ili zlu?

• Daju li time objektivnu sliku stvarnosti? Ka-kva raspoloženja i shvaćanja života time poti-ču?

• Kada mediji potiču na okrutnost i nasilje?• Promiču li mediji u dovoljnoj mjeri dobro

cjelokupne društvene zajednice ili se stavljaju na stranu nekih moćnih pojedinaca i skupina braneći njihove sebične interese?

• Kako bi mediji mogli promicati opće dobro? Kako bi mogli utjecati na rast i razvoj cijeloga društva?

Treća skupina: Korisnici medija (primatelji) Posebne dužnosti obvezuju sve one koji prima-ju po osobnom i slobodnom izboru komunikaci-

je raširene tim sredstvima, tj. čitaoce, gledaoce i slušatelje. Ispravan naime izbor zahtijeva da daju prednost onom što se odlikuje krepošću, znano-šću i umjetnošću, a da izbjegavaju ono što im je uzrok ili prilika duhovne štete, ili što može druge lošim primjerom dovesti u opasnost (...). Da bi da-kle ovi primaoci informacija zadovoljili moralni zakon neka ne zanemare dužnost da se na vrijeme sigurno informiraju o sudu koji u tim stvarima do-nosi kompetentni autoritet i da se njemu pokore prema normama ispravne savjesti; da bi se lakše oduprli manje ispravnim utjecajima a da potpuno podržavaju dobre neka nastoje prikladnom pomo-ći usmjeriti i oblikovati svoju savjest.Primaoci informacija, prije svega oni mlađi, neka se nauče na stegu i disciplinu u upotrebi tih sredstava; uz to neka nastoje da dublje razumiju ono što gledaju, slušaju ili čitaju; neka o tom razgovaraju s odgojiteljima i stručnjacima i neka nauče oblikovati ispravan sud. Roditelji pak neka imaju na pameti da je njihova dužnost da budno paze da bi prizori, listovi i slično, što vrijeđa vjeru i moral, ne prijeđu kućnoga praga i da djeca ne dođu s takvim stavovima u dodir. (IM, 9 i 10)

• Na koji način izabireš što ćeš čitati, gledati, slušati?

• Kako napraviti ispravan izbor među ponuđe-nim medijskim sadržajima?

• Zbog čega je važno poznavati mišljenja kom-petentnih autoriteta? Kako do njih doći?

• Koje vrijednosti mediji najviše nude? Koliko utječu na oblikovanje vaših razmišljanja i ponašanja?

• Kakve duhovne štete mogu nastati usvaja-njem loših medijskih sadržaja?

• Razgovarate li s roditeljima o tome što čitate, gledate i slušate? Da si roditelj, koje medijske sadržaje ne bi dopustio da tvoja djeca gleda-ju?

Četvrta skupina: Dužnosti autoraVrlo važna moralna zadaća što se tiče ispravne upotrebe sredstava društvenog priopćavanja zapa-da novinare, pisce, glumce, režisere, producente, one koji ulažu novac, distributere, vlasnike sala i prodajne agente, kritičare i ostale koji na bilo koji način sudjeluju u proizvodnji i prijeno-

KATEHEZE

81

su komunikacija; sasvim je naime jasno koje i kolike odgovornosti snose svi ovi u prilikama u kojima se danas čovjek nalazi, jer su oni u stanju da informirajući i utječući povedu ljudski rod na pravi put ili u propast. Stoga će biti njihova dužnost da tako usklade ekonomske ili političke ili umjetničke interese da ne budu nikada suprotni općem dobru, da bi to lakše postigli, pohvalno je da pristupe svojim profesionalnim udruženjima koja će svoje članove – ako je potrebno učinivši ugovor o držanju moralnog kodeksa – obvezati da poštuju moralne zakone u poslovima i dužnostima svoga umijeća. Neka im uvijek bude na pameti da se velik dio čitatelja i gledalaca sastoji od mlađih, kojima su potrebne štampa i predstave koje pru-žaju moralno ispravnu zabavu i potiču duhove na dobro. Neka uz to nastoje da se komunikacije koje se tiču religije povjere dostojnom i stručnim oso-bama te izvedu s dužnim poštovanjem. (IM, 11)

• Koliko su mediji danas u službi općeg dobra?

• Kako bi opisali današnje protagoniste sredsta-va društvenog priopćavanja?

• Smije li financijski interes medijskih kuća biti iznad normi lijepog ukusa, iznad pravde i isti-ne, iznad dostojanstva osobe? Obrazložite.

• Kako se prezentiraju religiozni sadržaji u medijima? Koliko je važno da o njima pišu ili govore kompetentne osobe?

5. Iznošenje rezultata rada:Predstavnici pojedinih skupina iznose odgovore i glavne zaključke rada svoje skupine. Ostali se uključuju u razgovor o iznesenim rezultatima. Vjeroučitelj po potrebi korigira i nadopunja uče-ničke odgovore.

6. Sinteza:U današnjem društvu sredstva društvenog prio-pćavanja imaju ogromnu važnost u obavješćiva-nju, kulturnom promicanju i formaciji. Društvo ima pravo na obaviještenost utemeljenu na istini, slobodi, pravdi i solidarnosti. Čovjek kao etičko biće ne može izbjeći izbor između dobra i zla, isti-ne ili laži. Kakav je u sebi, takav je i pri uporabi sredstava društvenog priopćavanja.Mediji trebaju služiti općem dobru. Ne ostvaruju

svoju svrhu kada ne djeluju u skladu s istinom. Ne smiju iznositi neistinite, necjelovite i nepro-vjerene vijesti. Ne smiju ljudima oduzimati dobar glas. Trebaju poštivati dostojanstvo svake ljudske osobe.Zbog svoje velike moći, ako se stave u slu-žbu općeg dobra, mogu pozitivno djelovati na ekonomski razvoj, na politički život, na odgoj. Mogu postati pravi promicatelji civilizacije ljuba-vi, života i mira. Mogu međusobno u poštovanju povezivati čovječanstvo i zauzimati se za socijal-nu pravdu.

7. Aktualizacija:Dovršiti krako razmišljanje: Da sam ja novinar...Ili: Na temelju onoga što smo danas u obradi ove teme upoznali, učenici će napraviti tjedni raspo-red upotrebe medija. Neka obrazlože svoj izbor.

8. Molitveni završetak:Učenici iznose kratke spontane molitve vezane uz temu.

Priredila: Gorana Kelam

KATEHEZE

82 DOGAĐAJI • ISKUSTVA • RAZMIŠLJANJA

Posljednjih godinu dana o Hrvatskom nacio-nalnom obrazovnom standardu (HNOS) raspra-vljaju predstavnici resornog Ministarstva, učitelji, učenici, roditelji, mediji pa čak i obični građa-ni. Zapravo, svi oni koji su izravno ili neizravno uključeni u odgojno-obrazovni proces. Njihova ra-zmišljanja kreću se u rasponu od pretjeranog odu-ševljenja do neargumentiranog kritiziranja. Što je, zapravo, Hrvatski nacionalni obrazovni standard? O kakvim je promjenama riječ? Je li uopće mo-guće pokrenuti i promijeniti tako složen i brojan sustav kao što je odgojno-obrazovni?

Što je Hrvatski nacionalni obrazovni standard?

Opredijeljenost Republike Hrvatske za stva-ranje i razvijanje društva znanja izražena je u dokumentu Plan razvoja sustava odgoja i obra-zovanja 2005. – 2010. koji je Vlada RH usvojila u lipnju prošle godine. Ovaj strateški dokument donosi plan razvoja na razini predškolskog, osno-vnog, srednjeg, visokog i cjeloživotnog odgoja i obrazovanja.

Svekolika znanstvena, stručna i javna promi-šljanja o sustavu odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi dovela su do stvaranja Hrvatskog nacio-nalnog obrazovnog standarda, kao skupa normi i smjernica za poboljšanje kakvoće obrazovanja kao temelja gospodarstva i društva zasnovanih na znanju i primjeni znanja. Tijekom prošle školske godine, Odlukom o izvođenju eksperimentalnog nastavnog plana i programa od prvog do osmog razreda osnovne škole, HNOS se eksperimentalno provodio u 5 % ili ukupno 49 osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Vjeronauk kao školski pre-dmet uključen je u HNOS nešto kasnije, točnije u siječnju 2006. godine. Od ove školske godine sve osnovne škole počinju primjenjivati Hrvatski nacionalni obrazovni standard.

HNOS postavlja ciljeve i načela za stvaranje kvalitetne hrvatske škole usklađene sa standar-dima suvremenog europskog školstva, poštujući pozitivne strane našeg školstva i uvažavajući hrvatske odgojno-obrazovne posebnosti, vrije-

HNOS – izazov vjeronaukudnosti i tradiciju. Također, važno je istaknuti da HNOS nije završen projekt već je otvoren za pro-mjene tako da se dijelovi standarda mogu tijekom vremena prilagođivati i usavršavati.

Kako je nastao Hrvatski nacionalni obrazovni standard?

Prije nekoliko godina započeo je u Hrvatskoj projekt izrade Kataloga znanja koji je predstavljao prvi korak na dugom i složenom putu razvijanja i mijenjanja odgojno-obrazovnog sustava. Redu-ciranje i redefiniranje nastavnih sadržaja bio je odgovor na česte prigovore učenika, roditelja, učitelja, pedagoških stručnjaka i šire javnosti na opterećenost učenika nastavnim gradivom koje treba upamtiti i reproducirati. Zatim je pozornost prebačena na odgojno-obrazovne ciljeve, metodi-čke modele rada te načine praćenja i vrjednovanja učeničkih postignuća, tj. sve strukturalne elemen-te nastavnog plana i programa.

Tako se projekt Kataloga znanja pretvorio u projekt izrade Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. Postalo je jasno da se nastavni sadržaj, koji je u središtu tradicionalnog načina poučava-nja, mora neprekidno preispitivati i usklađivati s učeničkim potrebama i mogućnostima. Jednom riječju, nastavni sadržaj nije i ne može biti cilj obrazovnog procesa nego je sredstvo kojim se postiže odgojno-obrazovni cilj, a to je učenikova osposobljenost za određeni proces ili radnju.

Jesu li potrebne promjene?

Europska i svjetska istraživanja pokazuju da u današnjim školama prevladava frontalna, preda-vačko-prikazivačka nastava, odnosno receptivno učenje. 75 % nastave je verbalno i usmjereno na prenošenje znanja, mehaničko učenje, jednostranu intelektualno-kognitivnu usmjerenost bez mogu-ćnosti aktivnog uključivanja učenika. To uvjetuje zapuštanje socijalno-odgojnih aspekata, jačanje autoritativnog položaja učitelja, nedostatno razvi-janje samopouzdanja učenika i neuvažavanje nje-gove individualnosti.

No, to ne znači da ovaj najjednostavniji didaktički oblik poučavanja nema svoje mjesto i

83DOGAĐAJI • ISKUSTVA • RAZMIŠLJANJA

u suvremenom školstvu. Primjenjiv je uvijek kada je ista razina predznanja učenika, zbog uštede vre-mena i u obradi onih nastavnih sadržaja koje nije moguće obraditi primjenom drugih oblika rada. Dakle, nije problem samo koliko, nego kako i kada koristiti predavačku nastavu i frontalni oblik rada.

Promjena odgojne paradigme

U tradicionalnim školskim sustavima nasta-vni proces orijentiran je prema učitelju koji pla-nira sadržaje, određuje oblike i metode rada, prati i vrjednuje rad učenika (učitelj je izvor znanja). Učenici su pasivni: sjede, slušaju, gle-daju. Zanemaruju se osnovne potrebe djeteta: kretanje, komuniciranje, druženje, spoznavanje svijeta, pripadanje, sigurnost, poštovanje, ljubav. Cilj obrazovanja je usvajanje nastavnih sadrža-ja, a vrjednuje se uglavnom njihovo pamćenje i reproduciranje.

Gospodarske, društvene i tehnološke promje-ne, informacijske tehnologije, mobilnost radne snage, dovode do zastarijevanja znanja i vještina te uvjetuju potrebu za suvremenim strategijama poučavanja. U suvremenim školskim sustavima nastavni proces orijentiran je prema učeniku. Učitelj postaje voditelj i organizator, a najvažni-ji dio pripremanja za nastavu postaje planiranje učeničkih aktivnosti koje pridonose razumijeva-nju i trajnom memoriziranju nastavnog gradiva. Učenici uče istraživanjem, otkrivanjem, sudjeluju u raznovrsnim individualnim i skupnim aktivno-stima.

Preporučeni oblici i metodički modeli rada

Novi pristup nastavi pretpostavlja i promjenu oblika rada u razredu. Frontalni rad potrebno je dinamično izmjenjivati s individualnim radom, radom u paru i radom u skupinama što doprino-si uspostavljanju suradničkih odnosa, razvijanju socijalnih vještina i osposobljavanju učenika za život u društvenoj zajednici.

Za rad u skupini važno je napomenuti da skupina učenika ima svoju dinamiku i može pozi-tivno ili negativno djelovati na učinak pojedinca

ili skupine u cjelini. Stoga djelotvornost skupine ovisi o njenoj strukturi, vrsti zadaće koju treba obaviti, oblicima vođenja i mogućnostima inter-vencije učitelja. Stupanj sudjelovanja učenika u ovakvom nastavnom procesu je najveći, a razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina, senzibilnost i suradnja s ostalim članovima skupine doprinosi ne samo ostvarenju postavljenih zadataka već i savladavanju tehnika intelektualnog rada. Stečeno znanje je trajnije, a samopouzdanje učenika veće. Uloga učitelja se bitno mijenja, sustav vrjednova-nja i ocjenjivanja posve je drugačiji, a i organiza-cija rada traži određene promjene.

Suvremeni standardi poučavanja potiču priro-dni nagon djeteta za učenjem, njegovu znatiželju i sklonost istraživanju. Otkrivajuće učenje pre-tpostavlja određeno predznanje učenika, odnosno samostalno proširivanje novoga na već poznato, postojeće znanje. Aktivan odnos učenika pretpo-stavlja ne samo usvajanje novog znanja, već i njegovu pripremu za cjeloživotno učenje u smislu otkrivanja vlastite metode učenja. Tako se razvija interes za buduće procese učenja, a znanje steče-no otkrivajućim učenjem brzo se i lako povezuje s već usvojenim. Didaktički oblici otkrivajućeg učenja - istraživačka nastava, projektna nastava, indirektna nastava ili samostalno učenje - trebali


bi se u optimalnom omjeru izmjenjivati s predava-čkom nastavom i suradničkim učenjem.

Sukladno tome, preporučena metoda prema HNOS-u jest metoda praktičnog rada, tj. svaki oblik obrade i primjene obrađene obavijesti, a „učenje činjenjem” je preporučen način učenja. Takav pristup posljedica je nedavnih spoznaja psihologije učenja koja govori da zapamtimo 10 % od onoga što čitamo, 20 % od onoga što sluša-mo, 30 % od onoga što vidimo, 50 % od onoga što vidimo i čujemo, 70 % od onoga što izgovorimo i 90 % od onoga što izgovorimo i učinimo.

Planiranje i programiranje u vjeronaučnoj nastavi

Nema sumnje da vjeroučitelje u njihovu radu animira, podržava i vodi djelovanje Duha „koji puše gdje hoće” (Iv 3,8), ali to ne znači da ljudska uloga treba biti izložena improvizaciji i površno-sti. „Planirati i programirati” u vjeronauku znači založiti se za služenje Božjoj riječi u stavu dubo-ke vjernosti prema Bogu i istinske pažnje prema čovjeku (usp. OKD 34). Sustavno planiranje i programiranje je pretpostavka za dobru izvedbu.

Strukturalne elemente nastavnog plana i pograma ilustrira slika o sijaču. Kao što je za uspješnost svog rada sijač usmjeren na dva neraz-dvojiva čimbenika - sjeme i tlo - tako je i vje-roučitelj usmjeren na Božju riječ (sjeme) i vje-

roučenika (tlo). Kroz mnoga desetljeća važnost se pridavala samo sjemenu iako je tlo ono koje treba primiti sjeme da bi ono proklijalo i donijelo rod. Dakle, uz poznavanje Božje riječi potrebno je upoznati učenike, njihov životni ambijent, za njih primjerene metodičke pristupe, oblike rada, medije komuniciranja, itd. Važno je naglasiti da nije dovoljno tek približno poznavanje učenika. Suvremene humanističke i druge znanosti toliko su uznapredovale da bi za vjeroučitelja bilo neo-prostivo kad se ne bi koristio njihovim rezultati-ma. Važnost humanističkih znanosti istaknuta je i u Apostolskoj pobudnici Catechesi tradendae: „Među mnogim i odličnim znanostima o čovjeku koje danas silno napreduju pedagogija je sigurno jedna od najvažnijih. Znanost o odgoju i umije-će poučavanja predmet su stalnih ispravaka radi bolje prilagodbe ili većeg učinka, no uspjesi su različiti“ (CT 58).

Novi pristup poučavanju zahtijeva i određenu promjenu menteliteta koja se ostvaruje na tri razi-ne, tj. potrebno je osloboditi se isključive brige za sadržaj, a usredotočiti se na učenike kojima treba pomoći u njihovu rastu i razvoju; oslobo-diti se isključive pozornosti za „vjeru znanja” i otvoriti se prema onome što se zove „stav vjere”; osloboditi se od kateheze u kojoj se komunicira isključivo verbalno, a otvoriti se katehezi koja se komunicira „totalnim govorom” u kojoj će doći do izražaja iskustvo kršćanskog života.

Novi način planiranja i programiranja prema HNOS-u

S ponosom možemo istaknuti da je naš dosa-dašnji Program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi (HBK, Zagreb 2003.) slijedio suvremenu metodologiju otvorenog kurikuluma te je, na neki način, anticipirao koncepciju i odrednice HNOS-a. Slijedeći navedeni Program, predmetno povje-renstvo za vjeronauk pri Ministarstvu, sastavlje-no iz redova sveučilišnih profesora, katehetičara i vjeroučitelja u osnovnim šklama, prilagodili su nastavni plan i program iz vjeronauka prema zahtjevima HNOS-a.

Tako od ove školske godine koristimo dva dokumenta u planiranju i programiranju vjerona-učnog gradiva. To su: Nastavni plan i program i HNOS (tabelarni prikaz tema). Nastavni plan


i program sadržava: naziv nastavne teme, klju-čne pojmove, obrazovna postignuća i korelaciju. HNOS (tabelarni prikaz tema) sadržava: ključne pojmove, potrebno predznanje, obrazovna posti-gnuća, odgojne i socijalizirajuće ciljeve i sadr-žaje, prijedloge za metodičku obradu, dodatne ilustracije, preporuke za korelaciju, novo stručno nazivlje, izborne sadržaje za darovite učenike te prijedloge za rad s učenicima s posebnim odgoj-no-obrazovnim potrebama.

Godišnji plan i program izrađuje se na poče-tku školske godine na temelju Nastavnog plana i programa. On treba sadržavati: raspored nasta-vnih tema po mjesecima, broj sati i korelaciju. Mjesečni plan i program izrađuje se na temelju HNOS-a, tj. detaljno razrađenih nastavnih tema, a treba sadržavati: popis nastavnih tema, ključne pojmove, aktivnosti učenika, korelaciju i broj sati za pojedinu temu.

Timsko planiranje i programiranje odvija se na razrednim i/ili učiteljskim vijeća, na temelju indivi-dualnih godišnjih i mjesečnih planova i programa. Ono omogućuje učiteljima povezivanje nastavnih sadržaja – suodnose i integraciju rada, upoznava-nje svih učitelja s količinom nastavnih sadržaja i ključnih pojmova koje učenici moraju usvojiti, maksimalnu transparentnost u radu svakog učitelja te suradnički duh u radu. Učenicima omogućuje povezivanje znanja u jedinstvenu cjelinu, olakšava pamćenje i stjecanje trajnih znanja te primjenu konkretnih znanja i spoznaja u životu.

Za dnevno pripremanje nastave potrebno je koristiti tabelarni prikaz nastavnih tema po HNOS-u te izraditi artikulaciju nastavnog sata s naglaskom na vrstu aktivnosti učenika i svrhu pojedine aktivnosti.

Vjeronauk – integralni dio Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda

Iako je vjeronauk već godinama anticipirao mnoge elemente Hrvatskog nacionalnog obra-zovnog standarda, ipak je HNOS veliki izazov i za nastavu vjeronauka. On priznaje i potvrđuje važnost religiozne dimenzije čovjekova života te vjeronauk kao školski predmet integrira u hrvatski školski sustav i smješta ga u društveno-humani-stičko područje. Po svojim ciljevima i sadržajima

vjeronauk doprinosi općim ciljevima HNOS-a, osobito religioznom, moralnom i duhovno-vjerni-čkom odgoju učenika. Vjeronauk potiče izgradnju stavova i opredjeljenja, oblikuje međuljudske odnose, razvija sposobnosti i inicijative, formira osobu koja traži, propituje, problematizira, istra-žuje, mijenja, stvara. Takvo obrazovanje potiče kreativnost, rješavanje problema, primjenu znanja i vodi cjeloživotnom učenju.

No, koliko mi stvarno ostvarujemo ciljeve i zadaće koje pred nas stavlja školski vjeronauk? Je li naš vjeronaučni rad više usmjeren suhoparnom posredovanju informacija o vjeri ili je usmjeren cjelovitom odgoju učenika, kreativnom radu, kri-tičkom razmišljanju, formiranju stavova, usva-janju vrjednota, formiranju kršćanskog načina života? To su pitanja koja su više vezana za naš stvarni rad, a manje za načelna stajališta.

Učitelj – nositelj i ključ promjena

Uloga učitelja je presudna u provođenju pro-mjena odgojno-obrazovnog sustava. Uspješna primjena HNOS-a i uputnika izvedenog iz njega ovisi o motiviranosti učitelja, njihovoj uvjerenosti u opravdanost određenih zahvata te o njihovoj stručnoj osposobljenosti.

I na kraju želim istaknuti da se u rukama vjeroučitelja nalaze nastavni planovi i programi, udžbenici, nastavni sadržaji, metodički pristupi, mediji komuniciranja i oblici rada. Vjeroučitelju sve može korisno poslužiti, ali ništa ne može zamijeniti njegovu kompetenciju koja se sasto-ji u razboritom, odgovornom i konstruktivnom odlučivanju za rast u vjeri pojedinca i zajednice. „Prilagođeni način naviještanja objavljene Riječi mora ostati zakonom svake evangelizacije. To svoju unutarnju teološku motivaciju nalazi u otaj-stvu utjelovljenja, odgovara osnovnoj pedagoškoj potrebi zdrave ljudske komunikacije te odražava praksu Crkve tijekom stoljeća“ (ODK 169).

Sabina Marunčić


Ljudi na različite načine ostvaruju svoje cilje-ve. Neki su vrlo uporni i „igraju na kartu“ zamora onih koji se ostvarenju njihovih ciljeva suprotsta-vljaju. Dobar primjer za to su nam djeca. Neka od njih brzo odustanu od svojih želja nakon što su roditelji rekli svoje prvo „ne“. Drugi pak čekaju uvijek novu prigodu kako bi ih zaskočili svojom molbom. Dogodi se da roditelji, ponekad nesvje-sno, popuštaju jer su se umorili od slušanja i već pomalo zaboravili što dijete uopće želi.

Hoće li nam se nešto takvoga dogoditi kod uvođenja programa Zdravstvenog odgoja i obra-zovanja u naše škole? O temi koja je podigla veliku prašinu gotovo da se više ne govori. Ili možda „lukava djeca“, uz nečiju snažnu podršku sa strane, čekaju da javnost poput „umornih rodi-telja“ zaboravi o čemu se zapravo radi kako bi je zaskočili u trenutku kada se ona najmanje nada. Ne bi nas puno začudilo da se takvo što i dogodi jer, iskreno, među hrpom ružnih i kojekakvih nevažnih informacija kojima nam svakodnevno mediji pune uši, ponekad zaboravimo što je doista važno i ne podmeće li nam se među svim tim ponudama i pro-mjenama koje bismo htjeli (ili morali) u društvu poduzeti i neko „demokratsko kukavičje jaje“.

Svakako je potrebno znati da ima i onih koji su se svojski potrudili izraditi kvalitetan program Zdravstvenog odgoja i obrazovanja, kao što je to Udruga građana GROZD (glas roditelja za djecu). No oni stalno nailaze na brojne preprjeke. Na natječaj, raspisan od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u veljači 2006. godine, pri-stigle su 24 ponude. Program je trebao obuhvaćati sadržajno i metodički razrađene teme iz područja:• kvalitete življenja• ljudske spolnosti• prevencije ovisnosti• kulture društvene komunikacije• prevencije nasilničkog ponašanja.

Program GROZD-a Povjerenstvo je ocije-nilo najboljim kako za osnovnu tako za i srednju školu, s tim da je za srednju školu zeleno svje-tlo također dobio i program Foruma za slobodu odgoja. Program Udruge GROZD potpisuje preko dvadeset stručnjaka iz različitih područja, od sveu-čilišnih profesora do onih koji se neposredno bave odgojem i obrazovanjem djece. Ako ti ljudi prima-

ju priznanja za rad na svojim radnim mjestima, tko bi im ozbiljan mogao lijepiti etikete „neznanstve-nih“ i „nestručnih“ ljudi, osim možda onih koji, nezadovoljni vlastitim neuspjehom, više ne biraju sredstva za ostvarenje svojih ciljeva?!

Premda je program Udruge GROZD prihva-ćen, „uporna djeca“ su se dosjetila načina kako ipak dovesti u pitanje kompetenciju Udruge za jednu od tema i to baš onu o ljudskoj spolnosti. Jer, eto, premda je GROZD sposoban izraditi kvalitetan program o zdravoj prehrani, ljudskoj komunikaciji, za prevenciju ovisnosti i nasilničkog ponašanja, nije i za obrazovanje i odgoj za zdravu ljudsku spolnost! Pored toga ne možemo se ne zapitati nije li drsko ignorirati činjenicu da su program podrža-le i najveće vjerske zajednice u Republici Hrvat-skoj: Katolička crkva, Srpska pravoslavna crkva, Mešihat islamske zajednice u Republici Hrvatskoj te Reformirana kršćanska kalvinska crkva?

Ima puno razloga vjerovati da bi mnogi roditelji vrlo rado prihvatili provedbu programa GROZD-a kao Zdravstveni odgoj i obrazovanje svoje djece u školi. Roditeljima često treba pomoć u odgoju, posebno u ovim vremenima. Zar nismo svakodne-vno svjedoci poteškoća mnoge djece koja, jer su im roditelji prezauzeti poslom, žive u raskoraku između onih vrijednosti za koje ih odgajaju ti isti roditelji i onih drugih „vrijednosti“ koje im se neo-dgovorno nude (za čiji interes?) putem različitih medija. Jedina državna ustanova koja još može koli-ko-toliko utjecati na zdravo usmjeravanje djece jest škola. GROZD u svom programu postavlja takve obrazovne i odgojne ciljeve kojima osobu zahvaća integralno, u svim njezinim dimenzijama, od spo-znajne do afektivno-voljne, a provedbu programa koncipira u skladu sa suvremenim zahtjevima pou-čavanja u školi.

Ali, ne ide to tako lako! Oni koji žele ospo-riti kvalitetu dijela programa koji se odnosi na spolnost i dovesti u pitanje njegovo provođenje u školama ne žele javno reći da nikako ne mogu prihvatiti temeljna načela koja program sadrži. A to su načela koja prihvaća velika većina građana ove države i koja su sadržana u njezinim pravnim aktima: pravo djece na siguran život i bezbrižno djetinjstvo, nepovrjedivost svake osobe, neporeci-va vrijednost braka i obitelji, pravo, ali i dužnost

Gdje zapinje Zdravstveni odgoj i obrazovanje?


roditelja na odgoj svoje djece u skladu s vlastitim uvjerenjima. Riječ je, dakle, o antropologiji koja je za neke neprihvatljiva i koju bi pripustili na sva područja, osim na ono koje se tiče obrazovanja i odgoja spolnosti.

Posebno čudi to što se, kada je god u pitanju odgoj spolnosti, uporno roditelje stavlja sa strane. Bilo bi barem pristojno da netko suvislo objasni s kojim se to pravom roditeljima oduzima prirodno i zakonima definirano pravo odgoja djece prema svojim vlastitim uvjerenjima. Na taj ih se način, neizravno, proglašava nekompetentnima. Udruga GROZD nudi pravo izbora roditeljima koje bi najprije trebalo upoznati sa sadržajima programa i načinom njihove provedbe. Roditelji bi trebali moći slobodno izabrati onaj program u kojemu prepoznaju svoje vlastito produženo obrazovno i odgojno djelovanje. Ali, ne, „uporna djeca“ žele da program bude obvezatan. I to ne bilo koji, nego njihov!

A mi već pomislili da je demokracija zaži-vjela i da ljudi imaju demokratsko pravo znati tko, kako i za kakve vrijednosti im odgaja djecu. Dakle, unatoč tome što je ocijenjen najboljim, što je dobio ogromnu podršku i temelji se na ustavom i zakonima zajamčenim pravima djece i njihovih roditelja, cijela stvar oko konačnog usvajanja pro-grama GROZD-a zapinje, a javnosti se ne daju (ili su na kapaljke dozirane!) informacije o tome što se događa. Naravno da ne treba biti pesimist i misliti da se ništa ne može napraviti. GROZD je otvoren za suradnju i poziva sve ljude dobre volje i zdrava duha da podrže njihov program, a roditelje (koji imaju djecu mlađu od 18 godina) da se učlane u Udrugu i postanu aktivni promicatelji vrijednosti za koje se ona zalaže ne samo kroz ponuđeni pro-gram Zdravstvenog odgoja i obrazovanja, nego „na duže staze“ i to na različite načine i na više razina. Treba vjerovati u pobjedu dobra. A mi, dobro otvorimo oči!

Mirjana Vučica


Scijentologija – religija ili nešto drugo?Scijentologija, jedan od najkontroverznijih

pokreta današnjice, prije nekoliko godina započeo je svoje misijsko djelovanje i u Hrvatskoj. Pokret je u Hrvatsku stigao preko Mađarske zahvaljuju-ći prije svega scijentološkom pastoru J. Nanuku i njegovoj supruzi Jasmini, a odnedavno u Zagrebu djeluje i njihova općina. Uz pokret su u brojnim državama vezane rasprave na najvišoj razini, pa čak pokrenuti i mnogi sudski sporovi. Zašto je to tako? Što je uopće scijentologija? Kakvu doktrinu donosi i može li se ona nazvati religijom? Ili se mora zadovoljiti statusom nekakvog trgovačkog društva kakav slučaj imamo u Njemačkoj? Name-ću se brojna pitanja vezana uz ovaj pokret koji je, kako vidimo, pokucao i na naša vrata.

Pokret je 1954. godine u Kaliforniji osnovao Lafayet Ronald Hubbard (1911.-1986.). Hubbard je bio pisac romana znanstvene fantastike. Postoje ozbiljni pokazatelji da je bio u dobrim odnosima s mračnim magijskim redom Ordo Templi Orientis. Njegov pokret je u Americi registriran kao religi-ja. Umro je 1986. godine skoro u deliriju, što je u potpunoj suprotnosti s jednim od glavnih temelja njegove doktrine: učenju o čovjekovu potpunom ostvarenju, prije svega kroz jasnoću i razumijeva-nje svih tajni svemira.

Njegove postavke o dijanetici (scijentološki tretmani koji osobu čine čistom i vraćaju joj sve njezine energije) pokazuju da je on bio pisac znanstvene fantastike. Naime, brojni fantastični elementi su ugrađeni u temelje naučavanja pokre-ta. Pripadnici pokreta pohađaju brojne tečajeve koje treba dobro platiti. Na jednom od tih teča-jeva otkriva se scijentološki mit. Mit govori da je Zemlja u početku bila zauzeta od zlog gala-ktičkog imperatora Xenua. On je iz nje protjerao „thetane“ koji su u početku bili čista spiritualna energija. „Thetani“ su uzeli materijalna tijela i tako je nastao ljudski rod. Vremenom su se „the-tani“ onečistili kroz brojna zastranjenja i sada im treba pomoći da se opet pročiste. Pročišćavanje se postiže pomoću scijentoloških tretmana. Proči-šćena osoba postaje čista, bistra, za sve sposobna i dobiva natrag sve svoje energije. Ovaj mit ima izvorište u maštovitosti osnivača pokreta i na

kraju projektira diviniziranog čovjeka, čovjeka koji je istovjetan s Bogom.

Scijentolozi vole sebe nazivati religijom budućnosti, religijom koja će osvojiti svijet. Ovo, naravno, izaziva određene sumnje. Moglo bi se reći da scijentologija čak niti nema stvarnih reli-gioznih elemenata. Ipak, ako bismo razlikovali dva oblika religije od kojih bi jedan bio dijaloški, odnosno takav oblik u kojem se čovjek otvara Bogu, svijetu i bližnjemu i s njima stupa u dijalog, a drugi monološki, odnosno takav oblik religije u kojem čovjek teži razvijanju svojih osobnih spo-sobnosti i stvaranju gotovo diviniziranog čovje-ka, moglo bi se scijentologe staviti u ovaj drugi kontekst. Lako je vidjeti da je to religija čistog egoizma. Lako je također zaključiti da ona nema dodirnih točaka s kršćanstvom, iako scijentolozi vole kazati da je scijentologija religija koja bašti-ni različite korijene, kršćanske ili budističke, već prema potrebi. Isto tako, scijentologija nema veze niti s budizmom. Dok budizam teži ispražnjenju vlastite osobe, scijentologija, upravo suprotno, nastoji do maksimuma razviti individualnost poje-dinca sve do, kako smo vidjeli, divinizacije čovje-ka. Scijentolozi, unatoč tome što to nije točno, u kršćanskim zemljama koji put nastoje predstaviti svoj pokret kao nekakvu istočnjačku religiju, svjesno računajući s tim da mnogi ljudi uopće ne poznaju te religije.

Koji je konačni cilj scijentologije i kakvi su eventualni problemi i opasnosti vezani uz nju? Namjera pokreta može se prikazati na dvije razi-ne. Prva razina je pomoć pojedincu u razvijanju vlastite osobnosti, a druga razina je stjecanje poli-tičke i gospodarske moći. Naravno da svi oni koji pohađaju i plaćaju njihove tečajeve svjesno ili nesvjesno pomažu ostvarenje drugog cilja - posti-zanje svjetske moći. Prvi problem povezan uz sci-jentološki pokret je njihova neiskrenost. Jednom se predstavljaju religijom ovakvih ili onakvih korijena (uglavnom da bi se oslobodili plaćanja poreza), drugi put nastupaju kao psihološka meto-da kojom se može doći do mentalnog zdravlja. Različiti nastupi uvjetovani su njihovom strategi-jom i potrebama, a ovakva prevrtljivost i neiskre-

Opus Dei


Roman Da Vincijev kod napravio je neslućenu reklamu jednoj crkvenoj organizaciji pod nazivom Opus Dei. U tom se romanu Opus Dei prikazuje u izrazito negativnom svjetlu, premda se na kraju romana otkriva da glavni negativac nema nikakve veze s ovom crkvenom organizacijom. Postavlja se pitanje: što je to Opus Dei i kolika je njegova stvarna uloga i utjecaj u životu Crkve?

Struktura i poslanje

Opus Dei je osobna Prelatura Katoličke crkve. Osnovao ju je Josemaría Escrivá de Balaguer 2. listopada 1928. godine u Madridu. Danas u prela-turi djeluje više od 80.000 osoba na pet kontine-nata. Sjedište prelature je u Rimu.

Temeljno poslanje Prelature Opus Dei jest širiti opći poziv na svetost i promicati apostolat vjernika u svijetu. Prelat je taj koji upravlja Opu-som Dei kao ordinarij i pastir za Prelaturu. On pazi da se vjerno slijede naputci Svete Stolice i da se ispunjavaju pravila i običaji prelature. Njegov autoritet se proteže na apostolski posao koji oba-vlja Prelatura. Vjernici laici Opusa Dei ovise o pre-latu u onome što se odnosi na poslanje Prelature, a to su duhovne, obrazovne i apostolske obveze u koje dobrovoljno ulaze. Kao i ostali vjernici laici u dijecezi i dalje su podložni jurisdikciji mjesnog biskupa u onome gdje je on nadležan. Svećenici

nost ulazi svakako u područje opasnosti. S druge strane, njihova praksa duševnog liječenja nije se pokazala učinkovitom. Ona, naime, na duže staze ne pomaže osobama koje ju prakticiraju.

Sljedeći vid opasnosti krije se u novom nači-nu izražavanja koji nastoji dati novo značenje pojmovima i to posebno na području etike. Pri-mjerice osobu koja ih kritizira odmah proglaša-vaju neprijateljem, ljubav prema djeci znači prije svega upućivanje na put scijentologije… Političke pretenzije su uočljive iz njihovog odnosa prema vladi neke zemlje. Vladu, naime, treba podržavati ako je planirana, kreirana i upravljana za dobro svih. Ovo izgleda sasvim logično, međutim, dalje se kaže da je takva vlada ona koja podupire sci-jentologiju.

Kako i među kršćanima ima članova scijento-loškog pokreta postavlja se pitanje: je li moguće spojiti te dvije stvarnosti? S kršćanskog stajališta odgovor je jednostavan: pripadništvo scijentolo-škom pokretu nespojivo je s kršćanskom vjerom. Kršćanstvo je vjera u Boga stvoritelja, a scijen-tologija je, ukoliko se može govoriti o nekakvoj religioznosti, religija čovjeka (sebe). Isto tako, oni koji prihvaćaju scijentološka uvjerenja ne mogu vjerovati u milosrdnog Boga, jer njihov sustav ne poznaje kategorije opraštanja i milosrđa. Svatko, naime, treba misliti samo na sebe kako bi poja-čao osobne energije. Ovakav egoizam je sasvim suprotan kršćanskom gledanju na čovjeka, svijet i Boga.

Nikola Milanović

Prelature Opus Dei ovise isključivo o prelatu. Da bi se izabrao prelat Opusa Dei treba sazvati izbor-ni kongres. Njegovo imenovanje provodi papa. Ta dužnost je doživotna. Osnivača je nakon njegove smrti na čelu Opusa Dei 1975. godine naslijedio mons. Álvaro del Portillo, a današnji prelat je mons. Javier Echevarría (Madrid, 1932).

Osnivač

Sv. Josemaría Escrivá rodio se u Barbastru u Španjolskoj 9. siječnja 1902. godine. Imao je petero braće i sestara. Roditelji, José i Dolores, dali su djeci duboki kršćanski duh. Osjetio je da Bog traži nešto od njega, ali nije znao točno što bi to bilo. Počeo je svoje pripreme za svećeništvo u Logroñu, a nastavio ih je u Zaragozi. Nakon ređenja 1925. godine počeo je svoju ministerijal-nu službu na seoskoj župi i postdiplomski studij u Zaragozi. Biskup mu ubrzo daje dozvolu da preseli u Madrid te obrani doktorsku disertaciju iz prava.

Dana 2. listopada 1928. godine za vrijeme meditacije Josemaría je uvidio što Bog traži od njega: da utemelji Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju svakodne-vnih kršćanskih dužnosti. Od tog trenutka u svom radu nosio je ovu zadaću. Istovremeno je nastavio svoju ministerijalnu službu, osobito među bole-


Pripadnici se mogu po želji baviti bilo kojom poštenom djelatnošću. Oni koji se bave politikom ni na koji način ne predstavljaju Opus Dei, već kao slobodne i odgovorne osobe koje slijede svoju savjest i odgovorne su na isti način i u istoj mjeri kao i svi drugi. Opus Dei samo promiče učenje Katoličke Crkve. Ono što je posebno za Opus Dei jest nastojanje da se Evanđelje promiče u svim sredinama kroz posvećenje rada.• Kakve odnose imaju pripadnici Opusa Dei s

mjesnim biskupom? Odnos vjernika laika Opusa Dei prema župni-

ku, biskupu i papi je sasvim isti kao i kod ostalih katoličkih vjernika. Njihove obveze prema Opusu Dei su komplementarne: počinju gdje autoritet biskupa prestaje i odnose se na područja u koji-ma su vjernici slobodni izabrati bilo koji put do svetosti.• Je li Opus Dei samo za posebnu vrstu ljudi?

Ne. Pripadništvo Opusu Dei je otvoreno svima i svakomu, bez obzira na sposobnosti, mogućnosti ili društveni status. Sveukupno apostolsko djelo-vanje Opusa Dei (škole, bolnice i ostali socijalni projekti) je otvoreno svima bez obzira na rasu, naciju, vjeru ili društveni status.

Novi aspekti duha Opusa Dei uključuju:

• djelatno nasljedovanje sveopćeg poziva na svetost među običnim vjernicima laicima;

• duhovnost utemeljena na posvetnoj vrijedno-sti običnog rada;

• organizaciju u Crkvi koja je posvećena tim idealima i koja uključuje muškarce i žene, svećenike i laike, svih rasa, svake životne dobi i svih društvenih slojeva - svih koji nastoje slijediti isti ovaj duh;

• duboko poštovanje za samostalnost laika u njihovom laičkom okružju.

Umjesto zaključka

Kad je Opus Dei osnovan, mnogi vidovi nje-gove duhovnosti, utemeljeni na Evanđelju, sma-trani su toliko revolucionarnima za to doba da su ih neki nazvali heretičnima. Primjerice, radikalna vizija uloge laika u Crkvi i u svijetu, uloga žena, pogled na brak kao put do svetosti, ideja o svijetu kao mjestu u kojemu se može tražiti put do sve-tosti, te da obveze i radosti običnog života mogu biti put do svetosti. Mnoge su od tih ideja poslije postale dio službenog crkvenog učenja, osobito nakon Drugog vatikanskog sabora.

Jedan je vatikanski dužnosnik jednom rekao sv. Josemaríji Escrivá: „Opus Dei je došao jedno stoljeće prerano“!?

JeŽ

Groblje. Mjesto tišine koje na mnoštvo pitanja nudi jedan jedini odgovor - Isus. I to baš Isus na križu. Došla sam na to mjesto sna, tako dubokog da ga može prekinuti samo razapeta Ljubav.

- Isplati se živjeti jedino sa stvarima s kojima možeš i umrijeti - sjetih se dok sam se molila pred grobom moga djeda. Misli koje sežu do vječnosti vratile su me do zadnjih dana njegova života. Kao šestogodišnjakinja voljela sam pred njim izvoditi razne scenske igre. Taj dan ušla sam u njegovu sobu spremajući nešto novo. Pogledao me i činilo mi se da me nije prepoznao. Iskoristila sam taj trenutak. Prekrila sam se bijelom plahtom, oko glave stavila zlatne ukrase, prišla mu i tiho rekla:

- Djede, došla sam po tebe. Ja sam tvoj anđeo kojega čekaš. Više nećeš ostati na zemlji. Vodim te u raj. Djed je sporo podigao glavu i rekao: Evo me! Spreman sam! Idemo!

Pomalo u strahu izašla sam iz sobe. Te noći djed se preselio u vječnost... Možda je to razlog zašto uvijek pred njegovim grobom molim moli-tvu „anđelu čuvaru“. Moju sabranost u molitvi prekinuli su glasovi žena iz blizine:

- Što ti je život? Šaka crne zemlje i ništa više. Tko zna ima li išta iza ovog groba? - uzviknula je žena stavljajući cvijeće na svoju obiteljsku grobnicu.

Gospođa koja je došla s njom žalosno je dodala: Baš tako. Šaka crne zemlje. Nema ništa od ovoga života. Da ima nešto, netko bi se vratio. Sve završava ispod ove mramorne ploče. Tu ti je kraj.

Promatrala sam je kako pali svijeću – znak nade u vječni život položen na kamen ljudske sumnje i ravnodušja. Podsjetile su me na dvojicu učenika obuzetih sumnjom da je smrt žalostan svr-šetak i propast. Ne vide sjenu blizu sebe i ne čuju korak Uskrsloga koji ide za njima stopu za stopom. Ostale su kod raspeća, pomrčine jednog dana, ne shvaćajući da je ta pomrčina postojala samo da svjetlost vječnosti obasja sve buduće dane. Pogled mi padne na stabla. U svaki list Bog je upisao uskr-snuće. Zašto onda sumnja, nevjerica?

U tim mislima napustila sam groblje i krenula prema školi. Taj dan sam imala učenike drugog razreda kojima sam obećala razgovor o raju, o vječnom životu. Tješila me pomisao da idem onima do kojih se uzdiže nešto bijelo kao nada, kao odraz daleke zemlje odjevene ljiljanima, zla-tom, posute srećom.

Misli vječnosti

Čim smo se susreli, začula sam pitanje: Kako će nam biti u raju? Pitanje u kojem nema sumnje u vječnost, u susret s Bogom.

- Što ti misliš kako će nam biti? - upitala sam. Bilo je to „zeleno svjetlo“ za izraz njihovih misli.

- Bit će nam lijepo jer ćemo vidjeti Boga - rekla je Ana.

- Neću plakati. I neću više lomiti ruku. Već tri puta sam lomila ruku na istom mjestu - rekla je Laura.

- Hoćemo li imati sve u raju? - upitao je Tomislav.

- Naravno – rekla sam. A onda su učenici nabrajali što bi sve voljeli imati u raju od omilje-nih igračaka do pogleda njima dragih osoba.

Promatrala sam učenicu koja taj sat baš ništa nije rekla. U očima sam prepoznala tugu zbog gubitka majke. Tražila sam riječi koje bih joj mogla uputiti, ali ona ih je prva pronašla.

- Vjeroučiteljice - rekla je tiho - hoćete li vi biti s nama u raju?

- Nadam se - izustila sam, zatečena.- Onda ništa drugo i nije važno - rekla je Ena i

spustila pogled. Tren vječnosti koji se ureže dubo-ko u život. Tren koji se ne zaboravlja.

- Hoćemo li dobiti plus? Baš smo dobro odgo-varali - upitao je Luka.

- Zaslužili ste - rekla sam.I križ se snagom Kristova Uskrsnuća pretvo-

rio u plus. Oni su ga prepoznali.Marina Šimić



S velikim Ivanom Pavlom II. kroz XX. stoljeće(Vjeronaučna olimpijada za osnovnu školu)

Život i djelo velikog pape Ivana Pavla II bila je tema prošlogodišnje vjeronaučne olimpijade u osnovnoj školi. Blagopokojni Papa bio je, bez sumnje, jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih likova ne samo u crkvenoj, nego i u svjetskoj po-vijesti 20. stoljeća. Stoga je bilo sasvim razumlji-vo da se povodom smrti pape Ivana Pavla II, čiji je pontifikat trajao preko četvrt stoljeća, njegov život i djelo izabere kao gradivo za vjeronaučnu olimpijadu.

Izborom ove teme za natjecanje iz vjeronauka željeli smo na poseban način izraziti ljubav i po-štovanje prema blagopokojnom Papi čije su riječi i djela ostavile duboki trag u srcima svih vjernika diljem svijeta, ali i svih ljudi dobre volje. U mno-gočemu papa Ivan Pavao II bio je jedinstveni i ne-ponovljivi poglavar Katoličke Crkve, u što su se mogli uvjeriti i sami učenici koji su se ove godine marljivo pripremali za vjeronaučnu olimpijadu.

Papa je na osobit način volio hrvatski narod. Gotovo da nije nikada propustio na hrvatskom je-ziku pozdraviti i najmanju skupinu hrvatskih ho-dočasnika u Rimu na svojim općim audijencijama. Da je bio iskreni prijatelj hrvatskoga naroda, po-kazao nam je to sa svoja tri službena pastoralna pohoda našoj domovini i dva posjeta susjednoj Bosni i Hercegovini.

Na poseban način ostat će papa Ivan Pavao II. u sjećanju vjeroučenika koji su se prošle godine pripremali za vjeronaučnu olimpijadu i sudjelo-vali na školskim, regionalnim i nad/biskupijskim natjecanjima, a osobito onim ekipama koje su se plasirale na državno natjecanje iz vjeronauka. Gradivo za natjecanje bilo je podijeljeno u nekoli-ko tematskih cjelina, a objavljivano je redovito u Malom koncilu, od rujna 2005. do veljače 2006. godine.

Za razliku od prethodnih godina kada smo do državnog natjecanja organizirali samo dvije razine (sa školske se izravno išlo na nadbiskupijsku razi-nu), ove je godine na području Splitsko-makarske nadbiskupije vjeronaučna olimpijada po prvi put organizirana na trostrukoj razini: školskoj, regio-nalnoj i nadbiskupijskoj. Dakle, nakon provedenih

školskih natjecanja, regionalna natjecanja odvija-la su se u devet osnovnih škola, tj. u sjedištima stručnih vijeća. Natjecanja su održana 8. veljače 2006. godine, a sveukupno je sudjelovalo 67 eki-pa (po 4 učenika) iz različitih škola. Raduje nas sudjelovanje ovako velikog broja škola na vjero-naučnoj olimpijadi, za što sigurno treba pohvaliti angažman vjeroučitelja i motivaciju vjeroučenika. Ovim putem još jednom od srca zahvaljujemo vo-diteljima stručnih vijeća koji su savjesno i profesi-onalno proveli regionalno natjecanje na području svog stručnog vijeća. Natjecatelji su pojedinačno rješavali pisani test, a bodovi su se zbrajali za cije-lu ekipu. Test je sadržavao 100 bodova, što znači da je jedna ekipa mogla maksimalno osvojiti 400 bodova.

Nadbiskupijsko natjecanje, u zajedničkoj orga-nizaciji Katehetskog ureda i županijskog odbora za provedbu vjeronaučne olimpijade, održano je 14. ožujka 2006. godine u prostorijama Nadbi-skupskog sjemeništa i Nadbiskupijske klasične gimnazije u Splitu. Na natjecanju je sudjelovalo 27 ekipa iz devet stručnih vijeća.

Natjecanje se sastojalo od dva dijela: pisanog testa i tombole. Pisani test sadržavao je 90 bodo-va, a učenici su ga pisali pojedinačno. Bodovi su se zbrajali za cijelu ekipu, tako da je svaka ekipa mogla osvojiti maksimalno 360 bodova.

Da ne bi sve prošlo samo u natjecateljskom ozračju, nakon pisanog testa vjeroučenici su sa svojim vjeroučiteljima slavili sv. misu koju je za njih predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Dok je povjerenstvo ispravljalo testove i utvrđivalo poredak ekipa, natjecatelji su se u sjemenišnoj blagovaonici mogli okrijepiti i osvježiti sendvičima i sokovima.

Drugi dio natjecanja započeo je prigodnom lutrijom koju je priredio Katehetski ured. Vjero-učenici su odgovarali na pitanje iz opće vjerske kulture, a za točan odgovor birali su prigodni poklon koji se krio u kutiji na kojoj je pisalo ime nekoga sveca ili blaženika.

U drugi krug natjecanja plasiralo se pet naju-spješnijih ekipa. Bio je to najnapetiji trenutak, jer


se u vrlo izjednačenom poretku pristupilo eki-pnom rješavanju tombole u kojoj se moglo osvo-jiti najviše 36 bodova. Konačni poredak izgledao je ovako:1. OŠ „O. Petar Perica“ iz Makarske - 375 bodova (voditelj don Ivan Čotić)2. OŠ „Mertojak“ iz Splita – 374 boda (voditelj don Jozo Gojsalić)3. OŠ „Marjan“ iz Splita – 373 boda (voditelj don Ivan Lovrić)4. OŠ „Knez Trpimir“ iz Kaštel Gomilice – 372 boda (voditeljica Zdenka Krokar)5. OŠ „Skalice“ iz Splita – 371 bod (voditeljica s. Lidija Čotić)

Sve su ekipe dobile priznanje o sudjelovanju, a prvih je pet dobilo i posebne nagrade. Svaki učenik pobjedničke ekipe nagrađen je vrijednom monografijom Ivana Pavla II. o njegovu drugom pastoralnom pohodu Republici Hrvatskoj, točni-je, u riječi i slici ovjekovječen Papin boravak u Zagrebu, Mariji Bistrici, Splitu i Solinu. Nagrade je najboljim ekipama podijelio nadbiskup Barišić koji je cijelo vrijeme svojom nazočnošću sokolio vjeroučenike i njihove vjeroučitelje.

Natjecanje je nadziralo nadbiskupijsko povje-renstvo pod predsjedanjem Katice Radačić, vje-

roučiteljice u OŠ „Bijaći“ iz Kaštel Novoga. Program je vodio i animirao predstojnik Kate-hetskoga ureda don Josip Periš koji je ujedno i predsjednik Državnoga povjerenstva. Tehnički dio programa pripremio je naš višegodišnji vjerni suradnik gosp. Mario Radunić, učitelj u Osnovnoj školi „Bijaći“ iz Kaštel Novoga. Ugodnom i vese-lom ozračju prijateljstva i druženja tijekom cije-log natjecanja pridonio je VIS „Zvuci Bijaća“ pod vodstvom Maria Žuvele, vjeroučitelja u Osnovnoj školi „Bijaći“ iz Kaštel Novoga.

Pobjednička ekipa Osnovne škole „O. Petar Perica“ iz Makarske s voditeljem don Ivanom Čotićem predstavljala je Splitsko-makarsku nadbiskupiju na državnom natjecanju iz vjeronau-ka, održanom od 8. do 10. svibnja u Dubrovniku. Naša je ekipa došla do same završnice natjecanja i na kraju osvojila zapaženo peto mjesto, na čemu im i ovom prigodom od srca čestitamo.

Svim kolegama vjeroučiteljima zahvaljujemo na ustrajnom radu i uloženom trudu te ih poziva-mo da i sljedeće godine motiviraju svoje vjerou-čenike kako bi u što većem broju sudjelovali na vjeronaučnoj olimpijadi u našoj nadbiskupiji.

Katica Radačić

94

Već drugu godinu za redom vjeronaučna olimpijada za srednju školu dio je redovitih škol-skih natjecanja koje organizira i provodi Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Nacionalnim katehetskim uredom i Glasom Koncila. Kao i sva druga natjecanja srednjoškolska vjeronaučna olimpijada organizirana je na različitim razinama (školska, biskupijska/županijska i državna), a tema prošlogodišnjeg natjecanja nosila je vrlo znakovit naslov: Crkva dijaloga i oprosta. Ukupan sadržaj koji su učenici trebali pripremati uključivao je nekoliko tematskih cjelina iz udžbenika za prvi i drugi razred te serijal o Ivanu Pavlu II. iz Glasa Koncila. Natjecanje je bilo ekipnog karaktera, a svaka ekipa brojila je po četiri učenika.

Nakon provedenih školskih natjecanja, nadbi-skupijsko natjecanje iz vjeronauka za srednju školu održano je 16. ožujka 2006. godine u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Natjecalo se 13 ekipa iz Splita, Imotskoga, Makarske i Metko-vića. Pozdravne riječi vjeroučenicima i njihovim mentorima uputio je don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda koji je ujedno bio i voditelj cjelokupnog programa. Natjecanje je pratilo tro-člano povjerenstvo, ocjenjivački sud u sastavu: Stipo Čeko, predsjednik ocjenjivačkog suda i

član državnog povjerenstva za srednju školu, Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk i Katica Radačić, članica državnog povjerenstva za osnovnu školu. Tehnički dio programa pripremio je i vodio naš vrijedni suradnik Mario Radunić. Svojom prisutnošću i biranim riječima bodrio nas je naš nadbiskup mons. Marin Barišić koji je, unatoč brojnim obvezama, bio nazočan tijekom cijelog natjecanja, a dobrom raspoloženju i ugo-dnoj atmosferi doprinio je vokalno-instrumentalni sastav „Benedictus“ iz Kaštel Štafilića pod vod-stvom vjeroučitelja Marija Žuvele.

Prvi i najzahtjevniji dio natjecanja bio je pisa-ni test. Za pola sata, koliko je trajao, svaka ekipa mogla je osvojiti ukupno sto bodova jer su učenici pojedinačno rješavali test od dvadeset pet pitanja i isto toliko bodova. Dok je povjerenstvo ispravlja-lo testove, natjecatelji i njihovi mentori slavili su sv. misu koju je predvodio nadbiskup Barišić. U pauzi koja je uslijedila organizator je priredio mali domjenak za sve nazočne, prigodnu izložbu uče-nika škole domaćina natjecanja i prigodnu lutriju. U drugom, ekipnom dijelu natjecanja svi sudioni-ci pristupili su rješavanju tombole, tj. pravilnom povezanju pojmova s ponuđenim rješenjima. Pet najuspješnijih ekipa izborile su pravo sudjelovanja u trećem, završnom krugu natjecanja - mili-juna-ku. To su bile: Nadbiskupijska klasična gimnazija „Don Frane Bulić“ iz Splita, Druga gimnazija iz Splita, Treća gimnazija iz Splita, Gimnazija „Dr. Mate Ujević“ iz Imotskoga i Četvrta gimnazija „Marko Marulić“ iz Splita. Svaki član navedenih ekipa trebao je odgovoriti na jedno pitanje, tj. iza-brati točan od četiri ponuđena odgovora. Pitanja su bila stupnjevana po težini i po broju bodova.

Nakon završnog kruga natjecanja prvo mjesto u nadbiskupji, drugu godinu za redom, osvojila je Nadbiskupijska klasična gimnazija „Don Frane Bulić“ iz Splita s voditeljicom s. Petrom Šakić. Po završetku natjecanja sve su ekipe dobile pri-znanje o sudjelovanju, a prvih pet ekipa dobilo je i posebne nagrade. Učenici pobjedničke ekipe nagrađeni su vrijednom monografijom o Ivanu Pavlu II. prigodom njegova drugog pastoralnog

DOGAĐAJI • ISKUSTVA • RAZMIŠLJANJA

Crkva dijaloga i oprosta(Srednjoškolsko natjecanje iz vjeronauka)


pohodu Hrvatskoj te su predstavljali nadbiskupiju na državnom natjecanju.

Na krajnjem istoku Hrvatske, u gradu Vuko-varu, 15. i 16. svibnja 2006. godine održano je državno natjecanje iz vjeronauka za srednje škole na kojem je između trinaest najboljih ekipa iz cijele Hrvatske sudjelovala i naša pobjednička ekipa iz Splita. Prvog dana boravka u Vukovaru natjecatelji, njihovi voditelji i članovi državnog povjerenstva organizirano su posjetili Vukovar na kojem se još vide svježe rane od nedavnog stradanja u Domovinskom ratu. Posjetili su Muzej grada Vukovara, a zatim prolazeći djelomično put kolone prognanih Vukovaraca došli su do crkve sv. Filipa i Jakova, simbola stradanja, ali i simbola dijaloga i oprosta. Nakon obilaska crkve i pastoralnog centra, te gledanja filma „Vukovar od rata do danas“, sudionici su posjetili Ovčaru i Memorijalno groblje te odali počast nedužno stradalim žrtvama. U večernjim satima, u pasto-ralnom centru sv. Bone u Vukovaru, održana je večer zajedništva, na kojoj su natjecateljske ekipe predstavljale svoju školu, grad i biskupiju iz koje dolaze.

Drugi dan bio je posvećen službenom dijelu natjecanja. Nakon uvodne molitve i svečanog otvaranja na kojem su nazočili crkveni i državni uglednici, natjecanje je započelo pisanim testom. Povela je ekipa iz Splita, a odmah do nje bila je ekipa iz Vukovara. Uslijedio je drugi dio natjeca-nja - fotoslagalica, u kojem su sve ekipe imale još jednu priliku popraviti ili učvrstiti svoj rezultat, a treći, završni krug - Tko želi biti Isusov milijunak - odlučio je o pobjedniku. Prvo mjesto po drugi put osvojila je ekipa iz Gimnazije „Vukovar“ s vodi-teljicom Anom Mlinarić, a drugo mjesto osvojila je naša ekipa Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ koja je na najbolji je način predstavila svoju školu i našu nadbiskupiju.

Našoj ekipi i njezinoj vrijednoj voditeljici od srca još jednom čestitamo, svim kolegama vjero-učiteljima i njihovim učenicima zahvaljujem na dosadašnjem radu i pozivam ih da se i sljedeće godine u što većem broju uključe u vjeronaučnu olimpijadu.

Stipo Čeko


Susret maturanataKnin, 1. travnja 2006.

Tradicionalni susret maturanata, kojeg su prije desetak godina uz podršku Katehetskog ureda ini-cirali srednjoškolski vjeroučitelji iz Splita, danas je poprimio međubiskupijsko značenje. Najprije su nam se prije dvije godine pridružili maturanti i njihovi vjeroučitelji iz Zadarske nadbiskupije, a ove godine i maturanti iz Šibenske biskupije. Tako se više od tisuću maturanata iz ovih triju nad/biskupija susrelo 1. travnja 2006. godine u Kninu.

Grad Knin je odabran za mjesto zajedničkog susreta iz više razloga. S jedne strane, podjedna-ko je udaljen od sva tri biskupijska središta, a kao stari kraljevski grad posjeduje nekoliko vrlo atraktivnih i znamenitih lokacija koje je vrijedno posjetiti i upoznati. Tako su maturanti zajedno sa svojim vjeroučiteljima, osim grada Knina i knin-ske tvrđave, posjetili još Biskupiju kod Knina te izvor rijeke Cetine.

Maturanti su se autobusima uputili iz svojih središta u ranim jutarnjim satima i stigli u Knin malo prije 10,00 sati. Službeni program je zapo-čeo prigodnim pokorničkim bogoslužjem koje

je pripremila i animirala vjeroučiteljica Helena Balajić. Središnji dio našeg susreta bilo je euha-ristijsko slavlje koje je predvodio mons. Ante Ivas, šibenski biskup. Prije sv. mise maturante je pozdravio fra Ivan Nimac, kninski dekan i župnik. Sv. misu su animirali maturanti iz Zadra, osobito svojim pjevanjem i posebno pripremljenim prino-som darova.

Mons. Ivas u svojoj je homiliji naglasio važnost grada Knina kroz hrvatsku povijest i danas. Knin je kroz svoju povijest imao mnogo ispita koje je morao položiti. I maturanti imaju svoje ispite te polako sazrijevaju. Sazrijevanje je trajan proces, a biti maturant je početak životnog procesa sazrijevanja. Prihvatiti radosnu vijest evanđelja znači stalno sazrijevati s Isusom Kri-stom.

Na završetku misnog slavlja vlč. Josip Periš pročitao je maturantima poruku splitsko-makar-skog nadbiskupa mons. Marina Barišića. Nakon toga je naglasio da ove godine susret maturanata ima i dobrotvorni karakter. Sami maturanti su prikupili 12.000 kuna i taj vrijedan novčani iznos


donirali nekolicini siromašnih studenata iz Knina. Time su na vidljiv način pokazali svoju solidarnost i velikodušnost prema svojim vršnjacima. Doista, lijepa i evanđeoska gesta naših maturanata.

Poslije misnog slavlja bilo je predivno vidjeti prizor kako je rijeka mladih ljudi preplavila knin-ske ulice u hodu do znamenite kninske tvrđave. Od stručnih vodiča smo saznali da je tvrđava izgrađena na 345 metara nadmorske visine, da je duga 470 i široka 110 metara, te da predstavlja ne samo kulturno-povijesnu vrijednost nego i ogro-mni turistički potencijal grada Knina. Nakon zaje-dničkog upoznavanja tvrđave maturanti su si dali oduška po njoj prošetati i tolikim fotoaparatima ovjekovječiti svoj boravak na ovom znakovitom mjestu. Većini maturanata bio je to prvi posjet kninskoj tvrđavi, tom simbolu hrvatske neovisno-sti i slobode.

Nakon posjeta tvrđavi krenuli smo u pravcu značajnog povijesnog i arheološkog lokaliteta - Biskupije na čijem se području nalaze ostaci starohrvatske bazilike Svete Marije. Tu su naši maturanti doznali mnoštvo važnih podataka iz najranije hrvatske povijesti čiji se značajan dio odigrao upravo na tim prostorima. Biskupija je

bila crkveno i kulturno središte hrvatske države tijekom srednjeg vijeka. Arheolozi smatraju da temelji pet crkava toga mjesta datiraju iz perioda hrvatskih vladara od 9. do 11. stoljeća. Crkva Sv. Marije bila je sjedište kninskog biskupa, a kninski biskup bio je biskup Hrvatske od 1040. do 1522. godine. Danas se na starim temeljima ove crkve uzdiže memorijalna crkva istog imena, uređena 30-ih godina prošlog stoljeća prema nacrtu najpo-znatijeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.

Iz Biskupije smo krenuli prema izvoru rije-ke Cetine. Nakon pomalo napornog puta prema izvoru ukazao se divan prizor - veliki izvor za koji kažu da je istražen u prvih stotinjak metara svoje dubine. Dolje u još većoj dubini izvor čuva tajnu svoje smaragdne boje. Nakon obilaska izvo-ra posjetili smo starokršćansku crkvu sv. Spasa. Crkva datira iz 9. stoljeća te predstavlja vrlo zna-čajan dio u mozaiku hrvatske povijesti.

Tako se veoma bogat i koristan susret pribli-žio kraju. Pomalo umorni, ali iznimno zadovoljni te duhovno i kulturno obogaćeni, maturanti i nji-hovi vjeroučitelji uputili su se svojim kućama.

Nikola Milanović

98

Na slapovima KrkeLjeto se zahuktava i grije, a obveze se u školi

tope, više od naše marljivosti nego od vrućine. I tu negdje, između svega toga, sigurno je usidren naš tradicionalni vjeroučiteljski izlet. Uvijek mu se iznova radujemo jer nekako anticipira naš skori zasluženi odmor. Da ne govorimo kako nam je to uvijek iznova odlična prigoda da se družimo s kolegama u malo opuštenijem tonu od onog uobičajenog, radnog. Ove godine je naše marljivo povjerenstvo za izlete izabralo prekrasni Skradin i Nacionalni park Krka. Naš predstojnik nas je s ponosom u glasu izvijestio kako smo, evo, ove godine napokon popunili dupkom autobus, što nas je obradovalo, pa smo se nas šezdeset vjeroučite-lja izletnika na samom početku putovanja predali u ruke Majci Božjoj da nas čuva, pazi i prati da nam se što zla ne bi dogodilo.

Preletjevši autocestom, zaustavili smo se na odmorištu Krka kako bismo bacili pogled na predivno arhitektonsko zdanje koje premošćuje rijeku Krku, ugledali prekrasni gradić Skradin te popili jutarnju kavicu. Ne znam što nas je od te tri stvari više oduševilo. U Skradinu nas je dočekao toplom dobrodošlicom don Franjo Glasnović, skradinski župnik i dekan skradinskog dekanata. Susret smo, kako to i priliči, započeli sv. misom u kojoj smo Gospodinu zahvalili za sve milosti i dobra na završetku još jedne nastavne godine i preporučili mu se u molitvi i sabranosti. U vrlo nadahnutoj homiliji don Franjo je apostrofirao značenje vjere u životu, te sebe i nas upozorio na značenje osobnog vjerničkog svjedočanstva (pa zar nismo članovi „Svjedoka“?) u svakodnevnom životu kako nas suvremeni pogani ne bi pretekli u Kraljevstvu Božjemu.

Nakon slavlja sv. mise, zadržali smo se u crkvi dok nas je don Franjo vrlo lijepo i iscrpno upoznavao sa poviješću grada Skradina i skra-dinske crkve rođenja BDM koja je nekoć bila katedrala i sjedište biskupije. Dok je on to obja-šnjavao, pomislila sam po tko zna koji put koliko povijesnog bogatstva kriju naša mala mjesta i veliki gradovi i opet osjetila u srcu ponos i ljubav prema Lijepoj našoj. Dok se slušaju takve stvari, srce ne može drugačije nego ljubiti i zahvaljivati.

Onda smo se premjestili preko puta u župni dvor da vidimo muzejski prostor i nedavno obnovljenu i restauriranu biblioteku.

Kad smo sve iscrpno „izvižitali“, imali smo malo vremena da samostalno istražimo Skradin do ručka u restoranu „Marina“ kojeg je orga-nizirao don Franjo, a častila nas je na sveopće zadovoljstvo naša nadbiskupija. Ručak je trebao biti na račun našeg društva „Svjedok“, ali nas je nadbiskupija opet pretekla u svjedočanstvu veli-kodušnosti. Neka, to nam je bio materijalni, ali još više duhovni poklon na kojem smo zahvalili srda-čnim aplauzom i pjesmom. No, tu je nastao i mali problem: što sad sa novcem koji je pretekao? Vrlo brzo se snašao naš predstojnik i sve nas pozvao na sladoled upozorivši nas da „ne pretjerujemo“ jer će naša tajnica brojiti koliko je kuglica tko naručio. Smijehu i veselju nije bilo kraja! Ručak u restoranu je protekao u takvom tonu da nije moglo završiti drugačije nego pjesmom. Pojedini od nas su komentirali kako se sad samo nadaju da nas nitko neće tjerati da hodamo nakon toliko napora uloženog za trpezom.

Ipak, znatiželja je pobijedila i nastavili smo naše istraživanje, ovaj put u Nacionalni park Krka. A tek tamo ljepote i divljenja! Ovaj put smo bili oduševljeni Graditeljem nad graditeljima. I ostali smo bez teksta. Jer uspoređivati to graditeljstvo s našim ljudskim, slažete se, nema smisla. Onima koji su bili ne treba opisivati, a onima koji nisu možemo samo reći: Dođi i vidi! E, kad smo došli pred najveći slap, pojavilo se iskušenje kojem neki nisu mogli odoljeti. Zavrtale su se nogavice, gacalo se po rijeci, smijehu i vriski nije bilo kraja. Neki od nas su trčkarali sa fotoaparatima u nadi da će ovjekovječiti eventualne nespretnosti po kli-zavom kamenu, ali nismo bili sreće. Vjeroučitelji su još jednom pokazali da znaju ostati čvrsto na zemlji s obje noge i u ekstremno klizavim prilika-ma. Svaka čast!

No prava drama se odvijala sa druge strane, u skrovitosti. Najhrabrije vjeroučiteljice (ne smi-jem odati imena) počele su vaditi ratnu opremu i upustile se u neravnopravnu borbu sa hladnom

99

i snažnom Krkom. Plivaju one junački uzvodno, a stoje na mjestu! Fotoreporteru je takav slijed događaja savršeno odgovarao jer je mogao neo-metano i predano obavljati svoj fotografski dio poslanja. Na užas naših hrabrih plivačica koje su sveudilj vodile borbu sa rijekom. I znate, uspjele su, doplivale su do cilja. Ah, Bože, hvala ti na ovako upornim i predanim vjeroučiteljima! Je li me to netko pitao za fotke!?

Tu smo se zadržali do predvečerja u ugodnom i zabavnom druženju gdje smo pojeli i onaj obeća-ni sladoled na račun „Svjedoka“. Nakon toga smo se uputili u autobus, ali ako mislite da je dramama tu bio kraj, grdno se varate. Iskrsnula je dvojba: idemo li u povratku u Trogir ili ne? Pobijedili su glasniji, a glasniji su bili upravo Trogirani. I ako mislite da su glasali za odlazak u Trogir, opet se varate. Njima je valjda dosta Trogira. Ali nekima je bilo žao i to s pravom. Trogir je pravi biser našeg Jadrana, pa eto ideje za dogodine da se utje-še svi koji su htjeli vidjeti „švet Ivana od moga Trogira“. To je, naime, pjesma koja se orila na povratku u Split iz grla razočaranih znatiželjnika. A pjevalo se cijelim putem do Splita i bila je mili-

na slušati nama koji nismo htjeli kvariti taj sklad svojim glasovnim (ne)mogućnostima.

Kao posebnu zanimljivost tog zadnjeg dijela putovanja svakako treba izdvojiti vrlo tempera-mentan dvoboj našeg predstojnika i Tomislava Budimira u drevnoj dalmatinskoj igri - šijavici. Iako su Sinjani nadaleko poznati po šijavici, ovaj put Budimir nije imao nikakve šanse protiv pred-stojnika Poljičanina. A igra, to je tek neopisivo! Najviše bi nas razdragalo kad bi don Josip rekao: „moje“! Ne toliko što on dobiva, koliko zbog nježnosti kojom bi on izgovorio tu riječ. To se treba čuti! Dolazile su nam suze na oči od tolikog smijeha. Razdragao nas je i raznježio jer smo neizostavno morali doći do zaključka kako osoba koja s toliko nježnosti dobiva igru, mora imati puno nježnosti u srcu.

U izvrsnom i opuštenom raspoloženju stigli smo u Split zahvaljujući nebeskoj Majci što nas je čuvala i već praveći planove za dogodine. A vi koji niste bili s nama, ako vam nije žao, onda je žao nama. Zašto? Jer vama nije žao.

Slavenka Barada


Još uvijek se dobro sjećam jednog svog doži-vljaja iz rane mladosti. Šetala sam s prijateljima pokraj velikog i prelijepog jezera u sjevernim predjelima naše domovine. Početak jeseni. Staze prekrivene žutilom prerano otpalog lišća. Voljela sam lopoče. I danas mi je to drag cvijet. Oduvijek je u meni budio divljenje, osvajao me svojom kra-ljevskom pozom na zelenoplavoj površini. Toga sam ga dana poželjela. Jednog smo od onih bliže obali uspjeli dosegnuti. Već u prvom pokušaju da ga se uzme pokazao se neposlušnim. Pružao je otpor. Našoj se ustrajnosti, ipak, nije uspio othr-vati. Ubrzo je njegova raskoš završila u rukama pohlepne obožavateljice.

A onda se dogodilo nešto što me kao snažna slika još uvijek prati. Osjećaj divljenja zamijenila je sjeta. Što sam ga više držala u ruci, on je bio manje lijep. Latice su gubile živahnost i ljepotu. Duga, šuplja cjevčica koja ga je povezivala sa samim dnom jezera i kroz koju je on dobivao sve što mu je bilo potrebno za život postajala je sve beživotnijom. Bez te spone izgubio je sjaj. Presa-hnuo mu je izvor života. Sav čar boja odjednom se izgubio. Zbog moje želje za posjedovanjem lopoč

Lopočje izgubio svu privlačnost. Nije mogao živjeti od moje sebičnosti.

Iz ovog, naizgled sasvim običnog, doživljaja naučila sam nešto o životu i ljubavi. Ono čega u velikoj mjeri nedostaje nama ljudima je divlje-nje ljepoti bez želje za posjedovanjem. Kao da ne želimo dopustiti da ljepota ima svoju tajnu. Pohlepno je razotkrivamo, profaniramo. Teško se, doista, oduprijeti navali konzumizma. Sve, pa i sama ljubav, postaje potrošačka roba. Ipak, ljepota i snaga ljubavi nije u posjedovanju, nego u dari-vanju. Ljubav poštuje tajnu drugoga koju krije u svojim dubinama. Ako ga iz tog svijeta otrgnemo da bismo ga uživali, mi ga zapravo ne ljubimo. Želja za posjedovanjem je gušenje, a ne ljubav. U ljubavi drugi mora ostati potpuno slobodan i navezan jedino na vlastiti izvor života. Tako će vječno sačuvati svoju ljepotu. Tako će sačuvati svoju tajnu. Ponirati u taj svijet s poštovanjem znači otvarati se misteriju i puniti duh njegovim nježnim lahorima mudrosti.

Mirjana Vučica


Stara kineska mudrost kaže: „Ako riječ nije bolja od šutnje, pametnije je šutjeti!“ Riječi su važne. Moramo ih birati jer ostaju, pamte se, odzvanjaju. Šalju poruku, pitaju i priopćuju, izra-žavaju osjećaje radosti i patnje. Riječima liječimo ili zadajemo rane. Dolazimo do duše drugoga. Da bismo se znali riječima služiti, prije svega morali bismo znati slušati. Kao onaj čovjek koji, zabrinut jer mu je brak u krizi, odluči potražiti savjet kod jednog poznatog liječnika. Nakon što ga je ovaj saslušao, ovakav mu je savjet dao: „Moraš nau-čiti slušati svoju ženu“. Čovjek, odlučan slijediti upute, nakon mjesec dana se vrati i reče: „Znate, slušao sam svaku riječ koju je moja žena izgovo-rila“. A učitelj mu odvrati: „Dobro, a sada se vrati kući i poslušaj svaku riječ koju ona ne izgovori“.

Nije dovoljno čuti, nego treba znati razumjeti. A to nije ni lako ni jednostavno. Dobar slušač je onaj tko zna napraviti odmak od sebe samoga, od svog vlastitog svijeta. Onaj tko ponire u misli, osjećaje i način razmišljanja drugoga. Ako to nije kadar, neće razumjeti govor sugovornika. Neće moći primiti poruku. Kao prijamnik koji ne hvata frekvenciju odašiljača. Poruka koju nam drugi šalje često je dublja i složenija od skupa riječi i rečenica koje izgovara. Ponekad daleko više kaže svojim pogledom, uzdahom, naboranim čelom i izrazom lica, samom šutnjom. Dobar slušač će to zamijetiti i razumjeti. Što bi inače bila ljubav ako ne spremnost ponirati u svijet drugoga i susresti ga tamo odakle riječi ne mogu ili ne umiju naći puta prema vani. Susresti ga u dnu duše gdje ponekad ni samog sebe ne razumije. Pomoći mu to prepoznati i pronaći riječi kojima će izraziti ono što misli i osjeća. I vjerovati mu. Ne požu-rivati se ispravljati ono što o sebi kaže, nego ga takvim prihvaćati. Ne događa li nam se da, jer ne vodimo dovoljno računa o drugome, blokiramo te riječi. Možda ih se i sami bojimo te namjerno, makar sebi to prikrivajući, ne dopuštamo da iziđe vani ono što nam se ne bi svidjelo, što bi nas uzdrmalo u našem uvjerenju kako je sve onako kako to mi zamišljamo. I umjesto da nam drugi postane bliži, mi se od njega sve više udaljavamo. Bolni jaz nerazumijevanja i neprihvaćanja postaje sve veći.

Neizgovorene riječiOd Isusa možemo puno naučiti o govoru i

slušanju. Svaka njegova izgovorena riječ je lijek, budi nadu, poziva na život, hrabri i ulijeva povje-renje. Tko ne bi slušao takve riječi? Tko ih ne bi rado prihvaćao? I tko bolje od Isusa zna razumjeti govor neizgovorenih riječi, čežnju srca i patnju neisplakanih suza. U njegovoj blizini sve riječi možemo reći, sve ono što jesmo i što bismo željeli biti. Sve što nas raduje i boli, sve ono što od dru-gih želimo skriti zbog straha da nas ne povrijede. Sve njemu možemo reći. I ne samo to. On će nam pomoći da ono što u nama počiva kao nejasnoća i muka uspijemo sami razumjeti i pretočiti u misao i riječi. On sve to može. Samo ako smo pred njim ono što doista jesmo.

VaMa


Kad se Kinez krstiKinezi oko nas sve su brojniji. Susrest ćete

ih makar ako idete kupiti nešto jeftino. Često će se ljubazno nasmijati i pozdraviti vas na nekom djetinjem hrvatskom jeziku, a vi ćete možda imati dojam kako su zaista simpatični ti mali kosooki ljudi... Ili ćete ih promatrati kao neželjene goste jer se uvlače u kutove svih gradova i gradića u Lijepoj našoj, tamo gdje su možda naši ljudi mogli zarađivati svoj kruh svagdanji.

Ima srećom ljudi i među trgovcima koji ne dijele ljude po naciji i boji kože, kojima su svi ljudi braća jer svi smo od istog Oca na nebesima. Tako sam pretprošlo ljeto od jednog poznanika koji se bavi, između ostaloga, i trgovačkim poslom čula kako je učio Kineza da se prekrsti. I budući da Kinez nije baš razumio značenje izgovorenih rije-či pitao je za objašnjenje. „Aha!“ – nakon nekog vremena je shvatio i prekrstio se riječima: „U ime Tate i Sina i Duha Svetoga“. Uslijedio je naravno smijeh, a Kinez se valjda čudio jer zar postoji neka razlika reći: otac ili tata?

Kinez me tako još jednom podsjetio na nešto bitno. Bog, naš Otac, želi da ga zovemo: „Tata!“. On ne želi biti daleki Otac, „u inozemstvu“, želi da ga upoznamo kao brižnog i pažljivog, uvijek prisutnog. To je tata koji nas u Svetom pismu podsjeća: Ja znam sve o tebi, znam kada sjedneš i kad ustaneš, znam sve tvoje putove (Ps 139), znam i koliko je vlasi na tvojoj glavi (Mt 10, 29-31), znam te i prije tvog začeća (Jer 1,4-5), ja sam ljubav (1 Iv 4,16) i ja te volim vječnom ljubavlju (Jer 31,3), ako me tražiš svim svojim srcem naći ćeš me (Pnz 4,29).

A što se tiče Kineza, Engleza, Amerikana-ca i Afrikanaca, Korejaca i svih Europejaca, svih crnaca i svih bijelaca – sve su to naša braća i naše sestre jer kao što netko reče: „Gdje god Bog ima svoju djecu, tamo ja imam braću i sestre.“

Poželimo svima da pronađu Oca koji nije daleko nikome od nas, Oca kojeg svatko smije zvati: „Tata!“

Marija Gašpar

PasijaPovijest pripovijeda patnju Pravednika pri-

kovanog pored puta. Posljednja Pasha postade prvom. Prije pogibije Pastir podiže pehar prema Pradavnome. Predmoleći predade prijateljima prvu Pričest. Potom, pjevajući psalme, posljednji put povede procesiju preko potoka.

Prodan. Poljupcem prokazan, popi pregorki pehar patnje pomažući povjerenom puku. Poslije ponosna priznanja: „propovijedah posred puka!...“ pretorijanci povedoše pastira pred prokuratora. Pospane prijatelje pustiše, prestrašene.

Prokurator, Poncije Pilat, primjećuje pra-vednost progonjenog. Prvo predlaže puštanje. Poslije popušta pod prijetnjama pripuštajući puku predodređenu presudu - propeće.

Prije presude pokleknu Petar. Progonjen pro-ročanstvom - „Petre, prije prvog pijetlova pjeva...“ - proplaka. Posljednji put pogleda privezana Prija-telja. Plačući pobježe.

Pantokrator, pogrbljen, posrćući pod priti-skom pade posred puta. Pada ponovo, pa ponovo. Prijetnjama prisiliše prolaznika pomoći.

Prijeđe prestrašni put patnje. Prikovan. Podi-gnut. Prašta pretorijancima, progoniteljima, Pila-tu, podgovorenom priprostom puku.

Posljednji poklik protisnu potpuno predan. Petak. Podne. Pomrčina posvuda. Potres. Prazno-vjerni politeist posvjedoči: Pravednik pogibe!

103

Čekali smo, Isuse,Ovaj velik danKad će naša srcaPostati tvoj premili stan.

O daj nam, dobri Isuse,Da očuvamo srca čistaJer od danas, IsuseOna nisu više ista.

Prevelik je to događajI prevelik nama darda Bog i čovjek želi bitinašeg srca podstanar.

O Hostijo bijela, Isuse živi,Vjeru našu Ti osnaži,Pomozi nam da se ostavimoSvake zloće, svake laži.

Hostijo bijela, sad dobro znamU tebi se krije živi Bog,Tebe je volio Tarzicije svetiViše od života svog.

Neka svatko pred tobom jePokajan u duhu

I zahvali Ti, moj Isusešto se skrivaš u tom kruhu.

Klanjamo se Tebi, Isuse,Pod prilikama kruha i vinaJer tu naša vjera vidiTebe Isuse, Božjeg Sina.

Isuse, kralju neba i zemljeTi nam želiš prijatelj postatiO daj da i mi želimoZauvijek s Tobom ostati.

Isuse, Bože, Spasitelju naš,Dižemo Ti glas s ovog hrvatskog tlaSpasi sve nas, o Isuse,Od napasti vražjih i svakoga zla. Koliko je, Isuse, na svijetu tabernakula

Ja im nikad neću znati broj Al od danas, IsuseI ja sam tabernakul tvoj.

Hvala Tebi, Isuse,Za ovaj velik danKad će naša srca postatiTvoj premili stan. Mariela

Isuse(pjesma za prvu pričest)

104

Oprosti mi, opetOprosti mi, opet,tu drskost koja me čini takone nalik Tebi...Kao da ne znamkakvu samo štetu činimkad param Tvoju sliku u sebi...

Oprosti mi, opet,što se pravdam kao da je važnošto će drugi misliti o meni...Kao da ne znamda sam samo ono što pročitam u Tvojoj zjeni.

Oprosti mi, opet,što i ne marim baš za bolonih koje mi na put stavljaš...Kao da ne znamda si u njima Ti stvaran ko dan...samo se ne javljaš.

Oprosti mi, opet,onu tvrdoglavu šutnjuzbog uvrede kojoj nikako da stanem na kraj.Kao da ne znamda se u njoj iz crnog kutasmijulji onaj stari Zmaj.

Oprosti mi, opet,što žurim i nisu mi važnemale pokupljene stvarii ostavljeno smeće...Kao da ne znamda su male stvari bitnei da trenutno nema onihkoje su veće.Oprosti mi, opet,što najradije preskačem krugu kojem se otkriva kako malo stvari o svijetu znam.Kao da ne znamda nisu sva znanja vrijednaI nisu sva neznanja sram.

Oprosti mi, opet,

što Te ostavljam da čekašna naš sastanak duge sate...Kao da ne znam da ni jedno nije vrijedno kao ono vrijeme odvojeno za Te.

Oprosti mi, opet,što Te ne proslavljam bašsvojim životomi što se slabo trudim.Kao da ne znamda sam za to na ovom svijetui da je blažen onajtko se sa tom željom budi...

Oprosti mi, opet,što se ponekad bunim jer me stvori tako kako jesi.Kao da ne znamda sve što je od Tebe u meni- jest dobro.A ako nešto nije- to su moji grijesi.

Mariela

105KRONIKA

2. rujna 2005. - Podjela kanonskih mandata. U splitskoj katedrali sv. Dujma mjesni ordinarij nadbiskup mons. Marin Barišić nakon svečanog misnog slavlja podijelio je 43 kanonska mandata vjeroučiteljima i tom prigodom im, između osta-loga, poručio: „Preko kanonskih mandata vidimo zajedništvo i povezanost biskupa s vama vjerouči-teljima, roditeljima i vjeroučenicima.“

2. rujna 2005. – Radni sastanak voditelja stru-čnih vijeća. Na početku nastavne godine voditelji županijskih stručnih vijeća za osnovnu školu na svom prvom radnom sastanku planirali su i pro-gramski uskladili radne susrete županijskih stru-čnih vijeća s Katehetskim uredom i Zavodom za školstvo RH. Planirana su tri radna susreta (rujan, prosinac i svibanj) te zajednička duhovna obnova za vjeroučitelje laike u korizmenom vremenu u Vepricu.

Rujan 2005. – Stručna vijeća vjeroučitelja u osnovnoj školi. Kroz mjesec rujan održani su prvi radni sastanci u svih devet stručnih vijeća vjero-učitelja u osnovnoj školi. Budući da sva stručna vijeća u našoj nadbiskupiji imaju usuglašeni plan i program rada, na ovom prvom radnom sastanku radilo se najviše na upoznavanju vjeroučitelja s izvedbenim godišnjim planom te izradi operati-vnih programa za sva vjeronaučna godišta.

17. rujna 2005. – Radni sastanak s vjeroučite-ljima pripravnicima. Katehetski ured u suradnji sa Zavodom za školstvo RH organizirao je radni susret vjeroučitelja pripravnika i njihovih mentora koji su zaposleni u osnovnim i srednjim škola-ma na području Splitsko-makarske nadbiskupije. Nakon molitvenog početka, predstojnik Katehet-skog ureda pozdravio je sve nazočne i uveo u radni dio susreta. Potom je Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk, upoznala vjeroučitelje pripravnike i njihove mentore s pravima i obve-zama tijekom pripravničkog stažiranja, prema Pravilniku o polaganju stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu i nasta-vnika u srednjem školstvu (NN, 88/2003).

Školska godina 2005./2006.27. rujna 2005. - Sv. misa za srednjoškolce. Povodom početka nove školske godine u splitskoj prvostolnici nadbiskup Marin Barišić, u konce-lebraciji s predstojnikom Katehetskog ureda don Josipom Perišem, predvodio je misno slavlje za sve srednjoškolce grada Splita i njihove profesore. Nije bilo moguće prebrojiti koliko je mladih srednjo-školaca sudjelovalo na ovom misnom slavlju, jer su ispunili ne samo unutrašnjost katedrale nego i peripter oko katedrale. Znakovita je bila nadbisku-pova poruka srednjoškolcima na početku sv. mise: „Evo nas ovdje gdje je započela škola. Ovdje smo s Onim koji je izvor znanja i mudrosti.“ Prikazne darove na oltar prinijeli su učenici Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“, a svirao je i pjevao VIS „Dujam“ iz Splita.

15. listopada 2005. - Stručno vijeće srednjo-školskih vjeroučitelja. Vijeće se sastalo u Nadbi-skupijskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ u Splitu. Izlaganje na temu Enciklika ‘Ecclesia de Euharistia’ – polazište u obradi nastavnih jedi-nica 4. godišta o Euharistiji održao je fra Jakov Udovičić, vjeroučitelj u Gimnaziji „Dr. Mate Uje-vić“ u Imotskom. Zatim je uslijedio rad u manjim skupinama u kojima su vjeroučitelji izrađivali konkretne katehetske modele o Euharistiji, pre-dviđene planom i programom.

18. do 27. listopada 2005. – Stručni ispiti u osnovnoj školi. U Osnovnoj školi „Plokite“ u Splitu, u jesenskom ispitnom roku, polaganju stručnog ispita iz vjeronauka pristupilo je trina-est kandidata. Stručni ispit uspješno su položili sljedeći vjeroučitelji: Jadran Bašić (Hvar), Ruža Knez (Zadar), s. Marina Kosina (Zadar), s. Vedra-na Krstičević (Split), don Ivan Lovrić (Split), Teo Matijaš (Šibenik), fra Denis Šimunović (Šibenik), s. Danijela Škoro (Dubrovnik) i Mario Žuvela (Split).

11. do 12. studenoga 2005. – Seminar u Lovra-nu. Vjeroučitelji mentori, savjetnici i voditelji županijskih stručnih vijeća sudjelovali su na dvo-dnevnom seminaru u Lovranu. Seminar je organi-

106 KRONIKA

uspješno je položila pripravnica Marica Labor, vjeroučiteljica u Prometno-tehničkoj školi u Šibe-niku.

28. siječnja 2006. - Stručno vijeće srednjoškol-skih vjeroučitelja. Sastanak stručnog vijeća je održan u Elektrotehničkoj školi u Splitu. Ivana Bulić, vjeroučiteljica iz Ekonomske škole u Spli-tu, pripremila je i prezentirala nazočnim vjero-učiteljima nastavnu jedinicu iz 2. vjeronaučnog godišta: Pred promjenama suvremenog svijeta. Zatim su se vjeroučitelji podijelili u manje skupi-ne i zajednički radili na izradi nekoliko nastavnih jedinica iz povijesti Crkve, također iz programa 2. vjeronaučnog godišta.

8. veljače 2006. – Vjeronaučna olimpijada na regionalnoj razini. Po prvi put smo, nakon škol-skih natjecanja, organizirali vjeronaučnu olim-pijadu za osnovnu školu na regionalnoj razini. Natjecanje je organizirano u devet sjedišta stru-čnih vijeća, a voditelji stručnih vijeća bili su predsjednici povjerenstava za provedbu natjeca-nja. Svi su učenici pojedinačno rješavali pisani test koji je sadržavao 100 bodova. Bodovi su se pribrajali tako da smo dobili najbolje ekipe koje su se, proporcionalno broju prijavljenih ekipa po pojedinom stručnom vijeću, plasirale na nadbi-skupijsku vjeronaučnu olimpijadu.

13. do 24. veljače 2006. – Stručni ispiti u osno-vnoj školi. U Osnovnoj školi „Plokite“ u Splitu, u ovom ispitnom roku, polaganju stručnog ispita iz vjeronauka pristupilo je osamnaest kandidata. Stručni ispit uspješno su položili sljedeći vjero-učitelji: Silvana Andrijašević (Split), Iva Babić (Zadar), don Jakoslav Banić (Split), don Damir Bistrić (Split), Perica Brkičić (Šibenik), Andrea Cinotti (Šibenik), s. Gordana Čutura (Zadar), don Franjo Glasnović (Šibenik), don Jozo Gojsalić (Split), s. Bernardica Jurić (Split), Marija Kujun-džić (Split), Tatjana Poljaković (Šibenik), Lenka Radić (Zadar), don Stipan Šurlin (Split) i Romina Tomaš (Dubrovnik).

18. veljače 2006. – Nadbiskupijski stručni skup. U organizaciji Katehetskog ureda održan je drugi stručni skup za vjeroučitelje u prostorijama

zirao Nacionalni katehetski ured HBK u suradnji sa Zavodom za školstvo Republike Hrvatske. Okvirna tema skupa bila je: Pedagoška komuni-kologija u području školskog vjeronauka – teorija i praktična umijeća (II. dio). Kroz predavanja i pedagoške radionice vjeroučitelji su imali pri-godu obogatiti vlastito umijeće komuniciranja te stečena znanja i iskustva prenijeti ostalim vjero-učiteljima.

19. studenoga 2005. – Nadbiskupijski stručni skup. U organizaciji Katehetskog ureda, u veli-koj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa održan je stručni skup za sve vjeroučitelje na temu: Vjero-nauk u službi Euharistije. Na skupu je sudjelo-valo oko 200 vjeroučitelja. U uvodnim riječima predstojnik Periš povezao je temu sa završetkom Godine Euharistije i naglasio kako je kateheza bez Euharistije puka teorija, a Euharistija i ostali sakramenti bez kateheze isprazni ritual. Svojom nazočnošću rad skupa pratio je i nadbiskup dr. Marin Barišić te u pozdravnom govoru poručio vjeroučiteljima: „Vi ste Crkva i poslani ste od Crkve da gradite i formirate, a sadržaj i metoda vjeronauka ne može se zamisliti bez Euharistije.“ Potom su održana dva predavanja, nakon čega je uslijedila tematska rasprava. Prvo predavanje je održao dr. Ivan Bodrožić na temu: Euharistija - izvor, vrhunac i srce kršćanskog života. Drugo predavanje održala je dr. Jadranka Garmaz na temu: Euharistijska kateheza u nastavi vjeronau-ka. Sukladno temi ovoga skupa, nakon predavanja i tematske rasprave svi su vjeroučitelji sudjelovali u koncelebriranom misnom slavlju u sjemenišnoj kapeli koje je predvodio nadbiskup Barišić. (Pre-davanja sa stručnog skupa objavljujemo u ovom broju Svjedoka)

Prosinac 2005. - Stručna vijeća vjeroučitelja u osnovnoj školi. Glavna tema drugog radnog sastanka stručnih vijeća vjeroučitelja u osnovnoj školi, održanih početkom mjeseca prosinca, bila je: Likovno izražavanje u vjeronaučnoj nastavi.

5. do 6. prosinca 2005. – Stručni ispiti u sre-dnjoj školi. U II. gimnaziji u Splitu, u jesenskom ispitnom roku, polaganju stručnog ispita iz vje-ronauka pristupila su dva kandidata. Stručni ispit

107KRONIKA

Nadbiskupskog sjemeništa, a okvirna tema bila je: Teorija izbora u vjeronaučnoj nastavi. U radu ovoga skupa sudjelovalo je preko 200 vjerouči-telja, ali i zapaženi broj drugih profesora koje je privukla navedena tema. Sudjelovali su i vjerouči-telji iz Hvarske biskupije sa svojim predstojnikom don Milijem Plenkovićem. U ime mjesnog ordi-narija skup je pozdravio generalni vikar don Ivan Ćubelić, a u ime Zavoda za školstvo prof. Vesna Marović, predstojnica splitske podružnice. Preda-vanje na temu Kako se uspješnije nositi sa stresom održala je dr. Asja Cvitanović-Palinić, vodite-ljica dubrovačko-neretvanske županijske službe za školsku medicinu. Ona je uvodno govorila o uzročnim čimbenicima stresa, a u drugom dijelu istaknula vještine kojima se nadvladava stres. Na kraju je poručila vjeroučiteljima: „Stvarajte dobre odnose s djecom!“ Drugi dio skupa bio je posve-ćen radu u manjim skupinama. U osam skupina obrađivane su sljedeće teme: 1) Svijet kvalitete - usklađivanje svjetova kvalitete (dr. Matija Čale-Mratović); 2) Što nam je potrebno da budemo sretniji - potrebe ili isprike? (Živana Ivas, prof.); 3) Naš odnos s njima počinje u našim očima (Ljiljana Šupraha, dipl. ped.); 4) Skrbne i ubojite navike (Boja Milan-Mustać, prof.); 5) Verbalna i neverbalna komunikacija u razredu (Tanja Ronče-vić, prof.); 6) Vjeroučitelj u „neobičnom razredu“ (s. Marinela Delonga, prof.); 7) Mogu izabrati biti još uspješniji i zadovoljniji vjeroučitelj (dr. Asja Cvitanović-Palinić); 8) Kada je disciplina problem? (Igor Longo, prof.). Svi su sudionici prošli kroz dvije radionice, koje su tematski bile vrlo slične, tako da su mogli dobiti prvi i nepo-sredni uvid u mogućnosti primjene načela Teorije izbora u svom vjeronaučnom radu. Po završetku radionica upriličena je završna tematska rasprava u kojoj su vjeroučitelji pokazali vrlo veliki interes prema ovoj problematici. Voditelji radionica, koji inače nisu vjeroučitelji, izrazili su veliko zado-voljstvo aktivnim i konstruktivnim sudjelovanjem vjeroučitelja u pedagoškim radionicama i u samoj plenarnoj raspravi. (Predavanje i glavne naglaske iz pedagoških radionica objavljujemo u ovom broju Svjedoka)

25. veljače 2006. - Stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama. Ovaj skup održan je u prostorijama Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, a započeo je misnim slavljem u bogoslovskoj kapeli koje je predvodio nadbi-skup mons. Marin Barišić. Nadbiskup je odgoji-teljice pozvao da poput Isusa blagošću odgajaju djecu koja su im povjerena i da budu ruke koje će ih voditi k Njemu, a za to je potrebna duhovnost i stručnost. Tema skupa bila je: Profesionalnost i duhovnost odgojitelja u vjeri. Pozdrav odgojite-ljicama kao organizator skupa uputio je don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda. Prvo preda-vanje, o temi Stručnost i osobnost odgojiteljica u vjeri, održala je Brankica Blažević, pedagoginja katoličkih vrtića i voditeljica Odjela za vjerski odgoj djece predškolske dobi pri Katehetskom uredu Zagrebačke nadbiskupije. Ona je naglasila da odgojitelj mora biti osoba koja trajno uči i istražuje, osobno i stručno napreduje, jer se od nje zahtijeva stručnost i čvrsta osobnost. Drugo predavanje, o temi Doprinos odgojitelja u vjeri u odgojnom kontekstu dječjeg vrtića, održala je s. Katarina Pišković, viša savjetnica za vjerski odgoj djece predškolske dobi pri NKU HBK. Kao snažan argument za uvođenje vjerskog odgoja u predškolske ustanove ona je navela vlastito svjedočenje odgojnih kvaliteta. Cilj Programa katoličkog vjerskog odgoja jest da roditelji sami zaključe kako je on potreban za njihovo dijete. Nakon predavanja i kraće stanke odgojiteljice su aktivno sudjelovale u dvije pedagoške radionice u kojima su obrađene dvije teme: Budite sveti jer sam ja svet i Živjeti snagom Duha Svetoga. U okviru ovih radionica odgojiteljice su razmišljale o odgoju djece za krjeposti.

14. ožujka 2006. – Vjeronaučna olimpijada za osnovnu školu. Nakon regionalnih natjecanja, održanih po stručnim vijećima, 27 ekipa iz cije-le nadbiskupije sudjelovalo je na vjeronaučnoj olimpijadi na nadbiskupijskoj razini. Nakon dva kruga natjecanja (pisani test i tombola), u vrlo izjednačenoj borbi, prvo mjesto osvojila je ekipa Osnovne škole „O. Petar Perica“ iz Makarske pod vodstvom vjeroučitelja don Ivana Čotića. Na državnom natjecanju, održanom u svibnju u Dubrovniku, naša je ekipa osvojila zapaženo peto

108

mjesto. Čestitamo! (Opširnije o vjeronaučnoj olimpijadi u posebnom prilogu)

16. ožujka 2006. - Vjeronaučna olimpijada za srednju školu. U Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu održana je vjeronaučna olimpijada za sre-dnje škole na nadbiskupijskoj razini. Nakon tri kruga natjecanja, od trinaest ekipa, uvjerljivo prvo mjesto je osvojila ekipa Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ iz Splita pod vod-stvom vjeroučiteljice s. Petre Šakić. Na državnom natjecanju, održanom u svibnju u Vukovaru, naša je ekipa osvojila zapaženo drugo mjesto. Česti-tamo! (Opširnije o srednjoškolskom natjecanju u posebnom prilogu)

20. do 21. ožujka 2006. – Seminar u Lovranu. Vjeroučitelji mentori, savjetnici i voditelji župa-nijskih stručnih vijeća sudjelovali su na dvodne-vnom seminaru u Lovranu. Seminar je organizirao Nacionalni katehetski ured HBK u suradnji sa Zavodom za školstvo Republike Hrvatske. Okvir-na tema skupa bila je: Filozofsko-duhovni komu-nikološki aspekt vjerskog odgoja na području školskog vjeronauka. U završnom dijelu trilogije o komunikaciji vjeroučitelji su imali prigodu još više usavršiti vlastito umijeće komuniciranja te stečena znanja i iskustva prenijeti ostalim vjero-učiteljima.

29. do 31. ožujka 2006. – Stručni skup o HNOS-u u Makarskoj. Vjeroučitelji voditelji županij-skih stručnih vijeća i vjeroučitelji zaposleni u osnovnim školama koje su eksperimentalno pro-vodile HNOS sudjelovali su na trodnevnom stru-čnom skupu u Makarskoj. Organizatori stručnog skupa bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Zavod za školstvo u suradnji s Nacio-nalnim katehetskim uredom HBK. Okvirna tema skupa bila je: Vjeronauk i Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Kroz predavanja, pedagoške radionice i rasprave vjeroučitelji su obogaćivali svoje znanje i razmjenjivali iskustva vezana uz primjenu suvremenih nastavnih metoda, oblika rada, načina praćenja i vrjednovanja učeničkih postignuća, međupredmetne korelacije, itd.

1. travnja 2006. - Susret maturanata. Preko tisuću maturanata iz Splitsko-makarske i Zadarske nadbiskupije te Šibenske biskupije okupilo se ove godine sa svojim vjeroučiteljima u Kninu. Zaje-dnički susret započeo je pokorničkim bogoslu-žjem i euharistijskim slavljem koje je predvodio mons. Ante Ivas, šibenski biskup. Nakon sv. mise maturanti su posjetili i razgledali kninsku tvrđavu. U poslijepodnevnom dijelu programa posjetili su povijesno-arheološki lokalitet Biskupiju i Meštro-vićevu crkvu sv. Marije. Potom su obišli crkvu sv. Spasa u mjestu Cetina, odakle su se u večernjim satima vratili svojim kućama. (Opširnije o susretu maturanata u posebnom prilogu)

4. travnja 2006. – Sastanak s ravnateljima/icama predškolskih ustanova. Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije organizirao je, u Velikoj dvorani KBF-a u Splitu, radni sasta-nak s ravnateljima/icama predškolskih ustanova Splitsko-dalmatinske, Dubrovačko-neretvanske i Šibensko-kninske županije u svezi realizacije vjer-skog odgoja u predškolskim ustanovama. Skup je otvorio i moderirao mr. Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupi-je, a sve nazočne je na početku u ime Zavoda za školstvo Republike Hrvatske pozdravila Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk. Na skupu je nazočila i prof. Tončica Kalilić, viša savjetnica za predškolski odgoj, također iz Zavoda za škol-stvo, Podružnica Split. Uslijedila su tri izlaganja. U prvom predavanju mr. Josip Periš je sustavno i vrlo pregledno izložio opravdanost vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama. Drugo predavanje odr-žala je prof. Marija Ivanković, načelnica Odjela za predškolski odgoj Ministarstva znanosti, obrazova-nja i športa Republike Hrvatske u kojem je izložila zakonske pretpostavke koje omogućuju uvođenje vjerskog odgoja u predškolske ustanove. Na kraju je s. Katarina Pišković, viša savjetnica za predškol-ski odgoj u Nacionalnom katehetskom uredu HBK, predstavila nazočnim ravnateljima/icama Program katoličkog vjerskog odgoja u predškolskim usta-novama. Nakon predavanja uslijedila je vrlo živa i konstruktivna rasprava u kojoj je pedesetak ravna-telja iznosilo objektivne poteškoće u svezi uvođenja vjerskog odgoja u dječje vrtiće, ali i niz poticajnih primjera kako se uz malo žrtve i puno dobre volje

KRONIKA

109

vjerski odgoj ostvaruje u desetak vrtića na području Splitsko-makarske nadbiskupije na zadovoljstvo djece, njihovih roditelja i odgajatelja.

4. do 5. travnja 2006. – Stručni ispiti u sre-dnjoj školi. U II. gimnaziji u Splitu, u proljetnom ispitnom roku, polaganju stručnog ispita iz vje-ronauka pristupila su dva kandidata. Stručni ispit uspješno su položile Ivana Grubišić (Split) i s. Rita Maržić (Zadar).

8. travnja 2006. - Duhovna obnova. Oko sto dvadeset vjeroučitelja laika okupilo se u Vepricu na svojoj redovitoj godišnjoj duhovnoj obnovi uoči nedjelje Cvjetnice. Na duhovnoj obnovi nam se pridružilo i nekoliko preškolskih odgojiteljica u vjeri te članova splitskog ogranka Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika. Anima-tor duhovne obnove bio je don Ivan Čotić, župnik župe Kraljice mira u Makarskoj. U okviru teme Kršćanin je nešto više održao je duhovni nago-vor predstavivši lik vjeroučitelja, ali i svećenika koji bi po naravi svoje službe trebao prednjačiti kršćanskim svjedočenjem, a to je spremnost za ljubav i darivanje po uzoru na Isusa Krista koji sebe dariva čovjeku bez pridržaja. Nakon pokor-ničkog bogoslužja i prigode za sv. ispovijed, don Ivan je predvodio misno slavlje te u prigodnoj homiliji upozorio na grijeh zavisti koji trajno vreba na čovjeka, pozvavši vjeroučitelje da budu stalno budni. Nakon zajedničkog objeda, u posli-jepodnevnom dijelu programa duhovne obnove, predvođeni križem vjeroučitelji su prešli na drugu stranu potoka, tog vepričkog „Cedrona“, da bi po postajama svetišta obavili pobožnost križnog puta. Naizmjenično su nosili križ i čitali meditaci-je postaja koje su sami osmislili i predmolili.

Svibanj 2006. - Stručna vijeća vjeroučitelja u osnovnoj školi. Stručna vijeća vjeroučitelja u osnovnoj školi održala su svoje radne sastanke kroz mjesec svibanj. Uglavnom se radilo o izvje-šćima voditelja sa stručnih seminara, održanim u Lovranu na temu o pedagoškoj komunikologiji i u Makarskoj o HNOS-u, te zajedničkoj analizi rada stručnog vijeća kroz proteklu školsku godinu.

12. do 16. svibnja 2006. – Stručni ispiti u osno-vnoj školi. U Osnovnoj školi „Plokite“ u Splitu, u ovom ispitnom roku, polaganju stručnog ispi-ta iz vjeronauka pristupilo je sedam kandidata. Stručni ispit uspješno su položili svi vjeroučitelji: Zlatko Bartulović (Split), Marija Friedrich (Šibe-nik), Snježana Jurić (Zadar), Klaudija Pavlović (Zadar), Damir Mandić (Split), Grgo Mišković (Zadar) i Robert Šimić (Šibenik).

10. lipnja 2006. - Godišnja skupština „Svjedo-ka“. Oko sto pedeset vjeroučitelja okupilo se u Nadbiskupskom sjemeništu na svojoj redovitoj skupštini. Zbog aktualnosti teme o HNOS-u, u radu skupštine Društva vjeroučitelja laika sudje-lovao je i znatan broj vjeroučitelja koji nisu laici. Skupštinu je pozdravio i sam nadbiskup mons. Marin Barišić. Predavanje na temu Hrvatski naci-onalni obrazovni standard – pozitivna iskustva, ostvarenja i poteškoće održala je Ivanka s. Klau-dija Todorić, psiholog u Osnovnoj školi „Marjan“ u Splitu, u kojoj se eksperimentalno provodio program HNOS-a u školskoj godini 2004./2005. Nakon dosta žive i bogate rasprave predstojnik Katehetskog ureda je najavio da će cijela Katehet-ska ljetna škola krajem kolovoza biti posvećena Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standar-du. Nakon kraće stanke vjeroučiteljica Nives Muše predstavila je misijsku udrugu „Zdenac“ te pozvala vjeroučitelje na tješnju suradnju kroz ulogu vanjskih suradnika. Na kraju su voditelji pojedinih odbora „Svjedoka“ podnijeli godišnja izvješća o svom radu. Posebno je bila predstavlje-na web-stranica Katehetskog ureda nesebičnim zalaganjem vjeroučiteljice Sanje Sinovčić.

20. do 21. lipnja 2006. – Stručni skup u Bizov-cu. Bio je ovo nastavak stručnog skupa o HNOS-u iz Makarske, s ciljem što kvalitetnije pripreme vjeroučitelja u provođenju Hrvatskog nacional-nog obrazovnog standarda. Na skupu u Bizovcu sudjelovali su vjeroučitelji voditelji županijskih stručnih vijeća i vjeroučitelji zaposleni u osno-vnim školama koje su eksperimentalno provodile HNOS. Organizatori stručnog skupa bili su Mini-starstvo znanosti, obrazovanja i športa i Zavod za školstvo u suradnji s Nacionalnim katehetskim uredom HBK. Okvirna tema skupa bila je: Vje-

KRONIKA

110

ronauk i Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Kroz predavanja i pedagoške radionice vjerouči-telji su obogaćivali svoje znanje i razmjenjivali iskustva vezana uz tematsko i integracijsko-kore-lacijsko planiranje i programiranje nastavnih sadr-žaja iz vjeronauka.

28. lipnja 2006. - Stručno vijeće srednjoškol-skih vjeroučitelja. Na ovom zadnjem radnom sastanku, održanom u prostorijama Elektrotehni-čke škole u Splitu, predavanje na temu Odgoj i odgojitelj - mogućnosti odgojnog djelovanja preko školskog vjeronauka održao je Nikola Mila-nović, vjeroučitelj mentor u Obrtnoj tehničkoj školi u Splitu. Nakon toga vijeće je analiziralo svoj rad kroz proteklu nastavnu godinu te pre-dložilo i usvojilo program rada za novu školsku godinu. Planirana je zajednička sv. misa za sre-dnjoškolce grada Splita u zadnjem tjednu mje-seca rujna. Destinacija susreta maturanata bit će ponovno grad Knin, a datum će biti naknadno utvrđen. S obzirom da nije bilo primjedbi na izve-dbeni nastavni plan za proteklu nastavnu godinu, odlučeno je da isti plan ostaje vrijediti i u novoj školskoj godini.

1. srpnja 2006. – Izlet vjeroučitelja. Prije poče-tka zasluženog godišnjeg odmora vjeroučitelji već godinama odlaze na jednodnevni izlet. Ove godi-ne je skupina od 60 vjeroučitelja posjetila grad Skradin i Nacionalni park Krka. U Skradinu nas je srdačno dočekao župnik don Franjo Glasnović. Predvodio je sv. misu, a nakon toga nas upoznao sa poviješću grada Skradina, župnom crkvom nekoć katedralom, župnim muzejom i bibliote-kom. U gradu smo zajednički objedovali, te se zatim uputili u Nacionalni park Krka. Tu je bilo šetnje, kupanja, gacanja po rijeci, smijeha, pje-sme, razgovora i zajedničkog druženja. A nadasve divljenja Graditelju nad graditeljima. (Više o izle-tu u posebnom prilogu)

17. srpnja 2006. – Sjednica Povjerenstva za mandate. Peteročlano Povjerenstvo za dodjelu kanonskih mandata, pod presjedanjem predstojni-ka Katehetskog ureda, puna je četiri sata raspra-vljalo o vjeroučiteljima koji će dobiti kanonske mandate, bilo na neodređeno vrijeme do opozi-

va ili na određeno vrijeme kao zamjena stalno zaposlenih vjeroučitelja. Znajući da se radi o vrlo osjetljivom zadatku, članovi Povjerenstva pojedinačno su raspravljali o svakom kandidatu i nastojali donijeti najbolja rješenja za svaku poje-dinu školu.

24. – 26. kolovoza 2006. - KLJŠ za vjerouči-telje u osnovnoj školi. Oko 700 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske okupilo se na Katehetskoj ljetnoj školi za vjeroučitelje u osnovnoj školi koja je i ove godine održana u prostorijama Nadbiskup-skog sjemeništa u Splitu. Okvirna tema škole bila je: Katolički vjeronauk u kontekstu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. Program se odvijao kroz predavanja, tematske rasprave i rad u skupinama. (Opširnije o Katehetskoj školi u posebnom prilogu)

28. – 30. kolovoza 2006. - KLJŠ za vjeroučite-lje u srednjoj školi. Okvirna tema ovogodišnje Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje u srednjoj školi bila je: Vjeronauk u školi kao doprinos dija-logu vjere i kulture. Na Školi je sudjelovalo oko 120 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske. (Opširnije o Katehetskoj školi u posebnom prilogu)

Kroniku priredili:Slavko Jerončić i Josip Periš

KRONIKA

Documents

NADBISKUPOVA PORUKA · 2020. 2. 17. · Krist vas uvijek traži, zove i prima u zagrljaj. Znam da je u vama mnoštvo briga i pitanja te da ste okruže-ni različitim kušnjama, ali