FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odsjek za povijest

Akademska godina 2015./2016.

Goran Hutinec - Odjeci epidemije „španjolske gripe“ 1918. godine

u hrvatskoj javnostiAnaliza članka

Student: Igor Krnjeta

Mentor: dr.sc. Branimir Janković

Datum predaje: 8.1.2016.

Hutinec, Goran. „Odjeci epidemije „španjolske gripe“ 1918. godine u hrvatskoj

javnosti.“ Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Vol. 38 (2006.): 227 – 242.

Tema ovoga znanstvenoga članka je ustvrđivanje koliki je utjecaj epidemija

„španjolske“ gripe imala na Hrvatsku, određivanje njene potentnosti te koje su bile njene

neposredne posljedice na hrvatskom prostoru. Vremenski gledano, članak pokriva period od

ljeta 1918. kada se gripa pojavljuje u Europi sve do njenoga jenjavanja na hrvatskome

prostoru u prvim mjesecima 1919. godine.

Članak je sadržajno podijeljen u nekoliko naznačenih cjelina koje su bazirane po

ključnim trenucima trajanja epidemije, točnije po trajanjima valova zaraze. U uvodu (str. 227.,

228.) autor govori općenito o epidemiji „španjolske“ gripe, o njenom utjecaju na svjetskoj

razini, razlozima njene velike smrtnosti te naposljetku ustvrđuje da je gripa zaboravljena u

kolektivnoj memoriji hrvatske povijesti, odnosno da je o njoj slabo pisano u hrvatskoj

historiografiji. U ovom dijelu također navodi istraživačka pitanja. Iduća cjelina Prve vijesti o

epidemiji (str. 228. - 230.) bavi se načinom na koji je gripa (koja u tom trenutku nije doprla do

Hrvatske) prikazivana u novinama te kako se širi kroz druge zemlje. Ustvrđuje da je

epidemija u tom periodu gledana kao daleka i bezopasna senzacija. Sljedeća cjelina Širenje

epidemije na Hrvatsku (str. 230., 231.) obrađuje početni period djelovanja bolesti u kojemu su

novine svjesne postojanja gripe na hrvatskim područjima, no ne upozoravaju na njen

smrtonosni karakter što autor smatra jednim od razloga djelotvornosti epidemije. Cjelina Prvi

vrhunac epidemije: listopad 1918. (str. 231. – 235.) bavi se razdobljem tzv. drugog

infekcijskog vala za vrijeme kojega je najviše ljudi preminulo. Ovaj dio članka je najdetaljniji

te izuzev predočavanja onovremenog ozračja koje je vidljivo iz novina, ova cjelina također

obrađuje reakcije vlasti i pučanstva (preko pisama u novinama) na trenutno kaotično stanje

uzrokovano gripom. Naredna cjelina Lažno zatišje i novi val bolesti – studeni-prosinac 1918.

(str. 235. – 238.) bavi se privremenim opadanjem utjecaja gripe te dolaskom trećeg

infekcijskog vala što se vremenski poklapa sa otcjepljivanjem Hrvatske iz Austro-Ugarske

Monarhije te stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Navodi se da je to razlog zbog

kojega se gripa ponovno rasplamsala zato što se poticalo slavljenje među narodom. U idućoj

cjelini Kraj epidemije (str. 238., 239.) opisuje se opadanje smrtnosnog djelovanja bolesti te se

procjenjuje broj preminulih uz pomoć vojnih evidencija. Zadnja cjelina Zaključak (str. 239.,

240.) sažima prethodne cjeline te ustvrđuje da je razornom utjecaju gripe na selu pripomogla

podijeljenost hrvatskih zemalja između grada i sela kao i odluke Narodnoga Vijeća Slovenaca,

Hrvata i Srba kojemu je prioritet bila organizacija nove državne tvorevine usprkos velikim

stradavanjima od pandemije. Na zadnjim stranicama članka (str. 241., 242.) se nalazi popis

izvora i literature korištene za izradu članka.

Istraživačka pitanja koja je autor postavio su: koji su bili odjeci izbijanja „španjolske“

gripe u Hrvatskoj, koja saznanja je hrvatska javnost mogla dobiti o njoj iz novina, kako se

epidemija širila hrvatskim prostorom, te kakav je njen utjecaj na dugoročna društvena

kretanja.

Izvori koji su korišteni za izradu ovoga rada su arhivska građa, točnije zapisi i odluke

Odsjeka za zdravstvo Odjela unutrašnjih poslova Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske

vlade datirani u razdoblje od rujna 1918. do veljače 1919. te novine Hrvatska država,

Hrvatska riječ i Obzor u razdoblju od svibnja 1918. do veljače 1919. godine.

Korištena metoda izlaganja u članku je ona kronološke orijentacije, odnosno prati

razvoj djelovanja gripe i reakcije na njenu pojavu u vremenskom slijedu. S druge strane,

metoda rada kojom se autor služio u istraživanju jest komparativna analiza novinskih sadržaja

poput članaka, oglasa i osmrtnica te odluka i proglasa vladajućih struktura.

Historijska poddisciplina u koju ovo istraživanje potpada je socijalna historija, što je

vidljivo po tome da se fokus djela zadržava na utjecaju gripe na šire društvene slojeve kao i

njihove reakcije na „španjolsku“ gripu. Kao što je već spomenuto, članak se bavi događajima

vezanim uz točno određen period u kojemu je bolest djelovala u Hrvatskoj. Perspektiva iz

koje se iznosi narativ ovoga članka je ograničena prvenstveno na novine koje su se trudile

prenijeti kompletnu atmosferu tih događanja. Međutim, glavni problem je u tome što su one

prikazivale gotovo isključivo stanje u Zagrebu, odnosno viđenje zagrebačkih novinara na

događanja vezana uz gripu što uvelike ograničava saznanja o stanju u drugim dijelovima

Hrvatske, naposljetku i selima koja se nalaze nadomak Zagrebu. Što se tiče dokumenata koje

su izdavale vladajuće strukture, oni su također ograničeni iz tog razloga što se dio njih nije

sačuvao zbog smjene državnih sustava. Članak je moguće kontekstualizirati u inicijalna

istraživanja utjecaja „španjolske“ gripe na područje Hrvatske, što je vidljivo u činjenici da se

autor referira na nekoliko starijih članaka koji se iz perspektive povijesti medicine bave

dotičnim fenomenom. Što se tiče historiografije na regionalnoj, odnosno svjetskoj razini,

članak je moguće uklopiti u moderna strujanja u historiografiji koja razrađuju djelovanja

bolesti na društveno-politička ili čak kulturna kretanja.

Autor u članku iznosi nekoliko teza. Prvenstveno, smatra da su tok i neposredne

posljedice epidemije „španjolske“ gripe ukazale i objasnile određene faktore po završetku

Prvoga svjetskog rata. Smatra da su ukazale na postojeći jaz između grada i sela, točnije da se

puno više ulagalo u modernizaciju gradova, dok su se sela zapostavljala. To je vidljivo u već

spomenutoj činjenici da su novine slabo izvještavale o pogibiji od gripe na selu, dok je bilo

uvelike pisano o stanju u drugim europskim prijestolnicama. Gripa je također ukazala i na

nesposobnost Narodnoga Vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba da se nosi sa epidemijom, kao i na

ograničenost moći toga tijela, što je vidljivo u tome što je ono na gripu reagiralo tako da je

izdavalo naredbe manjim tijelima koja te naredbe uglavnom nisu provodila. U zaključku autor

kompilira svoje teze te iznosi da je epidemija prokazala niz negativnih posljedica Prvoga

svjetskog rata na području Hrvatske. Na temelju izrečenih teza može se ustanoviti da je

interpretacija iznesena u ovome članku u potpunosti objasnila i argumentirala već navedene

teze te pritom pružila izvrstan narativ za upoznavanje sa tokom epidemije, doduše

prvenstveno u samome gradu Zagrebu zbog manjka dostupnih izvora.

Zaključno možemo ustvrditi da je glavna vrijednost ovoga članka u tome što je jedan

od prvih koji se bavio jednom nepravedno zapostavljenom temom iz hrvatske prošlosti te

predstavlja kvalitetan pokazatelj u kojemu pravcu bi trebalo usmjeriti razvoj hrvatske

historiografije. Glavne mane; one koje su već navedene, poput manjka izvora, što je

onemogućilo kompletnije i sustavnije istraživanje teme, navodi i sam autor te same po sebi i

ne predstavljaju veliki problem za istraživače povijesti Zagreba u ranom 20. stoljeću. S druge

strane, upravo to bi trebao biti poticaj za nova istraživanja koja bi razotkrila kakav utjecaj i

koje posljedice je „španjolska“ gripa imala na druge dijelove hrvatskog prostora.