Embed Size (px)
Citation preview
See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.net/publication/345320996
NAUČNO-STRUČNA KONFERENCIJA MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U
BOSNI I HERCEGOVINI U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU: ZBORNIK
RADOVA
Book · November 2020
CITATIONS
0READS
24
1 author:
Some of the authors of this publication are also working on these related projects:
AMBIJENTALNI UVJETI VISOKOOBRAZOVNIH USTANOVA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI I EDUKACIJA NJENIH POTENCIJALNIH UPOSLENIKA View project
Stress among education professionals View project
Izet Pehlić
University of Zenica
73 PUBLICATIONS 3 CITATIONS
SEE PROFILE
All content following this page was uploaded by Izet Pehlić on 05 November 2020.
The user has requested enhancement of the downloaded file.
Naučno-stručna konferencija
Mogućnosti
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u prevenciji ovisnosti o kockanju
(Zenica, 11. decembar 2019. godine)
Zbornik radova
Zenica 2020.
Naučno-stručna konferencija
Mogućnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u prevenciji ovisnosti o kockanju
(Zenica, 11. decembar 2019. godine)
Zbornik radova
Naučno-stručna konferencija
Mogućnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u prevenciji ovisnosti o kockanju
(Zenica, 11. decembar 2019. godine)
Zbornik Radova
Izdavač: Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici
Za izdavača:Prof. dr. Muharem Adilović
Urednik: Prof. dr. Izet Pehlić
Recenzenti:Prof. dr. Šefik KurdićProf. dr. Šukrija Ramić
Lektor: Amina Uzunalić
Prelom: Nurko Karaman
Dizajn: Tarik Jesenković
DTP: IC El-Kalem
Štampa: Dobra knjiga, Sarajevo
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
316.624:174.6]:28(497.6)(063)(082)
NAUČNO-stručna konferencija Mogućnosti islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u prevenciji ovisnosti o kockanju (2019 ; Zenica) Naučno-stručna konferencija Mogućnosti islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u prevenciji ovisnosti o kockanju : zbornik radova / urednik Izet Pehlić. - Zenica : Islamski pedagoški fakultet Univerziteta, 2020. - 164 str. : graf. prikazi, tabele ; 25 cm
Bibliografija uz sve radove; bibliografske i druge bilješke uz tekst.
ISBN 978-9958-697-61-6
COBISS.BH-ID 41033478
Naučno-stručna konferencija
Mogućnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u prevenciji ovisnosti o kockanju
(Zenica, 11. decembar 2019. godine)
Zbornik radova
Urednik Izet Pehlić
Zenica 2020.
5
SADRŽAJ
UVOD (prof. dr. Izet Pehlić) ............................................................................................... 7
Prof. dr. hfz. Halil Mehtić
TEOLOŠKI ASPEKT RAZUMIJEVANJA OVISNOSTI O KOCKANJU ................................................................................................11
Doc. dr. Senad Ćeman
PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA ................................................................................... 19
Dr. hfz. Elvir Duranović
TRETMAN KOCKANJA U MONOTEISTIČKIM RELIGIJAMA: KRŠĆANSTVU I ŽIDOVSTVU.......................................................................................... 37
Prof. dr. Almira Isić-Imamović i doc. dr. Azemina Maglić
ZNANSTVENO-TEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA .......................................... 47
Prof. dr. Muharem Adilović
SOCIJALNA POLITIKA I JAVNOZDRAVSTVENE STRATEGIJE ODNOSA PREMA FENOMENU KOCKANJA ............................................................. 73
Mr. Emina Babić, mr. Amir Čustović, dr. Meliha Brdarević-Šikić i dr. Mirnes Telalović
RASPROSTRANJENOST IGARA NA SREĆU MEĐU SREDNJOŠKOLCIMA I ZNAČAJ RELIGIOZNOSTI KAO FAKTORA PREVENCIJE ............................................................................................. 87
6 SADRŽAJ
Prof. dr. Anela Hasanagić, prof. dr. Izet Pehlić, mr. Esved Kajtaz i mr. Indira Prguda
PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH ................................. 95
Doc. dr. Selvira Draganović i dr. Ahmed Kulanić
SOCIODEMOGRAFSKI ASPEKTI I OBILJEŽJA KOCKE, KLAĐENJA I IGARA NA SREĆU MEĐU BOŠNJACIMA U BOSNI I HERCEGOVINI .................................................................................................117
Doc. dr. Mevludin Dizdarević
LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT ...................................................................................................131
Prof. dr. Edina Vejo, doc. dr. Elma Begagić,
Eldar Ćerim, BA i Lejla Škoro, BA
FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH .......................................................147
7
UVOD
U organizaciji Operativnog tima Rijaseta za borbu protiv kockanja i Islam-skog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici 11. decembra 2019. godine u hotelu „Zenica“ u Zenici održana je jednodnevna Naučno-stručna konferencija „Mogućnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u prevenciji ovisnosti o kockanju“. Pokrovitelj Konferencije bilo je Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Nije nepoznanica da vjerske zajednice prostor svog angažiranog djelova-nja uveliko traže i nalaze, shodno svom konstitutivnom biću, unutar socijalne domene društva. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nastoji prepoznati, učiniti socijalno vidljivim i reagirati na savremene izazove i mogućnosti. Jedan od današnjih izazova koji traži sistemsko promišljanje i djelotvorno reagiranje jeste društveni problem ovisnosti o kocki, vrlo raširen u bh. društvu, prisutan do mjere da atribuira njegovu svakodnevnicu. Upravo kulturalne konstelacije koje prekrivaju ovaj problem do nivoa da se društvo navikava na njegovo prisustvo i izostaje društvena borba protiv negativnih dimenzija problema, inicirale su orga-niziranje ovog konferencijskog naučno-stručnog istraživačkog projekta.
Cilj konferencijskog projekta bio je da se osvijetle dimenzije fenomena ovi-snosti o kockanju u bosanskohercegovačkom društvu i pokrenu procesi i druš-tveni mehanizmi sistemskog, djelotvornog, društveno zrelog suočavanja i rješa-vanja problema kockanja.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nastoji biti prepoznata u bh. druš-tvu kao faktor koji otvara manir insistiranja na vrlo mjerljivim ishodima pozitiv-nog hvatanja u koštac s pojavom ovisnosti o kockanju, a u smislu: ustanovljava-nja epidemioloških statističkih baza učestalosti i dinamike broja ovisnika (staro-sna dob, obrazovni status, demografske karakteristike), razvijanja prevencijske strategije borbe protiv ove ovisnosti, te generalno, poboljšanja uvjeta odrastanja mladih i ostvarenja povoljnih razvojnih ishoda.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ni u jednom momentu ne želi pri-ći problemu ovisnosti o kockanju bez osjetljivosti prema pojavi stigmatiziranja ovih osoba, naprotiv, želi dati svoj duboko ljudski prilog razumijevanju i poma-ganju u rješavanju ovog individualnog i društvenog problema.
8 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Strukturu ovog zbornika radova čine radovi prezentirani na Konferenciji.
Prof. dr. Halil Mehtić govori o teološkom aspektu razumijevanja ovisnosti o kockanju na osnovu temeljnih izvora islama: Kur’ana časnog i hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te izvodi zaključke o osnovanosti zabrane kockanja zbog štet-nih posljedica koje proizlaze iz kockanja, kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini.
Doc. dr. Senad Ćeman govori o poimanju i vrstama hazardnih igara u vrije-me normativnog perioda islamskog prava i nudi razumijevanje tadašnjeg načina kockanja kao okvira za pravilno normiranje moderne prakse igara na sreću.
Dr. Elvir Duranović nudi osvrt na tretman kockanja u monoteističkim re-ligijama: kršćanstvu i židovstvu na temelju sadržaja iz Starog zavjeta, Novog zavjeta i Talmuda, a tumačenje svetih tekstova židovstva, katoličke i pravoslavne crkve prepušta istraživačima i teolozima iz spomenutih religijskih zajednica.
Prof. dr. Almira Isić-Imamović i doc. dr. Azemina Maglić u svom radu artiku-liraju znanstvenoteorijska i empirijska saznanja o odrednicama problematičnog kockanja. Ističu rizične faktore koji su povezane s kockanjem mladih: muški spol, sklonost antisocijalnom ponašanju, povijest kockanja unutar porodice, loš školski uspjeh, vršnjački pritisak, loše vještine upravljanja stresom, rano isku-stvo kockanja, dostupnost igara na sreću, anksioznost i depresija, zatim nisko samopoštovanje, impulsivnost, poremećaj hiperaktivnosti i deficit pažnje.
Prof. dr. Muharem Adilović nudi recentne spoznaje iz područja socijalne po-litike i javnozdravstvenih strategija odnosa prema fenomenu kockanja. Smatra da je jedini pravi odgovor u dobro osmišljenim, naučno utemeljenim, stručno organiziranim javnozdravstvenim strategijama podržanim od strane državnih or-gana, koje uključuju sve društvene resurse kroz opću mobilizaciju građana za suprotstavljanje jako razuzdanoj pošasti kockanja.
Istraživački tim mr. Emina Babić, mr. Amir Čustović, dr. Meliha Brdare-vić-Šikić i dr. Mirnes Telalović u svom radu predstavljaju rezultate longitudinal-ne studije praćenja rasprostranjenosti igranja igara na sreću među srednjoškolci-ma i izdvajaju značaj religioznosti kao faktora prevencije.
Istraživački tim prof. dr. Anela Hasanagić, prof. dr. Izet Pehlić, mr. Esved Kajtaz i mr. Indira Prguda nude rezultate empirijskog istraživanja o psihoso-cijalnim determinantama kockanja mladih. Izdvajaju zaključak da su vulne-rabilna skupina u razvoju ozbiljnosti problema povezanih kockanjem mladi
9UVOD
muškarci, srednjoškolci, prema kojima posebno treba usmjeriti dalje preven-tivno djelovanje.
Doc. dr. Selvira Draganović i dr. Ahmed Kulanić predstavljaju istraživačke rezultate o sociodemografskim aspektima i obilježjima kockanja, klađenja i igara na sreću među Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Njihovi rezultati pokazuju da je bingo najzastupljeniji tip igre na sreću, dok je sportsko klađenje najredovnije igrani tip igre na dnevnom nivou a u redovnosti igranja slijede loto i jednokratne srećke/strugalice.
Istraživački tim prof. dr. Edina Vejo, doc. dr. Elma Begagić, Eldar Ćerim, BA, i Lejla Škoro, BA, govore o fenomenu kockanja u kontekstu savladavanja svakodnevnice mladih. Rezultati njihove kvalitativne studije pokazuju da u kon-tekstu sociopedagoškog djelovanja fenomen kockanja moramo sagledati iz sve-obuhvatne perspektive, koja ne smije izostaviti (ne)postojeće ideološke resurse i individualna nastojanja pojedinca.
Zahvaljujemo se svima koji su dali svoj doprinos u organizaciji i realizaciji Naučno-stručne konferencije „Mogućnosti Islamske zajednice u Bosni i Herce-govini u prevenciji ovisnosti o kockanju“.
Zenica, januar 2020. godine Urednik
Prof. dr. Izet Pehlić
Pregledni naučni rad
Prof. dr. hfz. Halil MehtićIslamski pedagoški fakultet Univerziteta u [email protected]
TEOLOŠKI ASPEKT RAZUMIJEVANJA OVISNOSTI O KOCKANJU
SažetakIslam zagovara i podstiče svoje sljedbenike na krepostan i pošten način zarađivanja, a sve druge oblike zarade osuđuje, smatrajući ih nemoralnim i nečistim, analogno hadisu Poslanika, a.s., da Allah prima samo ono što je čisto. Sva dobit stečena na takav način je, ustvari, uzurpiranje tuđe imovine i, po tom osnovu, s aspekta šeri-jata haram i nedozvoljena za upotrebu. Prema islamskom učenju, privatna imovina svakog pojedinca neprikosnoveno je vlasništvo i zabranjena za bilo koga drugog. Ona se od čovjeka ne može oduzeti, osim putem zakonite mjere ili, ukoliko je do-brovoljni dar ili sadaka. Činjenica da Uzvišeni u istu ravan stavlja vino, kocku i gatanje sa obožavanjem kipova, dovoljno govori o koliko teškom grijehu je riječ. Uz to, Svevišnji je kazao da su to “odvratne stvari, šejtanovo djelo”, što upućuje na prezrenost, pokuđenost i potrebu sustezanja od tih djela. Svaka igra u kojoj se do-biva i gubi naziva se hazardnom igrom ili kockom (maysir), i po tom osnovu je, sa stanovišta šerijata, strogo zabranjena (haram). Upuštanje u bilo kakve igre i zabave koje imaju obilježja kocke jesu grijeh. U hazardnim igrama i igrama na sreću veliko je iskušenje za ljude zbog mogućnosti da se lahko dobiju veliki novčani dobici, a svaka lahka i zarada bez truda, je u principu, loša za društvo. Milionski iznosi koji se sedmično izmamljuju iz ruku velikog broja građana dijeli nevjerovatno mali broj dobitnika. Otuda i opravdanost šerijatske zabrane hazardnih igara i igara na sreću, koje, u načelu, nisu ništa drugo do krađa na temelju međusobnog sporazuma.
U ovom radu, na osnovu teksta Kur’ana časnog i hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ukazat ćemo na osnovanost zabrane kockanja i fenomen ovisnosti o njoj kao i štetne posljedice koje proizlaze iz kockanja, kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini.
Ključne riječi: kocka, hazardne igre, igre na sreću, šerijat, ovisnost, dobitnik, gu-bitnik
12 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Uvod
يطان فاجتنبوه لعلكم ن عمل الش ا الخمر والميس والأنصاب والأزلام رجس م يا أيها الذين آمنوا إن
كم عن ذكر الله يطان أن يوقع بينكم العداوة والبغضاء ف الخمر والميس ويصد ا يريد الش تفلحون .إن
نتهون. لاة فهل أنتم م وعن الص
O vjernici, vino kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejta-novo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Alla-ha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti? (El-Maide, 90-91)
U navedenim ajetima izrečen je stav spram konzumiranja alkoholnih pića, hazardnih igara i gatanja kao asocijalnih pojava i štetnih posljedica koje one uzrokuje. Činjenica da Allah, dž.š., u istu ravan stavlja vino, kocku i gatanje s obožavanjem kipova, dovoljno govori o koliko teškom grijehu je riječ. Uz to, Svevišnji je kazao da su to odvratne stvari, šejtanovo djelo, što upućuje na pre-zrenost, pokuđenost i potrebu sustezanja od tih dijela. Riječi Uzvišenog fedžte-nibuhu – klonite ih se, odnose se upravo na te odvratne stvari, a apstiniranje od njih donosi prosperitet i spas društvenoj zajednici, kao što se na kraju ajeta veli: Leallekum tuflihun – da biste bili spašeni.
Šta su hazardne igre?Svaka igra u kojoj se dobiva ili gubi naziva se hazardnom igrom ili kockom
(maysir), i po tom osnovu je, sa stanovišta šerijata, strogo zabranjena (haram).
Upuštanje u bilo kakve igre i zabave koje imaju obilježja kocke jesu grijeh. Čak i iniciranje nekoga na tako nešto je prekršaj, što razumijemo iz hadisa Alla-hova Poslanika, s.a.v.s.:
ق. من قال لصاحبه تعال أقامرك فليتصد
“Onaj ko kaže svome prijatelju: – Hajde da kockamo, mora podijeliti sadaku.”1
U drugoj predaji se navodi od Burejde el-Eslemija da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
1 Bilježi Muslim u Sahihu, Poglavlje o imanu, Odjeljak: Ko se zakune Latom i Uzzaom, hadis br. 3208.
13TEOLOŠKI ASPEKT RAZUMIJEVANJA OVISNOSTI O KOCKANJU
ا صبغ يده ف لحم خنزر ودمه. دشي فكأن من لعب بالن
“Onaj ko se upušta u igru kockom (nerdešir), kao da je zagnjurio svoju ruku u svinjsko meso ili krv.”2
Dakle, za sami poziv mora se podijeliti sadaka kao vid iskupljenja za verbalni prekršaj koji je čovjek učinio pozivanjem drugoga na kockanje, a upuštanje u kocku je poistovijećeno sa doticanjem svinjskog mesa ili krvi koji su muslimani-ma također zabranjeni. Šta znači upuštati se u ovu, vjerom zabranjenu rabotu, na vrlo ilustrativan način kazuje sljedeći hadis:
أ بالقيح ودم الخنزير ثم يقم فيصل . ، مثل الذي يتوض د ثم يقوم فيصل مثل الذي يلعب بالن
“Primjer onoga koji se kocka, a zatim ustane pa klanja, je kao neko ko bi se abdestio gnojem i svinjskom krvlju, a potom ustao i klanjao.”3
Allah prima samo ono što je čistoU koncepciji ovozemnog života islam zagovara, stimulira i naređuje svojim
sljedbenicima krepostan i pošten način zarađivanja, podstičući ih na međusobno nadmetanje u tom pravcu. U međusobnom natjecanju u dobru, kao i poštenom privređivanju, leži prosperitet zajednice muslimana. Sve druge oblike zarade islam osuđuje, smatrajući ih nemoralnim, te ih ignorira i zabranjuje, analogno hadisu da ”Allah prima samo ono što je čisto”. U svim kockarskim igrama posto-je dobitnici i oni koji gube. Sva dobit stečena na takav način je, ustvari, uzurpi-ranje tuđe imovine i, po tom osnovu, s aspekta šerijata haram i nedozvoljena za upotrebu. Uzvišeni o imovini stečenoj na nepošten način u Kur’ani-kerimu kaže:
ن أموال الناس بالإثم وأنتم ولا تأكلوا أموالكم بينكم بالباطل وتدلوا بها إل الحكام لتأكلوا فريقا م
تعلمون.
Ne jedite imovinu drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grešan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!4
Prema islamskom učenju, privatna imovina svakog pojedinca neprikosnove-no je vlasništvo i zabranjena za bilo koga drugog. Ona se od čovjeka ne može
2 Bilježi Muslim u Sahihu, Poglavlje o pjesništvu, Odjeljak o kockanju nerdeširom (tavlom), hadis br. 4312.
3 Bilježi: Ahmed u Musnedu, hadis br. 23187. Opširnije vidjeti: http://quran.ksu.edu.sa/tafseer/katheer/sura5-aya90.html
4 El-Bekare, 188.
14 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
oduzeti, osim putem zakonite mjere ili ukoliko je dobrovoljni dar ili sadaka. Na Oproštajnom hadžu Poslanik, a.s., ju je nazvao svetom, kao što je živote i čast ljudi nazvao svetim.
Smisao hazardnih igaraNeki sociolozi spremni su ustvrditi kako su hazardne igre, u šta ulaze i igre
na sreću, karakteristika siromašnih društava. U nemogućnosti da svakodnevnim privređivanjem osiguraju pristojne uvjete života za sebe i svoju porodicu, ljudi se sve više opredjeljuju za razne oblike kocke i igara na sreću, nadajući se brzim i velikim zaradama. Takav oblik razmišljanja uveliko se ukorijenio i u našem okruženju. Sve veći broj vjernika prakticira različite igre na sreću, očekujući dobitak. Svjedoci smo spektakularnih najava pojedinih igara na sreću kao što su: razne lutrije, bingo, tombole, sportske prognoze, kladionice, loto, činkvine... kada se potencijalnim sudionicima nude veliki ulozi i nada za dobit. Nažalost, završetak svake igre dodatno siromaši ionako siromašni narod, što, u konačnici, doprinosi još većem demoraliziranju i nastanku klasnih razlika.
Zna se da većina društvenih zala proizlazi iz loše raspodjele nacionalnog bogatstva, pri čemu neki pojedinci postaju suviše bogati a drugi suviše siro-mašni i konačno padaju kao žrtve iskorištavanja bogatih. U hazardnim igrama veliko je iskušenje za ljude zbog mogućnosti da se lahko dobiju veliki novčani dobici, a svaka lahka zarada je, u principu, loša za društvo. Milionski iznosi koji se sedmično izmamljuju iz ruku velikog broja građana dijeli nevjerovatno mali broj dobitnika. Prema nekim statistikama, jedva jedan posto zaradi na račun 99 posto; drugim riječima, nastaje 1 posto milionera, a sistematski se uništava 99 posto drugih. Otuda i opravdanost šerijatske zabrane hazardnih igara i iga-ra na sreću, koje, u načelu, nisu ništa drugo do krađa na temelju međusobnog sporazuma.5
„Humanitarne” igre na srećuU novije vrijeme diljem islamskog svijeta sve češće neka udruženja i dobro-
tvorna društva nude lutrije i druge oblike igara na sreću s ciljem „humanitarnih akcija” za potrebe ugroženih. Opravdanje za to nalaze u objašnjenju da su iščezle altruističke pobude ljudi i da je to efektan način da se uključe i pomognu neku
5 Vidi: Muhammed Hamidullah, Uvod u islam, str. 156. El-Kalem, Sarajevo, 1996.
15TEOLOŠKI ASPEKT RAZUMIJEVANJA OVISNOSTI O KOCKANJU
„humanitarnu akciju”.6 Neposredno pred rat, čak i jedan odbor Islamske zajed-nice organizirao je tombolu u cilju prikupljanja sredstava za izgradnju džamije. Ono što kao vjernici u Jedinog Allaha moramo znati je – nas Uzvišeni ne duži preko naših mogućnosti i ne traži da griješenjem pomažemo Njegovu vjeru. Na Sudnjem danu nijedno djelo se neće vrednovati dok se prethodno ne odgovori na pitanja: Kako i zašto?! Kako, tj. da li je neko djelo učinjeno u skladu s propisima islama, i zašto, koji su motivi rukovodili čovjeka da uradi dotično djelo, odnosno je li to bilo u ime Allaha, dž.š., ili nekog drugog. Na osnovu ovog stava jasno je da upuštanje u bilo kakve akcije te vrste nije dozvoljeno i da to treba izbjegavati.
Štetne posljedice hazardnih igaraIza svake naredbe i zabrane Allahove, subhanehu ve teala, krije se mudrost i
Njegova blagodat data ljudima. Poštivajući ih i prakticirajući, ljudi sebi priskr-bljuju skladan život na ovom svijetu i vječitu sreću na ahiretu. Arogantnim odbi-janjem uspostavlja se nered na Zemlji i izaziva se Allahov, dž.š., gnjev i srdžba. I u slučaju ove Allahove, dž.š., zabrane, mogu se pobrojati brojne neželjene po-sljedice koje proizlaze iz kocke i raznih igara na sreću. Njihove štetne posljedice ogledaju se, pored ostaloga, i u tome što:
– Urađaju neprijateljstvom i mržnjom; među kockarima je neizbježno ri-valstvo koje redovno prerasta u frustracije, međusobnu netrpeljivost i mržnju; nerijetke su i prevare u cilju postizanja uspjeha, što ponekad za-vršava tučama, pa čak i ubistvima.
– Nikad ne zadovoljavaju ni dobitnika ni gubitnika; neuspjeh tjera gubitni-ka da igra iznova u nadi da će pobijediti u narednoj igri kako bi povratio svoje gubitke, dok pobjednik igra iznova kako bi uživao u zadovoljstvu pobjede, a pohlepa ga tjera da od manjeg dobitka ide ka većem. Prirodno, kolo sreće se okreće, gubitnik postaje pobjednik, a pobjednik gubitnik, pa se užitak pobjede pretvara u gorčinu gubitka. Tako kockari postaju zatočenici svoje strasti, što je osnovna tajna privrženosti tom pogubnom poroku.
– Ukoliko mu ponestane sredstava, on pozajmljuje, zatim počinje prodavati predmet po predmet, a potom je sklon krađi, falsificiranju, razbojništvu, čak i ubistvu iz koristoljublja, samo da bi utažio nezasitu žeđ za kockanjem.
– Porodica onog koji kocka neminovno trpi, kako zbog hazarderskog rasi-panja imetka tako i zbog njegovog odsustva i nebrige; nerijetko su djeca
6 Jusuf el-Karadavi, Halal i haram u islamu, str. 391.
16 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
iz takvih porodica sklona raznim oblicima delinkvencije, a takva stanja često su uzrokom i razvrgavanja braka i propadanja same porodice.
– Nerijetko i dobitnik i gubitnik posežu za alkoholom, pronalazeći u njemu odušak za postignuti uspjeh, odnosno, nastojeći u alkoholu zaboraviti po-raz, izgubljeni novac i vrijeme.
– Zdravlje onog koji kocka uveliko trpi, jer neredovno jede i do krajnjih granica odgađa svoje fiziološke potrebe; još pogubnija je njegova stalna psihička napetost, briga i neizvjesnost zbog konačnog epiloga igre kojoj ne može odoljeti.
– Kocka uništava korisno vrijeme i energiju i u ljudima ubija inovativnu moć, a od njih proizvodi neproduktivne ljenčuge i društvene parazite, koji samo uzimaju od života a ništa konstruktivnoga ne daju.
– Odvraćaju od sjećanja na Allaha, dž.š., i obavljanja namaza, kako to navodi Kur’an časni, a namaz je najefikasniji način za uspostavljanje veze s našim Gospodarom, dž.š., a upravo ta temeljna veza je najviše napadnuta.7
ZaključakSagledavajući sva negativna iskustva koja se kriju u hazardnim igrama, pot-
punije uviđamo koliko je Kur’an u pravu kada ih naziva (ridžs) odvratnim navi-kama koje su djelo šejtanovo i kojih se čovjek u svom, i interesu šire zajednice, mora osloboditi. Nažalost, ta pošast uveliko je zapljusnula i bh. društvo. Po-sljednja istraživanja pokazuju da je Bosna i Hercegovina po broju kladionica i kockarnica, u poređenju sa brojem stanovnika, vodeća zemlja u Evropi. Sadašnji broj registriranih kladionica u BiH statistički znači da na oko 2.500 stanovnika dolazi jedna kladionica. U usporedbi s Velikom Britanijom, gdje tradicija klađe-nja postoji stoljećima, Bosanci i Hercegovci imaju znatno više kladionica. U Bri-taniji jedna je kladionica na svakih 7.000 građana. Trenutno u BiH postoji preko 3.200 uplatnih mjesta koja ostvaruju ogromne prihode. Podaci iz 2017. godine pokazuju da su kladionice ostvarile prihod od skoro 600 miliona KM, a uplaćeno je svega 30 miliona poreza.
Psiholozi kažu da kockanje počinje zabavom, a prerasta u interes, da bi se na kraju sve okončalo ovisnošću. Osim finansijskog efekta, ovo je i veliki druš-tveni problem. Samo je u Mostaru registrirano oko 1.000 patoloških kockara.
7 Vidi opširnije: Mehmed Handžić, Studije iz šerijatskog prava, Izabrana djela, 5/70-73. i Jusuf el-Karadavi, Halal i haram u islamu, str. 389-391.
17TEOLOŠKI ASPEKT RAZUMIJEVANJA OVISNOSTI O KOCKANJU
Stimulirani povremenim dobicima, ljudi riskiraju, ulažu i gube, što u konačnici završava razočarenjem i fatalnim traumama za njega i njegovu porodicu.
Zbog raširenosti te razarajuće pošasti savremenog doba, nužno je što češće, u školama, medijima i na drugi način, ukazivati na negativne efekte koje kocka uzrokuje kako na individualnom tako i na socijalnom planu.
Literatura
− Ahmed bin Hanbel eš-Šejbani, El-Musned, El-Mektebetul-islami, Bejrut, 1983. − El-Buhari Muhammed bin Ismail, Es-Sahih, Daru-l-ihjaitt-turasi-l-arebi, Bejrut, bez go-
dine izdanja − El-Kur‘anil-Kerim, prijevod Besim Korkut, Medina, 1992. − Jusuf el-Karadavi, Halal i haram u islamu, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1997. − Jusuf Kardavi, Savremene fetve, Tuzla, 1995. − Mehmed Handžić, Studije iz šeriatskog prava, Izabrana djela, Sarajevo, 1999. − Muhammed Hamidullah, Uvod u islam, str. 156. El-Kalem, Sarajevo, 1996. − Muslim bin El-Hadždžadž El-Kušejri, Es-Sahih, Daru ibn Hazm, Bejrut, 1995.
Internet- izvori − http://ba.n1info.com/Vijesti/a83234/BiH-ima-najvise-kladionica-u-Evropi.html − http://quran.ksu.edu.sa/tafseer/katheer/sura5-aya90.html − http://www.poslovni.hr/after5/u-bih-registrirana-cak-1521-kladionica-39860 − https://zamisli.ba/kladionice-u-bosni-i-hercegovini/
19
Pregledni naučni rad
Doc. dr. Senad ĆemanFakultet islamskih nauka Univerziteta u [email protected]
PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
SažetakU radu se govori o poimanju i vrstama hazardnih igara u vrijeme normativnog pe-rioda islamskog prava. Na temelju citata iz primarnih izvora islama i arapske pre-dislamske poezije urađena je kontekstualizacija i rekonstrukcija prakse klađenja u tom periodu. Definirani su imovina, osobe i instrumenti korišteni tokom kockanja, poput: ğuzūr, aysār, qidāḥ, rabāba, ĥurda, raqīb i slično. Opisane su propozicije igranja deseterca, dvadesetosmerca i drugih vidova kockanja. Ukazano je na suštin-sko značenje maysira na temelju kojeg savremeni islamski pravnici zauzimaju stav o (ne)dopuštenosti trenutnih formi igara i zabave. Razumijevanje tadašnjeg načina kockanja pomaže u pravilnom normiranju moderne prakse igara na sreću.
Ključne riječi: kocka, maysir, praksa, dobitak, gubitak, objava Kur’āna, predislam-ski period i islamsko pravo
Uvodna razmatranjaIgra u novac drevna je društvena pojava koja je kroz vrijeme mijenjala oblik
i zadržavala suštinu, po kojoj svi koji žele igrati uplate određeni novčani iznos riskirajući i uzdajući se u sreću ili određenu vještinu brzu zaradu.
Početkom sedmog stoljeća po Miladu, u vrijeme objave Kur’āna, igranje u novac bio je društveno duboko ukorijenjen i prihvaćen način zabave i zarade. Muhammed, a.s., svijetu će ponuditi originalni sistem društvenih vrijednosti, koje rad i zalaganje, a ne rizik i sreću, pozicioniraju kao dopušten osnov stjecanja materijalnih dobara. U cilju očuvanja pet zaštićenih vrijednosti Šerijata, među kojima je i zaštita imovine, svaka forma igāra u novac postat će zabranjena.
20 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Poput alkohola, postepeno, prvo u formi preporuke: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: “U njima je veliki grijeh, a i neke koristi ljudima, ali je grijeh njihov veći od koristi“ (sura Al-Baqara, 219, prijevod je N. Karamana); a zatim i u formi trajne zabrane: O, vi koji vjerujete, opojna pića, kocka, kipovi i strelice za gatanje samo su poganluk koji šejtan proizvodi, i zato se toga klonite kako biste se spasili. Šej-tan jedino hoće da kroz vino i kocku ubaci među vas neprijateljstvo i mržnju, te da vas odvrati od spominjanja Boga i od namaza. Pa hoćete li se okaniti? (sura Al-Māida, 90-91, prijevod je N. Karamana).
To što je Uzvišeni Allah iz Svoje mudrosti igru u novac nazvao maysir utjecat će kasnije da se njime u klasičnim islamskim izvorima najčešće imenuju do tada poznati oblici igāra u novac. Vremenom će se pojaviti i drugi nazivi kako bi se napravila razlika u formama igāra u novac, što će dovoditi do određenih dilema o tome da li se, bez obzira na promjenu nazivlja, i dalje radi o maysiru ili ne.
Zanimljivo je kako savremenicima Objave, koji su već bili prigrlili islam kao novi vrijednosni sistem ili će to kasnije učiniti, bilo savršeno jasno o čemu Kur’ān govori i šta tačno zabranjuje. Koliko je nama poznato, nije zabilježena predaja u kojoj su savremenici tražili od Božijeg Poslanika da im dodatno po-jasni značenje kur’ānskog pojma maysir. Znali su koja aktivnost im se tačno zabranjuje u sistemu novih vjerskih vrijednosti. Spoznaja o značenju i načinu maysira iz vremena Objave može nam, kroz primjenu načela nepromjenjivosti norme (ţawābit) i promjenjivost prakse ljudi (mutaġayyirāt), pomoći u otklanja-nju savremenih dilema igara u novac.
Zasebnih radova na ovu temu gotovo i da ne nalazimo. Vrijedi izdvojiti vrijed-ni pokušaj Ibn Qutaybe u djelu Al-Maysir wa al-qidaḥ, kao i djelo Al-Zubaydīya Našwat al-irtiyāḥ fi bayān ḥaqīqat al-maysir wa al-qidāḥ. Pojedinačnih dionica o maysiru nalazimo gotovo u svim komentarima Kur’āna na ajete u kojima se najdirektnije spominje igra u novac. Ulema je rado raspravljala o leksici, seman-tici, normativnosti i moralnosti maysira, ali nerado i o njegovoj praksi u vrijeme objavljivanja Kur’āna. U ovom radu tragamo za razlozima takvog pristupa.
Muslimanima koji su živjeli s Poslanikom, a.s., bilo je jasno o kojoj praksi koju Kur’ān imenuje kao maysir govori. Oni muslimani koji su živjeli u prvim stoljećima nakon Objave fokusirat će se na iskorjenjivanje prakse maysira u društvu, a ne na samu formu tog čina. Vjerovali su kako je islam jednom za svag-da dokinuo sve oblike ove štetne prakse. Muslimani savremenog doba nerijetko
21PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
se nađu u dilemi da li je neki od postojećih vidova takmičenja za novac dopušten ili se, ipak, radi o još jednom obliku maysira u savremenom ruhu.
Rekonstrukcija i kontekstualizacija prakse koju je Kur’ān nazvao maysir može biti od koristi u otklanjanju te dileme. Definiranjem razloga norme (īlla) maysira kao kategoričke (kaṭ‘i) zabrane tadašnje prakse i novonastale spekula-tivne (ẓanni) prakse moguće je postići pravnim normiranjem zasnovanim na ana-logijskom zaključivanju (qiyās), jednom od četiri osnovna izvora Šerijata. Kako bismo došli u poziciju upoređivanja ondašnjih sa današnjim praksama igara u novac, potrebno je objediniti i analizirati predaje normativnog perioda islamskog učenja. Pored tefsirskih i hadiskih zbirki, značajan dio opisa navedene prakse moguće je pronaći jedino u sačuvanoj predislamskoj poeziji, što ovakvu vrstu istraživanja dodatno usložnjava.
Ciljevi ovog rada jesu: definirati praksu maysira do momenta kur’ānske za-brane; prezentirati mišljenja islamskih učenjaka o tome; pojasniti intencije Šeri-jata o pravnom i protivpravnom, promjenjivom i stalnom u Šerijatu; istražiti u to vrijeme postojeće oblike igara u novac i njihovu povezanost proglašenjem takve prakse grijehom i zabranjenim djelom; te istražiti u kojoj mjeri i na koji način maysir tog perioda utječe na normiranje savremenih fikhskih pitanja iz oblasti igara i natjecanja za novac ili druga materijalna dobra.
Zadaci istraživanja jesu sljedeći: analizirati izvore maysira u izvorima isla-ma i predislamskom pjesništvu; definirati oblike maysira u vremenu neposredno prije i tokom trajanja objave Kur’āna; ukazati na osobe i instrumente uključene u maysir; proučiti društveno-socijalne aspekte maysira tog vremena; ilustrirati društvenu percepciju takve prakse; uporediti bitne elemente maysira iz vremena Objave s takmičenjem za novac u savremenom dobu.
U radu smo dokazivali sljedeće hipoteze: rekonstrukcija prakse maysira u vrijeme objave Kur’āna korisno je ukupnom procesu normiranja savremenih fikhskih pitanja u oblasti igara za novac; na temelju klasičnih predaja moguće je putem analogijskog zaključivanja (qiyās) ukazati na adaptibilnost Šerijata u rješavanju savremenih muslimanskih dilema.
U ovom radu nećemo govoriti o šerijatskopravnim normama maysira, niti ćemo dodatno elaborirati savremena fikhska pitanja iz ove oblasti, zbog prostora i zasebne studije koju smo ranije uradili na ovu temu (Ćeman, 24-31).
22 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Semantičko značenje maysiraImenica maysir je arapskog porijekla koja se upotrebljava u značenju „klađe-
nje (qimār) u devije meso“ (Zamaĥšarī, 713); „zgoditak (ğuzūr) po dogovorenim pravilima igre“ (Ibn Qutayba, 27); „strelice (sihām) pomoću kojih se određuje dobit“ (Ğaṣṣāṣ, 2/465).
Maysir je prema nekima izvedenicama riječi kocka (ğuzūr) jer se kocka u određenim iznosima ili dijelovima (Ibn Manẓūr, 5/297); prema drugima je izve-denica riječi lagano (yusr) jer se novac zarađuje lahko i bez rada; neki smatraju da je izvedenica riječi materijalna situiranost (ġinā) jer su u to vrijeme kockali uglavnom uglednici, bogataši i prvaci“ (Biqāʻī, 2/247).
Poznate prakse maysira do vremena objave Kur’ānaUstanoviti tačan oblik igara u novac u džahilijjetskom periodu nije lahak
zadatak. Pojavom islama takva praksa je normirana zabranom. Vremenom će se pojavljivati praksa koja je po svojoj normi istovjetna tadašnjem maysiru ali nikada u identičnoj formi kakva je bila neposredno pred proglašavanje maysira grijehom i haram djelom po islamu.
Raniji pokušaji rekonstrukcije igre maysira od strane uleme klasičnog perio-da islama uglavnom je završavao konstatacijom „kako i pored ogromnog napora to nisu uspjeli doznati, čak ni uz pomoć beduina kod kojih su se raspitivali a koji su im rekli da ga je ‘Allah presjekao islamom tako snažno da su Arapi sačuvali u pamćenju samo neznatne dijelove opisa maysira’“ (Ibn al-‘Arabī, 2/656). U dijelu svoje doktorske disertacije naš savremenik Al-Mulḥim (22-55) pokušat će još jednom osvijetliti način maysira iz vrema Objave.
Izdvojit ćemo najčešće prakse ovog perioda:
Prva forma: klađenje u devije meso putem izvlačenja strelica (qidāḥ). Najče-šća i općepoznata forma igre za novac toga vremena koju su „općenito nazivali maysir, uglavnom misleći na opkladu u devije meso“ kao tada najrasprostranje-niji oblik klađenja kod Arapa „mada ajet svojim značenjem obuhvata sve mogu-će oblike igre u novac, poznate u vrijeme Objave kao i one koji će se vremenom javljati“ (Al-Baġawī, 1/193).
Druga forma: klađenje u ostale vrste imovine mimo devijeg mesa, poput usjeva pa čak u vlastitu slobodu ili slobodu članova najuže porodice, koji bi u slučaju gubitka opklade padali u ropstvo (Al-Ṭabarī, 4/324).
23PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
Treća forma: igranje tavle s kockicama, spomenuto u hadisu Poslanika, a.s., i mnogim predajama ashaba, za koju se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je igrana samo za novac ili iz zabave. Neki će ustvrditi kako se u ovu formu igara za novac u vrijeme Objave ubraja i šah, što nije tačno s obzirom na to da je šah nastao u Indiji pa se kasnije igrao u Perziji, a Arapi će se upoznati s njim u peri-odu ashaba, tako da nijedan hadis u kojem se spominje igranje šaha za vrijeme Objave nije vjerodostojan (Al-Šawkānī, 8/96; Ibn Taymijja, 34, 207-243).
Četvrta forma: klađenje u vidu određene vrste kupoprodaje, poput predmeta koji osoba dodirne ili pogodi kamenčićem i slično. Istina, predislamski Arapi nisu takav vid poslovanja nazivali maysirom, ali ono po svom smislu ima ele-mente neizvjesnosti i sreće kao i maysir.
Osobe i instrumenti korišteni kod prakticiranja maysiraTeško je pojmiti tačan opis igāra u novac toga vremena bez upoznavanja s po-
magalima i ljudima prisutnima u tadašnjoj praksi, a koje ćemo ovdje spomenuti.
Prvo: strelice maysira (qidāḥ al-maysir)
U jeziku toga vremena riječ qidāḥ ili zulam označavala je strelice, ono što bi danas bile kvote ili loptice, izrađene od pruta drveta al-nabʻ (bot. chadava tenax) potpuno identičnog oblika s različitim znakovima i obilježjima (Ibn Manẓūr, 2/556). Proučavajući predislamsku poeziju moguće je pouzdano utvrditi izgled strelica: identičnog oblika s oznakama i vrijednostima na sebi, male veličine, jed-na strana je deblja od druge strane strelice, napravljene od najboljeg pruća nabʻ, tanke i blago zakrivljene poput pruteva sedla, uravnotežene i glatke za lagano povlačenje ili bacanje (Ibn Qutayba, 69).
Vrste strelica
Bile su dvije vrste strelica: aktivne – koje dobijaju i pasivne – koje ne dobija-ju. Sedam strelica bilo je aktivno, svaka je na sebi imala znak koji je označavao visinu dobitka ili gubitka uloga i imala je svoj naziv.
– Prva strelica: al-faḏḏ, nosila, u slučaju da pobijedi u igri jedan dio onoga u šta se igralo ali isto tako i jedan dio gubitka u slučaju da igrač izgubi u igri.
– Druga strelica: al-taw’am, nosila dva dijela u slučaju dobitka ili gubitka.
– Treća strelica: al-rakīb, nekada nazivana i al-ḍarīb, s učešćem od tri dijela.
– Četvrta strelica: al-ḥils, s učešćem od četiri dijela.
24 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
– Peta strelica: al-nāfis, s učešćem od pet dijelova.
– Šesta strelica: al-musbil, nekada nazivana i al-muṣaffiḥ, s učešćem od šest dijelova.
– Sedma strelica: al-muʻallā, s učešćem od sedam dijelova.
Dobitak bi se ostvario time što bi ova strelica bila izvučena iz tabolca za stre-lice. Al-Hamaḏani će opjevati strelice u stihovima:
Jelī al-faḏḏa minhā taw’am ṯumma baʻdah Raqīkibun wa ḥilsun baʻdah ṯumme nāfisun Wa musbiluhā summe al-muʻallā fa hazihī al Sihām allatī dārat ʻalajhā al-mağālis (Al-Alūsī, 3/58).
Pasivnih strelica bilo je tri, po obliku identične aktivnim, a svaka je imala svoj znak i naziv:
Prva pasivna strelica zvana al-safīḥ, druga al-manīḥ i treća al-vaġd, opjevane također u predislamskom pjesništvu:
Lī fī al-dunyā sihāmun Laysa fī hinna rabīḥun Wa asāmīhinna vaġdun Wa safīḥun wa manīḥ (Al-Zamaĥšarī, 6/45).
Pretpostavka je da se pasivnim strelicama željelo dobiti na većoj neizvje-snosti, davanju nove šanse u izvlačenju, umanjenju mogućnosti manipuliranja igračima, protežiranja ili namještanja rezultata od strane osobe zadužene za iz-vlačenje strelica. U slučaju da se izvuče jedna od pasivnih strelica, izvlačenje bi se ponovilo bez zgoditka ili dobitka u tom kolu izvlačenja.
Drugo: takmičari (al-aysār)
Učesnici u igri za novac bi prema želji ili platežnoj moći obavezali se na odgođeno plaćanje cjelokupnog nagradnog fonda u igri i time ispunili uvjet za otpočinjanje igre. Dešavalo se da se ne prijavi dovoljan broj učesnika pa bi se čekala eventualna popuna strelica nekoga od već prijavljenih igrača za tu igru, što se posebno isticalo kao odvažnost i dodatni rizik popune kvote takmičara (mutammim al-aysār).
25PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
Imućne osobe koje iz njima poznatih razloga nisu željele učestvovati u igra-ma u novac ili preuzeti na sebe popunu kvote takmičara prozivali bi „okorjelim škrticama (abraman qurūnan) kojima je žao platiti meso za sirotinju i koji se hrane sa dvije-tri datule“ (Ibn Qutayba, 37).
Treće: devije meso (al-ğuzūr)
Birali bi uhranjene, skupe i poznate pasmine deva, plaćali ih vlastitim a ne novcem zarađenim klađenjem, smatrajući to dijelom ukupnog društvenog presti-ža. Oni najimućniji kockari kladili su se u cijele deve, srazmjerno broju na streli-cama. Pouzdano se može reći da su se kladili samo u deve ili devije meso te da su neki bili spremni, da su to pravila igre dopuštala, kladiti se u vlastitog ata. Deve bi se kupovale uz odgodu plaćanja na zaduženje onih čije bi strelice izgubile, te bi tražili od mesara da pripremi devije meso na jednake dijelove.
Četvrto: bubanj (al-ribāba)
Široka kožna torba slična današnjem bubnju u kojoj su se strelice miješale i razigravale, s tijesnim otvorom putem kojeg su se mogle izvući do dvije-tri stre-lice (Ibn Qutayba, 102).
Peto: djelilac (al-ĥurda)
Osobe zadužene za miješanje strelica u bubnju i njihovo izvlačenje za kladioničare, koju su još nazivali mufīd, muğīl i ḍarīb. Za tu vrstu posla u igrama za novac birali bi „škrtice koji nikada nisu jeli meso koje su kupili vlastitim novcem nego bi se njime hranili kod drugih ljudi ili na gozbama“ (Ibn Qutayba, 99).
Ruke bi im bile umotane u tkaninu zvanu al-sulfa ili bijelo platno zvano al-muğawwal, kako bi se spriječila svaka mogućnost nanošenja štete kladioniča-rima namještanjem rezultata po osnovu prijateljstva ili simpatije. U nekim situa-cijama bili su krajnje oprezni pa bi djeliocu stavljali povez na oči te na taj način ga onemogućili da gleda u strelice.
Šesto: žiri (al-rakīb)
Osoba zadužena da prati regularnost igre u novac i onemogući bilo koji oblik prevare. Njegova dužnost je bila da proglasi početak miješanja i izvlačenja streli-ca, kao i samo izvlačenje pobjedničkih strelica uz objavljivanje imena dobitnika
26 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
te vraćanje pasivnih strelica u bubanj za novi krug izvlačenja. Za kontrolora bilo je rezervirano mjesto uz djelioca.
Sedmo: vrijeme igranja maysira (waqt al-maysir)
Predislamska poezija kazuje kako je zimski period uglavnom bio predviđen za igru u novac, kada hladnoća postane teška, životne namirnice skupe a veliki broj ljudi u potrebi, pa bi se u većini slučajeva dobitak na kocki njima i pokla-njao. Igre u novac većinom su bile organizirane noću, kada bi gosti pristizali kroz tamu i hladnoću, naložili bi vatru i oko nje se okupljali.
Ljeti bi se prisjećali i prepričavali zimske igre u novac, time se hvalisali, ponosili i podvrgli izrugivanju one koji su tokom igre nedolično se ponašali ili varali.
Nagradni fondPostoje dva mišljenja o nagradnom fondu za koji su se takmičili stari Arablja-
ni. Prema prvom mišljenju, devije meso bi dijelili na deset dijelova srazmjerno broju aktivnih i pasivnih strelica u igri. Ovo mišljenje se pripisuje Abū ʻAmru al-Šaybāniyu, s kojim su saglasni Ibn Qutayba i Ibn ʻAtiyya. Mišljenje se temelji na stihovima ʻImra al-Qaysa u Al-Muʻalleqi:
Ve ma zerifet ajnake illa li tadribiBisehmejke fi eašari kalbin mukattele.
Pjesnik kazuje o dvije strelice, al-mualla s kvotom sedam i al-rakīb s kvotom tri, te da igrač, ako ih osvoji, dobija cijeli iznos (Ibn Manẓūr, 4/573).
Prema drugom mišljenju, devije meso se dijelilo na dvadeset osam dijelo-va, onoliko koliko daje ukupan zbir kvota strelica. Ovo mišljenje se pripisuje Al-Asmeiju i smatra češćom praksom tog vremena (Al-Biqāʻī, 3/257).
Ibn Qutayba se usprotivio tom mišljenju smatrajući ga nelogičnim, gdje bi se, prema njegovom mišljenju, došlo u situaciju da u igri nema ni pobjednika ni gubitnika, s obzirom na to da bi svaki učesnik dobio svoj dio koji je prijavio u igri. Sličnog stava u negiranju ispravnosti drugog mišljenja bio je i Ibn ʻAtiyya. Osnovni argument na koji su se pozivali u negaciji Al-ʻAsmeijeve teorije bili su stihovi u kojima se govori o tome da se sa dvije strelice mogao osvojiti cjeloku-pni ulog, što jeste moguće u situaciji podjele mesa na deset ali nikako i dvadeset osam dijelova.
27PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
Tri dileme Znameniti Al-Biqāʻī (3/256/257) će precizno analizirati argumentaciju oba
mišljenja na temelju čega Al-Mulḥim (39-42) smatra kako po tom pitanju imamo tri dileme:
Prva dilema vezana je za stav zagovornika prvog mišljenja da se odabir stre-lica s imenom onoga ko ih bira za sebe vršio prije početka same igre, na način da svaki igrač odabere za sebe kvotu koju želi igrati. Potom bi se strelice ubacile u bubanj i uz pomoć djelioca (al-muğīl) izvlačile iz njega. Igrači čije bi strelice bile izvučene prije nego što se popuni kvota od deset dijelova bio bi pobjednik, dok bi ostali učesnici čije bi strelice ostale do tada neizvučene bili gubitnici igre i platili bi iznos nagradnog fonda. Otuda dolazi neslaganje Al-ʻAsmeijevih oponenata jer su smatrali da svaki igrač bira strelice i kvote prije igre pa se onda njima takav način igara u novac činio nelogičnim.
Takvo neslaganje bilo bi prihvatljivo u slučaju da se kockanje u to vrijeme činilo isključivo na jedan način. Međutim, sasvim je izvjesno da su predislamski Arapi imali i drugi način igara u novac, na način da prije početka igre nisu birali kvote igrača. Ubacili bi strelice u bubanj, promiješali ih i rekli djelitelju (al-muğīl): „izvuci strelicu za tog i tog igrača“. Na osnovu izvučene strelice bilo bi utvrđeno da li se radi o dobitku ili gubitku te bi se na taj način postigao željeni efekat rizika jer bi svakom igraču pripala njegova strelica. Igrači s aktivnim stre-licama postali bi dobitnici sukladno naznačenim kvotama strelica, dok bi igrači s pasivnim strelicama platili iznos cjelokupnog nagradnog fonda (Al-Zamaĥšarī, 1/359; Al-Alūsī, 2/113-114). Slično pojašnjenje se može pronaći u Qamūsu uz napomenu da se devije meso „dijelilo na dvadeset osam ili deset jednakih dije-lova“ koje su dobijali igrači s izvučenim aktivnim strelicama a plaćali igrači s izvučenim pasivnim strelicama.
Druga dilema vezana je za ulogu pasivnih strelica u igru. Jedni su smatrali da zadaća tih strelica nije da utječu na konačan ishod igre nego na neizvjesnost i manju mogućnost namještanja rezultata igre. Iz tog razloga smatrali su nelogič-nim kockanje u kojem bi svi igrači bili dobitnici s izvučenim aktivnim strelicama koje su sami birali za sebe.
Drugi su, pak, smatrali da igrači s izvučenim trima pasivnim strelicama kao pobijeđeni u igri plaćaju ceh, što ima smisla i igru čini hazardnom u svakoj formi i dogovorenom iznosu (Al-Biqāʻī, 3/259).
28 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
I treća dilema vezana je za broj osoba koje su učestvovale u izvlačenju. Malo je dostupnih informacija o tome u djelima klasičnog perioda islama. Tako će Ibn Qutayba (86) ustvrditi kako je „broj igrača (al-aysār) bio sedam, jednak broju strelica, svaki od njih bi izvukao po jednu strelicu“, ali nije naveo stihove u pri-log takvog mišljenja, što metodološki odstupa od njegove deskripcije maysira. Svoju tvrdnju temeljio je na uvjerenju da pasivne strelice ne utječu na dobitak ili gubitak u igri. Međutim, sasvim je moguće ustvrditi suprotno, odnosno kako je broj igrača bio deset, na temelju Ibn Abbasove predaje koji je upitao: „Gdje su kockari u devije meso? Pa bi ih se okupilo deset te bi kupili deve (Al-Buhārī, 367).
Na kraju analize navedenih stavova moguće je zaključiti da se igrao desete-rac na način da igrači s izvučenim pasivnim strelicama bez prethodnog odabira strelica za igrače, kako je to smatrao Al-ʻAsmaʻī, te da navedena pojašnjenja to čine sasvim logičnim načinom maysira.
Svaki od spomenutih načina koji su opisali Al-ʻAsmaʻī i Abū Ubayda mogu-ća su praksa maysira iz vremena Objave, prema pravilima igre koja su vrijedila među kockarima toga vremena (Ibn ‘Ašūr, 2/347). Svaki je opisao predaje do ko-jih je došao na način kako je percipirao ovu drevnu praksu rasprostranjenu među brojnim narodima. Ljudi su ih kroz vrijeme nazivali istim imenom, bez obzira na razlike u detaljima, zavisno od širokog geografskog staništa Arapa.
U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da Al-ʻAsmaʻīyev opis nije osporen tra-dicijom nego logičkim zaključivanjem da je kockanje na takav način nemoguće, što se, vidjeli smo, pokazalo pogrešnim. Metodologija kojom se, pak, dokazuje mogućnost igre dvadesetosmerca gotovo je identična metodologiji igranja dese-terca. Gotovo je nemoguće pozvati se na direktnu predaju zabilježenu od nekog Arabljanina koji je učestvovao ili prisustvovao maysiru toga vremena. Sve što se može zaključiti o tome zasnovano je na indukciji arapske poezije. Ukoliko prihvatimo da je takva metodologija dokazivanja prihvatljiva za utvrđivanje pr-vog načina maysira, nema razloga da po istom osnovu ne bude prihvaćena za utvrđivanje i drugog načina.
Opis igre maysira Uz navedene razlike u načinu maysira, navest ćemo opis igre maysira, pre-
ma mišljenju onih koji smatraju kako se: ukupan nagradni fond sastoji od devi-jeg mesa podijeljenog na deset, a ne dvadeset osam, jednakih dijelova; pasivne
29PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
strelice ne utječu na dobitak ili gubitak u igri; izbor strelica i imena onih kojima će pripasti se obavlja prije započinjanja igre i broj igrača ne prelazi sedam osoba.
Na temelju navedenog može se zaključiti kako bi se oni koji su željeli uče-stvovati u igranju maysira – igrači (aysār), djelilac (ĥurda) i kontrolor (raqīb) pripremili instrumente za klađenje – strelice (qidāḥ) i bubanj (ĥarīṭa). Potom bi kupili deve uz odgodu plaćanja s krajem igre, angažirali mesara da devu zakolje i meso podijeli na deset jednakih dijelova, te zapalili vatru oko koje bi se okupili siromašni i osobe na proputovanju.
Potom bi se kladioničari nadmetali u izboru strelica uzimajući prema vlastitoj platežnoj mogućnosti. Strelicu al-faḏḏ uzimali bi oni koji su mogli podnijeti jed-nu kvotu dobiti ili gubitka, kao igrač s najmanjim ulogom. Zatim bi drugi igrač izabrao al-tavam kao sljedeći najslabiji ulog i tim redoslijedom sve do al-muʻallā – strelice s kvotom sedam.
Kada bi se završio postupak izbora strelica i imenovanje igrača kojima pri-padaju, ustao bi djelilac zadužen da promiješa i stavi strelice u bubanj rukama umotanim tkaninama, očima zavezanim platnom ili prekrivenim košuljama koje su oblačili. Oko njega, polukružno i na koljenima, posjedali bi takmičari, a iza njih bi sjeo kontrolor da u svojstvu žirija prati regularnost igre i najavi početak igre riječima: „Promiješaj strelice!“ Ovaj bi to učinio dva-tri puta sve dok se ne bi potpuno pomiješale strelice koje nipočemu nije bilo moguće razlikovati jednu od druge. Potom bi jednim potezom gurnuo strelice prema tijesnom otvoru kož-nog bubnja, što je češće zastupljeno u stihovima od izvlačenja strelice rukom što se spominje u nekim predajama. U tom trenutku bi svaki takmičar vičući navijao za svoju strelicu, te na taj način hrabrio samog sebe, slično kao što igrači tavle navijaju za vlastite kockice tokom bacanja. Svaki igrač bi po izvlačenju strelice hvalio onu koja je dobila ili kudio onu koja je izgubila. Igrači bi hitro ustajali, sjedali i dizali ruke kao dio igračkog rituala.
Djelilac bi podigao izvučenu strelicu koju bi uzeo kontrolor pa ako bi bila jedna od tri pasivne strelice, vratio bi je u bubanj kao nevažeću, koja niti dobija niti gubi. Ponovo bi dao znak djeliocu za novo miješanje strelica. Ukoliko bi izvučena strelica bila jedna od sedam aktivnih, predao bi je igraču na čije ime je bila prijavljena prije otpočinjanja igre uzvikujući: „Ovo je strelica toga i toga“ ili: „Pobijedila je strelica toga i toga“.
Potom bi se dobitnik povlačio iz kruga, uzimajući onoliko desetina devijeg mesa koliko je prema kvoti dobio. Imao je pravo izbora da osvojeno zadrži ili
30 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
zatraži od ostalih saglasnost da bude ponovo vraćen u igru. Ukoliko bi se igrači složili, njegova strelica bi bila vraćena u bubanj a on u sljedeći krug izvlačenja. Takav postupak je bio veoma cijenjen zbog odvažnosti igrača i dodatnom izlaga-nju riziku, što je u stihovima opjevano kao junaštvo zvano al-tasnija.
Djelilac bi ponavljao izvlačenje strelica a kontrolor prozivao dobitnike sve dok desetine devijeg mesa ne osvoje dobitnici (Ibn Qutayba, 117).
Ponuđenim opisom maysira moguće je dočarati obje prakse maysira u vrije-me Objave.
Pravila igre maysira Metodologija računanja zgoditka ili gubitka zavisi od razlike u mišljenju pri-
likom definiranja načina maysira, kako smo ranije pojasnili.
Prema mišljenju da se ukupan nagradni fond sastoji od deset jednakih dije-lova devijeg mesa; pasivne strelice ne utječu na dobitak ili gubitak u igri; izbor strelica i imenovanje onih kojima će pripasti se obavlja prije započinjanja igre. Nakon završenog izvlačenja strelica ishod igre imao je dvije moguće situacije:
Prva situacija u kojoj bi kvote izvučenih strelica bile jednake ukupnim de-setinama devijeg mesa, bez viška. Kao, naprimjer, kada bi prva izvučena strelica bila al-faḏḏ sa kvotom jedan, potom strelica al-taw’am sa kvotom dva, zatim strelica al-rakīb sa kvotom tri a onda i strelica al-ḥils sa kvotom četiri, što je ukupno deset kvota. Ili, da bude izvučena prva strelica al-faḏḏ sa kvotom jedan, potom strelica al-taw’am sa kvotom dva, pa strelica al-muʻallā sa kvotom se-dam, što je, opet, ukupno deset desetina, odnosno jedan cijeli nagradni fond u koji igraju.
U takvoj situaciji svaki dobitnik uzima dio koji mu prema osvojenoj kvoti pripada. Ostali igrači su gubitnici te igre i plaćaju ukupnu cijenu devijeg mesa u vrijednosti kvote koju su igrali, a prema kojoj bi bili dobitnici istog dijela da su kojim slučajem pobijedili.
Pojasnimo to sljedećim primjerom: recimo da je prva izvučena strelica bila al-rakīb sa kvotom tri, a potom strelica al-muʻallā sa kvotom sedam, i da je sva-ko od dobitnika uzeo osvojeni dio mesa – ukupno deset dijelova. Troškove deve platili bi igrači čije strelice su ostale neizvučene, odnosno vlasnici strelice al-faḏḏ sa kvotom jedan, al-taw’am sa kvotom dva, al-ḥils sa kvotom četiri, al-nāfis sa kvotom pet i al-musbil sa kvotom šest, što je ukupna vrijednost 18 u slučaju da
31PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
su bili dobitnici. Pretpostavimo da je vrijednost deve bila 90 zlatnika. Podijelimo vrijednost deve sa vrijednosti neizvučenih strelica, dobit ćemo da je 90:18=5. Potom pomnožimo kvotu strelice s jedinicom dobijene vrijednosti deve, dobit ćemo iznos koji svaki gubitnik ponaosob treba platiti za izmirenje vrijednosti nagradnog fonda u koji su se kladili (devije meso) na ovaj način:
– vlasnik strelice al-faḏḏ sa kvotom 1; 1 X 5=5 zlatnika;
– vlasnik strelice al-taw’am sa kvotom 2; 2 X 5=10 zlatnika;
– vlasnik strelice al-ḥils sa kvotom 4; 4 X 5=20 zlatnika;
– vlasnik strelice al-nāfis sa kvotom 5; 5 X 5=25 zlatnika;
– vlasnik strelice al-musbil sa kvotom 6; 6 X 5=30 zlatnika.
Na taj način bi bila završena svaka igra u kojoj bi vrijednost izvučenih streli-ca pobjednika bila jednaka svim desetinama devijeg mesa. Vrijednost deve bi se podijelila na osamnaest dijelova nakon što se isključi deset dijelova pobjednika, što ukupno čini zbir od dvadeset osam. Na taj način moguć je izračun svačijeg udjela u igri, bilo da se radi o dobitniku ili gubitniku igre.
Druga situacija u kojoj vrijednost izvučenih strelica bude veća od deset de-setina devijeg mesa. Kao, naprimjer, u slučaju da prva izvučena strelica bude al-muʻallā sa kvotom sedam, čiji bi vlasnik uzeo sedam desetina nagradnog fonda a potom bude izvučena strelica al-musbil sa kvotom šest, čijem vlasniku bi poslije strelice al-muʻallā preostale samo tri desetine nagradnog fonda. O rješenjima podjele dobiti i troškova u takvoj situaciji nailazimo na dva mišljenja:
Ibn Qutayba smatra da bi preteklu vrijednost izvučene strelice izraženu u tri desetine platili igrači čije strelice do tada nisu izvučene uz plaćanje osnovne vrijednosti deve. Tako bi vlasnici neizvučenih strelica u ovom slučaju platili uku-pno vrijednost 1,3 deve, a vlasnik izvučene strelice al-musbil sa kvotom šest bi naplatio svih šest desetina vrijednosti nagradnog fonda.
Al-Yaqūbī smatra da bi u takvoj situaciji trebali zaklati još jednu devu iz čijih dijelova bi vlasnik strelice al-musbil, nakon što je preuzeo tri dijela iz dobitka izvlačenja prvog kola, preuzeo preostale tri desetine iz nagradnog fonda drugog kola. Bio bi obavezan učestvovati u plaćanju vrijednosti prve, ali ne i druge deve, zbog pobjede u drugom krugu nakon koje je ostalim igračima ostala mogućnost osvajanja preostalih sedam desetina nagradnog fonda igre. Igra drugog kola se nastavlja na način da sljedeća strelica određuje dobitnika, pa ako bi to bila streli-ca al-nāfis sa kvotom pet, njen vlasnik bi osvojio pet desetina iz nagradnog fonda
32 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
drugog kola i ne bi bio obavezan plaćati kotizaciju za kupovinu druge deve s obzirom na to da je njegova strelica dobila, ali bi bio obavezan platiti kotizaciju za kupovinu prve deve. Ostale bi dvije desetine iz drugog kruga a od strelica za izvlačenje al-ḥils sa kvotom četiri. U tom slučaju kupovali bi sljedeću devu, oni čije bi strelice nosile gubitak ne bi ništa dobili iz nagradnog fonda drugog kruga jer bi to bilo nepošteno. Ako bi kupili treću devu i pobijedio igrač sa strelicom al-ḥils kvote četiri, osvojio bi po dvije desetine iz drugog i dvije desetine iz trećeg kruga izvlačenja, te ne bi učestvovao u kotizaciji kupovine treće deve, s obzirom na to da je pobijedio u drugom krugu. U igri bi ostalo osam desetina trećeg kruga i izvlačenje bi se na taj način nastavljalo sve dok se kvote strelica ne bi izjedna-čile sa preostalim desetinama nagradnog fonda u tom kolu.
Način računanja dobitka i gubitka prema mišljenju da se igra u deset desetina a nagradni fond plaćaju samo dobitnici pasivnih strelicaPretpostavka za navedenu mogućnost je ta da igrači prije početka izvlačenja
ne biraju za sebe aktivnu strelicu. Pasivnu svakako ne biraju jer bi bilo besmi-sleno birati vlastitu propast. Kontrolor (al-rakīb) dadne znak djeliocu (al-ĥurda) da u ime tog i tog igrača izvuče strelicu. Ukoliko bude izvučena aktivna strelica, igrač u čije ime je izvučena dobija prema kvoti strelice, dok igrači sa izvučenim pasivnim strelicama ne dobijaju ništa i plaćaju ukupni iznos vrijednosti deve, odnosno nagradnog fonda igre (Al-Baġawī, 1/211).
Na ovaj način nije bilo nužno da svi igrači dobiju ili izgube. Dovoljno je da su svi na početku igre riskirali da dobiju, izgube ili nijedno od toga dvoga. Ako pret-postavimo da prva izvučena strelica bude al-muʻallā sa kvotom sedam, a druga al-rakīb sa kvotom tri, onda bi se osvojio cijeli nagradni fond u dva izvlačenja. Igra bi se nastavila sve dok ne bi bile izvučene tri pasivne strelice, čiji dobitnici bi bili proglašeni gubitnicima na čiji teret pada isplata cjelokupnog nagradnog fonda. Igrači sa dobijenim pasivnim strelicama, nakon što se ranije osvoji cijeli nagradni fond, u toj igri ne bi bili ni dobitnici ni gubitnici, nego „spašeni“.
Nagradni fond bi, prema ovoj praksi maysira, bio na teret igrača s pasivnim strelicama. Tako bi bilo dovoljno svega pet igrača, odnosno izvučenih strelica, da se dobiju igrači koji s jedne strane uzimaju sve a s druge strane plaćaju sve.
Takav način bi, prema mišljenju Ibn ‘Ašūra (2/348), bio prihvatljiv u slučaju da je broj igrača sedam ili deset.
33PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
Način računanja dobitka i gubitka prema mišljenju da se igra u dvadeset osam dijelova a pasivne strelice ni na koji način ne utječu na dobitak ili gubitakOvaj način maysira pretpostavlja da svi igrači ravnomjerno učestvuju u osi-
guranju nagradnog fonda (kupovini deve), ali se razlikuju po visini dobitka. Tako igrač sa izvučenom strelicom al-muʻallā osvaja sedam dvadesetosmina što je više od onih koji osvoje šest i manje dvadesetosmina (Al-Biqāʻī, 3/258).
Ovakav način maysira moguće je problematizirati dilemom da na taj način igrači ne rizikuju, a kao što je poznato „bez rizika nema maysira“. Odgovor bi bio pozitivan, da, moguće je, jer svaki igrač riskira. Pretpostavimo da je sedam igrača u igri i svaki uplaćuje sedminu ukupnog nagradnog fonda, ne znajući pri tome koju će strelicu dobiti. Ukoliko to bude strelica al-muʻallā s kvotom sedam, dobit će 7/28, što je više od 1/7, a ako dobije strelicu al-faḏḏ, u tom slučaju do-bija 1/28, što je manje od 1/7. Na taj način moguće je da igrač dobije više, manje ili isto koliko je uplatio, što samo po sebi jeste maysir i hazard.
Način računanja dobitka i gubitka prema mišljenju da se igra u dvadeset osam dijelova a nagradni fond plaćaju samo dobitnici pasivnih strelicaOvakav način moguće je pretpostaviti pod uvjetom da je ukupan broj igrača
deset, te da oni ne biraju strelice za sebe prije početka izvlačenja. Kontrolor da znak djeliocu da izvuče strelicu za igrača s tim i tim imenom. Zatim za igrača s tim i tim imenom. I to ponovi deset puta. Igrači s izvučenim aktivnim strelicama su dobitnici prema kvotama strelica a s pasivnim gubitnici u igri na čiji teret pada uplata ukupnog nagradnog fonda.
Igra u novac na ovaj način je lahko zamisliva, a igrači mogu biti manji ili veći dobitnici ili potpuni gubitnici.
Za pretpostaviti je, po mnogima koji su se bavili ovom vrstom istraživanja, da je većina maysira neposredno pred objavu Kur’āna igrana na ovaj način, zbog svoje jednostavnosti pojmljive običnom puku. Na taj način ne bi morali u jednoj igri imati više od jednog nagradnog fonda. Ibn ‘Ašūr (2/348) će svoje istraživa-nje završiti konstatacijom „siguran sam da se maysir uvijek igrao u samo jednu devu a da je dobit isplaćivana uvijek u mesu, nikada u novcu ili bilo kojoj drugoj vrijednosti“.
34 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Još neke predaje s opisom maysiraZabilježeno je još nekoliko predaja u kojima se opisuje način igranja maysira
u vrijeme objave Kur’āna. Prema predaji Ibn ʻAbbāsa, r.a., koju je zabilježio Al-Buhārī, deset igrača bi učestvovalo u kupovini jednakih deset dijelova deve, a samo jedna strelica je bila obilježena kao dobitna (Al-Buhārī, 367). Druga, pak, predaja Saʻīda ibn Ğubayra, koju je zabilježio Al-Āğurī, kazuje o tome kako je samo jedna od deset strelica bila označena kao gubitna. Prema prvoj predaji samo jedan igrač bi bio dobitnik, a ostalih devet su plaćali nagradni fond, dok bi prema drugoj predaji bilo devet dobitnika a samo jedan igrač bi platio ukupan nagradni fond.
ZaključakNa temelju uvida u ponuđene opise maysira moguće je zaključiti kako praksa
maysira iz vremena objave Kur’āna davno prestala postojati u identičnoj formi: klađenja u devije meso, klađenje u ostale vrste imovine mimo devijeg mesa, igranje tavle s kockicama i klađenje u vidu određene vrste kupoprodaje. Navede-nu praksu vremenom će zamijeniti druge prakse maysira prilagođene uvjetima i okolnostima u kojima su živjeli i žive muslimani.
Bitni elementi prakse maysira iz vremena Objave, poput: sredstava za izvla-čenje dobitnika, sedam aktivnih i tri pasivne strelice s ukupnih dvadeset osam kvota; takmičara, sedam ili deset; nagradnog fonda, isključivo deva ili devijeg mesa koji su pobjednici u cijelosti poklanjali siromašnim osobama; bubnja za izvlačenje dobitnika, kožna torba; osobe zadužene za izvlačenje; osobe zadužene za praćenje regularnosti i poštivanje pravila igre; poznato i dogovoreno mjesto i vrijeme igre – postoje u savremenim praksama igara. Suština maysira iz vremena Objave prisutna je do naših dana s različitim prilagodbama savremenim modeli-ma kockanja i klađenja.
Koristeći se historijskom, induktivnom i deduktivnom metodom ponudili smo rekonstrukciju maysira, dok smo metodom dokazivanja, analize, sinteze, konkretizacije i komparacije ponudili kontekstualizaciju maysira tog perioda.
Utvrdili smo kako je postojalo više praksi na koji se igrao maysir u vrijeme objave Kur’āna: igrao se deseterac čiji nagradni fond su plaćali samo igrači sa izvučenim pasivnim strelicama; igrao se dvadesetosmerac čiji nagradni fond nisu plaćali samo igrači sa izvučenim pasivnim strelicama; igrao se dvadesetosmerac čiji nagradni fond su plaćali samo igrači sa izvučenim pasivnim strelicama; igrali
35PRAKSA KOCKANJA (MAYSIR) U VRIJEME OBJAVE KUR’ĀNA
su u samo jednog pobjednika; igrali su u samo jednog gubitnika; igrali su tako da bude pobjednika, pobijeđenih i spašenih; igrali su u jedno i više kola; igrali su iz zabave, društvenog prestiža i altruizma; pobjeđivali su i time se ponosili; gubili i ponovo se vraćali; varali su; nisu se mogli lahko te pošasti ostaviti; živjeli su u džahilijjetu.
Žudnja nekih ljudi za maysirom je, kako Kur’ān kaže, poganluk i šejtanski posao. Islam kao osnovu stjecanja materijalnih dobara afirmira rad i izvjesnost, a zabranjuje nerad i rizik. Svaka savremena praksa sa elementima prakse maysira iz vremena objave Kur’ān nužno dobija status nedopuštene prakse za muslima-ne, ma gdje i kako živjeli.
Literatura
− Abū Ḥayyān, ‘Abdul al-Allāh ibn Muḥammad ibn Yusūf, al-Baḥr al-muḥīṭ, Dār Iḥyā al-turāṯ al-‘arabī, nedatirano, Bejrut.
− Alūsi (al-), Maḥmūd Šukrī, Bulūġ al-arbi fī m‘arifa aḥwāl al-‘arab, Dār al-Kutub al-‘il-miyya, nedatirano, Bejrut.
− Alūsi (al-), Maḥmūd Šukrī, Rūḥ al-m‘ānī, Dār Iḥyā al-turāṯ al-‘arabī, IV, Bejrut, 1985. − Baġawī (al-), Abū Muḥammad al-Ḥusayn, Ma‘ālim al-tanzīl (Tafsīr al-Baġawī), Dār
Ṭayyiba, Rijad, 1997. − Biqāʻī (al-), Burhān al-Dīn Abū al-Ḥasan Ibrāhīm ibn ʻUmar, Nuẓm al-durar fī tanāsub
al-āyāt wa al-suwar, Dār al-Kutub al-‘ilmiyya, Bejrut, 2011. − Buhārī (al-), Muḥammad ibn Ismā‘īl, al-Adab al-mufrid, Dār al-Kutub al-‘ilmiyya, Bej-
rut, 1990. − Ćeman, Senad, „Igre na sreću i klađenje u islamskom pravu“, Novi Muallim 75 (2018),
str. 24-31 (ISSN 2566-3208). − Ǧaṣṣāṣ (al-), Aḥmad ibn ‘Alī Abū Bakr al-Rāzī, Aḥkām al-Qur’ān, Dār al-kitāb al-ʻarabī,
Bejrut, 2005. − Hārūn, ‘Abdul al-Salām, al-Maysir wa al-azlām, Maktaba al-sunna, Kairo, 1987. − Ibn ‘Āšūr, Muḥammad al-Ṭāhir, Tafsīr al-taḥrīr wa al-tanwīr, Al-Dar al-Tūnisiyya li
al-našr, Tunis, 1984. − Ibn al-‘Arabī, Abū Baqr Muḥammad ibn ‘Abd Allah (u. 543. po H.), Aḥkām al-Qur’ān,
Dār al-maʻrifa, nedatirano, Bejrut. − Ibn Manẓūr, Abū al-Faḍl Ğamāl al-dīn Muḥammad, Lisān al-‘arab, Dār Şādir, nedati-
rano, Bejrut. − Ibn Qutayba, Abū Muḥammad ibn ‘Abdul al-Allāh ibn Muslim, al-Maysir wa al-qidaḥ,
al-Maṭba‘ al-salafiyya wa maktabatuhā, drugo izdanje, nedatirano, Mekka. − Maǧmū‘u fatāwā wa rasāil šayh al-islām Ibn Taymiyya, sabrao ‘Abd al-Raḥmān ibn
36 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Qāsim, Maǧma‘ malik Fahd, Medina, 1983. − Mulḥim (al-), Sulayman ibn Aḥmad, al-Qimār ḥaqīqatuhū wa aḥkāmuhū, Kunūz
Išbīliyā, Rijad, 2008. − Rāzī (al-), Fahr al-dīn (u. 606. po H.), Mafātīḥ al-ġayb (Tafsīr al-Rāzī / al-Tafsir al-ka-
bīr), Dār Iḥyā al-turāṯ al-‘arabī, Bejrut, 1990. − Šawkānī (al-), Muḥammad ibn ‘Alī ibn Muḥammad (u. 1255. po H.), Nayl al-awṭār min
aḥādīṯ sayyid al-ahyār šarh Muntaqā al-ahbār, Idāra al-ṭibā‘a al-munīriyya, nedatirano. − Ṭabarī (al-), Muḥammad ibn Ğarīr (u. 310. po H.), Ğāmi‘u al-bayān ‘an ta’wīl āya al-
Qur’ān (Tafsīr al-Ṭabarī), Dār al-Haǧr, Kairo, 2002. − Zamaĥšarī (al-), Abū Qāsim Maḥmūd ibn ʻUmar, Asās al-balāġa, Dār al-Bayrūt li al-ṭi-
bāʻ wa al-našr, Bejrut, 1984. − Zubaydī (al-), Muḥammad Murtaḍā al-Husaynī, Našwat al-irtiyāḥ fi bayān ḥaqīqat al-
maysir wa al-qidāḥ, Maṭba‘ Brill, nedatirano, Leiden.
37
Pregledni naučni rad
Dr. Elvir DuranovićInstitut za islamsku tradiciju Boš[email protected]
TRETMAN KOCKANJA U MONOTEISTIČKIM RELIGIJAMA: KRŠĆANSTVU I ŽIDOVSTVU
SažetakBudući da su Bošnjacima uglavnom poznati propisi islama o kockanju kojima je ovaj porok nedvosmisleno i kategorički zabranjen, željeli smo, imajući na umu či-njenicu da svoj životni prostor stoljećima dijelimo s pripadnicima drugih monote-ističkih religija – Jevrejima, katolicima i pravoslavcima – da analizom njihovih svetih tekstova predstavimo njihov stav prema poroku kockanja.
U radu je predstavljena pozicija kockanja u Starom zavjetu, Novom zavjetu i Tal-mudu, pri čemu je tumačenje svetih tekstova židovstva, katoličke i pravoslavne crkve prepušteno istraživačima i teolozima iz spomenutih religijskih zajednica. Uporedo s tim, referirajući na temeljne izvore islama: Kur’an i hadis, ukazano je na sličnosti odnosno razlike između islama i drugih monoteističkih religija u tretiranju kockanja.
Ključne riječi: monoteističke religija, Stari zavjet, Novi zavjet, Talmud, kockanje, bacanje kocke, igre na sreću
Bacanje kocke u Starom i Novom zavjetu1 kao način rješavanja kompleksnih životnih situacijaČin bacanja kocke prema Bibliji bio je općenito prihvaćen način rješavanja
kompleksnih društvenih situacija. Naime, takav se način izbora između dvije ili više alternativa veoma često koristio jer je u „nerješivim“ životnim situacijama
1 Kao što smo u uvodu napomenuli, komentare tekstova o kockanju iz Biblije prepustili smo istraživačima iz kršćanskog religijsko-civilizacijskog kruga. Prilikom pisanja ovog rada najviše smo se oslanjali na istraživanja Borisa Kozjaka koji je objavio niz knjiga i studija o poroku kockanja. Skrećemo pažnju na njegovu knjigu Kockanje – od dokolice do socijalne patologije objavljene u izdanju TIM pressa u Zagrebu 2016. godine. Također, za nas je posebno važan njegov autorski rad „Religija i kockanje“ objavljen u časopisu Socijalna ekologija 2008. godine.
38 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
židovske zajednice trebalo pronaći rješenja koja bi nakon bacanja kocke svi pri-hvatili kao jedino prava i ispravna i kao, što je jako važno napomenuti, istinsku Božiju volju. U biblijskim „Mudrim izrekama“ stoji:
„U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.“2
To je razlog zbog kojeg su židovski svećenici u jednom džepu svog ogrtača uvijek nosili kocke.3 Prema popisu pojmova iz Biblije (konkordancija) kockanje se u Starom zavjetu spominje na 15, a u Novom zavjetu na 7 mjesta.4 Evo nekoli-ko primjera iz Starog zavjeta:
1 U „Levitskom zakoniku“ Bog naređuje: „Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju.“5 Ov-dje Bog naređuje Aronu da izbor jarca kojim će obaviti obred pomirenja obavi bacanjem kocke.6
2 U „Knjizi brojeva“ Bog naređuje Mojsiju da zemlju među Izraelća-nima podijeli bacanjem kocke: „Jahve reče Mojsiju: ‘Time neka se razdijeli zemlja u baštinu prema broju osoba. Većem broju povećaj njegovu baštinu, a manjem smanji njegovu baštinu; neka se svakomu dadne njegova baština prema broju upisanih. Ali zemlja neka se podi-jeli kockom: neka se primi u baštinu prema djedovskim plemenskim imenima. Baština se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema njegovoj veličini.’“7
3 Sam izbor Šaula, kralja Židova, izvršen je bacanjem kocke: „Potom Sa-muel privede sva plemena Izraelova (baci kocke) i žrijeb pade na pleme Benjaminovo. Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i žrijeb
2 Biblija, „Knjiga mudrih izreka“, 16:33. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=24 (Dostupno: 7. januara 2020.)
3 A. Grabner-Haider, Praktični biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997, str. 162. Navedeno prema: Boris Kozjak, „Religija i kockanje“, Socijalna ekologija, vol. 17, no. 3, Zagreb, 2008, str. 267.
4 Tadej Vojnović, Velika biblijska konkordancija I i II, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Dobra vest, Novi Sad, 1991, str. 551. Navedeno prema: Boris Kozjak, „Religija i kockanje..., str. 267.
5 Biblija, „Levitski zakonik“, 16:8-10. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=3 (Dostupno: 7. januara 2020.)
6 Boris Kozjak, „Religija i kockanje..., str. 267.7 Biblija, „Knjiga brojeva“, 26:52-56. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://
biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=4 (Dostupno: 7. januara 2020.)
39TRETMAN KOCKANJA U MONOTEISTIČKIM RELIGIJAMA: KRŠĆANSTVU I ŽIDOVSTVU
pade na Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, čovjeka po čovjeka, žrijeb pade na Šaula, sina Kiševa.“8
Na sličan način bacanje kocke spominje se i na drugim mjestima u Starom zavjetu: U „Knjizi Nehemijinoj“ bacanjem kocke određeno je ko će, a ko neće ži-vjeti unutar zidova Jeruzalema.9 Rimski su vojnici bacali kocku kako bi podijelili odjeću Isusa Krista nakon što su ga razapeli na križ10 itd.
U Novom zavjetu, pak, bacanje kocke spominje se na sedam mjesta. Već smo naveli da su rimski vojnici bacali kocku kako bi podijelili Isusovu odjeću nakon raspeća.11 U „Evanđelju po Luki“ navodi se da je svećenik Zaharija12, bacanjem kocke određen da zapali kād u svetilištu gdje je malo kasnije primio vijest o rođenju sina Ivana13: „Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, žrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kād.“14
Imajući na umu na koji način se bacanje kocke spominje u Starom i Novom zavjetu postaju nam jasniji dijelovi iz hadisa Allahovog Poslanika, a.s., u kojima on, također, među metodama za rješavanje kompleksnih situacija u zajednici, pr-venstveno kod izbora među ljudima kada se oni sami ne mogu, ili ne žele, dogo-voriti, nudi izvlačenje strelica ili bacanje kocke. Naprimjer, El-Buhari i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, r.a., da je Muhammed, a.s., rekao: „Kada bi ljudi znali kakvu nagradu će dobiti za raniji odlazak u džemat, oni bi se u tome utrkivali. Kada bi znali kakvu nagradu će dobiti za prisustvo na jaciji i sabahu (u džematu), dolazili bi na njih pa makar i pužući. Kada bi znali kakva je nagrada za klanjanje u prvom safu, izvlačenjem strelice (ili bacanjem kocke) bi to odredili.“15 Potom,
8 Biblija, „Prva knjiga o Samuelu“, 10:20-21. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=9 (Dostupno: 7. januara 2020.)
9 Biblija, „Prva knjiga o Samuelu“, 11:1-2. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=16 (Dostupno: 7. januara 2020.)
10 Biblija, „Psalmi“, 22:19. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=23 (Dostupno: 7. januara 2020.)
11 Biblija, „Evanđelje po Mateju“, 27:35. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=47 (Dostupno: 7. januara 2020.)
12 Zekerijja, a.s.13 Jahja, a.s.14 Biblija, „Evanđelje po Luki“, 1:8-9. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://
biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=49 (Dostupno: 7. januara 2020.)15 Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa, tom 1, s arapskog
preveli Hasan Škapur..., Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2008, hadis br. 721, str. 493. Gornji citat je iz El-Buharijine zbirke hadisa.
40 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
kada su muhadžiri iz Meke stigli u Medinu, njihovi domaćini, ensarije, bacanjem kocke određivali su ko će kojeg muhadžira primiti i ugostiti.16 Štaviše, El-Buhari i Muslim bilježe od hazreti Aiše, r.a., da bi Allahov Poslanik, a. s., izvlačio stre-lice ili bacao kocku među svojim ženama kada bi želio krenuti na put, pa koja bi žena bila izabrana na takav način putovala bi s njim. Hazreti Aiša, r.a., kaže: „Kada bi Allahov Poslanik, a.s., htio ići na put, među svojim ženama je izvlačio strijelu s imenom. S čijim imenom bi bila izvučena strijela, s tom ženom bi išao na putovanje.“17
No, vratimo se osnovnoj temi rada. Na osnovu spomenutih citata is Starog i Novog zavjeta nije jasno da li je kockanje u kršćanstvu dozvoljeno, pokuđeno ili zabranjeno. Za razliku od islama u kojem je kockanje kategorički zabranje-no svetim tekstom iz Kur’ana, odnos kršćanstva prema kockanju temelji se na posrednim naredbama iz Biblije koji govore o pokuđenosti pohlepe i pretjerane ljubavi prema novcu. Kozjak navodi kako Stari i Novi zavjet često govore o lju-bavi prema novcu i upozoravaju da se vjernici drže podalje od te ljubavi kako ne bi zapali u pohlepu. U „Mudrim izrekama“ iz Starog zavjeta o tome stoji: „Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabira pomalo, biva bogat.“18 Također, u No-vom zavjetu, u „Prvoj poslanici Timoteju“ o pokuđenosti ljubavi prema novcu stoji: „A oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim teškim mukama.“19 A u „Poslanici Hebrejima“ stoji: „Neka vaše vladanje bude bez pohlepe za novcem! Budite zadovoljni onim što imate.“20
Na postojanje jasnog teksta u Bibliji o zabrani kockanja dovelo je do toga da kršćanski učitelji u različitim historijskim epohama nemaju jedinstven stav o kockanju, mada općenito preovladava negativno mišljenje kršćanstva o koc-kanju. Per Binde navodi četiri argumenta na kojima se temelji negativan stav
16 El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 1, hadis br. 1243, str. 846.17 El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom 2, hadis br. 2593, str. 481. Gornji citat je iz El-Buharijine zbirke
hadisa.18 Biblija, „Knjiga mudrih izreka“, 13:11. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://
biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=24 (Dostupno: 7. januara 2020.)19 Biblija, „Prva poslanica Timoteju“, 6:6-12. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa
https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=61 (Dostupno: 7. januara 2020.)20 Biblija, „Poslanica Hebrejima“, 13:5. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://
biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=65 (Dostupno: 7. januara 2020.)
41TRETMAN KOCKANJA U MONOTEISTIČKIM RELIGIJAMA: KRŠĆANSTVU I ŽIDOVSTVU
crkve prema kockanju, od kojih su za nas interesantna dva: pohlepa, ili žudnja za onim što ima neko drugi jedan21, te demonska snaga kockanja. Pohlepa je grijeh koji je u direktnoj suprotnosti sa desetom Božijom zapoviješću: „Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što pripada bližnjemu tvome.“22 Kockari žele da se domognu onoga što pripada bližnjim njihovim, i čak žele da oni izgube uloženo (jer ako njihovi bližnji izgube, kockari će dobiti) i raduju se njihovoj boli i patnji koju doživljavaju zbog gubitka. Štaviše, pohlepa je u suprotnosti i s osmom Božijom zapoviješću: „Ne ukradi!“23, jer se kockanje smatra nekom vrstom odobrene krađe kao što je i dvoboj ubistvo, pa je i zbog toga kockanje nespojivo sa Svetim tekstom i moralnim životom kršćanina.24 U današnje vrijeme, kako navodi Kozjak, pohlepa se koristi kao argument za osudu kockanja jer, kockanje je grijeh zbog toga što u svrhu stvaranja profita iskorišta-va očaj i uzaludnu nadu onih koji su ovisni o kockanju.“25
Drugi argument na kojem počiva negativan stav crkve prema kockanju je demonska snaga kockanja. Interesantno je da su stariji kršćanski oci, poput sv. Augustina, u kockanju vidjeli demonsku snagu koju sotona koristi kako bi iza-zvao neslogu među ljudima26 i podsticao ih da, uz kockanje čine i druge grijehe.27 Štaviše, Binde navodi da se kockanje može smatrati nekom vrstom idolatrije a pasionirani kockar se smatra osobom koja obožava lažno božanstvo.28
21 Kockanje se i u islamu smatra nekom vrstom prisvajanja tuđe imovine na nedozvoljen način, pa je i s te strane zabranjeno. O tome vidi, naprimjer: Kockanje je zlo – Zbornik izabranih radova o štetnosti kockanja, urednici Ferid Dautović i Elvir Duranović, El-Kalem i Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, Sarajevo, 2019.
22 Biblija, „Knjiga izlaska“, 20:17. Vidi: Online Biblija, Kršćanska sadašnjost, adresa https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=2 (Dostupno: 7. januara 2020.)
23 Ibid., 20:15.24 Per Binde, „Gambling and Religion: Histories of concord and conflict“, Journal of Gambling
Issues, Issue 20, Centre for Addiction and Mental Health, Toronto, 2007, str. 155.25 Ibid.26 Isti argument iskorišten je u Kur’anu prilikom objašnjavanja razloga zabrane kockanja. Allah,
dž.š., kaže: „O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa, hoćete li se okaniti?” (El-Maide, 90-91). Navedeno prema: Besim, Korkut, Kur’an s prevodom, Medina Munevvera, 1412. h.g., str. 123.
27 Per Binde, „Gambling and Religion..., str. 155.28 Ibid., str. 156. Interesantno je da je Kur’an, kao što se može vidjeti iz prijevoda 90. ajeta sure
El-Maide, kockanje zabranio zajedno s lažnim božanstvima (kumir), alkoholom i gatanjem.
42 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
S druge strane, u Katekizmu katoličke crkve o igrama na sreću govori se u poglavlju o „Deset zapovijedi“. U dijelu o sedmoj Božijoj zapovijedi: „Ne ukra-di!“, pod brojem 2.413 stoji: „Igre na sreću (kartanje itd.) i opklade nisu same po sebi protivne pravednosti. One postaju moralno neprihvatljivima kad lišavaju osobu onoga što joj je nužno za namirenje vlastitih i tuđih potreba. Igračka strast može postati teškim robovanjem. Nepravedno se kladiti ili varati na kartama te-žak je grijeh, osim ako je nanesena šteta tako lahka da je onaj kome je učinjena ne može razumno smatrati važnom.“29 Prema tome, kockanje je neprihvatljivo u situacijama kada se kockanjem neka osoba lišava sredstava neophodnih za život. Također se napominje da kockanje ako pređe u strast može postati teškim robovanjem. Ukoliko se to desi, ili neko prilikom kockanja vara kako bi na takav način došao do imovine drugih igrača, tada je kockanje grijeh koji je potrebno ispovjediti svom svećeniku.30
Napomenimo da negativno mišljenje o kockanju imaju i katolička i prote-stantska crkva, ali su različiti uzroci takvog stava. Naime, katolici osuđuju koc-kanje jer bi čovjek kockanjem mogao izgubiti imetak, a nijedna odgovorna osoba ne bi smjela sebi dopustiti da ugrozi svoje blagostanje na takav način. S druge strane, protestanti kockanje osuđuju jer bi čovjek mogao dobiti na kockanju, što može dovesti do pojave lijenosti i uništavanja ljudskog karaktera.31
Stavovi srpske pravoslavne crkve prema kockanju slični su stavovima kato-ličke crkve, jer se temelje na istim tekstovima iz Biblije. Na pitanje da li je igra na sreću ili kockanje grijeh koji je potrebno ispovijediti, protojerej Srboljub Miletić, odgovorio je da su igre na sreću grijeh koji je potrebno ispovijediti jer su igre na sreću ili kockanje u suprotnosti s naporom, trudom i radom. Ne referirajući na sveti tekst, Miletić napominje da pravoslavlje zabranjuje kocku i smatra je grije-hom i porokom kao drogu ili alkohol.32
Odnos židovstva prema kockanju također je kompleksan jer ne postoji ka-tegoričan tekst u Tori ili Talmudu na osnovu kojeg bi se mogao jasno utvrditi stav židovstva prema ovom društvenom zlu. Prema Talmudu, svjedoci na sudu
29 Katekizam katoličke crkve, Hrvatska biskupska konferencija, dorađeno izdanje, Zagreb, 2016, str. 615.
30 Vidi: „Ispovijed“, online adresa https://franjevci-karlovac.hr/ispovijed/ (Dostupno: 7. januara 2020.)
31 Boris Kozjak, „Religija i kockanje..., str. 279. 32 „Igre na sreću, kocka“, online adresa: https://svetosavlje.org/igre-na-srecu-kocka/(Dostupno: 7.
januara 2020.)
43TRETMAN KOCKANJA U MONOTEISTIČKIM RELIGIJAMA: KRŠĆANSTVU I ŽIDOVSTVU
prilikom određivanja mladog mjeseca33 ne mogu biti osobe koje se bave nekom od navedenih djelatnosti: kockar, kamatar, osoba koja organizira trke golubova itd.34 Tumačeći ovaj navod iz Talmuda rabin David Bassous navodi različita mi-šljenja židovskih vjerskih učitelja od kojih neki zabranjuju svjedočenje osobe koja se bavi kockanjem, dok su drugi mišljenja da svjedočiti ne mogu samo osobe koje se osim kockanjem ne bave nikakvom drugom djelatnošću. Shodno tome, uz još neke ograničavajuće faktore, prema nekim židovskim vjerskim uče-njacima, kockanje bi bilo dopušteno pod uvjetom da se osoba koja kocka bavi nekom drugom djelatnošću i da se dobijeni iznos na kocki odmah preda dobitni-ku. Osim toga, rabin David navodi mišljenja učenjaka koji smatraju da je kocka-nje zabranjeno čak i ako to nije jedini izvor prihoda, jer je kockanje odvratan i gnusan čin koji je mnoge odveo do propasti; da je kockanje prašina pljačke; da kockanje narušava porodični život; da je kockanje neprimjereno Židovima kao izabranom narodu; te da se kockanjem gubi vrijeme i resursi što svakako nije dopušteno.35 Dakle, neki židovski vjerski učenjaci dozvoljavaju kockanje pod određenim uvjetima, dok ga drugi iz spomenutih razloga zabranjuju.
ZaključakNepostojanje jasnog teksta u Starom i Novom zavjetu, odnosno Talmudu, za
razliku od Kur’ana, dovelo je do toga da kršćanski i židovski vjerski učitelji, imaju različite stavove po pitanju dozvoljenosti kockanja s tim što generalno pre-ovladava negativan stav prema ovom poroku. Svoj negativan stav prema kocka-nju kršćanski teolozi temelje na više argumenata od kojih smo u radu spomenuli pohlepu i demonsku snagu kockanja. Pohlepa je veliki grijeh suprotan desetoj Božijoj zapovijesti pa je stoga svaki vid kockanja motiviran pohlepom grijeh koji bi trebalo ispovijediti. Vidjeli smo da je prema Katekizmu katoličke crkve kockanje je neprihvatljivo u situacijama kada se kockanjem neka osoba lišava sredstava neophodnih za život, kao i kada neko prilikom kockanja vara kako bi na takav način došao do imovine drugih igrača. Također, katolička crkva upozo-rava da kockanje, ako pređe u strast može postati teškim robovanjem, odnosno ovisnošću. Budući da se temelji na istim tekstovima iz Biblije, stav srpske pra-voslavne crkve o kockanju sličan je stavu katoličke crkve.
33 U židovstvu kao i u islamu početak novog mjeseca dokazivao se svjedočenjem očevidaca.34 Babylonian Talmud, New Edition, vol. IV, The Talmud Society, Boston, 1918, str. 40.35 Rabin David Bassous, „Gambling in Jewish Law“, online adresa: https://www.etzahaim.org/
rabbi-papers/2016/12/13/gambling-in-jewish-law (Dostupno: 7. januara 2020.)
44 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Stav židovstva prema kockanju temelji se na citatu iz Talmuda prema kojem se ne prima svjedočenje osobe koja se bavi kockanjem i organiziranjem trka golubova. Rabini su različito protumačili ovaj pasus iz Talmuda, pa su neki do-zvolili kockanje pod određenim uvjetima, dok su drugi iz navedenih razloga koc-kanje pokudili ili zabranili.
Imajući na umu naziv skupa na kojem je prezentiran ovaj rad „Mogućnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u prevenciji kockanja“, možemo kon-statirati da je, kada je riječ o kockanju, fokus kršćanskih i židovskih teologa na izgradnji moralne osobe kroz isticanje etičke dimenzije u suočavanju s ovim po-rokom, što nije slučaj kod interpretiranja kockanja među islamskim učenjacima. Naime, pripremajući za objavljivanje knjigu Kockanje je zlo – Zbornik izabranih radova o štetnosti kockanja na bosanskom jeziku koja je ove 2019. godine izašla iz štampe u izdanju El-Kalema i Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, primi-jetili smo da se ni u jednom tekstu ne naglašava empatija prema gubitnicima u kockanju, već se uglavnom prezentiraju stavovi Kur’ana i hadisa o zabrani koc-kanja uz isticanje katastrofalnih socio-ekonomskih posljedica kockanja. Možda je izgradnja svijesti o šteti koja se kockanjem čini bližnjim svojim dodatna aktiv-nost koju bi islamski učenjaci u Bosni i Hercegovini mogli poduzeti u suočava-nju s porokom kockanja.
Literatura
− Babylonian Talmud, New Edition, vol. IV, The Talmud Society, Boston, 1918. − Binde, Per, „Gambling and Religion: Histories of concord and conflict“, Journal of
Gambling Issues, Issue 20, Centre for Addiction and Mental Health, Toronto, 2007, str. 145-166.
− El-Buhari, Muhammed b. Ismail, Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa, tom 1, s arapskog preveli Hasan Škapur..., Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercego-vini, Sarajevo, 2008.
− Grabner-Haider, A., Praktični biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997. − Katekizam katoličke crkve, Hrvatska biskupska konferencija, dorađeno izdanje, Zagreb,
2016. − Kockanje je zlo – Zbornik izabranih radova o štetnosti kockanja, urednici Ferid Dautović
i Elvir Duranović, El-Kalem i Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, Sarajevo, 2019. − Korkut, Besim, Kur’an s prevodom, Medina Munevvera, 1412. h.g.
45TRETMAN KOCKANJA U MONOTEISTIČKIM RELIGIJAMA: KRŠĆANSTVU I ŽIDOVSTVU
− Kozjak, Boris, Kockanje – od dokolice do socijalne patologije, TIM press, Zagrebu, 2016
− Kozjak, Boris, „Religija i kockanje“, Socijalna ekologija, vol. 17, no. 3, Zagreb, 2008, str. 263-283.
− Vojnović, Tadej, Velika biblijska konkordancija I i II, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Do-bra vest, Novi Sad, 1991.
Internet-izvori − Bassous, David „Gambling in Jewish Law“, online adresa: https://www.etzahaim.org/
rabbi-papers/2016/12/13/gambling-in-jewish-law (Dostupno: 7. januara 2020.) − Biblija, Kršćanska sadašnjost, − https://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=24 (Dostupno: 7. januara 2020.) − „Ispovijed“, online adresa https://franjevci-karlovac.hr/ispovijed/ (Dostupno: 7. januara
2020.)
47
Izvorni naučni rad
Prof. dr. Almira Isić-ImamovićIslamski pedagoški fakultet Univerziteta u [email protected]
Doc. dr. Azemina MaglićIslamski pedagoški fakultet Univerziteta u [email protected]
ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
SažetakKockanje je sve popularnija aktivnost među odraslima i mladima, ali i među djecom. Predstavlja zajednički naziv za skup raznovrsnih igara, ponašanja i aktivnosti koje uključuju ulaganje novca, uz rizik i nadu u očekivanje pozitivnog ishoda, odno-sno vjerovanja da će se povratiti ili dobiti više od uloženog. Razlikuje se socijalno (rekreativno), problematično i patološko (kompulzivno) kockanje. Shodno psihoso-cijalnim posljedicama, naučnici su se u najvećem stepenu usmjerili na proučava-nje problematičnog i patološkog kockanja. Problematično kockanje podrazumijeva učestalo i ponavljano kockanje u posljednjih 18 mjeseci, i praćeno je sa tri ili četiri problema povezana s kockanjem (npr. bračnim problemima, finansijskim problemi-ma, problemima na poslu i zakonskim problemima). Kada osoba nije u mogućnosti da kontrolira nagon za kockanjem, i izvođenjem tog čina šteti sebi ili drugima, riječ je o patološkom (kompulzivnom) kockanju. Vršena su brojna istraživanja u Evropi i svijetu kako bi se ispitala zastupljenost, karakteristike, uzroci i posljedice kockanja odraslih i mladih. Uzrok razvoja kockanja nastojali su objasniti brojni psihološki modeli, a najrelevantnijim se smatra integrativni biopsihosocijalni model i model puteva. Prema biopsihosocijalnom modelu, problematično kockanje uzrokovano je djelovanjem bioloških faktora (promjenom u neurotransmiterima) i psiholoških fak-tora (osobinom impulsivnosti). Prema modelu puteva, problematično kockanje uzro-kovano je djelovanjem bioloških faktora, karakteristika ličnosti, razvojnih karakte-ristika, učenja i okolinskih faktora. Na osnovu brojnih istraživanja naučnici su došli do saznanja da su pozitivne odrednice razvoja problematičnog kockanja dostupnost i pristupačnost kockarskih aktivnosti, kockanje članova porodice i prijatelja, određe-ne karakteristike ličnosti (traženje uzbuđenja, impulsivnost, neuroticizam, odsustvo
48 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
inhibicije, niska savjesnost i samokontrola), motivacija za bijegom od problema, depresije i usamljenosti, zatim kognitivne distorzije ili iracionalna uvjerenja (kriva percepcija ili uvjerenje da je nakon serije gubitaka veća vjerovatnoća da će se dogo-diti dobitak, iluzija mogućnosti kontrole ili pripisivanja ishoda igre vlastitim postup-cima te praznovjerje i sklonost uvjerenju da određena kockarska ponašanja utječu na ishod igre) te antisocijalni poremećaj ličnosti i zloupotreba alkohola i droga.
Ključne riječi: problematično kockanje, integrativni model kockanja, odrednice pro-blematičnog kockanja
UVODKockanje je sve popularnija aktivnost među odraslima i mladima, pa čak i
među djecom. Manifestira se u aktivnostima uključivanja u razne igre na sreću (npr. lutrijske igre, igre u kasinima, igre klađenja u sportskim kladionicama, igre na automatima i sl.). Sve veća dostupnost te pozitivno i legalno percipiranje igara na sreću rezultiralo je razvojem i pojavom problematičnog i patološkog kockanja u populaciji odraslih i mladih. Prema Petryu (2001a), kockanje je ulaganje nečeg vrijednog u događaj koji može rezultirati većim i povoljnijim ishodom. Prema Koić i saradnicima (2009), kockanje je zajednički naziv za skup raznovrsnih igara, ponašanja i aktivnosti, koje uključuju ulaganje novca, uz rizik i nadu u očekivanje pozitivnog ishoda, tj. igrač riskira i nada se da će povratiti ili dobiti više od uloženog. Sve definicije kockanja uglavnom ukazuju da kockanje ka-rakterizira ulaganje, neizvjesnost ishoda i postojanje rizika. Shodno učestalosti i posljedicama, razlikuje se socijalno (rekreativno), problematično i patološko (kompulzivno) kockanje. Socijalno kockanje je ograničenog trajanja uz predvi-đene i prihvatljive gubitke te odsustvo skrivanja od okoline. Može se manifesti-rati nefrekventno ili epizodično (manje od jednom na mjesec) te frekventno ili redovito (barem jednom na mjesec). Prisutno je kod 85% populacije. Problema-tično kockanje podrazumijeva učestalo i ponavljano kockanje u posljednjih 18 mjeseci. Praćeno je sa tri ili četiri problema povezana s kockanjem (npr. bračnim problemima, finansijskim problemima, problemima na poslu i zakonskim pro-blemima). Prisutno je kod 5-6% ili 5-22% populacije, zavisnosti od istraživanja. Problematično kockanje koristi se kao opći pojam za označavanje svih obrazaca štetnog kockarskog ponašanja. Kada osoba nije u mogućnosti da kontrolira na-gon za kockanjem, i izvođenjem tog čina, šteti sebi ili drugima, riječ je patološ-kom ili kompulzivnom kockanju. Patološko kockanje odlikuje učestalo kockanje
49ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
u posljednjih osamnaest mjeseci i pet ili više problema povezanih s kockanjem. Prisutno je kod 1% populacije. Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje Američkog psihijatrijskog udruženja (DSM-IV, 1996), patološko kockanje je 1980. godine svrstano u psihijatrijski poremećaj kontrole navika i nagona koji odlikuju sljedeći simptomi: 1. zaokupljenost kockanjem i ponovno proživljavanje prošlih kockarskih iskustava, planiranje ponovnog uklju-čivanja u kockarske aktivnosti; 2. potreba za kockanjem sa sve većim količinama novca kako bi se doživjelo potrebno uzbuđenje; 3. ponavljani neuspješni napori za kontroliranjem ili prekidom kockanja; 4. nemir i razdražljivost prilikom po-kušaja prekida kockanja; 5. kockanje kao način bijega od problema ili određenih raspoloženja (osjećanja nemoći, krivice, tjeskobe, depresije); 6. vraćanje nakon gubitka novca kockanju kako bi se vratilo izgubljeno (lov na dobitak); 7. laganje članovima porodice, prijateljima, terapeutu i drugima kako bi se prikrili razmjeri uključenosti u kockanje; 8. počinjenje ilegalnih djela u svrhu finansiranja koc-kanja (krivotvorenje, prijevara, krađa, pronevjera); 9. zbog kockanja je ugrožen ili izgubljen značajan međuljudski odnos, posao, obrazovne ili poslovne prilike i 10. oslanjanje na druge u pribavljanju novca za ublažavanje loše finansijske situ-acije uzrokovane kockanjem. U biti, patološko kockanje je praćeno smanjenom mogućnošću kontrole ponašanja koja su povezana s kockanjem, štetnim psihoso-cijalnim posljedicama koje narušavaju porodično i profesionalno funkcioniranje osobe te socijalnim povlačenjem.
Naučnici su realizirali brojna istraživanja kako bi ispitali zastupljenost, ka-rakteristike i posljedice problematičnog kockanja odraslih i mladih u Evropi i di-ljem svijeta, zatim ispitali teorijske modele problematičnog kockanja, te utvrdili odrednice istog. Empirijska saznanja o odrednicama kockanja odraslih i mladih omogućila su i kreiranje prevencijskih i tretmanskih programa za osobe koje su postale problematični i patološki kockari.
Zastupljenost i karakteristike kockanja Prema Pasternaku i Flemingu (1999), problematično kockanje počinje se ra-
zvijati u ranoj adolescenciji kod muškaraca, dok se kod žena pojavljuje u sred-njoj odrasloj dobi. Adolescenti su rizična populacija zbog specifičnosti razvojne faze, želje za samopotvrđivanjem, izgradnje vlastitog identiteta, zatim identifi-kacije s vršnjacima te radoznalosti i želje za eksperimentiranjem. U periodu od 17 do 35 godina muškarci kockari su zastupljeni s 28%, a žene s 10%. Najviše kockara je u starosnoj grupi od 35 do 45 godina (54-58%). U dobi od 55 do 65
50 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
godina zastupljeniji su muškarci kockari u 16%, a žene u 18% slučajeva. U dobi osoba starijih od 65 godina zastupljeno je 2 do 4% kockara. Istraživanja dosljed-no pokazuju da su kockanju skloniji mladići nego djevojke, a taj omjer varira od 3:1 do 5:1 (Hardoon, Derevensky i Gupta, 2004; Desai i sar, 2005; Martins i sar., 2008). Spolne razlike uočavaju se i u učestalosti i vrstama kockarskih aktivnosti. Dvostruko više mladića (67%) izvještava o kockanju jedanput sedmično nego djevojaka (33%) (Dickson, Derevensky i Gupta, 2008). Dok mladići preferiraju strateške igre, osobito sportska klađenja, djevojke češće biraju nestrateške vrste, naprimjer, lutrijske igre, tombolu, bingo i sl. (Heater i Patton, 2006; Martins i sar., 2008; Koić i Medved, 2009). Uz sklonost mladića traženju uzbuđenja i akcije najčešće se ističu i spolno uvjetovani stereotipi prema kojima je kockanje muška aktivnost, a koji se formiraju u porodicama i podržavaju u društvu. Koc-kanje adolescenata se zbog karakteristika razvojnog perioda razlikuje od kocka-nja odraslih osoba. Adolescencija je razdoblje traženja uzbuđenja i preuzimanja rizika u većoj mjeri, a s obzirom na to da je kockanje aktivnost čija su glavna obilježja preuzimanje rizika i traženje uzbuđenja, postoji veći rizik da adolescen-ti počnu kockati i da se kod njih razviju problemi povezani s kockanjem (Gupta i Derevensky, 1997). Analizom istraživanja kockanja mladih u svijetu može se uočiti da se stopa problematičnog kockanja adolescenata kreće od 4 do 8% u usporedbi s 1 do 3% u populaciji odraslih osoba.
U Bosni i Hercegovini također su vršena istraživanja o zastupljenosti i karak-teristikama kockanja djece i mladih. U istraživanju koje su realizirali naučnici sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli 2015. godine, a u kojem je učestvovalo 1.036 učenika od prvog do četvrtog razreda srednjoškol-skih usmjerenja u dva bosanskohercegovačka grada, i to iz Sarajeva (N=532) i Tuzle (N=504), došlo se do saznanja o zastupljenosti i rizičnosti kockanja djece i mladih. Starosna dob ispitanika kretala se između 14 i 19 godina. Rezultati istraživanja su pokazali da je 69,3% srednjoškolaca iz Sarajeva i Tuzle kockalo barem jednom u životu, što ukazuje da kockaju i maloljetnici, iako je to zakonom zabranjeno. Najzastupljenije igre su jednokratne srećke (41,9%), zatim sportske kladionice Lutrije BiH (36,1%), sportske kladionice (34%) i TV Bingo (29,5%). Rezultati istraživanja su pokazali da mladi jedanput sedmično igraju sljedeće igre na sreću: sportske kladionice (13,8%), internet kockanje za novac (6,1%) i TV Bingo (5,9%). Rezultati istraživanja su pokazali da je klađenje u sportskim kladionicima zastupljenije među učenicima četvrtih razreda u odnosu na učenike prvih, drugih i trećih razreda, zatim da je igranje TV Binga zastupljenije među
51ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
učenicima prvih i drugih razreda, u odnosu na učenike trećih i četvrtih razreda. Ispitivane su psihosocijalne posljedice kockanja mladih, i utvrđeno je da 76,8% ispitanika nije razvilo nikakve probleme vazane uz kockanje, 14,9% učenika imalo je srednje izražene probleme povezane s kockanjem, dok je 8,3% učenika ispoljavalo visok stepen problema povezanih s kockanjem.
U istraživanju koje je realiziralo Udruženje za prevenciju ovisnosti (NAR-KO-NE) i Kantonalna javna ustanova Porodično savjetovalište Sarajevo 2016. godine, a u kojem je učestvovalo 1.183 učenika iz Sarajevskog, Srednjobosan-skog i Zeničko-dobojskog kantona, došlo se do saznanja o zastupljenosti i ka-rakteristikama kockanja djece i mladih i njihovim stavovima prema kockanju. U svakoj općini kantona odabrane su po dvije osnovne i dvije srednje škole, po jedan osmi i deveti razred, te po jedan prvi i drugi razred strukovne škole i gi-mnazije. Starosna dob ispitanika kretala se između 13 i 17 godina. 580 ispitanika bilo je ženskog, a 588 ispitanika muškog spola. Na pitanje da li igraju jednu od igara na sreću, 38,6% ispitanika je odgovorilo potvrdno, što ukazuje da u igra-ma na sreću učestvuju i maloljetnici, iako je to zakonom zabranjeno. Rezultati istraživanja su pokazali da djeca i mladi najčešće igraju bingo (24,4%), zatim online igre bez novčanog uloga (19,5%), igre u sportskim kladionicama (19,1%) te jednokratne igre na sreću ili grebalice (18,1%). Spomenute igre djeca i mladi biraju zbog njihove dostupnosti kao i činjenice da ne zahtijevaju veće uloge. Saznanje da djeca i mladi učestvuju i u online igrama bez novčanog ulaganja nije zanemarivo, jer ih može podstaći i na učestvovanje u igrama sa stvarnim novčanim ulozima. Osim vrste igre, došlo se i do saznanja koliko često djeca i mladi igraju pojedine igre na sreću. 8,5% djece i mladih redovno kockaju online, 8% redovno posjećuju sportske kladionice, 6,1% redovno igra bingo i 2% je onih koji igraju ostale igre na sreću (loto, igre na automatima, virtualna utrka konja, rulet i kartaške igre u kasinima). Rezultati istraživanja su pokazali da se većina djece i mladih kockaju iz dosade (45,6%), zatim zbog zarade (14,7%) i zadovolj-stva (10,4%). U istraživanju se došlo i do saznanja o stavovima djece i mladih o kockanju. 34,1% djece i mladih smatralo je da je za zarađivanje kockanjem potrebno imati dobar sistem igre, 23,6% smatralo je da ako je neko uspješan u kockanju, to je dokaz da posjeduje znanja i vještine u vezi s kockanjem, 27,2% smatralo je da je ishode kockanja moguće predvidjeti, dok se 21,1% nije složilo s tvrdnjom da se kockanjem više gubi nego što se dobija. Ovi stavovi ili iskazano znanje o kockanju upućuju na to da je skoro svaki četvrti ispitanik u istraživanju vjerovao da je na ishode kockanja moguće utjecati, zatim da oni zavise od znanja
52 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
i vještina i da se na taj način može zaraditi. Rezultati istraživanja su pokazali da djeca i mladi muškog spola u znatno većoj mjeri igraju igre na sreću (24,7%), nego djeca i mladi ženskog spola (13,9%). Nisu utvrđene dobne razlike u igranju igara na sreću, što ukazuje da i osnovnoškolci imaju jednako iskustvo kockanja kao i srednjoškolci.
Rezultati istraživanja, također u Bosni i Hercegovini, na uzorku odraslih oso-ba, pokazali su da barem jedna polovina odraslih građana ponekad igra igre na sreću – najviše loto, a odmah zatim slijede igre u sportskim kladionicama. Svaka treća osoba u dobi između 15 i 25 godina redovno posjećuje sportske kladionice (Gfk BiH, 2007, prema Skoko i sar., 2015).
Teorije (modeli) problematičnog kockanja Tok i razvoj problematičnog kockanja nastojali su objasniti brojni teoretičari
putem raznih psiholoških modela: 1. Modela ovisnosti (Jacobs, 1986; Blume, 1987); 2. Psihodinamskog modela (Bergler, 1957; Rosenthal, 1992; Wildman, 1997); 3. Biološkog modela (Blaszczynski i sar., 1986; Carlton i Goldstein, 1987; Lesieur i Rosenthal, 1991; Comings i sar., 1996); 4. Bihevioralnog modela (Anderson i Brown, 1984; McConaghy i sar., 1983) i 5. Kognitivnog modela (Sharpe i Tarrier, 1993; Ladouceur i Walker, 1996). Najrelevantnijim modelom u objašnjenju ovisnosti o kockanju u današnjem svijetu smatra se integrativni mo-del kockanja, koji ukazuje da je ovisnost o kockanju determinirana djelovanjem brojnih faktora.
Model ovisnosti
Prema modelu ovisnosti, odnosno Dijagnostičkom i statističkom priručni-ku za mentalne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (DSM-IV, 1996) i 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-X, 1994), kockanje je klasificirano u ponašajnu ovisnost ili poremećaje kontrole navika i nagona zajedno s ostalim ovisnostima. Odlikuje ga žudnja, nedostatak kontrole i ponavljajuće ponašanje uprkos negativnim posljedicama (Shaffer i sar., 1999). Prema ovom modelu, kockanje se zbog simptoma i spe-cifičnih karakteristika dovodi u vezu ili sličnost s ovisnošću o psihoaktivnim supstancama ili alkoholu. Sličnosti se manifestiraju u brojnim i neuspjelim poku-šajima prestanka praćenih apstinencijskim simptomima (Toce-Gerstein, Gerstein i Volberg, 2003), zatim većoj zastupljenosti kod adolescenata nego kod odraslih, i osobinom impulsivnosti (Blaszczynski i sar., 1997).
53ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
Iz ovog pristupa nastala je Jacobsova generalna teorija ovisnosti (1989), koja ukazuje da čovjek postaje ovisan kako bi se oslobodio hroničnog stresa. Osnova za ovisničko ponašanje je fiziološko stanje mirovanja, zatim psihološki faktori poput osjećanja manje vrijednosti, odbijanje, neadekvatnost, nisko samopošto-vanje i osjećanje krivice nastalo u djetinjstvu. Empirijski je potvrđeno da je pro-blematično kockanje uzrokovano potrebom za bijegom i disocijacijom, zatim da je posredovano fiziološkim i emocionalnim stanjima (Fisher, 1992) te da je kockanje sredstvo ili mehanizam za suočavanje s averzivnim životnim uvjetima i stanjima (Gupte i Derevensky, 1998b).
Psihodinamski model
Prema psihodinamskom modelu (Lesieur i Rosenthal, 1991), putem kocka-nja ljudi nastoje izliječiti unutrašnje konflikte ili rane. Simmel (1920) je opisao kockara kao osobu koja pokušava kockanjem na infantilan način nadomjestiti „narcističke zalihe“ (ljubav, utjehu, pažnju) koje su mu uskraćene u djetinjstvu. Razumijevanju kockara iz psihodinamske perspektive najviše je doprinio nauč-nik Bergler (1943), koji je na osnovu vlastitog kliničkog iskustva izvršio anali-zu „psihologije kockarske neuroze“ i razvio prvu tipologiju kockara. Opisao je kockara kao neurotika s podsvjesnom željom za gubitkom uprkos tome što se ponavljano uključuje u ponašanje usmjereno prema dobitku. Naveo je, također simptome kockarske neuroze: 1. habitualno preuzimanje rizika; 2. kockanje is-ključuje bilo koje druge interese; 3. kockar je pun optimizma i ne uči iz vlastitih gubitaka; 4. usljed dobitka kockar ne prestaje kockati; 5. prisustvo riskiranja velike količine novaca i 6. napetost praćena užitkom i boli između ulaganja i konačnog ishoda igre. U današnjem kontekstu, psihodinamski pristup kockanju je irelevantan, međutim pozitivno je utjecao na savremenu klasifikaciju te razvoj teorija i istraživanje fenomena kockanja.
Biološki model
Prema biološkom modelu (Blaszczynski i McConaghy, 1989), kockanje na-staje kao rezultat djelovanja fiziološke genetske dispozicije ili stanja. Razlikuju se tri grupe bioloških modela, jedan model usmjeren je na istraživanje aktivnosti mozga putem EEG-a (elektroencefalograma), drugi na nivo hormona endorfina, a treći na hemijsku neravnotežu u mozgu.
Savremena istraživanja provedena na uzorku 324 monozigotnih i 278 dizi-gotnih blizanaca dokazala su da se 70% varijanse problematičnog kockanja može
54 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
objasniti genetskim faktorom (Beaver i sar., 2010). Comingsa i saradnici (1996) utvrdili su pozitivnu povezanost gena DRD2 s problematičnim kockanjem. Wal-ters (2002) u metaanalizi genetskih istraživanja kockanja (17 porodičnih studi-ja, od čega su dvije studije blizanaca) utvrdio je značajnu pozitivnu povezanost između genetike i kockanja, kao i činjenicu da je za sklonost problematičnom kockanju najsnažniji odnos između oca i sina.
Bihevioralni model
Razlikuju se dva bihevioralna pristupa u objašnjenju problematičnog kocka-nja: teorije učenja i teorija razložne akcije.
Teorije učenja
Prema teoriji učenja koja je proistakla iz Pavlovljevog pristupa, problematič-no kockanje nastaje kao rezultat učenja klasičnim ili asocijativnim uvjetovanjem. Problematični kockar uvjetovan je uzbuđenjem koje mu pruža sam čin kockanja kao i iskustvo kockanja tokom vremena.
Prema Banduri i teoriji socijalnog učenja, problematično kockanje rezultat je naučenog ponašanja, odnosno oponašanja važnih članova porodice ili vršnjaka. Prema ovom pristupu, naučena sklonost kockanju može se odučiti (Lesieur i Ro-senthal, 1991). Ovom pristupu se zamjera što pretjerano naglašava snagu soci-jalnih ili vanjskih faktora, a zanemaruje ulogu individualne motivacije, emocija i ličnu percepciju ishoda igre u objašnjenju fenomena kockanja.
Prema Skinneru i teoriji učenja instrumentalnim uvjetovanjem, proble-matično kockanje nastaje kao rezultat učenja instrumentalnim uvjetovanjem ili potkrepljenjem. U početku se smatralo da je glavni pokretač novac, među-tim, novija istraživanja su dokazala ulogu fiziološkog uzbuđenja. Naučnici ovog pristupa nastojali su objasniti zašto kockari ustraju u kockanju i kada izostane potkrepljenje, odnosno kada gube ili dobiju malo u igri. Ukazali su da potkrepljenje koje se događa povremeno dovodi do veće ustrajnosti u ponašanju nego kontinuirano potkrepljenje ili nagrađivanje, tzv. efekt djeli-mičnog potkrepljenja. Osoba je svjesna da se mora dogoditi dobitak i da treba ustrajati nakon mnogo pokušaja, iako su u konačnici gubici veći od dobitaka. Zatim, pristalice ove teorije smatraju da se osobe kockaju kako bi doživje-le određeni nivo psihofiziološkog uzbuđenja, koji sam po sebi predstavlja potkrepljivač.
55ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
Bihevioralne teorije pomažu u razumijevanju mnogih aspekata početka, odr-žavanja i ustrajnosti u kockanju, te pružaju smjernice za tretmanske intervencije. Međutim, ne mogu objasniti zašto samo mali broj ljudi postaju problematični i patološki kockari.
Teorija razložne akcije
Teorija razložne akcije je teorija koja istražuje determinante svjesnog po-našanja, i to s ciljem razumijevanja i predviđanja ljudskog ponašanja (Ajzen i Fishbein, 1977). Prema ovoj teoriji, ponašanje je determinirano namjerama, koje određuje lični faktor ili stav prema ponašanju kao i socijalni faktor koji se odno-si na percepciju ličnog pritiska ili percepciju referentnih skupina ili pojedinaca o datom ponašanju. Naučnici su vršili testiranje date teorije i utvrdili da se na osnovu stavova i subjektivnih normi mogu predvidjeti namjere pojedinca, a po-tom i predvidjeti njegovo ponašanje, odnosno činjenicu da što su lični stavovi i stavovi značajnih drugih bili percipirani kao pozitivni, time je bila i veća namjera osobe za kockanjem (Moore i Ohtsuka, 1977). Međutim, utvrdili su da ovaj mo-del objašnjava mali postotak varijanse, što ukazuje da je prilikom razumijevanja kockarskog ponašanja potrebno uzeti u obzir i druge faktore (npr. motivaciju, lokus kontrole, osobine ličnosti, okolinske faktore i sl.).
Kognitivni model
Prema kognitivnom modelu, za razumijevanje razvoja problematičnog koc-kanja potrebno je uzeti u obzir način na koji kockar interpretira ili razumijeva svoje ponašanje. Pristalice kognitivnog modela smatraju da su u osnovi kockar-skog ponašanja iracionalna uvjerenja koja podstiču kockara da ustraje u kockanju uprkos gubicima. Vremenom je kognitivni model evaluiran i dopunjen bihevio-ralnim elementima, tako da je nastao kognitivno-bihevioralni model kockanja. Prema tom modelu, dobici koje kockar doživljava prilikom kockanja izazivaju kod njega uzbuđenje, koje djeluje kao potkrepljivač i podsticaj za nastavkom kockanja. Pored toga, takvo ponašanje podstiču i određeni kognitivni procesi, odnosno iracionalna uvjerenja, iluzija kontrole i praznovjerja (Miller i Currie, 2008; Moore i Ohtsuka, 1999; Joukhador, Blaszczynski i Maccallum, 2004; Xian i sar., 2008; Goodie, 2005). Kritičari su smatrali da ova teorija ne može dokazati da su iracionalna uvjerenja uzročnici kockarskog ponašanja, te da mogu biti po-sljedica istog (Blaszczynski i Nower, 2002).
56 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Integrativni model kockanja
Integrativni model kockanja nastao je kao pokušaj prevladavanja nedostata-ka postojećih teorija, i želje za kreiranjem modela koji bi uspješno inkorporirao utjecaj bioloških, psiholoških i ekoloških faktora u objašnjenju razvoja proble-matičnog kockanja. U integrativni model kockanja spadaju biopsihosocijalni model i model puteva.
Biopsihosocijalni model
Biopsihosocijalni model razvio je Sharpe (2002) s namjerom integracije do-sadašnjih saznanja o problematičnom kockanju. Prema ovom modelu, u osnovi problematičnog kockanja su određene genetske predispozicije, odnosno biološki faktori koji se odnose na promjene u neurotransmiterima te psihološki faktori (npr. osobina impulsivnosti). Tvrdili su da nisu sigurni da li je riječ o predispozi-ciji za razvoj problematičnog kockanja ili je to predispozicija za još neka rizična ponašanja.
U velikom riziku za razvoj problematičnog i patološkog kockanja, prema ovom modelu, su osobe koje reagiraju na pozitivno potkrepljenje, a koje su ot-porne na kaznu, naprimjer, u igrama za koje su karakteristični manji dobici u kraćim vremenskim intervalima – kockanje na automatima i u sportskim kla-dionicama. U rizične faktore za problematično kockanje spadaju i loša vješti-na rješavanja problema, zatim pozitivni stavovi o kockanju unutar porodice te pozitivni individualni stavovi o kockanju. Pored toga, u rizične faktore spada i rano iskustvo koje doprinosi razvoju kognitivnih distorzija i obrazaca kockanja. Kockanje izaziva uzbuđenje, zatim iracionalna uvjerenja i kognitivne distorzije koje povećavaju učestalost kockanja. Ukoliko osoba počne rano kockati, time kognitivne distorzije postaju čvršće i otpornije na promjenu. Prema ovom mode-lu sklonost kockarskom ponašanju pojedinca je veća ukoliko ima kompenzacij-sku funkciju.
Model puteva
Modela puteva razvili su Blaszczynski i Nowerova (2000; 2002; 2004). Ovaj model temelji se na integraciji bioloških faktora, karakteristika ličnosti, ra-zvojnih karakteristika, učenja i okolinskih faktora u razumijevanju uzroka pro-blematičnog kockanja. Model predstavlja tri puta koja vode ka problematičnom kockanju, a svaki je povezan s određenim faktorima ranjivosti, demografskim karakteristikama i etiološkim procesima. Svi putevi sadrže neke zajedničke
57ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
karakteristike. Temeljni preduvjet za razvoj problematičnog kockanja je dostu-pnost ili pristup kockarskim aktivnostima, te ekološki faktori koji se odnose na javnu politiku i zakonsku regulativu koja stvara okolinu u kojoj je kockanje društveno prihvatljiva i promovirana aktivnost. Zatim, ponavljano kortikalno uzbuđenje koje stvara „neuronski model“ usljed kockanja i naviku za kontinui-ranim kockanjem. Pokušaji kontrole tokom kockanja dovode do averzivnog sta-nja i prisile. Povremeni dobici djeluju kao pozitivni potkrepljivači, a uzbuđenje tokom kockanja može djelovati kao negativno potkrepljenje tako što smanjuje anksioznost i depresivno raspoloženje. Učestalo kockanje dovodi do nelogičnih kognitivnih shema ukazujući da lična kontrola, vještine i praznovjerna uvjerenja mogu utjecati na ishod igre. Takve kognitivne distorzije povećavaju ustrajnost u kockanju i učestalost kockanja. Usljed učestalih gubitaka, osoba osjeća pritisak i mogu se pojaviti problemi u privatnom i profesionalnom životu. Autori ovog modela smatrali su da etiologija kockanja svakog pojedinca nije ista, i shodno tome ukazali na razliku između bihevioralno uvjetovanog problematičnog koc-kara, emocionalno ranjivog problematičnog kockara i antisocijalnog impulsiv-nog problematičnog kockara.
Bihevioralno uvjetovani problematični kockari su osobe koje privremeno zadovoljavaju kriterije za problematično kockanje. Oni fluktuiraju između druš-tvenog, rizičnog i problematičnog kockanja, i to zbog efekata klasičnog uvje-tovanja, kognitivnih distorzija i loših procjena i odluka, a ne zbog specifičnih karakteristika ličnosti. Usljed finansijskih gubitaka mogu manifestirati povišenu anksioznost i depresivnost, no takve reakcije su posljedica, a ne uzrok kockanja. U ovu grupu kockara spadaju osobe različite starosne dobi, a na sklonost koc-kanju mogu utjecati okolinski faktori kao što su izloženost kockarskim aktivno-stima, kockanje članova porodice i vršnjaka kao i iracionalna uvjerenja o sreći i praznovjerja stečena socijalizacijom. Ovakva grupa kockara je najmanje rizična, nisu skloni drugim oblicima ovisnosti te impulsivnom i neorganiziranom pona-šanju. Odrasle osobe koje spadaju u ovu grupu odlikuje relativno zdrav životni stil, a kockarsko ponašanje nastaje kao posljedica teškog suočavanja sa životnim situacijama, kao što je naprimjer, odlazak u penziju, smrt bračnog partnera i sl. Mlade osobe koje spadaju u ovu kategoriju su osobe koje ne ispoljavaju znakove psihičkih smetnji, žive u funkcionalnim porodicama, uspješni su u školi i bave se sportom. Postaju skloni kockarskom ponašaju usljed negativnih događaja u porodici, traženja uzbuđenja, zadovoljstva i socijalizacije. Postaju identificirani u okolini kada počnu posuđivati ili krasti novac, izostajati iz škole i sl. Ova grupa
58 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
kockara spremna je na tretman i saradnju, i uz savjetovanje i minimalnu interven-ciju uspostavljaju kontrolu nad svojim ponašanjem.
I emocionalno ranjive problematične kockare karakteriziraju isti okolinski utjecaji, proces uvjetovanja i kognitivne sheme, ali za razliku od bihevioralno uvjetovanih kockara, karakterizira ih povišena anksioznost i depresivnost, ovi-snost o alkoholu, zatim neadekvatno suočavanje sa stresnim situacijama, loše vještine rješavanja problema i negativna iskustva unutar porodice. Sudjelovanje u kockarskim aktivnostima pomaže ovakvim osobama da utječu na određena emocionalna stanja i zadovolje psihološke potrebe. Počinju kockati pod utjeca-jem roditelja i drugih bliskih članova porodice. Bihevioralno uvjetovani kockari prvenstveno kockaju iz zabave i želje za socijalizacijom, dok se emocionalno ra-njivi kockari kockaju kako bi se oslobodili averzivnog afektivnog stanja. Usljed negativnog razvoja, individualnih karakteristika i loših vještina, emocionalno ra-njivi kockari teško mogu održati kontrolu nad svojim kockanjem. Mlade osobe iz ove kategorije obično imaju nizak akademski uspjeh i odrastaju bez podrške roditelja. Tretman ovih osoba je dugotrajan i sastoji se od kognitivnog restruktu-riranja i suportivne terapije.
Antisocijalne impulsivne problematične kockare karakterizira impulsivnost kao osobina ličnosti, zatim nedostatak pažnje i antisocijalne tendencije koje se manifestiraju poteškoćama u psihosocijalnom funkcioniranju (Blaszczynski i Nower, 2000). Poremećaj u ponašanju počinje se manifestirati još u djetinjstvu i praćen je traženjem uzbuđenja, lošim interpersonalnim odnosima, zloupotrebom psihoaktivnih supstanci, agresivnim ponašanjem, hiperaktivnosti te delinkven-tnim ponašanjem. Uglavnom su bili emocionalno, fizički i/ili seksualno zlostav-ljani u djetinjstvu, zapušteni ili zanemareni i dolaze iz porodica s povijesti antiso-cijalnog ponašanja. Počinju kockati u ranoj životnoj dobi i veoma rano čine razna kriminalna ponašanja vezana uz kockanje. Ovu grupu kockara jako je teško treti-rati zbog nepouzdanosti, impulsivnosti i niske tolerancije na dosadu. Zahtijevaju intenzivan i dugotrajan psihoterapijski tretman, a u određenim situacijama i me-dikamentoznu terapiju s ciljem uspostavljanja neurohemijske ravnoteže.
Odrednice problematičnog kockanja Vršena su brojna istraživanja u kojima su ispitani modeli kockanja i putem
kojih se došlo do saznanja o odrednicama problematičnog kockanja, odnosno činjenice da su pozitivne odrednice razvoja problematičnog kockanja dostupnost i pristupačnost kockarskih aktivnosti, kockanje članova porodice i prijatelja,
59ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
određene karakteristike ličnosti (traženje uzbuđenja, impulsivnost, neuroticizam, odsustvo inhibicije, niska savjesnost i samokontrola), motivacija za bijegom od problema, depresije i usamljenosti, zatim kognitivne distorzije ili iracionalna uvjerenja (kriva percepcija ili uvjerenje da je nakon serije gubitaka veća vjero-vatnoća da će se dogoditi dobitak, iluzija mogućnosti kontrole ili pripisivanja ishoda igre vlastitim postupcima te praznovjerje i sklonost uvjerenju da određena kockarska ponašanja utječu na ishod igre) te antisocijalni poremećaj ličnosti i zloupotreba alkohola i droga.
Okolinski i sociološki faktori
Činjenica da ljudi znatno više kockaju danas nego u prošlosti jasno ukazuje na utjecaj okolinskih i socioloških faktora na pojavu kockanja. U kontekstu toga naučnici su utvrdili da je pozitivna odrednica razvoja problematičnog kockanja dostupnost i pristupačnost kockarskih aktivnosti. Dostupnost se odnosi na le-galno postojanje kockanja i kockarskih mogućnosti u sredini. Pristupačnost se odnosi na geografsku, vremensku, društvenu te pristupačnost unutar mjesta u kojem se igra priređuje i pristupačnost u smislu bijega od problema. Geografska pristupačnost se odnosi na fizičku blizinu kockarnica ili kladionica. Ljude više privlače mjesta koja su im geografski bliža, i shodno tome kockarima je teško da apstiniraju od kockanja. Vremenska pristupačnost se odnosi na vrijeme u ko-jem se priređuje kockanje. Društvena pristupačnost se odnosi na atmosferu koja vlada u mjestu priređivanja igre. Okruženje u kojem se kockanje percipira kao prihvatljiv i bezazlen način zabave smatra se pristupačnim. Pristupačnost unutar mjesta u kojem se igra priređuje odnosi se na jednostavnost igre, brzinu ispla-te, pristup novcu, organiziranost prevoza i sl. Pristupačnost u smislu bijega od problema odnosi se na pružene mogućnosti izlaska iz problema problematičnog kockanja. Kockanje je legalizirano u gotovo svim zemljama svijeta i postaje sve dostupnija i raširenija pojava. Razvijaju se nove igre koje postaju sve raširenije i pristupačnije, a ljudima je pružena mogućnost kockanja preko interneta kao i brojne mobilne aplikacije za učestvovanje u kockarskim aktivnostima. Liberali-zacija kockanja utječe na rast kockarske industrije čime se povećava raznolikost i dostupnost igara, a time se povećava i tolerancija te podstiče javnost na kockanje (Becoña i sar., 1995). Mnogi naučnici smatraju da takva socijalna klima stimulira kockarske aktivnosti što dovodi do pojave problematičnog kockanja. Činjenica da zemlje s najvećom stopom dostupnosti kockarskih aktivnosti imaju najveći broj problematičnih i patoloških kockata jasno ukazuje na povezanost između dostupnosti i zastupljenosti problematičnog kockanja (Campbell i Lester, 1999).
60 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
U većini zemalja ljudi kockanje percipiraju prihvatljivom aktivnošću i ličnim pravom pojedinca te ga ne smatraju društvenim i opasnim problemom kao što je ovisnost o drogi i alkoholu (Azmier, 2000).
Kockanje članova porodice i prijatelja
Naučnici su utvrdili značajnu pozitivnu povezanost između porodičnih fak-tora i kockanja mladih. Naime, utvrdili su da roditelji i drugi članovi porodice mogu na direktan ili indirektan način djelovati na intenzitet kockanja djece i mladih. Direktan utjecaj porodice na pojavu problematičnog kockanja zasniva se na upoznavanju djeteta ili mlade osobe sa tehnikama kockanja, naprimjer, igrama na sreću i predstavljanju kockarskih aktivnosti kao dozvoljenog i zabav-nog načina provođenja slobodnog vremena. U svom istraživanju Wood i Griffi-ths (1998) dokazali su snažnu pozitivnu povezanost između kockanja roditelja i izjave djece da su im prve loto listiće ili strugalice kupili roditelji. U indirektne rizične faktore unutar porodice koji doprinose pojavi kockanja spadaju: odra-stanje u nepotpunoj porodici, učestale stresne situacije u porodici, naglašavanje materijalne dimenzije, smrt roditelja, teška bolest roditelja ili člana porodice, nevjernost jednog od roditelja, fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje u porodici te odbačenost i zanemarivanje (Griffiths, 2000). Kalischuk (2010) je utvrdio da i emocionalna trauma može biti jedan od okidača za problematično kockanje. Campbell i saradnici (2011) utvrdili su da roditelji kockanje ne sma-traju rizičnim ponašanjem, što ukazuje na nužnost educiranja roditelja o rizicima i psihosocijalnim posljedicama kockanja.
Porodični faktori su važni i u kontekstu transgeneracijskog prenosa proble-matičnog kockanja. Gambino i saradnici (1993) su smatrali da su osobe čiji su roditelji bili kockari, u tri puta većem riziku da i oni postanu kockari. Vjerovat-noća je 12 puta veća ukoliko su uz roditelje kockali i djedovi i bake. Pozitivnu povezanost između kockanja članova porodice i intenziteta i rizičnosti kockanja djece i mladih dokazali su i drugi istraživači (Wood i Griffiths, 1998; Volberg, 2002; Black i sar., 2006; Delfabbro i Thrupp, 2003), što ukazuje da se kockanje razvija i usvaja po modelu. Problematično kockanje roditelja dovodi do finansij-skih problema, narušenih porodičnih odnosa i odsustvovanja roditelja od kuće, što također može djelovati negativno na dijete ili mladu osobu i podstaći je na druga rizična ponašanja pored kockanja.
Pored roditelja na razvoj problematičnog kockanja mladih mogu utjecati i vrš-njaci. Jones i Jones (2000) smatraju da vršnjaci legitimiziraju razna antisocijalna
61ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
ponašanja, pa i kockanje, podstičući jedni druge na takva ponašanja i uz pomoć pritiska i takmičenja. Mladi koji su problematični kockari obično imaju prijatelje koji kockaju te se manje druže s onima koji ne odobravaju kockanje (Hurt i sar., 2008; Delfabbro i Thrupp, 2003; Moore i Ohtsuka, 1997). Kada mladi postanu kockari, obično se prestanu družiti sa svojim prijateljima koji nisu kockari te ih zamijenjuju s onima koji kockaju (Derevensky, 1999). Navedena empirijska sa-znanja o utjecaju vršnjaka na pojavu kockanja smatraju se značajnim jer pružaju smjernice za kreiranje prevencijskih programa koji će osnaživati mlade da se odupru vršnjačkom utjecaju.
Karakteristike ličnosti
Pošto se problematično i patološko kockanje razvije samo kad manjeg broja ljudi, jasno je da je uloga individualnih karakteristika ličnosti u razvoju kockanja vrlo važna. Shodno tome, vršena su mnoga istraživanja kako bi se utvrdilo koje karakteristike ličnosti povećavaju rizik za problematičnim kockanjem. Steel i Blaszczynski (1996) utvrdili su da psihološki distres, traženje uzbuđenja, sklo-nost kriminalnoj aktivnosti i impulsivnost objašnjavaju 62% varijance kockar-skog ponašanja. Nower, Derevensky i Gupta (2004) utvrdili su da su impulsiv-nost, traženje uzbuđenja i napetost pozitivne odrednice kockarskog ponašanja mladih. Bagby i saradnici (2007) utvrdili su da problematični kockari postižu više rezultate na dimenziji neuroticizma, a niže na skali savjesnosti. Pored toga, utvrdili su da problematični kockari u odnosu na socijalne kockare postižu više rezultate na skali impulsivnosti, a niže na skali samodiscipline i promišljanja. Utvrdili su da obje kategorije kockara postižu iste rezultate na skali traženja uz-buđenja, što ukazuje da je sklonost traženju uzbuđenja karakteristika svih osoba koje preferiraju igre na sreću. MacLaren i saradnici (2011) utvrdili su na uzorku mladih da veća rizičnost kockanja korelira s višim neuroticizmom i odsustvom inhibicije, te nižom ugodnosti i savjesnosti.
Na osnovu rezultata brojnih istraživanja došlo se do saznanja da su impulsiv-nost i nedostatak samokontrole osnovne karakteristike ličnosti mladih i odraslih osoba koje kockaju (Blaszczynski i sar., 1986; Blanco i sar., 1996; Petry, 2001, 2001b; Vitaro, Arsenault i Tremblay, 1997). Breen i Zuckerman (1999) te Kuley i Jacobs (1988) također su utvrdili da je pozitivna odrednica problematičnog kockanja sklonost traženju uzbuđenja.
62 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Motivacija za kockanjem
Naučnici su se bavili i ispitivanjem motivacije za kockanjem, jer su je sma-trali važnom za razumijevanje fenomena kockanja, odnosno unapređenje posto-jećih teorijskih modela i kreiranje uspješnih tretmana. Binde (2009) je u svom istraživanju utvrdio pet motiva zbog kojih se ljudi kockaju: 1. nada da će dobi-ti glavni zgoditak, 2. društvena nagrada (socijalizacija, takmičenje, prestiž koji osigurava dobitak i/ili iskazivanje nagrade), 3. intelektualni izazov, 4. promjena raspoloženja i 5. šansa za pobjedom. Ukazao je da prva četiri motiva variraju od osobe do osobe, dok je peti uvijek prisutan i ključan u razumijevanju kockanja. Lee i saradnici (2007) također su kreirali model u kojem su ukazali na prisustvo pet motiva za kockanjem: 1. socijalizacija, 2. zabava, 3. izbjegavanje, 4. uzbuđe-nje i 5. finansijska motivacija. Jedan od glavnih motiva za kockanjem je zabava, međutim, kada osoba putem kockanja zadovoljava i druge psihološke potrebe može doći do ovisnosti i narušenog psihosocijalnog funkcioniranja osobe. Gupta i Derevensky (1998) utvrdili su da su najčešći razlozi za uključivanje u kocka-nje mladih: zabava (79,5%), zarada (61,9%), uzbuđenje (59,4%), socijalizacija (12,4%), opuštanje (7,6%), bijeg od svakodnevnih problema (3,5%), osjećaj zre-losti (2,6%), ublažavanje depresije (2,3%) kao i osjećanja usamljenosti (1%). Kod svih kockara zabava, uzbuđenje i novac su najizraženiji motivi za kocka-njem, međutim, kod problematičnih u odnosu na socijalne kockare izraženiji je motiv za bijegom od problema, suočavanja sa depresijom i usamljenošću, opu-štanje i socijalizacija. Značajan doprinos u razumijevanju motiva za kockanjem pružili su Rockloff i Dyerova (2006) unutar modela „Četiri es problematičnog kockanja.“ Prvo su se usmjerili na kreiranje dijagnostičkog instrumenta koji se sastojao od četrdeset čestica koje su bile raspoređene unutar četiri grupe motiva za kockanjem: 1. bijeg (izbjegavanje socijalne interakcije), 2. poštovanje (izbje-gavanje negativne samoprocjene), 3. neumjerenost (impulsivnost ili neuspjeh odolijevanju vlastitim impulsima) i 4. uzbuđenje (aktivnost usmjerena oslobađa-nju od dosade). Niti jedna tvrdnja na skali ne odnosi se eksplicitno na kockarske aktivnosti. Smatrali su da motivacija igra značajnu ulogu u razumijevanju kocka-nja, i da može doprinijeti uspješnosti tretmanskih intervencija. Naučnici koji su se bavili istraživanjem motivacije za kockanjem smatrali su da se oslanjanjem na odgovore dobivene primjenom upitnika ne može dobiti realan uvid u prave razlo-ge kockanja, jer osobe mogu navesti da im je motiv za kockanjem stjecanje dobi-ti, a zapravo im ono služi kao način suočavanja s negativnim emocijama. Stoga smatraju da je važno primijeniti „Četiri es model“ u razumijevanju kockanja.
63ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
Kognitivne distorzije
Naučnici su utvrdili da problematične kockare odlikuju kognitivne distor-zije ili specifična iracionalna uvjerenja (Ladouceur i sar., 2001). Prema Ladou-ceuru (2004a), problematične kockare odlikuju tri vrste iracionalnih uvjerenja: 1. kriva percepcija ili uvjerenje da je nakon serije gubitaka veća vjerovatnoća da će se dogoditi dobitak, 2. iluzija mogućnosti kontrole ili pripisivanja ishoda igre vlastitim postupcima (npr. korištenje određene strategije), 3. praznovjerje i sklonost uvjerenju da određena kockarska ponašanja utječu na ishod igre (npr. nošenje određene majice tokom igre i sl.).
Kognicije specifične za kockare naučnici su ispitivali tako što su zahtijevali od ispitanika da naglas verbaliziraju misli koje ih okupiraju kao i putem upit-nika kognitivnih distorzija i uvjerenja. Joukhador, Blaszczynski i Maccallum (2004) realizirali su istraživanje u kojem su utvrdili da problematični kockari imaju više praznovjernih uvjerenja (rituali, osjećaj da će osvojiti novac, osje-ćaj spiritualne pomoći prilikom kockanja, vidovitost kojom mogu predvidjeti ishod i sl.) u odnosu na socijalne kockare te da praznovjerja pozitivno kore-liraju s intenzitetom njihova kockanja. Mitrović i Brown (2009) također su utvrdili da je problematično kockanje povezano s kognitivnim distorzijama, ali i poteškoćama prepoznavanja emocija i specifičnom motivacijom. Moore i Ohtsuka (1999) utvrdili su na uzorku adolescenata visoku povezanost između iracionalnih uvjerenja i problematičnog kockanja. Mladi koji su bili proble-matični kockari vjerovali su da će im kockanje donijeti zaradu, vjerovali su u mogućnost upravljanja rezultatima te da mogu pobijediti sistem. Neki naučnici su smatrali da se ne može jednoznačno posmatrati odnos između kognicije i kockanja. Prema Delfabbrou, Lahnu i Graboskyu (2006), taj odnos je posredo-van djelovanjem i drugih faktora kao što je sam događaj kockanja, individualne karakteristike ličnosti i sl. Thompson, Armstrong i Thomas (1998) te Biner i saradnici (1995) utvrdili su da emocionalni i motivacijski faktori igraju značaj-nu ulogu u razvoju iluzije kontrole (npr. veće kognitivne distorzije kod osoba niskog socioekonomskog statusa prilikom igranja igara s velikim nagradama; veća deprivacija hrane povezana je s većom iluzijom kontrole ukoliko je ishod igre hrana i sl.).
Empirijska saznanja o ulozi kognicije u održavanju problematičnog koc-kanja ukazala su na važnost sagledavanja kognitivnih faktora u razumijevanju razvoja kockanja kao i prilikom kreiranja tretmana.
64 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Rizično i delinkventno ponašanje
Mnoga istraživanja su dokazala da je problematično kockanje povezano s antisocijalnim poremećajem ličnosti te zloupotrebom alkohola i droge (Pe-try i sar., 2005). Spunt i saradnici (1995) utvrdili su da je 7 od 16% osoba na metadonskoj terapiji spadalo u kategoriju problematičnih kockara. Veza između problematičnih kockanja i kriminaliteta također je utvrđena na uzor-ku odraslih osoba. Zastupljenost krivičnih djela počinjenih od strane odraslih osoba sa svrhom finansiranja kockarske aktivnosti kretala se između 65 do 89% (Ladouceur i sar., 1994). Najčešća krivična djela bila su prevara, krađa, preprodaja psihoaktivnih tvari, finansijski kriminalitet, pronevjera i krivotvo-renje (Ladouceur i sar., 1994). Među maloljetnim delinkventima također su uo-čeni određeni simptomi problematičnog kockanja (Derevensky i Gupta, 1998; Westphal i sar., 1998). Huxley i Carroll (1992) pronašli su da, od kaznenih djela vezanih uz kockanje, najveći dio čine krađe (23%). Kroz istraživanja provedena na populaciji adolescenata koji zadovoljavaju kriterije za proble-matično kockanje potvrdila se hipoteza da je veća vjerovatnoća da će počiniti krivično djelo: 42,4% posuđivalo je i kralo novac za kockanje, 21% razmišljalo je o činjenju krivičnih djela, 24% kralo je novac od roditelja, a 12% počinilo je krivično djelo krađe (Derevensky i Gupta, 2000). Vezu između kockanja i rizičnog ponašanja naučnici su objasnili djelovanjem sličnih determinanata, kao i činjenicom da s porastom rizičnosti kockanja raste i potreba za većim finansijskim sredstvima, da bi se finansiralo kockanje ili vratili dugovi, što dovodi do pojačane vjerovatnoće za činjenjem krivičnih dijela. Prema Ricijašu i saradnicima (2015), u podlozi uključivanja u rizična i delinkventna ponašanja su različiti individualni i okolinski faktori koji mogu utjecati i na uključivanje u kockarske aktivnosti. Usljed kockanja koje je praćeno gubitkom kontrole i finansijskim problemima, mlada osoba se izlaže rizičnim i delinkventnim ak-tivnostima kako bi nadoknadila štetu prouzrokovanu kockanjem.
ZaključakIstraživači su utvrdili da su rizični faktori povezani s kockanjem mladih:
muški spol, sklonost antisocijalnom ponašanju, povijest kockanja unutar porodi-ce, loš školski uspjeh, vršnjački pritisak (Stinchfield, 2004), loše vještine uprav-ljanja stresom, rano iskustvo kockanja, dostupnost igara na sreću, anksioznost i depresija, zatim nisko samopoštovanje, impulsivnost, (Winters, Arthur, Leitten, Botzet, 2004), poremećaj hiperaktivnosti i deficit pažnje (Zangeneh, Grunfeld,
65ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
Koenig, 2008). Rezultati dva istraživanja na uzorku srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini ukazali su da u igrama na sreću učestvuje veliki broj mladih, od čega je jedna trećina u kategoriji rizičnih da postanu problematični kockari. Sa-znanje da su adolescenti najrizičnija skupina da postanu problematični kockari jasno ukazuje na ozbiljnost problema kockanja kod adolescenata i na potrebu kreiranja kvalitetnih preventivnih i terapijskih programa kako bi se spriječile ili ublažile negativne posljedice kockanja. Prema Dicksonu i saradnicima (2003), zaštitni faktori u sprečavanju razvoja problema povezanih s kockanjem adoles-cenata su porodična povezanost i orijentiranost ka školskom uspjehu. O rizičnim faktorima i psihosocijalnim posljedicama kockanja važno je upoznati i roditelje mladih, da ne bi direktno ili indiretno podsticali svoju djecu na učestvovanje u igrama na sreću.
Pošto su naučnici utvrdili da se ovisnost o kockanju najčešće razvija u uvje-tima depresije, stresa, dosade i niskog samopoštovanja (Dickerson, Baron, Hong i Cottrell, 1996), važno je pri tretiranju ovisnosti o kockanju identificirati uzroč-nike ovisnosti o kockanju. Prema Comanu, Burrowsu i Evansu (1997), gubitak novca tokom kockanja dovodi do dodatnog intenziviranja anksioznosti i depresiv-nosti kod mladih. Važno ulogu u preveniranju problema povezanih s kockanjem mladih ima i škola, odnosno profesori, zatim pedagozi i psiholozi, koji bi trebali upoznati djecu i mlade s razvojem problematičnog kockanja i posljedicama psi-hosocijalnog kockanja. Mladi obično kockanje percipiraju kao prihvatljiv oblik zabave, koji im može donijeti zaradu i ne uviđaju stvarne psihosocijalne poslje-dice kockanja. Jedan od čestih problema povezanih s kockanjem je i izostajanje mladih iz škole (Lussier, Derevensky, Gupta, Vitaro, 2014). Pojedini adolescenti vjeruju da putem kockanja mogu doći do novca i slave, tako da nije potrebno da se trude i uče u školi (Bilić, 2012). Druge posljedice kockanja su laganje roditeljima i prijateljima, zatim raskid prijateljstava i krađa novca (Gupta, Dere-vensky, Ellenbogen, 2006). Usljed nemogućnosti vraćanja dugova uzrokovanih kockanjem, mladi počinju i krasti, zatim prodavati stvari koje su pripadale članu porodice ili prijatelju, koristiti roditeljske kreditne kartice bez njihova znanja, što rezultira slabljenjem socijalnih veza adolescenata s porodicom i prijateljima (Jacobs, 2004). Jedan od načina sprečavanja razvoja problematičnog kockanja mladih je da se u blizini škole ne nalaze kladionice koje bi mogle podstaći mlade na učestvovanje u kockarskim aktivnostima.
U senzibiliziranju javnosti o negativnim psihosocijalnim posljedicama koc-kanja mladih i odraslih veliku ulogu imaju i mediji te nevladin sektor.
66 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Primjer uspješnog preventivnog modela prikazale su Donati, Primi i Chiesi (2014), koje su svojim prevencijskim programom uspjele smanjiti broj socijalnih i problematičnih kockara promjenom njihove percepcije kockanja kao laganog načina zarade, zatim razotkrivanjem zabluda o kockanju te isticanjem negativ-nih posljedica kockanja. Sličan prevencijski model, „Don’t Gamble Away Our Future“ – „Ne prokockaj našu budućnost“, razvijen je u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi informirao mlade, njihove porodice te profesore o kockanju i opasnostima u vezi s kockanjem. Djelotvornost programa „Don’t Gamble Away Our Future“ potvrdile su i Taylor i Hillyard (2009), koje su istaknule kako su polaznici ovog programa poboljšali znanje o kockanju i rizicima u vezi s kocka-njem, a sve to kao oblik primarne prevencije ovisnosti o kockanju.
Literatura
− Ajzen, L., & Fishbein, M. (1977). Attitude-behavior relations: A theoretical analysis and review of empirical research. Psychological Bulletin, 84, 888-918.
− Anderson, G., & Brown, R. I. (1984). Real and laboratory gambling, sensation-seeking and arousal. British Journal of Psychology, 75(3), 401-410.
− Azmier, J. J. (2000). Canadian gambling behaviour and attitudes: Summary report. Ca-lgary, AB: Canada West Foundation.
− Bagby, R. M., Vachon, D. D., Bulmash, E., Toneatto, T., Quilty, L. C., & Costa, P. T. (2007). Pathological gambling and the five factor model of personality. Personality and Individual Differences, 43, 873-880.
− Beaver, K. M., Hoffman, T., Shields, R. T, Vaughn, M. G., DeLisi, M., & Wright, J. P. (2010). Gender differences in genetic and environmental influences on gambling: Re-sults from a sample of twins from the national longitudinal study of adolescent heal-th. Addiction, 105(3), 536-542.
− Becoña, E., Labrador, F., Echeburua, E., Ochoa, E., & Vallejo, M. A. (1995) Slot ma-chine gambling in Spain: an important and new social problem. Journal of Gambling Studies, 11, 263-87.
− Bergler, E. (1943). The gambler: A misunderstood neurotic. Journal of Criminal Psyc-hopathology, 4, 379-393.
− Bergler, E. (1957). The psychology of gambling. New York, NY, US: Hill & Wang. − Bijedić, M., Kuralić-Čišić, L., Kovačević, R., i Vardo, E. (2015). Obilježja kockanja
srednjoškolaca u Sarajevu i Tuzli. Tuzla: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Univer-ziteta u Tuzli.
− Bilić, V. (2012). Životni ciljevi adolescenata sklonih kockanju. Život i škola, 58(27), 77-91.
67ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
− Binde, P. (2009) Exploring the impact of gambling advertising: an interview study of problem gamblers. Journal of Mental Health and Addiction, 7(4), 541-554.
− Biner, P. M., Angle, S. T., Park, J. H., Mellinger, A. E., & Barber, B. C. (1995). Need state and the illusion of control. Personality and Social Psychology Bulletin, 21(9), 899-907.
− Black, D., Monahan, P., Temkit, M., & Shaw, M. (2006). A family history of pathological gambling. Psychiatry Research, 141, 295-303.
− Blanco, C., Orensanz-Munoz, L., Blanco-Jerez, C., & Saiz-Ruiz, J. (1996). Pathological gambling and platelet MAO activity: A psychobiological study. American Journal of Psychiatry, 153, 119-121.
− Blaszczynski, A., & McConaghy, N. (1989). Anxiety and/or depression in the pathoge-nesis of addictive gambling. International Journal of the Addictions, 24(4), 337-350.
− Blaszczynski, A., & Nower, L. (2002). A pathways model of problem and pathological gambling. British Journal of Addiction, 97,487-499.
− Blaszczynski, A., Dumlao, V., & Lange, M. (1997). “How much do you spend gam-bling?” Ambiguities in survey questionnaire items. Journal of Gambling Studies, 13(3), 237-252.
− Blaszczynski, A., McConaghy, N., & Winter, S. W. (1986). Plasma endorphin levels in pathological gambling. Journal of Gambling Behavior, 2(1), 3-14.
− Blaszczynski, A., Wilson, A. C., & McConaghy, N. (1986). Sensation seeking in patho-logical gambling. British Journal of Addiction, 81, 113-117.
− Blume, S. B. (1997). Compulsive gambling and the medical model. Journal of Gambling Behavior, 3, 237-247.
− Breen, R. B., & Zuckerman, M. (1999). ‘Chasing’ in gambling behavior: Personality and cognitive determinants. Personality and Individual Differences, 27(6), 1097-1111.
− Campbell, C., Derevensky, J., Meerkamper, E., & Cutajar, J. (2011). Parents perceptions of adolescent gambling: A Canadian national study. Journal of Gambling Issues, 25, 36-50.
− Campbell, F., & Lester, D. (1999). The impact of gambling opportunities on compulsive gambling. Journal of Social Psychology, 139(1), 126-127.
− Carlton, P. L., & Goldstein, L. (1987). Physiological determinants of pathological gam-bling. In T. Galski (Ed.), The handbook of pathological gambling (pp. 111-122). Spring-field, IL, England: Charles C Thomas, Publisher.
− Coman, G. J., Burrows, G. D., & Evans, B. J. (1997). Stress and anxiety as factors in the onset of problem gambling: Implications for treatment. Stress Medicine, 13(4), 235-244.
− Comings, D. E., Rosenthal, R. J., Lesieur, H. R., Rugle, L. J., Muhleman, D., Chiu C., Dietz G., & Gade, R. (1996). A study of the dopamine D2 receptor gene in pathological gambling. Pharmacogenetics, 6, 223-234.
− Delfabbro, P. H., & Thrupp, L. (2003). The social determinants of gambling in South Australian adolescents. Journal of Adolescence, 26, 313-330.
− Delfabbro, P., Lahn, J., & Grabosky, P. (2006). Psychosocial correlates of problem gam-bling in Australian students. Australian and New Zealand Journal of Psychiatry, 40(6-7), 587-595.
68 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
− Desai, R. A., Maciejewski, P. K., Pantalon, M.V., & Potenza, M. N. (2005). Gender diffe-rences in adolescent gambling. Annals of Clinical Psychiatry, 17, 4, 249-258.
− Dickerson, M. G., Baron, E., Hong, S. M., & Cottrell, D. (1996). Estimating the extent and degree of gambling related problems in the Australian population: A national survey. Journal of Gambling Studies, 12, 161-178
− Dickson, L., Derevensky, J. L., & Gupta, R. (2008). Youth gambling problems: Exami-ning risk and protective factors. International Gambling Studies, 8(1), 25-47.
− Dickson, L., Deverensky, J., L., & Gupta, R. (2003). Youth gambling problems: The identification of risk and protective factors. Report to the Ontario Problem Gambling Research Centre. Montreal Quebec: R & J Child Development Consultants Inc.
− Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje: DSM-IV- međunarodna ver-zija s MKB šiframa (1996). Jastrebarsko: Naklada Slap.
− Donati, M. A., Primi, C., & Chiesi, F., (2014). Prevention of problematic gambling be-havior among adolescents: testing the efficacy of an integrative intervention. Journal of Gambling Studies, 30(4), 803-818.
− Fisher, S. (1992). Measuring pathological gambling in children: The case of fruit mac-hines in the U.K. Journal of Gambling Studies, 8, 263-285.
− Gambino, B., Fitzgerald, R., Shaffer, H., Renner, J., & Courtage, P. (1993). Perceived family history of problem gamblers and scores on SOGS. Journal of Gambling Studies, 9, 169- 184.
− Goodie, A. S. (2005). The role of perceived control and overconfidence in pathological gambling. Journal of Gambling Studies, 21(4), 481-502.
− Griffiths, M. D. (2000). Does internet and computer addiction exist? Some early case evidence. Cyber Psychology & Behavior, 3, 211-218.
− Gupta, R., & Derevensky, J. (1997). Familial and social influences on juvenile gambling behavior. Journal of Gambling Studies, 13(3), 179-192.
− Gupta, R., & Derevensky, J. (1998) Adolescent gambling behavior: a prevalence study and examination of the correlates associated with excessive gambling. Journal of Gam-bling Studies, 14, 319-345.
− Gupta, R., & Derevensky, J. L. (1998a). Prevalence study and examination of the correla-tes associated with pathological gamblig. Journal of Gambling Studies. 14 (4), 319-345.
− Gupta, R., & Derevensky, J. (2000). Adolescents with gambling problems: From resear-ch to treatment. Journal of Gambling Studies, 16, 315-342.
− Gupta, R., Derevensky, J. L, Ellenbogen, S. (2006). Personality characteristics and ri-sk-taking tendencies among adolescent gamblers. Canadian Journal of Behavioral Science, 38(3), 201-213.
− Hardoon, K., Derevensky, J. L., & Gupta, R. (2003). Empirical measures vs. perceived gambling severity among youth – Why adolescents fail to seek treatment. Addictive Behaviors, 28, 933-946.
− Heater, J., & Patton, D. (2006). Gender differences in problem gambling behaviour from help-line callers. Journal of Gambling Issues, 16, 1-14.
− Hurt, H., Giannetta J. M., Brodsky N. L., Shera D., & Romer, D. (2008). Gambling ini-
69ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
tiation in preadolescents. Journal of Adolescent Health, 43, 91-93. − Huxley, J. A. A., & Carrol, D. (1994). Cognitive, dispositional, and psychophysiological
correlates of dependent slot machine gambling in young people. Journal of Applied So-cial Psychology, 24 (12), 1070-1083.
− Jacobs, D. F. (1986). A general theory of addictions: A new theoretical model. Journal of Gambling Behavior, 2(1), 15-31.
− Jacobs, D. F. (2004). Youth gambling in North America: Long-term trends and future prospects. In Derevensky, J. L., Gupta, R. (Eds.), Gambling problems in youth: theoreti-cal and applied perspectives (pp. 1-24). New York: Springer US, str. 1-24.
− Jones, M., & Jones, D. (2000). The contagious nature of anti-social behavior. Crimino-logy, 38, 25-47.
− Joukhador, J., Blaszczynski, A., & MacCallum, F. (2004). Superstitious beliefs in gam-bling among problem and non-problem gamblers: Preliminary data. Journal of Gam-bling Studies, 20, 171-180.
− Kalischuk, R. G. (2010). Cocreating life pathways: Problem gambling and its impact on families. The Family Journal, 18 (1), 7-17.
− Koić, E., Filaković, P., Djordjević, V., & Nadj, S. (2009). „Alea Iacta Est“ (A case series report of problem and pathological gambling). Collegium Antropologicum, 33, 3, 961-971.
− Koić, E., i Medved, B. (2009) Stavovi mladih o kockanju. Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 5 (179).
− Kuley, N. B., & Jacobs, D. F. (1988). The relationship between dissociative-like expe-riences and sensation seeking among social and problem gamblers. Journal of Gambling Behavior, 4, 197-207.
− Ladouceur, R. (2004a). Gambling: The hidden addiction. Canadian Journal of Psychia-try, 49, 501–503.
− Ladouceur, R., & Walker, M. (1996) A cognitive perspective on gambling. In Salkov-skies, P. M., (Ed.), Trends in Cognitive and Behavioral Therapies (pp. 89-120). Chiche-ster: John Wiley and Sons.
− Ladouceur, R., Dubé, D., & Bujold, A. (1994). Prevalence of pathological gamblers and related problems among college students in the Quebec metropolitan area. Canadian Journal of Psychiatry, 39, 289-293.
− Ladouceur, R., Sylvain, C., Boutin, C., Lachance, S., Doucet, C., Leblond, J., & Ja-ceques, C. (2001). Cognitive treatment of pathological gambling. Journal of Nervous and Mental Disease, 189, 774-780.
− Lesieur, H. R., & Rosenthal, R. J. (1991). Pathological gambling: A review of the litera-ture (prepared for the American Psychiatric Association Task Force on DSM-IV Com-mittee on Disorders of Impulse Control not elsewhere classified). Journal of Gambling Studies, 7(1), 5-39.
− Lussier, I., Derevensky, J., Gupta, R., & Vitaro, F. (2014). Risk, compensatory, protecti-ve, and vulnerability factors related to youth gambling problems. Psychology of Addicti-ve Behaviors, 28(2), 404-413.
70 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
− MacLaren, V. V., Fugelsang, J. A., Harrigan, K. A., & Dixon, M. J. (2011). The perso-nality of pathological gamblers: a meta-analysis. Clinical Psychology Review, 31, 1057-1067.
− Martins, S. S., Carla, L. S., & Howard, D. Ch. (2008). Gender differences in mental he-alth characteristics and gambling among African-American adolescent Gamblers. Ame-rican Journal on Addictions, 17(2), 126-134.
− McConaghy, N., Armstrong, M., & Blaszczynski, A. (1983). Controlled comparison of aversive therapy and imaginal desensitization in compulsive gambling. The British Jo-urnal of Psychiatry 142(4), 366-372.
− Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema: MKB-10 - deseta revizija (1994). Zagreb: Medicinska naklada.
− Miller, N. V, & Currie, S. R. (2008). A Canadian population level analysis of the roles of irrational gambling cognitions and risky gambling practices as correlates of gambling in-tensity and pathological gambling. Journal of Gambling Studies, 24, 257-274
− Mitrovic, D. V., & Brown, J. (2009). Poker mania and problem gambling: a study of distorted cognitions, motivation and alexithymia. The Journal of Gambling Studies, 25, 489-502.
− Moore, S. M., & Ohtsuka, K. (1997). Gambling activities of young Australians: Develo-ping a model of behaviour. Journal of Gambling Studies, 13, 207-236.
− Moore, S. M., & Ohtsuka, K. (1999). Beliefs about control over gambling among yo-ung people, and their relation to problem gambling. Psychology of Addictive Behaviors, 13(4), 339-347.
− Nower, L., Derevensky, J. L., i Gupta, R. (2004). The relationship of impulsivity, sen-sation seeking, coping, and substance use in youth gamblers. Psychology of addictive behaviors, 18 (1), 49-55.
− Pasternak, A.V., & Fleming, M. F. (1999). Prevalence of gambling disorders in a primary care setting. Archives of Family Medicine, 8, 515-520.
− Petry, N. (2001a). Substance abuse, pathological gambling and impulsivity. Drug and Alcohol Dependance, 63, 29-38.
− Petry, N. M. (2001b). Pathological gamblers, with and without substance use disorders, discount delayed rewards at high rates. Journal of Abnormal Psychology, 110, 482-487.
− Petry, N. M. (2005). Pathological gambling: Etiology, comorbidity, and treatment. Was-hington, DC: American Psychological Association.
− Putokazi u zdravije društvo – Istraživanje o kockanju i korištenju internet, te navikama konzumiranja cigareta, alkohola i marihuane među djecom i mladima u tri kantona Federacije Bosne i Hercegivine (2016). Sarajevo: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE.
− Ricijaš, N., Dodig-Hundrić, D., & Kranželić, V. (2015). Sportsko klađenje i druga ri-zična ponašanja hrvatskih srednjoškolaca. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživa-nja,51, 41-56.
− Rockloff, M. J.,& Dyer, V. (2006). The four “es” of problem gambling: A psychological measure of risk. The Journal of Gambling Studies, 22 (1), 101-120.
71ZNANSTVENOTEORIJSKA I EMPIRIJSKA SAZNANJA O ODREDNICAMA PROBLEMATIČNOG KOCKANJA
− Rosenthal, R. J. (1992). Pathological gambling. Psychiatric Annals, 22(2), 72-78. − Shaffer, H. J., Hall, M. H., & Vander Bilt, J. (1999). Estimating the prevalence of disor-
dered gambling behavior in the United States and Canada: A research synthesis. Ameri-can Journal of Public Health, 89 (9), 1369-1376.
− Sharpe, L. (2002). A reformulated cognitive-behavioral model of problem gambling A biopsychosocial perspective. Clinical Psychology Review, 22, 1-25.
− Sharpe, L., & Tarrier, N. (1993). Towards a cognitive-behavioural theory of problem gambling. The British Journal of Psychiatry, 162, 407-412.
− Simmel, E. (1920). On the psychoanalysis of the gambler. Internationale Zeitschrift fur Psychanalyse, 6, 397.
− Skoko, I., Topić Stipić, D., i Primorac, M. (2015). Problemi ovisnosti o klađenju - sport-ske kladionice u Mostaru. Obnovljeni.život, 70 (4), 499-518.
− Spunt, B., Lesieur, H, Hunt, D., & Cahill, L. (1995). Gambling among methadone pa-tients. International Journal of Addictions, 30, 929-62.
− Steel, Z., & Blaszczynski, A. (1996). The factorial structure of pathological gambling. Journal of Gambling Studies, 12, 3-20.
− Stinchfield, R. (2004) Demographic, Psychosocial, and Behavioral Factors Associated with Youth Gambling and Problem Gambling. U: Derevensky, J. L., Gupta, R. (Ed.), Gambling Problems in Youth: Theoretical and Applied Perspectives (pp. 27-39). New York: Springer US.
− Taylor, L. M., & Hillyard, P. (2009). Gambling awareness for youth: an analysis of the “Don’t gamble away our future™” program. International Journal of Mental Health and Addiction, 7(1), 250-261.
− Thompson, S. C., Armstrong, W., & Thomas, C. (1998). Illusions of control, underesti-mations, and accuracy: A control heuristic explanation. Psychological Bulletin, 123(2), 143-161.
− Toce-Gerstein M., Gerstein D. R., & Volberg R. A. (2003). A hierarchy of gambling disorders in the community. Addiction, 98(12), 1661-1672.
− Vitaro, F., Arseneault, L., & Tremblay, R. E. (1997). Dispositional predictors of problem gambling in male adolescents. The American Journal of Psychiatry, 154(12), 1769-1770.
− Volberg, R. A. (2002). Gambling and Problem Gambling in Nevada. Report to the Ne-vada Department of Human Resources. Carson City, NV: Department of Human Reso-urces.
− Walters, G. D. (2002). The heritability of alcohol use and dependence: A meta-analysis of behavior genetic research. American Journal of Drug and Alcohol Abuse, 28, 557-584.
− Westphal, J., Rush, J., Stevens, L., Horswell, R., & Johnson, L. J. (1998). Final report: Statewide baseline survey pathological gambling and substance abuse Louisiana ado-lescents (6th-12th grades, school year 96-97. Baton Rouge, LA: Louisiana Department of Health and Hospitals, Office of Alcohol and Drug Abuse.
− Winters, K. C., Arthur, N., Leitten, W., & Botzet, A. (2004) Gambling and Drug Abuse in Adolescence. In Derevensky, J. L., Gupta, R. (Eds.), Gambling Problems in Youth:
72 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Theoretical and Applied Perspectives (pp. 57-80). New York: Springer US. − Wood, R. T. A., & Griffiths, M. D. (1998). The acquisition, development and mainte-
nance of lottery and scratchcard gambling in adolescence. Journal of Adolescence, 21, 265-273.
− Xian, H., Shah, K. R, Phillips, S. M, Scherrer, J. F, Volberg, R., & Eisen, S. A. (2008). Association of cognitive distortions with problem and pathological gambling in adult male twins. Journal of Psychiatric Research, 160(3), 300-307.
− Zangeneh, M., Grunfeld, A., & Koenig, S. (2008) Individual Factors in the Development and Maintenance of Problem Gambling. In Zangeneh, M., Blaszczynski, A., Turner, N. E. (Eds.), In the Pursuit of Winning: Problem Gambling Theory, Research and Treatment (pp. 83-94). New York: Springer US.
73
Pregledni naučni rad
Prof. dr. Muharem AdilovićIslamski pedagoški fakultet Univerziteta u [email protected]
SOCIJALNA POLITIKA I JAVNOZDRAVSTVENE STRATEGIJE ODNOSA PREMA FENOMENU KOCKANJA
SažetakSocijalni problem u sociopolitičkom kontekstu se definirao kao pojava koja privlači fokus značajnog broja relevantnih stručnjaka. Stječe se dojam da problem kockanja u posljednje vrijeme dobija na popularnosti sve većeg broja relevantnih stručnjaka, što ukazuje na njegovu problematičnu prirodu kao sociopatološke pojave koja sve više uzima maha.
Intencije našeg rada jesu razmotriti osnovne segmente javnozdravstvene strategije borbe protiv ovog poroka u kontekstu zvanične socijalne politike oslanjajući se na temeljna učenja prevencijske znanosti kao referentne naučne discipline u suprotstav-ljanju ovakvim pojavama. Dobro poznati model Socijalne akcije u zajednici jeste sociopolitički instrument za koji smatramo da je adekvatan odgovor na sve izraženiji problem kockanja.
Ključne riječi: kockanje, socijalna politika, strategije, socijalna akcija, prevencija
UvodKockanje kao društvena pojava je poznata najstarijim društvenim zajednica-
ma kao jedan od oblika zabave i razonode, o čemu svjedoče nalazi koji ukazuju da je ova aktivnost više od hiljadu godina starija od pojave prvog novca (Haitzmann, 1980; prema Kozjak, 2008). Postoje historijski podaci koji upućuju da su određeni oblici kockanja bili jako popularni u Staroj Kini oko 2.000 godina prije rođenja Isaa, a.s. Dakle, kockanje jeste društvena pojava ili aktivnost koju su kroz historiju prakticirali pojedinci a nerijetko i poticale državne institucije. Ozbiljnije suprot-stavljanje kocki historija je zabilježila tek dolaskom kršćanstva koje na kockanje gleda kao na grešnu praksu koju Bog strogo zabranjuje. Konstantna zastupljenost
74 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
kockanja u društvu kroz historiju rezultira da se u savremenom dobu kockanje razumijeva u kontekstu bezazlene igre i zabave, nerijetko kolektivna igra u kojoj učestvuju cijele porodice, što može imati značajnog utjecaja na razvoj percepcije kod djece i mladih da je kockanje normalna društvena aktivnost. Moralna kriza društva, sagledana u blagonaklonom odnosu društva prema kockanju, predstavlja predispoziciju da ova pojava poprimi oblik pandemije u društvu koja pogađa sve starosne grupe, a posebno adolescente, i postaje sastavni dio njihovog obrasca ponašanja, kao što je primjetno kod određenog broja pojedinaca koji prakticiraju igre na sreću. Kakav status poprima kockanje u savremenim društvima najbolje ilustrira činjenica da se igre na sreću svrstavaju u privredne djelatnosti te često govorimo o „industriji igara na sreću“ koje, zbog ogromne količine novca koji je u opticaju u ovim djelatnostima, predstavlja izuzetno unosnu aktivnost. Nekritično prihvatanje materijalističkog poimanja svijeta sa nezasitom potrebom za profitom rezultira zamračenjem uma i potiskivanjem moralnih kriterijuma koji su kao tra-dicionalne vrijednosti suprotstavljene pojavi kockanja. Društveni prostor čist od moralnih prepreka ostavlja dovoljno širine za razvoj ponude različitih kockarskih ponuda te neupućenom građaninu predstavlja izuzetno jak izazov kojem se on teško može oduprijeti (Adilović, 2018).
U aktuelnom kontekstu, kockanje predstavlja skoro nerješiv problem savre-menog potrošačkog društva u kojem je imperativ priskrbljivanja novca i materi-jalnih sredstava u što kraćem vremenskom roku i bez posebnog fizičkog zalaga-nja (zarada sa lahke strane) postao motivirajuća snaga aktivnosti velikog broja građana.
Pitanje koje predstavlja samu srž adekvatnog odgovora na sve izraženiju opa-snost od kockanja, odnosno, ovisnosti o kockanju kao problema s posebno izra-ženom dimenzijom patološkog u svom sadržaju, jeste kako na primjeren način odgovoriti ovom izazovu? Uspostavljanjem primjerenog i naučno utemeljenog odgovora na ovakve izazove, kroz izradu općih javnozdravstvenih strategija bor-be protiv kockanja, smatramo temeljnom pretpostavkom uspjeha u ovim aktiv-nostima. Intencije s kojima ulazimo u ovoj rad jeste propitivanje mogućnosti i izazova izrade kvalitetne strategije suočavanja s fenomenom kockanja koji je u našem društvu posljednjih godina sve više u fokusu kako stručne tako i opće javnosti. Nije to slučajno, jer smo dobrim dijelom postali svjesni opasnosti i ne-gativnih posljedica koje kockanje uzrokuje pojedincu, ali i u kontekstu zdravlja i funkcionalnosti porodice, određenih društvenih grupa ali i cijele zajednice.
75SOCIJALNA POLITIKA I JAVNOZDRAVSTVENE STRATEGIJE ODNOSA PREMA FENOMENU KOCKANJA
Strategije suprotstavljanja problemu kockanjaAko strategiju definiramo kao „skup aktivnosti s ciljem suprotstavljanja ili
suzbijanja određene negativne pojave“ (Klaić, 2001:1270), onda podrazumijeva-mo nekoliko ključnih koraka, aktivnosti koje će nam priskrbiti dovoljno relevan-tnih informacija na kojima temeljimo naše strateško planiranje. S tim razlogom ćemo spomenuti nekoliko činjenica, možemo reći da su ključne, koje nam pot-crtavaju karakteristike konteksta u kojem djelujemo. Da bismo bolje razumjeli okolnosti našeg djelovanja, neophodno je obratiti pažnju na sljedeće:
Nepostojanje jedinstvene socijalne politike na državnom nivou koja bi tre-bala biti glavni inicijator i nosilac izrade javnozdravstvene strategije suprotstav-ljanja kockanju u bosanskohercegovačkom društvu. Socijalna politika određene države po svojoj prirodnoj poziciji treba da bude nosilac svih aktivnosti koje imaju direktnog utjecaja na blagostanje građana. Kada se govori o blagostanju u kontekstu djelovanja socijalne politike, onda podrazumijevamo stanje u društvu lišeno bilo kakvih rizika po dostignuti standard života u datom društvu. Dakle, odsustvo svega onog što predstavlja opasnost da pojedinac ili neka društvena grupa zapadne u probleme s kojima se ne može sam/a izboriti. Ovakav kurs dje-lovanja socijalnu politiku vrlo često postavlja u poziciju preventivnog djelovanja jer praksa suprotstavljanja društvenim problemima jasno ukazuje da je koncept saniranja posljedica problema prevaziđen i previše skup za savremene društvene zajednice. Blagostanje u savremenom kontekstu je moguće samo pod uvjetom da se obezbijedi svakom pojedincu uloga nosioca odgovornosti za svoje dobro. Svaki pojedinac je odgovoran za svoje i stanje svoje porodice i snosi dio odgo-vornosti za blagostanje u kojem se svi nalaze. Socijalna politika u tom kontekstu treba ponuditi adekvatne mehanizme zaštite dostignutog standarda blagostanja kako se ne bi dozvolila devastacija i na taj način otvorila mogućnost razvoja rizi-ka po zdravlje (mentalno, fizičko i svako drugo) bilo kojeg pojedinca.
Društveno-politička zbilja bosanskohercegovačkog društva jeste takva da ne postoji jedinstvena socijalna politika na državnom nivou. Nosioci socijalne politike i socijalne zaštite jesu entiteti i kantoni što predstavlja jako fragmenti-ran sistem i ne ostavlja minimalne šanse za mogućnost koordinirane osmišlje-nog djelovanja na širem prostoru. Različita rješenja se pravdaju ekonomskim mogućnostima kantona što u praksi nije ni blizu dovoljnoga za normalnu us-postavu funkcionalnog sistema sociopolitičkog djelovanja. Zato s pravom po-stavljamo pitanje ko bi trebao biti nosilac strateškog djelovanja u kontekstu
76 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
suprotstavljanja najezdi problema kockanja? U nedostatku adekvatnog odgovora fokusiramo se na aktivnosti bilo kojeg aktera na polju socijalnih usluga s ciljem pronalaska alternative nepostojanju jedinstvene institucije koja bi bila nosilac ovakvih aktivnosti.
Drugi izazov jeste nerazvijena praksa preventivnog djelovanja prilikom osmišljavanja aktivnosti na suzbijanju sociopatoloških pojava, a u onim oblasti-ma gdje se vrše određene aktivnosti jako malo ih je prevencijskog tipa. To znači da ne djelujemo proaktivno nego naknadno, u kontekstu korekcije već uočenih negativnih pojava. Ovo nam kazuje da ususret negativnim izazovima u društvu ne ulazimo sa neophodnom spremnošću što je metodološka i praktično temeljna pogreška. Organizacija zajednice na temeljima prevencijske znanosti podrazu-mijeva „intervencije usmjerene na promjenu socijalnih uvjeta koji utječu na či-njenje kaznenih djela i pojavu poremećaja u ponašanju ili osiguravaju pozitivan i zdrav razvoj djeci i mladima te odraslom stanovništvu u lokalnoj zajednici“ (Bašić, 2009:266). Preventivno djelovanje je metodološki pravilno, neuporedi-vo efikasnije od naknadnog djelovanja, te izuzetno jeftinije u kontekstu orga-nizacije i finansijske konstrukcije aktivnosti. Ulagati u zdravlje, zdrave stilove života koji pojedinca udaljavaju od negativnih utjecaja jeste provjeren put koji vodi do uspjeha i garantira zdravu budućnost mladim naraštajima. Uključiva-nja svih raspoloživih resursa zajednice (vladine ustanove, porodice, škole, lo-kalne NVO organizacije, sportske klubove, utjecajne grupe pojedinaca, vjerske zajednice i njihove službenike...) u prevencijske aktivnosti mobiliziramo cije-lu zajednicu na putu promocije dobra, što rezultira pozitivnim okruženjem za odrastanje i razvoj svakog pojedinca. Aktiviranjem njenih resursa osnažuje se prisustvo protektivnih faktora koji pojedincima, posebno mladima, predstavlja-ju najveću podršku u zdravom razvoju. Pojednostavljeno kazano, učiniti sve da se umanji negativan utjecaj na pojedinca i da svaki pojedinac unutar zajednice u kojoj egzistira ima više alternativnih „izlaza“ iz začaranog kruga negativnih društvenih pojava jeste željeno okruženje koje može kontrolirati razvoj bilo ko-jeg oblika zla u svojoj sredini.
Posebno značajan izazov s kojim se suočavamo u kontekstu promišljanja strategija djelovanja u našem kontekstu jeste problem nekategorisanja kocke i kockanja kao štetne, nemoralne i krivične aktivnosti. Određena formalno-pravna ograničenja postoje ali samo za neke kategorije društva i za određeni prostorni kontekst. U Federaciji Bosne i Hercegovine postoji Zakon o igrama na sreću koji pravno ne definira kockanje kao negativnu i kriminalnu aktivnost. Analiziranjem
77SOCIJALNA POLITIKA I JAVNOZDRAVSTVENE STRATEGIJE...
samog naziva zakona jasno je da isti ukazuje da se radi o oblasti koja je vezana za igru i sreću. Kada govorimo o igri, onda podrazumijevamo određene zabav-ne, bezazlene aktivnosti koje su obično vezane za djecu ali i odrasli mogu da se relaksiraju u njihovom prakticiranju. Pojam sreće se u našem kontekstu ne propi-tuje. Radi se o nečemu što je apsolutno dobro a sve što vodi sreći i zadovoljstvu čovjeka jeste dobro i prihvatljivo?! Ovakvo pravno formuliranje pristupa ovom fenomenu ukazuje na strašnu zabludu kada je u pitanju praksa kockanja i njegove štetne posljedice na društvo. Nažalost, kocka je problem samo u slučaju pojave određenih negativnih posljedica: u pravnom kontekstu to su situacije kada dođe do kriminalnih radnji ili povrede nečijih prava. Posebno zabrinjavajuće jeste da se u stručnom kontekstu kockanje smatra problematičnim samo ako se ispolje naznake ovisnosti ili određenih psihosocijalnih poremećaja koji su nastali kao posljedica kockanja. U tom kontekstu se bavimo sintagmom „problematično kockanje“ kao negativnom pojavom naspram koje stoji i kockanje koje nije pro-blematično i kao takvo nema negativnu konotaciju u stručnom kontekstu! Ova-kav pristup je neophodno problematizirati i na temelju razumijevanja kockanja kao negativne pojave u njenoj suštini graditi pristup izrade kvalitetne strategije. Posjedovanje najmanjih količina opojnih droga predstavlja krivično djelo i vrlo opasnu aktivnost po društveno i fizičko zdravlje pojedinca. Po istom principu neophodno je izgraditi pristup kockanju kao potpunom zlu bez obzira na formu, oblik i količinu u kojoj se prakticiralo. Jako veliku potporu u razvoju ovakvog pristupa kockanju nalazimo u učenjima islama čiji primarni tekstovi ukazaju da je kockanje zlo od kojeg se treba udaljiti i čije prakticiranje predstavlja veliki grijeh bez obzira na to da li se radilo o „rekreativnom“ kockanju ili o kockanju s ciljem materijalnog profitiranja.
Pored spomenutih izazova koji su u direktnoj vezi s prirodom osmišljavanja uspješnih strategija suprotstavljanja kockanju, smatramo za potrebnim ukazati i na neke potencijale zajednice koji se rijetko spominju u stručnoj literaturi a u praksi su se pokazali kao jako učinkoviti ili barem predstavljaju snažan poticaj naporima na suzbijanju negativnih pojava u zajednici. Ovi potencijali se nalaze u vjerskim za-jednicama, posebno Islamska vjerska zajednica, i nije im dovoljno ukazano stručne pažnje u ovom kontekstu. Pokušat ćemo u kratkim crtama da se osvrnemo na iste:
Prije svega, to je postojanje inicijative za aktivno suprotstavljanje ovom pro-blemu koja dolazi od vjerskih zajednica čiji utjecaj na članove zajednice ne treba potcjenjivati. Vjerske zajednice, kao glavni promotori univerzalnih vrijednosti, najglasniji su animatori svojih članova u suprotstavljanju bilo kojim negativnim
78 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
pojavama pa i kockanju kao jednom jako raširenom problemu. Jasna teorijska opredjeljenost za suprotstavljanje zlu – kockanju predstavlja nemjerljiv podstrek uspješnim strategijama borbe protiv kockanja. Također, mogućnost animiranja velikog broja svojih članova i fokusiranje njihove pažnje u željenom pravcu po pitanju djelovanja na suzbijanju negativnih pojava u društvu.
Postojanje dovoljnog broja stručnih osoba koje mogu doprinijeti razvoju kvalitetnih strategija ali isto tako mogu biti glavni nosioci prevencijskih aktiv-nosti. U ovom kontekstu posebno ističemo postojanja specijaliziranih odsjeka na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini poput Odsjeka za socijalnu pedagogiju na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici i Bihaću. Školovanjem stručnih osoba ostvarujemo pretpostavku za postojanje kvalitetnih ljudskih re-sursa koji će biti nosioci prevencijskih aktivnosti.
Strategija suzbijanja prakse kockanjaKada govorimo o adekvatnom suprotstavljanju bilo kojoj sociopatološkoj
pojavi, bitno je znati da suprotstavljanje istima podrazumijeva krajnje ozbiljan, naučno utemeljen i stručno osmišljen sistem aktivnosti što je moguće šireg spek-tra djelatnosti i što većeg broja pojedinaca obuhvaćenih aktivnostima. Bez ja-snih strategija djelovanja koje su izrađene i podržane od odgovornih organa u zajednici nije moguće očekivati značajnije uspjehe na ovom polju djelovanja. Jedan od najbitnijih ciljeva pouzdanih strategija jeste sinhroniziranje djelova-nja po pitanju svih segmenata koji su bitni u lancu organiziranja i prakticiranja kockanja. Koliko je bitno raditi na pravnom suzbijanju i ograničavanja pristupa kockarskim mjestima, isto toliko je bitno i educirati potencijalne klijente kako bi se zaštitili od direktnih izazova da počnu prakticirati kockarske aktivnosti. Oba ova segmenta su jako značajna. Po pitanju učinkovitih strategija poslužit ćemo se iskustvom borbe protiv zloupotrebe droga. Pojedini autori (Sakoman, 2001:124) navode „da se kvalitetnom represijom može reducirati ponuda droga samo do 15%, dok se kvalitetnom terapijom (koja je istovremeno jeftinija od represije) potrošnja droga kod konzumenata može ograničiti do 70%“. Dakle, bilo koja strategija od koje očekujemo stvarne efekte djelovanja treba da se sastoji iz dva osnovna dijela: 1. smanjenje ponude, 2. smanjenje potražnje.
Smanjenje ponude
Iskustva značajnog broja aktivista koji su angažirani u aktivnostima su-protstavljanja negativnim pojavama kazuju da je jako teško postići značajnije
79SOCIJALNA POLITIKA I JAVNOZDRAVSTVENE STRATEGIJE...
uspjehe u radu ako je lokalna zajednica zakonskim aktima blagonaklona prema prisutnosti određenog problema. Preduvjet aktivnostima na smanjenju ponude jeste postojanje adekvatnih zakonskih regulativa kojima se otvaraju mogućno-sti djelovanja represivnih državnih aparata. Već smo spomenuli (ne)postojanje adekvatnog zakona koji nije jasno određen po ovom pitanju. Također, niz drugih zakonskih akata mogu imati jako značajnu ulogu u ovom kontekstu. Poučeni iskustvom razvijenijih država gdje su kladionice i mjesta u kojima se može koc-kati izmještene u poseban dio grada koji nije lahko dostupan svakom pojedincu, dobro bi bilo zakonski urediti i ovu oblast u našem pravnom sistemu. Kockarnice su zastupljene u svim dijelovima grada; stambenim četvrtima, na mjestima gdje se okupljaju mlade osobe, na vrlo frekventnim mjestima gdje se kreće veliki broj građana svakog dana.
Nije mali broj primjera da u našim sredinama kockarnice budu tik uz škole ili vjerske objekte! Zato pod smanjenjem ponude podrazumijevamo sve aktiv-nosti koje će učiniti da dostupnost kocke i kockanja bude jako reducirana ili u potpunosti onemogućena, posebno za mlađe osobe. Da objekti u kojima se vrši kockanje budu maksimalno udaljeni od škola, vjerskih objekata i frekventnih mjesta tako što će za njih biti rezervisane posebne lokacije u gradu. Aktivno-stima na smanjenju ponude nastojimo sredinu u kojoj živimo učiniti zdravim ambijentom, što je pretpostavka za zdravlje bilo kojeg pojedinca. Također, jako bitan segment smanjenja ponude jeste usmjeravanje posebne pažnje na dostu-pnost kockanja mladim osobama koje su, zbog adolescentnog perioda, posebno podložne izazovima koji im obećavaju brzu zaradu novca. Kontrola konzu-miranja kockarskih proizvoda osobama koje su mlađe od zakonom utvrđene granice mora se strogo sankcionirati mjerama koje će uzrokovati trajno zatva-ranje kockarnice. Na taj način bi i sami pružitelji usluga kockanja dobro pazili da svoje usluge ne daju maloljetnim licima. Poseban izazov u ovom kontekstu jeste medijska zastupljenost promocije kockanja koje se putem reklama sva-kodnevno nalazi u programskim sadržajima najgledanijih televizijskih stanica. S obzirom na izuzetno značajnu ulogu savremenih masovnih medija na krei-ranje pozitivnog stava prema određenoj pojavi ili društvenom fenomenu jasno je da se napori na suzbijanju kockanje značajno reduciraju ukoliko je klijent podložan svakodnevnim reklamnim izazovima. Teško je osmisliti, a pogotovo realizirati, neki prevencijski projekat s takvim intenzitetom da bi uzrokovao ekvivalentan utjecaj kontinuiranom reklamiranju. Najbolji primjer ovakvog stanja jeste reklamiranje droga. Kakav bi razoran udarac nanijeli naporima na
80 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
suzbijanju droga kada bi dopustili njihovo reklamiranje i javno pozivanje na njihovu konzumaciju?!
Poseban vid problema u kontekstu ponude kockarskih proizvoda nalazimo u naglašenoj vezi kockanja i sporta. Nažalost, sport je inficiran ovom vrstom poro-ka do te razine da je gotovo nezamislivo aktivno biti uključen u bilo koji sport a da se direkno ili indirektno ne uključimo u kockanje. Sport je oduvijek bio sim-bol zdravog životnog obrasca, primjer zdrave prakse i perspektive pojedinca. Na-žalost, danas ne svjedočimo takvom pristupu, naprotiv. Veliki motiv organizaciji sportskih događaja jeste upravo zarada do koje se dolazi putem kockarskih kvota koje se dodjeljuju učesnicima. Svjedoci smo da je sve više u praksi djece i mladih osoba da organiziraju određena sportska takmičenje povodom prigodnih datuma s ciljem zarade putem ulaganja novca na moguću pobjedu određene ekipe.
Smanjenje potražnje
Drugi segment kvalitetne strategije jeste smanjenje potražnje. Osnovna ak-tivnost suprotstavljanja povećanju potražnje jeste putem ranih prevencijskih pro-grama usmjeravati razvoj pojedinca, posebno mlade osobe, daleko od konteksta koji će rezultirati potrebom eksperimentiranja s kockanjem. To znači organizira-nje sveobuhvatnog sistema prevencije kockanja čije aktivnosti će biti zastupljene u svim područjima životnog djelovanja a čiji nosioci trebaju biti organi društvene zajednice, posebno školski sistem. Sistem prevencije bi trebao biti aktivan na sve tri razine djelovanja:
Najblaža razina jeste univerzalna razina. To je razina na kojoj svojim preven-cijskim djelovanjima (savjeti, edukativna predavanja, sedmične inspirativne po-ruke (hutbe), kursevi s ciljem razvoja pozitivnih vještina, druženja i sl.) ciljamo na cijelu populaciju. Cilj djelovanja na ovoj razini jeste podrška osobama koje nisu „konzumenti“ određenih oblika ponašanja, te im dajemo podršku kako ne bi počeli s praksom negativnog ponašanja, odnosno da istu odgode što je moguće dalje u svom životu. Posebna prednost djelovanja na univerzalnoj razini jeste što s jako malim naporom vrlo često možemo postići dugoročno iznimno pozi-tivne rezultate. Sljedeća razina jeste selektivna razina. To je razina djelovanja s osobama koje su izdvojene iz opće populacije po osnovu izražene prisutnosti rizikofaktora u njihovoj okolini u kojoj egzistiraju. S takvim pojedincima je po-trebno intenzivnije raditi, uključiti ih u za njih posebno osmišljene programe koji imaju za cilj razvijanje otpornosti na rizike s kojima su suočeni. Treća razina djelovanja jeste indicirana razina koja podrazumijeva rad s pojedincima koji su
81SOCIJALNA POLITIKA I JAVNOZDRAVSTVENE STRATEGIJE...
toliko izloženi riziku da već pokazuju određene naznake i sklonosti da bi u skoroj budućnosti mogli početi prakticirati kockanje ili neko drugo problematično po-našanje. Takve pojedince je neophodno uključiti u intenzivne prevencijske pro-grame s ciljem udaljavanja od negativnih ponašanja, odnosno, da se eventualna negativna ponašanja odgode što dalje u budućnost.
Osnovni cilj svih spomenutih razina prevencijskog djelovanja jeste suzbija-nje faktora rizika koji se nalaze u okruženju pojedinca, te jačanju protektivnih faktora koji imaju za cilj osnaživanje pojedinca u njegovom pozitivnom razvoju. Za uspostavu učinkovitih strategija borbe protiv kockanja neophodno je elemen-tarno poznavanje teorijske postavke rizičnih i protektivnih faktora.
Rizični i protektivni faktori kao ključni faktor smanjenja potražnje
Prilikom osmišljavanja adekvatnih prevencijskih strategija/aktivnosti za te-melj svog djelovanja uzimamo saznanja o rizičnim i protektivnim faktorima koji su detektirani u okruženju u kojem djeluje pojedinac ili grupa. Utjecaj na rizične faktore s ciljem neutraliziranja njihovih utjecaja na pojedinca jeste primarni cilj našeg djelovanja. Svaka aktivnost koja uspije neutralizirati djelovanje rizičnih faktora, ili makar odgoditi njihov negativni utjecaj, smatra se uspješnom pre-vencijskom aktivnošću koja se isplati raditi. Najznačajnija dostignuća savreme-ne prevencijske znanosti zasnovana na mnogobrojnim istraživanjima etiologije maloljetničkog prijestupništva i mnogih oblika rizičnih ponašanja mladih, kritič-kim analizama planiranja i primjene preventivnih programa, te evaluaciji toka i efekata realiziranih aktivnosti tokom nekoliko desetljeća XX stoljeća rezultirala su saznanjima o određenim etiološkim čimbenicima koji su u vezi, posrednoj ili neposrednoj, s pojavom određenog nepoželjnog obrasca ponašanja. Ta saznanja su uvjetovala razvoj nekoliko teorijskih koncepcija s ciljem objašnjenja svakog etiološkog čimbenika i karakteristika interakcije među njima te prirodu njiho-vog utjecaja na pojavljivanje ili nepojavljivanje nepoželjnih obrazaca ponašanja. Koncept rizičnih i protektivnih faktora je najznačajniji među konceptima koji nam obezbjeđuje naučno objašnjenje vjerovatnoće nastanka i razvoja nepoželj-nih oblika ponašanja. Osnovne postavke ovog koncepta preuzete su iz epidemi-oloških istraživanja različitih bolesti u medicini koja su utvrdila da za pojavu bolesti nije odgovoran samo jedan uzročni čimbenik nego više njih koji u kombi-naciji uzrokuju pojavu i djeluju na razvoj bolesti. Ovakva koncepcija pokazala se pogodna za razvoj teorijskog koncepta objašnjenja razvoja poremećaja u ponaša-nju kod mladih osoba. Suština postavke koncepta rizičnih i protektivnih faktora
82 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
(Popović-Ćitić i sar., 2005:30, prema Hawkins i sar. 2002) sadržana je u tezi da je stepen vjerovatnoće javljanja i ponavljanja prijestupničkog ponašanja deter-miniran interakcijom većeg broja raznovrsnih faktora koji svojim djelovanjem ostvaruju utjecaj na socijalni razvoj i oblikovanje socijalnog ponašanja osobe.
Saznanja koliko faktora je prisutno i u kakvoj su međusobnoj interakciji utje-če na spoznaju povećanja ili smanjenja vjerovatnoće nastanka neprihvatljivog oblika ponašanja. Sam koncept podrazumijeva postojanje dvije vrste međusobno suprotstavljenih činilaca: faktori čija prisutnost povećava šanse za pojavom ne-prihvatljivog ponašanja, faktori rizika, i faktori čija prisutnost smanjuje moguć-nost da dođe do pojave nepoželjnog ponašanja, protektivni faktori.
Rizični faktori su činioci za koje je empirijski utvrđeno da su u vezi s poja-vom prijestupničkih oblika ponašanja tako što njihovo prisustvo povećava mo-gućnost pojave devijantnih oblika ponašanja bez obzira na to da li su oni psi-hološke, sociološke ili biološke prirode. Uopćeno kazano (Popović-Ćitić i sar., 2005:31), to su faktori koji svojim djelovanjem ometaju pravilan socijalni razvoj i onemogućavaju formiranje prosocijalnih oblika ponašanja, odnosno stvaraju individualne stavove i uvjerenja, kao i stanja, uvjete i okolnosti koji pogoduju javljanju, razvijanju i ponavljanju prijestupništva. U literaturi nalazimo defini-ciju rizičnih faktora (Bašić, 2009:179, prema Mrazek, Haggerty, 1994), kao ka-rakteristike, varijable ili opasnosti koje ako su prisutne za određenog pojedinca postoji veća vjerovatnost da će on, prije nego što neko drugi iz opće populacije, razviti poremećaj u ponašanju. Također, u stručnoj literaturi jedinstveno je mi-šljenje da se rizični čimbenici „udružuju“, „putuju u paketu“, odnosno, da skoro nikada ne dolazi do pojave samo jednog rizičnog faktora, nego je njegovo dje-lovanje u kombinaciji sa drugim sličnim faktorima. Ovo saznanje je jako bitno za planiranje budućih intervencija koje trebaju svojim djelovanjem obuhvatiti sve identificirane faktore rizika kako bi se značajno reducirala šansa za pojavom poremećaja u ponašanju.
Faktori zaštite, ili protektivni faktori, činioci su koji pomažu pozitivan razvoj osobe i djeluju na ublaživanje utjecaja rizičnih faktora u tom kontekstu. Bašić (2009:177) navodi zaštitne faktore koji su na nivou Vijeća Evrope definirani kao „socio-ekonomski i kulturni čimbenici, kao i individualna obilježja, koja pomažu u zaštiti djece od vjerojatnosti upuštanja u kriminalna ponašanja u budućnosti“. Dugo vremena se smatralo da su protektivni faktori stanje odsustva faktora rizi-ka, odnosno, ukoliko dođe do odsustva rizičnih faktora, dolazimo do stanja koje je samo po sebi zaštitno stanje i kao takvo nema neke posebne svoje činioce,
83SOCIJALNA POLITIKA I JAVNOZDRAVSTVENE STRATEGIJE...
što je bilo razlogom da isti nisu bili dovoljno istraživani niti zasebno definirani. Ovakvo linearno postavljanje odnosa između protektivnih i rizičnih faktora u potpunosti je onemogućilo proučavanje razlika među njima jer su u suštini pred-stavljali identičnu prirodu. Međutim, novija empirijska istraživanja usmjerena na djecu koja su tokom odrastanja bila izložena određenim faktorima rizika a nisu razvila neprihvatljive oblike ponašanja ukazuju na postojanje određenih faktora, okolnosti koje pozitivno djeluju na dijete i neutraliziraju negativan utjecaj fakto-ra rizika. Takvi rezultati nam ukazuju na postojanje određenih činilaca čije djelo-vanje nije uvjetovano odsustvom rizika nego oni djeluju konstantno tokom izlo-ženosti riziku. Na temelju ovakvih saznanja razvija se poseban koncept zasnovan na identificiranju faktora zaštite čija prisutnost tokom razvoja jedinke predstavlja veliku branu negativnih utjecaja faktora rizika i na taj način preduprijedi razvoj nepoželjnih obrazaca ponašanja. Popović-Ćitić i sar. (2005:32, prema Hawkins i sar., 2000) pod zaštitnim faktorima podrazumijevaju naučno zasnovane predik-tore razvoja prosocijalnog ponašanja, odnosno individualne karakteristike, inter-personalni procesi, stanja i uvjeti koji u interakciji s rizičnim faktorima inhibiraju ili smanjuju negativne efekte izloženosti mladih ljudi faktorima rizika, podstiču razvoj prosocijalnog ponašanja kod djece i omladine i time djeluju u pravcu sma-njenja vjerovatnoće javljanja i ponavljanja prijestupničkih oblika ponašanja.
Vrlo bitno saznanje vezano za način djelovanja kako faktora rizika tako i faktora zaštite jeste da imaju osobinu kumulativnog djelovanja. Niti za jedno negativno ponašanje ne može biti odgovoran samo jedan činilac. Oni se „udru-žuju“ u svom djelovanju tako da prisustvo većeg broja faktora rizika upućuje na povećanu mogućost pojave nepoželjnih oblika ponašanja, kao što i prisustvo većeg broja zaštitnih čimbenika povećava mogućnost zaštite od pojave nepri-hvatljivog ponašanja. Obično se radi o vrlo složenim lančanim reakcijama i akcijama u kojima učestvuje vrlo veliki broj činilaca. Međutim, sama spoznaja o kumulativnom dejstvu faktora nije dovoljna za potpuno razumijevanje proce-sa socijalnog razvoja osobe. Za potpuniji uvid neophodno je poznavati prirodu interakcije između suprotstavljenih čimbenika u njihovom dinamičnom odno-su, te na koji način djeluju čimbenici zaštite, odnosno, kako oni štite mlade od negativnih utjecaja. U stručnoj literaturi nalazimo izdiferencirana tri modela koji podrobnije opisuju način dinamičkih relacija između faktora rizika i fak-tora zaštite: model kompenzacije ili nadopunjavanja, model izazova ili poticaja i uzročni ili kauzalni model.
84 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Model kompenzacije ili nadopunjavanja pojašnjava da faktori zaštite svojim djelovanjem jednostavno kompenziraju ili neutraliziraju negativne utjecaje rizič-nih faktora. Primjer ovakvog djelovanja (Popović-Ćitić i sar.) nalazimo u jačanju porodičnih odnosa i stvaranje kvalitetne interpersonalne komunikacije između roditelja i djece može neutralizirati djelovanje pojedinih negativnih faktora koji svoje izvore imaju u zajednici ili vršnjačkoj grupi u kojoj se dijete nalazi.
Model izazova ili poticaja pojašnjava da izloženost umjerenom djelovanju faktora rizika uzrokuje jačanje kompetencija, odnosno, faktora zaštite koji će uspješno neutralizirati djelovanje faktora rizika. Primjer za to nalazimo u dodat-noj aktivnosti roditelja kada uoče određene slabosti kod djeteta s ciljem poma-ganja djetetu da prevaziđe nastalu kriznu situaciju i uspije se oduprijeti lošem utjecaju.
Kauzalni ili uzročni model pojašnjava uzročne lance koji pomažu u razumi-jevanju dinamičnosti odnosa rizičnih i zaštitnih faktora. On ukazuje na proces u kojem jedan događaj uzrokuje pojavu niza drugih čiji je krajnji ishod mogućnost pojave neželjenih oblika ponašanja. Bašić navodi sljedeći primjer: depresivna majka → neodgovarajuće roditeljske sposobnosti majke → nedostatak stimulaci-je govora djeteta tokom ranog razvoja → kašnjenje razvoja govora u djetinjstvu → dijete ima teškoće u učenju → kognitivni poremećaj kod djece.
Koraci uspostave strategije suprotstavljanja problemu kockanja
U stručnoj literaturi koja detaljnije obrađuje osmišljavanje strategija suz-bijanja poremećaja u ponašanju i prakticiranju negativnih društvenih pojava detaljno se opisuju koraci prilikom uspostave sveobuhvatne učinkovite strate-gije djelovanja. Osnovna postavka prevencijske strategije dijeli se u tri osnov-ne faze (Popović-Ćitić, Žunić-Pavlović, 2005: 129). Prva faza podrazumijeva procjenu spremnosti, mobilizaciju i organiziranje sredine – lokalne zajednice. Sistem prevencije zasnovan na znanstvenim temeljima prevencijske znanosti zahtijeva mobilizaciju svih raspoloživih sredstava zajednice za potrebe organi-zacije široke socijalne akcije s ciljem suprotstavljanja ovom poroku. Socijalna akcija koja uključuje sve raspoložive resurse smatra se vrlo efikasnom meto-dom za moblizaciju resursa (posebno ljudskih potencijala) i njihovo stavljanje u funkciju razvoja adekvatnih prevencijskih aktivnosti. Druga faza podrazu-mijeva detaljnu analizu potreba sredine i jasnog definiranja osnovnih cilje-va djelovanja. Šta nam je potrebno da bismo postigli željene rezultate i kako
85SOCIJALNA POLITIKA I JAVNOZDRAVSTVENE STRATEGIJE...
obezbijediti dovoljan broj potrebnih resursa. Treća faza podrazumijeva odabir adekvatne prevencijske aktivnosti utemeljene na prethodnim koracima, njenoj realizaciji i ustanovljavanja u lokalnoj zajednici kao njenog sastavnog dijela. Dakle, strateške aktivnosti koje realiziramo u ovom kontekstu trebaju biti sa-stavni dio redovnih aktivnosti u zajednici koje imaju svoj kontinuitet bez una-prijed određenog roka trajanja. Te aktivnosti će se realizirati sve dok postoje opravdana potreba za istima.
ZaključakVeliki broj istraživanja (Ricijaš, N., Dodig, D., Kranželić, V., Huić, A. 2013.
Vukšić, N., 2013. Ricijaš, N., Dodig, D., Huić, A., Kranželić, V. 2016. Adilović, M., 2018) ukazuje da problem kockanja postaje planetarni problem i da izazovi koje sa sobom donosi savremeni kontekst življenja posjeduju iznimno jak utje-caj na ljude. Sveprisutni materijalistički uklon koji predstavlja ideološki okvir neobuzdanim hedonističkim naporima pojedinca ka postizanju što snažnijeg ma-terijalističkog zadovoljstva značajno relativizira etičke vrijednosti na kojima se temeljio pristup ovoj i sličnim pojavama kroz historiju. Nejasna pozicija prakse kockanja kao negativne djelatnosti značajno reducira napore na njenom suzbija-nju i ostavlja širok prostor društvenog djelovanja slobodnim za širenje ove bolesti. Parcijalno djelovanje pojedinih društvenih aktera koji raspolažu vrlo ograničenim resursima ne predstavlja značajan potencijal za adekvatno suprotstavljanje ovom problemu. Jedini pravi odgovor nalazimo u dobro osmišljenim, naučno utemelje-nim, stručno organiziranim javnozdravstvenim strategijama podržanim od strane državnih organa, koje uključuju sve društvene resurse kroz opću mobilizaciju građana za suprotstavljanje jako razuzdanoj pošasti kockanja u našoj sredini.
Sistemski pristup utemeljen na prevencijskim teorijama koje nam ukazuju na značaj rizičnih i protektivnih faktora jeste validan model suprotstavljanja kockanju. Napori na njenom suzbijanju ne smiju biti povremeni a pogotovo ne smiju biti privremeni. Suprotstavljanje problemu traje dok postoji sam problem ili opasnost od njegovog širenja. To znači da strategije djelovanja na suzbijanju ovog problema trebaju biti kontinuirani proces, sastavni dio aktivnosti lokalnih zajednica. Njeni članovi, posebno mladi, trebaju biti upoznati o riziku zapadanja u problem kockanja i negativne posljedice koje on sa sobom nosi. Samo zajedni-ca svjesnih pojedinaca može biti odlučna u suprotstavljanju svakom obliku zla i u kontinuitetu doprinositi zdravlju opće zajednice pa s njom i svakom pojedincu. U ovom kontekstu centralna pozicija pripada vjerskim zajednicama (Islamskoj
86 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
vjerskoj zajednici posebno) kao nosiocima univerzalnih vrijednosti na kojima se temelji dobrobit i blagostanje pojedinca i cijele zajednice.
Literatura
• Adilović, M. (2016). Učestalost igranja na sreću i zastupljenost problematičnog kocka-nja kod srednjoškolaca na području grada Zenice. Muallim – časopis za odgoj i obrazo-vanje. Sarajevo: udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH.
• Klaić, B. (2001). Rječnik stranih riječi. Zagreb: Naklada Matice Hrvatske.• Kozjak, B. (2008). Religija i kockanje. Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i
sociologijska istraživanja okoline, 17(3).• MKB-10, Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, (2012),
Zagreb: Zavod za javno zdravstvo.• Popović-Ćitić. B., Žunić-Pavlović, V. (2005). Prevencija prestupništva dece i mladih.
Beograd: Ministarstvo prosvete i sporta Republike Srbije.• Ricijaš, N., Dodig, D., Huić, A., Kranželić, V. (2016). Kockanje mladih u Hrvatskoj –
učestalost igranja i problematičnog kockanja. Zagreb: Kriminologija i socijalna integra-cija Vol. 24. Br. 2.
• Ricijaš, N., Dodig, D., Kranželić, V., Huić, A. (2013). Adolescent slot machines players: experiences, motivation and cognitive distortions. The 15th International Conference on Gambling & Risk Taking Las Vegas, Nevada, USA. 27-31. svibanj 20.
• Sakoman, S. (2001). Društvo bez droge. Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar.• Torre, R., Zoričić, Z. (2013). Kockanje i klađenje – od zabave do ovisnosti. Zagreb:
Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara• Vidanović, I., (2006). Rječnik socijalnog rada. Beograd: Tiro-Erc. • Vukšić, N., (2013). Kockanje srednjoškolaca u Slavonskom Brodu i štetne psihosocijal-
ne posljedice. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. • Zakon o igrama na sreću, Službene novine Federacije BiH, broj 48/15 i 60/15.
87
Izvorni naučni rad
Mr. Emina Babić[email protected]
Mr. Amir Čustović[email protected]
Dr. Meliha Brdarević-Šikić[email protected]
Dr. Mirnes Telalović[email protected]
JZU Zavod za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona
RASPROSTRANJENOST IGRANJA IGARA NA SREĆU MEĐU SREDNJOŠKOLCIMA I ZNAČAJ RELIGIOZNOSTI
KAO FAKTORA PREVENCIJE
Sažetak Kockanje ili, kako se danas uobičajeno kaže, igre na sreću predstavljaju jedan od najstarijih oblika zabave čovjeka. Ovisnost o kocki ili patološko kockanje prihvaćeno je kao psihički poremećaj 1980. godine. U islamu, kao i u drugim religijama, kocka i igre na sreću su zabranjeni. Upravo iz tog razloga smatramo da je religija faktor prevencije igranja igara na sreću. Prema neslužbenim po-dacima, Bosna i Hercegovina je prva u Evropi po broju kladionica u odnosu na broj stanovnika.
Cilj istraživanja bio je utvrditi rasprostranjenost igara na sreću među učenicima srednjih škola na području općine Zenica i Kakanj, i utvrditi povezanost religio-znosti sa rasprostranjenosti igranja igara na sreću među srednjoškolcima. Odnosno, značaj religioznosti kao faktora prevencije. Istraživanje je rađeno 2012. godine, a isto je ponovljeno 2015. godine i 2019. godine. Osim same rasprostranjenosti i po-vezanosti religioznosti sa rasprostranjenosti, u radu ćemo prikazati i da li je došlo do određenih promjena kada je riječ o ovoj problematici, u odnosu na ove tri godine. Uzorak ispitanika za svaku godinu je reprezentativan i iznosio je u prosjeku oko 2.000 učenika. Za prikupljanje podataka korišten je upitnik konstruiran za potrebe istraživanja. Dobijeni rezultati obrađeni su standardnim statističkim postupcima sta-tističkim paketom SPSS 17.0.
Neki od rezultata koje smo dobili istraživanjima su sljedeći: Broj ispitanika koji igraju igre na sreću procentualno se svake godine smanjuje. Dakle, najveći procenat ispitanika koji igraju igre na sreću bio je u 2012. godini. Međutim, određene igre
88 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
na sreću kao što je loto, srećke, bacanje kocke, više se igraju u 2019. godini nego u 2012. i 2015. Porodica i prijatelji učenika koji su se izjasnili kao religiozni i sami manje igraju igre na sreću. Kod sva tri istraživanja, u sve tri godine, utvrđena je povezanost religioznosti s igranjem igara na sreću. Učenici koji su naveli da su reli-giozni manje igraju igre na sreću.
Prevencija predstavlja veoma važan aspekat u suzbijanju i smanjenju broja osoba koje igraju ili imaju problem s igranjem igara na sreću i kockom. Već smo naveli da religija sama po sebi može biti faktor prevencije. Njegovanje vjerskih i religijiskih vrijednosti kod djece predstavlja bitan segment prevencije ovisnosti i zdravog društva.
Ključne riječi: igre na sreću, mladi, roditelji, religioznost
UvodU posljednjih nekoliko godina svjedoci smo sve veće dostupnosti raznovr-
snih igara na sreću, a bavljenje kockarskim aktivnostima postaje sve pristupačni-je mladima (Zrinski, 2017).
„Djeca i mladi širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa visokim rizicima odrastanja vidljivih kroz siromaštvo, nezaposlenost, dostupnost psihoaktivnih supstanci i oružja u okruženju i školi, iskustvu nasilja u porodica-ma i među vršnjacima, promociji vrijednosti koje u fokus postavljaju trenutne i nezasitne hedonističke vrijednosti“ (Vejo i sar., 2016). Jedna od aktivnosti koje promoviraju te vrijednosti je i igranje igara na sreću, odnosno klađenje kojem su mladi izloženi sa svih strana preko velikog broja kladionica koje ih okružuju do online igara koje se promoviraju kroz društvene mreže. Kockanje je fenomen ko-jem je potrebno obratiti ozbiljnu pažnju, razvijati naučna istraživanja i socijalne politike u ovom području, senzibilizirati širu javnost i educirati stručnjake, a sve s ciljem stvaranja preduvjeta za društveno odgovoran pristup igrama na sreću i kreiranja kvalitetnih preventivnih i tretmanskih intervencija (Dodig, 2013). Sve velike svjetske religije smatraju da je kockanje aktivnost koja škodi ljudskom društvu i vrijeđa Boga, tj. da je kockanje grijeh. U islamu postoje dvije vrste djela: halal, što znači zakonito prema prorokovim propisima, i haram, što znači grešno. Kockanje je jedno od djela koje se u islamu smatraju haramom. U našem istraživanju ispitali smo utjecaj religije na kockanje.
Materijal i metodeCilj istraživanja bio je utvrditi rasprostranjenost igara na sreću među učeni-
cima srednjih škola na području općina Zenica i Kakanj, i utvrditi povezanost
89RASPROSTRANJENOST IGRANJA IGARA NA SREĆU MEĐU SREDNJOŠKOLCIMA...
religioznosti sa rasprostranjenošću igranja igara na sreću među srednjoškolcima, odnosno značaj religioznosti kao faktora prevencije. Istraživanje je rađeno 2012. godine, a isto je ponovljeno 2015. i 2019. godine. Osim same rasprostranjenosti i povezanosti religioznosti s rasprostranjenošću, u radu ćemo prikazati i da li je došlo do određenih promjena kada je riječ o ovoj problematici u odnosu na ove tri godine. Uzorak ispitanika za svaku godinu je reprezentativan i iznosio je u prosjeku oko 1.500 učenika. Za prikupljanje podataka korišten je upitnik konstruiran za potrebe istraživanja. Dobijeni rezultati obrađeni su standardnim statističkim postupcima statističkim paketom SPSS 17.0. Od metoda korišten je survay metod i metod teorijske analize.
Rezultati istraživanjaIstraživanjem je 2012. godine obuhvaćeno 2.370 učenika, 2015. godine 1.419
učenika, a 2019. godine 1.534 učenika.
Istraživanje je rađeno u srednjim školama na području općina Zenica i Ka-kanj, a obuhvaćeni su učenici prvih i trećih razreda, odnosno učenici starosne dobi od 15 do 20 godina, jer su anketirani i učenici ponavljači.
Igre na sreću povremeno i često u 2012. godini igralo je 42,3% učenika, u 2015. godini 23,7% učenika a u 2019. godini 13,7% učenika. Često u 2012. godini je igralo 6,9% učenika, u 2015. godini 5,1% učenika a u 2019. godini 3,1% učenika.
Od igara na sreću učenici najviše igraju kladionicu. U 2012. godini kladio-nicu je igralo 70,3% učenika, u 2015. godini 69,9% a u 2019. godini 59,9%, od onih koji su naveli koje igre na sreću igraju. Loto je u 2012. godini igralo 17,7% učenika, u 2015. godini 20,8% i u 2019. godini 22,3% učenika. Dakle, vidimo da je među mladima smanjen trend igranja kladionice, ali je povećan trend igranja lota. Mladi su bingo u 2012. godini igrali u procentu od 8,5%, u 2015. godini procentualno 3,1 a u 2019. godini procentualno 5,0%. Dakle, trend igranja binga među mladima smanjen je 2015. godine u odnosu na 2012. godinu, ali je taj trend porastao 2019. godine u odnosu na 2015. godinu. Također, primjetan je porast igranja srećki, pa je srećke 2012. godine igralo 0,6% učenika a 2019. godine 5,0%. Poker aparati procentualno su se jednako igrali i u 2012. i u 2015. godini (0,3%), ali je trend igranja poker aparata u 2019. godini porastao (0,5%). Baca-nje kocke 2012. godine procentualno je igralo 0,1% učenika, 2015. godine 0,6% učenika a 2019. godine 1,5% učenika.
90 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Za sve tri godine najveći procenat učenika se izjasnio da su igre na sreću počeli igrati sa 15, a zatim sa 14 godina.
Najveći procenat učenika za igre na sreću mjesečno troši pet do deset KM za sve tri godine, iako ima učenika koji za igre na sreću mjesečno izdvoje 50, 100, pa i više od 100 KM mjesečno. Tu se radi o broju od 5 do 10 učenika.
Od onih koji su dali odgovor u 2012. godini 80,7% učenika se izjasnilo kao religiozni, u 2015. godini 86,1% učenika a u 2019. godini 80,8% učenika.
Kada je riječ o religioznosti i učestalosti igranja igara na sreću, uočena je statistički značajna razlika na nivou p<0,05 (p=0,000). Hi-kvadrat iznosi 68.791. Od učenika koji su se izjasnili kao religiozni 10,6% povremeno i često igra igre na sreću, dok od učenika koji su se izjasnili da nisu religiozni 29,3% povremeno i učestalo igraju igre na sreću. Od onih koji su se izjasnili kao religiozni 1,8% učestalo igra igre na sreću, a od onih koji su se izjasnili da nisu religiozni 8,4% (Tabela 1).
Tabela 1. Povezanost religioznosti i učestalosti igranja igara na sreću
Da li ste religiozni Koliko često igraš igre na sreću Totalne, nikada povremeno često
da1020 100 21 1141
89.4% 8.8% 1.8% 100.0%
ne193 57 23 273
70.7% 20.9% 8.4% 100.0%
Ukupno 1213 157 44 1414
85.8% 11.1% 3.1% 100.0%
Kada je riječ o religioznosti i tome da li neko u porodici igra igre na sre-ću, uočena je statistički značajna razlika na nivou p<0,05 (p=0,001). Hi-kvadrat iznosi 21.889. Da samo otac igra igre na sreću izjasnilo se 7,8% učenika koji su naveli da su religiozni i 11,4% učenika koji su naveli da nisu religiozni. Da svi u porodici igraju igre na sreću navelo je 0,6% učenika koji su se izjasnili kao reli-giozni i 2,2% učenika koji su se izjasnili da nisu religiozni. Dakle, otac, majka, braća, sestre, pa čak i sami učenici koji su se izjasnili kao religiozni manje igraju igre na sreću nego učenici koji su se izjasnili da nisu religiozni. Velika je vjero-vatnoća da djeca koja su se izjasnila kao religiozna i sama potječu iz religioznih porodica, te možemo reći da je religioznost jedan od faktora prevencije igranja igara na sreću (Tabela 2).
91RASPROSTRANJENOST IGRANJA IGARA NA SREĆU MEĐU SREDNJOŠKOLCIMA...
Tabela 2. Povezanost religioznosti i igranja igara na sreću unutar porodice
Da li ste religiozni
Igra li ko u tvojoj porodici igre na srećuUkupno
niko samootac
samomajka
obaroditelja
svi uporodici
brat/sestra
samoja
da932 84 14 12 7 13 21 1083
86.1% 7.8% 1.3% 1.1% .6% 1.2% 1.9% 100%
ne207 31 5 4 6 7 13 273
75.8% 11.4% 1.8% 1.5% 2.2% 2.6% 4.8% 100%Ukupno 1139 115 19 16 13 20 34 1356
84.0% 8.5% 1.4% 1.2% 1.0% 1.5% 2.5% 100%
Kada je riječ o religioznosti i stavu ispitanika o tome da li igre na sreću do-nose išta dobro, uočena je statistički značajna razlika na nivou p<0,05 (p=0,000). Hi-kvadrat iznosi 66.990. Da je igranje igara na sreću dobar način rješavanja novčanih problema smatra 5,2% učenika od onih koji su se izjasnili da nisu reli-giozni i 2,4% učenika od onih koji su se izjasnili da su religiozni. Da je to dobar način zabave smatra 7,5% učenika koji su se izjasnili kao religiozni, i 23,5% učenika koji su se izjasnili da nisu religiozni. Da igre na sreću ne donose ništa dobro i da čovjek o njima može postati ovisan smatra 90,2% učenika koji su se izjasnili kao religiozni i 71,3% učenika koji su se izjasnili da nisu religiozni. Da-kle, učenici koji su se izjasnili kao religiozni svjesniji su opasnosti igranja igara na sreću, ne smatraju da je to vrsta zabave i razonode i ne smatraju da je to način rješavanja novčanih problema (Tabela 3).
Tabela 3. Povezanost religioznosti stava učenika o tome da igre na sreću donose išta dobro
Da li ste religiozni
Misliš li da igranje igara nasreću može donijeti nešto dobro
Ukupnoda, to je dobar način za rješavanje novčanih problema
da, to je dobar način zabave
ne, igre na sreću ne donose ništa dobro
da26 82 989 1097
2.4% 7.5% 90.2% 100%
ne14 63 191 268
5.2% 23.5% 71.3% 100.0%Ukupno 40 145 1180 1365
2.9% 10.6% 86.4% 100.0%
92 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Kada je riječ o religioznosti i tome da li su učenici zbog igara na sreću imali nekih problema nije uočena statistički značajna razlika na nivou p<0,05 (p=0,805).
Kada je riječ o religioznosti i igranju igara na sreću među prijateljima uče-nika, uočena je statistički značajna razlika na nivou p<0,05 (p=0,000). Hi-kva-drat iznosi 27.427. Kod 36,1% učenika koji su se izjasnili kao religiozni nijedan prijatelj ne igra igre na sreću, dok kod 21,9% učenika koji su se izjasnili da nisu religiozni nijedan prijatelj ne igra igre na sreću. Kod 1,5% učenika koji su se izjasnili kao religiozni svi prijatelji igraju igre na sreću, dok kod 3,3% učenika koji su se izjasnili da nisu religiozni svi prijatelji igraju igre na sreću. Poznata je činjenica da biramo društvo koje ima iste ili slične interese, vole slične stvari kao mi, te je ovaj rezultat i bio očekivan (Tabela 4).
Tabela 4. Povezanost religioznosti i igranje igara na sreću među prijateljima učenika
Da li ste religiozni
Koliko tvojih prijatelja igra igre na srećuUkupno
nijedan neki većina svi
da382 541 120 16 1059
36.1% 51.1% 11.3% 1.5% 100%
ne59 151 51 9 270
21.9% 55.9% 18.9% 3.3% 100%
Ukupno 441 692 171 25 1329
33.2% 52.1% 12.9% 1.9% 100%
Kada je riječ o religioznosti i odobravanju igara na sreću od strane porodice, uočena je statistički značajna razlika na nivou p <0,05 (p= 0,000). Hi-kvadrat iznosi 50.021. Da se u njihovoj porodici ne odobravaju igre na sreću navelo je 76,8% učenika koji su se izjasnili kao religiozni, i 55,9% učenika koji su se izja-snili da nisu religiozni. Da se neke igre na sreću odobravaju, a neke ne navelo je 16,7% učenika koji su se izjasnili kao religiozni, i 32,3% učenika koji su se izjasnili da nisu religiozni (Tabela 5).
93RASPROSTRANJENOST IGRANJA IGARA NA SREĆU MEĐU SREDNJOŠKOLCIMA...
Tabela 5. Povezanost religioznosti i odobravanja igara na sreću u porodici
Da li ste religiozni
U mojoj porodice ne odobravajuigre na sreću Ukupno
tačno netačno neke odobravaju,a neke ne
da 906 76 197 117976.8% 6.4% 16.7% 100%
ne 156 33 90 27955.9% 11.8% 32.3% 100%
Ukupno 1062 109 287 145872.8% 7.5% 19.7% 100%
ZaključakIstraživanjem su obuhvaćeni učenici prvih i trećih razreda srednjih škola na
području Zenice i Kaknja, uzrast između 15 i 20 godina. Istraživanje je rađeno 2012. godine, a isto ponovljeno 2015. i 2019. godine. Što se tiče samog igranja igara na sreću, učenici su igre na sreću najviše igrali u 2012. godini a najmanje u 2019. godini. Međutim, određene igre na sreću kao što je loto, srećke, bacanje kocke, više se igraju u 2019. godini nego u 2012. i 2015. godini. Bingo se naj-više igrao u 2012. godini, taj trend smanjuje se u 2015. godini ali opet u 2019. godini raste. Poker aparati procentualno su se jednako igrali i u 2012. godini i u 2015. godini, ali je trend igranja poker aparata u 2019. godini porastao Učenici uglavnom igre na sreću počinju igrati sa 15 godina. Najveći procenat učenika da su religiozni izjasnio se u 2015. godini, dok je taj procenat u 2012. i 2019. godini gotovo jednak. Igre na sreću učestalije igraju učenici koji su se izjasnili da nisu religiozni. Također, igre na sreću učestalije igraju prijatelji i porodica učenika koji su se izjasnili da nisu religiozni, što je donekle i očekivano. Mladi koji potječu iz porodice koja je religiozna učestalije su i sami su religiozni, a društvo uglavnom biramo prema sličnim interesiranjima. Porodice učenika koji su religiozni manje odobravaju igranje igara na sreću, a učenici koji su religiozni svjesniji su da igre na sreću ne donose ništa dobro i da se o njima može postati ovisan. U radu nije pronađena povezanost između religioznosti i toga da li su učenici zbog igara na sreću imali nekih problema. Dakle, religioznost možemo smatrati segmentom prevencije. Gotovo niti jedna religija ne odobrava kocku i igre na sreću, te su nam takvi podaci u potpunosti i očekivani.
94 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Literatura
Dodig, D. 2013. Obilježja kockanja mladih i odrednice štetnih psihosocijalnih posljedica. Doktorska disertacija. Zagreb. Dostupno na: https://bib.irb.hr/datoteka/654401.Dokto-rat_Dora_Dodig.pdf (pristupljeno 04.12.2019.)
Dodig, D. (2013). Izazovi procjene i odrednice izraženosti psihosocijalnih posljedica kocka-nja adolescenata. Dostupno na: file:///C:/Users/Comp%202/Downloads/05_Dora_Do-dig. pdf (pristupljeno 04.12.2019.)
Torre, R., Zoričić, Z. (2013). Kockanje i klađenje – od zabave do ovisnosti. Zagreb: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara.
Vejo. E., Adilović, M., Durmić, A. (2016). Religioznost i rizična ponašanja adolescenata u urbanim sredinama Federacije BiH, Sarajevo: Centar za dijalog – Vesatijja.
Zrinski, P. (2017). Povezanost problematičnog kockanja mladih i njihovog doživljaja ro-diteljskog ponašanja. Dostupno na: https://repozitorij.erf.unizg.hr/islandora/object/er-f%3A262/datastream/PDF/view (pristupljeno 04.12.2019.).
95
Izvorni naučni rad
Prof. dr. Anela Hasanagić[email protected]
Prof. dr. Izet Pehlić[email protected] pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici
Mr. Esved [email protected]
Mr. Indira [email protected]čki fakultet Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru
PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
SažetakKockanje predstavlja značajan problem javnog zdravlja na svjetskom nivou, a na to upućuju sve brojnija istraživanja kako u inostranstvu, tako i kod nas. U zapadnim zemljama se kockanje ističe kao veliki problem među mlađom populacijom. Bosna i Hercegovina, zbog svoje specifične situacije u ekonomskom, ali i pravnom smislu, predstavlja plodno tlo za razvoj ovakvog patološkog oblika ponašanja (iako je po Zakonu koji tretira ovu problematiku zabranjeno kockanje mlađima od 18 godina, ipak možemo u kladionicama i drugim mjestima gdje se prodaju igre na sreću vidjeti da je najveći broj mladih, pa čak i onih mlađih od 18 godina). Cilj ovog istraživanja jeste prije svega ustanoviti u kojoj mjeri mladi ljudi od 16 do 24 godine razvili neki od oblika posljedica kockanja, bilo psihosocijalne posljedice, bilo interpersonalne i finansijske posljedice, te te podatke porediti s podacima dobivenim drugim sličnim istraživanjima. Također, jako je važno utvrditi psihosocijalne deter-minante za razvoj ovisnosti kockanja kod mladih ljudi u BiH, jer ćemo tako uvidjeti ko su ti pojedinci koji su više skloni da razviju ovisnost ovog tipa, a što će omogućiti dalje preventivno djelovanje kroz edukaciju ne samo mladih i djece, nego i roditelja.Istraživanje je obuhvatilo 134 ispitanika uzrasta od 16 do 24 godine. Imali smo do-stupni uzorak, a upitnici su distribuirani po srednjim školama i fakultetima. Od instrumentarija za mjerenje zavisne varijable smo koristili Kadandski upitnik kockanja adolescenata – CAGI (Tremblay i sar., 2010), a nezavisne varijable smo operacionalizirali kroz posebno konstruiran upitnik o Socio-demografskim podaci-ma, potom GHI-12 Upitnik psihološkog distresa, Rosenbergova skala samopoštova-nja, SSA – Skala percipirane socijalne podrške, te BIG-5 za mjerenje pet dimenzija ličnosti: otvorenost, savjesnost, ekstraverzija, suradljivost i neuroticizam.
Rezultati istraživanja ukazuju na to da i u našem uzorku imamo vrlo sličnu procen-tualnu zastupljenost mladih u crvenoj kategoriji (visoka ozbiljnost problema pove-zanih s kockanjem) i to posebno na supskali Psihosocijalnih posljedica i gubitka kontrole. Procenat je nešto niži kad je u pitanju supskala Interpersonalih i finansij-skih posljedica.Nadalje, kao značajni prediktori razvijenosti problema povezanih s kockanjem pokazuju SD varijable i to na način: za kriterij varijablu Psihosocijalne posljedi-ce kockanja i gubitak kontrole, značajni prediktori su spol (β= -0.307, p<0.01), dob ((β= -0.289, p<0.01), učenik/student (β= 0.288, p<0.01), dok je R= 0.380, F= 3.87,p<0.01, a za kriterij varijablu Interpersonalne i finansijske posljedice, značajni prediktori su: spol (β= -0.301, p<0.01), dob ((β= -0.288, p<0.01), učenik/student (β= 0.315, p<0.01), dok je R= 0.380, F= 3.93,p<0.01.Na osnovu ovih rezultata smo zaključili da su vulnerabilna skupina kada je u pitanju razvoj ozbiljnosti problema povezanih s kockanjem mladi muškarci, srednjoškolci, prema kojima posebno treba dalje usmjeriti preventivno djelovanje.Ključne riječi: kockanje, ovisnost, osobine ličnosti, psihološki distres, samopouzda-nje, socijalna podrška
UvodKockanje – siguran način da ne dobijete ništa za nešto.
(Wilson Mizner)
Danas mladi žive u vremenu kada je kockanje široko dostupno, zakonito pa čak i socijalno prihvatljivo. Iako se smatra aktivnošću za odrasle, kockanje je po-stalo vrlo rašireno među mladima, unatoč činjenici da je u većini zemalja, pa tako i u Bosni i Hercegovini, zakonom zabranjeno kockanje mladima do 18 godina.
Adolescencija je životno razdoblje obilježeno mnogim promjenama u životu pojedinca i izazovima koji se stavljaju pred njega. Termin adolescencija dolazi od lat. riječi adolescere, a znači rasti prema zrelosti (lat. adolescentia = mlado doba, mladost, mladenaštvo; adolescens = mlad čovjek ili žena). Adolescente se najčešće definira kao populacija mladih ljudi u razdoblju života između puber-teta i srednjih dvadesetih godina života. Autori koji se bave periodom adoles-cencije ovaj period posmatraju kao razvojno prelazni period (period tranzicije) iz djetinjstva u zrelost. Poznati Levinov izraz “osoba na margini”, kojim opisuje adolescente, dobra je ilustracija pozicije koja se adolescentima pripisuje u ovom periodu, pošto ukazuje na stalno balansiranje između uloge djeteta i uloge odra-slih (Vranješević i sar., 2003).
97PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
Jako je važno istaći da je adolescencija razvojni period obilježen značajnim psihološkim, kognitivnim i emocionalnim promjenama u kojem kulturalni, eko-nomski i socijalni faktori igraju važnu ulogu. Upravo zbog toga, mladi su rizična skupina za razvoj različitih potencijalnih rizičnih ponašanja. Kockanje je takva aktivnost koja omogućava mladima preuzimanje rizika, a smatraju ga bezopa-snim i ne vjeruju da može izazvati ozbiljne posljedice, poput droge ili alkohola, što naravno nije tačno. Osim toga, kockanje je lahko dostupna, socijalno prihvat-ljiva pa čak i vrlo glamurozna aktivnost (Derevensky, 2006). Mnoga sprovedena istraživanja to i potvrđuju. Naime, mladih koji imaju problema s kockanjem je više nego dvostruko u usporedbi s odraslim (Hardoon i Derevensky, 2002).
Budući da je adolescencija period koji karakterizira traženje uzbuđenja i povećana osjetljivost na nagrade te izbjegavanje dosade, to mogu biti važni faktori privlačnosti kockanja. Važno je istaći zavodljivost potencijalnog do-bitka, odnosno laganog načina zarade na brz i lagan način, koji potječe ide-je mogućeg prekida ekonomske ovisnosti o roditeljima i glamuroznog načina života prema modelu nametnutom u medijima, koje su dodatno potencirane ekonomskom krizom u kojoj mladi žive. Za razliku od droga, mladi kockanje percipiraju kao dopušten, prihvatljiv, pa čak i poželjan oblik zabave od kojeg mogu profitirati i u kojem nisu primjetne posljedice, ni zdravstvene ni socijal-ne prirode. Zbog toga potcjenjuju ozbiljnost utjecaja i opasnosti te aktivnosti (Hardon i sar., 2004).
Iako je kockanje ilegalno za maloljetnike, problem s kockanjem zbog raz-doblja formiranja navika i stilova ponašanja u kojem se nalaze dugoročno najviše pogađaju adolescente. Mladi koji nakon eksperimantalne faze postanu preoku-pirani kockanjem često doživljavaju negativne i dugotrajne posljedice kockanja koje se odnose na njihovo akademsko postignuće, kvalitetu društvenih odnosa i mentalno zdravlje (Fisher, 1999;2000:6, Griffiths, 1995, 1999; 2005).
Kockanje se definira kao ulaganje vrijednog u događaj koji može rezultirati većim i povoljnijim ishodom, a glavna obilježja kockanja su postojanje rizika i slučajnost u ishod (Petry, 2001). Također, kockanje se najbolje može prikazati na kontinuumu, počevši od nekockanja, preko socijalnog kockanja do problematič-nog i patološkog kockanja (Shaffer i sar., 1994; NRC, 1999). Danas je patološko kockanje u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje, Američke psihijatrijske udruge jedan od šest kategorija, svrstano u poglav-lje “Poremećaji kontrole implusa”. Poremećaje kontrole implusa karakterizira
98 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
ponavljajuće izražavanje implusivnih radnji koje vode fizičkoj ili finansijskoj šteti, često rezultirajući osjećajem opuštanja ili oslobađanja tenzije. Glavna ka-rakteristika patološkog kockanja je hronična i progresivna nemogućnost odupi-ranju implusu za kockanjem. Kockanje nastaje bez obzira na škodljive posljedice koje su često nastale kao rezultat ponašanja. Za razliku od socijalnih kockara, koji mogu ograničiti količinu novca koji troše ili izbjeći kockanje u potpunosti, patološki kockari su preokupirani kockanjem i obično osjećaju tenziju ili uzne-mirenost kada nisu u mogućnosti da kockaju (Šerifović-Šivert, 2009).
Kockanje adolescenata promatra se u rasponu od nesudjelovanja do eksperi-mentiranja s kockanjem, povremenog kockanja, redovitog kockanja sve do zao-kupljenosti kockanjem koje dovodi do štetnih posljedica (Stinchfield i Winters, 1998; prema Witners i sar., 2002). U skladu s tim može se govoriti o rekre-ativnom ili socijalnom kockanju, problematičnom kockanju te visokorizičnom ili patološkom kockanju (Bilić i Opić, 2013). Rekreativnim ili socijalnim koc-kanjem smatra se kockanje ograničenog trajanja koje ne karakterizira gubitak kontrole nad igranjem i novcem, odnosno, gubici su prihvatljivi i očekivani, a kockanje nije glavna zanimacija osobe te se obično ne skriva od okoline (Bilić i Opić, 2013). Problematično kockanje definira se kao prekomjerno kockanje koje rezultira umjerenim do teškim finansijskim, ličnim i porodičnim gubicima (Blaszczynski i Nower, 2010). Patološko kockanje karakterizirano je trajnim ili povremenim gubitkom kontrole tokom kockanja, zaokupljenost kockanjem i pri-bavljanjem novca za kockanje, iracionalnim razmišljanjem te nastavkom kocka-nja unatoč višestrukim štetnim posljedicama (American Psychiatric Association, 1994; prema Hardoon i sar., 2004).
Adolescenti najčešće na kockanje gledaju kao na prihvatljiv oblik zabave od kojeg mogu profitirati i u kojem nema vidljivih štetnih posljedica. Međutim, kockanje može rezultirati ozbiljnim i dalekosežnim posljedicama, a među njima su školski problem (Lussier i sar., 2014), laganje roditeljima i prijateljima, raskid prijateljstava te krađa novca (Gupta i sar., 2006). Zbog nemogućnosti vraćanja dugova nastalih kockanjem, kockari se okreću krađi, prodaji dobara koja su pri-padala članu porodice ili prijatelju te korištenju roditeljskih kreditnih kartica bez njihovog znanja, što rezultira slabljenjem socijalnih veza između adolescenata s problemima kockanja i njihovih porodica i prijatelja (Jacobs, 2004). Među po-sljedicama s kockanjem treba uvrstiti i eksperimentiranje s drogama (Hardoon i sar. ,2004), povećano stanje stresa, gubitak apetita, nesanicu, depresiju te raz-mišljanje i pokušaj samoubistva (Rantala i Sulkunen, 2012). Navedene posljedice
99PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
upućuju na važnost daljnjeg istraživanja problema kockanja među adolescentima s ciljem ciljane prevencije ili inhibicije (Livazović i Bojčić, 2017).
Kako bi što bolje razumjeli kockanje među mladima, potrebno je istraživa-ti rizične, ali i zaštitne faktore povezane s kockanjem. Znanje o njima poma-že shvatanju etiologije kockanja, što može pridonijeti poboljšavanju procjena, tretmana i programa prevencije. Ako znamo koje su skupine mladih rizične za razvoj problematičnog kockanja, kvalitetnim programima može se spriječiti i minimalizirati štetne posljedice koje nastaju kockanjem. Osim toga, važno je osvijestiti javnost o problemima kockanja među mladima. Roditelji, učitelji, na-stavnici, zdravstveni djelatnici, zakonodavci i javnost općenito trebaju biti upo-znati s rizičnim faktorima, kako bi pomogli mladima izbjeći i prevladati problem s kockanjem (Shead, Derevensky i Gupta, 2010).
Dosadašnja istraživanja
Kockanje je Petry (2001) definirao kao ulaganje nečeg vrijednog u događaj koji može rezultirati većim i povoljnijim ishodom. Glavna obilježja kockanja prema istom autoru su postojanje rizika i slučajnosti u ishodu.
Kockanje kao fenomen je postojalo još u doba antičkih država, ali njemu nisu bili izloženi svi kao što je to slučaj danas. Kockanje i igre na sreću su do prije nekih 25 godina bile zakonski drugačije tretirane, međutim, demokratizacija i liberalizacija novog doba je legalizirala kockanje, te s time imamo i „urede“ u kojima se kockanje može legalno raditi – sportske kladionice. Čim je nešto do-stupno, a sad i legalno, sasvim je za očekivati da ćemo imati i povećano korište-nje istog, te time i porast prevalencije ovisnosti o kockanju.
Podaci o prevalenciji kockanja adolescenata razlikuju se ovisno o mjernom instrumentu te socijalnom i kulturološkom kontekstu u kojem je istraživanje pro-vedeno. Ponekad ti podaci pokazuju zastrašujuće indikatore, kao naprimjer, u riziku za razvoj problema je čak 10 do 14% adolescenata (Shaffer i Hall, 1996, prema Hardoon, Derevensky i Gupta, 2003). Rezultati istraživanja provedenog na mladima u Zagrebu (Dodig i Ricijaš 2011, Ricijaš i sar., 2016) ukazuju da je čak 75% mladih barem jednom u životu kockalo, te kako postoji značajan udio onih koji zadovoljavaju kriterije za rizično (20 do 26%) i problematično koc-kanje (8 do 12%). Turner, Macdonald i Bartoshuk (2007) u svome istraživanju provedenom na uzorku učenika osnovnih i srednjih škola klinički značajne pro-bleme s kockanjem pronašli su kod 6 do 8% mladih. Australski autori Moore i
100 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Ohtsuka (1999) svojim su istraživanjem, kojim je obuhvaćeno 1.017 osoba do 25 godina života, došli do podatka da oko 3% njih zadovoljava kriterije za proble-matično kockanje. Taj je podatak nešto manji nego u nekim evropskim zemljama (npr. Velika Britanija) što autori pripisuju nešto pozitivnijim stavovima austral-ske javnosti prema kockarskim aktivnostima. Zanimljivo je istraživanje kojim su autori Ladouceur i sar. (1999) ispitivali navike kockanja studenata na području Quebeca (Kanada) koje je pokazalo da je njih 90% u nekom trenutku svog života kockalo za novac te da 21,7% ispitanika kocka jednom sedmično ili češće. Stopa patološkog kockanja za ukupan uzorak iznosi 2,8%, s time da je taj udio za ispi-tanike muškog spola mnogo veći (čak 5,7%).
Jedan od ciljeva ovog rada jeste vidjeti kolika je stopa zastupljenosti koc-kanja u našem uzorku, odnosno uvidjeti koliko mladih spada u zelenu, žutu ili crvenu zonu za razvoj ovisnosti o kockanju.
Nadalje, cilj ovog rada jeste pokušati utvrditi psihosocijalne faktore koji do-prinose razvoju ovisnosti i kockanju, kao i sklonosti ka kockanju. Druga slič-na istraživanja su pokazala da postoji značajna povezanost između problema s kockanjem i depresije, psihološkog distresa, osjećaja usamljenosti, niske soci-jalne podrške (Wiebe i sar, 2003), psihološkom napetošću (Giralt i sar., 2018), konzumiranjem alkohola, činjenica da je neko žrtva nasilja, oslabljeno mentalno zdravlje (Froeberg i sar 2012).
Sve navedeno ukazuje da je kockanje kao problem, osobito među mladima u BiH prilično zapostavljen u smislu da nedostaje strategija borbe protiv razvijanja ovisnosti od kockanja. Da bi se takva strategija mogla izraditi, potrebno je ispi-tati u kojoj mjeri je kockanje prisutno, odnosno koji su to faktori koji kontribui-raju razvoju ovisnosti kockanja. Na takva pitanja ćemo dobiti odgovore jednim ovakvim istraživanjem, te se ovo istraživanje iako fundamentalno, u isto vrijeme smatra i aplikativnim u nadi da ćemo nakon provedenog istraživanja moći ponu-diti konkretna rješenja.
MetodIspitanici
Istraživanje je obuhvatilo 134 mlade osobe iz Bosne i Hercegovine, uglav-nom učenike srednjih škola i studente fakulteta. Istraživanje je sprovedeno u ne-koliko univerzitetskih gradova u FBiH: Sarajevo, Mostar, Zenica, Bihać, a prema vrsti uzorak je bio dostupni. Dakle, ispitanici su bili u dobi od 16 do 24 godine.
101PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
Iako je prema Zakonu o mladima kategorija mladih ta koja obuhvata sve od 15 do 30 godina života, mi smo se ipak odlučili da uzmemo mlade do 24 godine, s obzirom na činjenicu da istraživanje namjeravamo uraditi u srednjim školama i fakultetima, a i činjenica je da su u ovoj dobnoj skupini mladi više skloni nea-daptivnim oblicima ponašanja, nego što je to kasnije slučaj. Slično su ukazala i druga istraživanja na ovu temu načinjena u drugim zemljama.
Struktura uzorka je vidljiva u Tabeli 1.
Tabela 1. Tabelarni prikaz strukture uzorka
varijabla Frekvencija kategorije Procent
Spol 35 Muški 28.289 Ženski 71.8
Status 32 Učenik 24.1101 Student 75.9
Živim sa...
102 Oba roditelja 76.1
22 Jednim roditeljem usljed smrti jednog roditelja 16.4
5 Jednim roditeljem usljed razvoda mojih roditelja 3.7
2 Nemam roditelje 1.53 Drugo 2.2
Imovinskostanje
43 Izuzetno dobro 33.186 Srednje 66.21 Loše .8
Instrumentarij
CAGI – Kanandski upitnik kockanja adolescenata (Trebmlay i sar, 2010) je instrument konstruiran za procjenu nivoa ozbiljnosti problema povezanih s koc-kanjem adolescenata. Jedan je od najčešće korištenih instrumenata, a verzija koja će biti korištena u ovom radu je verzija prevedena na hrvatski jezik (back-tran-slation) autorice Dodig (2013).
Instrument se sastoji od četiri područja: Vrste kockarskih aktivnosti, Uče-stalost sudjelovanja u različitim aktivnostima kockanja, Vrijeme provedeno na pojedinoj aktivnosti kockanja i Prosječna potrošnja novca na kockanje.
Upitnik se sastoji od 24 stavke koji su raspoređeni u četiri faktora: Psihološke posljedice kockanja, Socijalne posljedice kockanja, Finansijske posljedice koc-kanja te Preokupacija i nedostatak kontrole.
102 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Osim ova četiri rezultata, postoji i peti rezultat koji je opća mjera ozbiljnosti problema i sadrži devet stavki koji pripadaju različitim faktorima.
Ispitanici na 24 pitanja instrumenta CAGI odgovaraju na ljestvici od četi-ri stupnja. Primjer čestica je „Koliko često si osjećao/la krivnju zbog količine novca izgubljenog kockanjem/klađenjem?“ (1 – nikada, 2 – ponekad, 3 – većinu vremena, 4 – gotovo uvijek) ili „Koliko često si posudio/la novac od obitelji, prijatelja ili drugih osoba za kockanje/klađenje?“ (1 – nikada, 2 – jedan do tri puta, 3 – četiri do šest puta, 4 – sedam ili više puta).
Tim rezultatom dobivamo podatak o intenzitetu štetnih psihosocijalnih po-sljedica i njime mjerimo ukupnu ozbiljnost problema, te sudionike raspoređuje-mo u tri kategorije:
1. nepostojanje problema povezanih s kockanjem (zeleno svjetlo),2. niska do srednja ozbiljnost problema povezanih s kockanjem (žuto svjetlo),3. visoka ozbiljnost problema povezanih s kockanjem (crveno svjetlo).
U originalnoj verziji instrumenta CAGI (Tremblay i sar., 2010) čestice se raspoređuju u četiri faktora: psihološke posljedice kockanja, socijalne posljedice kockanja, finansijske posljedice kockanja, te preokupacija i nedostatak kontrole. Na uzorku ispitanika u Hrvatskoj (Dodig, 2013) u jedan su se faktor grupirali faktor Psihološke posljedice i faktor Preokupacija i nedostatak kontrole. Ovaj faktor sada nazivamo (1) Psihološke posljedice i gubitak kontrole. Faktor Soci-jalne posljedice kockanja i faktor Finansijske posljedice kockanja također su se grupirali u jedan faktor – (2) Interpersonalne i finansijske posljedice. S obzirom na to da je ova verzija upitnika prevedena i adaptirana za naše govorno područje, i u ovom istraživanju smo ostali pri ovakvom načinu bodovanja, odnosno kao zavisna varijabla u ovom istraživanju smo imali dvije dimenzije:
1. Psihološke posljedice i gubitak kontrole i2. Interpersonalne i finansijske posljedice kockanja.
GHI – 12 Upitnik psihološkog distresa je skraćena verzija upitnika Općeg zdravlja (GHQ-12) koji je validiran u različitim kulturološkim prilikama. Upit-nik mjeri psihološki distres i sastoji se od 12 pitanja gdje ispitanik odgovara služeći se skalom Likertovog tipa od 0 do 3 (Goldberg, 1997). Šest pitanja je pozitivnog usmjerenja, a šest negativnog. Za negativne stavke 0 znači uopće ne, 1 rijetko, 2 često i 3 uvijek, dok su pozitivni obrnuto poredani.
103PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
Konačni rezultat se kreće od 0 do 36, gdje viši rezultat znači slabije mental-no zdravlje. Svi rezultati iznad 12 se smatraju indikativnim u smislu postojanja psihološkog distresa.
Rosenbergova skala samopoštovanja (eng. Rosenberg Self-Esteem Scale – RSS) (Rosenberg, 1965) mjeri općeniti osjećaj samopoštovanja. Skala se sastoji od 10 izjava, a sudionici trebaju ocijeniti svoje samozadovoljstvo, osjećaj po-nosa, vrijednosti, uspjeh u ispunjavanju zadataka te položaj u društvu u odnosu na druge ljude. Pet izjava definirano je na negativan, a pet na pozitivan način. Sudionici iskazuju svoje slaganje s pojedinom tvrdnjom na Likertovoj skali od četiri stupnja. Skala ima povoljne metrijske karakteristike (Franck i sar, 2008). Do ukupnog rezultata dolazi se zbrajanjem svih odgovora, s tim da se izjave 1, 3, 4, 7, i 10 boduju u obrnutom smjeru.
Raspon bodova kreće se od 10 do 40. Općenito govoreći, rezultat iznad 30 upućuje na visoku razinu samopoštovanja, a rezultat ispod 20 upućuju na nisko ili ugroženo samopoštovanje.
BIG-5 (BFI – Big Five Inventory, John i Srivastava, 1999) upitnik sači-njen prema petofaktorskom modelu ličnosti. Ima 44 itema i mjeri pet osnovnih dimenzija:
– Ekstraverzija (E – extraversion) je osobina ličnosti koja obilježava one koji traže stimulaciju izvana, od izvora iz svoje okoline. Osobe koje ima-ju visok skor na ovoj dimenziji teže da budu jako društvene, dok niski skorovi upućuju na to da osoba želi da radi na projektima sama.
– Ugodnost (A – agreeableness) – reflektira koliko osoba usklađuje svoje ponašanje sa drugima. Visoki skorovi označavaju uljudne i voljene oso-be, dok niski skorovi označavaju osobe koje nisu voljne da svoje ponaša-nje usklađuju prema željama drugih.
– Savjesnost (C – conscientiousness) – je osobina ličnosti koja označava iskrene i marljive osobe. Visoki skorovi označavaju one koji teže da prate pravila i preferiraju čistoću, dok niski skorovi upućuju na neuredne osobe i sklone prevari.
– Neuroticizam (N – neuroticism) – je osobina ličnosti koja znači zapravo emocionalnost.
– Otvorenost ka iskustvu (O – openness) – je osobina ličnosti koja ukazuje na osobu koja traži novo iskustvo i provod. Visoki skorovi upućuju na sklonost ka mašti, dok niski skorovi označavaju prizemljene osobe.
104 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Skala socijalne podrške (eng. Social Support Appraisal SS-A) (Vaux i sar, 1986) mjeri socijalnu podršku i sastoji se od dva aspekta: podrške prijatelja i po-drške porodice (Cournoyer, 2011; Vaux i sar., 1986). Skala ima 21 stavku. Stavke se odnose na podršku prijatelja koja se utvrđuje tako što sudionici ocjenjuju po-štovanje, podršku i brigu koje im prijatelji pružaju, kao i međusobno poštovanje. Što se tiče podrške porodice, sudionici procjenjuju koliko članovi porodice brine za njihovu dobrobit, koliko je snažan osjećaj pripadanja i povezanosti unutar po-rodice, te koliko su pouzdani novi članovi porodice. Sudionici su za odgovore na ova pitanja koristili Likertovu skalu od četiri stupnja. Skala ima zadovoljavajuće metrijske karakteristike (Monahan i Hooker, 1995). Stavke 3, 10, 19 i 20 boduju se u obrnutom smjeru. Ukupan rezultat se formira kao linearna kombinacija od-govora na sve stavke, a raspon bodova za podršku prijatelja kreće se od 21 do 84. Što se tiče podrške porodice, ukupan rezultat formiran je linearnom kombinaci-jom odgovora na stavke 2, 4, 7, 9, 11, 16 i 20, a raspon bodova kreće se od 7 do 28. Rezultat za podršku prijatelja formiran je zbirom odgovora na stavke 1, 6, 10, 13, 14, 17 i 21, a raspon rezultata se kreće od 7 do 28. Smatra se da niži rezultat ukazuje na veću razinu socijalne podrške.
Rezultati1. Prikaz mjera deskriptivne statistike zavisne varijable
Kako je definirano upitnikom CAGI, na osnovu odgovora ispitanika, mo-guće je dobiti kategorije ugroženosti ispitanika kada je u pitanju kockanje, odnosno:
1. nepostojanje problema povezanih s kockanjem (zeleno svjetlo),
2. niska do srednja ozbiljnost problema povezanih s kockanjem (žuto svje-tlo),
3. visoka ozbiljnost problema povezanih s kockanjem (crveno svjetlo).
Dodig (2013) je faktorskom analizom dobila postojanje dva faktora, koji su u ovom slučaju i korišteni u daljoj obradi, a to su Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole i Interpersonalne finansijske posljedice, te smo za ova dva faktora izraču-nali koliko ispitanika pripada kojoj kategoriji ugroženosti kad je u pitanju kockanje.
Rezultati na prvoj supskali (Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole) uka-zuju da u kategoriji crvenog svjetla imamo 5,3% ispitanika, a u kategoriji žutog svjetla 12% ispitanika. Dok u kategoriji zelenog svjetla imamo 82.7% ispitanika.
105PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
Tabela 2. Tabelarni prikaz frekvencija kategorija zelenog, žutog i crvenog svjetla prema supskali Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole
kategorija Frekvencija Procenat1.00 (zeleno svjetlo) 110 82.72.00 (žuto svjetlo) 16 12.0
3.00 (crveno svjetlo) 7 5.3Ukupno 133 100.0
Grafikon 1. Grafički prikaz zastupljenosti kategorija rizičnosti prema supskali Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole
Kada je u pitanju druga supskala, kategorije na supskali Interpersonalne i finansijske posljedice kockanja, raspored po kategorijama je nešto drugačiji i izgleda kao što je prikazano u tabeli 3 i grafikonu 2.
Tabela 3. Tabelarni prikaz frekvencija kategorija zelenog, žutog i crvenog svjetla prema supskali Interpersonalne i finansijske posljedice
kategorija Frekvencija Procenat
1.00 (zeleno svjetlo) 119 88.8
2.00 (žuto svjetlo) 13 9.7
3.00 (crveno svjetlo) 2 1.5
Ukupno 134 100.0
106 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Grafikon 2. Grafički prikaz zastupljenosti kategorija rizičnosti prema supskali Interpersonalne i finansijske posljedice
Iz ovoga možemo zaključiti da je veći procenat ispitanika sebe percipira u crvenoj kategoriji kada su u pitanju psihosocijalne posljedice nego što je to slučaj kad su u pitanju interpersonalne i finansijske posljedice, što govori da kockanje mladu osobu ne dovodi u stanje odbačenosti od okoline, niti oni percipiraju da su finansijski ugroženi zbog kockanja, ali je činjenica da osjećaju krivnju, osjećaju se tužno, pod stresom i sl.
2. Ispitivanje psihosocijalnih determinanti kao značajnih prediktora kockanja
a) Ispitivanje značajnosti psiholoških varijabli kao prediktora psihosoci-jalnih posljedica kockanja, te Interpersonalnih i finansijskih posljedica kockanja
Iz rezultata predstavljenih u tabeli 4 možemo izvući zaključak da je regresij-ska analiza pokazala da psihološke varijable: psihološki distres, samopouzdanje, socijalna podrška, te osobine ličnosti operacionalno definirane kroz BIG-5 nisu statistički značajni prediktori Psihosocijalnih posljedica kockanja i gubitka kon-trole, kao i Interpersonalnih i finansijskih posljedica.
107PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
Tabela 4. Koeficijenti regresije za kriterij varijable Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole i Interpersonalne i finansijske posljedice kockanja, uz prediktor varijable psihološki distres,
samopouzdanje, socijalna podrška i osobine ličnosti (BIG-5)
Model Summary
Kriterij R R2 F Sig.
Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole .278 .077 .918 .520
Interpersonalne i finansijske posljedice .316 .100 1.234 .277
b) Ispitivanje značajnosti SD varijabli kao prediktora psihosocijalnih po-sljedica kockanja, te Interpersonalnih i finansijskih posljedica kockanja
Kao što se može vidjeti iz tabela 5 i 6, regresijska analiza je pokazala da su SD varijable statistički značajni prediktori Psihosocijalnih posljedica kockanja i gubitka kontrole (R= 0.380, F= 3.87, p<0.01), sa beta ponderima: spol (β= -0.307, p<0.01), dob ((β= -0.289, p<0.01), učenik/student (β= 0.288, p<0.01), što govori u prilog da su razvoju težih psihosocijalnih posljedica i gubitka kontrole pri kockanju skloniji mlađi muškarci, koji su pritom učenici u srednjim školama.
Tabela 5. Koeficijenti regresije za kriterij varijable Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole i Interpersonalne i finansijske posljedice kockanja, uz SD varijable (spol, dob, status, živim sa... i
imovinsko stanje) kao prediktor varijable
Kriterij R R2 F Sig.
Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole .380 .144 3.873 .003
Interpersonalne i finansijske posljedice .393 .154 4.202 .002
Tabela 6. Beta ponderiza SD varijable (spol, dob, status, živim sa... i imovinsko stanje)
Kriterij
Prediktor
Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole
Interpersonalne i finansijske posljedice
spol -.307** -.301**
dob -.289** -.288**
učenik/student .288** .315**živim sa... .117 .147
imovinsko stanje .083 .068
108 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Regresijska analiza je također pokazala da su SD varijable statistički značajni prediktori Interpersonalnih i finansijskih posljedica (R= 0.380, F= 3.93,p<0.01), sa beta ponderima: spol (β= -0.301, p<0.01), dob ((β= -0.288, p<0.01), učenik/student (β= 0.315, p<0.01), što opet ukazuje da veće interpersonalne i finansijske posljedice usljed kockanja imaju mlađi muškarci i pritom učenici srednjih škola.
Ovaj podatak nam ukazuje na vulnerabilnu skupinu prema kojoj treba dalje usmjeriti preventivno djelovanje. Dakle, ovdje je zaključak više nego očit, a to je da su kockanju općenito skloniji dječaci u srednjim školama i kao takvi oni su više izloženi i negativnim posljedicama kockanja, te s tim u vezi je očito da je preventivne programe nužno usmjeriti upravo prema ovoj skupini mladih ljudi.
DiskusijaOve godine je Islamska zajednica u BiH pokazala društvenu odgovornost, te
je odlučila da angažmanom naučnika i stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja pokaže koliko je pitanje, odnosno problem kockanja zastupljen u Bosni i Hercego-vini i koje su mogućnosti rada na prevenciji istog. Evidentno je da u Bosni i Her-cegovini imamo prilično nekontroliran broj kladionica, koje, kako možemo čuti i među „niču kao gljive poslije kiše“. Rijetko se koja kladionica zatvori zbog manjka profita, naprotiv, u gradovima u kojima se zatvaraju prodavnice prehrambene robe kladionice opstaju ili se u tim napuštenim prostorima otvaraju nove. Što znači da kladionice rade, jer u njima ima korisnika istih. Također, poznata je i kampanja da se u krugu škola zabrani otvaranje kladionica, ali ipak u mnogim mjestima može-mo vidjeti ta legalna mjesta za kockanje upravo u blizini školskih objekata, a pro-stom opservacijom ćemo u tim kladionicama naći nemali broj maloljetnih osoba, iako na vratima kladionice, prema zakonskoj obavezi stoji: „Maloljetnicima nije dozvoljeno kockanje!“ Očito je da se na ovu uputu mnogi ne osvrću.
Upravo tragom ove inicijative IZ urađeno je i ovo empirijsko istraživanje koje je za cilj imalo provjeriti stopu zastupljenosti kockanja na uzorku mladih iz nekoliko gradova BiH, tačnije utvrditi koliko mladih spada u zelenu, žutu ili crvenu zonu za razvoj ovisnosti o kockanju. Osim ovog cilja, kako sam naziv rada kaže, imali smo za cilj provjeriti psihosocijalne determinante kao značajne prediktore razvoja kockanja.
Na uzorku mladih ljudi smo primjenom adekvatnog psihološkog instrumen-tarija nastojali uvidjeti prije svega koliko procentualno imamo mladih ljudi kod kojih nalazimo tendenciju razvoja patološkog kockanja. Naime, prema upitniku
109PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
CAGI koji smo koristili za ispitivanje zavisne varijable (kockanja), mi smo do-bili dva podatka, odnosno ispitali smo dvije dimenzije: Psihološke posljedice i gubitak kontrole, te interpersonalne i finansijske posljedice kockanja. Na svakoj od dimenzija ispitanici su mogli dospjeti u jednu od sljedećih kategorija, a po osnovu skora na supskalama:
1. nepostojanje problema povezanih s kockanjem (zeleno svjetlo),
2. niska do srednja ozbiljnost problema povezanih s kockanjem (žuto svje-tlo),
3. visoka ozbiljnost problema povezanih s kockanjem (crveno svjetlo).
Dobiveni rezultati ukazuju da u uzorku imamo 82,7% ispitanika na prvoj supskali i 88,7 % ispitanika u drugoj supskali koji spadaju u kategoriju zelenog svjetla, dakle osoba koje nisu sklone kockanju uopće. 12% ispitanika je u zoni žutog svjetla u prvoj supskali i 9,7% ispitanika u drugoj supskali, što bi bila kategorija niske do srednje ozbiljnosti problema povezanih s kockanjem. I napo-sljetku, 5,3% ispitanika na prvoj supskali i 1,5% ispitanika u drugoj supskali je u crvenoj zoni, što znači da imaju ozbiljan problem kada su u pitanju problemi vezani za kockanje. Zanimljivo je da je značajno manji procenat ispitanika u cr-venoj zoni na supskali Interpersonalnih i finansijskih problema u odnosu na Psi-hosocijalne posljedice i gubitak kontrole. Ovo je indikativno u smislu što otvara pretpostavku da osobe koje su sklone pretjeranom kockanju nemaju interperso-nalne probleme, što može značiti da naše društvo nije sklono osudi osoba koje imaju problem s kockanjem. Također, očito je da mali broj ispitanika ima ujedno i finansijske probleme zbog kockanja, što može značiti da još uvijek nisu zapali u stanje koje se često navodi u literaturi kao slijed kod razvijene ovisnosti kocka-nja, ili je pak usljed jako loše socio-ekonomske situacije u BiH, teško „upasti“ u veće finansijske nevolje, nego što ispitanici već jesu.
Kada je u pitanju crvena kategorija ispitanika na supskali Psihosocijalnih posljedica, gdje vidimo preko 5% ispitanika, možemo reći da BiH tu ne zao-staje za drugim zemljama koje također izvještavaju o enormnoj zastupljenosti kockanja, kao i njegovih psihosocijalnih posljedica (Turner i sar., 2006). Naime, slična situacija je i u regionu, a posebno u Hrvatskoj. Prema rezultatima istra-živanja koje su sproveli Ricajaš N. i dr. (2015), nazastupljeniji oblik klađenja u Hrvatskoj među mladima je sportsko klađenje. Rezultati njihovog istraživanja koje je sprovedeno na uzorku od n=1330 ispitanika pokazuju da se čak 36,6% srednjoškolaca redovito kladi na sportske rezultate. Zanimljiva činjenica je da
110 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
razlike s obzirom na vrstu škole postoje. Rezultati su pokazali da je klađenje na sportske rezultate u stručnim školama zastupljenije nego u gimnaziji. Smatarmo da je razlog tome što se većinom u stručnim školama upisuju učenici slabijeg socijalno-ekonomskog statusa, i da isti vide sportsko klađenje kao najbrži vid zarade, jer razmišljaju da je za sportsko klađenje bitno znanje, a to je pogrešan pristup, jer u sport kao aktivnost su se uključile i mnoge kriminalne organizacije koje podržavaju igre na sreću, a u primjeru Hrvatske, to su klađenje na sportske rezultate (naravno, to se može napisati isto i za Bosnu i Hercegovinu). S druge strane, rezultati koje su također sproveli Ricijaš i saradnici (2015) su pokazali da ne postoji razlika u spolu po pitanju sportskog klađenja, i da je aktivno sportsko klađenje povezano s aktivnim igranjem drugih igara na sreću. Također, došli su do rezultata da srednjoškolci, a posebno mladići aktivno sudjeluju i u igrama na automatima (r=.427; p<.001) i klađenju na virtualne utrke (r=472; p<.001), što za sobom donosi nove probleme, posebno finansijske koje su pokazali i naši rezul-tati. Isto tako rezultati su pokazali da aktivno klađenje utječe na oblike rizičnog/delinkventnog ponašanja. ,,Mladi koji se učestalije klade na sportske rezultate u većoj mjeri sudjeluju u svim rizičnim ponašanjima, a posebno su izražena pona-šanja kao što su: varanje na testu u školi, markiranje i upućivanje na razgovor u školi zbog lošeg ponašanja (kategorija rizičnog ponašanja vezanog uz školu) i konzumiranje alkohola, cigareta, marihuane i ljepila (kategorija konzumiranja sredstava ovisnosti). Riječ je o ponašanjima koja su tipična za razvojnu dob, ali i koja, posebno kada su zastupljena u značajnoj mjeri, zahtijevaju stručnu inter-venciju“ (Ricijaš i sar., 2015:51).
Što se tiče psihosocijalnih determinanti kockanja, mi smo nastojali ispitati da li neke psihološke i socijalne varijable predstavljaju značajan prediktor razvoja patološkog kockanja kod mladih. Od psiholoških varijabli smo kao zavisne varijable uzeli psihološki distres, samopouzdanje, socijalnu podršku i osobine ličnosti operacionalizirane kroz BIG-5 (ekstraverzija, ugodnost, sa-vjesnost, neuroticizam i otvorenost ka iskustvu). Od SD varijabli ispitali smo spol ispitanika, dob, status (student ili učenik), socijalni status (živi s oba rodi-telja, jednim roditeljem usljed smrti drugog, jednim roditeljem usljed razvoda roditelja, nema roditelje ili nešto drugo), te ekonomski status (loš, srednji i dobar).
Rezultati su pokazali da psihološke varijable nisu značajan prediktor razvo-ja patološkog oblika kockanja. Niti jedna od psiholoških varijabli nije ostvarila značajnu korelaciju s kriterijem, pa tako se ni u regresijskoj analizi nisu pokazali
111PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
kao značajni prediktor, čak ni sam model ne pokazuje statističku značajnost (R koeficijent, nije statistički značajan).
Neke od SD varijabli su se pokazale statistički značajnim prediktorima. Re-gresijski model, koji je ovog puta značajan, ukazuje da su značajni prediktori varijable spola, dobi i status ispitanika (učenik/student), čime smo dobili vulne-rabilnu skupinu ispitanika, a to su dječaci u srednjoj školi. Ovaj model je jedna-ko značajan i isti su prediktori statistički značajni za obje kriterij varijable i za Psihosocijalne posljedice i gubitak kontrole, kao i za Interpersonalne i finansij-ske posljedice. (Psihosocijalnih posljedica kockanja i gubitka kontrole R= 0.380, F= 3.87,p<0.01, spol (β= -0.307, p<0.01), dob ((β= -0.289, p<0.01), učenik/stu-dent (β= 0.288, p<0.01), interpersonalne i finansijske posljedice R= 0.380, F= 3.93,p<0.01, spol (β= -0.301, p<0.01), dob ((β= -0.288, p<0.01), učenik/student (β= 0.315, p<0.01)).
Preporuke za preventivno djelovanje i dalja istraživanjaKockanje predstavlja značajan problem javnog zdravlja na svjetskom nivou,
a na to upućuju sve brojnija istraživanja kako u inostranstvu, tako i kod nas. Upravo zbog toga važna je primarna prevencija u kojoj bi se mladi obrazovali o vjerovatnosti dobitka u različitim oblicima kockanja, korigirali zablude o igra-ma na sreću te informirali o štetnim posljedicama kockanja. Realnija očekivanja vezana uz zaradu od igara na sreću te svjesnost o njihovoj štetnosti mogla bi utjecati na smanjeno sudjelovanje u kockarskim aktivnostima.
Također, prevencija bi se trebala usmjeriti na bolju zakonsku regulaciju igara na sreću. Jako je važno uključiti i roditelje i širu društvenu zajednicu kako bi se promijenila slika o kockanju kao prihvatljivom obliku zabave koja sa sobom ne nosi negativne posljedice. Provedeno istraživanje trebalo bi pomoći u prepozna-vanju ozbiljnosti problema kockanja kod mladih te ukazati na potrebu kreiranja kvalitetnih preventivnih i terapijskih programa kako bi se spriječile ili ublažile negativne posljedice kockanja.
Primjer uspješnog preventivnog modela prikazale su Donati, Primi i Chiesi (2014) koje su svojim prevencijskim programom uspjele smanjiti broj socijalnih i problematičnih kockara promjenom njihove percepcije na kockanje kao laga-nog načina zarade, razotkrivanjem zabluda o kockanju te isticanjem negativnih posljedica kockanja. Sličan prevencijski model, „Don’t Gamble Away Our Futu-re“, razvijen je u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi informirao mlade,
112 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
njihove porodice te školske djelatnike o kockanju i opasnostima vezane uz koc-kanje. Djelotvornost programa „Don’t Gamble Away Our Future“ utvrdile su Taylor i Hillyard (2009), koje su istaknule kako su polaznici ovog programa poboljšali znanje o kockanju te o mitovima i rizicima povezanim uz kockanje, a sve to kao oblik primarne prevencije ovisnosti o kockanju.
ZaključciVeći procenat ispitanika sebe percipira u crvenoj kategoriji kada su u pitanju
psihosocijalne posljedice nego što je to slučaj kad su u pitanju interpersonalne i finansijske posljedice, što govori da kockanje mladu osobu ne dovodi u stanje odbačenosti od okoline, niti oni percipiraju da su finansijski ugroženi zbog koc-kanja, ali je činjenica da osjećaju krivnju, osjećaju se tužno, pod stresom i sl.
Također, mjere zastupljenosti crvene i žute kategorije ispitanika su u potpunosti u skladu sa zapadnjačkim mjerama prevalencije (dosadašnja istraživanja).
Regresijska analiza je pokazala da psihološke varijable: psihološki distres, samopouzdanje, socijalna podrška, te osobine ličnosti operacionalno definirane kroz BIG-5 nisu statistički značajni prediktori Psihosocijalnih posljedica kocka-nja i gubitka kontrole, kao i Interpersonalnih i finansijskih posljedica.
Nadalje, regresijska analiza je pokazala da su SD varijable statistički značaj-ni prediktori Psihosocijalnih posljedica kockanja i gubitka kontrole (R= 0.380, F= 3.87,p<0.01), sa beta ponderima: spol (β= -0.307, p<0.01), dob ((β= -0.289, p<0.01), učenik/student (β= 0.288, p<0.01).
Regresijska analiza je također pokazala da su SD varijable statistički značajni prediktori Interpersonalnih i finansijskih posljedica (R= 0.380, F= 3.93,p<0.01), sa beta ponderima: spol (β= -0.301, p<0.01), dob (β= -0.288, p<0.01), učenik/student (β= 0.315, p<0.01).
Literatura
− Bilić, V., Opić, S. (2013). Adolescentsko kockanje: uloga spola, nekih obiteljskih čimbe-nika. Školski vjesnik, 62(4), str. 455-478.
− Blaszczynski, A., Nower, L. (2010). Instrumental tool or drug: Relationship between attitudes to money and problem gambling. Addiction Research and Theory, 18(6), str. 681-691.
− Cournoyer, B. (2011) The Social Work Skills Workbook, 7th Edition, Belmont: Cengage
113PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
Learning. 549-550 − Derevensky, J.L. (2006). Youth gambling and problem gambling: another high risk be-
havior. Toronto: Inernational Centre for Youth Gambling Problems and High-Risk Be-haviors, McGill University.
− Dodig D. (2013), Obilježja kockanja mladih i odrednice štetnih psihosocijalnih poslje-dica, Doktorska disertacija, dostupna na https://bib.irb.hr/datoteka/654401.Doktorat_Dora_Dodig.pdf, 17.8.2019.
− Dodig D. i Ricijaš N (2011),Obilježja kockanja zagrebačkih adolescenata, Ljetopis so-cijalnog rada 2011., 18 (1) 103-125 str., dostupno na file:///C:/Users/User/Downloads/DodigRicijas-Kockanjezagrebackihadolescenata.pdf, 16.8.2019.
− Donati, M. A., Primi, C., Chiesi, F., (2014). Prevention of Problematic Gambling Beha-vior Among Adolescents: Testing the Efficacy of an Integrative Intervention. Journal of Gambling Studies, 30(4), str. 803-818
− Franck, E., Raedt, R. D., Barbez, C., & Rosseel, Y. (2008). Psychometric Properties of the Dutch Rosenberg Self-Esteem Scale. Psychologica Belgica, (1), 25-35.
− Froeberg F , Hallqvist, J, Tengstroe A. (2012), Psychosocial health and gambling problems among men and women aged 16–24 years in the Swedish National Public Health Survey , European Journal of Public Health, Vol. 23, No. 3, 427–433, dostupno na
− Giralt S. Müller K. W. Beutel M.E. Dreier M. Duven E., Wölfling K, (2018) Prevalence, risk factors, and psychosocial adjustment of problematic gambling in adolescents: Re-sults from two representative German samples , Journal of Behavioral Addictions, Volu-me 7, Issue 2 , https://doi.org/10.1556/2006.7.2018.37
− Goldberg DP, Gater R, Sartorius N, et al. The validity of two versions of the GHQ in the WHO study of mental illness in general health care. Psychol Med. 1997;27:191–7. doi: 10.1017/S0033291796004242.[PubMed] [CrossRef] [Google Scholar])
− Griffiths, M. D. (1995). Adolescent gambling. London: Routledge − Griffiths, M. D. (1999). Gambling technologies: Prospects for problem gambling. Jour-
nal of Gambling Studies, 15, str. 265-283 − Griffiths, M. D. (2005). A „Components“ Model of Addiction within a Biopsychosocial
Framework. Journal of Substance Use, 10, str. 191-197 − Gupta, R., Derevensky, J. L., Ellenbogen, S. (2006). Personality Characteristics and Ri-
sk-Taking Tendencies Among Adolescent Gamblers. Canadian Journal of Behavioural Science, 38(3), str. 201-213
− Hardoon, K. K., Gupta, R., Derevensky, J. L. (2004). Psychosocial Variables Associated With Adolescent Gambling. Psychology of Addictive Behaviors, 18(2), str. 170-179
− Hardoon, K., Derevensky, J.L., Gupta, R. (2003). Empirical Measures vs. Perceived Gambling Severity Among youth – Why Adolescents Fail to Seek Treatment. Addictive Behaviors, 28, 933-946.
− Hardoon, K.K. i Derevensky, J.L. (2002). Social influences involved in children´s gam-bling behavior. Journal of Gambling Studies, 17 (3), 191-216
− Jacobs, D. F. (2004). Youth Gambling in North America: Long-term Trends and Future Prospestc. U:Derevensky, J. L., Gupta, R. (ur.), Gambling Problems in Zouth: Theoreti-
114 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
cal and Applied Perspectives. New York: Springer US, str. 1-24 − John, O. P. & Srivastava, S (1999), The Big-Five trait taxonomy: History, measurement
and theoretical perspectives, u Pervin L.A. & John O.P. (Eds.) Handbook of personal-tiy> Theory and research (Vol.2, pp 102 – 138), New York: Guilford Press;
− Ladouceur, R., Jacques, C., Ferland, F., Giroux, I. (1999). Prevalence of problem gam-bling: a replication study 7 years later. Canadian Journal of Psychiatry. 44 (8). 802-804.
− Livazović, G. i Bojčič, K. (2017). Povezanost sociodemografskih obilježja, rizičnih sti-lova ponašanja i sklonost kockanju adolescenata. Život i škola; časopis za teoriju i prak-su odgoja i obrazovanja, Vol. LKIII No. 1, dostupno na https://hrcak.srce.hr/ , 5.12.2019.
− Lussier, I. D., Derevensky, J. L., Gupta, R. i Vitaro, F. (2014). Risk, Compensatory, Pro-tective, and Vulneravility Factors Related to Youth Gambling Problems. Psychology of Addictive Behaviors, 28(2), str. 404-413.
− Monahan, D.J., Hooker, K. (1995) Health of Spouse Caregivers of Dementia Patients: The Role of Personality and Social Support, Social Work, Vol 40. No. 3, 1995, 305-314
− Moore, S. M., & Ohtsuka, K. (1999). Beliefs about control over gambling among yo-ung people, and their relation to problem gambling. Psychology of Addictive Behaviors, 13(4), 339–347. https://doi.org/10.1037/0893-164X.13.4.339
− National Academy Press. − National Research Council (1999). Pathological gambling: A critical review. Washin-
gton, DC: − Petry, N.M. (2001). Substance abuse, pathological gambling, and impulsiveness. Drug
and Alcohol Dependence, 63, 29-38. − Rantala, V., Sulkunen, P. (2012). Is pathological gambling just a big problem or also an
addiction? Addiction Research and Theory, 20(1), str. 1-10 − Ricijaš N., Dodig-Hundrić D., Huić V., Kranželić, V. (2016). Kockanje mladih u Hr-
vatskoj – učestalost igranja i zastupljenost problematičnog kockanja, Kriminologija i socijalna integracija, Vol.24, br 2.
− Ricijaš N., Dodig-Hundrić D., Kranželić V.(2015), Sportsko klađenje i druga rizična pnašanja hrvatskih srednjoškolaca. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. Vol. 51, br 2, 41-56
− Rosenberg, M. (1965). Society and the Adolescent Self-Image. Princeton, NJ: Princeton University Press.
− Shaffer, H.J., LaBrie, R.A., Scanlon, K.M., & Cummings, T.N. (1994). Pathological gambling among adolescents: Massachusetts Gambling Screen (MAGS). Journal of Gambling Studies, 10, 4, 339-362.
− Shead, N.W., Derevensky, J.L. i Gupta, R. (2010). Risk and protective factors associated with youth problem gambling. International Journal of Adolescent Medicine and Heal-th, 22 (1), 39-58.
− Šerifović Šivert, Š. (2009). Psihologija abnormalnog ponašanja, „OFF-SET“ Tuzla, str.137-138
− Taylor, L. M., Hillyard, P. (2009). Gambling Awareness for Youth: An Analysis of the “Don’t Gamble Away our Future™” Program. International Journal of Mental Health
115PSIHOSOCIJALNE DETERMINANTE KOCKANJA MLADIH
and Addiction, 7(1), str. 250-261. − Tremblay, J., Stinchfield, R., Wiebe, J., Wynne, H. (2010). Canadian Adolescent Gam-
bling Inventory (CAGI) Phase III Final Report. Submitted to the Canadian Centre on Substance Abuse and the Interprovincial Consortium on Gambling Research.
− Turner, N. E., Macdonald, J. & Bartoshuk, M. (2007). Adolescent gambling behaviour, attitudes and gambling problems. International Journal of Mental Health and Addiction, 6, 223-237.
− Turner, N.E., Zangeneh, M., Littman-Sharp, N. (2006). The Experience of Gambling and its Role in Problem Gambling. International Gambling Studies, 6, 2, 237-266.
− Vaux, A., Phillips, J., Holly, L., Thompson, B., Williams D., & Stewart, D., (1986). The Social Support Appraisals (SS-A) Scale: Studies of Reliability and Validity, American Journal of Community and Psychology, Vol. 14. No.2, 1986.
− Vranješević, J.,Trikić, Z., Koruga, D., Vidović S., Dejanović Kinderberg V. (2003). Vrš-njačka medijacija – priručnik za voditelje radionica iz oblasti obrazovanja za veštine medijacije. Kinderberg and GTZ, Beograd
− Wiebe J.,Cox B., Falkowski-Ham A. (2003), Psychological and Social Factors Associa-ted with Problem Gambling in Ontario: A One Year FollowUp Study, dostupno na http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.204.4444&rep=rep1&type=pdf, 16.8.2019
− Winters, K. C., Stinchfield, R. D., Botzet, A., Anderson, N. (2002). A Prospective Study of Youth Gambling Behaviors. Psychology of Addictive Behaviors, 16(1), str. 3-9.
Izvorni naučni rad
Doc. dr. Selvira DraganovićInternacionalni Univerzitet u [email protected]
Dr. Ahmed KulanićInstitut za bošnjačke studije Sarajevo [email protected]
SOCIODEMOGRAFSKI ASPEKTI I OBILJEŽJA KOCKE, KLAĐENJA I IGARA NA SREĆU MEĐU
BOŠNJACIMA U BOSNI I HERCEGOVINI
SažetakU Bosni i Hercegovini posljednjih nekoliko godina sve je veća dostupnost koc-ke i igara na sreću te je samim tim sve učestalija pojava patološkog kockanja. Patološko kockanje stručnjaci smatraju poremećajem kontrole nagona, odnosno, nesposobnošću suzdržavanja od nekog nagona koji istodobno izaziva ugodu osobi, ali je i opasna za nju ili njoj bliske osobe jer ozbiljno narušava ne samo čovjekovo psihofizičko nego čak i porodično i materijalno stanje. U cilju ispitivanja najučes-talijih oblika kocke i klađenja kao i sociodemografskih aspekata i obilježja istih među Bošnjacima u BiH, u periodu april-maj 2019, na uzorku od ukupno N=1520 ispitanika, sprovedeno je istraživanje u 62 općine na teritoriji BiH. Ispitanici su dobi u rasponu od 18 do 77 godina, od kojih je bilo 568 žena i 927 muškaraca. Prilikom definiranja uzorka za potrebe ovog istraživanja vršila se dvoetapna strati-fikacija: stratifikacija na nivou muftijstava i na temelju tipa naselja unutar svakog muftijstva poštivajući princip proporcijalne zastupljenosti medžlisa unutar muftij-stava. Korišten strukturirani intervju sa zatvorenim pitanjima, tehnikom intervju licem u lice, olovkom na papiru a istraživanje je rađeno putem Mreže mladih i muftijstava Rijaseta IZBiH. Rezultati upućuju na postojanost razlika u percepciji najučestalijih oblika kocke i kockanja, gdje je bingo, jednokratne srećke/struga-lice, sportsko klađenje loto procijenjeno kao najučestalije kao i istih u odnosu na sociodemografske varijable kao što su spol, mjesto boravka, nivo obrazovanja, dob i mjesečni prihodi.
Ključne riječi: kocka, klađenje, igre na sreću, sociodemografske varijable
118 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
UvodPitanje kocke i klađenja prema zvaničnim ekonomskim pokazateljima pred-
stavlja jednu od najrasprostranjenijih pojava u Bosni i Hercegovini. Iako postoji opća generalno negativna percepcija javnosti u pogledu klađenja još uvijek nije istraženo do koje mjere je takva percepcija prisutna niti koji su primarni motivi i stavovi građana u Bosni i Hercegovini općenito, posebno Bošnjaka, prema ovom poroku. Dodatni problem u datom kontekstu predstavlja i činjenica da je, među širom javnosti, uvriježena percepcija, to jest gradiranje vidova igara na sreću i klađenja tako da se ni svaki tip istih ne smatra opasnim porokom ili društvenim problemom.
Tokom nekih ranijih istraživanja problemu kocke se pristupalo isključivo sa stanovišta negativnog poimanja iste nasuprot uloženom trudu i radu radničke po-pulacije (Veblen, 1967). Novija istraživanja, danas, u velikoj mjeri fokus stavlja-ju na motive kockanja/klađenja s interdisciplinarnog aspekta mnogih društvenih disciplina poput sociologije, psihologije, ekonomije ali i prava. U pogledu koc-ke postoje mnogobrojni motivi koji se najčešće kategoriziraju u tri opće grupe: ekonomske, simboličke i hedonističke. Za ekonomski motivirane kockare novac djeluje kao osnovni podsticaj, pri čemu ovaj tip kockara više vrednuje novac koji očekuje da će osvojiti od onoga koji trenutno posjeduje. Simbolički tip kocka-ra vođen je ostvarivanjem zadovoljstva od elementa rizika svojstvenih kockanju kojima sam čin rizika i kockanja pruža utočište i bijeg od svakodnevnih ličnih problema. Osobe koje kockaju iz hedonističkih poriva osnovni motiv pronalaze u samoj igri, potrazi za nečim novim, druženju, stjecanju novih prijateljstava, uzbu-đenju, kao i podizanju samopoštovanja. Nadalje, savremena istraživanja zaklju-čuju da se kockari (potrošači) više ne zadovoljavaju s onim što trenutno posjeduju ili imaju, već konstantno žive nove potrebe pronalaženja zadovoljstva u novim stvarima koje u konačnici vode do novih i većeg broja neostvarenih želja i htije-nja, što rezultira u kreiranju sve većih frustracija (Rousseau & Venter 2002; Cam-pbell, 1996; Binde, 2013; Salonen et al. 2017). Na temelju Hirschmanove (1984), teorija o potrošačima prema kojoj su potrošači ili tragaoci kognitivnog iskustva ili tragaoci osjetilnog iskustva ili tragaoci za novinama, moglo bi se zaključiti da su rekreativni kockari slično motivirani potragom za novim mislima, novim osje-tilnim iskustvom ili traženjem bilo kakve nove situacije da bi se izbjegla dosada. Društvene pretpostavke vrijednosti teškog rada i samoodricanja ustupili su mje-sto impulsivnim traganjem novosti, uzbuđenjem i promjenom kroz trošenje i kon-zumerizam (Flack &Moris, 2015). Oropesa (1995) sugerira da je jedan od glavnih
119SOCIODEMOGRAFSKI ASPEKTI I OBILJEŽJA KOCKE, KLAĐENJA I IGARA NA SREĆU...
razloga za hedonističko traženje novosti moderni napredak i život smanjio mnoge izazove koje ljudi svakodnevno doživljavaju, što rezultira potragom potrošača za novom ugodnom stimulacijom i uzbuđenjem. Prema Chapple i Nofziger (2000), žene koje su intervjuirane u ovoj studiji Bingo smatraju sredstvom za liječenje dosade, a ne samo kockarskom aktivnošću kojom mogu dobiti novac. Do sličnih zaključaka su došli i Salonen i saradnici (2017), dok McCarthy i saradnici (2018) smatraju da je kockanje kod žena društvena aktivnost za razliku od muškaraca koji kockaju da. Stoga Cotte (2000) zaključuje da rekreacijsko kockanje može biti rizično traženje uzbuđenja, frustrirajuće i ponekad dosadno. Ljudi se kockaju iz različitih, a ponekad i vrlo složenih pobuda i razloga koji se međusobno pre-pliću. Međutim, unatoč pokušajima istraživača da daju prednost motivima koc-kanja, većini savremene literature na temu kocke i igara na sreću je usmjerena na opasnosti kompulzivnog ili problematičnog kockanja uzrokovanog ovisnošću o kocki i kockanju (McCarthy, 2018; Salonen, 2017 etc.).
Kockanje u najširem smislu se koristi za opisivanje bilo kojeg oblika za-konitog plasmana opklade ili opklade na ishod o nesigurnom događaju. Ako se pozovemo na Zakon o igrama na sreću (Sl. novine BiH, br.1, 2002), prema kojem se učesnicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima ili pravima, pri čemu krajnji rezultat igre ne ovisi o znanju ili umješnosti učesnika u igri, već od slučaja ili nekog neizvjesnog događaja, tu vidimo elemente ove aktivnosti.
Kockanje izaziva element slučajnosti gdje osoba riskira bilo šta vrijedno u nadi da će dobiti profit (Henderson, 2000). Rekreativno kockanje opisano je kao bezopasna rekreativna zabava koju provode odgovorni potrošači a koja ne utječe na njihov porodični ili poslovni života, niti ih dovodi u finansijske poteškoće. Neki su stavova i vjerovanja da je za većinu posjetitelja kazina to oblik slobod-nog vremena i zabave te navodi da je u razvijenim društvima samo tri posto kockara i potencijalnih kockara podložno da razvije ozbiljan problem kockanja ili ovisnost (Reinecke, 2000).
S druge strane, kompulzivno ili problematično kockanje odnosi se na koc-kanje koje je u različitim stupnjevima nekontrolirano te s potencijalnim štetnim učincima na porodični, društveni i profesionalni/radni život. Stručnjaci iz po-dručja prekomjernog kockanja ili ovisnosti o kockanju (Orford, 1990, Collins i Barr, 2000) se slažu oko simptoma kompulzivnog ili patološkog kockanja te tvrde da je za takve pojedince kockanje uobičajeno, to jest postalo je svakod-nevna praksa, da su toliko zaokupljeni kockanjem da ih to totalno zaokuplja i isključuje im sva druga inetresiranja te su uvijek optimistični, odnosno ne mogu
120 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
se zaustaviti kada pobijede, nemirni su ili razdražljivi pri pokušaju smanjenja ili prestanka kockanja i često se kockaju kako bi izbjegli probleme. Collins i Barr (2000) na osnovu rezultata svoga istraživannja zaključuju da se problem kockanja treba tretirati kao mentalni poremećaj jer su ključna obilježja ovog ovi-sničkog ponašanja njegova štetnost, kompulzivnost, opsesivnost, izbjegavanje i sumanutost. Uz sve ovo, prema DSM 5 (APA, 2013), ovisnost o kockanju se dijagnosticira kada osoba pokazuje perzistentno i povratno problematično koc-kanje koje vodi do klinički značajne patnje koja se očituje kroz četiri ili više sljedećih simptoma tokom godine dana: osoba ima potrebu za kockanjem sa sve većim iznosima kako bi se dostiglo željeno uzbuđenje, nemirna je ili razdražlji-va kada pokušava smanjiti ili prestati s kockanjem, ima ponovljena neuspješna nastojanja radi kontrole, smanjenja ili prestanka kockanja, često je zaokupljena kockanjem (razmišljanje o proživljenom i sl.), često kocka kada se loše osjeća, nakon što izgubi novac, često se vraća drugi dan da nadoknadi („lov”), laže kako bi prikrila veličinu upletenosti u kocku, ugrozila je ili izgubila važnu vezu, po-sao, obrazovne ili poslovne prilike zbog kockanja, oslanja se na druge kako bi nabavila novac kojim bi olakšala finansijsku situaciju.
Istraživanja na ovu temu kao literatura o problemu kockanja ukazuje na to da problem kockanja nije nužno ograničen na određenu starosnu dob niti primanja i dohodak ili zanimanje (pogledati Lorge, 1999, naprimjer).
Iz navedenog kratkog pregleda vidljivo je da je literatura na temu kockanja pristrana s fokusom na opasnosti od kompulzivnog kockanja kao oblika ovi-sničke konzumacije. Vjeruje se da takva ponašanja sistematično iskrivljavaju i potkopavaju ličnost pojedinca općenito (Joshi, 2000). Osim toga, procjenjuje se da je sedam puta vjerovatnije da će osoba koja živi unutar osamdeset kilometara od kasina postati kompulzivni kockar (Henderson, 2000). Budući da je kockanje postalo legalizirano u Bosni i Hercegovini, te da je, prema izještaju u Slavenskom jutarnjem listu (2018) BiH prva u svijetu po broju kladionica po glavi stanov-nika, broj registriranih kladionica i kockarnica raste iz dana u dan. Na osnovu ovakvih izvještaja primjećujemo da su kladionice i kockarnice postale sastavni dio gradskog, prigradskog pa i seoskog života, što ih čini dostupnijim široj jav-nosti, a sve češće čujemo i možemo u dnevnim novinama i na portalima pročitati apele i izjave stručnjaka o povećanom broju kockara u našem okruženju. Dakle, s pravom se može kazati da je stanje u našoj zemlji krajnje alarmantno. Unatoč ovako očitim i alarmantnim pokazateljima, malo se zna o stavovima i osobito percepciji šire javnosti o kocki i kockanju u BiH.
121SOCIODEMOGRAFSKI ASPEKTI I OBILJEŽJA KOCKE, KLAĐENJA I IGARA NA SREĆU...
U Bosni i Hercegovini do danas nismo imali značajnijih i sveobuhvatnijih studija koje su se bavile pitanjem kocke, klađenja i igara na sreću, tako da tre-nutno ne postoje niti se mogu naći ni približno precizni podaci o procentualnoj zastupljenosti kockanja, broju ovisnika o kockanju kao ni o njihovoj strukturi u pogledu društveno-demografskih podataka. S obzirom na postojeće nepovoljne društvene i ekonomske faktore, Bosna i Hercegovina se smatra pogodnim tlom za razvoj i cvjetanje ovisnosti o kockanju i igrama na sreću u koje ljudi upadaju zbog nedostatka perspektive te istu često vide kao brz i jednostavan način za rješavanje egzistencijalnih problema. Neka preliminarna i veoma ograničena u pogledu uzorka istraživanja pokazuju da je kocku i igre na sreću iskusilo treći-na od 172 ispitivanih srednjoškolaca iz starijih razreda srednjih škola u Zenici (Adilović, 2018) te preko 70% mladih iz Tuzle i Sarajeva (Bijedić, Kulalić-Čišić, Kovačević, Vardo, 2015), dok podaci o starijoj populaciji u Bosni i Hercegovini, iako se smatraju približnim, nisu prisutni. Međutim, i podatak da čak 22,5% ado-lescenata svakodnevno/nekoliko puta sedmično ili otprilike jednom sedmično igra TV bingo, dok 13,6% adolescenata svakodnevno/nekoliko puta sedmično ili otprilike jednom sedmično igra loto, iz ovog istraživanja u Tuzli i Sarajevu je dovoljno alarmantan. Shodno tome, glavni cilj ove studije je ispitati najučestalije oblike kocke, igara na sreću i klađenja u odnosu na sociodemografske varijable kao što su spol, mjesto boravka, nivo obrazovanja, dob i mjesečni prihodi, među Bošnjacima u BiH.
MetodUzorak i procedura
Prema posljednjem popisu stanovništva, u Bosni i Hercegovini živi 3.531.159 stanovnika od čega se 50,1% izjasnilo Bošnjacima a koji predstavljaju ciljanu skupinu ovog istraživanja. S obzirom na činjenicu da se radi o primarnom istraži-vanju, istraživanje se provodilo na terenu putem posebno kreiranog upitnika, na stratificiranom uzorku sa ±3 statističke greške. Prilikom izračuna veličine uzor-ka, korištene su sljedeće formule:
x = Z(c/100)2r(100-r)
n = N x/((N-1)E2 + x)
E = Sqrt[(N - n)x/n(N-1)]
122 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Gdje je:
n: veličina uzorkaN: ciljana skupina, r: raspon odgovora (50%), Z(c/100): kritična vrijednost za nivo pouzdanosti c. c: nivo pouzdanostiE: statistička greška.
Na osnovu već unaprijed korištenih podataka i parametara za ciljanu skupinu određeno je da je reprezentativna veličina uzorka za ukupnu populaciju Bošnja-ka 1.079 ispitanika, međutim prilikom provođenja ankete anketiran je veći broj ispitanika, što je dovelo do umanjenja statističke pogreške na ±2.5% rezultirajući veličinom uzorka od 1.516 ispitanika. Nadalje, prilikom definiranja uzorka za potrebe ovog istraživanja vršila se dvoetapna stratifikacija i to: stratifikacija na administrativnom-državnom uređenju Bosne i Hercegovine (entiteti, kantoni i Brčko distrikt) te na temelju tipa naselja (selo-grad). Operativni (terenski) dio istraživanja sprovela je Uprava za vjerske poslove Rijaseta uz aktivno učešće Mreže mladih koji i odgovaraju za tačnost prikupljenih podataka.
Instrument
Unaprijeđeni i prilagođeni upitnik za mjerenje frekvencije kockanja, klađe-nja i igranja igara na sreću koji se koristio u istraživanju sastoji se od deset ponu-đenih najprisutnijih igara na sreću među Bošnjacima u Bosni i Hercegovini a koji je konstruiran na osnovu istraživanja koje su sproveli Rousseau i Venter (2002). Svaka tvrdnja je konstruirana na način da se tražilo od ispitanika da iskaže uče-stalosti igranja ponuđenih igara višestepenoj skali Likertovog tipa.
Rezultati i diskusija
Kada je u pitanju lična involviranost u kocku, klađenje i igre na sreću, najveći procenat ispitanika (njih 70%) rekao je da nikada lično nije učestvovao u nekom od vidova kocke, klađenja i igara na sreću, dok istovremeno najmanji broj njih to tvrdi i za članove svojih porodica (48,7%). Procentualno nema značajnije razlike među ispitanicima kada je u pitanju lična (23,3%), ali i involviranost prijatelja (23,8%), članova porodice (20,8%) i supružnika (21,3%) u igre na sreću, kocku i klađenje, što je vidljivo iz Grafikona 1.
123SOCIODEMOGRAFSKI ASPEKTI I OBILJEŽJA KOCKE, KLAĐENJA I IGARA NA SREĆU...
Grafikon 1. Involviranost u kocku i klađenje
Shodno dobivenim rezultatima, Bingo je najzastupljeniji tip igre na sreću sa preko 40% ispitanika koji su barem jednom godišnje odigrali istu. Sportsko klađenje je najredovnije igrani tip igre na dnevnom nivou i redovnosti igranja iste, u pogledu koje se preko 10% ispitanika izjasnilo da istu igra više od tri puta sedmično i češće, dok je 29% onih ispitanika koji su barem jednom godiš-nje odigrali sportsku kladionicu. Pored ova dva navedena tipa, među ispitani-cima najzastupljeni vidovi igara su loto (26%) i jednokratne srećke/strugalice (24%). Kada je u pitanju korištenje modernih tehnologija za potrebe kockanja, oko 10% ispitanika se izjasnilo da se barem jednom godišnje kocka putem in-terneta. Također, bitno je istaći da se u prosjeku oko 6% ispitanika nije izjasnilo u pogledu lične involviranosti u neku od navedenih igara, a što je vidljivo iz Grafikona 2.
S obzirom na to da su bingo, sprotsko klađenje, loto i jednokratne srećke i strugalice najzastupljenijiji vidovi igara među ispitanicima, iste smo odlučili analizirati u pogledu osnovnih sociodemografskih varijabli: spol (muško/žen-sko), dob, vrsta prebivališta (grad/selo), nivo završenog obrazovanja (nezavršena osnovna škola, osnovna škola, srednja škola, i fakultet i više) te visina primanja.
124 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Grafikon 2. Individualna involviranost u kocku i klađenje po vrsti igre
Kada su u pitanju najučestalije igre na sreću u pogledu spola, primjetno je da su muškarci u većoj mjeri involviraniji u pogledu igranja istih. Tako kada je u pi-tanju bingo, najrasprostranjeniji vid igre na sreću preko 50% (50,4%) muškaraca je izjavilo da barem jednom godišnje igra navedenu igru za razliku od 34% žena koje igraju navedeni tip igre. Također, značajna je razlika između muškaraca i žena kada je u pitanju i redovnost igranja iste, tako dok 6% muškaraca uvijek igraju bingo to istovremeno čini 1,9% žena.
Najveća razlika, na osnovu spola, kada su u pitanju vrste igara na sreću javlja se kod sportskog klađenja gdje 39,1% muškaraca igra navedenu igru za razliku od svega 13,8% žena koje učestvuju u istoj. Istovremeno, najmanja razlika u odnosu na spol javlja se kada su u pitanju jednokratne srećke/strugalice koje igra 30,9% muškaraca i 23,4% žena. Najredovnije igrana igra na dnevnom ni-vou jeste sportsko klađenje koju 14,5% muškaraca igra tri i više puta sedmično (Grafikon 3).
125SOCIODEMOGRAFSKI ASPEKTI I OBILJEŽJA KOCKE, KLAĐENJA I IGARA NA SREĆU...
Grafikon 3. Najučestalije igre na sreću po spolu
Kada je rasprostranjenost igara na sreću u pogledu na vrstu prebivališta, iako ne postoji značajnija razlika (<4%) između ispitanika na selu i u gradovima, svi
Tabela 4: Najučestalije igre na sreću/vrsta prebivališta
126 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
vidovi igara na sreću (bingo, loto, sportsko klađenje i jednokratne srećke) su učestalije igrane u gradovima, a što je vidljivo iz Grafikona 4.
U pogledu stručne spreme i frekvencije te učestalost igranja i ličnu involvi-ranost, kocka, klađenje i igre na sreću su najrasprostranjenije među ispitanici-ma koji imaju završenih nekoliko razreda osnovne škole, tako 33,9% njih igra jednokratne strugalice, 34,8% sportsko klađenje, 34,8% loto i 50% bingo, a na drugom mjestu su ispitanici sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem kojih 31,7% igra jednokratne srećke, 34,6% sportsko klađenje, 27,9% loto i 49,5% bingo. Najmanje aktivni su ispitanici sa završenim fakultetskim obrazovanjem i više.
Grafikon 5. Najučestalije igre na sreću po stručnoj spremi
Igre na sreću u odnosu na dob, tj. godine ispitanika pokazuju šarolike re-zultate, tako naprimjer jednokratne srećke i strugalice najčešće igraju ispitanici između 18 i 25 godina starosti i to njih 33,3% dok je navedena igra najmanje zastupljena među ispitanicima između 40 i 60 godina starosti. Međutim, ukoliko
127SOCIODEMOGRAFSKI ASPEKTI I OBILJEŽJA KOCKE, KLAĐENJA I IGARA NA SREĆU...
pogledamo frekventnost igranja vidjet ćemo da je učestalost igranja jednokratnih srećki na dnevnom nivou daleko najrasprostranjenija upravo među populacijom između 40 i 60 godina starosti kojih 4,4% igra navedenu igru svakodnevno, za razliku od isptanika između 18 i 25 godina kojih svega 0,7% svakodnevno igra navedenu igru. Kada je u pitanju sportsko klađenje, najrasprostranjenije je među ispitanicima između 26 i 35 godina (36,9%) i ispitanicima između 18 i 25 godina (34,2%). Loto je naučestalije među starijom populacijom ispitanika, tako da je 34% onih između 46 i 60 godina koji igraju navedenu igru jednom godišnje i češće, ali je i procenat onih koji uvijek/redovno igraju loto najveći (4,3%). Bingo kao vrsta igre gotovo je podjednako igran bez obzira na godine ispitanika, nama-nje je igran među populacijom između 36 i 45 godina i njih 58,2% kaže da nikada nije igralo navedenu igru.
Grafikon 6. Najučestalije igre na sreću po godinama
Kada su u pitanju mjesečna primanja domaćinstava i učestalost igranja igara na sreću, ne postoji značajnija razlika među ispitanicima, međutim ono što je vidljivo jeste da su različite vrste igara popularnije među ispitanicima različitih mjesečnih primanja. Tako jednokratne srećke su najpopularnije među ispitani-cima s primanjima između 1.501,00 KM i 2.000,00 KM (33%), dok je sportsko
128 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
klađenje najprisutnije među ispitanicima s primanjima do 500,00 KM (34,4%), loto je najpopularniji vid igre među ispitanicima s primanjima između 1.001,00 KM i 1.500,00 KM (16,7%) kao i bingo (47,1%) onih koji barem jednom godiš-nje odigraju navedenu igru.
Grafikon 7. Najučestalije igre na sreću po visini primanja domaćinstva
ZaključciRezultati pokazuju da je bingo najzastupljeniji tip igre na sreću, dok je sport-
sko klađenje najzastupljeniji tip igre na dnevnom nivou i redovnosti igranja iste a slijede loto i jednokratne srećke/strugalice. Kada je u pitanju korištenje modernih tehnologija za potrebe kockanja, oko 10% ispitanika se izjasnilo da se barem jednom godišnje kocka putem interneta. S tim da se u prosjeku oko 6% ispitanika nije izjasnilo u pogledu lične involviranosti u neku od navedenih igara.
Kad su u pitanju razlike u involviranosti u kockanju između muškaraca i žena, muškarci su u većoj mjeri involvirani u igranju binga, redovniji su te su najviše involvirani u sportsko klađenje.
129SOCIODEMOGRAFSKI ASPEKTI I OBILJEŽJA KOCKE, KLAĐENJA I IGARA NA SREĆU...
Ne postoji značajnija razlika u rasprostranjenosti igara na sreću kod ispitani-ka na selu i u gradovima, svi vidovi (bingo, loto, sportsko klađenje i jednokratne srećke) učestalije su igrane u gradovima.
Kocka i klađenje je najrasprostranjenije među ispitanicima koji imaju završe-nih nekoliko razreda osnovne škole, i to jednokratne strugalice, a slijede sportsko klađenje, loto i bingo. Ovaj trend slijede sa završenim srednjoškolskim obrazo-vanjem dok su ispitanici sa završenim fakultetskim obrazovanjem i više izjavili najmanju učestalost u kockanju.
Učestalost igranja jednokratnih srećki na dnevnom nivou je najrasprostranje-nija kod ispitanika dobi 40 i 60 godina dok je sportsko klađenje najrasprostra-njenije među ispitanicima između 26 i 35 godina a loto kod onih dobi od 46 i 60 godina bingo podjednako igrajui ispitanici svih uzrasta:
I na kraju, jednokratne srećke su najpopularnije među ispitanicima s većim primanjima dok je sportsko klađenje najprisutnije među ispitanicima s nižim primanjima.
Literatura
− American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.). Arlington, VA: Author.
− BiH prva u svijetu po broju kladionica po glavi stanovnika – Kocka uzima danak, Sla-venski jutarnji (2018), izvor, https://slavenskijutarnji.org/bih-prva-u-svijetu-po-bro-ju-kladionica-po-glavi-stanovnika-kocka-uzima-danak/, preuzeto 12. 07. 2019
− Binde, P. (2013). Why people gamble: a model with five motivational dimensions. Inter-national Gambling studies, 13 (1) pp. 81-97.
− Campbell, C. (1996). Romantic consumption and introspection. In R.W. Belk, N. Dhola-kia &A. Ventakesh (Eds.), Consumption and Marketing: Macro dimensions. Cincinnati, OH: South Western College Publishing.
− Chapple, C. and Nofziger, S. (2000). Bingo!Hints of deviance in the accounts of socia-bility and profit bingo players. Deviant Behaviour, 21, 489-517.
− Collins, P. and Barr, G. (2000). An Investigation into the Understandings, Attitudes and Behaviours Regarding Gambling Amongst the People of the Western Cape. Research Report. Faculty of Commerce, University of Cape Town.
− Cotte, J. (1997). Chances trances and lots of slots. Gambling motives. Journal of Leisure Research, 29(4), 380-407.
− Flack M., Morris M. (2015).Gambling-related belifs and gambling behaviour: Explai-ning Gambling Problems with the Theory of Planned Behavior. Int J Ment Heal Addict. doi:10.1007/s11469-015-9611-9.
130 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
− Gandolfo a., De Bonis V., (2015). Motivation, personality type and the choice between skill and luck gambling products. The Journal of Gambling Business and Economics 9 (1) pp 30-46.
− Henderson, K.V. (2000). The At-Risk On-Line Gambler: A Global Issue with Local Im-plications. Developments in Marketing Science xxiii, Proceedings: Academy of Marke-ting Science Annual Conference, 151-155. Delta Montreal Hotel, Montreal.
− Hirschman, E.C. (1984). Experience Seeking: A subjectivist perspective of consumpti-on. Journal of Business Research, 12, 115-136.
− Joshi, A.W. (2000). Vulnerability and At-Risk Consumers. Developments in Marketing Science xxiii, Proceedings: Academy of Marketing Science Annual Conference, 486. Delta Montreal Hotel, Montreal.
− McCarthy S. Thomas S. L., Randle M., Bestman A., Pitt H., Cowlishaw S., Daube M. (2018). Women’s gambling behaviour, product preferences, and perceptions of product harm: differences by age and gambling risk status. Harm Reduction Journal, pp. 15-22. doi.org/10.1186/s12954-018-0227-9.
− Orford, J. (1990). Excessive Appetites. A psychological view of addictions. New York: John Wiley & Sons.
− Oropesa, R.S. (1995). Consumer possessions, consumer passions and subjective well-be-ing. Sociological Forum, 10(2), 504-521.
− Reinecke, P. (2000). National Responsible Gambling Programme. Johannesburg: Sun International.
− Rousseau, D. (2000). Dicing with danger in the casinos. Eastern Province Herald, July 7. − Rousseau, G.G; Venter D.J.L:, (2002). Measuring consumer attitudes towards gambling.
Journal of Industrial Psychology, 28(2), 87-92. − Salonen A., H., Alho H., Castren S. (2017). Attitudes towards gambling, gambling parti-
cipation, and gambling-related harm: cross-sectional Finnish population studies in 2011 and 2015 BMC. Public Health. 17:122 doi 10.1186/s12889-017-4056-7
− Veblen, T. (1967). The Theory of Leisure Class, repented in Gambling, R.D. Herman (Ed.), New York: Harper and Row.
− Zakon o igrama na sreću “Službene novine Bosne i Hercegovine”, Sarajevo, broj: 1, od 15. januara/siječnja 2002. godine.
131
Pregledni naučni rad
Doc. dr. Mevludin DizdarevićMuftijstvo zenič[email protected]
LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT
SažetakKocka i kockanje su vrlo stari fenomeni u ljudskim zajednicama. Arheološki dokazi upućuju na zaključak da se čak i najstariji spiljski čovjek bavio nekom formom kockanja a kocka je ušla i u drevnu grčku mitologiju. Svete knjige se, također, izjaš-njavaju o kocki, što opet govori o prisustvu kocke u društvenoj zajednici. Da nije bilo pojava kocke i kockara u značajnoj mjeri, ne bi bilo ni određenja svetih knjiga spram njih. Umjetnost i literatura, na drugoj strani, iskazuju one fenomene koji su prisutni i vidljivi u svijetu i društvu s obzirom na to da je umjetnost odraz stvarnosti reflektiran kroz prizmu umjetnikovog uma. Uvažavajući ove dvije polazne tačke, mogli bismo s pravom očekivati da je fenomen kocke uprisutnjen u umjetnosti i kulturi brojnih naroda i zajednica. Kocka, razne hazardne igre i simboli kocke mogu se prepoznati u različitim umjetničkim formama od poezije, slikarstva i svakako popularne kulture.
U našem radu dominantno propitujemo literarnu tematizaciju fenomenena kocke, tj. istraživat ćemo na koji način se kocka reflektirala u lijepoj književnosti prvenstve-no u savremenom romanu i pričama. Na tom tragu je svakako nezaobilazan roman Fjodora M. Dostojevskog Kockar, koji je svojevrsna autobiografija ovog vrhunskog romanopisca. To je jedno od rijetkih djela koje u samu srijedu stavlja problem koc-kanja. Pored Dostojevskog, nadnijeli smo se i nad najznačajnije domaće autore koji su opisivali likove kockara kao što su Edhem Mulabdić, Osman-Aziz, Meša Seli-mović, Skender Kulenović, Ivo Andrić. Svi oni su opisivali u svojim djelima likove kockara nudeći tako literarno i vrijednosno određenje ovog fenomena.
Pored samog djelovanja, književnost je najbolji pokazatelj vrijednosnih orijentacija određene zajednice u kojoj je nastala pa će nam istraživanje pokazati kakva su etička polazišta određenih kulturnih zajednica i određenih epoha spram ovog fenomena. Kod većine autora kockanje se stavlja na društvenu marginu, van okvira morala i etičkih normi. Vidjet ćemo da se o fenomenu kocke dominantno govori u eri moder-nizacije i dolaska Austro-Ugarske monarhije i rasapa tradicionalnih socijalnih formi i vrijednosti.
132 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Rad će predstavljati teorijsko istraživanje prisutnosti kocke u lijepoj književnosti kako svjetskoj tako i domaćoj. Rad nema ambicije zahvatiti cjelokupnu literarnu produkciju već na temelju najrelevantnijih djela pokazati na koji način se književ-nost vrijednosno određuje spram ovog fenomena.
Ključne riječi: kocka, kockari, kultura, književnost, vrijednosti
Uvod Kocka i kockanje su vrlo stari fenomeni u ljudskim zajednicama. Arheološki
dokazi upućuju na zaključak da se čak i najstariji spiljski čovjek bavio nekom formom kockanja. Idući bliže u povijest vidjet ćemo da je kockanje ušlo i u drev-nu grčku mitologiju. Svete knjige se, također, izjašnjavaju o kocki što opet govo-ri o prisustvu kocke u društvenoj zajednici. Da nije bilo pojava kocke i kockara u značajnoj mjeri, ne bi bilo ni određenja svetih knjiga spram njih. Za razliku od davnašnjih vremena, danas govorimo o industriji kocke s obzirom na razmjere i sveprisutnost igara na sreću u društvu. Sve manje se kockanje percipira kao po-rok i društveno zlo, a sve više kao ekonomska grana za akumulaciju sredstava za funkcioniranje državnog aparata unatoč njegovim pogubnim socijalnim poslje-dicama. Nije nevažno napomenuti da prema zvaničnoj statističkoj klasifikaciji o razvrstavanju svih djelatnosti kojima se bave poslovni subjekti „igre na sreću“ su svrstane u grupu zanimanja pod nazivom „umjetnost, zabava rekreacija“. U tom statističkom području, pored igara na sreću, što nije ništa drugo nego eufemizam za kockanje i klađenje, nalaze se i djelatnosti kao što su rad u muzeju, te sport-ske i rekreacijske djelatnosti ali i mnoge druge putem kojih se „zadovoljavaju različiti kulturni, zabavni i rekreacijski interesi javnosti“ (Agencija za statistiku BiH, 2010, prema Halebić, 2018:19). Pozitivno pravo bi trebalo proizlaziti iz pravde i morala i sankcionirati društveno opasne devijacije. Međutim, u ovom slučaju zakonodavac drugačije postupa. Vidimo da se kockanje stavlja u red kraj-nje pohvalnih i društveno korisnih djelatnosti, što indicira da kockanje u odnosu na zakon i društvene norme nije neprihvatljiva forma ponašanja skrajnuta na društvenu marginu. Raznim vidovima društvene manipulacije kockanje postaje dopuštena zabava za porodična okupljanja.
Nema dileme da se vrijednosni stavovi mijenjaju usljed različitih faktora. Samim tim, suvislo je postaviti pitanje etičke pozicioniranosti kockanja u ra-nijem periodu. Da bismo razotkrili na koji način je tretirana kocka u vrijedno-snom smislu, istražit ćemo tematizaciju kocke u stanovitom broju relevantnih
133LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT
literarnih ostvarenja. Naš rad nema ambicija zahvatiti sva djela već određeni broj relevantnih autora čija su djela s izraženim umjetničkim dosezima i značajnijim društvenim utjecajem.
Kockanje kao kulturološki fenomen Kockanje i hazardne igre mogu se pluriperspektivno promatrati i istraživati.
Moguće je sagledavati ovaj fenomen kao teološki, ekonomski, socijalni, društve-ni pa politički faktor s obzirom na značajnu ekonomsku snagu kockarskog lobija koja se pretače u izravan politički kapital. U našem radu ćemo istraživati domi-nantno kulturološku dimenziju kockanja s obzirom na evidentni manjak radova koji iz ovog rakursa motre ovaj problem.
I letimičan uvid će nas voditi do zaključka da se kockanje, razne hazardne igre i simboli kocke mogu jasno prepoznati u različitim umjetničkim formama od poezije, slikarstva i svakako popularne kulture. Brojni filmovi prvorazredne holivudske produkcije su u središte radnje stavili kocku, kockare i Las Vegas kao simbol ovog poroka. Kockari su vrlo često protagonisti, tj. glavni likovi mnogih filmova. Dovoljno je napomenuti filmove kao što su The Gambler Karela Reis-za iz 1974. godine koji je doživio remake 2014. godine. The Cincinnati Kid iz 1965. godine, Moćni Mahowny iz 2003. Temu kompulzivnih kockara istražuje i film Pokeraši s Matom Damonom i Edwardom Nortonom. Film Rulet smrti u formi trilera istražuje isti fenomen kao i filmovi Teška osmica i Boja novca Martina Scorsezea. Također, režiseri mnogih filmova svoju radnju smještaju u i oko kasina koji vrlo često prikazuju kao što je film Kasino s Robertom de Nirom ili Casino Royal u jednom od serijala Džejmsa Bonda. U svim ovim nabrojanim, ali i mnogim drugim, propituje se tema kockanja s psihološkog aspekta u kojem režiseri prikazuju kockare kao posebno inteligentne i nadarene osobe koje se vještinom kartanja izdižu iznad prosječnosti i izlaze iz svih nevolja.
U najkraćem, kockanje je prisutno u raznim aspektima kulture i zahtijevalo bi daleko šire istraživanje da se sve te dimenzije istraže i propitaju. Stoga smo za ovaj put uzeli samo jedan ograničen segment a to je prisustvo kockanja u li-jepoj književnosti i to u ograničenom broju relevantnih djela svjetske i domaće literarne scene.
Važnost literarne tematizacije U našem radu istraživat ćemo literarnu tematizaciju hazardnih igara, pose-
bice vrijednosnu dimenziju koja nam u posmatranju određenog djela vrlo često
134 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
izmiće. Umjetnička percepcija nekog fenomena može pomoći da razumijemo vrijednosti koje baštini određena zajednica i epoha sa jasnom sviješću da umjet-nost u stanovitoj mjeri sukreira etičke kodove društva.
Umjetnička slika stvarnosti i uže kazano, literarna tematizacija kockanja nam je važna iz više razloga.
Umjetnost kao odraz stvarnosti
Prije svega, umjetnost je odraz stvarnosti i realnosti života. Umjetnost ne nastaje u vakuumu već je odraz šire stvarnosti u kojoj nastaje. Umjetnost i li-teratura iskazuje one fenomene koji su prisutni i vidljivi u svijetu i društvu s obzirom na to da je umjetnost odraz stvarnosti reflektiran kroz prizmu umjet-nikovog uma. Jednodobno, umjetnost izravno utječe na stvarnost neovisno od toga koliko apstraktna ili fiktivna bila.1 Svako umjetničko djelo na neki način jeste, prije i iznad svega odraz umjetnikovog unutarnjeg svijeta, njegove indivi-dualne svijesti. Međutim, na jednoj višoj razini on utječe na društvenu stvarnost i istovremeno je reflektira na najbolji način. Umjetnik je najčešće odraz etičkih shvatanja određene skupine i u tom pogledu su njhove etičke pozicije iznimno važne. Posebno je to važno kada se neko djelo kanonizira. Kanon je umjetničko djelo za koje utjecajni pojedinci, ne samo poznavaoci, smatraju da posjeduje najveći kvalitet. U historiji umjetnosti kanon je najčeće povezan s tradicionalnim umjetničkim vrijednostima i igra važnu ulogu u institucionaliziranju umjetnosti. Kanon promovira stav da neki predmeti više vrijede od drugih. Ona su standard ukusa i historijskog značaja (Arnold, 2006). No, takva djela ne nose samo estet-ku vrijednost. Ona nisu etički neutralna. Integralni element svakog umjetničkog djela su i određeni vrijednosni stavovi. Stoga ćemo se u radu baviti dominantno kanonskim djelima literarne produkcije. Predložena tema propituje neka relevan-tna pitanja kao što su suodnos etike i estetike, umjetnosti i morala, umjetnika i društvene stvarnosti.
Historijska perspektiva
Umjetnička slika stvarnosti i prisustvo kockanja u književnosti može nam po-nuditi određenu historijsku perspektivu tako nužnu u sagledavanju društvenih fe-nomena. Često se prilikom sagledavanja neke pojave zapadne u zamku krive per-cepcije da se samo nama dešavaju određeni izazovi. Međutim, uvidi u literaturu
1 „Kreativno gorivo za stvaranje svjetova filmu predstavlja stvarnost, ma koliko fiktivan svijet date priče bio. U neka davnija vremena Jules Vern bio je fikcija, danas njegove priče djeluju kao stvarne price – inspiracija naučnim dostignućima ili proročanstvo“ (Panjeta, 2006:206).
135LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT
mogu nam pomoći da nas podsjete da je kockanja uvijek bilo. Kroz literaturu mo-žemo naučiti, također, kada se kockanje javljalo kao društveno značajnija pojava i zašto, tj. koji društveni faktori su stvarali okvir za njegovo značajnije javljanje.
Naučna i umjetnička istina
Također, ovim putem ćemo steći i nešto jasniju i cjelovitiju sliku o nara-vi kockarskog fenomena. Statistički pokazatelji koje nudi naučna perspektiva mogu biti stanovito mjerilo i relevantan iskaz o nekoj pojavi. Međutim, stvarnu sliku i puno razumijevanje možemo steći tek kroz izravnije iskustvo koje nudi umjetnost. Umjetnička slika daleko rječitije opisuje narav fenomena nego bilo kakvi statistički pokazatelji koje nam nudi nauka. Nauka kazuje tačno, umjetnost istinito. „Sve biološke i psihološke analize manje-više su tačne i, uz pretpostavku da postoji dovoljno vremena i sredstava, one će biti potpuno tačne. Međutim, one nisu istinite jer su u oba slučaja iz opće slike izmakli kapitalni fenomeni: u prvom slučaju život, u drugom duša“ (Izetbegović, 1996:125). Umjetnost ne go-vori o brojkama, ona kazuje o konkretnom čovjeku i njegovom iskustvu. Stoga i značenja kockanja i njegove refleksije na pojedinca i društvo statistika ne može potpuno jasno ponuditi. Umjetnost i literatura mogu nam ponuditi nove i jasnije uvide u grubu stvarnost ovog fenomena.
Vrijednosni plan umjetnosti
Autori koji analiziraju i kritički propituju određena umjetnička ostvarenja vrlo često se određuju spram literarnih, jezičkih i historijskih dimenzija djela. Međutim, etički aspekt odveć previđaju, što smatramo vrlo pogrešnim. Nije ni-malo nevažno na koji način se s moralno-etičkog aspekta oslovljava problem kocke u umjetnosti. Osobito je to važno u glavnim umjetničkim granama kao što su lijepa književnost ili film s obzirom na suptilni utjecaj koji imaju na mnoštvo konzumenata. Drugačije kazano, što je umjetnost masovnija, njen etički (i svaki drugi) utjecaj je veći. Stoga je istraživanje prisutnosti ovog fenomena u kulturi iznimno važno s obzirom na to da „neetične medijske poruke otvaraju prostor za neetičnost drugih medija, publike i konačno društva u cjelini“2. Drugačije kazano, etička polazišta onoga što gledamo i usvajamo u formi masovne kulture neminovno utječu i na naš etički horizont i moralno postupanje.
2 Nikolić M. (2013), Etika medija, dostupno na http://vulovic.rs/bvstudy/mmk/pdf/III%20predavanje.pdf.
136 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Svaka kultura posjeduje niz različitih elemenata koji je određuju i konstitui-raju. Najvažniji elementi, njenu okosnicu, čine svjetonazor i vrednote. Vrednote predstavljaju „ono što određuje smisao ljudskim činima, ono poželjno, idealno, čemu ljudi određene kulture teže“ (Kale, 1977:76). Vrijednosti predstavljaju bi-polarnu skalu poželjno-nepoželjno, dobro-loše, prihvatljivo-neprihvatljivo. Vri-jednosti označavaju samu srž kulture, poželjna stanja stvari te se mogu klasi-ficirati na više ili manje dominantne. Općeprihvaćene vrijednosti predstavljaju društvene ideale koji se predstavljaju kao uzori (Alić, 52).
Prema Edvardu Kaleu (1977:80) vrednote su okosnica umjetničkih i knji-ževnih djela određene kulture. „Njihov sadržaj (dan uvijek preko postupaka i života pojedinih lica uvijek je okrenut i vođen vrednotama te, osim što glede toga procjenjuje postupke lica, raspravljaju o vrednotama, bilo da se umjetnici ili knji-ževnici mire s postojećim vrednotama bilo da ih dovode u pitanje...“ Dakle, svi akteri umjetničkih djela, bilo da su protagonisti ili antagonisti, slijede određene moralne norme. Tako da umjetnici nekada slijede općeprihvaćene etičke norme zajednice a nekada ih propituju ili krše. U svakom slučaju, važno je imati na umu da umjetnost nije vrijednosno neutralna. Ona izravno utječe na vrijednosti zajed-nice u kojoj nastaje i u kojoj se koristi.
Stoga je prema tvrdnjama istog autora, pored ponašanja samih baštinika, je-dan od vjerodostojnih puteva za razumijevanje vrijednosnog sistema određene kulture nadnošenje nad književnu, literarnu i širu umjetničku produkciju određe-ne kulture. Drugačije kazano, umjetnička produkcija jednog naroda ponajbolje govori o vrijednostima i etičkim kodovima koje slijedi. Primjerice, ako neko želi da upozna poziciju žene u muslimanskom svijetu, nije nužno nadnositi se isklju-čivo nad teološku literaturu, već je to moguće otkriti i kroz umjetničke tvorbe koje taj narod producira.
Literarni svijet kockara Kockar iz beleški mladog čoveka Dostojevski
U kontekstu fenomena kockanja nezaobilazan je roman Fjodora M. Dosto-jevskog Kockar, jedno od rijetkih djela koje u samu srijedu stavlja problem koc-kanja. Ovaj roman donekle posjeduje autobiografske elemente s obzirom na to da je o ovaj vrhunski romanopisac jedno vrijeme upao u problem kockanja i jedva se izvukao iz toga. Dijelom i zbog toga ovo štivo nam podastire iznimne literarne dionice ali i prilično jasno oslikava psihološki profil ovisnika o koc-ki ali mutatis mutandis i sve druge opsesivno-kompulzivne poremećaje. Roman
137LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT
Kockar je nastao u Baden Badenu u drugoj polovini 19. stoljeća, tačnije 1866. godine i propituje tri bitne teme. Prije svega, tu je pitanje ljubavi kao univerzalne antropološke činjenice. Dalje, tu je pitanje ponašanja Rusa u inostranstvu i treća tema je pitanje kocke i kockara. Glavni lik je Aleksej Ivanović koji se nosi sa dvije velike strasti: strast za djevojkom Polinom i strast za kockom. Dostojevski kroz malo društvo koje se smjestilo u hotel u Ruletenbergu (samo ime već uka-zuje na rulet na kojem se najviše kockalo u njegovo vrijeme) opisuje ruiniranu zajednicu koja permanentno iščekuje rješenje krizne situacije prstom sudbine a ne vlastitim trudom. Naime, General iščekuje smrt tetke koja treba da mu ostavi pozamašan imetak koji bi trebao riješiti sve njegove životne dileme. I cjeloku-pno društvo ustvari očekuje isto samo iz različitih razloga. Svi žive na visokoj nozi s visokim ulozima i golemim dugovima a kockanje se nameće kao jedini izlaz iz svekolike krize. Glavni lik kazuje riječi mnogih kockara: „Znam jedino da moram da dobijem, da je to moj jedini izlaz. Eto zašto mi možda i izgleda da neminovno moram dobiti“ (Dostojevski, 1981:198). To uvjerenje postane toliko jako da zarazi osobu najobičnijim sujevjerjem, što je presudna odrednica svakog kockara: „Zar je nemoguće da čovjek pristupi kockarskom stolu a da se odmah ne zarazi sujevjerjem?“ (Ibid., 183).
Dostojevski posebnu pažnju posvećuje prvom ulasku glavnog lika u dvoranu za igru. To je ta slika koja ostavlja najdublji pečat na svaku osobu i kao takva naj-dulje se pamti. On ulazi u dušu samog Alekseja i njegovu borbu sa samim sobom kojom dolazi do vlastitog opravdanja za kockanje. Aleksej u kockanju vidi put za stjecanje imetka koji nastoji moralno opravdati. Moralno opravdanje je bitan preduvjet svakom kockaru da se barem u svojim očima predstavi moralno isprav-no. Samoobmana ovisnika ide do te mjere da ponekad sami sebe vide i moralno dosljednijim od onih koji nisu u tom poroku. „Jer zbog čega bi kocka bila gora od bilo kakvog drugog načina dolaženja do novca, makar i od trgovine? Ono jeste, na kocki dobija jedan od stotine. Ali – šta je mene to briga?“ (Ibid., 180). Dostojevski ne ostavlja nikakve dileme da je kockanje prljava rabota. „Prvo, sve mi se učinilo tako prljavim – nekako ogavnim i prljavim.“ On te ljude ogrezle u kocku imenuje „kockarskim šljamom“. Štaviše, i samog sebe, unatoč nastojanjima za pranje sa-vjesti svrstava u „sav taj šljam“, jer „ološ zaista igra veoma prljavo“ (Ibid., 183).
Na samom kraju romana kada autor ruiniranog, osiromašenog i poraženog Alekseja ostavlja u kandžama ovog poroka, Dostojevski kroz usta Alekseja opisuje krajnju fazu ovisnosti: „I evo, posle nešto više od godinu i po dana ja sam, rekao bih, postao nešto gore od prosjaka! Ali, šta prosjak?! Pljujem ja na
138 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
prosjaštvo! Nego, ja sam naprosto uništio sebe! Uostalom, gotovo da i nemam s čime da se upoređujem, a ne vredi sad ni sebi popovati o moralu. Ništa nije ruž-nije nego prekoravati sebe u ovom času. Oh, ti samozadovoljni ljudi: s kakvim su oholim samozadovoljstvom ti brbljivci spremni da sipaju svoje mudre misli! Kad bi oni znali do kojeg stepena ja sam shvatam svu ogavnost svog sadašnjeg stanja, mora da im se jezik ne bi ni pokrenuo da mi upućuju pouke. Ali šta, šta oni meni mogu da kažu novo, što ja ne znam? I zar je pitanje u tome?“ (Kockar, 303). Do-stojevski jasno kazuje da je kockanje poriv koji, naprosto, ovlada osobom koja je svjesna da srlja u propast ali ima nešto jače što je u propast gura. Nakon toga je otišao i prokockao i one novce koje je dobio od prijatelja za hljeb i hranu. Takva je sudbina kockara u romanu Dostojevskog. Istini za volju, sam Dostojevski se nekako izvukao iz ovog poroka ali nam njegovi izravni uvidi jasno ocrtavaju ne samo njegov etički stav nego i najdublje porive koji gone kockara sve dublje u vlastito samouništenje.
Zeleno busenje Edhem Muladbić
Ni bosanskohercegovačka literatura nije zaobišla ovaj fenomen. Interesan-tno je da je već prvi bošnjački roman Zeleno busenje Edhema Mulabdića važne dionice posvetio ovom pitanju. Za razliku od Dostojevskog, gdje je kockar glav-ni lik, u Zelenom busenju kockanje karakterizira sporedni lik romana, Mustafa, sin Muharemagin. Ovom liku je autor posvetio dosta pažnje jer je kroz njegovu sudbinu nastojao prikazati izazove s kojima su se susretali Bošnjaci u vrijeme Austro-Ugarsake monarhije kada se stari svijet rušio a novi gradio na njegovim razvalinama. Tako je mladić Mustafa, sin Muharemagin, iz tradicionalističke po-rodice počeo da hoda sa starijim jaranom Rašidom i njegovim drugovima koji su ga na alkohol naveli. „Zar biti momak i hodati po mahali, a trijezan“, prekoravali su ga drugovi. Kasnije je išao i sam. „A Mustafa sad nalazio društvo i s Rašidom i bez Rašida. Obdan hodao kojekuda, a prijeđi koji put i prijeko, pa zađi i u koju gostionu, a obnoć skupi se njihovo društvo u kahvi, pa se kartaj do neko doba noći. Tako on provodio život za koji niko nije ni znao, a Ajša samo naslućivala“ (Mulabdić, 1998:239). Kako vrijeme prolazilo, sve je bilo gore. „Kod kuće se nije mogao staniti, na ručak dođi il’ ne dođi, a mati bi često čula u neko doba noći, kad vrata škrinu i on dođe odnekle. Sjutra bi se požurila da ga ukori, al’ njega bi taj čas nestalo ispred nje“ (Ibid., 246). Na kraju je Mustafa bio uhapšen i zadao golemu sramotu ocu Muharemagi koji ga zbog toga istjeruje iz kuće a za-uzvrat u srcu nosi tugu, čemer i jad zbog odmetnutog sina. Tešku sudbinu jednog vremena iskazane su u riječima: „Kći (Muharemagina M.D.) mu se eno s dušom
139LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT
dijeli, a glas se već pronio da je Mustafa odusto od kuće, otišo u svijet. Vidjeli ga u Brodu, govorilo se; a šta je dalje od njega bilo, to niko nije znao“ (Ibid., 256).
Roman nas na kraju vraća na mladog momka Aliju koji je brat Mehmed-efen-dije, koji je „izdajnički“ otišao na „njihove škole“ zbog čega mu Muharemaga nije dao kćerku Ajšu a sestru Mustafinu. Ajša od tuge umire a obrazovan mladić Alija dolazi na njenu dženazu dok brat Mustafa ni na dženazu sestri nije došao. Mulabdić kroz cijeli roman kontrastira lik Mustafe i Alije. Jednog koji se u no-vom vremenu snašao i kroz obrazovanje krčio put u svjetliju budućnost. I drugog koji prezire novo vrijeme i svoju sudbinu traži u kocki i alkoholu. Mulabdić traži uzroke društvene i socijalne propasti i kroz usta Numan-efendije izriče svoj stav: „Švabe su svemu krive! – osudio Avdaga, a Numan-efendija dočeka: „Niko ni-kog ne može natjerati ni na dobro, a kamoli na zlo, pa tako i onih što se sa svojom voljom podadoše svakakvom životu“ (Ibid., 245). Drugačije kazano, svi smo sudionici u vlastitoj sreći ili nesreći. I u toj osnovi počiva i izlaz iz svekolikog prezrenog stanja. Kockanje, alkohol i lutanje nisu izlazi iz bijede. Oni bijedu samo povećavaju.
Bez nade Osman-Aziz
Dvojac Osman Nuri Hadžić i Ivan Miličević koji su pisali pod pseudonimom Osman-Aziz u romanu Bez nade – pripovijest iz mostarskog života, također, do-sta prostora daju kockanju. Ovaj roman nastaje tri godine prije Zelenog busenja, ali se ne smatra prvim bošnjačkim romanom jer je Bošnjak, Osman Hadžić samo djelimično sudjelovao u nastanku ovog djela (Ridžal, 2016). I jedan i drugi te-matiziraju tešku društvenu, političku i kulturnu situaciju svoga vremena. I jedan i drugi kritiziraju zaostalost, primitivizam i kruti tradicionalizam koji nije svjestan ukupne situacije i jedini izlaz traži u vjerskoj zatucanosti ili društvenim opači-nama. I jedni i drugi iščekuju odnekud pomoć i rješenje bezizlazja a ne vide da jedino sami sebi mogu i moraju pomoći. S tom razlikom što se roman Bez nade odnosi na Mostar i prilike u Hercegovini a Zeleno busenje na maglajsku čaršiju.
Već na samom početku autori nas upoznaju sa Čindijinom baščom u kojoj se mostarska omladina i poneki bivši uglednici okupljaju zbog pića i razbibrige. Jedna od bitnih stvari koja se upražnjava jeste i karta. Karte donosi kahvedžija a bile su „istrošene i pocrnjele“. Čindjina bašča je kod mostarskih hanuma na zlu glasu. Kada je mladi Mehmed Alija obavijestio majku da je otac Alaga u bašči ona veli. „Tamo, kukava ti mati ne bila! Jadna ja – tamo gdje se igra i pije! A Mehmed Alija, crn ti obraz bio kud ideš?“ (Osman-Aziz, 1895: 228). Majka
140 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
ostaje sa djevojčicama u kući i zabrinuto prebire po glavi žaleći imanje koje pro-pada dok Alaga u rakiji i kocki provodi vrijeme: „A i ti krenuo, sine... A opet on, on! Kuća i djeca za vratom, pa tu su mu i kahve i bašče i sela. Kad kmet dođe, ko onomadne: Hajde, aga na selo, ima posla! – on ni mukaet, već potjera kmeta, te nit se šta brine nit radi“ (Ibid., 29). Jadovala se uzaludno hanuma na tavanu pokazujući zlu sudbinu bosanskih žena čiji muževi upadnu u zlo kafane i kocke.
Znakovito je da prva romaneskna ostvarenja u Bošnjaka oslovljavaju pro-blem kocke. Istina, kockanje je samo jedan od problema ali ipak bitan kamičak u mozaiku sveukupne bošnjačke bijede i bezizlazja ove epohe.
Derviš i smrt Meša Selimović
Ni najznačajniji bošnjački roman autora Meše Selimovića Derviš i smrt nije izbjegao problem kocke i kockara. Selimović ovo pitanje tematizira kroz lik Ha-sana koji prijateljuje sa glavnim likom šejhom Nurudinom. Oni su prijatelji i to takvi da su različiti i čak antipodi jedan drugom. Jedan personificira duh kon-templacije a drugi duh fantazija. Jedan koji živi u sebi i drugi koji živi i uživa u životu. „Ahmed i Hasan nisu samo različite ličnosti na način na koji su to bilo koja dva čoveka, bilo koji prijatelji; možemo ih zamisliti kako stoje na suprot-nim polovima jedne horizontale na čijem se jednom kraju nalazi misaonost a na drugom neposredno življenje“ (Malobabić, 2019). Hasan je sve ono što nije šejh Nurudin, hrabar i odlučan. Čovjek koji se ne boji živjeti život daleko od iluzija stvarnosti koji nudi tekijski zid. Hasan je školovan u Carigradu, bio muderis u medresi i službenik na Porti. Ženio se i raženio, kasnije postao dželepčija i pro-davao stoku. I sve to u jednoj ličnosti. Pored drugih poroka koje je činio i bio im sklon, Hasanu nije bio stran ni porok kockanja. Selimović piše kako je šejh Nurudin dugo tražio prijatelja Hasana i našao ga u kafani odakle tri dana ne izla-zi. Kockao je sve vrijeme. Selimović ovako opisuje atmosferu kockarske sobe: „Soba je u neredu, puna duhanskog dima što se vukao kao magla u polutami, iako je jutro, lica su blijeda, izmučena. Oko njih sahani i čaše. I gomila novca“ (Selimović, 2009: 239). Za razliku od veselog i druželjubivog Hasana koji je s radošću sretao svog prijatelja, sada je situacija nešto drugačija: „Hasanov izraz je krut, nesabran, gotovo zao. Pogledao me začuđeno, nimalo ljubazno.“ Šejh je htio da razgovara s Hasanom ali nije naišao na dobrodošlicu pa je izišao uvrije-đen i začuđen jer nije prepoznao prijatelja: „Ko je ovaj čovjek? Prazna pričalica? Aprilsko sunce? Slabić koga poroci savladavaju?“ Kasnije je Hasan izišao iz sobe gdje je bilo kockarsko društvo i Nurudin ga ovako vidi: „Prvi put sam vidio
141LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT
da je neuredan, nemaran prema sebi. Kao da nije on. Oči mu nisu vedre, ni jasne, već mutne i upale, smorene pićem i dugim bdijenjem. Ružno je treptao na svje-tlu“ (Ibid.).
Selimović vjerno opisuje kockara koji je u stanju gubitka i kockarskog vrtlo-ga. Kockar izgubi vezu sa realnošću i sa svijetom. Vrijeme mu ne znači ništa kao ni on sam sebi. Jedino što je važno jeste iluzorni dobitak koji mu uvijek izmiče. On postaje osoba koja ne liči na sebe, koja napušta svoj lik i postaje nešto drugo, različito od sebe. U najkraćem, postaje kockar.
Propast begovata Skender Kulenović
Skender Kulenović, kao jedan od rijetkih autentičnih bosanskih begova, naj-bolje je razumio svu dramatiku tranzicijskih procesa koji su zahvatili bosansko plemstvo nakon Prvog svjetskog rata. Na drugoj strani, on je do kraja svjestan neminovnog kraha jednog davno razvlašćenog i do kraja osiromašenog sloja društva čija je davnašnja slava opjevana u mnogim epskim pjesmama. Kako zlo nikada ne ide samo tako, i tragiku ovog društva u stopu prati i kockanje. Sliku i priliku te propasti dopunjava i klađenje na konjskim trkama. Ova trka odražava unutarnje sukobe u muslimanskoj zajednici i krajnjeg pobjednika iz tog sukoba a to su neki drugi. „Nejasno mi je koga želim ja. Silim se da to bude predstojnikov Atila, na koga sam se kladio sa Smailbegom, ali mi na kraju postaje jasno da zapravo želim neko čudo, da pobijedi neki na koga niko nije ni pomišljao, pa će svi da ostanu preneraženi“ (Kulenović, 2004: 185). Tako na kraju i bi. Svi su se nadali jednom i na to se i kladili a na kraju je pobjedu odnio neko drugi.
Kockanje kao ultimativni grijeh i simbol propasti Kulenović spominje i u čuvenoj poemi Na pravi put sam ti izišo, majko u kojoj opisuje svoj život ali pri-je svega život svoje majke. Ona iskazuje njene nade i jalova uzdanja da će naći muža koji će je paziti i poštovati ali ne nađe ga. Kasnije je majka svu svoju nadu uložila u sina koji opet iznevjerava njene nade jer počinje kockati i alkohol piti.
Rz begovski bezruki i blag bezoka: Rodnu kuću prodasmo I gola čerga postasmo, Plašljiva, kirajdžijska... Pijavica gladi Tjemena nam je nesvjesticom sisala. A ona Ko zemlja pregldanjela, u žile sina jablana svoj zadnji sok je brizgala...
142 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
I treći, put, Baš kad je sreću tu ko porod očekivala, Allah joj njezin, Mrakom svojih strahova, Ko mrkom čohom oblaka, Potrpa njenu zvijezdu sudbine: Ne bijah gojeni kućenik, Već čudnovat kockar i pjanica, Za srce je ujedoh: Svoj život bacih na kocku I pijanstvu slobode Svaki svoj živac ko žednu usnu. Predadoh... (Kulenović, 1991).
Autor jasno oslikava bijedu i jad jednog društva kroz prizmu sudbine majke. Majka simbolizira nadu u bolje sutra koje nikako ne dolazi i ideale starog društva koje neminovno prolazi. Kruna na sva ta zla i uprkos svim njenim nadama da će barem njeni sin izaći na pravi put jeste kocka i rakija u koje je upao. Pravi put je još daleko od toga.
Višegradski kockar Ivo Andrić
Ni veliko literarno djelo Ive Andrića Na drini ćuprija koje je ovjenčano No-belovom nagradom nije moglo bez kocke i kockara. Lik kockara u ovom monu-mentalnom djelu personificira Milan, sin Nikole, koji je odnekud došao u više-gradsku kasabu. Ovom liku i problemu kocke autor posvećuje cijelu dvanaestu glavu svoga djela. Andrić nas uvodi u kontroverzni lik samog Milana kroz kazi-vanje o ocu koji je odnekud „pobegao sa teškim ali ne dobro stećenim imetkom“. Imetka je bilo dosta za više generacija ali je dopao do sina jedinka koji je imao „jednu, jedinu, ali svemoćnu strast – kocku“ (Andrić, 1945:167). Već ovdje An-drić sugerira da je neko ko je na loš način došao do imetka može očekivati da tako i izgubi.
Andrić piše da pravi kasablija nije bio po prirodi kockar. „Kao što smo vi-deli, njihove strasti (pravih kasablija M.D.) su druge i drugačije: neumerena lju-bav prema ženama, sklonost ka piću, pesmi, skitnji ili dokonom maštanju pored reke... To ne znači da u kasabi nije bilo ljudi odanih i tome poroku, ali je stvarno broj kockara bio vazda malen, u poređenju sa drugim varošima, i u poređenju sa drugim varošima to su bili ili doseljenici“ (Ibid.). Andrić piše da je Milan išao
143LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT
u druge kadiluke da kocka kada ne bi bilo takvih u kasabi. Sa tih putovanja „se vraćao ili pun para, kao trgovac sa vašara, ili praznih džepova, bez sata i lanca, bez duvanske kutije i prstena, ali u svakom slučaju bled i neispavan kao da je bolovao“ (Ibid.).
Andrić opisuje i mjesto gdje se kockalo u Višegradu a radi se o Ustamujića hanu. „Tu ima uska sobica bez prozora u kojoj i danju gori sveća i u kojoj se uvek nađu tri četiri čovjeka kojima je kocka preča od svega.“ Uistinu, kockari, kao i svi drugi ovisnici, rijetko vode računa o prostoru gdje to rade. Za razliku od dobro plaćenih reklama koje predstavljaju kockarnice u kojima sve blješti od lje-pote i mladosti stvarnost kockanja je dosta drugačija. Opis tog sumornog sobička ide dalje. „Tu, zatvoreni, u duvanskom dimu i ustajalom vazduhu, zakrvavljenih očiju, suvih usta i drhtavih ruku, oni sastave često dan i noć, služeći svojoj strasti kao mučenici. U tom sobičku je Milan proveo deo svoje mladosti i ostavio dobar deo svoje snage i svog imetka“ (Ibid.). Andrić opisuje čudnovatu scenu u kojoj je Milan kockao s nepoznatim kockarom, sličnim đavlu, na višegradskoj ćupriji. Igrali su njih dvojica cijelu noć i tu je Milan izgubio sav imetak. Na kraju je igrao partiju za sam život i izgubio je u ciku zore kada se prenuo kao da je sve usnio. Ta najteža partija u životu, i spremnost da strasti svojoj podredi sav imetak pa i vlastitu glavu opredijelila ga je da odustane od kocke.
Međutim, kolo zla ide nezaustavljivo dalje. Baš na tom mjestu „đavolji du-kat“ je našao jevrejin Bukus Gaon i s njim otišao u han da kocka. Osvojio je taj put četiri dukata i pomislio da se napokon kutarisao porodične bijede. Zanimljivo je da više autora ukazuje na fenomen početničke sreće. Taj fenomen je nazna-čio Dostojevski ali i Andrić. Međutim, „još te iste jeseni Bukus je iako mlad i zelen, postao skitnica i kockar od zanata i napustio roditeljsku kuću. Stari Gaon je kopneo od sramote i žalosti za prvorođenim sinom a sva jevrejska opština je osećala tu nesreću kao svoju. Posle je napustio kasabu i otišao u svet sa svojom zlom sudbinom. I nikad se više, evo ima četrnaest godina, nije čulo o njemu. To je od njega učinio, kaže se, „đavolji dukat“ koji je našao na kapiji i iščačkao ga u subotnji dan (Ibid., 176). Jevrejima je zabranjeno raditi subotom a baš taj dan je našao dukat od kojeg je sve počelo.
Posljednje riječi u ovom poglavlju koje opisuju zlu kockarsku sudbinu i ne-moralno stečeni imetak jasno nas vraćaju na početak priče u kojem je opisan dolazak Milanovog oca Nikole u kasabu. I Nikola i Bukus su stekli imetak na nemoralan način. I kako je došao tako će i otići sugerira nam Andrić svoj moralni poučak. Ili kako kaže narodna poslovica sa đavlom došlo sa đavlom i otišlo.
144 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Zaključak Fenomen kockanja toliko je složen da se može i mora se motriti iz mnogos-
trukih perspektiva. O kocki treba da daju svoju riječ sociolozi, teolozi, psiholozi, socijalni radnici i ekonomisti pa čak i zdravstveni radnici s obzirom na značajne refleksije ovog fenomena na zdravlje ljudi. No, jedna perspektiva nam je tako-đer važna i može doprinijeti boljem i cjelovitijem razumijevanju ovog fenomena a radi se o kulturološkoj dimenziji. Svakako, unutar ovog pristupa moguće je kockanje promatrati iz različitih vizura. Mi smo istraživali fenomen kockanja u lijepoj literaturi i to dominantno u kanonskim djelima domaće produkcije. Cilj nam je bio da istražimo vrijednosnu dimenziju ove pojave, tj. da li se kockanje ocjenjuje kao pozitivna ili negativna društvena aktivnost.
Temeljno teorijsko polazište za ovo istraživanje jeste teza da književnost i umjetnost općenito nisu vrijednosno neutralni. Zajedno s lijepim prizorima, fan-tastičnim scenama i sjajnim opisima koje donose, umjetnosti i literatura u naš duhovni svijet unose i stanovite moralno-etičke poglede. Svojim suptilnim me-todama i povezivanjem s hiljadama svojih korisnika umjetnost formira ili defor-mira vrijednosni kod značajnog broja pojedinaca. Na drugoj strani, vrijednosni sistem je jedan od najbitnijih elemenata kulturnog sklopa pa je njegovo očuvanje izraz odgovornosti za osnaženje vlastitog kulturnog identiteta.
Na temelju našeg uvida u radove autora koje smo odabrali otkrili smo da se svi autori određuju negativno spram kockanja. Na istim etičkim pozicijama su Dostojevski kao i Meša Selimović, i Ivo Andrić kao i Edhem Mulabdić. Ne-ovisno što pripadaju različitim religijskim tradicijama pa i značajno različitim epohama, odnos spram kockanja bio je identičan. Kockari su osobe sa društvene margine, bez budućnosti i bez nade. Kockanje se dominantno smješta u turbu-lentne društvene i političke odnose i nesređenu porodičnu i društvenu klimu u kojoj se brzi dolazak do novaca kroz kockanje nameće kao jedino rješenje iz općeg bezizlazja. Kockanje je star fenomen u većoj ili manjoj mjeri prisutan još od pojave prvih romana na bosanskom jeziku. Modernizacijski procesi koji su započeti u austrougarskoj eri sa sobom su donijeli rasap tradicionalnih socijalnih formi i vrijednosti. Jedan od mogućih izlaza bio je i kockanje s tim što je taj izlaz vodio u još veću bijedu i dublju propast. Takvi trendovi su nastavljeni i kasnije. Nameće se zaključak da sve tranzicijske faze sa sobom donose i mnoge poroke među kojima je kockanje jedan od nezaobilaznih.
145LITERARNA TEMATIZACIJA KOCKANJA – VRIJEDNOSNI ASPEKT
Literatura
− Andrić, Ivo (1945), Na Drini ćuprija. Beograd: Prosveta. − Arnold, Dana (2006), Historija umjetnosti. Sarajevo: Šahinpašić. − Aziz-Osman (1895), Bez nade. Zagreb:. Matica hrvatske. − Dostojevski, M. Fjodor (1981), Kockar. Beograd: Izdavačka radna organizacija „Rad“. − Halebić, Jasmin (2018) „Kome igre na sreću, zapravo, donose sreću: kratka ekonomska
analiza“. Novi muallim, XIX, 75. − Izetbegović, Alija (1996), Islam između istoka i zapada. Sarajevo: Svjetlost. − Kale, Eduard (1977). Uvod u znanost o kulturi. Zagreb: Školska knjiga. − Kulenović, Skender (1991). Na pravi put sam ti, majko, izišo. Sarajevo. Svjetlost. − Kulenović, Skender (2004). Ponornica. Sarajevo: Biblioteka Dani. − Malababić, Petar, „Prijatelj i antipodi – Ahmed Nurudin i Hasan“ https://pulse.rs/prijate-
lji i antipodi, posjećena 20.12. 2019. − Mulabdić, Edhem (1998). Zeleno busenje. Sarajevo: Svjetlost. − Panjeta, Lejla (2006). Potreba za smislom – mit, manipulacija, film. Sarajevo. Svjetlost. − Ridžal, Hamza (2019). „Roman Bez nade: Djelo Osman-Aziza spajalo je razdvojene
obale Neretve“. https://akos.ba/roman –bez-nade. Posječeno 29.12. − Selimović, Meša (2009), Derviš i smrt. Beograd: Logos – Art.
Izvorni naučni rad
Prof. dr. Edina [email protected]
Doc. dr. Elma Begagić[email protected]
Eldar Ćerim, BA [email protected]
Lejla Škoro, [email protected]
Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici
FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
SažetakU okviru kolegija Metodologija istraživanja u socijalnoj pedagogiji II unutar aka-demske 2018/19. godine studenti predvođeni doc. dr. Begagić i saradnicom v. ass. mr. Durmić su razmatrali fenomen kockanja u kontekstu sociopedagoške perspek-tive, oslanjajući se pritom na teorijske postulate orijentacije u životnom okruženju (Lebensweltorientierung) Hansa Thierscha. Provedeno je osam ka problemu usmje-renih intervjua (Witzel, 2000) s mladim osobama s područja općine Zenica, a za koje kockanje ima izuzetnu važnost u kreiranju svakodnevnice, posebno u momentima psihosocijalne ugroženosti. Intervjui su evaluirani postupkom utemeljene teorije (Strauss & Corbin, 1998). Rezultati ove kvalitativne studije pokazuju da u kontekstu sociopedagoškog djelovanja fenomen kockanja moramo sagledati iz jedne izuzetno sveobuhvatne perspektive, koja ne smije izostaviti (ne)postojeće ideološke resurse i individualna nastojanja pojedinca.
Ključne riječi: kockanje, svakodnevnica, kvalitativno istraživanje
UvodPojam kockanje itetkako je poznat u današnje vrijeme, susreće se u raznim
kulturama i to u različitim oblicima. Kockanje ili kocka zajednički je naziv za skup raznovrsnih igara, ponašanja i aktivnosti, koje uključuju ulaganje novca, uz rizik i nadu u očekivanje pozitivnog ishoda, tj. igrač riskira i nada se da će povratiti uloženo ili dobiti više od toga (Koić i sar., 2009, prema Dodig, 2013: 1).
148 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Na kockanje se često gleda kao na devijaciju unutar društva, s tim u vezi da svakoj društvenoj devijaciji se pridaje atribucija nepripadanja samome društvu jer se kosi sa vrijednosnim načelima samog društva. U tom slučaju društvo prida-jući konotaciju devijantnosti takvoj sociopatološkoj pojavi pronalazi mehanizam za izuzimanje vlastite odgovornosti u pogledu nastanka, pa i prevencije.
Oslonac pri izradi bili su teorijski postulati orijentacije u životnom okruženju (Lebenswelt) autora Hansa Thierscha. Fokus teorijskog koncepta svakodnevnice odnosi se na svakodnevnicu koja predstavlja subjektivno iskustvo pojedinca i njegov način na koji on doživljava svijet oko sebe. Autor ukazuje da socijalna pedagogija pozadinski orijentirana na svakodnevnicu temelji se na četiri znan-stvena koncepta. Savladavanje svakodnevnice ogleda se u nastojanju individue da djeluje u onim životnim situacijama u kojem je psihosocijalna ravnoteža ugro-žena, a posebno osjećaj vlastite vrijednosti, te društveno priznanje. Važno je na-glasiti da koncepti koji predstavljaju temelj istraživanja jesu izuzetno osjetljivi u odnosu na kontekst u kojem pojedinac obitava. Motivi za provedbu istraživanja ogledaju se u nastojanju sagledavanja fenomena kockanja iz perspektive mladih, za koje kockanje predstavlja determinantu kreiranje njihove svakodnevnice.
Teorija savladavanja svakodnevnice (Hans Thiersch)Početkom 80-ih godina javlja se teorijski polazište koje prvenstveno kreće
od kategorija svakodnevnice i životnog prostora. Riječ je o teorijskom okviru koncepta socijalnog rada u čijem središtu se nalazi svakodnevnica, subjektivno iskustvo pojedinca i načini na koje klijent doživljava svijet oko sebe. Daljnja vo-deća paradigma u konceptu socijalnog rada je teorem savladavanja života. „Pod tim pojmom podrazumijeva se težnja za subjektivnom sposobnošću djelovanja u kritič nim životnim situacijama u kojima su ugroženi psihosocijalna ravnoteža, posebno osjećaj vlastite vrijednosti i društveno priznanje“ (Uhlendorffnim, 2019: 89). Djeca, mladi i odrasli u periodu svog bivstvovanja određene životne situaci-je doživljavaju kritičnim onda kada resursi kojima oni raspolažu, njihovi indivi-dualni ali i socijalni, nisu djelotvorni. Socijalni rad orijentiran na život prvi je u hermeneutičko-pragmatičnoj tradiciji obrazovne znanosti. Za pedagošku teoriju i praksu pitanje svakodnevnog života i individualno interpretiranog svijeta ljudi na početku je presudno. Polazište teorijskog koncepta svakodnevnice odnosi se na to da je svakodnevnica subjektivno iskustvo pojedinca i njegov način na koji on doživljava svijet oko sebe. Hans Thiersch kao začetnik teorijskog koncepta svakodnevnice ukazuje na to da se socijalna pedagogija pozadinski orijentirana
149FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
na svakodnevnicu temelji na četiri znanstvena koncepta. U svom radu Rajman (Reimann, 2013) navodi sljedeće koncepte: „hermeneutičko- pragmatični kon-cept, fenomenološko-interaktivna paradigma i njezino kritičko preoblikovanje, pluralizacija i individualizacija i posljednji koncept koji autor navodi je kri-tička teorija svakodnevnice.“ Polazište hermeneutičko-pragmatičnog koncepta su ljudi s pronađenom i prethodno interpretiranom stvarnošću koja je istovre-meno promjenjiva stvarnost u subjektovoj povijesnoj, kulturalnoj i društvenoj dimenziji. Drugi koncept fenomenološki orijentiran pretpostavlja da se može sumnjati u ono što nazivamo „objektivnim“. Stvarnost života i obrasci čovje-kovog djelovanja razmatraju se pod aspektom svakodnevnice. Svakodnevnica pojedinca strukturirana je prethodnim iskustvom vremena i prostora. Pluraliza-cija svjedoči postojanju razlika u životnim stukturama, kao i razlikama u život-nim uvjetima individualizacije, tradicionalni oblici života postaju nestabilni te se formiraju nove mogućnosti. Individualizaciju očituje ambivalentnost. Plura-lizacija i individualizacija su međusobno ovisne i karakterizira ih zajednička pripadnost. Predmet interesiranja posljednjeg koncepta koji se navodi „kritička teorija svakodnevnice“ je otkrivanje mehanizama dominacije i ugnjetavanja, cilj je jedno racionalno društvo s odgovornim pojedincima. Koncept svakod-nevnice u početku je deskriptivan, fenomenološki etnometodološki orijentirani koncept. Čovjek se ne shvata apstraktno kao pojedinac, već u iskustvu stvar-nosti u kojoj se uvijek nalazi“ (Grunwald i Thiersch, 2004: 20). Materijalni i nematerijalni resursi ove stvarnosti prisutni u iskustvu artikulirani su u isku-stvima prostora, vremena i društvenih odnosa, tj. u obrascima zatvorenog ili otvorenog prostora. „Životno okruženje, to je drugi aspekt – doživljena stvar-nost je podijeljena na različita polja života, tj. polja života koja se razlikuju po funkcijama i sadržaju, npr. porodica, posao, grupe mladih, javnost“ (Gru-nwald i Thiersch, 2004: 20). Tako ljudi, čitajući svoju biografiju, kroz različita životna polja prolaze, krećući se uzastopno kroz različito profilirana životna iskustva. Ta životna iskustva se nagomilavaju u biografiji, povećavaju se i me-đusobno dopunjuju, također se mogu i međusobno blokirati, povrede (uvrede) i traume se mogu učvrstiti. „Koncept životnog okruženja se bavi rekonstruk-cijom konkretnih životnih uvjeta u različitim područjima života, napetostima i sukobima između područja života i konačno osjetljivim na zadatke suočavanja i posredovanje između živih polja i resursa stečenih u životnom okruženju“ (Grunwald i Thiersch, 2004: 20-21). Treća dimenzija odnosi se na rekonstruk-ciju životnog okruženja.
150 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Rekonstrukciji života, to je treći pristup – on predstavlja normativno-kritički koncept životnog okruženja. Resursi, tumačenja i obrasci djelovanja doživlja-vaju se kao kontradiktorni. Oni pružaju olakšanje u obliku socijalne sigurnosti i identiteta, te stvaraju uvjete za maštu i kreativnost, ali istovremeno se doživlja-vaju kao ograničavajući, isključujući, blokirajući (Grunwald i Thiersch, 2004: 20-21). Prema ovoj dimenziji savladavanje svakodnevnice odnosi se na općenite obrasce suočavanja s oblikovanim životom i nejednakim društvenim struktura-ma. Koncept savladavanja svakodnevnice težište stavlja na sadašnjost, na ono što je u tom periodu aktuelno. Težnju pojedinca usmjerenu na savladavanje sva-kodnevnice očituje „napetost“ strategija savladavanja svakodnevnice, ta napetost se ogleda u situacijama kada pojedinac stječe nova životna iskustva koja se ne uklapaju u prethodno postojeća. Zbog toga pojedinac teži profiliranju novih di-menzija iskustva, ta iskustva mogu biti npr. iskustvo prostora, socijalnih mreža, svakodnevnih zadaća za savladavanje kulture, društveni uvjeti, očekivanja na poslu ili privatno. Tako koncipirane strategije savladavanja svakodnevnice, gdje pojedinac u osnovi sa svojim iskustvom suočava se sa zadaćama svakodnevnice iznova, te također nekada se desi da su te strategije u suprotnosti s profesional-nim djelovanjem i institucionalnim okvirom. Socijalni rad orijentiran na savlada-vanje svakodnevnice, usmjeren je na jačanje društvene pravde. U kontekstu poj-ma savladavanje svakodnevnice, prije svega se naglašava da u današnjici postoje krhki i zbunjujući normativi koji nisu jasno unaprijed određeni, nego za različite životne konstelacije i individualne strategije savladavanja svakodnevnice nekada se moraju dovoditi i u rizik (Grunwald i Thiersch, 2004: 20-22).
Fenomen kockanjaKockanje ima svoju historijsku dimenziju i bilo je dijelom društva još od
antičkog perioda, stoga je vrlo često pratilo razvoj društvu u kontekstu ekonom-skog i socijalnog aspekta, te su vidovi kockanja i kockarske igre aktualizirane kroz historiju. Integriralo se u društvo kao vid zabave ili aktivnosti kojom se ispunjava slobodno vrijeme. Postoje različiti teorijski pravci koji su ponudili ob-zorje ekspliciranja fenomena kockanja, te su na taj način pružili određenu dubinu pri razumijevanju ovog fenomena. Na kockanje se vrlo česta sagledava kao na devijaciju unutar društva. S tim u vezi, svakoj društvenoj devijaciji se pridaje atribucija nepripadanja samome društvu kao takvome, jer se kosi s vrijednostima jednog društva, te samo društvo nema apsolutne poveznice s tom pojavom. To će nadalje značiti da društvo ni u kojem slučaju ne može generirati ovakvu pojavu, ne može je podsticati niti promovirati, što u realnosti nije slučaj. U tom pogledu
151FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
društvo etiketirajući jednu sociopatološku pojavu kao devijaciju pronalazi meha-nizam za izuzimanje same odgovornosti društva u nastanku, prevalenciji i pro-moviranju iste.
Prvo značajnije promatranje fenomena kockanja susrećemo u prvoj polovici 20. stoljeća kada su Kraeplin i Bleuler 1924. godine opisali „maniju kockanja“ kao poremećaj nagona, zatim esej Freuda o patološkom kockanju ruskog književ-nika Dostojevskog (Dodig, 2013: 1). Međutim, tek 1980. godine patološko koc-kanje je uvršteno u klasifikaciju bolesti Američke psihijatrijske udruge DSM-III (Kaminer i Petry, 1999, prema Dodig, 2013: 1). Možemo pronaći mnogobrojne definicije kockanja u literaturi, ali osnovna distinkcija među tim eksplikacijama ovog fenomena jeste što su neke dio zakonskog okvira, dok ostale pronalazimo u znanstveno-istraživačkoj literaturi. Kockanje ili kocka zajednički je naziv za skup raznovrsnih igara, ponašanja i aktivnosti, koje uključuju ulaganje novca, uz rizik i nadu u očekivanje pozitivnog ishoda, tj. igrač riskira i nada se da će povratiti uloženo ili dobiti više od toga (Koić i sar., 2009, prema Dodig, 2013: 1). Važan je momenat rizika i nade koji može biti doveden u korelaciju s mnogim dimenzija-ma svakodnevnice jednog pojedinca, naročito u tome da se iz toga može izvesti da cjelokupna svakodnevnica jednog pojedinca može biti isprepletena rizicima i nadama koji su u dihotomnim odnosima i zahtijevaju sposobnosti rješavanja izazova i donošenja odluka.
Prema Zakonu o igrama na sreću FBiH, igrom na sreću smatra se igra u kojoj se za uplatu određenog iznosa sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima ili pravima pri čemu krajnji rezultat igre ne ovisi o znanju ili umješnosti sudionika igre, već od slučaja ili nekog neizvjesnog događaja. Ono što se može izvesti iz ove dvije eksplikacije jeste neizvjesnost kao supstrat rizika, a sa druge strane kompetencija igrača za učestvovanjem u igri, jer je nasuprot neizvjesnosti, sreća, kao supstrat nade. To znači da vještine onoga ko učestvuje u igri nisu presudne za dobitkom niti gubitkom, nego se čitav proces očituje kroz dimenzije nade i rizike, to jeste nadanjem za dobitkom i rizikom za gubitkom u odnosu na razvijanja toka sudjelovanja u igri. Međutim, momenat nepostojanja kompetencija niti potrebne sposobnosti za sudjelovanjem često je izostavljena kod osoba koje su sklone igrama na sreću. One mogu zapasti u začarani krug jedne obmane smatrajući da su sposobnosti igrača presudne za ishod igre u ko-joj sudjeluju, koje se dovodi u vezi kroz npr. biranje određenih brojeva, znanje vezano za određene sportove, sportske timove, poznavanje strategija ili pak oda-bira odgovarajućeg perioda za uplatom. S obzirom na učestalost i posljedice,
152 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
kockanje najbolje možemo opisati kao kontinuum ponašanja od potpunog izo-stanka kockanja, preko društvenog i rizičnog, pa do problematičnog i patološkog kockanja (National Research Council, 1999, prema Dodig, 2013: 2). Prethodno navedeno nas može usmjeriti ka tipovima kockanja s obzirom na posljedice gdje razlikujemo: profesionalno kockanje (u kontekstu kockanja kao posla kojim se bave uvježbane i displinirane osobe); socijalno kockanje (period kockanja je ograničen uz predviđene i prihvatljive gubitke, gdje spada oko 85% populacije kockara); problematično (gdje je kockanje prouzrokovalo probleme u životnim područjima poput odnosa, bračni život, zaposlenje, finansijske i zakonske pro-bleme, gdje nalazimo 5-6% ukupne populacije i 5-22% populacije kockara); pa-tološko ili kompulsivno kockanje (ovisnost o kockanju gdje osobe u posljednih 18 mjeseci učestalo kockaju i imaju 5 ili više problema povezanih s kockanjem, a u ovo spada 1% ukupne populacije i 7-26% populacije kockara) (Koić, 2009: 19). Eksplikacija kockanja kao kontinuuma ponašanja dovodi nas do elementa frekventnosti kockanja koja može biti pokazatelj utvrđivanja postojećeg stanja osobe koja je sklona kockanju. Zajedno s time važan segment kockanja jeste i ekonomski, koji se odnosi na novac utrošen u kockanje, zatim socijalna i profesi-onalna životna područja, gdje se ogleda koliko određeno ponašanje u ovom slu-čaju kockanja kao ovisnosti zauzima u pogledu na vrijeme provedeno u porodici, s prijateljima, na poslu i vrijeme rezervirano za hobi aktivnosti. Dijagnoza se te-melji na osnovu prikupljenih anamnestičkih podataka, ali najčešće prema kriteri-jima MKB-a 10 ili DSM-a IV, gdje se kao kriterij patološko kockanje opisuje kao poremećaj kontrole impulsa, a zatim se politetički daje lista od 10 karakteristika, od kojih postojanje njih pet uvjetuje postavljanje dijagnoze, te postojanje dvije ili više epizode u razdbolju od najmanje godine dana (Koić, 2009: 22).
Prevalencija kockanja dovodi se u vezi i sa dostupnošću kockarnica, ekonom-skom situacijom, odnosom društva prema kockanju, ali i strukturom zajednice. Povijesni aspekt kladionica u BiH vezuje se za 1999. godinu kada su se najprije počele otvarati. Danas u Federaciji BiH ima čak 1.140 registriranih kladionica, dok je u Republici Srpskoj znatno manji i to 381 registrirana kladionica, gdje možemo zaključiti da sadašnji broj registriranih kladionica u BiH pokazuje da na svakih oko 2.500 stanovnika dolazi jedna kladionica (Bijedić i sar., 2015: 45). Ono što možemo izuzeti pri određivanju probaliteta javljanja kockanja može se predstaviti kroz rizične faktore problematičnog kockanja (Dodig, 2013). U ovom slučaju govorit ćemo u kontekstu populacije koja se nerijetko povezuje sa samim počecima ovisnosti o kockanju, ali i u kontekstu sociopatološke pojave kockanja
153FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
kod adolescenata. Neki od rizičnih faktora problematičnog kockanja adolescena-ta su: dostupnost i pristupačnost kockanju (što se može razumjeti kao okolinski faktor nasuprot individualnim faktorima, gdje pristupačnost i dostupnost mogu biti značajni u kontekstu kockanja kao bijega od problema i svakodnevnice (Tho-mas i sar., 2010, prema Dodig, 2013: 36).
U vremenu tehnološkog razvoja značajni su momenti liberalizacije kockanja, te pristupačnosti kockanja kroz internet klađenje); motivacija za kockanjem (gdje se mogu izuzeti pet glavnih motiva, i to: nada da će se osvojiti glavni zgoditak, društvena nagrada koja se očituje kroz socijalizaciju, natjecanje, prestiž koji osi-gurava dobitak i/ili iskazivanje vještine, intelektualni izazov, promjena raspolo-ženja čemu pridonosi uzbudljiv karakter većine igara, te šansa da se pobijedi); kognitivne distorzije (odnosi se na razumijevanje kognicije kao aktera u dono-šenju odluka, u kontekstu elaboracije paradoksa kockanja gdje se ljudi, s ciljem ostvarivanja dobitka, uključuju u aktivnost koja ih dovodi do suprotnog ishoda, s obzirom na to da su igre na sreću koncipirane na način da je očekivani dobitak manji od uloženog novca. Ladouceur i sar. (2002, prema Miller i Currie, 2008, prema Dodig, 2013: 40) su predložili tri šire kategorije iracionalnih uvjerenja povezanih s kockanjem, i to: kriva percepcija nezavisnosti događaja (neprihva-ćanje i nerazumijevanje slučajnosti); zatim, iluzija kontrole koju karakterizira pripisivanje ishoda igre vlastitim postupcima; te praznovjerje, odnosno sklonost uvjerenju da određena nekockarska ponašanja utječu na ishod igre.); vremenska perspektiva (predstavlja vremensku orijentaciju osoba koje su sklone problema-tičnom kockanju u kontekstu budućnosti, gdje su Hodgins i Engel (2002, prema Dodig, 2013: 43) otkrili da problematični kockari imaju kratku vremensku ori-jentaciju koja je identična onoj kod psihijatrijskih pacijenata); obilježja ličnosti (jedan od važnih faktora upravo zbog toga što većina ljudi povremeno igra igre na sreću, a samo nekolicina ih razvije ovisnost, stoga su obilježja ličnosti zna-čajan faktori, gdje je utjecaj razlika u ličnosti na ponašanje mnogo izraženiji u periodima tranzicije.
Ono što možemo izuzeti jeste da profil osobe ovisne o kockanju karakteri-zira visoka impulsivnost i emocionalna ranjivost, što se također može dovesti u vezu s određenjem patološkog kockanja, u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, kao poremaćaju nagona); rizično i delinkventno ponašanje (mnoga istraživanja tematizirala su komorbiditet različitih poremećaja u ponašanju i kockanju, gdje su nerijetko vidljive korelacije kao npr. Petry i sar. (2005, prema Welte i sar., 2009, prema Dodig, 2013: 46) pronašli su značajnu povezanost problematičnog
154 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
kockanja s antisocijalnim poremećajem ličnosti, te zloupotrebom alkohola i droga); kockanje članova porodice i prijatelja (kao manifestni okolinski faktor djeluje indirektno i direktno. Indirektno jeste kroz unutarporodične faktore koji doprinose ranjivosti adolescenata ili kao okidači za problematično kockanje, a s druge strane direktno se odnosi na upoznavanje s kockanjem, te normalizaciju kockarskih aktivnosti) (Dodig, 2013: 35-48).
Metode radaProblem i cilj istraživanja
Unutar ovog istraživačkog pokušaja preferirani istraživački okvir bio je Kva-litativna istraživačka metodologija koja predstavlja jedno plodno tlo u kontek-stu istraživanja društvenih aktualiteta, te mnogih fenomena koji su neuhvatljivi znanstvenom rigoroznošću, niti čije je razumijevanje uvjetovano utvrđivanjem tradicionalne statističke značajnosti. Ovo je, također, predložak konfrontacije s metodološkim fundamentalizmom koji nastoji na pomalo agresivan način uspo-staviti kriterije znanstvenosti. Nastojanja ovog istraživačkog okvira povezana su sa sakramentalnim duhom humanističkih znanosti, a sa druge strane uzeti distan-cu od tradicionalnog medicinskog modela sagledavanja kockanja kao poremeća-ja nagona, te na ovaj način izgraditi jedno podrobnije, dublje, mnogo specifičnije i relevantnije razumijevanje ovog fenomena, ali omogućiti dostupnom alterna-tivu usmjerenu ka razvijanju sociopedagoških programa podrške i prevencije. Unutar istraživanja kao smjernice glavna istraživačka pitanja su bila:
– Kakvo značenje mladi odrasli pripisuju fenomenu kockanja?– Koji su to determinirajući faktori kockanja?– Kakav značaj ima kockanje u kontekstu doživljaja svakodnevnice mlade
osobe u BiH?
Sudionici, način istraživanja i metode obrade podataka
Jedna od karakteristika kvalitativnih istraživanja jeste što niti jedan takav istraživački poduhvat nije identičan drugome, a tim istraživačkim konceptima u osnovi se nastoji postići naturalistička perspektiva i interpretirati značenje sva-kodnevnog iskustva ljudi u određenom socijalnom kontekstu (Halmi, 2005). Po-vrh svega, autentični odnos istraživača kao mjernog instrumenta i sudionika koji su obuhvaćeni relevantnošću istraživanog fenomena dovodi do transformacije tradicionalne uloge ispitanika u partnere pri istraživanju i razumijevanju određe-nog fenomena (Jeđud, 2007). Istraživački sempling podrazumijevao je sudionike
155FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
koji su direktno obuhvaćeni fenomenom, a radilo se o osam muškaraca dobi između 22 i 31 godine (Tabela 1).
Kreiran je mehanizam prikupljanja podataka koji se u pogledu na istraživanje kockanja kao fenomena odnosio na polustrukturirani intervju usmjeren prema problemu, a koji je obuhvatao područje biografskih informacija, podataka ve-zanih za fenomen kockanja (prvi susret, vidovi kockanja, stavovi porodice itd.), posljedice kockanja (vezane za značaj kockanja u životu sudionika, te neposred-ne posljedice kockanja), te preporuke (lični stavovi o vlastitom kockanju, kao i klađenju općenito, preporuke sudionika u pogledu na prevenciju kockanja). Kva-litativnom analizom podataka, primijenjenu kroz Atlas.ti, softverski program za kvalitativnu analizu podataka i istraživanje, prikupljeni empirijski materijal je dodatno uređen, te putem računalnog alata bio je predmet procesa kodiranja, a temeljni postupak evaluacije bila je metoda utemeljene teorije, Groundh theory (Corbin i Strauss, 1998).
Tabela 1. Tabelarni prikaz istraživačkog semplinga (sudionika istraživanja)
INICIJALISUDIONIKA DOB STRUČNA
SPREMA ZAPOSLENJE STATUS
A. H. 31 KV III. stepen Bravar neoženjen, živi s roditeljima
K. A. 25 KV III. stepen Varioc; vozač kamiona
neoženjen, živi s roditeljima
J. B. 24 SSS IV. stepen Nezaposlen neoženjen, živi s roditeljima
D. D. 31 SSS IV. stepen Primoran raditi različite poslove
oženjen u braku, živi sa suprugom i
kćerkom
D. D. 32 KV III. stepen Bravar neoženjen, živi s roditeljima
S. E. 25 SSS IV. stepen Šivač neoženjen, živi s roditeljima
Č. K. 31 SSS IV. stepen Uslužne djelatnosti neoženjen
Č. F. 22 SSS IV. stepen Građevina neoženjen
Stoga je postupak kvalitativne analize podataka ovoga rada podrazumijevao:
1. unos prikupljenih podataka, u vidu transkribiranih intervjua sa sudionici-ma, u softverski program Atlas.ti,
156 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
2. inicijalnim kodiranjem u službi reduciranja sirovog materijala određiva-nja jedinice kodiranja, te dolaska do konkretizacije fenomena,
3. ponavljajuća usporedba između podataka i kreiranje kategorija, 4. aksijalnim kodiranjem uspostavljene su odnosi unutar određene kategori-
je, između kategorija i potkategorija, tj. supsidijarnih kategorija, 5. oblikovanje utemeljene teorije zasniva se na modelu zdravog razuma, od-
nosno hipotetičko-induktivnom modelu koji prepoznaje Wengraf (2000, prema Jeđud, 2008). Aksijalnim kodiranjem ujedinjuju se sve kategorije oko jedne središnje ili jezgrovne kategorije, koja predstavlja glavnu temu i kojom se većina drugih aspekata fenomena kockanja mogu odnosnim relacijama s tom kategorijom povezati i razumjeti.
Rezultati i diskusijaInterpretacija i argumentiranje odnosa prema glavnoj temi
Rezultati ovog istraživanja neće biti usmjereni ka iscrpnoj deskripciji odnosa između kategorija i pojmova, nego će se implementirati kroz narativnu konceptu-alizaciju središnje kategorije, odnosno glavne teme. Kockanje (ni)je problem kao ključna dimenzija proizvodom je intelektualizacije, redefiniranja kategorija, re-kodiranja, preuređivanja te sređivanja prikupljenog materijala, a koja se iskrista-lizirala odnosima prema pojmovima u supsidijarnim kategorijama i upućenošću samim razumijevanjem i povezanošću za supsidijarne kategorije. Kvalitativnom analizom podataka tokom evaluacijskog procesa izuzete su sljedeće kategorije:
1. prvi susret s kockanjem,2. stimulacije kockanja,3. posjećivanje kladionica,4. preferirani vidovi kockanja,5. kockanje dijelom svakodnevnice,6. nevidljivi dobitak od klađenja,7. ishod kockanja u odnosu na posljedice,8. stavovi i mišljenje prijatelja i porodice o kockanju,9. preporuke.
Unutar ovih kategorija izuzeti su pripadajući pojmovi koji su u funkciji defi-niranja i argumentiranja kategorija izoliranih iz prikupljenih podataka (Grafika 1, str. 16). S obzirom na to da je u radu usmjerenje utemeljene teorije ukazano ka razumijevanju Julieta Corbina, koji je posmatra kao vrstu aktivizma i pravljenja
157FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
značajnih razlika u životima ljudi čija se životna situacija istražuje, zanimljiva su područja preporuka, kao i prvog susreta s kockanjem u kontekstu iznalaženja prevencijskih mogućnosti. U nastavku konceptualizacije svaka od kategorija će dodatno biti definirana, te će neposredno biti predmet argumentacije kroz ekstra-hovane pojmove i potkrepljenja od strane sudionika.
Značaj kockanja Prvi susret s kockanjem predstavlja za sudionike značajno iskustvo, pomalo i
sakramentalno kod pojedinih, gdje se prisjećaju događaja koji su odredili i njihov početak kockanja i ulazak u svijet koji ima pomalo distorzičnu sliku, ali ujed-no i suštinsku autentičnost životnog perioda u kojem su se nalazili. Zanimljiv je pojma prvog susreta s kockanjem koji je povezan sa gubitkom novca koji je bio namijenjen za druge potrebe. Također, ova kategorija se uparuje s kategorijama o stavovima roditelja i stimulacijom za kockanjem, gdje u pojedinim slučajevima kada je riječ o pozitivno favoriziranim stavovima unutar porodice razvija se naro-čito tradicionalni, obiteljsko ritualizirani modalitet kockanja. Neki od sudionika iznose: (Prvo iskustvo kockanja) Desilo se u srednjoj školi, počelo je sve kad je moj drug ispunjavao tiket, znači fudbalski tiket. P2 (32:32) (Prvo iskustvo desilo se) kad sam prokockao prvi put mjesečnu kartu za autobus. P1 (49:49) Pa... u srednju kad sam kad smo išli, ono nemamo časa pa odemo... odemo u bingo ovdje kod stadiona je bilo tu. Tu smo imali nekih par dobitaka, to je za nas bio velik novac. P4 (39:39) ...otac isto prati sport, igra kladionicu, (tako) ja sam uz njeg i eto otprilike to je bilo davno, (prije) deset petnaest godina otprilike. P6 (34:34)
Nevidljivi dobitak od klađenja označava određenje sudionika u kontekstu do-bitaka od klađenja, gdje uloženi novac nije moguće ponekad ni povratiti, a ono čemu žude može biti usmjereno ka vraćanju uloženog, odnosno povrat statusa neutralnosti ili kako to sudionici nazivaju vraćanje na nulu. Ono što je karakte-ristično jeste da postoji presjek s kategorijom stimulacije za kockanjem, gdje se kod osobe razvija nadanje u to da će dobiti veliki dobitak kojim će rješiti mnoge probleme u svom životu. Sudionici, naprimjer, navode: Prednosti kockanja to su ti brzi, brzi dobici brz dolazak do brzog novca. P4 (127:127) Uglavnom, znate kako to ide ako dobiješ hajmo reći nekih petsto maraka, sto posto od tih petsto maraka pola ćeš da ostaviš u toj kladionici, a pola si već izgubio prethodnog dana tako da si opet na nuli. (Kada dobijem na kladionici) osjećam se dobro u tom trenutku jer sam dobio neke pare koje mogu da trošim u narednim dani-ma, ali opet kroz glavu prođe da to ne pokriva što sam potrošio prošli mjesec.
158 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
P2 (48:76) Ogromni su nedostaci (kockanja), kada se nadate da ćete dobiti, a zapravo ne dobijete, odnosno izgubite svu volju i za životom i za ljubavlju, pa čak i za klađenjem, ali šejtan opet navrati. P8 (88:88) …nekad se zna dobiti ona hiljada-dvije, nekada sto nekad dvadeset… al osamdeset pet posto procenata si u minusu. P7 (51:51)
Ishod kockanja u odnosu na posljedice definiran je kao jedna cjelokupna di-menzija koja se kreće u bidirekcionom smjeru, i ishoda kockanja u odnosu na po-sljedice, ali i posljedice u odnosu na ishod kockanja, te time povezuje posljedice koje kockanje ima na zdravlje osobe, kao i očekivanja povezana s kockanjem i sagledavanja kockanja kao ličnog problema. Važan momenat jeste zaduživanje, materijalne, ali ponekad i posljedice na zdravlje. Može se kazati da posljedice, naročito povezane sa zdravljem, i nisu prepoznate. Neke od izjava sudionika su: Kockanje ko kockanje je teška ovisnost, to Vam je isto na drogama. Od droge može da se izliječi, ali od kockanja veoma teško. (Posljedica kockanja na materijalno stanje) ima veliko, do sad sam znači mogao da vozam dobro auto naprimjer, neko auto hajmo reći od 10,15 hiljada. P2 (86:74) Pa nema taktike, to su igre na sreću, tako se i zovu, odigraš, ako dobiješ, dobiješ, ako ne dobiješ, Bože moj. P3 (60:60) (Tuga nakon gubitka) manifestira se tako što dolazim kući nervozan ponekad odem popijem alkohol, nešto tako (malo se). P4 (107:107) …prije me (kockanje) tjeralo u, u dugove, u minuse, u limite i to. P7 (103:103) Pa često dolazim u svađu sa ro-diteljima zbog toga što sve pare ostavim u kladionici. P8 (72:72)
Determinirajući faktori
Stimulacije kockanja u ovom kontekstu su prepoznate kao determinirajući faktor kockanja, te određuju podsticaje ili stimuluse za daljim kockanjem, na-kon određeneg pozitivnog rezultata kockanja, kao i gubitka novca pri klađenju. Izuzetan značaj u ovom pogledu ima pojam nade, kao i nadanjem za velikim do-bitkom koji će riješiti mnoge probleme. Sudionici u kontekstu stimulusa navode: ...kad ostvarite jednom dobitak vjerujete da ćete ga ostvariti svaki put. ...nada koja u nama budi da ako uđeš sa deset maraka a izaći sa hiljadu. P2 (90:90) Pa... bio sam (prisustvovao) jednom dobitku, jedan kolega, jedan igrač je dobio jednu određenu veću količinu novca ja sam bio (prisutan), onaj, samim tim me dosta podstaklo da i ja igram ne bih li i ja dobio. Mada u zadnje vrijeme sam dosta izgubio novca. P4 (37:37) ...potiče me kad dobijem velike pare onda igram opet kad izgubim onda odem kući. P5 (155:155) Ne bih se kladio kada bih imao normalne uvjete za život. P8 (92:92)
159FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
Stavovi i mišljenje prijatelja i porodice o kockanju ilustriraju kategoriju o vanjskim podsticajima, kao i o protektivnim intervencijama kao što mogu biti prepoznavanje problema od strane porodice, ali sa druge strane i prikrivanje pro-blema od osobe radi izbjegavanja suočavanja, te neupućenost porodice u ozbilj-nost i intenzitet problema koji osoba ima. Sudionici izdvajaju mišljenje da kao i svaki roditelji koji želi zaštititi svoje dijete smatraju da je kockanje negativna pojava i nešto što nije dobro i može biti problem. Primjeri izjava sudionika koji potkrepljuju kategoriju su: (Roditelji) sigurno ne misle ništa dobro (o kockanju). P1 (87:87) (Supruga je) primijetila da sam ja već, postajem, ovisnik o igrama o klađenju na sreću. P4 (113:113) ...bitno mi je (mišljenje roditelja) naravno, zbog toga i ne govorim da igram. P3 (76:76) (Roditelji) misle da nema potrebe za tim, ali ovaj postoji kontrola tako da ne dovodi do nekih loših situacija u porodici. P6 (74:74)
Doživljaj svakodnevnice „opterećene“ kockanjem
Kockanje dijelom svakodnevnice predstavlja utisnuće kockanja u svakodnev-nicu osobe koja se očituje time da kockanje predstavlja mehanizam strukturiranja svakodnevnice, kao i mehanizam savladavanja iste. U tom pogledu kockanjem osoba nastoji ispuniti slobodno vrijeme aktivnošću u kojoj se angažira i učestvu-je kako takmičarskim beneficijama, tako i socijalnim interakcijama sa drugima. To se ponekad može transformirati i u svojevrsni ritual. Kao jedan segment živo-ta kockanje pokreće emocionalnu dinamiku kod osobe, razmjenjujući pozitivne i negativne emocije. Primjeri izjava koje potkrepljuju kategoriju svakodnevnice: uglavnom ovih dana kad mi je dosadno i onda idem u kladionicu, tako trošim svoje slobodno vrijeme. P3 (123:123) Kockanje mi omogućava... ispunjavanje tog slobodnog vremena... P4 (140:140) Pa znate kako, kad ste slobodni, ustanete ujutro, jedete i obučete se i odete na kafu. E poslije kafe odmah ide, logično, kla-dionica koja se ispunjava i tu i tamo malo igre na sreću. P2 (40:40) (Pred odlazak u kladionicu) osjećam se pun energije i s nadom da ću taj dan izaći s nekim malo većim dobitkom. P1 (57:57)
Posjećivanje kladionica kao kategorija kontekstualizira na koji način sudioni-ci odlučuju posjetiti kladionicu, kao i neke karakteristike koje smatraju važnima pri posjećivanju kladionica, upravo zbog toga što na jedan svojevrstan način sam odlazak je nerijetko planiran ili je dijelom određenog rituala u poslijepodnevnim ili večernjim satima. Socijalni kontakti u vidu prijatelja sa sličnim interesima i stavovima o kockanju igraju značajnu ulogu pri tome, gdje se također vezuju za
160 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
prethodnu kategoriju u kontekstu stimulusa za kockanjem. Sudionici iskazuju da: (U kladionicu odlazim) nekad sam, a nekad sa drugarima, kako kad... Pa veći-nom bliski prijatelji i oni igraju sa mnom kladionicu imaju isto mišljenje kao i ja. P4 (46:78) (U večernjim satima posjećujem kladionicu) jer nemaš druge zanima-cije, a kockarnice dokasno rade. P1 (61:61) (Odlazak u kladionicu je) planiran, odvojim sebi svaki dan poslije podne, to je meni ono ko odušak. P7 (61:61)
Preferirani vidovi kockanja u razumijevanju fenomena kockanja igraju ulogu u determiniranju modaliteta klađenja prisutnih kod sudionika, a koji se pokazuju kao preferirani, te kao najznačajnije karakteristike tih vidova pronalazi se efi-kasnot, brzina, jednostavno i pristupačnost cjelokupnog procesa igranja takvih igara na sreću. Pronalazimo i to da vrlo često se ulaže novac koji je odmah dostu-pan, a najčešći oblici klađenja su igranje tiketa, ili sportska prognoza, kao i bingo listića u kladionicama putem računalnih programa, te se ovi vidovi pokazuju kao najjednostavniji. Istraživački interesantno uočavamo momenat kada sudionici na pitanje o stavu prema zatvaranju kladionica utvrđuju da bi se pronašli neki drugi vidovi kockanja i klađenja. Sudionici spominju da: ...sve su iste (kockarnice), svaka ista mogućnost... P1 (79:79) Ako bi se zatvorile kladionice, 100% bi našli neke druge izvore klađenja i kockanja, 100%, jer kad je čovjek ovisan o kocka-nju, on će ostat ovisan, (on) će sa jaranima podijeliti karte i igrat će pokera u no-vac, i znači uvijek će naći neku zanimaciju za kockanje i da se kocka. P2 (94:94) (Preferiram) ove najjednostavnije (igre), ove bingo. P4 (35:35)
Preporuke kao samostalna supsidijarna kategorija izuzeta je setom pitanja u intervjuu koja se dotiču izjava sudionika o manifestima koje šalju mladima i osobama koje se već kockaju, te se iz jednog odnosa zajedno s kategorijom prvog iskustva kockanja mogu iznaći mehanizmi preveniranja fenomena koji je, kako sudionici navode, postao loša navika. Ovim putem koristeći se prikupljenim po-dacima razvijaju se mogućnosti aktivizma, kako u životima osoba koje su centar istraživanja, tako i dijelom univerzalnih, selektivnih i indiciranih prevencijskih modaliteta. Sudionici šalju poruku, navodeći da: (Oni koji se klade trebaju) što prije da prestanu s tim. P3 (121:121) (Mladi) nemojte kockati, neće vam to ništa donijeti. P2 (115:115) Kad ne kockam izgleda, izgleda dan, pa radim taj dan sigurno radim, il sam u obavezama, možda sam, onaj, sigurno se osjećam bolje taj dan... ...kladionica nije rješenje životnih problema. P4 (121:144) (Ne bih se kockao) kada bi se oženio. P5 (158:158)
161FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
Kockanje (ni)je problem kao glavna tema i ključna dimenzija koja se ispro-filira unutar prikupljenih podataka i predstavlja jednu multidimenzionalnu i di-hotomnu odrednicu fenomena kockanja, te u ovom slučaju povezuje se sa supsi-dijarnim kategorijama i pojmovima unutar njih i izuzetan značaj zadržava pri razumijevanju i u funkciji premosnice istih. Većina sudionika navodi da kocka-nje može ili je već problem u njihovom životu, međutim okrenuti su ka tome da neposredni stimulusi, poput postojećih društvenih problema, lošeg ekonomskog stanja, nezadovoljstva radno-tržišnim sistemom, kao i nadanje u veliki dobitak koji će riješiti mnoge probleme odlučuju se za uzimanje učešća u igranju igara na sreću. Pri tome se vode određenim principima u odabiru i vidovima kockanja, kao što su jednostavnost i brzina odvijanja igre, ali nerijetko navode da ne postoji konkretna taktika, nego se oslanjaju na supstrat sreće. Sreća je ovdje prepoznata kao jedna sakramentalna odrednica, s obzirom na to da vrlo često osobe iznose da zaslužuju da upravo njih sreća i posluži. Jedan od sudionika navodi da je koc-kanje problem samo ukoliko osoba ima formiranu porodicu. Nasuprot negativnih stavova prema kockanju od strane porodice nalazi se neupućenost porodice u ozbiljnost i intenzitet problema, kao što je naprimjer zaduživanje pri kockanju, te nesrazmjer između uloženog i dobivenog.
Vrlo često i kada je problem prepoznat, ne prate ga efikasni mehanizmi pri rješavanju istoga, prvenstveno zbog toga jer se kockanje prepoznaje kao svojevr-sna kognitivna distorzija kod osoba. S druge strane, sudionici nerijetko kockanje prepoznaju kao aktivnost kojom ispunjavaju slobodno vrijeme, uz koju se odma-raju, druže, ali vrlo i često u funkciji savladavanja svakodnevnice, osobe ulaze u svijet gdje su fokusirani na odnose i zaboravljaju vlastite potrebe i probleme. Neki od sudionika su naveli da im kockanje predstavlja razonodu, dok drugi na-vode da na ovaj način nastoje preživjeti i svoju obitelj obezbijediti.
Na kraju, kockanje može da ima poveznice i sa značajnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje, kao i konzumiranje psihoaktivnih supstanci.
162 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
Gra
fika
1. S
lože
nost
odn
osa
izm
eđu
cent
raln
e te
me
i sup
sidi
jarn
ih k
ateg
orija
i
prip
adaj
ućih
poj
mov
a do
bive
no p
utem
soft
vera
za
kval
itativ
nu a
naliz
u A
tlas.
ti
163FENOMEN KOCKANJA U KONTEKSTU SAVLADAVANJA SVAKODNEVNICE MLADIH
Zaključak Tekst je imao za cilj otvoriti prevencijsku dimenziju pristupa fenomenu koc-
kanja među mladima. Početna tačka je nepristajanje na rutinizirani stav da druš-tvo, pridajući konotaciju devijantnosti ovoj sociopatološkoj pojavi, ustvari prona-lazi mehanizam za amnestiranje od vlastite, toliko mu imanentne, odgovornosti.
Operiralo se kroz pristup istraživačkom problemu fenomenom subjektivnog iskustva pojedinca i njegovim načinima na koje doživljava svijet. Dakle, feno-menu kockanja se pristupilo u kontekstu subjektivnog iskustva pojedinca i nje-govih načina koji doživljava svijet oko sebe. Istraživanje je dvovalentno orijenti-rano, osjetljivošću prema kontekstu u kojem subjekt obitava koji za mlade ljude predstavlja uveliko determinantu kreiranja svakodnevnice.
U skladu sa savremenim prevencijskim modelima, modelom Rezilijentnosti/otpornosti, Pozitivnog razvoja, Rizičnih i zaštitnih faktora, Promocije mentalnog zdravlja i Razvojnih prednosti, sljedeće kategorije dobivene kvalitativnim istra-živanjem mogu biti osnova za konstruiranje konkretnih prevencijskih progra-ma prema pojavi kockanja među mladima: prvi susret s kockanjem, stimulacija kockanja, posjećivanje kladionica, preferirani vidovi kockanja, kockanje kao dio svakodnevnice, nevidljivi dobitak od klađenja, ishod kockanja u odnosu na po-sljedice, stavovi i mišljenja prijatelja i porodice o kockanju.
Literatura
− Bijedić, M., Kuralić-Ćosić, L., Kovačević, R. i Vardo, E. (2015). Navike kockanja sred-njoškolaca u dvije urbane sredine u Bosni i Hercegovini. Socijalne teme, 1 (2), 44-44. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/177306
− Dodig, D. (2013). Obilježja kockanja mladih i odrednice štetnih psihosocijalnih poslje-dica (doktorska disertacija), Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada, Zagreb. Dostupno na: https://www.bib.irb.hr/654401
− Grundwald, K., Thiersch, H. (2004). Praxishandbuch Lebensweltorientierte Soziale Ar-beit. Weinheim, Deutschland: Juventa-Verlag.
− Halmi, A. (2005). Strategije kvalitativnih istraživanja u primijenjenim društvenim zna-nostima, Zagreb: Naklada Slap
− Jeđud, I. (2007). Alisa u zemlji čuda – kvalitativna metodologija i metoda utemeljene teorije. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 43(2), 83-101. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/26371
164 MOGUĆNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH U PREVENCIJI OVISNOSTI O KOCKANJU
− Koić, E. (2009). Problematično i patološko kockanje. Virovitica: Zavod za javno zdrav-stvo “Sveti Rok” Virovitičko-podravske županije. Dostupno na: http://www.zzjzvpz.hr/hr/sadrzaj/djelatnost/1/publikacije/Elvira_Koic_Problematicno_i_patolosko_kockanje.pdf
− Reimann, I. (2009). Hans Thiersch Konzept der Lebensweltorientirung. Verlag: GRIN Verlag.
− Strauss, A., Corbin, J. (1998). Basics of Qualitative Research Techniques and Procedu-res for Developing Grounded Theory (2nd edition). Sage Publications: London
− Uhlendorff, U. (2012). Socijalna pedagogija u Njemačkom. Kriminologija & socijalna integracija : časopis za kriminologiju, penologiju i poremećaje u ponašanju, 20.
Uprava za vjerske poslove
View publication statsView publication stats
