Povijest Retorike i Sudska Retorika

8/12/2019 Povijest Retorike i Sudska Retorika

1/33

SVEUILITE / UNIVERZITET 'VITEZ' TRAVNIKFAKULTET PRAVNIH NAUKA

UVOD U RETORIKU S

OSNOVAMA LOGIKE

SKRIPTA ZA STUDENTE DL-STUDIJA

Predava: Prof.drBranimir ovi asistent: mr Dragan Sokanovi


2/33

SADRAJ

1. GENEZA I RAZVOJ RETORIKE ............................................................................42. Pojam retorike ...........................................................................................................6

3. Vrste i znaaj retorike ................................................................................................84. Govorni imid oratora.............................................................................................. 10

4.1. Vanjski uvjeti besjede ....................................................................................... 10

4.2. Unutranji uvjeti besjede ................................................................................... 10

4.2.1. Etika vrijednost ........................................................................................ 10

4.4.2. Uvjerenje ................................................................................................... 10

4.2.3. Mo koncepcije .......................................................................................... 10

4.2.4. Znanje ........................................................................................................ 10

4.2.5. Mo vladanja sobom .................................................................................. 11

4.2.6. Mo vladanja nepredvidljivim .................................................................... 11

5. Vrste besjednitva .................................................................................................... 116. Snaga izgovorene rijei ............................................................................................ 127. Retorika prema drugim disciplinama ....................................................................... 12

7.1. Retorika i knjievnost ....................................................................................... 12

7.2. Besjednitvo i demokracija ............................................................................... 13

7.3. Veze retorike s drugim naukama ....................................................................... 13

7.3.1. Retorika i gramatika ................................................................................... 14

7.3.2. Retorika i psihologija ................................................................................. 14

7.3.3. Iskvareno besjednitvo ili zloupotreba besjednitva .................................... 14

7.3.4. Retorika i etika ........................................................................................... 14

7.3.5. Retorika i stilistika ..................................................................................... 15

8. UMJETNOST SUDSKE BESJEDE ......................................................................... 188.1. Karakteristike sudske besjede........................................................................... 18

8.2. Potreba za sudskom retorikom .......................................................................... 19

8.3. Sudska besjeda .................................................................................................. 20

9. RAZRADA SUDSKE BESJEDE ............................................................................ 219.1.Kompozicija sudske besjede .............................................................................. 21

9.2. Teorija opihmjesta ili topika ........................................................................... 23


3/33

10. RASPORED MATERIJALA U SUDSKOJ BESJEDI ........................................... 2510.1. Principi rasporeda materijala ........................................................................... 25

10.2. Logika shema ................................................................................................ 26

10.3. Deduktivna logika shema ............................................................................. 26

10.4. Logike sheme ................................................................................................ 27

10.5. Dokaz i osporavanje ........................................................................................ 27

10.6. Zakljuci po analogiji...................................................................................... 28

10.7. Prijelazi .......................................................................................................... 29

11. Zapovijedi retorike ................................................................................................ 2911.1. Kako govoriti da bi vas svi razumjeli .............................................................. 30

11.2. Savjeti onome ko se sprema za javni nastup .................................................... 30

11.3. Sedam smrtnih grijehova javnih oratora ....................................................... 32


4/33

UVOD U RETORIKU

1. GENEZA I RAZVOJ RETORIKE

Retorika kao praksa i kao nauka nastala je prije dva i po tisuljea, sredinom V. vijeka

prije n.e. u Staroj Heladi (Grka). Imala je svoje plime i oseke. Prapostojbina joj je Sicilija,stara grka kolonija - tzv. Velika Grka - poslije pada tiranije i ponovnog uspostavljanja

demokracije. Tada se osjetila potreba da se sudskim putem povrati oduzeta imovina i

izgubljena graanska prava. Iz suprotnosti interesa suprotstavljenih strana u sporu postupno se

razvila sklonost Grka ka sporovima. Pred velikim narodnim porotama (sudski kolegij je

brojao od 201 do 1501 lana) trebalo je biti uvjerljivo priljiv, a to je poslije odreenog

vremena postalo predmet prouavanja. Vjetina govorljivosti odnosila se i na usmene i pisane

retorike rasprave. Oko tog pojma tehne (vjetina, umee) odvijao se dijalog izmeu nadaleko

uvenog retora Gorgije i Sokrata. Prema svjedoenju Aristotela zaetnik retorike je

Empedokle, ali njegov uenik Koraks prvi je dao podjelu govora (besjede) na uvod, spor i

zakljuaki smatra se utemeljivaem (njegov udbenik je zagubljen).

Sudski spor je obrazac svakog spora u kojem se strane nadmeu u iznoenju to

uvjerljivijih argumenata. Otud je svaki graanin, ako ga nije mogao zastupati profesionalni

branitelj kada se trebalo pojaviti na sudu, morao u cijelosti izloiti svoj sluaj u sastavljenom

govoru. Meutim, govor je mogao pripremiti poznavalac retorike vjetine, ali ga je stranka

morala nauiti napamet i izgovoriti na sudu. Sud je donosio odluku poslije govora

zainteresiranih strana, ali bez prethodnog savjetovanja. Sudska odluka je pogaala ne samo

tuenu stranu. Naime, tuioca je ekala novana kazna ukoliko je optuena strana bila

osloboena.

Ko besjedniku umjenost nije posjedovao, riskirao je da izgubi parnicu. ak kada su

bili ugroeni interesi drave (polisa), svaki slobodan graanin te interese je mogao braniti kao

svoju sopstvenu stvar. Poto nije bilo pravnih zastupnika, to su kolovani retori pouavali

stranku u sporu uz odreenu nadoknadu. Tako se javio poseban zanat sastavljaa govora


5/33

logografi. Uspjeno realiziran govor doprinosio je njihovom ugledu, pa su tako stjecali nov u

klijentelu, te tako putem prakse usavravali ovu svoju vjetinu.

Govor na suduje bila jedna od tri besjednike vjetine koje nam je u naslijee ostavila

starogrka retorika. Druga pak vjetina savjetodavni govor, sadri neku preporuku,

opomenu, inicijativu. Treu vjetinu predstavlja pohvalni govor, ali koji pored pohvale moeda sadri i pokudu. Tako je u staroj Grkoj retorika doivjela procvat i zbog burnog politikog

ivota, u kojem su mogli da uestvuju svi graani. To su omoguil a dva bitna prava:

graanske ravnopravnosti i slobode govora u sudnici i skuptini. Tako je retorika pripremala

graane za ivot u izrazito politikoj zajednici.

Spomenuti slavni retor Gorgija iz Leontina na Siciliji, prenio je 427 g. prije n.e.

sicilijansku retoriku vjetinu u Atiku, proslavio se brojnim uspjenim javnim nastupima i

stekao najveu moguu slavu, otvorio u Atici retorsku kolu i postao jedan od najbogatijihljudi u Grkoj onoga doba. Meutim, bio je osporavan od strane Platonovog Sokrata zbog

pomanjkanja etike strane u besjedi, zbog puke tenje da se pridobije naklonost porote, ne

vodei pri tom rauna o istini.

U svemu tome presudna je bila uloga grkih sofista koji su zapoeli s poduavanjem i s

praktinom primjenom retorike vjetine. Oni su bili putujui propovjednici i besjednici ko ji

su ili iz grada u grad, irei svoju vjetinu.

Tako je u sudskom sporu osnovni cilj bio postizanje vjerodostojnosti, a ne toliko

istinitosti dokaza. Rizik od zloupotrebe rijei bio je oigledan. Od tada je majstorstvo

vladanja jezikom postalo osnovni cilj retorike. Tako jezik i rijei nisu bili prvenstveno

sredstva za saopavanje sigurnih znanja i naunih istina ve sredstvo za meusobnu

komunikaciju ljudi i postizanje suglasnosti. Otud su oni pridavali ogroman znaaj

nagovaranju u meusobnoj komunikaciji, a ono se zasnivalo na nekoj argumentaciji,

obrazloenju, a ne na nametanju miljenja, prinudi. Prinuda je bila svojstvena odnosima sa

neprijateljem. Ta okolnost da se iskljuuje prinuda i nametanje proistie iz politikog razvitka

stare Grke koji je omoguio slobodan demokratski ivot i borbu razliitih politikih

mnijenja, iznoenju razloga za i protiv, u emu se vide osnove dijalokog naina miljenja.

Mnijenje, iskustvo i pravila vjerojatnoe dovoljni su ovjeku da pogodi ono to je

ispravno, tvrdio je Isokrat. Mnijenje nasuprot miljenju (znanju), relativnost nasuprot

nepromjenljive izvjesnosti, oznake su razlikovanja retorike i filozofije. Za razliku od

filozofije, retorika se ne bavi saznanjem istinitogve se bavikolebljivim mnijenjem. Prijema

Platonu, na putu saznavanja istine kao osnovnog cilja filozofije, jezik je samo pomono

sredstvo. U stvari, retorika je nastala iz praktine potrebe da se istrai ne priroda izvan

ovjeka ve ovjekova priroda.


6/33

Javni govor u antici morao je potovati osnovne estetike zahtjeve. Ukrasna strana

besjede nije smjela biti zanemarena. Gorgija je tvrdio: Logos je veliki monik koji svojim

sasvim siunim i nevidljivim tijelom vri boanstvena djela: moe i strah zaustaviti, i bol

ukloniti, i radost izazvati, i sauee pojaati. Pri tom treba istai da logos nije samo rije,

ve i govor, razgovor, dogovor, pa jo i: um, razboritost, pripovijest, glas... Taj vieznanilogos je veliki monik, naroito u govoru, razgovoru i nagovoru .

ta sve moe besjednitvo kae nam Ciceron: Ono moe mudrim mislima oduzeti dah,

lijepim rijeima pomilovati uho, pokrenuti srce naroda, ukloniti sueve sumnje, pruiti

odluujue savjete, spasiti potitene, osloboditi progonjene, dozvati zabludjele, uspraviti

slabe, poniziti drske, nadvladati protivne, pridobiti kolebljive, preobratiti sumnjiave,

utamniiti odmetnike, poduprijeti pravdu, opovrgnuti nepravdu i istom se snagom braniti i

napadati. (Cicero, De oratore, 1, 8, 32). Ta mo besjednitva je u slubi dobra. Time senaglaava etika strana besjednitva, na emu je posebno insistirao Kvintilijan. Retorika je

srodna gramatici. Meutim, dok je gramatika vjetina pravilnog govora, retorika je vjetina

dobrog govora. Dobro govoriti znai jasno, razgovijetno govoriti, ali i ueno, umjeno i

kieno govoriti, ba kako kae Ciceron. Prijema tome, uvjeriti moe samo onaj koji je

dostojan povjerenja - dobar, estit ovjek, ali, istovremeno, i dobar govornik, onaj koji

raspolae argumentima.

2. POJAM RETORIKE

Besjednitvo je vjetina. A vjetina podrazumijeva skup pravila koja su nastala iz

iskustva, ali su naknadno promiljena, i ne spada u puki prirodni tok zbivanja, niti je

preputena pukom sluaju. A najvii domet postie se u spoju prirodne obdarenosti i

uvjebanosti, i postie se uenjem kroz podraavanje, ali koje moe dosegnuti do

virtuoznosti.

Prijema staroj klasifikaciji slobodnih vjetina na sedam disciplina (tzv. septium),

retorika zajedno s gramatikom i dijalektikom ulazi u trivium, dok u tzv. quadrivium spadaju

aritmetika, muzika, geometrija i astronomija. Prve tri su mahom duhovne, posljednje etiri su

prirodne vjetine (nauke).U triviumu je bitno bilo da se prevlast svake od njih tokom vjekova

mijenjao od V- XV: najprije je to bila retorika (V-VII), zatim gramatika (VIII-X), i,

najposlije, logika (dijalektika)(XI-XV).

Retorika vjetina dolazi do punog izraaja u procesu pred sudom. Ondje se najbolje

manifestira dijaloki karakter retorike, kada treba rijeiti spor i vjerodostojnou otkloniti

sumnju.


7/33

Ciceron je odredio mjeru za dobro besjednitvo: govornik mora prevazii svaku

prosjenost, ne samo rijeju ve i stilom i ljepotom govora. Kao i u pjesnitvu, prosjenost je

nepoeljna i u besjednitvu.

Grka i rimska retorika s Aristotelom i Kvintilijanom kao autorima djela koja su bila i

ostala temelj tadanjih i potonjih retorikih istraivanja, a nastala na temeljima sudskerasprave s uvjeravanjem kao osnovnim ciljem. Predmet joj je bio vjetina javnog izvoenja

dokaza i uvjeravanja. Sva njena materija bila je razvrstana u pet oblasti:

1. inventio, (Heuresis) iji je predmet bio prikupljanje materijala, nalaenje

argumenata, kao i izbor tehnike uvjeravanja;

2. dispositio, (Taxis) koji je za predmet imao ralanjivanje govorana njegove glavne

dijelove i utvrivanje njihovog rasporeda;

3. elocutio, (Lexis) koja se bavi jezikim izrazom i stilom. tj. izborom i rasporedomrijei u reenici i jezikom organizacijom govora;

4. memoria, (Mneme) iji je predmet pamenja govora i

5. actio,(Hypokrisis) koji se bavi pitanjima dranja govora.

Za elocutio stil je od posebne vanosti i treba da ga prate tri retorike vrline: jasnoa,

ukras i skladnost. Zato je elocutio tijesno povezan sa stilistikom, ije je temelje udario

Teofrast, Aristotelov uenik. Obino se razlikuju tri vrste stilova: niski, srednji i visoki stil.

Retorika vjetina sadri dijelove govora sa jasno istaknutim sadrajem koji se kreu od

4-6, pa ak i 7 dijelova. Aristotel je u dijelove govora ubrajao: 1. uvod, 2. izlaganje, 3.

pouzdanje, jamstvo, 4. zakljuak.

Za razliku od Aristotela Kvintilijan ubraja 5 dijelova: 1. uvod, 2. izlaganje kazivanjem,

3. obrazlaganje, 4. pobijanje, 5, zakljuak.

Kao vjetina govora retorika je sistem pravila i tehnika ija primjena garantira

optimalni uinak uvjeravanja. Kao teorija retorika se bavi strukturom, sistemom i pojavnim

oblicima, mogunostima primjene.

Besjednik se obraa sluaocima sa namjerom da se kod njega izazove poeljno

uvjerenje. Uvjerenje znai pridobivanje zastav ili odluku u korist besjednikove strane i dijeli

se na tri stepena:

- 1. pouiti ili obrazloiti;

- 2. zabaviti ili pridobiti;

- 3. pokrenuti.

Pouiti ili obrazloiti znae intelektualni put uvjeravanja. A da bi se izbjegla kod

slualaca dosada, trebaju ih pratiti zabavljanje i pridobivanje koje izaziva simpatije kod


8/33

slualaca. Meutim, glavni cilj govornika je da pokrene sluaoce, da ih pridobije za svoju

stranu.

Piui o stilu i njegovoj usklaenosti sa predmetom, Ciceron kae: stil je skladan ako je

strastven i etian i kada o znaajnim stvarima ne govori s nipodatavanjem, a o nitavnim

uzvieno i kad se obina stvar ne ukraava. Pri tom Aristotel daje znaajnu napomenu: daslualac uvijek suosjea sa govornikom koji patetino govori, pa makar ono to govori nema

nikakve vrijednosti.

U Aristotelovoj Retorici itamo: Uvjerljivost se postie raspoloenjem slualaca kad

im besjednikov govor pobudi osjeanja, jerovjek ne donosi iste odluke u stanju zadovoljstva

ili nezadovoljstva, ljubavi i mrnje.

Aristotel nudi svoju odredbu retorike: Neka retorika bude sposobnost teorijskog

iznalaenja uvjerljivog u svakom danom sluaju. Gorgiji pripada sljedea odrednica retorike:Retorika je uiteljica nagovaranja. Nagovaranje (uvjeravanje, ubjeivanje) predstavlja

osnovni cilj retorike kao vjetine. A sredstvo besjednikog nagovaranja su rijei (logoi)

kojima veliki besjednici, poput Gorgije i Cicerona, pridaju maginu mo. Nagovaranje nije

nita drugo do djelovanje, ili, u suvremenim terminima, komunikacija, interakcija. A

uvjerljivost se postie estitou govornika (lini utjecaj), raspoloenjem slualaca (patetini

utjecaj) i, najposlije, snagom argumentacije (logiki utjecaj).

3. VRSTE I ZNAAJ RETORIKE

- rhetoronaj koji podnosi sudu zahtjev;

- onaj koji govori;

- uitelj besjednitva

RhetoricaRhetorikepraktina i nauna disciplina o besjednitvu. Ekvivalenti izraza

su: besjednitvo, govornitvo, krasnorjeje, lijeporjeje. Za rane grke besjednike to je bila

vjetinasporenja, voenja rasprave;za Aristotela retorika je pronalaenje svih sredstava koja

slue uvjeravanju;za Kvintilijanamo uvjeravanja;za Cicerona retor ima tri zadatka:

- da dokae svoje teze;

- da priredi sluaocu uivanje;

- da djeluje na njihovu volju.

Odreivanje predmeta retorike pokuaji definiranja:

- Rjeitost je sredstvo kojim se dolazi do istine. A sredstva se vremenom mijenjaju.

(Kvintilijan)


9/33

- Besjednitvo je umjetnost zaaravanja due.(Platon)

Jo neke definicije:

- Retorika je umjetnost uvjeravanja;

- Besjednitvoje poezija rijei;- Besjednitvoje slikarstvo misli;

- Besjednitvoje dar da se izazove u dui drugih osjeanje kojim smo sami

obuzeti;

- Besjednitvoje dar duha kojim gospodarimo srcima i mislima drugih;

- Od rasprave sa drugima nastaje retorika, od rasprave sa samim sobom

poezija;

- Besjednitvoje vjetina pretvaranja ne u da.Kvintilijan tvrdi da besjeda mora biti ukraena. Meutim 'lijepo' nije samom sebi cilj.

Svrha mu je da izmjeni miljenje, da probudi emocije, da ih dovede ponekad u stanje u kome

su spremni i na rtvu.

Nerijetko se od besjednika zahtijeva da uzvrati protivniku, da ga nadgovori, pa se

retorika odnosno besjednitvo definira kao umjetnost uvjeravanja. Prema Aristotelu na ljude

se djeluje putem razuma (logos), prijeko osjeanja (pathos) i putem linosti (ethos).

Meutim, pored izgovorene rijei besjednik se slui i drugim sredstvima: mimikom,

gestama, koji su u funkciji rijei (usporedi: primjer grke hetere Fride, kada se obnaila na

sudu i uvjerila suce da time to je uvenom skulptoru pozirala naga, ne znai da je

prostitutka). Postoji, dakle, nijemi govor tijela, rjeitiji i djelotvorniji od svake rijei.

Ambivalentnost retorike je u njenom dvojstvu estetskog i logikog principa, kao i

izmeu potrebe da se uvjeri na osnovu postojeeg stanja, a i da se dade novo saznanje. Prvo je

redundasa, a drugoinformacija. Dvojstvo besjede je i u tometa se govori i kako se govori.

Novija shvaanja retorike mijenjaju shvaanje besjednitva: argumentacija i logika su

sutina retorike. (Vidi: Umberto Eko, Otvoreno djelo, Sarajevo, 1965). Takoer se istie da je

i pregovaranje, poslovno i politiko, dio retorike.

Kvintilijan i Sterija Popovi smatraju da retorika obuhvata ne samo izgovorenu, ve i

napisanu besjedu; za A. Mrazovia samo izgovorena. Neki, opet, prave distinkciju izmeu

retorike i besjednitva, smatrajui prvu teorijom, a drugu praksom.


10/33

4. GOVORNI IMID ORATORA

Pregled poglavlja: 4.1. Vanjski uvjeti besjede

4.2. Unutranji uvjeti besjede

4.1. Vanjski uvjeti besjede

a). Spoljanjost (vanjtina) govornika: urednost i neupadljivost dva su osnovna zahtjeva

za govornika.

b). Glasni organi: instrument ovjejeg glasa je najsavreniji od svih instrumenata koji

postoje: najbolji i najvjerniji registrator svekolikih ljudskih osjeanja.

b.1)Artikulacijaje pravilno izgovaranje glasova.

b.2)Dikcijaje zapravo naglaavanje rijei jainom i bojom svoga glasa,

ve prijema njihovoj vanosti.

b.3)Modulacija(Modulacijom nazivamo muziku reenice i njen ritam.)

4.2. Unutranji uvjeti besjede

4.2.1. Etika vrijednost - Samo ovjek od nesumnjivih vrlina moe biti dobar

govornik.

4.4.2. Uvjerenje - Poten ovjek ne moe govoriti ono u to ne vjeruje; ne moe se

zalagati za neto za ta nije uvjeren da je ispravno. Bez uvjerenja ni vanjska, spoljna

manifestacija govora nee moibiti prirodna i neusiljena: Ako rije ne dolazi iz due, ona i

pored sve svoje ljepote nee moi da pobijedi srce slualaca. (Gete). Ako hoete da

izmamite suzu iz mog oka, zaplaite vi sami prvi (Horacije). Uvjerenje je izvor iz koga

izbija sva snaga besjede.

4.2.3. Mo koncepcije - Po miljenju Branislava Nuia, mo koncentracije je ustvari

misaona arhitektura koju govornik gradi u svojoj mati od temelja do krova, tako da svaki

dio te graevine bude i samostalan i pogodan svojoj namjeni, ali da zajedno sa ostalima inijednu cjelinu, jedinu i jedinstvenu.

Ona je potrebnija kod improvizacije, nego li kod dobro pripremljenih i ak napisanih

besjeda. Meutim, mo koncepcije za improvizacije se najbolje stie samom pripremom

govora iz solidnog i to obuhvatnijeg znanja i iroke kulture.

4.2.4. Znanje - Jasno je da ne moemo govoriti o predmetu koji ne poznajemo.

Moramo prethodno temeljno prouiti predmet o kojem emo govoriti. To se mora obaviti

blagovremeno da bi se graa sistematizirala i obuhvatili svi relevantni podaci, i, najposlije,uspjeno izloili.


11/33

4.2.5. Mo vladanja sobom - Govornik koji ne vlada sobom, nije kadar da zavlada

svojim sluaocima.Najee smetnjesu:

a) Digresije, tj, nikad ne treba zaboraviti osnovni cilj i svoju osnovnu misao. Bez toga

govornik odluta u stranu i nije se kadar vratiti.

b) Rasijanost

c) Podlijeganje vlastitim osjeanjima. Dakle, treba biti gospodar sopstvenih osjeanja,

ako elite da zagospodarite drugima.

d) Podinjavanje raspoloenju slualaca, odnosno govornik mora da dri uzde

raspoloenja publike vrsto, kao i svoje sopstvene.

4.2.6. Mo vladanja nepredvidljivim - Masa je unaprijed nepovjerljiva prijema

govorniku, a ponekad i neprijateljski raspoloena. To iziskuje oprez od besjednika. Moe doi

do upadica, do bezrazlonog i zlonamjernog smijeha, do nagle reakcije idejnih protivnika. Toga ne smije izbaciti iz koncentracije. Na upadicu treba na adekvatan nain uzvratiti, a ako je

deplasiranapreutjeti.

Na duhovitost, treba duhovitou uzvratiti, ali i s dostojanstvenom ozbiljnou.

Duhovitost i mo brzog snalaenja su manje-vie talent, ali se daju i razvijati treningom.

Najvanije je ta govornik kae, zatim da se razumije ta je reeno, pa tek onda kako je neto

reeno.

5. VRSTE BESJEDNITVA

1) Prema sadraju:

- sudsko besjednitvo(najstarije i najvanije: taje pravo, a ta nije);

-politiko (uvjeravanje u ispravnost ideja politikog karaktera);

- crkveno (slue uvrenju vere i tumaenju Sv. Pisma);

- vojniko(govori podrke vojskovoa i stareina uoi bitke)

- prigodno (povodom proslava, jubileja, praznika, sahrana)

2) Prema nainu pripreme:

- pripremljeno;

- improvizirano

3) prema auditorijumu:

- pred masovnim auditorijem;

- pred manjim skupovima;

- putem radija i televizije


12/33

4) prema tehnici:

- klasino;

- debate (Platonov Simposion - razgovor o ljubavi - je neka vrsta debate.

Postoje i prijelazne, mjeovite vrste. Primjera radi, openhauerov Eristikon (kako

iznervirati protivnika u raspravi, ili umijee kako uvijek biti u pravu, objanjeno u 39 trikova;

prijevod D. Gliovia, Novi Sad, 1997. ) takoer ima elemente rasprave.

6. SNAGA IZGOVORENE RIJEI

Nijedna revolucija ne da se zamisliti bez vatrenih govornika koji rade na popularizaciji

odreenih ideja:

A) Francuska revolucijabez Dantona, Miraboa, Robespjera; Napoleona (tako je jedan

od tih voa, grof Mirabo, veoma popularan u Treem staleu, zbog svog rijetkog govornikog

dara dobio nadimak Mirabo-grom);

B) Ruska Oktobarskabez Lenjina, Trockog i vie ili manje poznatih propagandista;

C) Korijeni faizma bez Hitlera, Ribentropa; Musolinija;

D) Nijedna od poznatih religija nije nastala bez velikih propovjednika: judaizam bezMojsija; kranstvo-bez Krista, Tome Akvinskog i mnogih drugih; islambez Muhameda i

njegovih sljedbenika.

Svi besjednici su kroz vjekove bili savjest ovjeanstva, uzori potenja, mudrosti i

hrabrosti.

7. RETORIKA PREMA DRUGIM DISCIPLINAMA

Pregled poglavlja: 7.1. Retorika i knjievnost7.2. Besjednitvo i demokracija

7.3. Veze retorike s drugim znanostima

7.1. Retorika i knjievnost

Retorika je izvrila veliki utjecaj na pojavu proze; i obrnuto, poetika suvremene proze

zasniva se na naelima i strukturi teorije i prakse besjednitva (npr., Vejn But, retorika proze i

dr.).


13/33

Svi engleski pisci od renesanse do 18. vijeka (oser, ekspir,Milton, D. Svift i dr.) u

svojoj edukaciji preli su i kurs retorike. Tako je i s talijanskim, francuskim i ruskim piscima.

Veina pisaca junoslavenske klasine knjievnosti bila je dobro upuena u sve tajne

besjednike vjetine (npr. Nui, Andri, Krlea, Crnjanski i dr.). Nisu rijetki ni meu

suvremenim piscima veliki retori (Matija Bekovi, Dobria osi i dr.).Jer vrhunska besjeda (logos) i strah je kadra zaustaviti, i radost izazvati, i sauee

pojaati (Iz Platonovog dijaloga Gorgija).

7.2. Besjednitvo i demokracija

Oduvijek je tako bilo od najstarijih vremena do danas: vrijeme demokracije je

pogodovalo razvoju besjednitva, nasuprot despotizmu i tiraniji koje su guile javnu rije.Prvu polovinu 19. vijeka karakterizira kritika retorike i njeno brisanje iz kolskih

programa i udbenika. Besjeda postaje puko sredstvo utjecaja. Druga, pak, polovina 20.

stoljea je vrijeme renesanse retorike tzv. Nova retorika (npr. Perelman, Berk, Bart i

drugi). Novo besjednitvo koristi nova saznanja iz psihologije, lingvistike i sociologije.

Proiruje se primjena retorike na nova podruja: na debatu, ekonomsku propagandu,

osvajanje trita i uvjeravanje potroaa. Retorika se dobrim dijelom oslanja na rezultate

drugih nauka. Dobar i obrazovan retoriar treba da zna psihologiju mase i pojedinca,lingvistiku i stilistiku, filozofiju i logiku, estetiku i etiku; treba da posjeduju iroku kulturu da

bi o predmetima o kojima raspravlja mogao da kompetentno i uvjerljivo govori.

Retorika je disciplina koja ima elemenata nauke i umjetnosti, u kojoj su vani i dar, ali i

nadahnue, kao i poznavanje odreenih pravila.

7.3. Veze retorike s drugim naukama

Dobar govornik ne moe biti bez temeljnog opeg obrazovanja, ali i bez permanentnog

usavravanja. Demosten i Ciceron su pola ivota proveli u prouavanju pravila retorike i

svakodnevno uporno vjebali, i savladali govorne mane mucavost i piskav glas.

A sva ta pravila mogu se svesti na posebna pravila.

- kako pripremiti i izloiti govor;

- kako izbjei ili smanjiti tremu;

- koje argumente upotrijebiti, a koje izbjei;

- kako probuditi panju slualaca i kako je zadrati;


14/33

- kako eliminirati otpor slualaca koji je unaprijed odbojan i neprijateljski nastrojen i

mnoga, mnoga druga pomona sredstva.

Retorika ne ui tome ta rei ve tome kako pripremiti besjedu i izgovoriti je.

7.3.1. Retorika i gramatika

Retorika i gramatika imaju zajedniki predmet ljudski govor, gramatika ui

pravilnom, a retorika lijepom i uvjerljivom govoru. Niko ne moe govoriti lijepo, a da ne

govori pravilno.

7.3.2. Retorika i psihologija

Da bi se shvatio mehanizam treme treba imati neka znanja psihologije. Treba poznavati

prirodu protivnika, nain na koji e reagirati u raspravi. Meutim, najvanija je psihologija

mase kojoj se govornik obraa.

7.3.3. Iskvareno besjednitvo ili zloupotreba besjednitva

To je dekadencija besjednitva, kada forma dominira nad sadrajem manirizam ili

deklamacija. Ovim aspektom su se bavili Nie i Ljubomir Tadi.Demagog danas nije onaj

koji vodi ve onaj koji zavodi.

7.3.4. Retorika i etika

Retorika se temelji na etici. Za sofiste, utemeljivae retorike, ona je prije vjetina nego

li nauka, i to, vjetina uvjeravanja.Za Platona pak retorika je prije lukavstvo uma, nego li

mudrost i znanje. Retorika je, veli on, magija, oaravanje. (Dijalog Gorgija). Zato je on iz

svoje Drave protjerao retora.

Za Cicerona linost besjednika mora biti asna. Meutim, istovremeno je tvrdio da u

Senatu i sudu tvoj govor mudri dre za prijevaru, a budale - za istinu.

Sterija Popovi je ovo naelo preuzeo bez rezerve i ugradio ga u svoju Retoriku

(1841-1844), za razliku od autora prve junoslavenske retorike Adama Mrazovia

(Rukovodstvo po krasnorjeju 1821.) koji je potpuno ravnoduan prijema etikim pitanjima.

Kvintilijan u svom udbeniku iz Retorike izriit je u naslovu jednog poglavlja da 'Samo

estit i valjan ovjek moe biti besjednik'.


15/33

U kranskom srednjem vijeku omilitikaje bila u slubi religije, to znai da je bila

podreena strogim naelima kranske etike.

Prijema novijim shvaanjima umanjen je udio morala u retorici. Tvrdi se da ako je

govornitvo vjetina uvjeravanja ili nagovaranja, ono moe biti iskoriteno i u nemoralne

svrhe. Jo su sofisti, utemeljivai govornitva kao vjetine govorili da svi ljudi nisu estiti, pani besjeda ne moe biti takva.

7.3.5. Retorika i stilistika

Grka i rimska retorika s Aristotelom i Kvintilijanom kao autorima djela koja su bila i

ostala temelj tadanjih i potonjih retorikih istraivanja, nastala je na temeljima sudske

rasprave s uvjeravanjem kao osnovnim ciljem. Predmet joj je bio vjetina javnog izvoenjadokaza i uvjeravanja. Sva njena materija bila je razvrstana u pet oblasti:

1. inventio, (izgovor - invencio) (gr. Heuresis) iji je predmet bio prikupljanje

materijala, nalaenje argumenata, kao i izbor tehnike uvjeravanja;

2. dispositio, (izgovor - dispozicio) (gr. Taxis) koji je za predmet imao ralanjivanje

govora na njegove glavne dijelove i utvrivanje njihovog rasporeda;

3. elocutio, (izgovor - elokucio) (gr. Lexis) koja se bavi jezinim izrazom i stilom. tj.

izborom i rasporedom rei u reenici i jezikom organizacijom govora (danas kaemo za

rjeitu osobu da je 'elokventna');

4. memoria, (gr. Mneme)iji je predmet pamenja govora i

5. actio, (izgovor - akcio) (gr. Hypokrisis) koji se bavi pitanjima dranja govora

Petodjelna antika retorika ubrzo se svela na trodijelnu, jer se posle Kvintilijana i

Cicerona memoria i actio poklanjalo malo panje.

Pri tom su se tokom vijekova kod upotrebe trodijelne retorike unekoliko modificirali

njeni osnovni ciljevi. tako je Riardsu svom djelu Filozofija retorike (Novi Sad, 1988, s.

23) isticao da je uvjeravanje samo jedan od ciljeva diskusije. Njime se bespravno lovi na

tetu drugih ciljeva, posebno izlaganja, koje je iznoenje nekakvog shvaanja, a ne

uvjeravanje ljudi da se s njim sloe.

Elocutio kao dio iji je zadatak nain izlaganja, nain upotrebe govora, a ve kod

Aristotela predstavlja podruje gdje se ukrtaju retorika i poetika dobit e u kasnijim

neubjeivakim, izvansudskim primjenama retorike primat nad ostalim dijelovima, te e

postati osnovni cilj istraivanjima koje je potisnula antika retorika.


16/33

Uee retorike u poetici prijeko Aristotelovih stilskih ukrasa ili Kvintilijanovih

retorikih figura imalo je za posljedicu da je teorija stila do epohe romantizma bila

neposredno izvedena iz antike retorike bez ikakvih izmjena. (Aveliev, Vozvraenie

ritoriki. M., 1986, 13).

Retorika je tako zapoela novi ivot kao retoriki usmjerena poetika. Retorika kaopoetika, ili poetika kao retorika, zapravo podrazumijeva retoriku svedenu na elocutio. U

pitanju je zapravo suena retorika, i po dijelovima i po tipu govora, jer se ona sve manje

zanima za tipove govora, a njen omiljeni predmet postaje knjievnost. Uenje o figurama u

onom obliku kako ga je dao Kvintilijan postalo je tradicija: ona se ponavlja gotovo

nepromijenjeno u retorikama iz doba srednjeg vijeka, humanizma, sve do baroka. Takvoj

retorici nije vie cilj da poduava vjetini uvjeravanja ve vjetini sastavljanja lijepog

govora. (V. Kajzer, Jeziko umetniko delo. Beograd, 1973, 125).Retorika upotreba stila, svodei svoj predmet jedino na knjievnost, kao jedini

meritorni sudac u valorizaciji knjievnog djela, zahtijevajui od pjesnika, zapravo, da bude

tehniki virtuoz, ne samo da je proirila upotrebu figura nego je inicirala njihovu

zloupotrebu, jer kao nuna posljedica prevelike upotrebe javlja se zloupotreba. A zloupotreba

izaziva reakciju: sledi neupotreba. Protest protiv prevelike upotrebe stilskih (retorikih)

figura, i uope na retorici zasnovanepoetike, javlja se u romantizmu. Uspon romantiarskog

duha koji negira postojanje bilo kakvih pravila, oznaio je postepeno gaenje retorike

poetike, pa prema tome kraj interesa za pitanje retorikih figura. Romantizam je objavio rat

retorici.

Za ponovnu reafirmaciju bilo je potrebno da proe gotovo itav jedan vijek. Poticaji su

doli od velikih francuskih pjesnika, Malarmea i Valerija. Tako je ovaj drugi tvrdio da je

graenje figura neodvojivo od graenja samog jezika.

Meutim, podsticaji za obnovu retorike doli su tek krajem 60.ih godina XX. vijeka;

najzasluniji za to su francuski strukturalisti: Rolan Bart, erar anet, Cvetan Todorov, an

Koen. Oni se smatraju obnoviteljima retorike, zapravo, retorike kao teorije stilskih figura. I

one dobivaju znaajno mjesto i u strukturalnim poetikama. Reafirmacija retorikih figura ne

znai reafirmaciju stava o stilskim figurama kao stilskim ukrasima, nego prije svega tenju da

se razotkriju mehanizmi figura, tj. mehanizmi njihove tvorbe, otkrivanja njihove sutine i

naina funkcioniranja ne samo u knjievno-umjetnikom djelu ve u tekstu uope. To je bio

prioritetno interes za njihovo jezino ustrojstvo, za jezike zakonitosti na kojima se zasnivaju

figure. Dakle, umjesto sredstva ukrasa u prvi plan se stavlja analiza njihove jezike strukture,

jer se tek opisom figure kao jezinog fenomena otvara mogunost objanjenja figure kao

poetskog fenomena.


17/33

Posebno raste interes za retoriki temelj figurativnosti princip odstupanja. I to

odstupanja koja specificiraju uvjete i formu odstupanja. Tog se posla prihvatila grupa

retoriara iz Lijea (. Diboa i suradnici) koji su izdvojili 4 jezino-logike operacije koje su

u osnovi svih figura: izostavljanje, dodavanje, supstitucija i permutacija. Njihovo djelo

Opa retorika svakako je jedno od najznaajnijih djela posle Kvintilijana. Meutim, ovo neukljuuje mnoge figure klasine retorike i ne nudi odgovor na pitanje: pod kojim uslovima

dani jezini izraz dobiva figurativnu funkciju? Zato jezika analiza i mora biti samo

preduvjet poetske, meuzavisne s njom, jer ako je analiza jednoaspektna (npr. lingvistika),

onda to i nije govor o figurama nego o jezinim pojavama koje se mogu ostvariti i kao figure.

Kod jezike analize stilskih figura treba jasno razgraniiti: ekspresivnu vrijednost i

mehanizme njenog postizanja. Zato svako onaj ko pristupa analizi stilskih figura mora biti i

lingvist i stilistiar, odnosno i teoretiar knjievnosti i lingvist. Bez toga analize figura nedotiu se njihove sutine. A sutina je odrediti mehanizme jezinog tkanja pojedinih stilskih

figura i kriterijume njihove stilogenosti, tj. stilske vrijednosti.

Klasina retorika je izdvajala veliki broj figura; u nekim klasifikacijama ima ih ak

preko 250. Obnovljena retorika stalno je teila k tome da izdvoji to vie invarijantnih crta

kako bi to retoriko bogatstvo svela na to manje vrsta. Iz jedne krajnosti se otilo u drugu.

Veliki je broj pristalica podvoenja pojma figure pod pojam metafore. Naime,svaka upotreba

neke rijei koja nije doslovna po pravilu se smatra metaforinom. tako da pojam metafore

obuhvata gotovo sva smislena odstupanja od doslovnog znaenja date rijei. Tako je suenje

retorike najprije s petodijelne na trodijelnu, pa sa trodijelne na jednodijelnu (na elocutio),

dovelo do njenog podudaranja sa jednom figurom metaforom. Naravno da svi istraivai

nisu pristalice takvoga suenja retorike. Takvo je shvaanje imalo za posljedicu usmjeravanje

interesa na analizu maloga broja figura: onih sa semantikim sadrajem, uz potpuno

izostavljanje najveeg broja figura klasine retorike. Osim toga takvo shvaanje je u analizu

uvodilo samo trope (figure koje poivaju na promijeni znaenja), a gotovo iskljuivalo figure

u uem smislu (figure koje se zasnivaju na razliitim kombinacijama rijei bez promjene

osnovnog znaenja). Zato su pojedini reformatori retorike ustali protiv novog suavanja ve

suene retorike. (. anet, Suena retorika. 1976.).

Prof. Milo Kovaevi u svojoj monografiji (Stilistika i gramatika stilskih figura.

Kragujevac: Kantakuzin, 2000, 387 str.) stoga izdvaja kriterije stilematinosti i stiligenosti

dane figure. Ova dva plana jezini i stilistiki su u analizi nuno komplementarni.

Analize u ovoj knjizi ne zahvaaju sve, nego samo neke stilske figure, prije svega one u

kojima se figurativnost tie i znaenjskog i plana strukturne organizacije, tj. one to u


18/33

klasifikaciji figura imaju i tropinost i figurativnost u sebi. Ukljuuju se najee one koje su

na jezikom planu vezane za figure sintaksikog porijekla.

8. UMJETNOST SUDSKE BESJEDE

Pregled dijela: 8.1. Karakteristike sudskog krasnorjeja

8.2. Situacije u kojima se saopava sudska besjeda

8.3. Karakteristina obiljeja sudske besjede

8.1. Karakteristike sudske besjede

Sadraj sudske besjede ne igra manju ulogu nego li njen sklop. Za osnovicu mora da

poslui temeljan uvid u predmet do najsitnijih detalja. Umjetnost sudskog besjednikamanifestira se u umijeu:

- sklopiti sudsku besjedu tako da privue panju sudaca i zadri je u toku itavog

nastupa;

- u cijelosti i objektivno proanalizirati uslove zloina i uzroke zato je poinjen;

- iznijeti duboku psiholoku analizu linosti okrivljenog i oteenog;

- iznijeti sistem osporavanja i dokaza;

- uiniti ispravne pravne i procesne zakljuke i uvjerit i u tome suce i auditorij;- izvriti psiholoki utjecaj;

-pronai precizna jezika sredstva za prenoenje misli, jer sadrajna, vrijedna misao

zahtijeva idealnu formu;

Savrenstvo besjede stvara u sudnici atmosferu povjerenja u besjednika. Govoriti lijepo

na sudu, to znai govoriti:

- strogo se drei predmeta;

-podrobno analizirajui materijale predmeta, oslanjajui se na pravne norme;- vjeto;

- logino;

- uvjerljivo;

- u skladu s normama knjievnog (standardnog) jezika.

Krasnorjeje kao umijee lijepog govora je sastavni dio sudske oratorske umjetnosti i

efektivno sredstvo emocionalnog djelovanja na auditorij. Izraajna jezika sredstva od velike

su pomoi besjedniku da usredsredi (usmjeri) panju suda na jedne ili neke druge detalje

predmeta.

Da bi se steklo umijee, da bi se postao dobar sudski besjednik treba:


19/33

- ovladati:

logikom rezoniranja i izlaganja;

besjednikim postupcima;

pripreme i saopavanja uvjerljive i djelotvorne besjede;

- prouavati:

teoriju besjednitva;

iskustva poznatih sudskih besjednika, uiti se na najboljim obrascima

sudske besjednike umjetnosti;

- stalno usavravati besjedniko umee.

Psiholozi istiu da sudska besjeda tuioca i advokata doprinose:

- aktiviranju misaonih procesa sudaca kod analize i sinteze svih relevantnih faktora u

toku procesa;

- od pomoi su u isticanju spornih, proturjenih fakata;

- ispravno i to preciznije odreivanje kruga pitanja koje se moraju rijeiti u sudnici.

8.2. Potreba za sudskom retorikom

Potreba za sudskom retorikom kod pretresa krivinog djela na sudu, najee se javlja:

- u toku rasprave strana;

- u toku iznoenja optunice od strane tuitelja;- u toku obrane advokata.

Sudskoj besjedi periodino pribjegavaju okrivljeni:

- da bi dali iskaz na sudu;

- u zavrnoj rijei.

Diskusije na sudu, koje se odvijaju u zavrnoj etapi sudskog pretresa, zapravo su

polemika, javni spor na materijalu konkretnog predmeta, i predstavljaju izvoenje zakljuaka

sudske istrage sa stanovita tuitelja i obrane i od pomoi je sudu da se to bolje snae uinjeninim i pravnim okolnostima predmeta.

U optubi tuitelj izvodi zakljuke sudske rasprave predmeta sa stanovita optube i,

kao po pravilu, pokuava uvjeriti sud o krivici optuenog.

U zatitnoj besjedi advokat takoer izvodi zakljuke razmatranogpredmeta, ali, pri tom

navodi argumente s ciljem da uvjeri sud da oslobodi okrivljenog ili mu ublai kaznu.

Dakle, osnovna funkcija sudskog krasnorjeja je djelovanje na auditorij. Imajui to u

vidu, iskusan sudski besjednik stvara sve uslove da se aktivno utjee na misaonu aktivnost

sudaca, porote i svih ostalih prisutnih u sudu.

Unutranji sadraj sudskog krasnorjeja odreuju tri meusobno povezane funkcije:


20/33

- utvrditi istinu: Osuujua besjeda tuitelja i opravdavajua besjeda advokata

slue jednom cilju - utvrivanje istine, donoenju pravedne odluke. U tome je prevashodni

cilj sudske besjede;

- dokazati: Podudarnost zakljuaka do kojih su doli oratori s linim

zakljucima sudaca dovodi do uvjerenja suda u jo vre uvjerenje da je u pravu. Naprotiv, razmimoilaenje u zakljucima primorava suce da kritiki procijene onu sveukupnost dokaza

koji se navode kako bi se potvrdila njihova ispravnost;

- uvjeriti: U teoriji javnog nastupa uvjerenje se tumai kao informacija, iji je

cilj da se promijene stavovi onih kojima je besjeda upuena.

U tom cilju sudski besjednik:

- dokazuje ispravnost svoje pozicije;

- analizira argumente oponenta u procesu;- uoava nedovoljnu zasnovanost, s njegove take gledita, argumenata koje

navodi suprotna strana;

- objanjava zbog ega, po njegovom miljenju, sud treba da uzme u obzir jedne

injenice, a ne neke druge.

8.3. Sudska besjeda

Sudska besjeda je ograniena s vjerom upotrebe: to je zvanina, usko profesionalna

besjeda, koja se kazuje samo na sudu; njegovi poiljaoci mogu biti samo tuilac i advokat,ija se pozicija odreuje njihovim mjestom u procesu.

Predmet sudske besjedeje ona radnja zbog koje se okrivljeni poziva da odgovara pred

sudom.

Materijalpredstavljaju okolnosti koje su u vezi sa konkretnim dogaajem, injenicama,

dokazima.

Tematika sudske besjedeje strogo ograniena materijalima koji de tiu predmeta;

besjeda se odlikuje veom konkretnou nego bilo koja druga javna besjeda.

Karakteristike sudske besjede:

- ona treba da bude pravina;

- da sadri izvjesnu informaciju iz sudske istrage, koja se razmatra s take gledita

krivice i odbrane;

- da ima polemian karakter. Sudski besjednik u polemici s oponentom u procesu

obino predvia u emu se suci mogu s njim sloiti i ta ga mogu upitati. esto on sam

formulira ta pitanja i daje odgovore, na primjer: Meni mogu oponirati..., Mene mogu

pitati..., Sa mnom mogu da se ne sloe... itd.


21/33

- da bude uvjerljiva. Osnovni zadatak strana u sporu su dokazi (tuioca) ili osporavanje,

opovrgavanje (od strane advokata) prisustva u radnjama okrivljenog za elemente zloina, ili

dokazivanje manje odgovornosti okrivljenog od one koju mu pripisuju organi prethodne

istrage, ili, najzad, zasnivanje odsustva dokaza njegove krivice. Polemika se moe voditi

meu oponentima u procesu, izmeu advokata, pravnih zastupnika raznih okrivljenih. Tomoe biti i polemika sa sudskim vjetakom koji nudi sudu zakljuke bez valjanih dokaza;

- da ima pravnu ocjenu. S ciljem da se doe do istine o predmetu uesnika sudskih

polemika vri se objektivna analiza svih okolnosti zloina, kao i svih sakupljenih dokaza,

otkrivaju se i ocjenjuju motivi izvrenja zloina, ocjenjuju se radnje okrivljenog s take

gledita prava, daje im se pravna kvalifikacija; svim okolnostima koja se tiu predmeta

takoer se daje pravna ocjena;

- da je upuena raznim adresatima. Naime, besjeda tuioca i advokata upuena je prijesvega sudskom veu, i to je glavni adresat. Svaki nastup obavezno zapoinje obraanjem:

Gospodo suci'', Gospodo porotnici, Potovani sue. Prema normama koje vladaju u

prekrajnim postupcima besjednik se ne moe direktno obraati prisutnim u sudnici.

Meutim, on govori i za okrivljenog s ciljem da se ovaj popravi i prevaspita, preodgoji, ali i

za graane prisutne u sudnici s ciljem da se slini prekraji preduprijede. Iznosei

karakteristiku linosti okrivljenog ili otkrivajui uzroke koji su doveli do zloina, tuilac i

advokat postavljaju i rjeavaju moralne probleme, i samim tim vaspitno djeluju na prisutne

graane. Postoji jo jedan adresat u sudskoj besjedi, i to je besjednikov protivnik u procesu,

nekakva teza, dokaz ili zakljuak koji treba biti osporen;

- da objedini standardna i ekspresivno-emocionalna sredstva jezika, jer tematika

pretpostavlja upotrebu preciznih standardnih pravnih formulacija i termina; ubjeivaki pak

karakter obavezuje besjednika da se koristi jezinim sredstvima utjecaja, to besjedu ini

ekspresivno obojenom. Argumentirana, uvjerljiva, emocionalno obojena besjeda od pomoije

prisutnim u sudnici da shvate sav znaaj potovanja zakona i moralnih normi.

9. RAZRADA SUDSKE BESJEDE

Pregled poglavlja: 1. Kompozicija sudske besjede

2. Teorija opih mjesta ili topika

3. Dokaz i osporavanje dokaza

9.1. Kompozicija sudske besjede

Sudska besjeda je jedna od varijanti besjede iji je osnovni cilj uvjeravanje; uz to ona

obavezno sadri elemente besjede koja poziva na akciju.


22/33

Dijelovi kompozicije sudske besjedesu:

- uvod. U retorici postoje dva tipa uvoda:

prirodni, kada se besjednik jednostavno trudi da privue panju slualaca i

pridobije njihove simpatije;

vjetaki, i tada besjednik ima u vidu osnovni cilj da sluaoci promijene svojauvjerenja promjenom njihovog odnosa prijema sadraju njegove besjede;

- prijedlog i u tom dijelu besjede ukratko i jasno se iznose osnovne tvrdnje oratora

koje ovaj tek treba dokazati;

- dioba u kojoj se osnovna teza besjednika dijeli na sastavne dijelove i ujedno se

ukratko tumai redoslijed izlaganja;

- naracijaje onaj dio sudske besjede u kojoj se besjednik trudi uvjeriti sluaoce u to da

se dogaaj o kojem se raspravlja desio upravo onako, kako on o tome govori. Najvaniji zahtjevi koji se tiu naracije:

*jasnoa koja pretpostavlja da e dogaaji o kojima je rije biti prezentirani

prema odreenom redoslijedu, sukcesivno, do u detalje i precizno; opis ne smije

sadravati nejasne i maglovite dijelove. Pri tom e besjednik iznositi sve ono

neophodno kod ukazivanja na mjesto, vrijeme, aktere, zajedno s opisom karaktera,

radnji, motiva, kao i izlaganjem svih relevantnih okolnosti. Vrijedno je spomena

Kvintilijanovo pravilo pomou kojeg se vri provjera jasnosti izlaganja: Besjednik

treba govoriti tako da ga razumiju i oni koji ga nisu ba paljivo sluali;

* kratkoa se sastoji u tome dase izostavlja sve ono to se ne odnosi direktno na

predmet. Naracija je kratka, ukoliko se zapone od onog mjesta koje treba znati sudac i

koje je neophodno da bi se shvatila pozicija besjednika;

* istinitost: naracija je istinita kada je ona u skladu s obinim prirodnim redom

stvari i nije u suprotnosti sa zdravim rezonom i karakterom aktera;

- injenicesu one tvrdnje besjednika koje ovaj izvodi na osnovu drugih tvrdnji;

- patetini dio. U svom pokuaju da utjee na osjeanja slualaca besjednik mora imati

u vidu:

* da su osjeanja zarazna te otud besjednik moe pren ijeti svoja osjeanja na

auditorij samo onda kada ih i sam osjea. Zbog toga se nikada ne trudite da izazovete

kod slualaca ona osjeanja koja sami ne osjeate;

*jezik osjeanja je jednostavan i u njemu nema nikad bilo kakve izvjetaenosti,

ni ukrasa. Digresije, opisi i ukrasisve to zajedno slabi utjecaj na osjeanja slualaca;

* strastvena besjeda ne treba biti odve duga jer su ivahni i snani izljevi

osjeanja kratkotrajni. Otud savjet da posle nekolikih izraza kojima se prenose


23/33

autentina osjeanja besjednika, treba sve uiniti da se hitro vratimo na mirni, srednji

ton. To treba uiniti tako prirodno, bez skokovitih prijelaza u izrazima i u tonu, govorei

o istim takvim osjeanjima, ali suzdrano;

* ak i strasna osjeanja u besjedi sudskog besjednika se ne bi smjela initi

odve patetinim i neprirodnim;- zakljuak. U sudskoj besjedi obino se izdvaja zakljuak, u kojem orator:

* ukratko ponavlja sutinu svega to je reeno u ostalim dijelovima besjede;

* izvodi posljedice iz teze koju je dokazao besjednik;

* djelovanjem na osjeanja slualaca tei uveati snagu svojih argumenata.

Zakljuak besjede moe sadravati elemente svih triju oblika istovremeno ili neka dva

od njih. Odgovor na pitanje kakav treba biti zakljuak daje i o tome odluku donosi

besjednik, a ini to tako to mu za polazite slue konkretne okolnosti danog predmeta.9.2. Teorija opih mjesta ili topika

Teorija opih mjesta ili topikaje uenje koje su razradili antiki retoriari. A ono se

koristilo da bi se dolo do uvjerljivijih argumenata.Topika se zasniva na logici, ali za razliku

od nje, predmet joj je bio ne traganje za istinom ve za sredstvima za uvjeravanje. Zadatak

topike je bio uiniti izlaganje istinitim, a argumenteuvjerljivim za sluaoce.

Treba razlikovati argumente dvaju vrsta:

-relevantnei do njih se dolazilo tako to se polazilo od opih logikih principa, a u vezisu s konkretnim okolnostima danog predmeta;

- nebitne, a koji su u vezi s konkretnim okolnostima danog predmeta.

Nebitni argumenti se nadalje dijele na:

moralne, povezane s karakternim osobnostima lica ija djela raspravlja sud.

Za takve okolnosti se smatraju: uzrast, odgoj, ponaanje, drutveni status,

obrazovanje, kvaliteti, mane i tota drugo. Argumenti tipa moralnih okolnosti

koriste se prije svega u karakteristici koju bi dao konkretnom licu besjednik;

istorijske, koji predstavljaju sve ono to je u vezi s dogaajem samog zloina,

s onim to mu je prethodilo, kao i s onim to se zbilo posle toga. To je prije

svega mjesto, gdje se desio zloin, vrijeme, uzrok koji je izazvao zloin, nain

izvrenja zloina i okolnosti koji su doprinijeli njegovom izvrenju.

Da bi doao do pravih argumenata besjednik treba da se koristi slijedeim postupcima:

- odreivanje osnovnih pojmova. Antiki retoriari su smatrali da je predmet prouen

ukoliko je definiran. Zbog toga su oratori bili prije svega duni definirati osnovne pojmove, tj.

one koji su ulazili u osnovno promiljanje. Iz osnovnog promiljanja izvodila se osnovna


24/33

besjednikova teza koja je bila formulirana u prijedlogu. Retorike definicije, (ili opisi)

dijelile su se na one koje uzimaju u obzir:

samo svojstva opisivane stvari;

radnje te iste stvari;

usporeenje dviju stvari da bi se odredilo postojanje slinosti ili razlike meunjima;

kako svojstva, tako i odnosi koji povezuju danu stvar s drugim stvarima;

- usporeenje. U topici nije postojala stroga teorija usporeenja. Ovaj postupak se

koristio onda kada bi se dani predmet mogao usporediti s drugim predmetima, slinim njemu,

da bi se kao rezultat usporeenja bolje shvatio dani predmet. Usporedivi nekakav predmet s

nekim drugim (ili drugima), orator je bio u prilici u njihovom kvalitetama, svojstvima ili

radnjama pronai slinost ili, naprotiv, ukazati na bitne razlike ili suprotnost; -podjela pojmova na dijelove. Izdvajanje dijelova koji ulaze u osnovni pojam, njihovo

odreivanje i opis pruaju mogunost oratoru da pronae materijal za izvoenje dokaza.

Podjela u topici je samo sredstvo pomou kojeg orator tei da izrazu i svoju taku gledita bez

bilo kakve proturjenosti.

-princip uzrono-posljedine zavisnosti meu pojavama takoer su koristili antiki

oratori kod iznalaenja uvjerljivih relevantnih argumenata. Meutim, ovdje su argumenti

poprimali oblik dokaza. Antiki orator je, naime, smatrao da bilo koji predmet moe da se

tretira kao uzrok ili kao posljedica.

9.3. Dokazi i njihovo opovrgavanje

Dokazi i njihovo opovrgavanje ulaze kao nuni sastavni dio u sklop sudske besjede, tzv.

argumenti, a pod njima se podrazumijeva svaki dokaz koji se kao iz osnove izvodi iz drugog

dokaza. Obino dokaz nema strogo odreenu formu, ali u sluaju kada je ima, on postaje

dokaz ili opovrgavanje.

Pod dokazomse podrazumijeva zasnivanje istinitosti bilo kog stava uz pomo drugih,

istinitih i s njim povezanih sudova.

Pod opovrgavanjem se ima u vidu logika operacija koja pokazuje lanost ili

nezasnovanost nekakvoga stava.

U sutini i dokaz i opovrgavanje su jedno te isto. Razlika je samo u tome to kada je u

pitanju dokaz ustanovljava se istinitost nekakve tvrdnje, a u drugomnjena lanost.

Dokazi su se uobliavali na etiri razliita naina:

- obrazlaganje vanosti i korisnosti uzroka putem nabrajanja koristi koju donose njene

posljedice;


25/33

- obrazlaganje posljedica putem isticanja vanosti i znaaja uzroka koji su izazvali

njegove posljedice;

- osporavanje uz pomo detaljnog tumaenja obrazlaganja posljedica koje su iz njega

proizale;

- osporavanje posljedica, ukoliko ih je izazvao lo uzrok.

10. RASPORED MATERIJALA U SUDSKOJ BESJEDI

Pregled poglavlja: 10.1. Principi rasporeda materijala

10.2. Uloga logikih shema

10.3. Deduktivne i induktivne logike sheme

10.4. Zakljuci prijema analogiji10.5. Shema uzrone zavisnosti

10.6. Dokaz i osporavanje

10.7. Prijelazi

10.1. Principi rasporeda materijala

Raspored materijala besjede je zapravo strategija i taktika izlaganja sakupljenog

materijala. Vrei selekciju sakupljenog potrebnog materijala irjeavajui pitanje treba li gainkorporirati u besjedubesjednik ima u vidu postizanje glavnog cilja svoje besjede.

Glavni cilj besjednika ukljuuje dva dijela:

- izazvati eljenu reakciju kod auditorija, tj. suda (opi cilj);

- maksimalno jasno, precizno i uvjerljivo zasnovati svoju glavnu tezu ili, to je takoer

od znaaja, svoju poziciju o predmetu koji je predmet rasprave (konkretan predmet).

Glavna besjednikova teza je osnovna misao besjede, ijem izlaganju i tumaenju treba

biti podinjeno sve ostalo. Ako materijal ne doprinosi tumaenju ili zasnivanju glavnebesjednikove teze, u tom sluaju ga ne treba implantirati u besjedu. Svaka zasebna reenica

ima pravo na ivot u besjedi samo ukoliko je u funkciji realizacije glavnog cilja besjede u

cijelosti.

Obino se izdvajaju dva tipa rasporeda materijala, i to:

- onaj u kojima se izlau misli;

- i onaj prema kompozicijskim dijelovima besjede.

Prvi i najvaniji dio je plan rasporeda materijala, jer se on uobliava, polazei od

okolnosti konkretnog predmeta i besjednikove pozicije. Kompozicijski dijelovi su potrebni za


26/33

organiziranje materijala koji se izlae, ali koji e od tih dijelova kompozicije biti iskoriteni u

svakom konkretnom sluaju, zavisi od plana rasporeda misli.

Plan rasporeda misli sastavlja besjednik tek poslije pronalaenja glavne strateke ideje

izlaganja materijala. Da bi sebi olakali njeno pronalaenje, treba uiniti slijedee:

-jo jednom se, i po ko zna koji put, upoznati se svim okolnostima koji se tiu danogpredmeta;

- uoiti i zabiljeiti ta ima namjeru dokazati svaka od strana i kakvim sredstvima

raspolae za realizaciju svojih postavljenih ciljeva;

- odrediti gdje zapoinju nesuglasice izmeu strana, kao i koje e pitanje biti presudan

moment koji je doveo do dijametralno suprotnih pozicija protivnika u sporu;

- svaka od strana treba za sebe sainiti biljeke moguih argumenata svog protivnika u

sporu, a zatim iznijeti i obrazloiti svoju taku gledita, jednako imajui u vidu osporavanjesuprotne take gledita.

Za vrijeme ovog rada i raaju se strateke ideje koje sugeriraju i odreuju plan

rasporeda materijala.

10.2. Logika shema

Logiku shemubesjednik moe iskoristiti imajui u vidu nekoliko ciljeva:

- za dokazivanje neke od tvrdnji za koje se zalae besjednik;

- raspored materijala itave besjede ili nekog od njenih dijelova;- obrazlaganje nekakve misli ili u funkciji sredstva harmoninog prijelaza od jedne misli

iz svog plana prijema slijedeem.

10.3. Deduktivna logika shema

Deduktivna logika shema se najee koristi u sudskoj besjedi, jer omoguuje da se

postigne bilo koji od tri spomenuta cilja na najprostiji i najkrai nain.Najvie zastupljeni

oblici deduktivnih shemakoje se koriste u sudskoj besjedi su silogizmi:

- jednostavan kategorian;- produeno kategorian.

Induktivna zakljuivanjakoriste se kao sredstvo:

- pomono da bi se protumaila ili jedna taka ili podtaka u okviru

opeg plana;

- za provjeru opih sudova koje je plasirao jedan od uesnika sudske

rasprave, poto je indukcija generalizacija konkretnog iskustva

Sudski besjednik obino tei:

- da se koristi samo zakljucima s potpunom indukcijom;


27/33

- ili obrazloi svoju glavnu tezu na najkrai mogui nain; u tom cilju, dok

rjeava pitanje rasporeda materijala besjede, on (besjednik) obino bira

deduktivnu shemu izlaganja, ili pak shemu sa uzrono-posljedinom

zavisnou.,

10.4. Logike shemeLogike sheme kojima se izraava uzrono-posljedina zavisnost, koriste se u onim

sluajevima kada pozicija besjednika (odnosno njegova glavna teza) ne moe biti realizirana

kao u vidu prostog suda, ve se izraava pomou sloenog suda. Pri tom se dijelovi sloenog

suda meusobno sjedinjuju logikim veznicima ako... onda ili ako, i samo ako...onda...

(engl: 'if ... then...' i 'if, only if ... then...' odnos koji je iz logike preuzet u matematiku i mnoge

druge discipline).

U sheme, koje izraavaju uzrono-posljedinu pojavu, ubrajamo zakljuke:- pogodbene;

- pogodbeno-kategorine;

- pogodbeno-produene.

Logike sheme s uzrono-posljedinom zavisnou ne pretpostavljaju strogu provjeru

valjanosti, ukoliko se koriste:

- za rasporeivanje tekstualnog materijala besjede;

- s ciljem da se istakne nekakva misao i prijee na iznoenje slijedee. Zakljuci pomou kojih se zasniva nekakva tvrdnja, trebaju demonstrirati slijedee:

- izmeu pojava, u kojima se jedna tretira kao uzrok, a druga kao posljedica

(ili radnja) tog uzroka, postoji neraskidiva veza; postojanje takve veze treba se

ilustrirati primjerima, a sama veza mora biti obrazloena;

- manje ilustrativan primjer je upravo jedan od sluajeva na kojem se

manifestira dana zakonitost. U sluaju da se ovo ne uzme u obzir, teko e

dobiveni zakljuak pruiti pouzdano znanje.

Princip uzrono-posljedine zavisnosti pojava nalazi se u osnovici svake argumentirane

tvrdnje ili njenog opovrgavanja, osporavanja. Meutim, on se ovdje tumai ire: vrsto

zasnovana tvrdnja ili njeno osporavanje ne zavisi od uzroka ve je izvedeno iz jednog ili

nekoliko ranije zasnovanih tvrdnji.

10.5. Dokaz i osporavanje

Dokaz i osporavanje su takoer u upotrebi u sudskoj besjedi s ciljem da se saini plan

itave besjede ili nekog od njenih dijelova. Koriste se oni i u svojoj osnovnoj funkciji da se

zasnuje istinitost ili lanost nekakvoga suda. U ovom posljednjem sluaju treba imati u vidu


28/33

da sudski dokaz (ili njegovo osporavanje), a zbog neponovljivosti i unikatnosti razmatranih

pojava, bez obzira na strogo potovanje logike, mogu dati samo hipotetiko vjerojatno znanje.

Da bi poveaouvjerljivost dokaza orator mora:

- demonstrirati postojanje zakonite veze izmeu argumenata i teze ili (kod osporavanja)

da pokae na primjerima da je veza meu pojavama o kojima je rije, sasvim sluajna; -pokazati da su dogaaji o kojima je rije pojedinani sluaj manifestacije tretirane

zakonitosti.

10.6. Zakljuci po analogiji

Zakljuci po analogiji takoer ne daju pouzdanija znanja. Meutim, uz njihovu pomo

besjednik moe djelovati na osjeanja slualaca. U zakljucima ove vrste uzimaju se u

razmatranje objekti koji imaju slina obiljeja (ili odnose). Na osnovu izraene slinosti

(obiljeja ili odnosa) dolazi se do zakljuka o postojanju drugih slinosti (obiljeja iliodnosa). Zakljuak po analogiji uvijek se t ie pojedinanih sluajeva i samose sluajno moe

oslanjati na nekakvu zakonitu vezu meu pojavama. Najvee povjerenje zasluuje zakljuak

po strogoj analogiji, gdje dva predmeta to se usporeuju ne samo da imaju slina obiljeja

ve se meu tim obiljejima zapaa zavisnost s prenesenimobiljejem.

U sudskoj besjedi zakljuci po analogiji ne koriste se u svojstvu logike sheme s ciljem

da se sastavi plan rasporeda misli itave besjede. Pa ipak, on i znaju biti vrlo korisni za

tumaenje nekih od dijelova besjede.Takvi zakljuci se upotrebljavaju kao argumenti:

- da bi se prepriali dogaaji koje je nemogue u cijelosti rekonstruirati;

- za mogue iznoenje motiva odvijanja nekakve radnje;

- da bi se pokazao nejasan smisao ili nepreciznost nekakvih pretpostavki.

U logici se obino razlikujuslijedee analogije:

- svojstava;

- odnosa koje se koristi da besjeda bude to slikovitija s izrazitom umjetnikom

izraajnou, s obzirom da se odvija proces oneobiavanja (udaljavanja) od

konkretne prirode onih predmeta koji su predmet rasprave.

U vezi s ovim mogu se razlikovati zakljuci po analogiji:

- bukvalni i mogu biti ocijenjeni s take gledita mogunosti njihovog

dokazivanja, a isto tako istinitosti ili lai;

- figurativni koji slue samo da se pojaa ekspresija o onome o emu eli

saopiti besjednik. Oni se mogu ak tretirati i kao razvijena usporeenja.

Koritenjem figuralne analogije, besjednik mijenja ritam besjede da bi izbjegao

monotoniju u izlaganju. U tom sluaju on istie relevantnu misao, s njegove


29/33

take gledita. Poto je uinio izrazito izraajnom, on obino uz pomo takvog

postupka zavrava izlaganje nekog dijela besjede i uzima u razmatranje

slijedee pitanje.

10.7. Prijelazi

Prijelaz predstavlja nekakvu proturjenu tekstualnu cjelinu, koja predstavlja pauzu,izvoenje zakljuaka onom to je prethodno reeno, to je zapravo zavretak jedne i poetak

slijedee misli.

Uz pomo prijelaza besjednik pokazuje sluateljima koliko je on odmakao u izlaganju i

tumaenju svoje osnovne teze. Otud i potie glavni zadatak koji se rjeava uz pomo

prijelaza: besjednik treba uiniti svoje izlaganje cjelovitim i u isto vrijeme demonstrirati

pokret, iji je konani cilj zavretak besjede.

U onom dijelu sudske besjede, u koji su ukljueni elementi naunog i publicistikogstila, tj. ondje gdje besjednik operira pojmovima kao sredstvima za prijelaz mogu se koristiti:

- logike sheme;

- autorove didaskalije, u koje spadaju primjedbe koje privlae panju sluatelja za ono

to e biti reeno i koje tumae redoslijed u izlaganju osnovnih ciljeva ili zadataka koje

rjeava besjednik u danom dijelu besjede.

Umjetniki prijelazi mogu se javiti u dvije varijante:

- s koritenjem figura. Dok se rjeava pitanje o broju figura u besjedi, treba zapamtitislijedee pravilo: bolje je saopiti misao bez jezinih ukrasa, nego li ukraavati

figurama besjedu koja ne sadri vrijednu misao;

- koje zavise od koritenja u besjedi elemenata dramatskih, ije su najvanije

komponente:

konflikt suprotna usmjerenost interesa, ciljeva i tenji glavnih aktera;

oekivanje za vrijeme u kojem su djelovanje i kontra-djelovanje privremeno

uravnoteeni;

rasplet koji nastupa na kraju djela.

11. ZAPOVIJEDI RETORIKE

Pregled poglavlja: 1. Kako govoriti da bi vas svi razumjeli

2. Savjeti onome ko se sprema za javni nastup

3. Sedam smrtnih grijehova javnih oratora


30/33

11.1. Kako govoriti da bi vas svi razumjeli

Da biste bili shvaeni treba govoriti:

- izraajno, a da bi se to postiglo treba se pridravati slijedeih preporuka:

glavnu misao treba izdvojiti i zapamtiti;

misao se moe izdvojiti ponavljanjem, isticanjem uz pomo posebneintonacije, pitanjima samom sebi, ona se moe smjestiti na sam poetak

besjede;

sve to sene odnosi na glavnu misao, treba biti ili dovedeno u vezu sa njom

ili odbaeno;

moe se napraviti digresija od glavne misli da bi besjednik predahnuo,

oslobodio se stresa;

- lijepoza to treba iskoristiti jezika izraajna sredstva, koji doprinose dabesjeda budekonkretna, razumljiva, a u ta sredstva spadaju:

usporeenja, primjeri, epiteti koji slue za konkretizaciju; izraajnost besjede

bitno raste ako se vraate jednom ve izabranim primjerima, ili usporeenjima

du itave besjede;

trope i figure;

- umjesnoa za to se:

orijentirajte na auditorij; potujte zakonitosti anra;

ne zaboravljajte na povratnu vezu sa auditorijem, pratite kako reagira na vau

besjedu.

11.2. Savjeti onome ko se sprema za javni nastup

Savjeti onome ko se sprema za javni nastup:

-prilagoavajte se auditoriju;

- utvrdite je li sadraj vae besjede u skladu s interesom auditorija. Ako se va interes nepodudara s njegovim, pokuajte uspostaviti mostove uzajamne zainteresiranosti;

- za vrijeme nastupa ponaajte se samouvjereno, demonstrirajui vrsto uvjerenje u

ispravnost svojih rijei;

- va pogled sve vrijeme treba biti uperen u sluatelje. Nipoto ne izbjegavajte poglede,

uperene prijema vama. Ne gledajte u jednu taku. Prije nego li zaponete nastup, preletite

pogledom po itavom auditoriju, ako se elite uvjeriti da vas je on spreman sasluati;

- zaponite besjedu:

tek poto se prethodno auditorij umiri;


31/33

od kratkog obraanja sluaocima, poslije ega treba da nastane kratka pauza

(od jedne do pet sekundi, ve prema prilikama koje vladaju u auditoriju);

- ve od prvih rijei paljivo vodite rauna:

o reakciji auditorija;

o preciznosti besjede, ne govorite odve brzo i nipoto monotono;- ako primijetite da:

dio auditorija vas ne slua odve paljivo pogledajte u tom pravcu, kao da

se obraate upravo njima; auditorij se umorio ponite da govorite tie, a

zatim naglo povisite ton (ali ne odve da auditorij osjeti da ih elite posebno

odobrovoljiti);

rijei koje tek to ste izgovorili naile su na podrku auditorija potrudite se

istog asa razviti nagovijetenu temu;- u trenutku kada ste uspjeli izazvati pozitivnu reakciju od strane auditorija, prijeite na

glavnu temu nastupa. Pozitivne emocije koje ste uspjeli izmamiti od sluatelja, bie vam od

koristi da dobijete podrku za vae rijei;

- u trenutku ushienja, u koje ste doveli sluatelje svojom besjedom, ipak ne gubite

samokontrolu;

-provokativne replike ne trebaju vas izvesti iz takta (ravnotee);

- ne uputajte se u diskusiju za vrijeme nastupa, ak iako se s mjesta iz publike

neumjesno dobacuje. Recite samo tek toliko da ete poslije nastupa rado odgovoriti na bilo

koje pitanje. Time ete dobiti na vremenu da se pripremite za diskusiju. Osim toga u toku

vaeg daljeg nastupa sva ili dio pitanja mogu biti eliminirani, tako e otpasti i sama potreba za

eventualnu diskusiju;

- u kritikim trenucima nastupa treba govoriti uvjerljivo, s isticanjem bezmalo svake

rijei;

- trudite se da ona mjesta nastupa koja ba nisu ugodna sluaocima potkrijepite

primjerima. Istaknite pri tom da vas je samo prijeka potreba natjerala da se dotaknete sline

teme, a zatim odmah neutralizirajte otrinu nekolikim probranim komplimentima;

- nemojte davati uopene zakljuke, neumjesne s racionalne take gledita, ak ukoliko

vam se uinilo da sluatelji to od vas oekuju;

- nipoto nemojte bilo ime stavit i do znanja sluateljima da vam besjeda ne ide ba od

ruke, da ste se umorili ili da se u nekom trenutku ne osjeate ba sigurno;

- na kraju nastupa ne zaboravite se zahvaliti prisutnima na panji. Nemojte nipoto

oekivati, ak i kada je to itekako primamljivo, da vae samoljublje bude nagraeno dugim

aplauzom.


32/33

11.3. Sedam smrtnih grijehova javnih oratora

Sedam smrtnih grijehova javnih besjednika:

1) slabo poznavanje predmeta. Besjednik ne sagledava sadrajno polje o kojem treba

govoriti;

2)slaba obavijetenost o sluateljima;

3) pomanjkanje kritike distance u odnosu na sebe i svoju besjedu, nikad se besjednik

ne priupita kako e biti primljena njegova besjeda, kada e se auditorij nai u udu, a kada

opet obradovati;

4) pomanjkanje potovanja prema auditorijumu ili predmetu besjede. Besjednik ne

prima predmet k srcu. On ne gori od elje da svoj pogled na predmet uini zajednikim sa

sluateljima. Otud njegova besjeda djeluje mlitavo, a ukoliko se i sjeti retorikih ukrasa,

figura i tropa, njihova upotreba djeluje deplasirano;

5) siromaan jezik. Besjednik esto zastajkuje, s tekom mukom pronalazi rijei,

besjeda mu je preplavljena rijeima-potapalicama(ovaj.., dakle.., znate.., recimo..,);

6) rastresitost kompozicije. Besjednik nije kadar u svom nastupu izdvojiti ono glavno,

harmonino rasporediti misaone blokove;

7) nesposobnost da svojim nastupom ostavi trag u duama prisutnih. Besjednik ne

razmilja o tome ta e se to izmijeniti posle zavretka njegove besjede, ta e sluatelj

ponijeti s nje kao kakvu-takvu vrijednost.

I, najposlije, besjedu treba zavriti prije nego li sluatelji poele njen kraj; tako ete i

ubudue biti rado vien gost.


33/33

Literatura koja e posluiti studentima ako ele proiriti znanje:

1. Aristotel, Retorika 1-3. Beograd: Nezavisna izdanja, 40, 1987.

2. orevi, Braniboj, Elementi srpskohrvatske dikcije. Beograd: Univerzitet umetnosti

u Beogradu, 1987.

3. orevi, Pera P. Teorija knjievnosti (Stilistika, retorika, poetika). Deseto, jubilarno

izdanje. Beograd: Izdanje knjiare Vreme, 1927.

4. ivoti, Radomir, Retorika i politika. Beograd, 1996.

5. Razgovori o vetini govornitva (Retorika). Priredio Ivanji Ivan. Novi Sad. Izdavako

prijedizee Bratstvo-jedinstvo, 1953.

6. Jeli, Vojislav, Antika i srpska retorika. Beograd: igoja tampa, 2001.

7. Kovaevi, Milo, Stilistika i gramatika stilskih figura. 3 dopunjeno i izmenjenoizdanje. Kragujevac: Kantakuzin, 2000.

8.. Nui, Branislav ., Retorika. Beograd: Geca Kon, 1934.

9. Petrovi, Sreten, Retorika. Teorijsko i istorijsko razmatranje. Ni: Gradina, 1975.

10. Plenkovi, Mario, Suvremena radiotelevizijska retorika. Teorijska i empirijska

analiza. Zagreb: Stvarnost, 1989.

11. Roganovi, Boidar M. Retorika. Drugo dopunjeno izdanje. Beograd:

Vojnoizdavaki zavod, 2001.

12. Tadi, Ljubomir, Retorika. Uvod u vjetinu besednitva. Beograd: Filip

Vinji,1995,

13. ovi, Branimir, Poetska slika. Novi Sad: ISJK, 1989.

14. Stanojevi, Obrad i Avramovi, Sima, Ars rhetorica. Vjetina besednitva. II

izdanje. Beograd, 2003.

15. Kajzer, V., Jeziko umetniko delo. Beograd, 1973, 125.

16. ovi, Branimir, Retorika. Banja Luka: Apeiron, 2007, 300 str.

17. Mrazovi, Avram, Rukovodstvo k slavenskomu krasnoreiju. Novi Sad Sombor,

2002,

18. Popovi, Jovan Sterija, Retorika. Izdala V. Veselinov, Zbornik istorije knjievnosti

SANU, knj. 9, Beograd, 1974,

Documents

Povijest Retorike i Sudska Retorika