POJAM IDEOLOGIJE:

funkcionalistički orjentirani sociolozi određuju kao sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orjentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje

marksisiti je smatraju iskrivljenom i lažnom sviješću koja služi prikrivanju klasne dominacije buržoazije

konzervativni mislioci prikazuju je kao zatvorene i represivne sustave mišljenja

pojam ideologije uključuje ponajprije iskaze o vrijednostima zajedničkog života, vrednovanje političkih tvorbi i djelovanje prema nekim uvjerenjima ili zamislima o dobrom ili ispravnom stanju s nakanom zasnivanja, mobiliziranja, usmjerivanja, organiziranja i opravdanja određenih načina ili smjerova djelovanja, a anatemiziranja ostalih

uključuje izražavanje interesa određenih socijalnih aktera (klasa, pokreta, nacija), te nastojanje da se tim interesima osigura prevlast u javnosti i političkom procesu

Pojam ideologija (francuski: idéologie, od dva pojma porijeklom iz grčkog, ideja i logos) javlja se u XVIII. stoljeću (1796.) u Francuskoj u značenju znanosti o idejama

skovao ga je Antoine Destutt de Tracy, koji je ideologiju nastojao uspostaviti kao svojevrsnu nadznanost, koja se bavi analizom svih ljudskih ideja i nadređena je drugim znanostima

Danas se koristi u dva osnovna značenja:

Često ima vrijednosno negativno obilježje, označavajući iskrivljenu, lažnu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagođenu nečijim vrednotama i interesima.

Postoje i neutralna značenja u duhu funkcionalizma:

sustav ideja koje zastupa neki pojedinac ili grupa, ili

proučavanje ideja i sustava ideja raznih pojedinaca i grupa.

primjenjeno mišljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u različitim oblicima svijesti, usmjerenih na izravno ostvarivanje i praktično djelovanje;

razgovorno: krivo ili ekstremno shvaćanje i tumačenje kakve ideje (u frazama: "zadojen ideologijom", "zasljepljen ideologijom" isl.).

Ukupnost filozofskih, društvenih, političkih, moralnih, religioznih itd. ideja svojstvenih jednom razdoblju ili jednoj društvenoj skupini

ideje (odnosno skup ideja) koje čine osnovu neke ekonomske ili političke teorije, ili koje podržava neka grupa ili osoba

DE TRACY

Ideologija je "učenje o idejama”

ideje potječu iz osjeta (senzacija)

U De Tracyjevom učenju i djelovanju zastupljena su četiri čimbenika, koji se i danas navode u definiciji pojma "ideologija":

1. sustav objašnjenja svijeta,

2. program djelovanja,

3. javno djelovanje za provedbu programa, te

4. isticanje posebne uloge intelektualaca.

5. Les éléments d'idéologie (1801.) - opću nauku o idejama možemo nazvati imenima: ideologija, opća gramatika ili logika

6. »Ovu znanost možemo nazvati ideologija, ukoliko obraćamo pažnju samo na predmet; opća gramatika, ukoliko vodimo računa samo o sredstvu, te logikom ukoliko imamo u vidu samo cilj. Ma kakvo joj ime dali, ona nužno sadrži ova tri dijela, jer ne možemo se baviti nijednim od njih a da se ne bavimo i sa druga dva. Ideologija je po mom mišljenju generički termin, jer znanost o idejama uključuje u sebi znanost o njihovom izražavanju i znanost o njihovom izvođenju.«

MARX I ENGELS

Marx se koristi pojmom ideologije u dva značenja:

u prvom značenju ideologija je nadgradnja, koja obuhvaća sva područja duhovne djelatnosti – moral, religiju, znanost i dr.

u drugom značenju, ideologija je izvrnuta, lažna i kriva svijest i spoznaja, što proizlazi iz njezine posebne klasne uvjetovanosti i određenosti. Ona izražava interes onoga koji spozanje za sliku o sebi i društvu u kojem živi.

Kod Marxa i Engelsa ideologija je sustav ideja povezan s vladajućom klasom i vladajućim društveno-ekonomskim odnosima, usmjeren na opravdanje postojećeg poretka

svijet ideja zamišlja se kao samostalan, neovisan o materijalnoj i društvenoj osnovi

»Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebalo da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu. Oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama.« (Rani radovi)

ideje koje ljudi o sebi imaju posve su uvjetovane “stvarnim životnim procesom”

formuliraju učenje,koje će biti kasnije nazvano historijski materijalizam

prikazom »aktivnog procesa života« na mjesto ideologija stupa »stvarna pozitivna nauka«

GRAMSCI

U Zatvorskim bilježnicama Gramsci razmatra pojam ideologije unutar svoje teorije hegemonije kao kulturnog vodstva i ideje o komunističkoj partiji kao «kolektivnom inetelektualcu»

vlast jedne klase nad drugom nije samo ekonomska vlast, koja se održava pomoću državnog aparata prisile, već je vlast koja se zasniva na kulturnoj i ideološkoj hegemoniji te klase

Dvije skupine intelektualaca:

1. “tradicionalni” intelektualci

2. “organski” intelektualci

Prvi se smatraju slobodnima od klasne uvjetovanosti, neovisnim i racionalnima, ali oni su praktično vezani za hegemonijsku kulturu i vladajuće vrijednosti

S druge strane, organski su intelektualci organizacijski povezani s klasnom strukturom.

Pojam ideologije u “najvišem značenju”: pogled na svijet koji se «implicitno izražava u umjetnosti, u pravu, u gospodarskoj djelatnosti, u svim individualnim i kolektivnim manifestacijama života».

ALTHUSSER

u knjizi Za Marx (1969.) i u članku Ideologija i državni ideološki aparati (1970.) nastavlja na Gramscija određujući ideologiju kao sustav ideja, koji se ne može svetsi na ekonomiju ni na politiku

ideologija je sustav reprezentacije ideja koji ima vlastitu logiku strogost te povijesnu trajnost i ulogu unutar života

Razlikuje:

1. Represivne, i

2. Ideološke državne aparate

dok represivni aparati ( vojska, policija ) funkcioniraju uglavnom na nasilju, državni ideološki aparati ( religija, obrazovanje, obitelj, pravo, politika, sindikati, komunikacije i kultura ) funkcioniraju pretežno na ideološkom modusu

zaključuje da:

«nijedna klasa ne može trajno zadržati državnu vlast, a da istovremeno ne ostvaruje svoju hegemoniju nad državnim ideološkim aparatima i u njima»

PARETO

razvio je tzv. pozitivističko učenje o ideologijama: ljudi se u svojem društvenom djelovanju rukovode osjećajima, raspoloženjima i htijenjima, koji su raznoliki i promjenljivi; ali oni uvijek nastoje svom djelovanju dati privid logičnosti, dosljednosti i koherentnosti

njihovo nastojanje derivira u sustavu političko-svjetonazorskih vrednovanja, koja nazivamo ideologijama

MENNHEIM

U djelu Ideologija i utopija (1929.) razlikovao je

partikularni, i

totalni pojam ideologije

U prvom slučaju istražuje se mišljenje protivnika kao ideološko u značenju «lažnog» i «pogrešnog», a vlastitom mišljenju priznaje se mogućnost neideološkoga, «istinitog» mišljenje. U drugom slučaju pokazuje se da su sustavi ideja svih društvenih grupa društveno vezani iuvjetovani, što omogućuje ispitivanje funkcionalnog odnosa ideja i društvenih uvjeta

razvio tzv. "totalni pojam ideologije": treba imati hrabrosti da kao ideološka promatramo ne samo protivnička stajališta nego načelno sva, pa i vlastita

Tim postupkom, od običnog učenja o ideologiji nastaje sociologija znanja

Svako mišljenje u duhovnim naukama je ideološko, tj. vezano uz konkretnu egzistenciju, uvjetovano i relativno. Ideologija izražava "totalnu svijest" neke epohe ili grupe.

odbacuje "relativizam" (skepticizam)

korelat pojmu ideologije je pojam utopije: ideologija je sustav mišljenja usmjeren zaštiti poretka, ali iz sebe same ona stvara utopiju kao trancendiranje tog okvira; utopija može biti idejni osnov za revoluciju, koja ruši zatečeni poredak

utopija je orjentacija koja teži uzdrmati i srušiti postojeći ruštveni napredak

razvio teoriju o «slobodnolebdećoj intelegenciji»

tvrdi da su intelektualci sloj koji nije jasno ukorijenjen i svrstan te je relativno besklasan, koji dijeli vezanost za obrazovanje i destinaciju prema isključivim grupnim intersima, a potječe iz raznih društvenih grupa pa je sposoban uzimati u obzir svjetonazore posebnih grupa

Jedini koji se idealu objektivne spoznaje mogu donekle približiti po Mannheimu su "slobodno lebdeći intelektualci" koji se striktno suzdržavaju od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja.

IDEOLOGIJA – Određenje pojma:

Višestruko značenje

primijenjeno mišljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u različitim oblicima svijesti, usmjerenih na izravno ostvarivanje i praktično djelovanje

ukupnost ideja svojstvenih jednom razdoblju ili određenoj društvenoj skupini

skup ideja koje čine osnovu neke ekonomske ili političke teorije, ili koje podržava neka grupa ili osoba

Ideologija je nauk o idejama, ili pokušaj objašnjenja smisla i svrhe života u svijetu i društvu

Hyondok Choe - klasifikacija ideologija:

Ideologija je riječ koja se odnosi na ideje / nauk (pozitivistički pojam)

Svakodnevni iskrivljeni govor u pogrdnom smislu (pejorativni pojam), ako pojam kojim se izražavaju interesi vladajuće klase

oblik socijalne ili političke filozofije praktičnog karaktera

Ideologije imaju spoznajnu, adaptacijsku, orijentacijsku, integracijsku, identifikacijsku i ekspresivnu ulogu u društvu

Izvori i obilježja ideologije:

U engleskoj filozofiji: F. Bacon – izvori ideologije su u ljudskoj prirodi, spoznaji i sklonosti zabludama, te psihološkim uzrocima (četiri vrste ‘idola’/ljudskih zabluda – idoli plemena, spilje, trga i teatra)

U Francuskoj 18./ 19. st. – pokret o epistemološkim problemima, poznat kao ‘francuska ideologija’ (Napoleon)

Destut de Tracy – ideologija je ‘znanost o idejama’ i ima 5 obilježja:

Teorijsko

Programsko

Dinamičko

Lojalnost

Primatelje i nositelje

Politička ideologija:

Ukoliko se nauk o idejama odnosi na državu i politiku – radi se o političkoj ideologiji (konzervativizam, liberalizam, socijaldemokracija, komunizam, fašizam, nacionalsocijalizam, globalizam) koja predstavlja kombinaciju svjetonazora i partikularnih političkih interesa društvenih skupina

Pojam političke ideologije je moderan pojam – njegova povijest počinje tek s Francuskom revolucijom

Tada dolazi do ulaska nižih slojeva u politički život, razvoja demokracije u kojoj je interes naroda ishodište politike

U demokraciji se se svaki posebni interes koji teži zadobivanju političke moći mora predstaviti u formi općeg interesa naroda

Neka određenja ideologije:

Marksizam – sustav ideja povezan s vladajućom klasom (kapitalisti) à ideologije prikazuju stvarni svijet iskrivljeno (negativno određenje ideologije)

Pareto – pozitivistički stav o ideologijama – ljudi se u svom djelovanju rukovode osjećajima i htjenjima ali im uvijek nastoje dati logičnosti, dosljednosti i koherentnosti – iz toga se deriviraju sustavi političkih i svjetonazorskih vrednovanja (ideologije)

Mannheim – totalni pojam ideologije, nisu samo protivnička mišljenja ideološka već i naša vlastita

znanstveno – sociološka svojevrsna samokontrola vlastitih ideja à slobodni intelektualci

Postmodernistička i poststrukturalistička gledišta – fragmentiranost, ideologija preživljava na prikrivanju socijalnog kaosa

Funkcija političke ideologije u modernom dobu:

1. Politička ideologija pridonosi razvijanju osobnog osjećaja identiteta i time ljudskom razvoju

2. Osigurava perspektivu i orijentaciju

3. Motivira na djelovanje

4. Olakšava proces odlučivanja

5. Pomaže u oblikovanju političkog sustava

6. Omogućuje političko jedinstvo neke skupine ili cijele zajednice

Ideologija i politička moć:

Pojam ideologije je usko vezan s politikom i političkom moći

‘Ideologija je svaki razložno povezan skup moralnih, ekonomskih, društvenih i kulturnih ideja koji je čvrsto i prepoznatljivo integriran u politiku i političku moć’ (Nisbet)

Mnogi političari shvaćaju ideologiju kao legitimacijsko sredstvo osvajanja i očuvanja političke moći – time se političke ideje svode na puku propagandu

Weber: moć je stupanj vjerojatnosti nametanja svoje volje drugima unatoč otporu; sredstva moći - sila, novac ili uvjeravanje

Machiavelli: snaga i lukavstvo (lav i lisica)

S povećanjem kompleksnosti društva raste značenje uvjeravanja, kao najdjelotvornijeg i najjeftinijeg postupka/ sredstva moći

Njime se kod građana postiže visok stupanj habitualiziranja, time reakcije postaju gotovo automatske

Time politička ideologija postaje istodobno i sredstvo i oblik moći

Michael Mann – ideološka moć je jedan od oblika socijalne moći, uz ekonomsku, vojnu i političku moć

Ideološka moć izvire iz osnovne strukture i potreba ljudskih bića:

Iz čovjekove potrebe da nađe konačno značenje u životu

Iz potrebe da usvaja norme i vrijednosti

Iz potrebe da sudjeluje u estetskim i ritualnim praksama

Tko monopolizira odgovore na ove potrebe može steći znatnu moć

Iz toga je vidljivo da političke ideologije nisu tek pasivni izrazi društvenih i klasnih interesa, već imaju autonomiju te sposobnost da vode političko djelovanje i utječu na društveni život

Ideološki pluralizam i ideologija kao zajednica:

Bobbio – podjela političkih doktrina na 4 vrste:

1. krajnja ljevica – doktrine istodobno egalitarne i totalitarne

2. lijevi centar – doktrine istodobno egalitarne i slobodarske

3. desni centar – doktrine istodobno slobodarske i neegalitarne

4. krajnja desnica – doktrine istodobno antiliberalne i antiegalitarne

Ideološke podjele su trajne i temeljne, te stoga savezi ideološki različitih pokreta nisu dugo održivi

Kako bi ostvarila dominaciju u društvu, ideologija mora imati odziva u onim skupinama koje imaju moć da ta uvjerenja provedu u političke stavove

Povezivanje ideologije s interesima određene skupine dovodi do toga da se politička ideologija uspostavlja kao specifična zajednica koja razvija svoj poseban jezik

Interes koji dijele čini ih članovima iste zajednice, a članovi zajednice uvijek će imati posebne zamisli koje zahtijevaju poseban jezik

Svatko tko želi razumjeti neku ideologiju treba naučiti njezin jezik (M. Freeden)

Jezgra neke ideologije obuhvaća ideje koje svi korisnici jezika te ideologije upotrebljavaju, npr.:

u liberalizmu – ideja slobode

u konzervativizmu – ideja tradicije i autoriteta

u socijalizmu – ideja podruštvljenja i jednakosti

Ideologija, znanost i politička teorija:

Odnos ideologije i znanosti – središnji problem u teoriji ideologije

Tradicionalno kritičko mišljenje – ideologija je suprotna znanosti prema kriteriju istinitosti

Znanost – objektivna i istinita spoznaja

Ideologija – iskrivljenje istine, manipulacija

Moderno kritičko mišljenje pokazalo da ni znanost nije vrijednosno neutralna, tj. da su moderna znanost i tehnika – ideologije, te da mogu služiti nečijim interesima

Mannheim – ideologija je društveno uvjetovano mišljenje

Geertz – ideologija je sustav ideja koji se izvodi iz orijentiranja socijalnog aktera da nađe pravi smjer djelovanja u kompleksnom miljeu društvenog života

Ideologija je drukčiji tip ljudske tvorbe od znanosti – dok znanost teži istini i intelektualnoj spoznaji, ideologija je usmjerena identitetu, orijentaciji i djelovanju

Ideologija je način na koji socijalna grupa ili cijelo društvo postiže određenu mjeru samosvijesti uspostavljajući zajednički identitet ili skup kolektivnih ciljeva

Povezanost sa znanošću – ideologije se teže predstaviti kao znanstveno utemeljene tvorbe

U prihvaćanju neke ideje ili teorije, tj. tvorbe i širenja ideologije odlučujuću ulogu imaju intelektualci, intelektualne elite

Ideologija ne mora biti prihvaćena u znanstvenoj zajednici jer se ona širi drugim kanalima, ali je mogu prihvatiti određene skupine intelektualaca

Tako se neke slabe ili pogrešne teorije mogu širiti kao da imaju autoritet znanosti

U pristupu ideologiji često se brka znanstvena validnost i ideološka korisnost neke teorije