I

Uvod

Moja tema su Rimsko – Ilirski ratovi, a razlog zbog kojeg sam odabrao ovu tematiku, sadržan

je u mojoj znatiželji, te mojoj želji da bolje upoznam ovaj historijski period. A sa njime i

prošlost najstarijih imenom poznatih stanovnika Bosne i Hercegovine.

U daljem tekstu obraditi ću temu Rimsko – Ilirskih sukoba podrobno, te ću posebno obraćati

pažnju na to da što bolje objasnim uzročno – posljedične veze ovih sukoba. Prvo ću se

osvrnuti na geopolitički položaj Ilira prije Rimske intervencije, tu ću nastojati objasniti kako

su Iliri živjeli i kako su dočekali Rimsku invaziju. Podrobno ću objasniti poznate faktore u

stvaranju Ilirskih država i plemenskih saveza.

Nakon toga ću se osvrnuti na samu srž ove tematike, a to su sami sukobi koji su se odigrali

među Rimljanima i Ilirima. Prvenstveno se tu radi, o jako dugotrajnim i mukotrpnim ratovima

koji su svakako vrijedni pažnje sa svakog aspekta historijske nauke.

Nastojati ću, da što bolje opišem ratne prilike koje su uticale na Rimske legionare i Ilirske

vojnike. Vrijedi napomenuti, da ću se kratko baviti i pitanjima koje se tiču vremenskog

perioda nakon navedenih sukoba. Radi se o periodu stabilizacije novo osvojenih prostora od

strane Rimske države, te izgradnje istih na njihovom putu ka jednoj od važnijih Rimskih

provincija. Na kraju ću spomenuti proces pacifikacije, koji je uspješno dovršen 9 godine,

gušenjem Batonovog ustanka.

2.

II

Iliri u predrimskom periodu

Ime iliri

Za ime iliri veze se jedna starogrčka legenda koju ću u svom početnom izlaganju pokušati što

jednostavnije I što bolje objasniti.Naime,tu legendu zapisao je Apolodor, a po toj legend

rodonačelnik ilira je Illyrios sin feničanina Kadma I njegove žene Harmonije.

Kadma je po nalogu Agenora, kralja Feničana poslan u potragu za svojom sestrom Europom

koju je ugrabio Zeus. Nakon mnogo lutanja Kadma se zaustavio sa svojim drugovima u Beociji

u Grčkoj gdje osniva grad Tebu i ženi se Harmoniom kćerkom boga Aresa I boginje Afrodite.

Nakon toga na osnovu proročanstva on odlazi među Ilirske Enhelejce I postaje njihov kralj.

Tu se rađa njegov sin Illyrios po kojem su Iliri dobili ime. U starosti Kadma i Harmonija se

pretvaraju u zmije i nastavljaju živjeti na Elizejskim poljima.

Odnos Ilira sa Italijom u predrimsko doba

Kontinentalni trgovački odnosi I kulturne veze Balkana sa Italijom postojale su još od

paleolita.1To pokazuju nalazi iz kasno paleolitske pećine Badanj kod Stoca.Na osnovu ovoga

možemo reći da je već tada dolina neretve imala veliki trgovački značaj.Upravo zbog toga što

je kroz nju vodio prirodan put iz mediterana u unutrašnjost Balkana. Dakle tim su putem u

Hercegovinu i Bosnu stizali neolitski I eneolitski proizvodi, pretežno je to bila keramika

ukrašena ornamentima i solarnim simbolima. Zauzvrat su od Ilira dobijali stočarske

proizvode, možda neke rude I poluprerađevine.

Ti kontakti trajali su i u brončanom dobu kao I za vrijeme procvata grčkih kolonija -Tarenta,

Sibarisa, Sirakuze i drugih. U VI st. s.e. osjeća se i uticaj Etrurije na umjetnost Japoda koji su

živjeli na zapadnoj periferiji kasnijeg rimskog Ilirika. Nakon toga među ilire dopire i novčana

1 Ivo Bojanovski, BiH u Antičko doba, Sarajevo 1988, str. 23-24.

3.

privreda koja se pojavila pod kulturnim uticajem Helenistickih zemalja Grčke I Male Azije. A

ta novčana privreda imala je za posljedicu brže raslojavanje stanovništva kao I početak

državnog zivota. Živi trgovački odnosi nastavili su se i u vrijeme kada su Rimljani učvrstili

svoju dominaciju na Apeninskom poluotoku. Međutim neće proći niti jedno stoljeće do prvih

oružanih sukoba između Rimske republike I mlade Ilirske države.

4.

III

Nastanak I razvoj Ilirske države

Mnoga Ilirska plema u unutrašnjosti zapadnog balkana još dugo su živjela u rodovskim

zajednicama koje su bile na nivou prvobitnog društva. Ali na jugu, prema granicama Grčke

pod kulturnim uticajem sa mediterana dolazi do prelaska Ilira na jedan viši organizovaniji

život kojeg obično nazivamo helenističkim. Ove promjene u načinu života dogodile su se

negdje oko druge polovine V st. s.e. Jako je bitno naglasiti da te promjene nisu bile jednake I

ravnomjerne u čitavoj Iliriji, nego srazmjerne po uticaju koji je dolazio iz kulturnih centara

kako Grčke tako I južne Italije.

Novi duh je postepeno zahvatao društvene strukture I plemensku organizaciju Ilira što je

dovelo do formiranja jedne šire teritorijalne zajednice u koju su ušla sva srodna plemena na

područiju od Neretve do Vojuše u Albaniji. Na taj način dolazi do formiranja prvog

plemenskog saveza koji ce u IV st. s.e. prerasti u prvu Ilirsku državu. Na čelu te države bio je

kralj kao vođa vojske I naroda. Bitno je naglasiti da su u taj savez, a kasnije državu spadali I

Daorsi koji su naseljavali područije današnje Bosne I Hercegovine.U daljem izlaganju osvrnut

ću se na neke ratove koje su Iliri vodili prije dolaska u sukob sa Rimom.

Oko 260. s.e. kada na vlast dolazi Pleurata a nakon njega negov sin Argon koji ispisuje

najslavnije stanice Ilirske historije. U njegovo vrijeme Ilirska država biti će u središtu političkih

zbivanja između balkanskih država. Sam položaj I veličina Ilirske države uvjetovali su njeno

izravno angažovanje u razne političke organizacije I ratove.U tim političkim kombinacijama

kao I u ratovima veoma spretno se snalazio Argon koji se na molbu Makedonskog kralja

Demetrija II umješao u rat izmedu Etolaca I Akarnanaca. Ilirska vojska od 5000 vojnika

iskrcala se u blizini akarnanskog grada Mediona kojeg su opsjedali Etolci2. U silovitom napadu

Ilirska vojska je uništila etolski tabor. Odmah po povratku u Iliriju Argon je umro što je za

Ilirsku državu bio veliki udarac iz razloga što je Argon uspio da ograniči vlast pojedinih

plemenskih poglavica. Nakon Argona na prestolje dolazi Pinnes sin Argona ali stvarnu vlast je

imala njegova maćeha Teuta koja nije sačuvala onu snagu države kakvu je naslijedila od

2 Aleksandar Stipčević, Iliri, Zagreb 1989, str. 40.

5.

Argona. Ona pod pritiskom plemenskih vođa dopušta gusarenje sto su njeni predhodnici

ograničili. Godine 230 s.e. ratuje sa Epirom i zauzima grad Foinik koji je imao veoma važan

položaj u sjevernom Epiru, te vodi uspješne ratove protiv Dardanaca. Nakon toga napada I

osvaja grčke kolonije na ilirskoj obali –Apolonija, Dyrrhachion i Issa.3

III

3 ibid, str. 41.

6.

Rimsko – Ilirski ratovi

Prvi rimsko ilirski rat

Zadnju koloniju koju je zauzela Ilirska vojska bila je Issa, ali znajući da se ne mogu osloniti na

Grčku Issa trazi pomoć od Rimske republike. Bio je to sudbonosni potez koji će nedugo zatim

dovesti do Rimske intervencije ali i do dugotrajnih borbi između Rimske republike I Ilirske

države.

Rimski senat kojem su pristizale žalbe od Italskih I Grčkih trgovaca zbog napada ilirskih

gusara uputio je poslanstvo Ilirskoj kraljici Teuti.Od Teute je zatraženo da obustavi napade na

Issu I da zaustavi pljačkanje Italskih i Grčkih trgovca. Rimski senat je poslao braću Gaja I

Lucija Korunkanija a njima se pridruzio I isejski Grk Kleemoporos.Ovo poslanstvo nije uspjelo

dobiti od Teute ono sto su tražili. Prema Polibiju,Teuta je saslušala zahtjeve I odgovorila da

će se pobrinuti da Iliri ne nanose nikakvu štetu Rimljanima ali da ne može da zabrani

gusarstvo jer je to privatna stvar svakog ilira. Taj odgovor se očito nije svidjeo rimskim

poslanicima te je jedan od njih rekao da ce Rim zaštititi svoje podanike i da će prisiliti Ilirske

vladare da promjene svoje zakone.

Ne zna se da li je kraljica znala ili pak naredila napad u kojem su Kleemporos I jedan Rimski

poslanik izgubili živote.Ovaj napad Rimskom senatu je dobrodošao jer je predstavljao zeleno

svjetlo za Rimsku intervenciju.Teuta je pokušala izgladiti nastali spor te u Rim šalje

poslanstvo, ali ne odustaje od posjedovanja Issa kao ni od želje da zauzme ostale kolonije na

Jadranskom I u Jonskom moru. Nakon toga Teuta šalje svoju flotu prema Dyrhalaionu ali

ubrzo uviđa da ga ne može zauzeti te krenu na Korkyru. Korkyrci se obratiše za pomoć

Grcima ali se odazvaše samo Ahejci koji su poslali deset teških ratnih brodova4. Na stranu

Ahejaca su stali i Akarnanci koji su poslali sedam ratnih brodova. U toj pomorskoj bitci koja

se odigrala kod otoka Paxosa u blizini Krfa Iliri odnose veliku pobjedu. Nedugo zatim osvajaju

Korkyru. Za zapovjednika imenovan je Dimitrije Hvaranin koji je bio zapovjednik Farosa a

najvjerovatnije I Ilirske flote.Nakon ove pobjede Iliri ponovno kreću prema Dyrrhchionu.

4 Aleksandar Stipčević, navedeno djelo, str.41-

7.

U vrijeme kada se Ilirska vojska nalazi pod zidinama Dyrrhchiona na suprotnoj strani

Jadranskog mora (Apulija 229. s.e.) okuplja se snažna vojska od 20 hiljada vojnika.2 hiljade

konjanika I 200 ratnih brodova.To je bio pocetak prvog Rimsko – Ilirskog rata5.

Rimska flota bila je pod vodstvom Gnea Fulvija Centumala.Ona se prvo uputi prema Korkyri

koju je Dimitrije Hvraranin predao bez borbe, a onda sam stupio u Rimsku službu. Nakon

toga Rimljani bez borbe zauzimaju Apoloniju I oslobađaju Dyrrhachionu od Ilirske opsade.

Tada Rimska flota kreće prema Issi I Farosu koji su nakon toga pod zaštitom Rima. Neprilike u

kojima se našla Ilirska država iskoristiše pojedina plemena (Atintani,Partini) koja poslaše

poslanstvo Rimljanima sa molbom da budu saveznici. Teuta nije mogla da zaustavi nadiranje

Rimskih legija te se povlači u utvrđeni Rhizon (danasnji Risan u Bokotorskom zalivu)6.

Shvativši da je svaki otpor uzaludan zatražila je mir. Ugovor kojeg je Teuta potpisala bio je

veoma težak za Ilirsku državu. Ona je morala abdicirati u korist Pinnesa, a Ilirsko kraljevstvo

je djelimično stavljeno pod kontrolu Rima. Ugovorom je bilo precizirano da Ilirske naoružane

lađe ne smiju ploviti južnije od Lissosa kao i zagarantovana samostalnost Grčkih kolonija.

Nakon prvog Rimsko - Ilirskog rata nastupio je period od deset godina mira a ličnost koja je

obilježila taj period bio je Dimitrije Hvaranin. On je bio čovjek velikih diplomatskih

sposobnosti koji je u pravo vrijeme shvatio da je Teutina stvar propala Dimitije se ženi

Pinnesovom majkom Triteutom I time postaje najuticajnija ličnost u Ilirskoj državi.

Drugi Rimsko Ilirski rat

Kao što sam već rekao nakon Prvog Rimsko - Ilirskog rata nastupilo je deset godina mira.

Dimitrije Hvaranin koji je u početku bio vjerni vazal Rima postepeno počinje da više brine za

Ilirske nego za Rimske interese. Naime Dimitrije Hvaranin sklapa savez sa Antigonom

Dosonom, a kasnije sa njegovim nasljednikom Filipom V. Dimitrije Hvaranin u tom savezu vidi

jačanje Ilirske države ali i slabljenje Rimskog uticaja na Balkanu.

On takođe vojno pomaže Makedoniji, sam poduzima napade na Rimske saveznike u Iliriji, te

napada Grčke gradove čak na Egejskom moru7. Ovi događaji zabrinuli su Rimski senat te

pozivaju Dimitrija u Rim. Uvidjevši da Dimitrije nema namjeru da se pojavi u Rimu 219. s.e.

protiv njega je upućena velika vojska na čelu sa L. Emilijem Paulom I M. Livijem Salinatorom.5 ibid, str. 42.6 ibid7 Aleksandar Stipčević, Navedeno djelo, str. 43.

8.

8. Dimtrije se povlači u dobro utvrđeni grad Dimallum kojeg su Iliri smatrali neosvojivim.

Nakon sedam dana žestokih borbi grad je zauzet a Dimitrije bježi na Faros ali i tamo trpi

poraz. Nakon toga on bježi u Makedoniju kod Filipa V. Za Ilirsko kraljevstvo ovaj poraz je

značio još jedan snažan udarac koji je dodatno oslabio suverenitet Ilirskog kraljevstva.S

kerdilaida koji se na vrijeme odvoio od Dimitrija uspjeva spasiti kraljevstvo, istina morao je

priznati Rimljane kao saveznike.

217. s.e. umire maloljetini Pinnes u petnaestoj godini života, tad na čelu države ostaje samo

Skerdilaida. On je Rimu služio kao odan vazal koji je branio Rimske interese na Balkanu,

naročito protiv Makedonije.

Treci rimsko ilirski rat

U prvom rimsko makedonskom ratu Filip V iskorištava neprilike Rimljana zbog Hanibalovih

pobjeda u Italiji te napada Skerdilaidu I osvaja dio Ilirske obale. Nedugo nakon Rimske

pobjede nad Kartažanima Rim ponovno počinje vojne operacije protiv Makedonije.

197 s.e. u bitci kod Kinoskefala pokopane su sve Filipove nade. Rimskom intervencijom koju

sam u kratkim crtama objasnio Ilirska država je vratila skoro sve izgubljene teritorije. Nakon

Skerdilaide na Ilirsko prijestolje dolazi Pleurat koji je svoju vladavinu obilježio kao vjerni vazal

Rima.To nije nastavio njegov nasljednik Gencije koji je oćito loše procjenio situaciju te se

počeo politički približavati Makedoniji. To je bila sudbonosna greška koja je za posljedicu

imala izbijanje Trećeg Rimsko - Ilirskog rata koji je označio kraj Ilirske države.

Rimska vojska brojala je 30 hiljada vojnika a na čelu te vojske bio je Lucije Amicije Galo 9.

Gencije zajedno sa svojom vojskom sklonio se u snažnu utvrdu Skodr (današnji Skadar u

sjevernoj Albaniji). Ilirska vojska nije mogla da izdrži opsadu Timskih legija pa 168 s.e.

predala. Gencije zajedno sa svojom porodicom odveden je u Italiju.

Godine 167. s.e. L.Amicije Galo u Skodri objavio je u ime senata da su plemena koja su prešla

na stranu Rimljana prije poraza Ilirske vojske slobodna i da ne moraju plaćati danak. Ta

plemena su: Taulanti, Pirusti i Daorsi. Ova odluka se odnosila i na gradove koji su u pravo

vrijeme prešli na stranu Rimljana (Rizon,Olcinium).

8 ibid9 ibid, str. 44.

9.

Rat protiv Dalmata

Propast Ilirske države na jugu nije učinio Rimljane apsolutnim gospodarima Ilirika, za taj

status oni su morali voditi mnoge ratove protiv pojedinih sliobodnih Ilirskih plemena. Politika

koja je Rimljanima omogućila da zagospodare čitavim Ilirskim područijem satkana u tome što

su Rimljani povremeno ratovali protiv jednih pa protiv drugih. Naravno sve ovo što sam

prethodno naveo treba posmatrati kao jedan proces koji je trajao skoro II stoljeća.

Žestoke ratove Rimljani su vodili protiv Dalmata koji su u III I II st. s.e. naselili područije

između Krke I Cetine, tim činom isejske faktorije Tragurion, Epetion I Salona bile su okružene

tim ratobornim plemenom čiji se pripadnici nisu ustezali ni od povremenih napada. Dalmati

su takođe napadali i Daorse koji su priznavali vrhunsku vlast Rima. Daorsi kao I Isejci žalili su

se na Dalmate te je Rim pokušao mirnim putem riješiti taj problem. Naime, Rimski senat je

poslao poslanstvo na čelu sa Gajem Fanijem ali Dalmati ih nisu htjeli primiti a kamoli voditi

pregovore. Poslanstvo je bilo i napadnuto a u tom napadu su ubijeni Daorski I Isejski

predstavnici.

Upravo taj napad bila je kap koja je prelila času I poslužila kao razlog za niz ratova koji će

trajati stoljeće i pol. Prvi Rimsko - Dalmatski sukob počeo je 156. s.e. a na čelu Rimske vojske

bio je Gaj marcije Figul. Dalmati su negdje u dolini Trebizata I na prilazima Imotskom I

Duvanskom polju spremno dočekali Rimske kohorte te im nanjeli teške gubitke. Rimska

vojska na čelu sa Figulom u postigla je relativan uspjeh jer je u unutrašnjosti zemlje popalila

neka naselja ali ipak nije uspjela zauzeti Delminium koji je bio glavni grad Dalmata. Taj

zadatak završio je konzul Publije Kornelije Scipion Nasika 155. s.e. Nakon pobjede nasika u

ropstvo odvodi veliki broj Dalmata te proslavlja trijumf de Dalmateis. Bitno je istaći da se

ovaj rat najvećim djelom vodio na Duvanskom I Imotskom polju te u dolini Trebizata kao I to

da su tada Iliri iz današnje Bosne I Hercegovine prvi put upoznali Rimljane.

Rat protiv Ardijejaca I Plerejaca

10.

Dvadesetak godina nakon prvog Rimsko - Dalmatskog rata Rimljani dolaze u sukob sa

Ardijejcima I njihovim susjedima Plerejcima. Ardijejci su u doba procvata Ilirske države imali

dominantnu ulogu, o tome govore Polibilje, Livije I drugi antički pisci. Nakon propasti Gencija

potisnuti su na desnu obalu Neretve ali i dalje ostaju pravi profesionalci u svom poslu

(gusarenju), sto je ujedno i bio razlog Rimske intervencije.

Rimska vojska od 10 hiljada pjesaka I 3 hiljade konjanika na celu sa Servijem Fulvijem

Flankom 135 g. s.e. porazila je Ardijejce I Plerejce10. Nakon Rimske pobjede, Ardijejci su

dislocirani u unutrašnjost, da bi se spriječila mogućnost njihovog ponovnog gusarenja.

Strabon kaže, da su bili primorani, da se bave poljoprivredom. Ali nenaviknuti na potpuno

nove uslove života vremenom su izumrli. Sto se tiče sudbine Plerejaca ona nam je slabije

poznata jedino se zna da je njihov teritorij pripojen Rimskom Iliriku, a kasnije pripojene

agerima kolonija Epidaure I Narone.

Ratovi protiv Japoda i Drugi Rimsko dalmatski rat

Iz dobro utvrđene Akuileje Rimljani poduzimaju povremene akcije protiv Ilirskih

plemena.Tako konzul Kornelije između 159. I 156. s.e. prodire na istok do Segestike (današnji

Sisak) ali biva poražen. Sa druge strane i Iliri vrše povremene napade na Rimske granice u tim

napadima istakli su se Japodi pa će ti povremeni granični napadi biti uzrok vojnog pohoda

širokih razmjera. Naime 129. s.e. protiv Japoda poslan je Caius Sernpronius Tuditants koji je

bio poznat kao vrstan govornik I historičar, uz početne poteškoće uspjeva doći do rijeke

Titiusa (Krka), te uspjeva pokoriti ne samo Japode nego i Liburne.

Nakon desetak godina Rimljani su bili prisiljeni voditi nove ratove protiv Japoda. Taj posao

povjerili su konzulu Luciusu Corneliusu Cotti I Luciusu Metelusu koji sa vojskom kreću iz

Cisalpske Galije u borbu protiv Japoda kao i drugih Ilirskih plemena. Došavsi do Segestike

Cotta se vraća u Italiju ali Metelus kreće ka jugu i dolazi do Salone (119. s.e.), a usput je

opljačkao zemlju Dalmata. Od plijena iz Dalmacije sagradio je Kastorov hramu u Rimu te 117.

s.e. proslavio triumf de Delmateis. Nakon ovih ratova vecina Ilirskih plemena priznaje Rimsku

vlast ali ne I Dalmati sa kojima će Rimljani voditi jos žestokih ratova.

Treći i Četvrti Rimsko – Dalmatski rat

10 Ivo Bojanovski, navedeno djelo, str. 38.

11.

Do trećeg Rimsko - Dalmatskog rata došla je 78. s.e. Ovaj rat dogodio se u vrijeme

građanskog rata u Italiji. Dalmati su prvo zauzeli Salonu. Na čelu Rimske vojske bio je Gaje

Koskonije kojem su trebale dvije godine da ovlada Salonom I primorjem.11

Četvrti Rimsko - Dalmatsko rat I izbija 51. s.e. kada je Cezar imao prokonzulat u Iliriji. U ovo vrijeme

Cezar je bio zaokupljen poslom u Hispaniji I Galiji. Dalmati i Japodi staju na stranu Pompeja

te zauzimaju Liburnski grad Promonu. Na neki način Cezarovci su imali i uspjeha jer je legat

Gaj Antonie 48. s.e. uspio odbraniti Salonu od daleko brojnije I nadmoćnije vojske Dalmata i

Pompejevih legija. Upravo na taj način građanski rat se proširio i na naše teritorije a

destruktivna strana rata se povećala nakon pobjede Cezara kod Farsala 48. s.e.

Te iste godine Cezar je poslao dvije legije protiv Dalmata I Pompejaca a na čelu Cezarovih

legija nalazio se Kvinto Kornificije koji nije obavio povjereni zadatak. Kornificiju u pomoć

dolazi Aulo Gabini ali je on zbog napada Japoda kao I Delmata koji su ga dočekali u klancima

kod Sinodija (48/47 s.e.) imao strašne gubitke. U ovim napadima ranjen je I sam Gabini koji

je umro u Saloni 47. s.e.

U ovaj rat umjesao se još jedan Cezarov vojvoda Publije Vatinije koji je sa svojom flotom

prisilio Marka Oktavija da napusti opsadu Salone I Epidaura. Ali borbe sa Pompejcima

završene su tek kad je Vatinije uspio da razbije Oktavijanove brodove kod Sipana. Na taj

način bila je uspostavljena vlast Cezarova propretora Kornificija. Ali ovo nije značio kraj

jednog krvavog sukoba već po mom mišljenju samo uvodni dio onoga što slijedi.

Rat sa Delmatima se nastavio za Rimsku vojsku predvodio je Vatinije koji je imao uspjeha jer

je uspio zauzeti nekoliko jakih Dalmatskih opiduma. Ali se povukao sa boišta u Naronu zbog

jake zime i samim tim nije završio svoj posao.

Borbe postaju još krvavije nakon Cezereve smrti. Dalmati uspješno ratuju protiv Rimljna te

44. s.e. negdje na prilazima Imotskom I Duvanskom uništavaju pet Rimskih kohorti pod

zapovjedništvom senator Bebija.Nakon toga Vatinije se povlači u Dirahij a Dalmati ponovno

zauzimaju Salonu.

Ova situacija nije dozvoljavala Rimljanima značajnije poduhvate u unutrašnjost Ilirika. Tek

nakon četiri godine novi triumviri Marko Antonije I Oktavijan 40. s.e. uspjevaju proširiti

granice države u unutrašnjost preko Dinarskih planina I u Panonske prostore.

11 Ivo Bojanovski, navedeno djelo, str. 39.

12.

Za namjesnika Ilirije postavljen je Azinija Polin koji je bio poznat kao pjesnik i govornik.On

uspjeva da 39. s.e. zauzme Salonu, zatim da opljačka Dalmatsku zemlju .Od ratnog plijena on

u Rimu gradi biblioteku. Polionov pohod bio je značajan ali i nakon njega Rimljani su držali

samo primorje.

IV

Oktavijanovi ratovi protiv Dalmata

13.

Najveći problem za Rimljane u Iliriji prestavljali su Dalmati koji nisu priznavali vrhovnu vlast

Rima. Da bi jednom za sva vremena pokorio Dalmate Oktavijan je odlučio da sam predvodi

Rimsku vojsku. 35. s.e. Oktavijan zajedno sa svojom vojskom upada najprije u zemlju Japoda.

Oktavijan zauzima mnoga Japodska utvrđenja kao što su Monetium, Avendo, Arupium.

Oktavijan zauzima I Metulum koji je izgleda prestavljao središte tog plemena. U napadu na

Metulum sam Oktavijan je ranjen što dovoljno govori sa kakvim su žarom Japodi pružali

otpor.

Nakon pobjede nad Japodima Oktavijan kreće prema Siscji te zauzima taj grad sa namjerom

da od njega stvori jako uporište za borbu protiv Dačana I drugih Panonskih plemena. Nakon

toga Oktavijan se vraća u Rim a u Sisciji ostavlja Fufija Gemina. Ali nakon nekoliko mjeseci on

se morao vratiti jer je u Sisciji izbila pobuna protiv Rimske vojske koju je do povratka

Oktavijana uspio ugusiti Gemin.

Sada je Oktavijan bio spreman za rat protiv Dalmata a u taj pohod kreće 34. s.e. Dalmati su

shvatili da će se biti teško oduprijeti daleko nadmoćnijim snagama. Njihova strategija se

sastojala u tome da se što bolje utvrde u svojim gradinama te da vode gerilski rat.

Dalmatski vojskovođa Verzo utvrdio se sa 12 hiljada vojnika u Promoni, gradu kojeg su

oduzeli Liburnima.Kada Oktavijan dolazi do Promona najprije zauzima okolna brda te nakon

toga počinje napad na sam grad. Drugi dalmatski vojskovođa Testimos pokušava da

pomogen Verzu ali bez uspjeha. Nadugo zatima Verzo se predao. Oktavijanu je bio otvoren

put u središte Dalmatske zemlje.

Sada je Testimos bio najveći i najopasniji Oktavijanov neprijatelj, on je primjenjivao taktiku

koja se sastojala od čestih i Iznenadnih napada.

Ali to nije obezhrabrilo Oktavijana u namjeri da jednom za sva vremena ušutka Dalmate koji

su zadavali mnogo problema Rimskoj vojsci. Oktavijan je zauzeo gradove Sinodium,

Andetium te na kraju stiga pod zidove Setovije gdje je bila smještena glavnina Dalmatske

vojske. Upravo pod tim zidovima Dalmati su branili svoju nezavisnost. Nakon teških borbi

početkom 33. s.e. Rimljani su uspjeli zauzeti grad u kojem je vladala glad. Do 27. s.e.

Oktavijan je završio osvajanje I konačno je predao senatu.

Oktavijan je sljedeće uslove nametnuo Dalmatima:

1.Dalmati moraju plaćati danak

2.Moraju vratiti orlove koje su oteli Gabinusu

3.Dati 700 mladića kao taoce

14.

Oktavijan u Rimu gradi biblioteku koju u čast svoje sestre nazvao ”Octaviana”, a ta biblioteka

sagrađena je od ratnog plijena kojeg je Oktavian zarobio u Iliriji.12

V

Batonov ustanak

12 Aleksandar Stipčević, navedeno djelo, str. 49.

15.

Batonov ustanak predstavlja posljednji pokušaj Ilira da Rimljane protjeraju iz Ilirika, to je

učinjeno između 6 i 9. s.e. Povod za ustanak krije se u sakupljanju danka kao i u novačenje

mladih ljudi u Rimsku vojsku. Takođe jedan od razloga je zasigurno I to sto su Iliri bili

slobodoljubiv narod.

Naime, na čelu ustanika nalazio se vođa Desitijata Baton, nije trebalo proći mnogo vremene

da se ustanicima pridruže I druga Ilirska plemena. Posebno su se istakli Breuci sa svojim

kraljem Pinnesom i vojskovođom Batonom. Ova dva Batona predstavljaju centralne lićnosti

ovog ustanka u kojem se veliki broj Ilirskih plemena udružio i borio protiv Rimljana.

U daljem tekstu pokušat ću da u kratkim crtama objasnim tok ovog ustanka. Naime, Breucki

Baton sa svojom vojskom se uputio protiv Sirmuima ali biva odbijen. Desidijatski Baton kreće

protiv Salone ali biva ranjen I odustaje od namjere da osvoji Salonu.On kreće na jug I stize do

Apolinije u srednjoj Albaniji. Ovaj ustanak izazvao je pometnju u samom Rimu, jer se pričalo

da broj ustanika iznosi 800 hiljada. Car August je bio svjestan činjenice da ustanici mogu

prenijeti rat na Apeninski poluotok te naređuje Tiberiju da sklopi mir sa Markomanima I

Kvadima te krene na Ilirik. Tiberije nakon sklapanja mira dolazi u Sisciju ali odugovlači

napade na ustanike smatrajući da će nestašica hrane izazvati pometnje u njihovim redovima.

Car August nije bio zadovoljan tom taktikom pa je u Iliriju poslao Germanika.

Ubrzo počinju borbe širokih razmjera, dešava se čuvena bitka na rijeci Bathinus gdje je

Breucki Baton doživjeo težak poraz. Ovaj poraz doveo je do pometnje u Ilirskom taboru.

Težnja Pinnesa da se borba nastavi nije naišla na pogodno tlo jer je njegov vojskovođa bio

protiv te opcije. Kralj Breuka se predao Rimljanima a u znak zahvalnosti Breucki Baton je

imenovan za vođu Breuka ali njegova vladavina nije bila dugog vijeka jer nedugo zatim

Desidijatski Baton ga je uhvatio i osudio na smrt. Ali ta osuda nije vratila u rat Panonske

Breuke.

Sada je glavni neprijatelj Desidijatskog Batona bio Germanik, koji je imao mnogo problema,

ali uz velike napore uspjeva osvojiti gradove Spolonum, Seretium I druge. No vojska

Germanika doživjela je I jedan neugodan poraz kod grada Retiniuma (možda današnji

Golubići kod Bihaća).

16.

Nakon toga u Ilirik se vraća Tiberije koji zajedno sa Germanikom vodi borbe protiv ustanika.

Ilirski gradovi padali su jedni za drugim u Rimske ruke.Posljednji otpor Rimljanima pružen je

u gradu Ardubi (današnji Vranduk). Kada je Baton uvidjeo da je dalji otpor uzaludan on se

predaje Rimljanima. Za sebe nije nista tražio, nego samo da njegovim vojnicima bude

posteđen život.13

Na Tiberijevo pitanje zašto je digao ustanak svjedoči historicar Dion Kasij, da je to učinio zato

sto Rim među Ilire nije poslao pastire da upravljaju nego vukove. Baton je poslan u

progonstvo u Ravenu gdje je i umro.

13 Aleksandar Stipčević, navedeno djelo, str. 51.

17.

VI

Zaključak

Rimsko – Ilirski sukobi su predstavljali dugotrajan proces, koji je trajao preko dva stoljeća.

Valja napomenuti, da uzroci za rat nisu bili tako naivne prirode kako to navode antički izvori.

Gusarenje je zasigurno predstavljalo problem za Rimsku državu, ali sigurno ne u toj mjeri da

bi samo zbog tog razloga pokrenula ogromni osvajački pohod, koji će mnogo Rimljana koštati

života, te Rimsku državu mnogo novca.

Treba imati u vidu, da se radi o periodu širenju Rimske države. Rim je nakon velike pobjede

nad Kartažanima imao slobodne ruke, te mu se više nije imala suprostaviti konkretna sila,

kao što je to bila Kartaga. Sam prirodan tok, je dakle, diktirao Rimsko širenje ka istoku. A to

se širenje jedino moglo odvijati preko Balkanskog poluotoka, to jeste, područija na kojem su

živjela Ilirska plemena. Ista su bila na nižem stupnju razvoja od samih Rimljana, iako su već

dugo dopirali kulturološki uticaji sa Apeninskog polutoka, te Grčki uticaji koji su dolazili sa

Juga.

Još jedan faktor koji je igrao veliku ulogu u ovom sukobu, i koji je u nekim aspektima dosta

olakšao Rimski pohod je sama razjedinjenost Ilirskih plemena. Ista nikad nisu stvorila

homogenu državnu zajednicu, te se naravno, nisu ni suprostavila Rimljanima zajedno. Rim je

ovdje, još jednom demonstrirao svoju dokazanu metodu Divide et Impera.14

Rimljani su naposletku savladali Ilirski otpor, te su otpočeli izgradnju Ilirskih područija, te su

je na kraju i uvrstili u Rimsku državu prvo kao provinciju Ilirika.

Zadnji očajnički pokušaj Ilira da zbace Rimsku vlast, očigledan je u Batonovom ustanku koji je

trajao od 6 – 9 g. Gušenjem ovog ustanka, se označava i konačni pad pod apsolutnu Rimsku

vlast, krajem Batonovog ustanka se ujedno završila i pacifikacija prostora na kojima su živjeli

Iliri.

14 latinski – Podjeli pa vladaj.

18.

Literatura

1. Bojanovski Ivo, BiH u Antičko doba, Sarajevo 1988.

2. Brujić Dragan, Vodić kroz svet Antike, Beograd 2005.

3. Maškin N.A, Istorija Starog Rima, Beograd 2005.

4. Olujić Boris, Povijest Japoda, Zagreb 2007.

5. Stipčević Aleksandar, Iliri, Zagreb 1989.

19.

Dodatak

20.