Pitomačke Novine Br 17 (br. 1, god. 3, 2003.)

2 3

PIT

OM

AČ

KE

NO

VIN

EPitomačke novine Pitomačke novine

NE

KA

J IZ O

PĆ

INE

2 3

PIT

OM

AČ

KE

NO

VIN

E

Pitomačke novine Pitomačke novine N

EK

AJ IZ

OP

ĆIN

E

Pitomačke novine Pitomačke novine

4 5

NE

KA

J IZ

OP

ĆIN

E


4 5

NE

KA

J IZ

OP

ĆIN

E


6

GO

SP

OD

AR

SK

E C

RT

ICE

I NO

VO

ST

I

GO

SP

OD

AR

SK

E C

RT

ICE

I N

OV

OS

TI

7


6

GO

SP

OD

AR

SK

E C

RT

ICE

I NO

VO

ST

I

GO

SP

OD

AR

SK

E C

RT

ICE

I N

OV

OS

TI

7


8 9

GO

SP

OD

AR

SK

E C

RT

ICE

I NO

VO

ST

I

GO

SP

OD

AR

SK

E C

RT

ICE

I N

OV

OS

TI


8 9

GO

SP

OD

AR

SK

E C

RT

ICE

I NO

VO

ST

I

GO

SP

OD

AR

SK

E C

RT

ICE

I N

OV

OS

TI


10 11

DE

LA

LA

SU

I DR

UŠ

TV

A I K

LU

BO

VI

DE

LA

LA

SU

I D

RU

ŠT

VA

I K

LU

BO

VI


10 11

DE

LA

LA

SU

I DR

UŠ

TV

A I K

LU

BO

VI

DE

LA

LA

SU

I D

RU

ŠT

VA

I K

LU

BO

VI


12 13

NE

KA

J V

AM

OĆ

E R

EĆ

I VE

LE

ČA

SN

I

DE

LA

LA

SU

I D

RU

ŠT

VA

I K

LU

BO

VI

Piše: Branko Begović

Lovstvo u PitomačiLovstvo u PitomačiPoruka novog župnika župe sv. Vida u Pitomači

"Dragi naši župljani! Na početku ovoga pisma dužnost mi je predstaviti se. Moje ime je Matija Vonić i rođen sam u Mačkovcu kraj Nove Gradiške. Kapelan sam bio 5 godina u župi Vrbovec, potom 11 godina župnik u župi Rasinja, a od listopada 2002. imenovan sam župnikom u župi Pitomača. Ovih dana nam je naš biskup dodijelio i đakona Josipa Vidovića koji će svoj praktikum u godinu dana provesti u našoj župi. On dolazi iz mjesta Strmec, župa Petrijanec iza Varaždina. Pomagati će u svemu pastoralnom radu osim što kao đakon ne može ispovijedati i služiti sv. misu. Želimo mu dobrodošlicu!

Još uvijek upoznajemo i ljude i samu župu. Trebat će nam nešto više vremena. Neke planove imamo i za tekuću godinu, jer čovjek bez plana ne može se kretati naprijed. U Božićne dane podijeljeni su papiri za prijedloge članova župnog odbora. Kada dobijemo predložene vjernike katolike, po većini glasova, predložiti ćemo i listu za glasovanje. Želimo da naš župni odbor počne sa radom već u siječnju. Odbornici su župnikovi najbliži suradnici u svemu što se tiče župe. Nadam se da ćete predložiti i izabrati dostojne vjernike.

Planiramo s proljeća urediti okoliš oko župne crkve, zamijeniti instalacije struje u župnoj crkvi, a na župnom stanu učiniti i veće zahvate. Postaviti oglasne ploče ispred svih crkava, s mladima pokušati očistiti i obnoviti križeve i poklonce u našoj župi.

U duhovnom: Sveta Potvrda je 01.05. 2003. godine, a Prva Pričest je 11.05. 2003. godiine. Prije svega osnovali smo "Caritas župe sv. Vid Pitomača" 02.12. 2002. godine. Pokrenuti ćemo djelovanje Caritasa u našoj župi. Caritas će " snimiti " situaciju na terenu naše župe i dogovoriti djelovanje.

Naši ministranti će posebno biti okupljeni i poučavani za služenje kod oltara. Povećati ćemo i broj ministranata pa ovim putem molimo i djecu nižih razreda da se uključe u našu ministransku organizaciju.

Mladi će i dalje nastaviti sa pjevanjem i sviranjem u crkvi te ćemo ih i brojčano nastojati povećati. Okupljanje mladih na tribinama i susretima ćemo organizirati. Naša liturgijska grupa će još aktivnije sudjelovati u liturgiji. Naša zajednica bračnih parova će također svojim aktivnostima uvelike doprinositi rastu župe sa posebnim osvrtom na bračne parove i bračne probleme. Vjeronauk u školi će i dalje biti oblik pastoralnog djelovanja naše župe preko časnih sestara. Župni vjeronauk pripravnika za sakra-mente bit će u idućoj godini još intenzivniji.

Sva naša proštenja i slavlja u župi tražiti će i aktivniju ulogu odbornika i svih vjernika. Posvetiti

ćemo pažnju liturgijskom pjevanju i sviranju. U pastoralnoj skrbi nikako nećemo zaboraviti naše bolesne i starce. Posebnu bih molbu imao za vozače iz naše župe. Ima mnogo starijih i nemoćnih ljudi koji bi željeli doći na sv. misu u nedjelju. Nađite vremena i dovezite ih u crkvu. Bog Vam to neće zaboraviti. " Što god ste učinili jednome od ovih najmanjih, meni ste učinili" - veli Isus. Najmanji i nemoćni i stari, to su naša braća i sestre. Tečajevi za mladence u našoj biskupiji biti će i ove godine. Neka se mladenci najkasnije mjesec dana prije vjenčanja prijave. Doprinos od 100.00 kuna donesite u župni ured ili crkvu do svibnja 2003. godine. Vjerojatno ćemo pokrenuti još neke stvari u našoj župi u ovoj godini.

To je samo nekoliko prijedloga za ovu godinu.

Što se tiče statistike za 2002. godinu, ona glasi ovako: krštenih--98, umrlih--96, a vjenčanih--33.

Ovaj mali pozitivni rast je znak da se želimo aktivnije zauzeti za život, a ne za izumiranje.

Ukoliko bude nekih nejasnoća ili nespo-razuma molimo vas da nam pomognete da što bolje rastemo u vjeri prema Bogu i ljubavi prema čovjeku. Njegujmo zajedništvo naše župe Pitomača.

"Svim na zemlji mir veselje...”

Vaš župnik Matija Vonić i vaš đakon Josip Vidović.

(nastavak iz prošlog broja)

Osnivači LD "Fazan" Pitomača 1945. godine:Ivan Dugina, Đuro Kirin, Franjo Smrček, Stjepan Kirin, Marijan Šolić, Nikola Renac, Vinko Halusek, Ivan Đakić, Pavo Bradaš, Stjepan Crnković, Josip Fabčić, Imbro Horvat, Vendel Takač i Dragutin Tari.

Predsjednici LD "Fazan" Pitomača od 1945. do 1990. godine:1. Martin Magdić, 2. Đuro Kirin, 3. Pavo Bradaš, 4. Stevo Filipec, 5. Luka Kovač, 6. Luka Lalić, 7. Vlado Drvenkar i 8. Marijan Bradaš.

Počasni predsjednici LD "Fazan" Pitomača:Stevo Filipec iz Bjelovara, Luka Lalić iz Pitomače i Pavo Bradaš počasni lovnik iz Pitomače.

Zaslužni i najaktivniji članovi prema zapisnicima od 1945. do 1990. godine - koji su dali neuobičajeni doprinos razvoju lovačkog sporta u Pitomači:Ivan i Branko Mihoković, Stjepan Huzjak, Antun Mikec, Ivan Panić, Božo Hren, Đuro Mihaldinec, Andrija Maresić, Luka Lalić, Luka Kovač, Franjo Magdić, Đuro Kirin, Milutin Stojanović, Drago Tari, Ivan Funtak, Zlatko Funtak, Jakob Rešetar, Stjepan Filipac, Pavao i Marijan Bradaš, Mirjana i Kamenko Marković, Zvonko Podunajec,

Posljednje prijeratno predsjedništvo LD "Fazan" Pitomača (1989./1990. godina).

Predsjednik: MarijanBradaš

Tajnik: TomislavBegović

Lovnik: MiroslavVukčević

Član: Željko Grgačić

Član: Tihomir Serp Član: Marijan Bajc

Član: Stjepan KožarićČlan: Martin MarovićČlan: Šimun Jergović Član: Jakob Rešetar Poklonac sv. Ivana u centru Pitomače jedan je od rijetko sačuvanih baroknih sakralnih umjetnina u pitomačkom kraju. Kamena

skulptura je izrađena krajem XVIII. st. dok je sve ostalo iz kasnijeg vremena.

U nastavku o djelovanju lovačkih društava na području Općine Pitomača o HVDR "Vidri" priređuje Tomislav Begović

Stjepan Došlin, Eugen Takač, Rudi Čor, Alojz Veličan, Miško Mikor, Branko Iskra, Stjepan Halusek, Mato Bajsar, Željko Grgačić, Miro Vukčević, Tomo Begović, Ivan Turković, dr. Marijan Cipriš, dr. Šimun Jergović, Vinko Lacković, Marijan Bajc i Franjo Brkić.

(nastavak u narednom broju)


12 13

NE

KA

J V

AM

OĆ

E R

EĆ

I VE

LE

ČA

SN

I

DE

LA

LA

SU

I D

RU

ŠT

VA

I K

LU

BO

VI

Piše: Branko Begović

Lovstvo u PitomačiLovstvo u PitomačiPoruka novog župnika župe sv. Vida u Pitomači

"Dragi naši župljani! Na početku ovoga pisma dužnost mi je predstaviti se. Moje ime je Matija Vonić i rođen sam u Mačkovcu kraj Nove Gradiške. Kapelan sam bio 5 godina u župi Vrbovec, potom 11 godina župnik u župi Rasinja, a od listopada 2002. imenovan sam župnikom u župi Pitomača. Ovih dana nam je naš biskup dodijelio i đakona Josipa Vidovića koji će svoj praktikum u godinu dana provesti u našoj župi. On dolazi iz mjesta Strmec, župa Petrijanec iza Varaždina. Pomagati će u svemu pastoralnom radu osim što kao đakon ne može ispovijedati i služiti sv. misu. Želimo mu dobrodošlicu!

Još uvijek upoznajemo i ljude i samu župu. Trebat će nam nešto više vremena. Neke planove imamo i za tekuću godinu, jer čovjek bez plana ne može se kretati naprijed. U Božićne dane podijeljeni su papiri za prijedloge članova župnog odbora. Kada dobijemo predložene vjernike katolike, po većini glasova, predložiti ćemo i listu za glasovanje. Želimo da naš župni odbor počne sa radom već u siječnju. Odbornici su župnikovi najbliži suradnici u svemu što se tiče župe. Nadam se da ćete predložiti i izabrati dostojne vjernike.

Planiramo s proljeća urediti okoliš oko župne crkve, zamijeniti instalacije struje u župnoj crkvi, a na župnom stanu učiniti i veće zahvate. Postaviti oglasne ploče ispred svih crkava, s mladima pokušati očistiti i obnoviti križeve i poklonce u našoj župi.

U duhovnom: Sveta Potvrda je 01.05. 2003. godine, a Prva Pričest je 11.05. 2003. godiine. Prije svega osnovali smo "Caritas župe sv. Vid Pitomača" 02.12. 2002. godine. Pokrenuti ćemo djelovanje Caritasa u našoj župi. Caritas će " snimiti " situaciju na terenu naše župe i dogovoriti djelovanje.

Naši ministranti će posebno biti okupljeni i poučavani za služenje kod oltara. Povećati ćemo i broj ministranata pa ovim putem molimo i djecu nižih razreda da se uključe u našu ministransku organizaciju.

Mladi će i dalje nastaviti sa pjevanjem i sviranjem u crkvi te ćemo ih i brojčano nastojati povećati. Okupljanje mladih na tribinama i susretima ćemo organizirati. Naša liturgijska grupa će još aktivnije sudjelovati u liturgiji. Naša zajednica bračnih parova će također svojim aktivnostima uvelike doprinositi rastu župe sa posebnim osvrtom na bračne parove i bračne probleme. Vjeronauk u školi će i dalje biti oblik pastoralnog djelovanja naše župe preko časnih sestara. Župni vjeronauk pripravnika za sakra-mente bit će u idućoj godini još intenzivniji.

Sva naša proštenja i slavlja u župi tražiti će i aktivniju ulogu odbornika i svih vjernika. Posvetiti

ćemo pažnju liturgijskom pjevanju i sviranju. U pastoralnoj skrbi nikako nećemo zaboraviti naše bolesne i starce. Posebnu bih molbu imao za vozače iz naše župe. Ima mnogo starijih i nemoćnih ljudi koji bi željeli doći na sv. misu u nedjelju. Nađite vremena i dovezite ih u crkvu. Bog Vam to neće zaboraviti. " Što god ste učinili jednome od ovih najmanjih, meni ste učinili" - veli Isus. Najmanji i nemoćni i stari, to su naša braća i sestre. Tečajevi za mladence u našoj biskupiji biti će i ove godine. Neka se mladenci najkasnije mjesec dana prije vjenčanja prijave. Doprinos od 100.00 kuna donesite u župni ured ili crkvu do svibnja 2003. godine. Vjerojatno ćemo pokrenuti još neke stvari u našoj župi u ovoj godini.

To je samo nekoliko prijedloga za ovu godinu.

Što se tiče statistike za 2002. godinu, ona glasi ovako: krštenih--98, umrlih--96, a vjenčanih--33.

Ovaj mali pozitivni rast je znak da se želimo aktivnije zauzeti za život, a ne za izumiranje.

Ukoliko bude nekih nejasnoća ili nespo-razuma molimo vas da nam pomognete da što bolje rastemo u vjeri prema Bogu i ljubavi prema čovjeku. Njegujmo zajedništvo naše župe Pitomača.

"Svim na zemlji mir veselje...”

Vaš župnik Matija Vonić i vaš đakon Josip Vidović.

(nastavak iz prošlog broja)

Osnivači LD "Fazan" Pitomača 1945. godine:Ivan Dugina, Đuro Kirin, Franjo Smrček, Stjepan Kirin, Marijan Šolić, Nikola Renac, Vinko Halusek, Ivan Đakić, Pavo Bradaš, Stjepan Crnković, Josip Fabčić, Imbro Horvat, Vendel Takač i Dragutin Tari.

Predsjednici LD "Fazan" Pitomača od 1945. do 1990. godine:1. Martin Magdić, 2. Đuro Kirin, 3. Pavo Bradaš, 4. Stevo Filipec, 5. Luka Kovač, 6. Luka Lalić, 7. Vlado Drvenkar i 8. Marijan Bradaš.

Počasni predsjednici LD "Fazan" Pitomača:Stevo Filipec iz Bjelovara, Luka Lalić iz Pitomače i Pavo Bradaš počasni lovnik iz Pitomače.

Zaslužni i najaktivniji članovi prema zapisnicima od 1945. do 1990. godine - koji su dali neuobičajeni doprinos razvoju lovačkog sporta u Pitomači:Ivan i Branko Mihoković, Stjepan Huzjak, Antun Mikec, Ivan Panić, Božo Hren, Đuro Mihaldinec, Andrija Maresić, Luka Lalić, Luka Kovač, Franjo Magdić, Đuro Kirin, Milutin Stojanović, Drago Tari, Ivan Funtak, Zlatko Funtak, Jakob Rešetar, Stjepan Filipac, Pavao i Marijan Bradaš, Mirjana i Kamenko Marković, Zvonko Podunajec,

Posljednje prijeratno predsjedništvo LD "Fazan" Pitomača (1989./1990. godina).

Predsjednik: MarijanBradaš

Tajnik: TomislavBegović

Lovnik: MiroslavVukčević

Član: Željko Grgačić

Član: Tihomir Serp Član: Marijan Bajc

Član: Stjepan KožarićČlan: Martin MarovićČlan: Šimun Jergović Član: Jakob Rešetar Poklonac sv. Ivana u centru Pitomače jedan je od rijetko sačuvanih baroknih sakralnih umjetnina u pitomačkom kraju. Kamena

skulptura je izrađena krajem XVIII. st. dok je sve ostalo iz kasnijeg vremena.

U nastavku o djelovanju lovačkih društava na području Općine Pitomača o HVDR "Vidri" priređuje Tomislav Begović

Stjepan Došlin, Eugen Takač, Rudi Čor, Alojz Veličan, Miško Mikor, Branko Iskra, Stjepan Halusek, Mato Bajsar, Željko Grgačić, Miro Vukčević, Tomo Begović, Ivan Turković, dr. Marijan Cipriš, dr. Šimun Jergović, Vinko Lacković, Marijan Bajc i Franjo Brkić.


Predstavljen prvialbum pitomačkog

tamburaškog sastava"Licitari"


14

IZ P

RO

ŠL

OS

TI P

ITO

MA

ČK

OG

KR

AJA

SK

ULT

UR

E

Pitomačko područje od XIV. do XVI. stoljeća

(nastavak iz prošlog broja)U "četiri oka" godine 1846. Preradović piše svojem bivšem profesoru Burianu (i šalje mu svoju prvu zbirku

pjesama) "od vas, veledragi učitelju moj, naučio sam se, da svojem narodu treba uvijek služiti, a nikada ga zaboravljati", što i nije u doslovnom smislu točno, jer Burian nije znao za Preradovićevu nezainteresiranost za zbivanja na kulturnoj pozornici Hrvatske do 1841. godine i kasnije. Trebao je Preradović reći, da je ipak točno ono što im je, ili mu je Burian govorio ("da svojem narodu..."), jer je on to tek dosta kasnije shvatio. Treba reći i to, da je sasvim pogrešna, ali ne i bez povoda, vizija profesora Pavletića 1918. godine gdje on vidi mladog dvadesetogodišnjeg Preradovića nakon studija, kao "oholog kadetića", koji "kao lajtnantić ode iz Zagreba zveckajući sabljicom, da se malko pokaže svojim zemljacima i vršnjacima u Pitomači nakon osam godina" . Sa time se ni profesor Maraković ne slaže.

Upravo se radi te čežnje i otuđenosti Preradoviću počeo dopadati romantizam i romantičarski junaci; njegova se sudbina mogla sasvim usporediti sa sudbinom jednog romantičarskog junaka. On počinje simpatizirati romantizam Lorda Gordona Byrona, bajronizam, pod čijim je utjecajem radio gotovo cijeli svoj život.; kod junaka krajnji nesklad počev od sebe, svojih etičkih načela i društvenih dogovora, do promašenosti i neshvaćenosti.Junaci su individualisti, sa izuzetno burnim duševnim životom koji ima obilje zlih duhova i demona. Uuzori za junake traže se u sebi samome.

U skladu sa tadašnjim vjerozakonima na vojničkim akademijama u Monarhiji svi su kadeti morali biti rimokatoličke konfesije, pa je tako i Preradović na akademiji morao promjeniti svoju vjeroispovjest, pokrstiti se. To je i učinjeno već nekoliko godina nakon dolaska na akademiju, 3. kolovoza 1832. godine. Bilo mu je svega 14. godina. No, Preradović svoju pravu vjeroispovijest u kojoj se rodio nikada nije zaboravio. Često je znao čitati i ponavljati staroslavensku liturgiju i premda je kasnije postao pravim vjernikom i pristašom, koliko o tome znamo i možemo suditi, rimokatoličke crkve. Neki kažu da je na toj vjeri bila izgrađena polovica njegove stvaralačke i cijelo-kupne osobe - drugi dio je bila vojska.


u mračno doba srednjeg vijeka bilo je naše područje dosta nastanjeno. Na području odprilike današnje općine Pitomača možemo nabrojiti niz naselja koja

su postojala u XIV., XV. i XVI. stoljeću. Negdje oko sredine XVI. stoljeća, do oko 1550. godine sva su naselja razrušena od turske vojske, spaljena i raseljena, pa su sasvim opustjela.

Prvi pouzdan popis koji je proveden i na ovom području je Ivanov popis župa iz 1334. godine, dok je slijedeći načinjen 167 godina kasnije, 1501. godine, a iz njih (kao i prema nekim drugim pisanim izvorima) možemo vidjeti koja su naselja i župe u ovom dijelu Hrvatske egzistirala. U tom razdoblju spominju se naselja Gerecz (Gerec-Grac-Grace) koje se nalazilo na mjestu današnjeg Starog Graca. Nešto jugozapadnije nalazila se župa i naselje Kopachewecz (Kopačevec) koje se locira na mjesto današnje Črlene Klise između Pitomače i Turnašice. Južno od Kopačevca, na mjestu današnje Turnašice nalazila se crkva svetog Bartola u mjestu Barthalamowczu (Bartolovcu). Naseljena je bila i Sedlarica i tu se spominje gradina i naselje Farkasowcz (Farkaševec), gradine koje ostaci i dan danas stoje na obroncima Bilogore usred Sedlarice.

Na mjestu današnje Pitomače nalazilo se selišće Pythomeczy (Pitomci - Pitomec), dok se neko manje kmetsko naselje nalazilo u na mjestu Kladara, međutim neznamo mu danas još uvijek ime. Da li je nosilo ime koje se spominje početkom XVIII. st. - Bršljanovci? Na području pitomačke općine nalazilo se još jedno naselje sa župom i dosta velikom župnom crkvom, a to je Chresno (Čresno - Črešnja?) sa crkvom svetog Martina koje gotički ostaci još uvijek stoje u Maloj Črešnjevici. Dakle, ovaj je prostor u navedeno doba bio relativno dobro nastanjen. Osim navedenih naselja u XIV. i XV. stoljeću postojalo je još nekoliko manjih naselja, a o čemu svjedoće i arheološki nalazi, ali koja se ne spominju u pisanim izvorima pa im neznamo imena. Tako npr. imamo dosta srednjevjekovnog keramičkog i drugog materijala na njivama između Otrovanca i Grabrovnice (na vrtovima Prerado-vićevog muzeja u Grabrovnici), na raskršću puteva prema Maloj i Velikoj Črešnjevici i Grabrovnici itd.

Sva su ta naselja bila povezan blatnjavim, odnosno prašnjavim poljskim putevima kojih nam trase danas uglavnom nisu poznate. Otprilike kako je prikazano na karti izgledao je (sa komunikacijama) ovaj kraj u XIV., XV i do polovice XVI. st. Glavna cesta koja je prolazila kroz ovaj kraj bila je poznata tisućljetna antička cesta Ptuj - Osijek, a koja je bila u upotrebi sve do kraja XVII. stoljeća. Nekako u to vrijeme počinje se formirati trasa današnje podravske magistrale.

Naselja u navedeno doba pripadala su dvjema velikim vlastelinstvima. Sva osim Gereca, Bartolovca i Pitomaca, koja su pripadala bukovačkom vlastelinstvu (to je još uvijek djelomično upitno) pripadala su kloštranskom (Gorbonočkom) vlastelinstvu.

Možemo si samo zamisliti kako se živjelo u to doba u ovim malim selima. Prema nekim podacima u Kopačevcu (Črlena Klisa) je oko 1510. godine bilo oko 50 "dimova" tj. kuća u kojima je živjelo cca 350 osoba. Iako malo, to je naselje postojalo, kako to pokazuju arheološki nalazi, od oko 1000. godine pa sve do oko 1550. godine kada ga ruše Turci, a imalo je i zidanu župnu crkvu sv. Helene (upitan je naziv) od koje su danas ostali samo ostaci cigle i žbuke.

Neznatno veći bio je Bartolovac. Ali ovdje je bila nešto veća župna crkva sv. Bartola koje je gotički zvonik preživio stoljeća i sačuvao se sve do danas. Priče govore da su ostaci zvonika u vrijeme borbi protiv Turaka (uglavnom druga polovica XVI. i XVII. st.) služili kao osmatračnica i Turcima i hrvatskoj vojsci - kako kada. Ovo je mjesto prvo naselje koje se počelo obnavljati nakon istjerivanja Turaka iz Slavonije. Spominje se već posljednjih desetljeća XVII. stoljeća kao Turnašica.

Čresno, koje se nalazilo na mjestu Male Črešnjevice također je bilo kmetsko selišće od oko 300 - 400 duša, no i tu se nalazila zidana lijepa crkva sv. Martina. Podaci govore da Čresno postoji već u XII., odnosno XIII. stoljeću, a to djelomićno potvrđuju ostaci gotičkih prozora i zidova koji se mogu datirati i u to doba.

Slično možemo reči i za sva ostala srednjevjekovna naselja. Kada su istjerani Turci iz Slavonije, a to je posljednjih desetljeća XVII. stoljeća, gotovo sva se navedena naselja obnavljaju, međutim uglavnom pod drugim imenom. Varijanta navedenog imena sela Čresna zadržala se u imenu Mala i Velika Črešnjevica, sela Pitomci u imenu Pitomača, a Gerec u imenu Staroga Graca. Eto - ipak je ostala uspomena na stara srednjevjekovna sela naše općine i sve do danas. B.B.

Ovaj vrh srednjevjekovne strelice sačuvao se na mjestu nekadašnjeg Kopačevca na Črlenoj Klisi.

Svakako je svjedok nekih davnih krvavih borbi na ovom području u XV. ili XVI. st.

Naselja na području pitomačke općine u

kasnom srednjem vijeku (XIV.-XVI. st.). Debela linija

predstavlja antičku magistralu a tanje linije

najvjerojatnije trase lokalnih putova između

tadašnjih naselja. Postoje naznake da je na mjestu

Grabrovnice postojalo neko naselje sličnog

imena današnjem, međutim do nije

potvrđeno jer se možda radi o nešto daljem

Gorbonoku ili Grbonoku (Kloštru Podravskom).

15

I

PITOMAČA

Čresno

Grabovno?

Bršljanovec?

Farkaševec

Pitomec

Gerec

Kopačevec

Bartolovec

Da u Pitomači i dalje ne nedostaje glazbenih zbivanja možemo to dobro vidjeti i iz koncerta održanog krajem siječnja ove godine, a koji je bio izvanredno dobro posjećen - sudeći po prepunoj dvorani. Udruga Glazbeni festival "Pjesme Podravine i podravlja" predstavila je prvi album pjesama pitomačkog tamburaškog sastava "LICITARI". Promocija je održana u nedjelju 26. siječnja, u kino-sali u Pitomači, pod nazivom " Licitari i gosti". Kao gosti "Licitara" u programu su nastupili poznati sastavi i vokali solisti iz Pitomače i okolice : Ana Majstor, "Međaši", "Podravski mužikaši", Vlado Smiljanić, "Tvin-Sinovi podravine", Ana Vargek, Dragan Vlainić i Maja Zeko.

Koncert su prenosile i radio postaje "Pitomi radio" i "Radio Đurđevac". m.b.



Promoviran "Podravski zbornik" za 2002. godinu

Iako sa zakašnjenjem i ove je godine 27. veljače u Pučkom otvorenom učilištu u Koprivnici predstavljen 28. broj poznatog Podravskog zbornika, zbornika koji već gotovo trideset godina objavljuje razne znanstvene i druge teme i sa područja pitomačke okolice i same Pitomače. Ove je godine to članak na desetak stranica povodom 130-e godišnjice smrti pjesnika Petra Preradovića autora Branka Begovića pod nazivom "Petar Preradović - veliki hrvatski pjesnik (U povodu 130. godišnjice smrti)". Isti je zborniknešto kasnije predstavljen i u Pitomači, u organizaciji Općine Pitomača i to u prostorijama pučke knjižnice.

Ulaskom pitomačkog kraja u sastav Virovitičko-podravske županije suradnja sa Podravskim zbornikom od početka 1990.-ih nešto se smanjuje. Sve do tada u njemu je objavljivano dosta tekstova vezanih za naše područje. Tako se pojavljuju napisi Mirka Lauša, Branka Begovića, Luke Hrvatića i drugih, a što je svakako značajan doprinos poznavanju povijesti i kulture ovoga kraja. Iako u županiji koja svojim najvećim dijelom obuhvača slavonski dio Hrvatske, svima je ipak jasno da Pitomača pripada Podravini i da treba biti uključena u zbivanja na području koje se i zove Podravina. Stoga iz uredništva Podravskog zbornika i dalje pozivaju na suradnju autora iz pitomačkog kraja. B.B.




14

IZ P

RO

ŠL

OS

TI P

ITO

MA

ČK

OG

KR

AJA

SK

ULT

UR

E

Pitomačko područje od XIV. do XVI. stoljeća

(nastavak iz prošlog broja)U "četiri oka" godine 1846. Preradović piše svojem bivšem profesoru Burianu (i šalje mu svoju prvu zbirku

pjesama) "od vas, veledragi učitelju moj, naučio sam se, da svojem narodu treba uvijek služiti, a nikada ga zaboravljati", što i nije u doslovnom smislu točno, jer Burian nije znao za Preradovićevu nezainteresiranost za zbivanja na kulturnoj pozornici Hrvatske do 1841. godine i kasnije. Trebao je Preradović reći, da je ipak točno ono što im je, ili mu je Burian govorio ("da svojem narodu..."), jer je on to tek dosta kasnije shvatio. Treba reći i to, da je sasvim pogrešna, ali ne i bez povoda, vizija profesora Pavletića 1918. godine gdje on vidi mladog dvadesetogodišnjeg Preradovića nakon studija, kao "oholog kadetića", koji "kao lajtnantić ode iz Zagreba zveckajući sabljicom, da se malko pokaže svojim zemljacima i vršnjacima u Pitomači nakon osam godina" . Sa time se ni profesor Maraković ne slaže.

Upravo se radi te čežnje i otuđenosti Preradoviću počeo dopadati romantizam i romantičarski junaci; njegova se sudbina mogla sasvim usporediti sa sudbinom jednog romantičarskog junaka. On počinje simpatizirati romantizam Lorda Gordona Byrona, bajronizam, pod čijim je utjecajem radio gotovo cijeli svoj život.; kod junaka krajnji nesklad počev od sebe, svojih etičkih načela i društvenih dogovora, do promašenosti i neshvaćenosti.Junaci su individualisti, sa izuzetno burnim duševnim životom koji ima obilje zlih duhova i demona. Uuzori za junake traže se u sebi samome.

U skladu sa tadašnjim vjerozakonima na vojničkim akademijama u Monarhiji svi su kadeti morali biti rimokatoličke konfesije, pa je tako i Preradović na akademiji morao promjeniti svoju vjeroispovjest, pokrstiti se. To je i učinjeno već nekoliko godina nakon dolaska na akademiju, 3. kolovoza 1832. godine. Bilo mu je svega 14. godina. No, Preradović svoju pravu vjeroispovijest u kojoj se rodio nikada nije zaboravio. Često je znao čitati i ponavljati staroslavensku liturgiju i premda je kasnije postao pravim vjernikom i pristašom, koliko o tome znamo i možemo suditi, rimokatoličke crkve. Neki kažu da je na toj vjeri bila izgrađena polovica njegove stvaralačke i cijelo-kupne osobe - drugi dio je bila vojska.


u mračno doba srednjeg vijeka bilo je naše područje dosta nastanjeno. Na području odprilike današnje općine Pitomača možemo nabrojiti niz naselja koja

su postojala u XIV., XV. i XVI. stoljeću. Negdje oko sredine XVI. stoljeća, do oko 1550. godine sva su naselja razrušena od turske vojske, spaljena i raseljena, pa su sasvim opustjela.

Prvi pouzdan popis koji je proveden i na ovom području je Ivanov popis župa iz 1334. godine, dok je slijedeći načinjen 167 godina kasnije, 1501. godine, a iz njih (kao i prema nekim drugim pisanim izvorima) možemo vidjeti koja su naselja i župe u ovom dijelu Hrvatske egzistirala. U tom razdoblju spominju se naselja Gerecz (Gerec-Grac-Grace) koje se nalazilo na mjestu današnjeg Starog Graca. Nešto jugozapadnije nalazila se župa i naselje Kopachewecz (Kopačevec) koje se locira na mjesto današnje Črlene Klise između Pitomače i Turnašice. Južno od Kopačevca, na mjestu današnje Turnašice nalazila se crkva svetog Bartola u mjestu Barthalamowczu (Bartolovcu). Naseljena je bila i Sedlarica i tu se spominje gradina i naselje Farkasowcz (Farkaševec), gradine koje ostaci i dan danas stoje na obroncima Bilogore usred Sedlarice.

Na mjestu današnje Pitomače nalazilo se selišće Pythomeczy (Pitomci - Pitomec), dok se neko manje kmetsko naselje nalazilo u na mjestu Kladara, međutim neznamo mu danas još uvijek ime. Da li je nosilo ime koje se spominje početkom XVIII. st. - Bršljanovci? Na području pitomačke općine nalazilo se još jedno naselje sa župom i dosta velikom župnom crkvom, a to je Chresno (Čresno - Črešnja?) sa crkvom svetog Martina koje gotički ostaci još uvijek stoje u Maloj Črešnjevici. Dakle, ovaj je prostor u navedeno doba bio relativno dobro nastanjen. Osim navedenih naselja u XIV. i XV. stoljeću postojalo je još nekoliko manjih naselja, a o čemu svjedoće i arheološki nalazi, ali koja se ne spominju u pisanim izvorima pa im neznamo imena. Tako npr. imamo dosta srednjevjekovnog keramičkog i drugog materijala na njivama između Otrovanca i Grabrovnice (na vrtovima Prerado-vićevog muzeja u Grabrovnici), na raskršću puteva prema Maloj i Velikoj Črešnjevici i Grabrovnici itd.

Sva su ta naselja bila povezan blatnjavim, odnosno prašnjavim poljskim putevima kojih nam trase danas uglavnom nisu poznate. Otprilike kako je prikazano na karti izgledao je (sa komunikacijama) ovaj kraj u XIV., XV i do polovice XVI. st. Glavna cesta koja je prolazila kroz ovaj kraj bila je poznata tisućljetna antička cesta Ptuj - Osijek, a koja je bila u upotrebi sve do kraja XVII. stoljeća. Nekako u to vrijeme počinje se formirati trasa današnje podravske magistrale.

Naselja u navedeno doba pripadala su dvjema velikim vlastelinstvima. Sva osim Gereca, Bartolovca i Pitomaca, koja su pripadala bukovačkom vlastelinstvu (to je još uvijek djelomično upitno) pripadala su kloštranskom (Gorbonočkom) vlastelinstvu.

Možemo si samo zamisliti kako se živjelo u to doba u ovim malim selima. Prema nekim podacima u Kopačevcu (Črlena Klisa) je oko 1510. godine bilo oko 50 "dimova" tj. kuća u kojima je živjelo cca 350 osoba. Iako malo, to je naselje postojalo, kako to pokazuju arheološki nalazi, od oko 1000. godine pa sve do oko 1550. godine kada ga ruše Turci, a imalo je i zidanu župnu crkvu sv. Helene (upitan je naziv) od koje su danas ostali samo ostaci cigle i žbuke.

Neznatno veći bio je Bartolovac. Ali ovdje je bila nešto veća župna crkva sv. Bartola koje je gotički zvonik preživio stoljeća i sačuvao se sve do danas. Priče govore da su ostaci zvonika u vrijeme borbi protiv Turaka (uglavnom druga polovica XVI. i XVII. st.) služili kao osmatračnica i Turcima i hrvatskoj vojsci - kako kada. Ovo je mjesto prvo naselje koje se počelo obnavljati nakon istjerivanja Turaka iz Slavonije. Spominje se već posljednjih desetljeća XVII. stoljeća kao Turnašica.

Čresno, koje se nalazilo na mjestu Male Črešnjevice također je bilo kmetsko selišće od oko 300 - 400 duša, no i tu se nalazila zidana lijepa crkva sv. Martina. Podaci govore da Čresno postoji već u XII., odnosno XIII. stoljeću, a to djelomićno potvrđuju ostaci gotičkih prozora i zidova koji se mogu datirati i u to doba.

Slično možemo reči i za sva ostala srednjevjekovna naselja. Kada su istjerani Turci iz Slavonije, a to je posljednjih desetljeća XVII. stoljeća, gotovo sva se navedena naselja obnavljaju, međutim uglavnom pod drugim imenom. Varijanta navedenog imena sela Čresna zadržala se u imenu Mala i Velika Črešnjevica, sela Pitomci u imenu Pitomača, a Gerec u imenu Staroga Graca. Eto - ipak je ostala uspomena na stara srednjevjekovna sela naše općine i sve do danas. B.B.

Ovaj vrh srednjevjekovne strelice sačuvao se na mjestu nekadašnjeg Kopačevca na Črlenoj Klisi.

Svakako je svjedok nekih davnih krvavih borbi na ovom području u XV. ili XVI. st.

Naselja na području pitomačke općine u

kasnom srednjem vijeku (XIV.-XVI. st.). Debela linija

predstavlja antičku magistralu a tanje linije

najvjerojatnije trase lokalnih putova između

tadašnjih naselja. Postoje naznake da je na mjestu

Grabrovnice postojalo neko naselje sličnog

imena današnjem, međutim do nije

potvrđeno jer se možda radi o nešto daljem

Gorbonoku ili Grbonoku (Kloštru Podravskom).

15

I

PITOMAČA

Čresno

Grabovno?

Bršljanovec?

Farkaševec

Pitomec

Gerec

Kopačevec

Bartolovec

Da u Pitomači i dalje ne nedostaje glazbenih zbivanja možemo to dobro vidjeti i iz koncerta održanog krajem siječnja ove godine, a koji je bio izvanredno dobro posjećen - sudeći po prepunoj dvorani. Udruga Glazbeni festival "Pjesme Podravine i podravlja" predstavila je prvi album pjesama pitomačkog tamburaškog sastava "LICITARI". Promocija je održana u nedjelju 26. siječnja, u kino-sali u Pitomači, pod nazivom " Licitari i gosti". Kao gosti "Licitara" u programu su nastupili poznati sastavi i vokali solisti iz Pitomače i okolice : Ana Majstor, "Međaši", "Podravski mužikaši", Vlado Smiljanić, "Tvin-Sinovi podravine", Ana Vargek, Dragan Vlainić i Maja Zeko.

Koncert su prenosile i radio postaje "Pitomi radio" i "Radio Đurđevac". m.b.



Promoviran "Podravski zbornik" za 2002. godinu

Iako sa zakašnjenjem i ove je godine 27. veljače u Pučkom otvorenom učilištu u Koprivnici predstavljen 28. broj poznatog Podravskog zbornika, zbornika koji već gotovo trideset godina objavljuje razne znanstvene i druge teme i sa područja pitomačke okolice i same Pitomače. Ove je godine to članak na desetak stranica povodom 130-e godišnjice smrti pjesnika Petra Preradovića autora Branka Begovića pod nazivom "Petar Preradović - veliki hrvatski pjesnik (U povodu 130. godišnjice smrti)". Isti je zborniknešto kasnije predstavljen i u Pitomači, u organizaciji Općine Pitomača i to u prostorijama pučke knjižnice.

Ulaskom pitomačkog kraja u sastav Virovitičko-podravske županije suradnja sa Podravskim zbornikom od početka 1990.-ih nešto se smanjuje. Sve do tada u njemu je objavljivano dosta tekstova vezanih za naše područje. Tako se pojavljuju napisi Mirka Lauša, Branka Begovića, Luke Hrvatića i drugih, a što je svakako značajan doprinos poznavanju povijesti i kulture ovoga kraja. Iako u županiji koja svojim najvećim dijelom obuhvača slavonski dio Hrvatske, svima je ipak jasno da Pitomača pripada Podravini i da treba biti uključena u zbivanja na području koje se i zove Podravina. Stoga iz uredništva Podravskog zbornika i dalje pozivaju na suradnju autora iz pitomačkog kraja. B.B.


16 17

RA

ZG

OV

OR

I P

RI K

AV

I

Stari izrazi pitomačkog kraja

zaprti - zatvoritizapuv - sniježni nanoszarižiti - skrenutizaštreknuti - zaključati, okrenuti ključ u bravizatabljati - zamračiti, navući teške zavjese na prozore, spustiti roletezatelebati - zaljubitizatiljnjak - šijazdenec - bunarzdeno - hladnozdijavati - uzdisatizdojti se - potrošiti se, izrabiti se;"sem se zdošla vu toj iži" kažu ponekad pitomačke snejezebrati - izabrati, vršiti izborzelenica - sok od zelja, nastaje kod kisalja kupusa, rasolzesem sega - sasvim, potpunozeti, zemi - uzeti, uzmizgloveriti - namlatiti nekogazgrut - jama iz koje se vadi pijesak (tako se zove i jedan predio na tzv. Gredi u Pitomači - nogometno igralište)zimica - groznica, vručicazlejati - izlijati nešto, reči glupostzlevanka - lijevani kolač od bračna, kiselog mlijeka i jaja zapečen u "rolu", u pečizlobrz - nagao u nekom poslu, koji pravi štetuzloček - nerazvijeni klip kukuruze s malo zrna loše kvalitetezlučikati - oštetiti neki predmet, ozlijediti sezmedredica - prostor između redova neke polj. kulturezmeknuti - izčašiti neki zglob, "zmeknuti se" - izbječi neku obavezuzmetati se - kukuruz "se zmeće" kada se pojavljuju klipovizort - respekt, strahzvetrica - mjesto na kojem je često propuh ili puše vjetarzvirik - izvor vodezvrći - pobaciti, krava je tele pobacila npr.zubače - grabljezuntati - lunjati, hodati okolo bez vezezunteš - koji radi nešto bez veze i samo hoda okolo, zuntazvoščiti - natočiti, namlatiti nekogazvračati se - teturati (od pijanstva ili bolesti)žablji vujec - punoglavacžalfija - ljekovita biljka kaduljažegucija - sudbina, kazna, jad životnižektati - škakljati, golicatiželesce - željezna klopka za hvatanje štakora ili divljačiželežnjaki - kovani novacžgati, vužgati - zapaliti neštožicar - muktaš koji uvijek nešto moljakaživinar - veterinaržljambrc - ...je netko koji je kržljavog rastažljundra - žilavi dio mesakoji se na sažvakatižmikati - iscjeđivati tiskanjem, zežmikan čovjek ili žena, potrošen čovijek ili žena od briga i životažnjora - uzica za cipele ili elekt. kabel za priključak kućanskih strojevažrt - drvena okrugla greda za vezivanje i stabiliziranje voza sijena ili slamežuge - guskežuko, žufko - gorkožvenčati - zvonitižveplo - hrapavi dio na kutiji šibica na koji se šibice pale

(Poštovani čitatelji, ako se sjetite koje stare riječi javite nam u uredništvo Pitomačkih novina, a mi čemo to objaviti. Riječ će ostati zabilježena za mlade naraštaje.). Ove riječi su nastavak iz riječnika kojega je napravio Zdravko Bokan. Ujedno se ovim putem ponovno zahvaljujemo g. Zdravku Bokanu koji nam je nedavno osobno opet dostavio jedan takav riječnik (dopunjen sa stotinjak riječi). B.B.

ML

AD

EN

ZE

LJK

O A

LIA

S H

OR

US

HA

Y

tari katolički običaj tzv. "Tri kralja" ne zna se koliko je točno star, ali se svakako održava od kada postoji mjesta Pitomače. Nekada je bilo

pravilo da su pjevati od kuće do kuće išli i stariji i mlađi mještani i to obično njih troje u grupi (kao i tri kralja), dok se to danas više tako ne radi. Stariji su gotovo zaboravili taj običaj - osim što šalju svoju djecu po "tri kralja" ili ih čekaju sa sitnim novcem 5. siječnja, večer uoći tri kralja.

Kako se taj običaj nekada, prije 70 i više godina, održavao već se gotovo zaboravilo, a posebno je malo sačuvanih fotografija iz tog doba. Ova rijetka fotografija snimljena je 1933. godine kod nekog pitomačkog fotografa. U sredini je tadašnji pitomački obrtnik limar Korparić, desno od njega Tuk (?), a lijevo krojač Švaljek.

Osim one poznate pjesme "O sveta tri kralja..." u to se vrijeme pjevala i jedna danas zaboravljena pjesma koje je tekst uspio nekada davno zapisati pitomački učitelj Pavao Švaljek:

"Zišla zišla sjajna zvezdaz'one strane črne gorena toj zvezdi namaljano,namaljano naštampano.

Da to dete pravi Bogda to dete pravi Bogpoznal ga je oslek, volekkak ga nebi mogel čovek.

Došli jesu tri kraljaGašpar, Melkior i Baltazardoneli su darovetamjan, zlato i plemenitu mast.FALJEN ISUS I MARIJA, DAJTE KAJ IMATE!"

B.B.

Tri kralja - nekadaS


16 17

RA

ZG

OV

OR

I P

RI K

AV

I

Stari izrazi pitomačkog kraja

zaprti - zatvoritizapuv - sniježni nanoszarižiti - skrenutizaštreknuti - zaključati, okrenuti ključ u bravizatabljati - zamračiti, navući teške zavjese na prozore, spustiti roletezatelebati - zaljubitizatiljnjak - šijazdenec - bunarzdeno - hladnozdijavati - uzdisatizdojti se - potrošiti se, izrabiti se;"sem se zdošla vu toj iži" kažu ponekad pitomačke snejezebrati - izabrati, vršiti izborzelenica - sok od zelja, nastaje kod kisalja kupusa, rasolzesem sega - sasvim, potpunozeti, zemi - uzeti, uzmizgloveriti - namlatiti nekogazgrut - jama iz koje se vadi pijesak (tako se zove i jedan predio na tzv. Gredi u Pitomači - nogometno igralište)zimica - groznica, vručicazlejati - izlijati nešto, reči glupostzlevanka - lijevani kolač od bračna, kiselog mlijeka i jaja zapečen u "rolu", u pečizlobrz - nagao u nekom poslu, koji pravi štetuzloček - nerazvijeni klip kukuruze s malo zrna loše kvalitetezlučikati - oštetiti neki predmet, ozlijediti sezmedredica - prostor između redova neke polj. kulturezmeknuti - izčašiti neki zglob, "zmeknuti se" - izbječi neku obavezuzmetati se - kukuruz "se zmeće" kada se pojavljuju klipovizort - respekt, strahzvetrica - mjesto na kojem je često propuh ili puše vjetarzvirik - izvor vodezvrći - pobaciti, krava je tele pobacila npr.zubače - grabljezuntati - lunjati, hodati okolo bez vezezunteš - koji radi nešto bez veze i samo hoda okolo, zuntazvoščiti - natočiti, namlatiti nekogazvračati se - teturati (od pijanstva ili bolesti)žablji vujec - punoglavacžalfija - ljekovita biljka kaduljažegucija - sudbina, kazna, jad životnižektati - škakljati, golicatiželesce - željezna klopka za hvatanje štakora ili divljačiželežnjaki - kovani novacžgati, vužgati - zapaliti neštožicar - muktaš koji uvijek nešto moljakaživinar - veterinaržljambrc - ...je netko koji je kržljavog rastažljundra - žilavi dio mesakoji se na sažvakatižmikati - iscjeđivati tiskanjem, zežmikan čovjek ili žena, potrošen čovijek ili žena od briga i životažnjora - uzica za cipele ili elekt. kabel za priključak kućanskih strojevažrt - drvena okrugla greda za vezivanje i stabiliziranje voza sijena ili slamežuge - guskežuko, žufko - gorkožvenčati - zvonitižveplo - hrapavi dio na kutiji šibica na koji se šibice pale

(Poštovani čitatelji, ako se sjetite koje stare riječi javite nam u uredništvo Pitomačkih novina, a mi čemo to objaviti. Riječ će ostati zabilježena za mlade naraštaje.). Ove riječi su nastavak iz riječnika kojega je napravio Zdravko Bokan. Ujedno se ovim putem ponovno zahvaljujemo g. Zdravku Bokanu koji nam je nedavno osobno opet dostavio jedan takav riječnik (dopunjen sa stotinjak riječi). B.B.

ML

AD

EN

ZE

LJK

O A

LIA

S H

OR

US

HA

Y

tari katolički običaj tzv. "Tri kralja" ne zna se koliko je točno star, ali se svakako održava od kada postoji mjesta Pitomače. Nekada je bilo

pravilo da su pjevati od kuće do kuće išli i stariji i mlađi mještani i to obično njih troje u grupi (kao i tri kralja), dok se to danas više tako ne radi. Stariji su gotovo zaboravili taj običaj - osim što šalju svoju djecu po "tri kralja" ili ih čekaju sa sitnim novcem 5. siječnja, večer uoći tri kralja.

Kako se taj običaj nekada, prije 70 i više godina, održavao već se gotovo zaboravilo, a posebno je malo sačuvanih fotografija iz tog doba. Ova rijetka fotografija snimljena je 1933. godine kod nekog pitomačkog fotografa. U sredini je tadašnji pitomački obrtnik limar Korparić, desno od njega Tuk (?), a lijevo krojač Švaljek.

Osim one poznate pjesme "O sveta tri kralja..." u to se vrijeme pjevala i jedna danas zaboravljena pjesma koje je tekst uspio nekada davno zapisati pitomački učitelj Pavao Švaljek:

"Zišla zišla sjajna zvezdaz'one strane črne gorena toj zvezdi namaljano,namaljano naštampano.

Da to dete pravi Bogda to dete pravi Bogpoznal ga je oslek, volekkak ga nebi mogel čovek.

Došli jesu tri kraljaGašpar, Melkior i Baltazardoneli su darovetamjan, zlato i plemenitu mast.FALJEN ISUS I MARIJA, DAJTE KAJ IMATE!"

B.B.

Tri kralja - nekadaS


18 19

KA

J S

E Z

GO

DN

OG

A D

OG

OD

ILO

- Z

AN

IML

JIV

OS

TI

Imam naočale ali sa jednim staklom!

Rijetko tko u Pitomači ne poznaje autoprijevoznika Peru Sučića iz Dravske ulice o kojem smo u jednom broju oglasili tužnu vijest kada je sa svojim kamionom pregazio svojeg najomiljenijeg kućnog ljubimca, njemačkog ovčara. Većina mještana dobro zna g. Peru po njegovoj pedaniciji. Međutim da se i njemu dogodi i nešto sasvim čudno i neuobičajeno prava je istina.

Naime, jednom je prigodom Pero posudio automobil od svojeg brata Ivice, budući da je hitno trebao otputovati poslom u Viroviticu. Kako mu je navika da odmah stavi sunčane naočale, sad dali bila zima ili ljeto nije važno - stavio je naočale koje je zatekao u autu. Pero se tako dovezao do Virovitice obavio posao iako su ga sa čuđenjem gledali službenici na mjestima gdje je obavljao poslove - a njemu nije bilo jasno zašto ga tako gledaju. Pero se vratio iz Virovitice, sasvim normalno došao kući međutim počeli su reagirati ukućani koji su mu dali do znanja da na naočalama ima samo jedno zatamnjeno staklo - drugoga uopće niti nema. Pero je prokomentirao da mu je vjerojatno ispalo putom, no njegov je brat Ivica dao mu do znanja da na tim naočalama stakla nema već gotovo mjesec dana. Ali Pero nije vjerovao da naočale nemaju jedno staklo pa je otišao provjetiri u ogladalo. I zaista - jednog stakla nije bilo. Sve je to lijepo prokomentirao na slijedeći način. U njegovom automobila sve mora biti ajnc-a, pa je tako mislio da je sve ajnc-a i u bratovom, što nije bilo točno.

B.B.

O o j baš i ijn ka

n e

zgod čino za re

KA

J SE

ZG

OD

NO

GA

DO

GO

DIL

O - Z

AN

IML

JIV

OS

TI

Mađioničar Miki Magic iz Pitomačeotkriva vam svoje čarolije

Jednostavan trik - kako nestaje novčić

Rekviziti: samo jedan novčić od 2 ili 5 kuna.

Uzmete u desnu ruku jedan novčić. Primite ga sa palcem i srednjim prstom. Zatim pokažete novčić promatračima, pucnete prstima i novčić nestane. Naime, potrebno je imati duge rukave majice ili veste, pa tako kada se pucne prstima novac uđe u rukav. Uz malo vježbe to ćete brzo učiniti neprimjetno. Ako želite novčić da se vrati iz rukava, protresete rukav i on će vam pasti u šaku. Kada vam se to dogodi možete izmanipulirati i izimprovizirati vađenje novčića iz nečijeg uha, nosa ili džepa. Potrebo je samo malo vježbe i trik će brzo biti uspješan na opće zadovoljstvo prisutnih.

D.D.Miki

Prodajem video kasete sa trikovima, te rekvizite za mađioničare sa uput-stvima za izvođenje. Tel. 033/782-748.

BILO BI DOBRO DA ZNATE - nepisano je pravilo u vinogradima Aršanja, Kladarskog ili Otrovanskog brega da vozila koja se kreću iz vinograda imaju prednost prolaza nakon 17 sati, pa prema tome sva vozila iz toga smjera trebala bi propustiti dolazeća - osim ako se ne radi o vozilu sa prikolicom i sl.

Danas, kao i nekada nema obrtnika, trgovine ili kakve firme a da nema određenu natpisnu ploču - da se zna tko i što se ovdje radi. U ovo moderno doba natpisne ploče rade se uglavnom kompjuterski, od plastične samoljepive folije u boji na pleksiglasu ili staklu i uglavnom su to samo tekstovi. Sve još i do desetak godina to se nije radilo tako. Napraviti dobru natpisnu ploču, a da ona bude i reklama nije bilo jednostavno i nije to mogao svatko napraviti. Pokušao sam pronači što starijih natpisnih ploča, međutim gotovo su sve one u dosta lošem stanju, zahrđale, ili jednostavno nestale. Ove dvije prikazane jedan su od rijetkih primjera na pitomačkom kraju koje su se sačuvale i koje govore o svojem vremenu i "gazdi" koji se bavio određenim poslom. Ona gore natpisna je ploča od prije tridesetak godina majstora zidara Ivana Tržića iz Grabrovnice, a ona druga ugostiteljske radnje "Semafor" Milana Slavička iz Pitomače koja se danas naziva "Zvonimir" a nalazi se u vlasništvu Zvonimira Slavička.

Dragi Bog čuvaj trsa mog!Prvo je godišnje hodočašće u vinograde 22. siječnja, kao obećanu zemlju. Jer, tko na sv. Vinka ne uđe u

trsje i ne odreže lozu gotovo i "nije pravi goričar". A onaj opet" koji nema gorice i nije pravi gazda", govore to poznati kalnički kaštelan i varoški sudec na križevačkom spravišću.

Ljudi taj dan jednostavno zovu - vincekovo. Diljem Lijepe naše i to isključivo 22. siječnja, niti dan ranije, niti dan kasnije idu ljudi u pohode vinogradima. Kako to naređuju križevački štatuti, koprivničke regule i pitomački običaji koji se obnašaju u aršanjskom, otrovanečkom i kladarskom bregu došli smo gorice moliti sv. Vinceka za pomoć.Očuvaj nas, sveti Vincek!- od zime prehladne- od mraza promaletnoga- od tuče ledene- od žeđi kraj punih lagvov- od napasnih međašic- od peronospore i drugih betegov- od maloga priroda. Očuvaj nas sveti Vincek!

Dojdite pajdaši k našemu trsu, prinesite darove ploda zemlje i naših ruku i okitite trsa, a ja ga zalevam starim vinom "nek poteče, nek orosi, nek otopi staru koru s ovoga trsa, kak bi prijel vu se sve osobitosti staroga dobroga sprobanoga vina, s njim i svi trsi v goricama da dobe zdrav rast zrelost slast i zmožnost, kaj bi mogli žedne napojiti, trudne okrepiti, betežne zvračiti, osamljene utješiti.

Trsek moj zbudi se, od Miholja si spal, dojdi k sebi, već si predebel i tak mi te žal. Trsek z blagoslovom svetoga Vinceka i z dopuštenjem prisutnih pajdašov, režem tri lozice tvoje i z njima i pupe koje još spiju. Donesel ih bum v hižu, del ih v vodu na prozor da se zbude i poteraju. PO tom se bu vidlo kaj bu leto doneslo pri branju. Jel bumo slatko grozdje zobali, dobro vince pili i veseli bili?

Po zagovoru svetoga Vinceka, vu ime Oca, Sina i Duha svetoga AMEN!Hvala ti sveti Vincek -Bakhuš naših goric! - "Nikaj na svetu lepše ni, nego gorica dok nam rodi, kumek moj dragi, daj se napij..."

B. Žilinski - Panka

Svi znamo kako se uobičajeno može izmjeriti krvi tlak. Osim već klasične metode danas je popularan elektronički mjerač krvnog i srčanog tlaka koji se može kupiti po vrlo pristupačnim cijenama - naravno kvalitetniji više košta. Međutim, tlak kako ga mjeri baka Štefanija Brlas iz Kladara vrlo je neuobičajen, ali i zaista precizan. Naime, na podlakticu se stavi krojački centimetar i to tako da se krene od 0 od šake. Štefka zatim uzme zlatni lančić i na njemu obješenu burmu i polako prelazi iznad brojeva. Kada se prvi put lančić počne okretati počev od šake to je dakle srčani tlak, a u nastavku, kada se opet počne okretati to je krvni. Nevjerojatno, ali kada smo usporedili vrijednosti na elektronskom tlakomjeru sve je bilo identično.

Rijetko koji vinogradar u našem kraju ne ide u vinograd na sam dan sv. Vinka (22. siječnja), tom prilikom odreže po tri loze i ne sjeti se svega onoga što mu vinova loza pruža. Navedeni tekst jedan je od uobičajenih tekstova koji se izgovaraju prilikom toga posjeta.

Generacija 1947. proslavila 40. godina male mature

Dana 21. prosinca 2002. održana je proslava 40. godina završetka škole generacije 1947. i to u prostorijama škole Petra Preradovića u Pitomači. Bilo je to 1962. godine. Ova je generacija bila posebno zainteresirana za rad u kino-klubu "Slavica", a koji je

djelovao pod vodstvom gosp. Mirka Lauša. Te su godine bili snimljeni prvi dječji filmovi "Dugme je krivo", "Evo djeda Mraza" i "Dvoboj na rijeci" koji su dobili važna priznanja u svijetu. Dirljiv susret već 55-godiš-

njih kolega nastavio se u restoranu "Zlatni klas" u Ot-rovancu. Ovim putem pozi-vamo kolege koji se nisu odazvali da nam se ove godine pridruže jer ćemo na zahtjev 40 kolega orga-nizirati 41-u godišnjicu.

Zahvaljujemo gosp. Mi l ivoju Ćupenu, Luki Hrvatiću, kao i gosp. Mirku Laušu koji su nam uveličali našu proslavu.

Organizacijski odbor: Ivka Skender, Slavica

Međurečan i Petar Šimunko


18 19

KA

J S

E Z

GO

DN

OG

A D

OG

OD

ILO

- Z

AN

IML

JIV

OS

TI

Imam naočale ali sa jednim staklom!

Rijetko tko u Pitomači ne poznaje autoprijevoznika Peru Sučića iz Dravske ulice o kojem smo u jednom broju oglasili tužnu vijest kada je sa svojim kamionom pregazio svojeg najomiljenijeg kućnog ljubimca, njemačkog ovčara. Većina mještana dobro zna g. Peru po njegovoj pedaniciji. Međutim da se i njemu dogodi i nešto sasvim čudno i neuobičajeno prava je istina.

Naime, jednom je prigodom Pero posudio automobil od svojeg brata Ivice, budući da je hitno trebao otputovati poslom u Viroviticu. Kako mu je navika da odmah stavi sunčane naočale, sad dali bila zima ili ljeto nije važno - stavio je naočale koje je zatekao u autu. Pero se tako dovezao do Virovitice obavio posao iako su ga sa čuđenjem gledali službenici na mjestima gdje je obavljao poslove - a njemu nije bilo jasno zašto ga tako gledaju. Pero se vratio iz Virovitice, sasvim normalno došao kući međutim počeli su reagirati ukućani koji su mu dali do znanja da na naočalama ima samo jedno zatamnjeno staklo - drugoga uopće niti nema. Pero je prokomentirao da mu je vjerojatno ispalo putom, no njegov je brat Ivica dao mu do znanja da na tim naočalama stakla nema već gotovo mjesec dana. Ali Pero nije vjerovao da naočale nemaju jedno staklo pa je otišao provjetiri u ogladalo. I zaista - jednog stakla nije bilo. Sve je to lijepo prokomentirao na slijedeći način. U njegovom automobila sve mora biti ajnc-a, pa je tako mislio da je sve ajnc-a i u bratovom, što nije bilo točno.

B.B.

O o kaj baš i nijn

e

zgod ečino za r

KA

J SE

ZG

OD

NO

GA

DO

GO

DIL

O - Z

AN

IML

JIV

OS

TI

Mađioničar Miki Magic iz Pitomačeotkriva vam svoje čarolije

Jednostavan trik - kako nestaje novčić

Rekviziti: samo jedan novčić od 2 ili 5 kuna.

Uzmete u desnu ruku jedan novčić. Primite ga sa palcem i srednjim prstom. Zatim pokažete novčić promatračima, pucnete prstima i novčić nestane. Naime, potrebno je imati duge rukave majice ili veste, pa tako kada se pucne prstima novac uđe u rukav. Uz malo vježbe to ćete brzo učiniti neprimjetno. Ako želite novčić da se vrati iz rukava, protresete rukav i on će vam pasti u šaku. Kada vam se to dogodi možete izmanipulirati i izimprovizirati vađenje novčića iz nečijeg uha, nosa ili džepa. Potrebo je samo malo vježbe i trik će brzo biti uspješan na opće zadovoljstvo prisutnih.

D.D.Miki

Prodajem video kasete sa trikovima, te rekvizite za mađioničare sa uput-stvima za izvođenje. Tel. 033/782-748.

BILO BI DOBRO DA ZNATE - nepisano je pravilo u vinogradima Aršanja, Kladarskog ili Otrovanskog brega da vozila koja se kreću iz vinograda imaju prednost prolaza nakon 17 sati, pa prema tome sva vozila iz toga smjera trebala bi propustiti dolazeća - osim ako se ne radi o vozilu sa prikolicom i sl.

Danas, kao i nekada nema obrtnika, trgovine ili kakve firme a da nema određenu natpisnu ploču - da se zna tko i što se ovdje radi. U ovo moderno doba natpisne ploče rade se uglavnom kompjuterski, od plastične samoljepive folije u boji na pleksiglasu ili staklu i uglavnom su to samo tekstovi. Sve još i do desetak godina to se nije radilo tako. Napraviti dobru natpisnu ploču, a da ona bude i reklama nije bilo jednostavno i nije to mogao svatko napraviti. Pokušao sam pronači što starijih natpisnih ploča, međutim gotovo su sve one u dosta lošem stanju, zahrđale, ili jednostavno nestale. Ove dvije prikazane jedan su od rijetkih primjera na pitomačkom kraju koje su se sačuvale i koje govore o svojem vremenu i "gazdi" koji se bavio određenim poslom. Ona gore natpisna je ploča od prije tridesetak godina majstora zidara Ivana Tržića iz Grabrovnice, a ona druga ugostiteljske radnje "Semafor" Milana Slavička iz Pitomače koja se danas naziva "Zvonimir" a nalazi se u vlasništvu Zvonimira Slavička.

Dragi Bog čuvaj trsa mog!Prvo je godišnje hodočašće u vinograde 22. siječnja, kao obećanu zemlju. Jer, tko na sv. Vinka ne uđe u

trsje i ne odreže lozu gotovo i "nije pravi goričar". A onaj opet" koji nema gorice i nije pravi gazda", govore to poznati kalnički kaštelan i varoški sudec na križevačkom spravišću.

Ljudi taj dan jednostavno zovu - vincekovo. Diljem Lijepe naše i to isključivo 22. siječnja, niti dan ranije, niti dan kasnije idu ljudi u pohode vinogradima. Kako to naređuju križevački štatuti, koprivničke regule i pitomački običaji koji se obnašaju u aršanjskom, otrovanečkom i kladarskom bregu došli smo gorice moliti sv. Vinceka za pomoć.Očuvaj nas, sveti Vincek!- od zime prehladne- od mraza promaletnoga- od tuče ledene- od žeđi kraj punih lagvov- od napasnih međašic- od peronospore i drugih betegov- od maloga priroda. Očuvaj nas sveti Vincek!

Dojdite pajdaši k našemu trsu, prinesite darove ploda zemlje i naših ruku i okitite trsa, a ja ga zalevam starim vinom "nek poteče, nek orosi, nek otopi staru koru s ovoga trsa, kak bi prijel vu se sve osobitosti staroga dobroga sprobanoga vina, s njim i svi trsi v goricama da dobe zdrav rast zrelost slast i zmožnost, kaj bi mogli žedne napojiti, trudne okrepiti, betežne zvračiti, osamljene utješiti.

Trsek moj zbudi se, od Miholja si spal, dojdi k sebi, već si predebel i tak mi te žal. Trsek z blagoslovom svetoga Vinceka i z dopuštenjem prisutnih pajdašov, režem tri lozice tvoje i z njima i pupe koje još spiju. Donesel ih bum v hižu, del ih v vodu na prozor da se zbude i poteraju. PO tom se bu vidlo kaj bu leto doneslo pri branju. Jel bumo slatko grozdje zobali, dobro vince pili i veseli bili?

Po zagovoru svetoga Vinceka, vu ime Oca, Sina i Duha svetoga AMEN!Hvala ti sveti Vincek -Bakhuš naših goric! - "Nikaj na svetu lepše ni, nego gorica dok nam rodi, kumek moj dragi, daj se napij..."

B. Žilinski - Panka

Svi znamo kako se uobičajeno može izmjeriti krvi tlak. Osim već klasične metode danas je popularan elektronički mjerač krvnog i srčanog tlaka koji se može kupiti po vrlo pristupačnim cijenama - naravno kvalitetniji više košta. Međutim, tlak kako ga mjeri baka Štefanija Brlas iz Kladara vrlo je neuobičajen, ali i zaista precizan. Naime, na podlakticu se stavi krojački centimetar i to tako da se krene od 0 od šake. Štefka zatim uzme zlatni lančić i na njemu obješenu burmu i polako prelazi iznad brojeva. Kada se prvi put lančić počne okretati počev od šake to je dakle srčani tlak, a u nastavku, kada se opet počne okretati to je krvni. Nevjerojatno, ali kada smo usporedili vrijednosti na elektronskom tlakomjeru sve je bilo identično.

Rijetko koji vinogradar u našem kraju ne ide u vinograd na sam dan sv. Vinka (22. siječnja), tom prilikom odreže po tri loze i ne sjeti se svega onoga što mu vinova loza pruža. Navedeni tekst jedan je od uobičajenih tekstova koji se izgovaraju prilikom toga posjeta.

Generacija 1947. proslavila 40. godina male mature

Dana 21. prosinca 2002. održana je proslava 40. godina završetka škole generacije 1947. i to u prostorijama škole Petra Preradovića u Pitomači. Bilo je to 1962. godine. Ova je generacija bila posebno zainteresirana za rad u kino-klubu "Slavica", a koji je

djelovao pod vodstvom gosp. Mirka Lauša. Te su godine bili snimljeni prvi dječji filmovi "Dugme je krivo", "Evo djeda Mraza" i "Dvoboj na rijeci" koji su dobili važna priznanja u svijetu. Dirljiv susret već 55-godiš-

njih kolega nastavio se u restoranu "Zlatni klas" u Ot-rovancu. Ovim putem pozi-vamo kolege koji se nisu odazvali da nam se ove godine pridruže jer ćemo na zahtjev 40 kolega orga-nizirati 41-u godišnjicu.

Zahvaljujemo gosp. Mi l ivoju Ćupenu, Luki Hrvatiću, kao i gosp. Mirku Laušu koji su nam uveličali našu proslavu.

Organizacijski odbor: Ivka Skender, Slavica

Međurečan i Petar Šimunko


20 21

ČO

ŠE

K Z

A D

EC

U (I R

OD

ITE

LJE

) - RA

ZN

O

GO

SP

OD

AR

SK

E P

OR

UK

E -

RA

ZN

O

HRVATSKE ŽELJEZNICEPrometna Sekcija ZagrebPrometno Područje KoprivnicaKOLODVOR PITOMAČA

Vrijedi od 15. 12. 2002.do 13. 12. 2003.

ODLAZAK VLAKOVA

Vl. Ivan Kostelac

Tel./fax.:033/782-441033/783-316033/783-317

Mob.: 099/521-828099/416-195099/437-939099/523-003

Žiro račun: 31290-685-38391MB: 0412952310905

E-mail:[email protected]


20 21

ČO

ŠE

K Z

A D

EC

U (I R

OD

ITE

LJE

) - RA

ZN

O

GO

SP

OD

AR

SK

E P

OR

UK

E -

RA

ZN

O

HRVATSKE ŽELJEZNICEPrometna Sekcija ZagrebPrometno Područje KoprivnicaKOLODVOR PITOMAČA

Vrijedi od 15. 12. 2002.do 13. 12. 2003.

ODLAZAK VLAKOVA

Vl. Ivan Kostelac

Tel./fax.:033/782-441033/783-316033/783-317

Mob.: 099/521-828099/416-195099/437-939099/523-003

Žiro račun: 31290-685-38391MB: 0412952310905

E-mail:[email protected]

Najstarijipitomački

župnikJedna divlja

životinja

Alat majstoraTome Klinžića

Glasanje guskeJedna divlja

mačka

Poznati sedlari-čki željezni maj-

stor (Franjo)

Dušik

Uzvikjaukanja

Biljke ili...

Oči (dijal.)

Grad u našempoznat. vinor.

kraju

Auto-škola

Kutina

Neču ili...(dijal.)

Ništicaili

Muslim. ime

Njemačka

Njemačka

Nadimakjednog pito-

mačana(željezničar)

Škrtica,samo zasebe...

Mitraljezili ....ser

Osnovniveznik

15.slovo Radijus Prvo slovo

Kalij

Egip.bog sunca

i slovo b

Nemir i...

Rež.Kusturica

Kojiloviribe

Veznik

Italija

Austrija

Tip umjet.gnojiva

Nadimakjed. pitom.sportaša

Slovood dvaslova

Dušik

Ivan(posprdno)

Japanskopiće

Gdje se držepčele

(dijal. pit.)

Mio ili

Pjesničkaforma

Gostionicana pitom.kuglani

19. i 20.slovo

Dva istaslova

Uzvikdozivanja

Osobnazamjenica

Poznatagraševina

Bolestmožebiti i

Poznat. pit.zaljubljenik

u sport (Božo)

B.B.

PITOMAČKENOVINE


22 23

PR

ILO

G

MA

LO

SE

RA

ZO

NO

DIT

E -

RA

ZN

O PRILOGBranko Begović

BEŠTE LJUDI IDU PARTI-ZANI (komunisti) - 4

(O ljudima i zbivanjima na pitomačkom području uvrijeme drugog svjetskog rata i nakon njega)

mo. .

Spome i .n

Kao nakon svakog rata pa tako i nakon drugog svjetskog rata stanje u gotovo svakoj zemlji koja je sudjelovala u ratu, a rijetko koja u Europi nije, bilo je vrlo zamšeno i komplicirano, a nadasve vrlo teško. Tako je bilo i u Pitomači i okolici. Vlast su, što se vidjelo i prije izbora, preuzeli komunisti. Narod je već prvih mjeseci nakon "oslobođenja" bivao ogorčen, jer se vrlo jasno vidjelo i to da hrvatski narod dolazi opet pod tuđinsku vlast, nadasve srpsku. Teško je u kratkim crtama reči ponešto o poratnom dobu, kada je vladalo opće siromaštvo i žalost za poginulima - nema veze na kojoj strani se poginulo.

U pitomačkom kraju u ovom razdoblju značajno je spomenuti Stjepana Sulimanca i još neke njegove prijatelje koji su se pokušali oduprijeti komunističkoj samovolji i totalitarizmu. Izbori, koji su se održali 11. studenoga 1945. godine, morali su proči u korist komunista, a sve ostale stranke kao npr. predratni HSS, jednostavno rečeno, trebale su se ugasiti na bilo koji način. Te, prve, izbore narod je pokušao bojkotirati, jer narod je dobro znao što ga čeka. Kako je bilo u Turnašici i okolici dobro možemo vidjeti iz izvještaja Stjepana Sulimanca na konferenciji prvaka HSS-a održanoj četiri dana nakon izbora, 15. studenoga 1945. godine u Svećeničkom domu u Zagrebu. Ove i druge poratne aktivnosti koštale su Sulimanca višegodišnjeg zatvora nekoliko godina kasnije. UDBA i OZNA samo je čekala da ga strpa u zatvor kao državnog neprijatelja broj jedan. Za Sulimančev izvještaj u zapisniku piše slijedeće: "Sulimanac iz Virovitice izjavljuje daje tamo bio vrlo veliki teror. U njegovom selu Turnašici, do podne su glasovala 4 čovjeka. Poslije 2 sata tjerali su vojnici njih 30 trubača da javlja po selu tko neće glasovati, neka si to dobro pripiše, jer će odnijeti gaće na štapu. Ipak je apstiniralo oko 150 ljudi, a tu je pomogao dosta Narodni glas koji je stigao u selo. Sličan rezultat je u Vukosavljevici i Bušetini. 2 dana prije došli su iz Daruvara autom kod OZNE Filipović Valent i još jedan i pitali me da li ću glasati na što nisam dao odgovor. U utorak poslije izbora išli su na večer 4 vojnika sa šmajserima prema mojoj kući, ja sam stajao u dvorištu kod staje i primjetio ih. Provalili su u kuću i tražili mene. Cijelu noć su me tražili po kući. Ja sam se kroz voćnjak povukao u druga sela i krenuo u Zagreb. Kako je kod kuće to neznam."

Odmah nakon navedene konferencije UDBA je uhapsila Sulimanca i odvela ga u Petrinjsku ulicu. Međutim, stražar u tom zatvoru bio je stanoviti Fabijan Milić iz Vukosavljevice koji je javio Sulimančevoj obitelji što se dogodilo. Na zamolbe i intervencije njegove obitelji, a posebno njegovog šurjaka Franje

Komara kod Franje Gažija (tada podpredsjednik vlade) Sulimanac je nakon mjesec dana ispitivanja i torture pušten iz zatvora. Od tada Sulimanac sve češće organizira političke skupove i govore i "svašta priča protiv nove vlasti", a sve češće dolazi u sukob sa oznom i udbom.

Konačno 9. srpnja 1949. UDBA zatvara Stjepana Sulimanca, Franju Komara, Stjepana Blažinčića i Ivana Vargu, nakon čega je slijedilo dosta kratko suđenje i višegodišnje zatvaranje u Lepoglavu. U optužnici između ostalog stoji i slijedeće:

"...Prvooptuženi Sulimanac Stjepan u Turnašici i Vukosavljevici, kao bivši funkcioner HSS ostajući i nakon oslobođenja naše zemlje na liniji zločinačkog djelovanja Mačeka protiv ustavnog uređenja u našoj zemlji od svibnja 1945. pa do hapšenja 9.VII. 1949. okupio je oko sebe svoje suradnike, ostale optužene, radi organiziranog nepri jateljskog djelovanja. Na zajedničkim sastancima s njima prenosio je na njih primljene direktive, koje je primio od pojedinaca iz Mačekove klike u Zagrebu: Gažija, Košutića, Šuteja i drugih, sa svrhom, da ih svi zajedno šire među narodom. Prenosili su glasine kako se priprema dolazak na vlast zločinca Mačeka putem oružane intervencije zapadnih imperijalista. Odlazio je u više navrata u Zagrebu, gdje je navedenoj kliki referirao o stanju u svom selu i kotaru, a primao od njih upute za svoje neprijateljsko djelovanje. Tako je bio na sastanku kojega je sazvao Nemet Josip, lipnja 1945. na kojem su sastanku doneseni zaključci da se u narodu djeluje kako bi ga se odvratilo od učestvovanja u narodnoj vlasti, a da će odmetnici potpomognuti stranom intervencijom brže oboriti narodnu vlast. Rujna 1945. bio je na sastanku kog je održao Gaži Franjo, dok je tokom 1946., 1947. i 1948. odlazio u Zagreb na pojedinačno savjetovanje kod Košutića, Šuteja i drugih, a po primljenim direktivama okupio oko sebe ostale optužene kao suradnike, a kao metod rada upotrijebili su širenje olarmantnih glasina stvarajući uvjerenje o skorom preokretu, pasivizirajući narod od učestvovanja u narodnoj vlasti i izgradnji zemlje i na udovoljavajući obavezama odkupa.

Optuženi Komar Franjo, Blažinčić Stjepan i Varga Ivan bili su suradnici optuženog Sulimanca stalno od oslobođenja, svibnja 1945. pa do svog hapšenja, primali upute i po njimadjelovali u narodu. Ometali su akcije otkupa i aktiviranja radne snage i u tom opt. Komar povodom otkupa stoke rekao je članu mjesnog narodnog odbora Odalj Andriji, prigovarajući mu što se kandidirao na izborima za narodne odbore, da će on nekoga zaklati i da će po potrebii njega, da se

U Pitomači su prije 70-ak godina održavanedramske predstave, a postojala je idramska grupa dok danas nemamo nifolklornu udrugu - ?

Da li možete vjerovati da je u Pitomači prije sedamdesetak godina, u vrijeme kada nije bilo ni struje, niti tekuće vode, plina niti koje čega drugoga društveno-kulturni život doslovce - cvjetao. Početkom 1930.-ih godina Pitomača ima osim osnovne škole, knjižnicu i čitaonicu, HPGD "Sloga" sa nekoliko zborova, Hrvatskog sokola, nogometni klub, teniski klub, biciklistički klub, DVD, limenu glazbu, nekoliko tamburaških sastava, radilo je nekoliko kuglana, dramska grupa ... Sve u svemu između dva svjetska rata djelovalo je mnogo više nego danas udruga i društava koja su se bavila društveno-kulturnim životom.

Danas, za gotovo apsolutno mrtvilo u ovom području ljudske djelatnosti, okrivljuje se ne imanje novaca, kako u općini, tako i kod ljudi općenito. Ma nemojte! Najveći je problem što se sve svodi samo na proklete novce. Pokušajte samo malo usporediti vrijeme prije 70. godina sa današnjim. I nekada je bilo bogatih ljudi. Međutim bogati su ljudi nastojali da budu i obrazovani i da doprinose društvu i općoj kulturi. Danas je drugačije iako i danas imamo bogatih ljudi, međutim oni gledaju samo da budu bogati. Boli ih briga za duhovno stanje. Čini se da upravo zbog toga je naš društveno-kulturni život na području same Pitomače katastrofalan. A za to koga briga. Najvažnije je da se ima debeli auto, dubok džep, a u glavi ništa drugo osim priviđanja $ znakova i raznih glupih serija meksičke ili južnoameričke produkcije.

Da li se sjećate kada je posljednji put u Pitomači održana kakva kazališna predstava. A da li ste znali da je postojala pitomačka dramska ("diletantska") sekcija koja je redovno, počev od 1931. godine, pa sve do drugog rata priređivala brojne

predstave - vodio ju je apotekar Eustahije Jurkas. Međutim, takva sekcija je, pod vodstvom Mirka Lauša djelovala i 1950.-ih godina, u doba "šugavog" komunizma. Cijenjena gospodo malo se zapitajte u vezi društvenih i kulturnih djelatnosti. Jer, brojni pitomački poduzetnici (Brenneri, Götzi, Weberi i dr.) važili su nekada za "židove" (domaći žargon) koji su izrabljivali domaći narod, međutim kulturu i društvene aktivnosti nisu ostavljali po strani. No danas se fućka onima koji su na bilo koji način natukli novce - naravno za kulturu i slične djelatnosti. A neznaju ono najvažnije - GDJE JE VIŠE KULTURE TU ĆE BITI I VIŠE NOVACA - ali i za druge! (!!!!!). B.B.

Detalj sa predstave "Dva tuceta crvenih ruža" (Alda de Benedettija) koju je 1956. izvodila dramska pitomačka družina pod

vodstvom Mirka Lauša.

Najstarijipitomački

župnikJedna divlja

životinja

Alat majstoraTome Klinžića

Glasanje guskeJedna divlja

mačka

Poznati sedlari-čki željezni maj-

stor (Franjo)

Dušik

Uzvikjaukanja

Biljke ili...

Oči (dijal.)

Grad u našempoznat. vinor.

kraju

Auto-škola

Kutina

Neču ili...(dijal.)

Ništicaili

Muslim. ime

Njemačka

Njemačka

Nadimakjednog pito-

mačana(željezničar)

Škrtica,samo zasebe...

Mitraljezili ....ser

Osnovniveznik

15.slovo Radijus Prvo slovo

Kalij

Egip.bog sunca

i slovo b

Nemir i...

Rež.Kusturica

Kojiloviribe

Veznik

Italija

Austrija

Tip umjet.gnojiva

Nadimakjed. pitom.sportaša

Slovood dvaslova

Dušik

Ivan(posprdno)

Japanskopiće

Gdje se držepčele

(dijal. pit.)

Mio ili

Pjesničkaforma

Gostionicana pitom.kuglani

19. i 20.slovo

Dva istaslova

Uzvikdozivanja

Osobnazamjenica

Poznatagraševina

Bolestmožebiti i

Poznat. pit.zaljubljenik

u sport (Božo)

B.B.

PITOMAČKENOVINE


22 23

PR

ILO

G

MA

LO

SE

RA

ZO

NO

DIT

E -

RA

ZN

O PRILOGBranko Begović

BEŠTE LJUDI IDU PARTI-ZANI (komunisti) - 4

(O ljudima i zbivanjima na pitomačkom području uvrijeme drugog svjetskog rata i nakon njega)

me mo. .

Spo ni .

Kao nakon svakog rata pa tako i nakon drugog svjetskog rata stanje u gotovo svakoj zemlji koja je sudjelovala u ratu, a rijetko koja u Europi nije, bilo je vrlo zamšeno i komplicirano, a nadasve vrlo teško. Tako je bilo i u Pitomači i okolici. Vlast su, što se vidjelo i prije izbora, preuzeli komunisti. Narod je već prvih mjeseci nakon "oslobođenja" bivao ogorčen, jer se vrlo jasno vidjelo i to da hrvatski narod dolazi opet pod tuđinsku vlast, nadasve srpsku. Teško je u kratkim crtama reči ponešto o poratnom dobu, kada je vladalo opće siromaštvo i žalost za poginulima - nema veze na kojoj strani se poginulo.

U pitomačkom kraju u ovom razdoblju značajno je spomenuti Stjepana Sulimanca i još neke njegove prijatelje koji su se pokušali oduprijeti komunističkoj samovolji i totalitarizmu. Izbori, koji su se održali 11. studenoga 1945. godine, morali su proči u korist komunista, a sve ostale stranke kao npr. predratni HSS, jednostavno rečeno, trebale su se ugasiti na bilo koji način. Te, prve, izbore narod je pokušao bojkotirati, jer narod je dobro znao što ga čeka. Kako je bilo u Turnašici i okolici dobro možemo vidjeti iz izvještaja Stjepana Sulimanca na konferenciji prvaka HSS-a održanoj četiri dana nakon izbora, 15. studenoga 1945. godine u Svećeničkom domu u Zagrebu. Ove i druge poratne aktivnosti koštale su Sulimanca višegodišnjeg zatvora nekoliko godina kasnije. UDBA i OZNA samo je čekala da ga strpa u zatvor kao državnog neprijatelja broj jedan. Za Sulimančev izvještaj u zapisniku piše slijedeće: "Sulimanac iz Virovitice izjavljuje daje tamo bio vrlo veliki teror. U njegovom selu Turnašici, do podne su glasovala 4 čovjeka. Poslije 2 sata tjerali su vojnici njih 30 trubača da javlja po selu tko neće glasovati, neka si to dobro pripiše, jer će odnijeti gaće na štapu. Ipak je apstiniralo oko 150 ljudi, a tu je pomogao dosta Narodni glas koji je stigao u selo. Sličan rezultat je u Vukosavljevici i Bušetini. 2 dana prije došli su iz Daruvara autom kod OZNE Filipović Valent i još jedan i pitali me da li ću glasati na što nisam dao odgovor. U utorak poslije izbora išli su na večer 4 vojnika sa šmajserima prema mojoj kući, ja sam stajao u dvorištu kod staje i primjetio ih. Provalili su u kuću i tražili mene. Cijelu noć su me tražili po kući. Ja sam se kroz voćnjak povukao u druga sela i krenuo u Zagreb. Kako je kod kuće to neznam."

Odmah nakon navedene konferencije UDBA je uhapsila Sulimanca i odvela ga u Petrinjsku ulicu. Međutim, stražar u tom zatvoru bio je stanoviti Fabijan Milić iz Vukosavljevice koji je javio Sulimančevoj obitelji što se dogodilo. Na zamolbe i intervencije njegove obitelji, a posebno njegovog šurjaka Franje

Komara kod Franje Gažija (tada podpredsjednik vlade) Sulimanac je nakon mjesec dana ispitivanja i torture pušten iz zatvora. Od tada Sulimanac sve češće organizira političke skupove i govore i "svašta priča protiv nove vlasti", a sve češće dolazi u sukob sa oznom i udbom.

Konačno 9. srpnja 1949. UDBA zatvara Stjepana Sulimanca, Franju Komara, Stjepana Blažinčića i Ivana Vargu, nakon čega je slijedilo dosta kratko suđenje i višegodišnje zatvaranje u Lepoglavu. U optužnici između ostalog stoji i slijedeće:

"...Prvooptuženi Sulimanac Stjepan u Turnašici i Vukosavljevici, kao bivši funkcioner HSS ostajući i nakon oslobođenja naše zemlje na liniji zločinačkog djelovanja Mačeka protiv ustavnog uređenja u našoj zemlji od svibnja 1945. pa do hapšenja 9.VII. 1949. okupio je oko sebe svoje suradnike, ostale optužene, radi organiziranog nepri jateljskog djelovanja. Na zajedničkim sastancima s njima prenosio je na njih primljene direktive, koje je primio od pojedinaca iz Mačekove klike u Zagrebu: Gažija, Košutića, Šuteja i drugih, sa svrhom, da ih svi zajedno šire među narodom. Prenosili su glasine kako se priprema dolazak na vlast zločinca Mačeka putem oružane intervencije zapadnih imperijalista. Odlazio je u više navrata u Zagrebu, gdje je navedenoj kliki referirao o stanju u svom selu i kotaru, a primao od njih upute za svoje neprijateljsko djelovanje. Tako je bio na sastanku kojega je sazvao Nemet Josip, lipnja 1945. na kojem su sastanku doneseni zaključci da se u narodu djeluje kako bi ga se odvratilo od učestvovanja u narodnoj vlasti, a da će odmetnici potpomognuti stranom intervencijom brže oboriti narodnu vlast. Rujna 1945. bio je na sastanku kog je održao Gaži Franjo, dok je tokom 1946., 1947. i 1948. odlazio u Zagreb na pojedinačno savjetovanje kod Košutića, Šuteja i drugih, a po primljenim direktivama okupio oko sebe ostale optužene kao suradnike, a kao metod rada upotrijebili su širenje olarmantnih glasina stvarajući uvjerenje o skorom preokretu, pasivizirajući narod od učestvovanja u narodnoj vlasti i izgradnji zemlje i na udovoljavajući obavezama odkupa.

Optuženi Komar Franjo, Blažinčić Stjepan i Varga Ivan bili su suradnici optuženog Sulimanca stalno od oslobođenja, svibnja 1945. pa do svog hapšenja, primali upute i po njimadjelovali u narodu. Ometali su akcije otkupa i aktiviranja radne snage i u tom opt. Komar povodom otkupa stoke rekao je članu mjesnog narodnog odbora Odalj Andriji, prigovarajući mu što se kandidirao na izborima za narodne odbore, da će on nekoga zaklati i da će po potrebii njega, da se

U Pitomači su prije 70-ak godina održavanedramske predstave, a postojala je idramska grupa dok danas nemamo nifolklornu udrugu - ?

Da li možete vjerovati da je u Pitomači prije sedamdesetak godina, u vrijeme kada nije bilo ni struje, niti tekuće vode, plina niti koje čega drugoga društveno-kulturni život doslovce - cvjetao. Početkom 1930.-ih godina Pitomača ima osim osnovne škole, knjižnicu i čitaonicu, HPGD "Sloga" sa nekoliko zborova, Hrvatskog sokola, nogometni klub, teniski klub, biciklistički klub, DVD, limenu glazbu, nekoliko tamburaških sastava, radilo je nekoliko kuglana, dramska grupa ... Sve u svemu između dva svjetska rata djelovalo je mnogo više nego danas udruga i društava koja su se bavila društveno-kulturnim životom.

Danas, za gotovo apsolutno mrtvilo u ovom području ljudske djelatnosti, okrivljuje se ne imanje novaca, kako u općini, tako i kod ljudi općenito. Ma nemojte! Najveći je problem što se sve svodi samo na proklete novce. Pokušajte samo malo usporediti vrijeme prije 70. godina sa današnjim. I nekada je bilo bogatih ljudi. Međutim bogati su ljudi nastojali da budu i obrazovani i da doprinose društvu i općoj kulturi. Danas je drugačije iako i danas imamo bogatih ljudi, međutim oni gledaju samo da budu bogati. Boli ih briga za duhovno stanje. Čini se da upravo zbog toga je naš društveno-kulturni život na području same Pitomače katastrofalan. A za to koga briga. Najvažnije je da se ima debeli auto, dubok džep, a u glavi ništa drugo osim priviđanja $ znakova i raznih glupih serija meksičke ili južnoameričke produkcije.

Da li se sjećate kada je posljednji put u Pitomači održana kakva kazališna predstava. A da li ste znali da je postojala pitomačka dramska ("diletantska") sekcija koja je redovno, počev od 1931. godine, pa sve do drugog rata priređivala brojne

predstave - vodio ju je apotekar Eustahije Jurkas. Međutim, takva sekcija je, pod vodstvom Mirka Lauša djelovala i 1950.-ih godina, u doba "šugavog" komunizma. Cijenjena gospodo malo se zapitajte u vezi društvenih i kulturnih djelatnosti. Jer, brojni pitomački poduzetnici (Brenneri, Götzi, Weberi i dr.) važili su nekada za "židove" (domaći žargon) koji su izrabljivali domaći narod, međutim kulturu i društvene aktivnosti nisu ostavljali po strani. No danas se fućka onima koji su na bilo koji način natukli novce - naravno za kulturu i slične djelatnosti. A neznaju ono najvažnije - GDJE JE VIŠE KULTURE TU ĆE BITI I VIŠE NOVACA - ali i za druge! (!!!!!). B.B.

Detalj sa predstave "Dva tuceta crvenih ruža" (Alda de Benedettija) koju je 1956. izvodila dramska pitomačka družina pod

vodstvom Mirka Lauša.


24 25

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I

PR

ILO

G

vodi nepravilna politika prema seljacima, da se čiste tavani i grade državni magazini. Opt. Blažinčić prenosio je alarmantne glasine kako se po šumama kreću naoružane bande s radio stanicama, dok povodom napada informbiroa na našu zemlju govorio: da treba čuvati svoje snage i čekati povoljnu situaciju za obaranje narodne vlasti. Opt. Varga davao je otpor privrednim mjerama narodne vlasti ne odazivajući se na aktiviranje radne snage već se je krio."

Ovaj proces u pitomačkom kraju u to vrijeme bio je gotovo jedini, a suđenje je obavljeno kao za primjer. U obrazloženju u optužnici za Sulimanca stoji još i slijedeće:

"U svojim sastavima, kojima je dao naslov "Zapisane misli u pjesmi i štivu" izlaže optuženi Sulimanac svoj neprijateljski stav i svoj neprijateljski rad prema ustavnom uređenju u zemlji. Tako na str. 7 (dana 16. III. 1947.) piše: "no ne poslušaše zlobnici ovaj svijetli glas Radićevog seljačkog naroda, nastaviše prolijevanje krvi i tjeraše druge, da ju prolijeva". Na strani pak 27 pod naslovom "Božićni razmišljaj na Badnje veče 1947. god." piše: "Starački lik našeg predsjednika Dra Vladka Mačeka, te Dra Jurja Krnjevića i drugih naših rodoljuba, koji se nalaze u dalekom svijetu kao tumači naše pravedne ideje o stvaranju hrvatske seljačke države u punoj slobodi, te likovi naših prvaka ing. Augusta Košutića, dra Jurja Šuteja, dra Ivana Šubašića, dra Tome Jančikovića i drugih naših koji se evo nalaze u domovini i zajedno s nama trpe progonstvo, pogrde i prijetnje, očekujući čas nastupanja, kada će moći sa svojim dragim hrvatskim narodom, a napose seljačkim, učiniti kraj diktaturi i nasilju u hrvatskoj nam dragoj domovini, a glavar naše hrvatske crkve dr. Alojzije Stepinac prognanik je i sjedi u logoru kao i bezbroj hrvatskih seljaka i građana." Optuženi Sulimanac, povodom izbora za narodne izbore, rekao je: "Ja bih se stidio kada bih tako morao provoditi izbore za Hrvatsku seljačku stranku, kao vi za narodnu vlast. U takvom slučaju bih skinuo kapu i rekao zbogom Hrvatska seljačka stranko, propala si, jer nisi u srcu naroda..." Kao svjedoci preslušani svjedok Mandić Savo i Šušnjić Ivan, navode, da je optuženi, povodom zaduženja za otkup stoke za klanje, rekao: "ma što to činite, narod svoje proizvode može izvesti na tržište, pa neka tamo država kupi". Za optuženog Vargu isti svjedok navodi, da je lipnja 1949. povodom izbora za narodne izbore primjetio: "Što budem ja išao na izbore, kad svejedno bude kako oni hoće"."

I tako dalje. O ovome procesu i prilikama vezanih za ovo četvero ljudi, posebno za Sulimanca, mogli bismo govoriti još mnogo. Ali sugurno je jedno - dečki trebalo je u to vrijeme imati muda, kako kaže naš narod. Komunisti su ih osudili oštro, pa su gotovo svi do 1951. godine proveli u zloglasnoj Lepoglavi, a iz društva nakon povratka bili izopćeni i stalno pod nadzorom UDBE i OZNE. Svi osim Sulimanca skoro su se sasvim prestali baviti "ovim stvarima" jer su se opekli, dok on nije imao mira. On je i dalje tjerao ideju o samostalnosti Hrvatske kao države. Stoga neka se stidi svaki onaj koji Sulimanca stavlja u grupu ljudi koji su

samo radi interesa bavili se politikom, a posebno oni koji, u određenim prilikama čak i u najnovije vrijeme, skidaju spomen na njega, na primjer njegovu sliku sa zida u društvenim prostorijama u Turnašici, a upravo je Turnašica na području općine Pitomača imala značajne koristi od toga čovjeka nakon proglašenja Republike Hrvatske.

Svi dobro znamo da ovi, a i drugi navodi navedenih ljudi u to vrijeme su bili sasvim točni, međutim narod se bojao. Postojali su i oni koji su išli linijom manjeg otpora i uvlačili se komunistima "vrit", nakon čega je stradalo mnogo nevinog naroda. Teško je govoriti o prvih deset godina od završetka rata na ovom području. Komunisti su sa svojom prefriganom psihologijom izopačili sva zbivanja u prošlosti. Zastrašili su narod, a ako on nije htio slušati jednostavno su te strpali u zatvor, pa si ti misli drugačije od njih. Takvih slučajeva imamo mnogo, uključujući i razna bezobzirna ubojstva običnog puka npr. u Limbušu, za koji do danas nitko nije odgovoran iako su sasvim sigurno neki akteri toga masakra još uvijek na životu - ali naravno, uvijek je odgovoran bio netko drugi. Iza kulisa se dobro zna o čemu se tu radi. Nakon Sulimančeve grupe počela su se nizati brojna zatvaranja i progoni onih koji nisu mislili kao i vlast - komunisti. Zanimljivo je da od živučih u našem kraju koji su bez veze odrobijali nekoliko ili više godina gotovo nitko neče pričati nešto više o tome. Još uvijek se boje, a odgovor je - vrag nigda ne spije. Dobro znamo što to znači. Nova vlast im je dala nekakvu penziju za pretrpljeno - i šutite.

Neka znadu svi oni koji još uvijek zagovaraju komuniste i njihov vladajući sistem u SFRJ, odnosno FNRJ, jer je navodno bilo mnogo bolje tada živjeti, a posebno 1980.-ih, da su licemjeri. A neće se sjetiti prvih dvadesetak godina nakon rata kada su njihovim očevima i djedovima meli tavane, otimali krave i svinje, tjerali ih u udruživanja u raznorazne zadruge, otimali zemlju, trgovine, kuće, konje i sve što su imali. A ti što su to radili uglavnom su bili "niš koristi i lenčine" - kako je to znao reči jedan od onih kojemu su mnogo toga oteli, pa se propio i doslovce krepao kao zadnja rupa na svirali.

Dakako, dijelom osamdesetih moralo se ponešto i popustiti, povečati plaće da se narod malo i zadovolji, dok oni koji su vidjeli da je ovdje sama sirotinja i golotinja, posebno od kraja pedesetih, već je pobjegao u Njemačku, Francusku, Ameriku, Australiju i tko zna gdje - i ti su obično uvijek imali problema jer su zaradili dosta više novaca iako su rintali isto kao i oni u "domovini Jugoslaviji". Jer naš je narod takav. Ono što mu daš zadovoljan je - iako se u duši buni ako mu nije dosta. Nitko se nije pitao zašto i koliko ljudi bješi na rad u inozemstvo. Kada sam početkom 1980.-ih godina radio knjigu "Tri stoljeća Pitomače" i to dio o stanovništvu tražio sam i podatke o broju onih ljudi koji sa svojim obiteljima rade i žive na tzv. "privremenom radu". U Zavodu za statistiku tadašnje općine Đurđevac dobio sam odgovor da ti podaci nisu nikada sređeni i da se neznaju točni podaci, pa neka to ni ne objavljivam. Nakon molakanja uspjeli su mi "drugovi" dozvoliti da objavim podatak da je 1971. godine na privremenom radu bilo iz Pitomače 105 osoba, a 1981. 135. Svi koji su pročitali te podatke dobro su znali da je to glupost jer je Pitomača 1981. godine imala 5857 stanovnika. Dakako, trebalo je prikazivati da je ovdje med i mlijeko, a samo budale i neprijatelji odlaze van.



24 25

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I

PR

ILO

G

vodi nepravilna politika prema seljacima, da se čiste tavani i grade državni magazini. Opt. Blažinčić prenosio je alarmantne glasine kako se po šumama kreću naoružane bande s radio stanicama, dok povodom napada informbiroa na našu zemlju govorio: da treba čuvati svoje snage i čekati povoljnu situaciju za obaranje narodne vlasti. Opt. Varga davao je otpor privrednim mjerama narodne vlasti ne odazivajući se na aktiviranje radne snage već se je krio."

Ovaj proces u pitomačkom kraju u to vrijeme bio je gotovo jedini, a suđenje je obavljeno kao za primjer. U obrazloženju u optužnici za Sulimanca stoji još i slijedeće:

"U svojim sastavima, kojima je dao naslov "Zapisane misli u pjesmi i štivu" izlaže optuženi Sulimanac svoj neprijateljski stav i svoj neprijateljski rad prema ustavnom uređenju u zemlji. Tako na str. 7 (dana 16. III. 1947.) piše: "no ne poslušaše zlobnici ovaj svijetli glas Radićevog seljačkog naroda, nastaviše prolijevanje krvi i tjeraše druge, da ju prolijeva". Na strani pak 27 pod naslovom "Božićni razmišljaj na Badnje veče 1947. god." piše: "Starački lik našeg predsjednika Dra Vladka Mačeka, te Dra Jurja Krnjevića i drugih naših rodoljuba, koji se nalaze u dalekom svijetu kao tumači naše pravedne ideje o stvaranju hrvatske seljačke države u punoj slobodi, te likovi naših prvaka ing. Augusta Košutića, dra Jurja Šuteja, dra Ivana Šubašića, dra Tome Jančikovića i drugih naših koji se evo nalaze u domovini i zajedno s nama trpe progonstvo, pogrde i prijetnje, očekujući čas nastupanja, kada će moći sa svojim dragim hrvatskim narodom, a napose seljačkim, učiniti kraj diktaturi i nasilju u hrvatskoj nam dragoj domovini, a glavar naše hrvatske crkve dr. Alojzije Stepinac prognanik je i sjedi u logoru kao i bezbroj hrvatskih seljaka i građana." Optuženi Sulimanac, povodom izbora za narodne izbore, rekao je: "Ja bih se stidio kada bih tako morao provoditi izbore za Hrvatsku seljačku stranku, kao vi za narodnu vlast. U takvom slučaju bih skinuo kapu i rekao zbogom Hrvatska seljačka stranko, propala si, jer nisi u srcu naroda..." Kao svjedoci preslušani svjedok Mandić Savo i Šušnjić Ivan, navode, da je optuženi, povodom zaduženja za otkup stoke za klanje, rekao: "ma što to činite, narod svoje proizvode može izvesti na tržište, pa neka tamo država kupi". Za optuženog Vargu isti svjedok navodi, da je lipnja 1949. povodom izbora za narodne izbore primjetio: "Što budem ja išao na izbore, kad svejedno bude kako oni hoće"."

I tako dalje. O ovome procesu i prilikama vezanih za ovo četvero ljudi, posebno za Sulimanca, mogli bismo govoriti još mnogo. Ali sugurno je jedno - dečki trebalo je u to vrijeme imati muda, kako kaže naš narod. Komunisti su ih osudili oštro, pa su gotovo svi do 1951. godine proveli u zloglasnoj Lepoglavi, a iz društva nakon povratka bili izopćeni i stalno pod nadzorom UDBE i OZNE. Svi osim Sulimanca skoro su se sasvim prestali baviti "ovim stvarima" jer su se opekli, dok on nije imao mira. On je i dalje tjerao ideju o samostalnosti Hrvatske kao države. Stoga neka se stidi svaki onaj koji Sulimanca stavlja u grupu ljudi koji su

samo radi interesa bavili se politikom, a posebno oni koji, u određenim prilikama čak i u najnovije vrijeme, skidaju spomen na njega, na primjer njegovu sliku sa zida u društvenim prostorijama u Turnašici, a upravo je Turnašica na području općine Pitomača imala značajne koristi od toga čovjeka nakon proglašenja Republike Hrvatske.

Svi dobro znamo da ovi, a i drugi navodi navedenih ljudi u to vrijeme su bili sasvim točni, međutim narod se bojao. Postojali su i oni koji su išli linijom manjeg otpora i uvlačili se komunistima "vrit", nakon čega je stradalo mnogo nevinog naroda. Teško je govoriti o prvih deset godina od završetka rata na ovom području. Komunisti su sa svojom prefriganom psihologijom izopačili sva zbivanja u prošlosti. Zastrašili su narod, a ako on nije htio slušati jednostavno su te strpali u zatvor, pa si ti misli drugačije od njih. Takvih slučajeva imamo mnogo, uključujući i razna bezobzirna ubojstva običnog puka npr. u Limbušu, za koji do danas nitko nije odgovoran iako su sasvim sigurno neki akteri toga masakra još uvijek na životu - ali naravno, uvijek je odgovoran bio netko drugi. Iza kulisa se dobro zna o čemu se tu radi. Nakon Sulimančeve grupe počela su se nizati brojna zatvaranja i progoni onih koji nisu mislili kao i vlast - komunisti. Zanimljivo je da od živučih u našem kraju koji su bez veze odrobijali nekoliko ili više godina gotovo nitko neče pričati nešto više o tome. Još uvijek se boje, a odgovor je - vrag nigda ne spije. Dobro znamo što to znači. Nova vlast im je dala nekakvu penziju za pretrpljeno - i šutite.

Neka znadu svi oni koji još uvijek zagovaraju komuniste i njihov vladajući sistem u SFRJ, odnosno FNRJ, jer je navodno bilo mnogo bolje tada živjeti, a posebno 1980.-ih, da su licemjeri. A neće se sjetiti prvih dvadesetak godina nakon rata kada su njihovim očevima i djedovima meli tavane, otimali krave i svinje, tjerali ih u udruživanja u raznorazne zadruge, otimali zemlju, trgovine, kuće, konje i sve što su imali. A ti što su to radili uglavnom su bili "niš koristi i lenčine" - kako je to znao reči jedan od onih kojemu su mnogo toga oteli, pa se propio i doslovce krepao kao zadnja rupa na svirali.

Dakako, dijelom osamdesetih moralo se ponešto i popustiti, povečati plaće da se narod malo i zadovolji, dok oni koji su vidjeli da je ovdje sama sirotinja i golotinja, posebno od kraja pedesetih, već je pobjegao u Njemačku, Francusku, Ameriku, Australiju i tko zna gdje - i ti su obično uvijek imali problema jer su zaradili dosta više novaca iako su rintali isto kao i oni u "domovini Jugoslaviji". Jer naš je narod takav. Ono što mu daš zadovoljan je - iako se u duši buni ako mu nije dosta. Nitko se nije pitao zašto i koliko ljudi bješi na rad u inozemstvo. Kada sam početkom 1980.-ih godina radio knjigu "Tri stoljeća Pitomače" i to dio o stanovništvu tražio sam i podatke o broju onih ljudi koji sa svojim obiteljima rade i žive na tzv. "privremenom radu". U Zavodu za statistiku tadašnje općine Đurđevac dobio sam odgovor da ti podaci nisu nikada sređeni i da se neznaju točni podaci, pa neka to ni ne objavljivam. Nakon molakanja uspjeli su mi "drugovi" dozvoliti da objavim podatak da je 1971. godine na privremenom radu bilo iz Pitomače 105 osoba, a 1981. 135. Svi koji su pročitali te podatke dobro su znali da je to glupost jer je Pitomača 1981. godine imala 5857 stanovnika. Dakako, trebalo je prikazivati da je ovdje med i mlijeko, a samo budale i neprijatelji odlaze van.


RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI


26

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I

27

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI


26

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I

27

Pitomačke novineR

EK

LA

ME

, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I

29

Pitomačke novine

28

Pitomačke novine

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I

29

Pitomačke novine

28

Pitomačke novine Pitomačke novineR

EK

LA

ME

, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

30 31

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

30 31

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


32 33

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


32 33

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


34 35

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


34 35

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


36 37

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


36 37

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


38 39

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I


38 39

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I O

BA

VIJ

ES

TI

RE

KL

AM

E, O

GL

AS

I I OB

AV

IJE

ST

I

Documents

Pitomačke Novine Br 17 (br. 1, god. 3, 2003.)