Pariško razdoblje 1877. — 1893.gkd.hr/wp-content/uploads/2018/12/GKD_bukovac_brosura_final_preview.pdf · Vlaho Bukovac je u našu sredinu donio duh francuske umjetnosti i ideje

Vla

ho B

ukov

ac

1855

. — 1

922

.

MU

ZE

JSK

O–E

DU

KA

TIV

NA

KN

JIŽ

ICA

GA

LER

IJA

KLO

VIĆ

EV

I DV

OR

IC

IKLU

S 1

/3

Par

iško

raz

do

blje

18

77. —

18

93.

Pedagoška djelatnost Galerije Klovićevi dvori18. siječnja — 11. ožujka 2018.

Vlaho Bukovac 1855. — 1922.

Pariško razdoblje 1877. — 1893.

CIKLUS 1/3

liljana velkovski muzejska pedagoginja savjetnica GKD

Knjižicu pitanja uz izložbu Vlahe Bukovca (Cavtat, 1855. — Prag, 1922.) pripremili smo za vas, učenike od V. do VIII. razreda osnovne škole i za srednjoškolce, omogućujući vam da proširite svoja znanja o slikaru koji je utemeljitelj hrvatske moderne umjetnosti i pokretač svih umjetničkih manifestacija na prijelomu stoljeća.

Uz pomoć stručnoga vodstva pažljivo promotrite izložena djela iz ciklusa koji obuhvaća razdoblje od 1877. do 1893. godine i nakon toga riješite postavljena pitanja.

Želimo vam puno uspjeha u rješavanju postavljenih pitanja!

Vlaho Bukovac Autoportret, 1890.

Iz koje godine datira ovaj portret i koga prikazuje? Po čemu je on bitan za mladog Vlaha?

Vlaho Bukovac je u našu sredinu donio duh francuske umjetnosti i ideje impresionista, a svoja pleneristička iskustva prenosio je na mlađe generacije. Godine 1878. po prvi put je u analima Pariškog salona zabilježeno ime jednog hrvatskog slikara: “Blaise Bukovac”, kako se potpisivao na djelima nastalima u Parizu. Godine 1898. otvara prvi Hrvatski salon kao predsjednik tek osnovanog Društva hrvatskih umjetnika. Bio je utemeljitelj hrvatske moderne umjetnosti i pokretač svih umjetničkih manifestacija na prijelomu stoljeća. Tada su nastali u Zagrebu i prvi umjetnički ateljei, kao i Umjetnički paviljon.

Vlaho Bukovac rodio se 1855. godine od Augustina i Marije Fagioni. Njegov djed s očeve strane, Giuseppe Fagioni, “patron di barca”, sklonio se sa svojim brodom u zaštićenu cavtatsku luku, tamo se zaljubio u Cavtajku i zauvijek napustio pomorski život. U Cavtatu se potpuno asimilirao te naški i Bogu molio. Prisjeća se Vlaho kako su otac i majka puno radili i noću se budili, majka je na razboj tkala vunene i pamučne komade, a otac je cipele šivao. Konavoke su majci govorile: Vaše zlatne ruke – a ja se čudio zašto to govore, kad o zlatu ni traga na majčinim rukama1.

Svoju sklonost ka slikarstvu pokazivao je od najranijih dana: Bilo mi je 6 godina, kad su me dali u pučku školu. Bio sam srednji u naukama, dok je stariji brat ljepše učio. Meni nauka nije bila po ćudi, rađe sam mrčio po knjigama, oponašao sam što goć bi naslikana vidio… U to vrijeme crtao sam male sličice i prodavao ih djeci po 1 krajcar.

Godine 1866. nenadano se iz New Orleansa vratio stric Frano da se oženi. Taj događaj je iz temelja promijenio život mladog Vlahe jer je i on s njime krenuo put “obećane zemlje”: Uputih se tužna srca put novog života, koji mi je uza svu muku, što me čekala, bio najboljim učiteljem.

Stigavši u New York stric Frano je otvorio dućan brodskim potrepštinama. Ubrzo je stric umro, a udovica ga, umjesto na koledž, poslala u popravilište za malodobnike na otok koji se zvao Hearts Island: Čudilo me da je kolegija u Americi tako siromašna. Sve su kuće bile prizemljuše, od drva sazdane i s hodnicima od dasaka. Sve je bilo prazno i pusto i užasno, sve je neprijateljski gledalo na me. Da nijesam bio osvjedočen o onome, što mi je tetka rekla, bio bih zaista mislio da je to tamnica. I iako sam bio mališan i bez iskustva, ipak mi je do malo jasno bilo, da se iza toga nešto skriva, ali kome da se tužim? Bilo mi je kao da su me odveli u pustinju i tamo samotnog ostavili! Bili su to stvarno teški i otužni dani za Vlaha, više gladan nego sit, promrzao, batine su pljuštale i kad nije trebalo, ali bio je unatoč tome dobar đak i brzo je naučio engleski. Jednom je na tabli nacrtao glavu Washingtona i svi su mu se divili, čak i učitelj, Vlaho je bio sretan jer je prošao bez batina, a još su mu svi i pljeskali. Ubrzo nakon toga učitelj je razgovarao s Vlahom i shvatio da je on nekom čudnom spletkom poslan na otok, a ne na koledž. Učitelj ga je tada spasio i vratio tetki. Tamo se bavio poslugom jer se ona preudala za prijatelja pokojnog strica. Naposljetku ga je otac pozvao da se vrati kući, što je on objeručke prihvatio. Tako se je Vlaho vratio u Cavtat početkom 1871. godine: Eh, kako je maleno bilo moje rođeno mjesto! Kao gnijezdo na dogledu mora. Na dlanu bi ga ponio!

Vlaho se morao nečime baviti pa je odlučio postati pomorac i ploviti na jedrenjaku od Carigrada i Odese do

01Liverpoola i natrag: Od budućnosti nijesam se ničemu nadao. Na slikarstvo sam gledao kao na vrlo ugodnu igru, ali ni na kraj pameti mi nije bilo, da se odmetnem u umjetnike. Htio sam u svijet, da ne budem na teret svojim roditeljima. Nakon nesretnog pada u duboku jamu broda, koji ga je skoro koštao života, odlučio je zauvijek napustiti pomorsku karijeru. Dok se tako liječio, otac je dogradio kuću i Vlaho je oslikao zidove: Rekoh ćaći, da ću mu ja slikama i uresima iskititi kuću i to onako, kako sam vidio od nekog slikara Zebedea iz Dubrovnika. I tako učinih. To su uprav prvi moji slikarski radovi. Moj ćaće je bio ponosit na moje umijeće i zvao gospodu, da vide moju rabotu. U mjestu se razglasilo, da je Vlaho slikar.

Dvije godine kasnije Vlahov brat Jozo i još nekoliko mladih iz Dubrovnika uputilo se u Peru tražeći posao. Vlaho je odmah pronašao posao u tvornici vagona ispisujući slova, brojeve i slikajući dekoraciju na vagonima. Početkom 1874., kada je ostao bez posla, otišao je u San Francisco. Tamo se zaposlio kao konobar, sluga, kuhar, kolorirao je fotografije, crtao slova na tablama i staklu i naposljetku slikao: Slikanje bijaše i ostade moj najveći užitak, čim sam zaposlen slikanjem zaboravim na sve i mislim, da nema danas čovjeka na svijetu, koji bi bio sretniji od mene.

Kopirao je sve što mu je došlo pod ruku i konačno je njegov talent otkriven. Naime, gospodin Barrington, direktor pošte, kad je vidio njegov prvi autoportret (1875.) na zidu kavane, odmah mu je rekao da se pusti ovog bijednog posla i posveti se slikarstvu: Ovo mjesto za vas nije, to je uvreda vašemu talentu! Otale mladi prijatelju, širok je svijet, a vas čeka sreća i nenaslućena budućnost! I Vlaho to i učini. Bilo mu je devetnaest godina. Od toga dana više nikada nije služio.

2 — 3 izložba pariško razdoblje vlaho bukovac (1855. — 1922.)

Vlaho Bukovac Pariško razdoblje 1877. — 1893.

Koje godine je nastala ova slika?

a. 1866.

b. 1875.

c. 1877.

03Njegovi su amaterski radovi pobudili pažnju javnosti i kritičara te su o mladom talentiranom slikaru Vlahi Fagioniju pisale američke, naše i talijanske novine. Krajem 1876. vratio se u Cavtat s namjerom da se usavrši u svom umijeću u Italiji. Iz Amerike je donio sliku Sultanija koju Vlaho naziva Turkinja u haremu. Nitko nije mogao niti zamisliti da bi to mogao biti rad domaćeg mladića: Od tog časa osjetih, da je doba lutanja i bijede prošlo i da sam našao put, što mi ga je Bog od poroda zabilježio: Umjetnost. Novi život počeo je sada za mene.

02

Ruka, ulje na platnu, Umjetnička galerija Dubrovnik

Potrudite se pronaći ove detalje na slici, zaokružite ih olovkom i napišite čime se to sultanija okitila?

a. smaragdima

b. dijamantima

c. biserima

Njegov neosporni talent uočio je Medo Pucić, vlastelin, pjesnik, političar, svjetski čovjek zavidne kulture koji je zamolio biskupa Strossmayera da svog štićenika odvede u Pariz Jaroslavu Čermáku2. On je rekao Vlahi da se prvo mora usavršiti u crtanju, jer da je crtanje temelj slikarstva i uputio ga glasovitom slikaru profesoru Cabanelu na École des Beaux–Arts. Medo Pucić ga je ujedno nagovorio da, u duhu slavenstva, promijeni prezime, od Fagioni u Bukovac. Bukovac je primljen u Cabanelov atelje u zrelo mladenačko doba, s dvadeset i dvije godine, kao eleve libre, student neupisan na École des Beaux–Arts. Mladići od petnaest do trideset godina mogli su se upisati kao slobodni studenti osobnom molbom mentoru klase, ne prošavši rigorozni Concours des places, prijemni ispit iz anatomije, perspektive, modeliranja i crtanja uživo, za što su se mnogi studenti

godinama pripremali po privatnim ateljeima. Slobodni student bio je isključen iz raznih natjecanja École des Beaux–Arts, uključujući i prestižni Prix de Rome koji je pobjedniku omogućavao da boravi u Rimu do pet godina o državnome trošku. Prix de Rome dodjeljivao se samo francuskim građanima, što objašnjava zašto se malo stranih umjetnika pokušavalo upisati redovitim putem. Vlaho Bukovac započeo je akademsko usavršavanje u crtanju na École des Beaux–Arts. Da bi ga profesor Cabanel3 primio u klasu, Vlaho je morao donijeti radove na uvid. Upoznao je Talijanku Mariju koju je zamolio da dođe u njegov pansion i bude model, a uz to je naslikao i studiju lijeve ruke položene na hrbat knjige. Radovi su se odmah svidjeli Cabanelu, a posebno je bio zadovoljan odabirom Marije koja je i njemu bila izvor ljepote i tako je Vlaho postao njegov đak.Mlada sultanija, 1877.


04Prvo je učio na gipsanim odljevima antičkih skulptura: Proniknuti u harmoniju i proporciju ljudskog tijela, kao i u prosti veličanstveni zakon linije: to znači shvatiti staru grčku umjetnost – a i svu umjetnost. Kada se činilo da je svladao antičke primjere, Bukovac je počeo crtati žive modele, tipično za slikarsko obrazovanje 19. stoljeća, prvo u olovci, a godinu dana poslije u bojama. Što se mene tiče, rađe sam slikao muškarce, jer samo onaj, koji dobro poznaje muško tijelo, shvaća i vidi pravu ljepotu ženske nagosti. Razumije se bolje i u anatomiju, jer su mišice kod žena puno više obavite oblinom, nego li u muškaraca. I tako uporedivši jedno s drugim, pravi umjetnik postigne traženu i nikad dosta opjevanu harmoniju. To jest potpuni sklad oblika i linija.

Usvojio je istraživačke vještine nužne za složene povijesne slike što uključuje i sposobnost uvjerljivog prikaza povijesnih rekvizita i odjeće na osnovi proučavanja muzeja i zbirki. Naučio je kako slikati složene arhitektonske pozadine, proračunavati upad svjetla i reagirati na zamišljeni okoliš. Najvažnija je bila sposobnost prikaza ljudskoga tijela u različitim položajima uz njegovu uvjerljivu prisutnost, težinu, muskulaturu i emociju. Bukovčevo ustrajanje na važnosti harmonije i umjetnikove dužnosti da idealizira nesavršene oblike govori nam da je usvojio osnovna načela francuske škole.

Je li slikar morao otputovati u Crnu Goru da bi naslikao Crnogorku s fotografije koja je u posjedu Kuće Bukovac?

a. da

b. ne

Epizoda iz rata u Crnoj Gori, 1878., Kuća Bukovac

Cilj mladoga Vlahe bilo je izlaganje na Salonu4. Vlaho se odlučio izložiti Crnogorku: I tako počeh Crnogorku na obrani. Ćaće mi je dobavio nošnju, a studiju krša i hridine učinih u šumi Fontainebleaua (kasnije sam doznao, da je i Čermák na taj način izradio svoje Crnogorce). U ogromnoj konkurenciji francuskih i stranih umjetnika, njegova Crnogorka na obrani primljena je na Pariški salon. Po zatvaranju Salona sliku je poslao Strossmayeru: Ni danas ne znam u čijim je rukama to moje prvo umjetničko djelo.

U hrvatskim krajevima vijest da je djelo sina domovine prvi put odabrano da visi na cijenjenome Salonu odjeknula je pobjednički. Cijeli će svijet vidjeti da je domovina stvorila važnoga umjetnika. Zamišljalo se da je Bukovac prvi ispunio dvojako poslanje što mu ga je hrvatska publika namijenila: obznanjivanje nacionalne borbe za neovisnost od imperijalnih sila koje su kontrolirale regiju i dokazivanje putem umjetničkoga dara da je zemlja u kojoj je rođen civilizirana na svjetskoj pozornici: Salon je za mene bio uvijek velika škola. Upoređivao sam svoje slike s drugima i tako popravljao svoje pogrješke. Ta mi je škola najviše koristila, a trajala je sedamnaest godina.


Svijet oko njega, temeljito nepoznat, brzo se mijenjao. Pogledamo li popis djela što ih je Bukovac izlagao od 1878. do 1893., dobivamo dojam da ga je bilo svuda: etnografski žanrovski prizori, sve vrste aktova (mitološki, alegorijski, utemeljeni u književnosti), biblijske povijesne slike, portreti crkvenih dostojanstvenika, portreti bogataša.

Bukovčevo zanimanje za prirodu počelo je rano. U sačuvanim dječjim radovima Pastirica i orao i Lov na

05

Središnji prizor Pastirice i orla postavljen je u imaginarnom krajoliku, na hridima s rijetkom vegetacijom, uz rub šume u podnožju planina.

Lov na krokodile odvija se u visokoj gustoj travi, s naplavinom drveta u prednjem planu. Scena, kao i pejzaž, plod su razigrane dječje mašte.

U istom ovom razdoblju Bukovac slika prikaz svog rodnog Cavtata Panorama Cavtata okupanog zlatnim, mediteranskim suncem. Minuciozno prikazuje gradski plan. Na plavičastom moru su brodovi i ribarske barke, brzim potezima prikazuje zelenilo, a širokim lazurnim nanosima boje obrađene površine poluotoka Rata i goleti planina nad mjestom. Minijaturni likovi riješeni su u nekoliko poteza perom.

Sve tri slike (Pastirica i orao, Lov na krokodile, Panorama Cavtata) rađene su istom tehnikom. Odredi koja je to tehnika.

a. litografija

b. crtež u boji

c. kombinirana tehnika na papiru

krokodile smješta dramatične naivne scene u zamišljene pejzaže. Još u Bukovčevu djetinjstvu, u radovima nastalima u Cavtatu, prije odlaska u do tada daleke nepoznate prostore Novog svijeta i njegovog centra New Yorka 1866. godine, pronaći ćemo ponovljeni uzorak njegova promatranja i slikanja prirode: gole hridi, visoka stabla, mali ljudski likovi, vlati trave, rasvijetljeni zrak. Svjetlo je žutkasto, a sjene su modričave.


06Iste godine kada je bila izložba Pariški salon, održana je i Treća izložba impresionista na kojoj je grupa “odbačenih” i formalno prihvatila ime kojim su označeni nekoliko godina ranije, kao oni koji novim tehnikama, ali i motivima, ne prikazuju samo pejzaž, već donose doživljaj pejzaža. I Bukovac sve češće bježi od strogo propisanih shema akademske nastave koju je usvojio od Cabanela, osobito njegovu tehničku virtuoznost i eleganciju oblika te oslobođen svih konvencionalnosti, u fontenbloškoj šumi, poput barbizonaca slika u pleneru male lirske šumske

Prodavač riba, 1876.Crnac s golubovima, 1876.

Mouron pour les petits oiseaux, 1878.

Koja je tema ovih slika iz najranijeg amaterskog razdoblja Bukovčeva slikarstva?

a. pejzaž

b. žanr scena

c. mrtva priroda

pejzaže. Bukovac je s impresionistima dijelio njihovu usredotočenost na prikazivanje prirodnih svjetlosnih efekata. Prema kraju svoje karijere tražio bi od modela da nose isključivo svijetlu odjeću zato da bi bolje proučio odraze svjetla u pleneru. I upravo u tim svježim i spontanim djelima, koja slika prema vlastitom impulsu, treba tražiti začetke onog drugog, nekonvencionalnog Bukovca. On je ideje impresionista prihvaćao postepeno, jer da bi se prehranio nije mogao slikati revolucionarno te se odreći narudžbi od kojih je jedino živio.

07

Pozorno promotrite slike iz 1878. i 1879. godine i odredite koje godišnje doba prikazuju.

a. proljeće

b. ljeto

c. jesen

d. zima


08 09

Na gornjem detalju slike vidite djevojku koja nešto radi. Zaokružite točan odgovor.

a. svira klavir

b. pjeva

c. svira gusle

Kako bismo okarakterizirali lik ove djevojke?

a. ponosna djevojka

b. sjetno zamišljena djevojka

c. vesela djevojka

Glava djevojke sa žutom tkaninom, Pariz, oko 1880.

Nakon diplome 1880. godine Vlaho se dvoumio hoće li se vratiti kući ili ostati u Parizu, svjetskoj umjetničkoj metropoli, ali u nezavidnom materijalnom položaju. Odlučio je ostati u Parizu te se prehranjivao slikajući Madone nekom trgovcu antikviteta, oslikavao lepeze, slikao portrete. Do značajnijih promjena došlo je krajem 1880. godine kad se sprijateljio s mladim arhitektom Eduardom Monnierom koji je počeo graditi novu kuću i u njoj uredio atelje za Bukovca. Monnier ga je uveo u pariško društvo, viđen je na svim premijerama, prisutan na otvorenjima izložbi te postaje u Parizu poznat kao slikar i kao salonski čovjek.


Po svojim izvanrednim sposobnostima Bukovac je bio predestiniran za slikara portreta: do 1881. godine poznat kao pariški Bukovac, slikar Salona koji je dobivao nagrade i priznanja te uspješno ispunjavao želje pariških naručitelja. Iako su ta djela, prilagođena ukusu publike i postulatima žirija, ponekad sputavala njegovu izvornu kreativnu snagu, ona su mu ipak donijela slavu koju je u svijetu i u

Napišite nazive ispod slika. Na kojem portretu muškarac drži cigaru?

a. Portret Luka Zore, 1881.

b. Portret Aleksandra Opuića, 1881.

10

našim krajevima uživao. Na portretima nastalima u Dubrovniku 1881. osjeća se sigurna ruka umjetnika, izvrsno vladanje métierom5, nepogrešiv crtež i smisao za impostaciju6 lika u kadar. Portreti obitelji Bošković slikani su lazurnom tehnikom u galerijskom tonu, s fino graduiranim tamnim bojama i s naglašenim lateralnim7 osvjetljenjem, čime postiže jak kontrast chiaro-scura8 na fizionomijama.


11

Portret Teodore Bošković, 1881.

Portret Marije Opuić, 1881.

12

Na ženskim likovima osjeća se više slikarske slobode u tretmanu odjeće s gustim, širokim impastima9, koji daju izražajnost i koloristički akcent slici.

Na kojem portretu žena drži monokl?

a. Portret Teodore Bošković

b. Portret Marije Opuić

Zanimljiv je detalj jednog ženskog portreta kojeg možemo vidjeti i na drugim portretima. Odredite kojoj slici pripada.

a. Portret sestre Gjorgje

b. Portret Charlotte de Giulli

c. Portret sestre Ane


13 14

Svoj najveći uspjeh Bukovac je doživio zahvaljujući radu La grande Iza, velikome platnu utemeljenom na odlomku iz istoimenoga realističkog romana Alexisa Bouviera (1836. – 1892.). Nisu svi bili oduševljeni slikom i nije se svima sviđala. Izazvala je ljutnju i odbojnost. Navela je tiskare da je počnu reproducirati te je potaknula prvu karikaturu Bukovčeva djela. Skandal što ga je izazvala Iza stvorio je upravo ono što je umjetniku iz Cavtata bilo potrebno da se uzdigne iznad tisuća umjetnika koji su se borili za svojih petnaest minuta slave. Loša reklama pokrenula je brojne umjetničke karijere.

Koje godine je nastala slika La grande Iza?

a. 1882.

b. 1883.

c. 1884.

Slikom La grande Iza, Vlaho je započeo seriju aktova, nagih žena nježne kože boje slonovače, s lakom dozom senzualnosti. Pogledajte na izložbi sve aktove, te ispišite nazive samo onih koji imaju mitološke konotacije.

U Bouvierovu romanu Iza je bogata fatalna žena Georgina de Zintsky, moldavska udovica bogatoga bankara koji je umro u duševnoj ustanovi i ostavio joj bogatstvo. Iza nije bila nevin akt. Kritičari su je doživjeli više kao “razodjenutu (déshabille)” nego kao “golu (nue)”, što ju je činilo nepristojnom. La grande Iza prekršila je pravila, nedostajao joj je odgovarajući izgovor za golotinju – alegorijski, biblijski ili mitološki kao kod Cabanelova Naissance de Venus (Rođenje Venere) (1863.) koje je predstavljalo protutežu u raspravi. Mitologija je golotinju u Cabanelovoj kompoziciji učinila pristojnom s obzirom na norme akademskoga slikarstva, dok je stvarnost kod Bukovca većini predstavljala šok. Je li Bukovac imao pojma da će njegova lijepa zločinka izazvati

takvu odbojnost? Francuski kritičari oprostili su “simpatičnome Dalmatincu” pogreške, pripisujući ih njegovu stranome podrijetlu – umjetnikov loš izbor djevojke jamačno se temeljio u tome što je rođen u blizini Istoka. Njihova su očekivanja od stranca bila drukčija nego od francuskih umjetnika koji su trebali poznavati norme.

Iza je one godine bila, kako se pariški veli: le clou du Salon (senzacija Salona), a reprodukcija moje slike bila je rasprodana u tisuće istisaka. Bukovac je bio mlad i neiskusan i nije znao izvući materijalnu korist, no bio je ipak presretan: I bez tih novaca bila je to za mene sreća kakve nikad više u životu doživio nisam. Biti mlad i slavan u Parizu! Zar ima što veće, što vrednije na svijetu?!


15Haljina kraljice Natalije može imati više varijanti. Kao modni dizajneri pokušajte nacrtati vašu zamišljenu haljinu na nekom svečanom balu.

Bukovac je bio pozvan u Beograd da portretira kraljicu Nataliju Keško, udanu Obrenović. Budući da je kraljica bila nezadovoljna prijašnjim portretima drugih umjetnika, njezin muž, kralj Milan, pozvao je Bukovca da bude njihov gost i naslika njezin portret.

Portret kraljice Natalije, 1882.


16 17Portret Marka Cara, 1884.

Portret djece obitelji Katalinić, 1885.

Zanimljiv je jedan detalj na ovoj slici koji prikazuje predmet hrvatske nacionalne baštine. Odredite koji je to predmet.

a. dječja kolica – igračka

b. drveni konjić – igračka

c. pianino

Kada na slici vidimo prikaz jedne osobe, kao što je to na slici gore, kako nazivamo takav prikaz?

a. portret

b. autoportret

c. grupni portret

18

Od jeseni 1884. pa do kraja ljeta 1885. Bukovac se povukao u Dalmaciju. Tada je u Zadru, Dubrovniku, na Korčuli i u Splitu naslikao na desetke odličnih građanskih portreta te u pleneru promatrao mijenu svjetla i za sebe slikao primorske pejzaže. Njegova pojava je u svakom dalmatinskom gradu izazvala pravi kulturni događaj. Sve su novine pisale o njemu kao o novoj zvijezdi na pomolu. Marko Car10 objavljuje prvu oveću studiju o mladom slikaru koji se proslavio u Parizu.

Slika Portret djece obitelji Katalinić ukazuje da Vlaho nije samo bio vješt portretist, već i majstor komponiranja što će u potpunosti doći do izražaja pri slikanju složenih djela nacionalno-povijesne i književne inspiracije za Bukovčeva boravka u Zagrebu, kada će dobiti narudžbu izrade zastora Hrvatskog narodnog kazališta, no o tome ćemo drugom prilikom.

Djeca su prikazana u interijeru salona u kući, a slikar je prozračnim, iskričavim svjetlom oživio radosna dječja lica. Rasvijetljenom modelacijom Bukovac je napustio akademski realizam i uspostavio ravnotežu između tamnih tonova i difuznoga svjetla.

Portret prikazuje kneginjicu tijekom kontemplacije u snenoj pozi s knjigom u rukama, odjevenu u crnogorsku odjeću koja određuje narodnost kuće Petrović i tako predstavlja vizualni simbol nacionalnog identiteta. Zaokružite ime ove kneginjice:

a. Milica

b. Ksenija

c. Milena

Sljedeće godine na crnogorskom dvoru na Cetinju naslikat će više portreta, od toga devetero djece knjaza Nikole i kneginje Milene. Portreti obuhvaćaju prikaze od dvogodišnjeg djeteta do odraslih osoba, predstavljaju dijapazon psiholoških portreta u raznolikim formama: puna figura, dopojasni, poprsje.


19

Možemo samo još jednom napomenuti da je Vlaho Bukovac daleko od Pariza i Salona, odlučio definitivno napustiti tamnu tonsku skalu i ubuduće slikati širokim spektrom vedrih boja plenerizma. Prijelom se dogodio u Dalmaciji kao rezultat njegovih mnogobrojnih studija u prirodi, na osnovi već ranije poznatih teoretskih postavaka impresionista, koje su se tek sada u pravom smislu iskristalizirale.

Povratkom u Pariz, ujesen 1885. kritika je odmah zamijetila njegovo

Žena koja sjedi u šumi, oko 1886., ulje na platnu

Iz Fontainebleaua, oko 1886., ulje na platnu

Muškarac u pejzažu, oko 1886., ulje na platnu

likovno sazrijevanje i nov način slikanja. U to vrijeme sve više slika u predjelima Fontainebleaua male pejzaže s marginalnom figurom žene u crnom, pejzaži su slikani spontanim, energičnim i brzim rukopisom, gustim imapastom, bez sistematskog građenja slike, na njima je liniju posve žrtvovao boji. Primjenom življe skale boja oslobađao se i duktus umjetnika, pogotovo na najsvjetlijim partijama slike, gdje su namazi izrazito gusto naneseni.

Koji bi bio “zajednički nazivnik” ovim slikama?

a. rasplesane figure u prirodi

b. potraga za blagom

c. uživanje i odmor u prirodi


20

Vlahov prijatelj, arhitekt Monnier, u međuvremenu je umro i Bukovac se preselio bliže umjetničkoj koloniji na Montmartreu. Dok još nije stekao svoju raniju poziciju, trgovcu umjetnina Olivieru prodavao je velik broj slika kad se našao u novčanoj oskudici, a potpisivao se pod pseudonimom Paul Andrez.

Slikajući portrete tamošnjeg visokog društva, Bukovac je dovoljno zaradio da je uz baziliku Sacre Coeur krajem 1887. izgradio vlastiti atelje od drva s prostranim vrtom, zatim i malu vilu u kojoj je živio sa svojom sestrom, a kasnije i sa svojom ženom: Atelier je bio tako sagrađen, da kad bi rastvorio vrata, preda mnom bi se pružio mali četverouglasti travnik, a na njemu cvijeće i neke niske kruške i jabuke. Okolo vrta bili busovi jorgovana kao prava stabla, a pod njma visoke ruže svake vrste. Tako sam ne smetano rabotao u vrtu.

Portret Samsona Foxa, 1890., ulje na platnu

U kojem se prestižnom muzeju nalazi ovaj portret?

a. Harrogate Museums & Arts, The Mercer Art Gallery

b. Umjetnička galerija Dubrovnik

c. Moderna galerija, Zagreb

Bukovac oko 1886. dolazi u kontakt s londonskim trgovcima umjetnina Vicars Brothers, koji su prema ukusu engleske klijentele naručivali velike žanr-scene i predstavljali ih u Londonu u svom izložbenom prostoru blizu Piccadillyja, i sve to dobro naplaćivali. Izradio je za braću Vicars mnoštvo slika te portret bogatom engleskom industrijalcu i poznatom kolekcionaru Samsonu Foxu, a oni su mu ga darovali za imendan. Slikao je i njegovu obitelj i bio je jako impresioniran prijemom i načinom života tamošnjeg bogatog društva. Svu dobit je dijelio s braćom Vicars što mu se naposljetku zamjerilo i rekao im je da to tako više ne može: Inače ne ide u velikom svijetu, umjetnici bili su i bit će uvijek izrabljivani, jer napokon živjeti se mora, pa bolje danas jaje nego li sutra kokoš. Bilo kako bilo, glavni uvjet za umjetnika bez kojeg nema ni zanosa ni zadovoljstva jest: SLOBODA! Sloboda rada i sloboda raspolaganja samim sobom. Za to i ostavih engleski Eldorado.


21 22

Koja je tema ove slike?

a. sakralna

b. svjetovna

Je li to alegorijski11 prikaz?

a. da

b. ne

Isus prijatelj malenih (Pustite k meni malene), 1888.

Zora umire u naručju dana, 1889., ulje na platnu

Braća Vicars naručila su mu veliku sliku Isus prijatelj malenih. Sve studije izradio je u vrtu. Ta mu je slika u Salonu 1888. donijela priznanje Mention honorable.

Dok je slika Isus prijatelj malenih osvajala londonsku publiku, na Pariškom salonu stropnom kompozicijom Zora umire u naručju dana bio je odlikovan brončanom medaljom.


23U Parizu slika seriju antičkih žena u najsvjetlijoj kromatskoj skali u peplosima12, opsjeda ga fenomen bijelog u bijelom.

Vlaho Bukovac se 1892. godine oženio Jelicom Pitarević iz ugledne dubrovačke kapetanske obitelji. Na povratku u Pariz svratili su do biskupa Strossmayera u Đakovo i tamo ga je portretirao. Slijedio je dalje Zagreb i susret s kanonikom dr. Franjom Račkim koji ga je nagovarao da se vrati u Hrvatsku. Upoznaje ga s dr. Isidorom Kršnjavijem koji u ime vlade govori o osnivanju umjetničke akademije u Zagrebu koju bi Bukovac mogao voditi. Bukovac je bio oduševljen priznanjima i obećanjima. Iz Pariza otišli su u Liverpool u posjet prijateljima. Boravili su u dvorcu Marfield kod obitelji Le Doux. Portretirao je Lauru Le Doux, mladu ženu obasjanut suncem u proljetnom parku: Oni koji stavljaju pravila, kako da se slikaju tkanine, krajine, voda, ljudi i ostalo, na krivome su putu. Umjetnost ne podnosi nikakovih recepta. Ona je slobodna, pa su sve moguće izradnje i tehnike dobro došle, samo ako vode k pravoj svrsi. Svjetlost je najveća istina i ljepota, jer bez nje bili bi slijepi od rođenja.

Tko u antičkoj Grčkoj nosi peplos, a tko togu? Pridružite točan odgovor:

muškarac peplos

žena toga

Patricijka II, 1890., ulje na platnu Patricijka, 1890., ulje na platnu

Portret Laure Le Doux, 1892., ulje na platnu

24U kojem se prestižnom muzeju nalazi ovaj portret?

a. Harrogate Museums & Arts, The Mercer Art Gallery

b. National Museums Liverpool, Walker Art Gallery, Liverpool

c. Kuća Bukovac, Cavtat

U slikarstvu je pak uspjeli portrait vrhu-nac umijeća. Izraditi dobar portrait ne znači samo dobro vidjeti, već i razumi-jeti dušu onoga, koji pred tobom sjedi.


25

Nećakinja, 1889.

Prema portretu Nećakinje pronađite u svojim foto-albumima vlastiti portret iz djetinjstva i zalijepite ga u zadani kvadrat.

Autoportret, 1877.

26

Kojom tehnikom je rađen ovaj crtež?

a. ugljen na papiru

b. olovka na papiru

c. tuš na papiru

Obično se govori, da je crtanje lako naučiti, ali šarama da su teški poslovi. To je posve neispravni nazor. Poteškoća se ne skriva ni u crtanju ni u bojama, već nada sve u pravome i nepogrešivom gledanju. Tu je sva snaga umjetnika. Vid je za slikara ono, što je osjećaj za pjesnika. Oni se popunjavaju…

26


Dječak s košarom, tuš na papiru

27 28

Obojite drvenim bojicama ili flomasterima crtež u tušu.

Ako kažemo da je autoportret prikaz samog sebe, onda napišite čiji je to autoportret iz 1890. godine?

U travnju 1893. Vlaho je došao u Zagreb i dočekan je s najvećim oduševljenjem. U patriotskom zanosu ostao je u Zagrebu i kad mu se u lipnju rodio sin Ago, zatražio je da se njemu i njegovom potomstvu legalizira nošenje imena Bukovac. Njegova prva izložba u Zagrebu u Akademijinoj palači oduševila je Zagreb.

konture


IMPPRESSUM

NakladnikGalerija Klovićevi dvoriJezuitski trg 4, Zagreb

Za nakladnikaAntonio Picukarić

Autorica i urednicaLiljana Velkovski

LekturaKatarina Srdarev

FotografijeGoran Vranić

Oblikovanje i prijelomHamper studio d.o.o.

TisakKerschoffset

Naklada300

CIP Zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000986051.

ISBN978-953-271-109-7

Publikacija je financirana zahvaljujući novčanim potporama Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za orazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

RJEŠENJA1. 1875., Vlaho Bukovac, 2.c, 3.c, 4.b, 5.c, 6.b, 7.c, 8.c, 9.b, 10.b, 11.b, 12.b, 13.a, 14. Adam i Eva, Andromeda, 15.-, 16.a, 17.a, 18.b, 19.c, 20.a, 21.a, 22.a, 23. muškarac – toga, žena - peplos, 24.b, 25.-, 26.a, 27.-, 28. Vlaho Bukovac.

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

1. Vlaho Bukovac, Moj život, Matica Hrvatska - ALU, Zagreb, 1992. (Odlomci iz života Vlahe Bukovca protežu se kroz cijelu edukativnu knjižicu.)

2. Jaroslav Čermak (1831. — 1878.) proslavljeni je češki slikar koji je oduševljavao parišku publiku romatično-herojskim temama iz crnogorskog života.

3. Alexandre Cabanel (1823. — 1889.), francuski slikar, slikao mitološke, povijesne i religiozne teme i ženske aktove; dugogodišnji profesor na pariškoj Akademiji, učenik mu je bio i Bukovac.

4. Najznačajnija svjetska likovna manifestacija koja je diktirala smjernice ne samo tadašnjeg službenog slikarstva Pariza, nego i čitave europske umjetnosti fin de sièclea (kraja stoljeća).

5. Métier - struka, stručna naobrazba umjetnika, profesija, zanimanje

6. Impostacija - točno odabrano odgovarajuće mjesto

7. Lateralno - bočno, sa strane

8. Chiaro-scuro: svijetlo-tamno, u slikarstvu i grafici način primjene igre svjetla i preljeva svjetlosti, te sjene na plohama predmeta da bi se pojačala plastika predmeta i postigao privid prostora, u slikarstvu tonsko oblikovanje stvara se prijelazom od čiste boje preko nijansiranja pojedinih tonova. Primjena kontrasta svjetla i sjene poznata je u grč. ant. slikarstvu, potom u rim. slikarstvu kao sfumato. Kulminaciju doseže u baroku (Caravaggio, Rembrandt).

9. Impasto: nanošenje boje u debelim slojevima.

10. Marko Car (1859. — 1953.), hrvatski književni kritičar, esejist i putopisac.

11. Alegorija (grč. drugo govoriti) je način prenesenog izražavanja u kojemu se metaforičko ili preneseno značenje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji.

12. Peplos – haljina koju su nosile žene. Peplos je veliki komad tkanine kvadratnog oblika. Ta tkanina se preklapa da bi napravila dupli sloj zvani apoptigma na gornjem djelu tijela. Potom se tkanina savija oko tijela i pričvrsti na ramenima. Jonski peplos je bio otvoren na jednoj strani tijela,dok je dorski peplos šiven kao zatvorena cijev. Preko peplosa uglavnom se nosio pojas.

Documents

Pariško razdoblje 1877. — 1893.gkd.hr/wp-content/uploads/2018/12/GKD_bukovac_brosura_final_preview.pdf · Vlaho Bukovac je u našu sredinu donio duh francuske umjetnosti i ideje