Izraelsko-arapski ratovi

  • View
    235

  • Download
    1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

......

Text of Izraelsko-arapski ratovi

-

,

-

:

20. .

:

:

:

:

{{{}}}

- 20. . . , . , .

19. - 1948: , . - , , , . 20. , . , .

19. . , . , , , . , .

-

1947. . 181 1948. - . , , . , . , . , . - .

19481967- 1948. 14. 1948. , . . : , , , , , . , 78% . . ( ), , ; . 520.000 ( ), 900.000 ( ) 720.000 -. , 800.000 ; 600.000 .

1956. 1956. . , .

1967. 1973.

1967. 1966. . - . , . , , . . , , . -, " ", ( ) .

19671973 . , . . , , .

1968. 1970 . . 1970. .

1973. 6. 1973., . 1977. , , , , , .

19742000

, . 1978. 1979. . - , , , , . .

, . (1978. 1982.), 1982, .

, .

""

1987. . . , , . 1993.

, . . .

. , .

[] 1991. 1991. -, , .

, " ". . , , , .

I , , I, 13. 1993. . - , , , . , (, ).

II 1995. II . 4 , . 4. 1995.

2000 - -

, , , 28. 2000., . . . , . , , 1994. , . , , .

2006.

.

. - 2006. . 1,500 , .

- - :Bliskoistoni sukob

Izvor: Wikipedija

Skoi na: orijentacija, trai

Bliskoistoni sukob

Arapska liga i Izrael

Arapska ligaIzrael

Ratovali s IzraelomPojas Gaze i Zapadna obala

Datum

Poetkom 20. stoljee - danas

Lokacija

Srednji istokIshod

jo trajeCasusbelliStvaranje idovske drave na podruju arapskih drava i tenja Arapa da stvore palestinsku dravu na podruju Palestini.

Sukobljeni

Izrael

Arapska liga

Bliskoistoni sukob - neprestani politiki i vojni sukob na podruju Bliskog (Srednjeg) Istoka od stvaranja drave Izrael (1948). Iako je prolo 60 godina od osnutka hebrejske drave, sukob traje jo i danas zbog tenje Arapa da stvore palestinsku dravu na podruju Gaze i Zapadne obale.

Povijest [uredi]Podjela Mandatne Palestine [uredi]Nijedno svjetsko arite u proteklih pola stoljea nije bilo neprekidno nestabilno, niti je imalo globalno vane posljedice kao podruje prednjeg Bliskog istoka. Regija obuhvaa drave Bliskog istoka okrenute Mediteranu - Izrael, podruja pod palestinsom samoupravom te Libanon, Siriju, Egipat i Jordan. Poetkom 20. stoljea ta podruje su se nalazila u sastavu Osmanskog Carstva, s iznimkom Egipta koji je bio britanski protektorat i Libanona u koji je prije djelomino penetrirala francuska kolonijalna vlast. Naseljavala ga je apsolutna veina muslimanskog stanovnitva arapskog podrijetla s malim enklavama kranskih maronita, idova i ijitskih muslimana.

Slabljenje Osmanskog Carstva krajem XIX. stoljea dalo je odreenu nadu arapskim liderima da e svretkom osmanlijske vlasti biti stvorena jedinstvena arapska drava. No, razvoj dogaaja tekao je drugim smjerom. Vanost regije za strateke interese europskih kolonijalnih sila bila je velika te je podruje Bliskog istoka krajem I. svjetskog rata i propasti osmanske imperije, uz blagoslov Lige naroda, bilo razdijeljeno izmeu europskih sila na vie teritorija s razliitim stupnjem autonomije. Tako su na podruju prednjeg Bliskog istoka Velikoj Britaniji kao mandatna podruja pripali Palestina, s obvezom stvaranja nacionalnog doma za idove (od koje e ona, ubrzo, otcijepiti 4/5 i od toga stvoriti dravu Transjordan, za svog saveznika, erifa od Meke, koji je izgubio utjecaj u svojoj domovini, sada Saudijskoj Arabiji, i idove, a Francuskoj Sirija i Libanon.

Nastanak cionistikog pokreta i ideja idovske drave [uredi]

Podruja u kojima su idovi inili veinu u Britanskom mandatu Palestine 1947.

Kao odgovor na val antisemitizma, koji je u drugoj polovici XIX. stoljea ponovno zapljusnuo Europu, a u kontekstu nastajanja brojnih nacionalnih pokreta, meu europskim idovima nastala je ideja stvaranja suverene idovske drave, koja bi bila jamstvo opstanka idova u svijetu. Na inicijativu austrougarskog idova Theodora Herzla 1897 godine osnovan je cionistiki pokret, koji je na svom prvom zasjedanju za mjesto osnivanja drave izabrao biblijski Izrael. Pokret je dobio naziv po brdu Cion, na kojem je bio smjeten jeruzalemski hram, a tvorac kovanice bio je austrijski filozof Nathan Birnbaum. Pokret je istodobno zatraio meunarodnu potporu za svoj cilj, no ideja idovske dravnosti isprva nije naila na osobito odobravanje u meunarodnim diplomatskim krugovima.

No, realizacija ideje idovske dravnosti ipak se pojavila na horizontu, nakon to je britanska vojska 1917 zauzela taj dio Osmanskog Carstva. U tom trenutku najveim postignuem cionistikog pokreta pokazalo se donoenje tzv. Balfourove deklaracije u studenom 1917., nazvane po britanskom ministru vanjskih poslova Balfouru. Tom je deklaracijom britanska vlada, nastojei pridobiti potporu svjetskih idova za sile Antante, dala potporu ideji da se na podruju Palestine osnuje nacionalni dom za idove. No, britanska je diplomacija vjeto trgovala Palestinom u dva ranija sluaja. London je obeao Arapima stvaranje drave na ruevinama Osmanskog Carstva u zamjenu za njihovu borbu protiv Turaka, o emu svjedoi korespondencija britanskog povjerenika za Egipat McMahona i tada najutjecajnijeg arapskog voe Huseina Ibn Alija voena izmeu 1915 i 1916, godine. U drugom dokumentu, tajnom dogovoru Sykes-Picot iz 1916. Velika Britanija je obeala podjelu podruja svojim saveznicama Francuskoj i Rusiji.

Balfourova je deklaracija otvorila put veem idovskom useljavanju u Palestinu. Ubrzo, podjelom Palestine na Palestinu i Transjordan, dio Palestine istono od rijeke Jordan zatvoren je za idovsko useljavanje. Iako je u poetku britanskog mandata u Palestini ivjelo 590 tisua Arapa i tek pedesetak tisua idova, taj se omjer ubrzo poeo mijenjati. Useljavanje idova dodatno su potaknuli gospodarska depresija tridesetih godina i uspon nacizma u Njemakoj. Arapsko, pak, useljavanje ubrzano je gospodarskim razvojem regije. Iako su Britanci nastojali odrati politiku ravnoteu izmeu doseljenih idova i arapske veine hranei ih kontradiktornim obeanjima, s rastom idovske imigracije u Palestinu jaalo je i arapsko nezadovoljstvo. Prvi napadi na doseljene idove dogodili su se 1920 u Jeruzalemu, a kulminirali su velikim arapskim ustancima 1929 i 1936 godine. Pobune su Britanci uguili silom, a injenica da je osim britanskih vojnih ciljeva na meti arapskih ustanika bilo i idovsko stanovnitvo imala je za posljedicu stvaranje i naoruavanje idovskih milicija.

Najvea idovska paravojna formacija bila je lijevo orijentirana skupina Hagana sa svojom elitnom jedinicom Palmach, iz koje je potekao niz idovskih lidera XX. stoljea, kao to su Yitzhak Rabin i Moshe Dayan. Na drugoj strani nalazila se ideoloki desna oruana skupina Irgun Zvai Leumi, iz koje su pak potekli bardovi izraelske desnice Menachem Begin i Yitzhak Shamir. Obje su skupine sudjelovale u okrajima s arapskim militantima te u napadima na britanske garnizone u Palestini, da bi poslije, tijekom politike konsolidacije izraelskog vodstva, dolo i do kratkotrajnog oruanog sukoba izmeu te dvije skupine.

Tretirajui ga kao unutranje britansko pitanje, problem Palestine je 1937 pokuala rijeiti tzv. Peelova komisija koja je predloila novu podjelu Palestine na dva dijela. Uoi poetka II. svjetskog rata Velika Britanija je unato vijestima o progonu europskih idova, u nastojanju da da ustupke Arapima, primijenila jo otrije restrikcje kod idovskog (ali ne i arapskog) useljavanja u Palestinu i ograniila kontingent idovskih useljenika na 75 tisua tijekom pet godina, dok je za vei broj imigranata bila potrebna arapska suglasnost. No, sve ozbiljne pokuaje rjeavanja arapsko-idovskog konflikta prekinuo je poetak II. svjetskog rata.

Ali ni rat u Europi i Sjevernoj Africi nije okonao povremene meusobne sukobe idova i Arapa, koji su 1944 godine kulminirali oruanim ustankom idovske milicije Irgun protiv britanske vlasti u Palestini. Nakon to su na vidjelo izbila stradanja idova za vrijeme holokausta, ideja idovske dravnosti na Zapadu je dobila simpatije i vee razumijevanje. Unato tome, Velika Britanija nije dopustila useljavanje stotinjak tisua preivjelih zatvorenika koncentracijskih logora u Palestinu, pa su mnogi nali utoite ilegalno. U razdoblju nakon rata London je stvorio nekoliko planova politikog rjeenja Palestine koji su bili odbijeni jedan za drugim. Na posljetku, Velika Britanija oslabljena u II. svjetskom ratu shvatila je da vie nije spremna nositi teret angamana u Palestini te je u veljai 1947 stavila svoj mandat u Palestini na raspolaganje Ujedinjenim Narodima i odluila se povui.

Dra