Pomorski ratovi II

Poglavlje 12

Početci engleske pomorske vlasti

U vrijeme dok se nizozemska pomorska trgovina razvija u svjetsku, dotle je u Engleskoj trgovina u rukama Hanze i Genove. U 13. stoljeću izvoz vune preuzeli su engleski trgovci (Company Merchant Adventurers) koji su u Kanalu i na Sjevernome moru uspostavljali trgovačke veze i uvozili u Englesku potrebne sirovine.

U međuvremenu se trgovci angažiraju i u eksploataciji ribom bogatog Sjevernog mora, povezujući se postepeno i u trgovcima na Mediteranu. Njima je Henrik VII. Navigacijskim aktom iz 1485 nastojao osigurati čvrste pozicije u pomorskoj trgovini. Drugi Tudor na engleskom prijestolju, Henrik VIII., organizira “kraljevsku mornaricu”, koja tada broji 53 broda i oživljuje brodogradnju.

Tek je kraljica Elizabeta (1558-1603) dala engleskoj politici izrazito maritimni smjer. Engleska uspostavlja i trgovačke veze s Rusijom (Russia or Moscovy Company). Preko Rusije dolazi u drugoj polovici 16. stoljeća u vezu s Perzijom odakle se dobiva sirova svila. Istodobno Hawkins organizira trgovanje crnim robljem iz Gvineje, zbog čega dolazi do sukoba s Portugalom i Španjolskom, a Drake pljačka španjolske brodove gdje god ih susretne.

Englesko-španjolski rat. Osnutak londonske burze šezdesetih godina 16. stoljeća pokazuje namjeru Engleske da se emancipira od evropskog kontinenta. Osnivaju se brojne trgovačke kompanije. Aktivnost tih kompanija koje su eksploatirale prekomorske kolonije i bavili se krijumčarenjem, gusarstvom i trgovinom robljem, izazvale su sukob sa Španjolskom.

Engleska je formalno ušla u borbu protiv Španjolske kao saveznik Nizozemske u borbi za samostalnost. Poraz španjolske Armade 1588 bio je najava propadanja španjolske prevlasti i početak naglog uspona Engleske.

Smatrajući da je najveći neprijatelj likvidiran na moru, kraljica Elizabeta osniva 1600 kompaniju Company of Merchants of London Trading into the East India, kojoj daje monopol u trgovini na golemom području istočno od rta Dobre nade, na kojem je nekad dominirao Portugal.

Jakov I, prvi vladar engleske dinastije Stuart, sklopio je 1604 mir sa Španjolskom. Tim je mirom formalno priznat monopol španjolskog trgovanja u Karibima, ali se borba nastavlja u legaliziranoj aktivnosti gusara i krijumčara.

Dok su Španjolci u svojim kolonijama tražili samo zlato i srebro, Englezi su shvatili da im plantaže mogu donijeti daleko više koristi. Za razliko od kolonizacije Antila koju je provelo nekoliko smionih pionira, kolonizaciju Sjeverne Amerike provodile su isključivo kompanije.

Prva polovica 17. stoljeća je razdoblje naglog uspona engleske mornarice. Uvode se novi tipovi brodova, među njima i brze fregate.

Borba Engleske i Nizozemske za dominaciju u svjetskoj trgovini

Već u toku borbe za samostalnost Nizozemci su razvili načelo trgovačke slobode i slobode mora (mare liberum). No oni su u stvari željeli svrgnuti Španjolce i prisvojiti more za sebe, a svojom su ekonomskom politikom nastojali istisnuti sve konkurente, u prvom redu Engleze. U situaciji u kojoj je 9/10 engleske vanjske trgovine bilo u rukama Nizozemaca, to im nije bio problem.

Englezi su pojmu mare liberum suprostavili pojam mare clausum (zatvoreno more), tržeći dominaciju Engleske u morima koja je okružuju. Bilo im je jasno da se ta dominacija može postići samo ratom.

1651 Cromwell je Navigacijskim aktom postavio dva zahtjeva: pravo da Englezi pretražuju sve nizozemske brodove i pravo da svi strani brodovi prvi pozdravljaju engleske ratne brodove u vodama Four seas (Biskaj, Kanal, Irsko i Sjeverno more).

Od 1652 do 1674 bila su tri englesko-nizozemska rata u kojima je pobjednik bila Engleska. Nizozemska se morala odreći New Yorka i dati Engleskoj velike trgovačke ustupke u Istočnoj Indiji.

Nizozemskoj su trgovini, osim ratova s Engleskom i Francuskom, udarac zadali i veliki brodovi koji su sve više ulazili u promet, a plitke nizozemske luke nisu mogle konkurirati širokim i dubokim engleskim i francuskim lukama.

Pomorski uspon Francuske

Dolaskom na vlast Colberta 1661, Francuska doživljava jak trgovački i kolonijalni razvoj. Francuski je izvoz do tog vremena bio u rukama nizozemskih trgovaca.

Colbertove Ordonnance du commerce i Ordonnance de la marine donose odredbe kojima je cilj: osigurati francuskim brodovima posredništvo u trgovanju, stimulirati ribarstvo i izgradnju trgovačke i ratne mornarice. Osnivaju se i trgovačke kompanije (Levantska, Istočnoindijska, Zapadnoindijska...) koje su Francusku trebale osloboditi od stranog posredništva u trgovanju s kolonijama i osigurati joj velike prihode od pomorske trgovine. Radi uništenja neprijateljske trgovine, organizira se i legalizira gusarenje.

U sferu imperijalističke politike Luja XIV. ulazila je Nizozemska; steći kontrolu nad njezinim lukama, razgranatim trgovačkim vezama i jakom trgovačkom mornaricom. Stoga je sukob s Engleskom bio neizbježan budući da je i ona imala svojih interesa u Nizozemskoj. Imperijalistička politika Luja XIV priskrbila je francuskoj za neprijatelja cijelu Evropu.

Francusko-španjolski rat (1635-59). Još u vrijeme španjolsko-nizozemskog rata, Francuska je najavila rat Španjolskoj. Rat je završio Pirenejskim mirom koji je za Španjolsku značio teški poraz.

Francusko-nizozemski rat (1674-78). Ovaj se rat nije vodio na Atlantiku, već u Sredozemlju. Rat se nastavio u Zapadnoj Indiji.

Završen sklapanjem sporazuma (Nijmegenu), koji je bio relativno povoljan za Nizozemsku, koja je čak sklopila trgovački ugovor s Francuskom. No dok je Nizozemska ratovala s Francuskom, engleskim je trgovcima uspjelo prodrijeti u nizozemske interesne sfere. Ono što Englezima nije uspjelo u tri rata protiv Nizozemske, uspjelo im je u ovom ratu.

Slabost Nizozemske pogodovala je razvoju krstaričkog rata u kojemu su se istakli gusari iz Calaisa i Dunkerquea. Tim je krstaričkim ratom nizozemska trgovina znatno paralizirana, a engleski su se konkurenti afirmirali na kontinentalnim i prekomorskim tržištima.

Falački rat (1688-97). Nizozemski namjesnik Vilim III Oranski iskrcao se 1688 u Englesku s malim flotnim odredom (Glorious Revolution) i prisilio engleskog kralja Jakova II na bijeg preko Kanala. Najvažniji politički cilj Luja XIV bio je da se na englesko prijestolje vrati Francuzima naklonjeni Jakov II.

Tako je započela između Engleske i Francuske borba za prevlast na moru, koja će kroz dugo vremena dominirati evropskom poviješću. Falački rat je prvo veliko iskušavanje snaga u okviru dugotrajnog ratovanja u kojemu je Francuska protiv sebe imala čitavu kontinentalnu Europu i obje pomorske sile Englesku i Nizozemsku.

Zadatak nizozemsko-engleske flote je zaštititi vlastitu trgovinu i pomoći Španjolskoj u borbi protiv Francuske.

U nekoliko pomorskih bitaka tog rata francuska je flota doživjela katastrofalan poraz, pa francuski kralj Luj XIV. ograničuje francusku aktivnost na moru uglavnom na gusarski rat.

Taktički je falački rat značio razdoblje slave francuske flote. Kada je Vilim III došao na prijestolje interesi engleske postali su mu važniji od interesa Nizozemske, pa se pred pomorskom moći Engleske kojoj je on postavio temelje morala povući Francuska, ali i Nizozemska.

Dansko-švedski ratovi (1563-1679)

Kalmarskim savezom skandinavskih država 1397 postignuto je sjedinjenje Danske, Švedske i Norveške. U Švedskoj se danski vladari koji su bili na čelu saveza nisu mogli održati, a švedski kralj Gustav u 16. stoljeću ukinuo je savez.

Danska od tada vodi ratove sa Švedskom ne bi li taj savez ponovo uspostavila. U tim ratovima radi se ustvari o prevlasti na Baltičkom moru, a Švedska je kao pobjednik stekla preduvjete da postane prva pomorska sila na Baltiku.

Rusija

Ruski car Petar Veliki je potkraj 17. stoljeća uočio značenje pomorske trgovine, te pokazuje zanimanje za Crno i Baltičko more. On šalje mlade Ruse pod vodstvom Peraštanina Marko Martinović u Veneciju i Perast da se osposobe za pomorsku službu.

Prema ugovoru s Turskom, Rusi su mogli ploviti i prevoziti robu Crnim morem samo turskim brodovima. Zato je mnogo značajniji prodor Rusije na Baltik. 1703 utemeljen je Sankt-Petersburg, koji postaje središtem čitave ruske pomorske trgovine. Time Rusija ulazi u evropsku pomorsku povijest.

U zapadnoj se Evropi sprema početak borbe za prevlast na moru između Engleske i Francuske.

Rat za španjolsku baštinu 1701-14

Povod za rat bio je dioba španjolske baštine nakon smrti Karla II, koji je prisilno potpisao oporuku da je njegov nasljednik Filip od Anjoua. On je zasjeo na španjolsko prijestolje kao Filip V. Stoga Austrija, Nizozemska i Engleska sklapaju savez protiv Španjolske i Francuske.

Jedan od značajnijih događaja u ratu bilo je savezničko osvajanje Gibraltara. Od tada je Gibraltar u rukama Engleza. Rat je završio potpisivanjem mira, kojim Francuska pristaje razoriti svoja gusarska gnijezda i sklapa za sebe nepovoljan trgovački ugovor sa Nizozemskom i Velikom Britanijom. Španjolska je Britancima priznala isključivo pravo uvoza crnog roblja u Južnu Ameriku. Tako je nakon potpisivanja ovog mira postojala samo jedna pomorska sila: Velika Britanija!

Nordijski rat 1700-21

Oko 1700 našla se Švedska, saveznica Engleske i Nizozemske, pred koalicijom Rusije, Danske, Poljske i Saske. Sve su te zemlje htjele dobiti u svoje ruke švedske posjede na Baltiku.

Rat otvara Danska upadom u švedski teritorij. Nakon 20 godina ratovanja iscrpljena Švedska, kojoj je Velika Britanija pružala samo simboličku pomoć, potpisuje mir. Tim je mirom Rusija dobila prevlast na Baltiku. Nordijskim je ratom završila velika borba između Velike Britanije i Francuske. Od tada glavnu riječ u svjetskoj politici vode Velika Britanije i Rusija.

Rat četvorne lige protiv Španjolske 1718-20

Velika Britanija uznemirena ekonomskom i vojnom obnovom Španjolske. Stoga je pad Sardinije u španjolske ruke izazvao izazvao sklapanje četvorne lige (VB, Nizozemska, Francuska i Austrija). Nakon napada Španjolske na Siciliju Britanci interveniraju. Ovim je ratom završila uloga Španjolske kao pomorske velesile.

Britansko-španjolski rat 1739-44

Od početka 18. stoljeća počinju za VB i Francusku sve veću važnost dobivati posjedi u Indiji. Oko nje se razvila duga borda između VB, Francuske i Španjolske. Zbog krijumčarenja crnog roblja u španjolske kolonije u Južnoj Americi, Španjolska je poduzimala represalije protiv britanskih brodova, što je izazvalo nezadovoljstvo VB. Kada je Španjolska odbila britanski ultimatum, VB joj je navijestila rat.

Taj je rat značio prvi veći prodor VB u španjolske i francuske prekomorske posjede. VB je započela rat u Americi smatrajući da je tu Španjolske najslabija. Istodobno Francuzi i Španjolci opremaju znatan broj gusarskih brodova za trgovački rat protiv VB. Britansko-španjolski rat nije završio, već se nastavio u rat za austrijsku baštinu.

Rat za austrijsku baštinu 1740-48

Nakon smrti Karla VI na Austrijsko je prijestolje došla Marija Terezija. Mnogi europski vladari nisu joj pravo na baštinu habsburških zemalja. Mariji Tereziji su se priklonile VB, Nizozemska, Saska, Sardinija i Rusija, a na protivničkoj strani su Bavarska, Francuska, Španjolska i Prusija. U rat su pojedine zemlje ulazile postepeno.

Čim je Francuska objavila rat VB pomorsko je ratovanje u evropskim vodama zamrlo i prebacilo se u kolonije koje su glavni ratni cilja Britanaca. Najvažniji su se događaji kolonijalnog rata odvijali u Indiji. Iako je rat završio sklapanjem mira koji ga je i donio Evropi, u kolonijama se situacija sve više zaoštravala.

Sedmogodišnji rat 1756-63

Ovaj je rat nastojao riješiti kolonijalne probleme koji su u ratu za austrijsku baštinu tek dodirnuti. Bez ikakvih obzira na razvoj situacije na europskim ratištima, ovaj se rat vodio kao izrazito pomorski i kolonijalni rat VB protiv Francuske i Španjolske.

U Europi, VB je nastojala uništiti francusku i španjolsku pomorsku trgovinu i stoga su blokirali luke protivnika. Francuska nije mogla održavati pomorske veze sa kolonijama, i tako je Karipsko more došlo pod kontrolu Britanaca. Potpisivanjem mira VB stekla je mnoge španjolske i francuske kolonije.

Rusko-turski ratovi (1768-74; 1787-92)

Vodili su se zbog težnje Rusije za prevlasti na Crnom moru. Bitke su se vodile u Sredozemnom i u Crnom moru. Stanje ruske flote bilo je loše, a stručno osoblje na brodovima činili su uglavnom Britanci, Nizozemci i Danci. Ipak je iz dva rata protiv Turske Rusija izašla kao pobjednica. VB je odahnula kada Rusija ipak nije uspjela osvojiti Carigrad i prodrijeti na Sredozemno more.

Rat za američku samostalnost 1775-83

U Sjevernoj Americi, postepeno se razvijala francuska kolonijalna država od Kanade do New Orleansa, a usporedo je išla engleske kolonizacija. U sedmogodišnjem su ratu mnogi francuski posjedi u ruke Britanaca (čitav istočni dio Sjeverne Amerike).

Da popravi loše stanje u financijama, britanski parlament nameće kolonijama teške poreze i namete, te povećava carine. To je izazvalo u sjevernoameričkim kolonijama reakciju koja je dovela do rata s maticom zemljom. Rat je prešao lokalne granice i postao rat evropskih sila. VB je rat objavila Nizozemska, a Britanija je objavila rat Francuskoj i Španjolskoj. Glavna ideja rata bila je steći prevlast na moru.

Rat vojnički završio neodlučeno. Potpisivanjem mira britanske su kolonije u Sjevernoj Americi stekle neovisnost, a VB je svoju pažnju usmjerila na Indiju.

Da zadrži prevlast na moru, VB je morala sačuvati samostalnost Nizozemske i ravnotežu na Baltiku, te na Sredozemlju učvrstiti pozicije, što joj je ugrožavala Rusija.

Koalicijski ratovi protiv Francuske Republike 1792-1805

Savez između Austrije i Pruske, te ultimatum francuske vlade Austriji, doveli su do francuskog navještaja rata u Austriji. To je bio početak rata u koji su postepeno ulazili i drugi narodi (VB, Španjolska, Nizozemska, Portugal, Napulj). Prva koalicija naroda se 1797 raspala i Španjolska je prešla na stranu Francuske.

Kako je Austrija izborila pobjedu na kopnu, Francuska je morala pristati na sklapanje mira. Prema ugovoru Austrija je stekla: Veneciju, Istru, Kvarnerske otoke, Dalmaciju i Boku kotorsku.

Na poticaj VB stvara se druga koalicija protiv Francuske (VB, Austrija, Rusija, Portugal, Napulj i Turska). 1798 Napoleon Bonaparte vodi francusku vojsku u Egiptu. Egipat je zanimljiv kao etapa u osvajanju Indije, a javlja se ideja o probijanju Sueza (probijen je 1869).

Državnim udarom Napoleon ruši Direktorij i postaje prvi konzul Francuske. Na europskom kopnu, francuski su vojni uspjesi prisilili Austriju na potpisivanje mira, čime se raspala koalicija protiv Francuske. Preostao je samo jedan neprijatelj s kojim Francuska nije potpisala mir – VB. Bitke između Francuske i VB vode se u Egiptu. Nakon kapitulacije Francuske i potpisivanja mira, u VB je zavladalo nezadovoljstvo zbog uvjeta tog mira, pa je izbijanje novog rata bilo samo pitanje vremena.

Francuska je nastojala monopolizirati uvoz kave i šećera iz Amerike u Europu, što je izazvalo otpor britanski trgovaca. 1804 Bonaparte je postao Napoleon I, kralj Francuza.

U trećem koalicijskom ratu dolazi do velike pomorske bitke kod Trafalgara, između britanske i francusko-španjolske flote. Bitka u kojoj je Nelson poginuo značila je pobjedu Britanaca –Trafalgar Day - početak vladanja svih morima.

Rat završava za Austriju sklapanjem mira s Francuskom, po kojem Austrija gubi: Veneciju, Istru, Dalmaciju, jadranske otoke i Boku kotorsku. Napoleon ih je ujedinio u Ilirske pokrajine.

Nelsonov admiralski brod ,,Victory" iz povijesne pomorske bitke

kod Trafalgara (1805)

Kontinentalna blokada. Bitkom kod Austrelitza Napoleon je postao gospodar Europe, ali je VB bila gospodar na morima. Kako je Napoleon znao da bez prevlasti na moru neće pobijediti VB, napušta ideju invazije VB i odlučuje voditi rat proziv britanske pomorske trgovine, onemogućujući trgovinu s Kontinentom.

Danska, Rusija i Francuska sklopile su savez protiv VB, a VB se pridružuje Portugal. Pasivna rezistencija ostalih europskih zemalja protiv blokade dovodi do krijumčarenja golemih razmjera. Britanci uvode sistem licencija kojim daju dozvole neutralnim brodovima da prevoze njihovu robu. Krijumčarski centri bili su Helgoland, Hamburg, Malta i Solun.

Od 1806 razvijala se na čitavom Mediteranu jaka protu-francuska pomorska aktivnost koju su predvodile britanska i ruska flota.

Na Jadranu, Napoleonov je cilj bio zatvoriti čitavu jadransku obalu za britansku trgovinu i stvoriti kontinentalni put francuskoj trgovini na Istok (uvoz pamuka). Britanci su na Jadranu preuzeli dotadašnju ulogu Rusa; brojni gusarski brodovi ometali su francusku trgovinu. Vis je postao važno gusarsko uporište, jer se s njega lako mogla nadzirati francuska flota. Zbog toga su ga Francuzi odlučili zauzeti. Francusko-mletački odred fregata (1811) napao je britanski odred pod vodstvom Hosta, ali bez uspjeha, tako da su Britanci osigurali Vis za sebe.

Iako na moru nije bilo više većih bitaka, aktivnost britanske flote bitno je utjecala na tijek rata na kopnu. Blokadom francuskih i španjolskih gradova paralizirana je njihova pomorska trgovina.

Nakon “bitke naroda” kod Leipziga 1813, Napoleon se povlači preko Rajne, a 1814 se odriče krune. Nakon Napoleonova vratolomnog povratka u Pariz iz zatočeništva na Elbi, saveznici ga definitivno tuku u bitci kod Waterlooa, nakon čega rat završava sklapanjem mira. Napoleon je ponovo u zatočeništvu ovog puta na udaljenom otoku u Južnom Atlantiku – sv. Heleni.

Pomorski ratovi prijelazne epohe

Poslije ratova protiv Napoleonove Francuske, U Sredozemlju operira samo Britanska flota, te berberski (alžirski i marokanski) gusari. Prvu akciju protiv njih poduzimaju SAD 1816, a kasnije i druge države. Tada nastupa pola stoljeća manjih flotnih akcija prvenstveno VB (Opijumski rat protiv Kine, zauzimanje obala Burme...) i Francuske (akcije u Porugalu).

Viktorijanska era u Velikoj Britaniji

Vladanje kraljice Viktorije (1837-1901) znači novu fazu u razvoju Britanskog pomorstva. Pojava prvih parobroda otvara nove mogućnosti, a 1852. počinje se graditi najveći brod 19. stoljeća Great Eastern. Održava se redoviti promet s Indijom i Australijom i osnivaju velika parobrodska društva transatlantske službe. Novi zamah razvoju brodarstva dao je prijelaz od parobroda s kotačem na parobrod s vijkom (Archimedes, 1839).

Krimski rat 1853-56

Jačanje Rusije ugrozilo je VB u Indiji i Turskoj. Ruski prodor u Tursku ugrozio je britanski put u Indiju i značio prevlast Rusije u istočnom Sredozemlju. U ratu između VB i Rusije, Britanci su zaustavili napredovanje Rusije zauzimanjem strateški važnih točaka u Crnom i Sredozemnom moru.

Secesijski rat 1861-65

Građanski rat u SAD bio je rat kojim se odlučivalo hoće li SAD biti jaka industrijska zemlja ili zemlja poljoprivrede. VB je tražila priznavanje samostalnosti Južnih država, jer su Sjeverne države blokadom sprečavale izvoz pamuka u VB. U Secesijskom ratu nije bilo velikih pomorskih bitaka, već je to bio rat na rijekama, rat blokade i trgovački rat.

Pomorski ratovi epohe brodova na mehanički pogon

U 19. stoljeću, zbog industrijske revolucije, dolazi do promjene u mornaricama u relativno kratkom roku. Mjesto drvenog broda na jedra razvio se željezni brod na parni pogon. U ratnim se mornaricama pojavio oklop kao sistem zaštite, brodska artiljerija s eksplozivnim zrnima, a pojavilo se i podvodno oružje (mina i torpedo) i njegovi nosioci.

Austrijsko-talijanski rat 1866

Zadatak austrijske flote u tom ratu bio je braniti istočne obale Jadrana. Glavna austrijska ratna luka bila je Pula kamo je premješten arsenal iz Venecije. Talijanska flota nastoji osvojiti Vis zbog njegovog strateškog značenja, napad na Vis završava bitkom u kojoj Austrijanci zadaju težak poraz Talijanima.

No iako je poražena na kopnu i na moru Italija ostaje pobjednica na političkom polju, jer je nakon sklapanja mira u Beču u sastav ujedinjene Italije ušlo mletačko područje.

Rat Španjolske protiv SAD 1898

Potkraj 19. stoljeća SAD vodi aktivniju politiku na Tihom oceanu i Karipskom moru. Kuba je imala strateško značenje jer je štitila ulaz u Meksički zaljev i prilaz Panamskom kanalu koji se počeo graditi 1882.

Stoga je 1895. izbio na Kubi ustanak protiv španjolske vlasti. To je bio pogodan trenutak za intervenciju SAD. Ovaj je rat prekretnica u dotadašnjoj kolonijalnoj politici – bivša kolonija postaje kolonizator. Dok se do tada vodila borba za područja koja nije posjedovala ni jedna europska država ovog puta se poveo rat ZA NOVU PODJELU KOLONIJA.

Nove teorije o vođenju rata na moru

Osamdesetih godina 19. stoljeća u Francuskoj se razvija teorija o pomorskoj strategije tzv. Mlada škola (Jeune Ecole). Po njoj je osnovni cilj u pomorskom ratu uništiti protivnikovu pomorsku trgovinu, osporavajući značenje generalne bitke (tzv. krstarički rat). No ova je teorija bila kratkog vijeka, te je odbačena i pokraj stoljeća počinje u Francuskoj program gradnje većih podmornica. No ova je teorija oživjela u oba svjetska rata u tzv. podmorničkom ratu.

Usporedno s idejama Mlade škole razvija se krajem 19. stoljeća teorija o Pomorskoj moći (Sea Power). Po toj teoriji, koju je postavio američki admiral Mahana, treba vladati morem, a tu prevlast mogu ostvariti samo velike flote bojnih brodova uništavanje protivnika u generalnoj bitci.

Situacija potkraj 19. i početkom 20. stoljeća

Dolazi do zaoštaravanja odnosa između VB, Francuske i Rusije, te pojave novog britanskog protivnika Njemačkog Carstava. Iako se njemačka prividno pokušavala približiti Rusiji, ipak je ostala protivnik francusko-ruskog bloka.

Jak industrijski razvoj Njemačke tražio je izlaz na more, pa nastaju njemačke kolonije Kamerun, Nova Gvineja... 1895 pušten je u promet Kielski kanal. Njemačka flota postaje najbrojnija poslije britanske, a Hamburg i Bremen postaju značajne luke. U političkom dvoboju između VB i Njemačke, Francuska je nastojala zadržati svoje pozicije.

1902 VB sklapa savez s Japanom koji je bio uperen protiv Njemačke, ali i Rusije. Japan razvija imperijalističke tendencije od 1854, kada je trgovačkim ugovorima otvorio svoje luke stranoj trgovini.

Italija je ostala izvan podjele kolonija jer je bila zauzeta ujedinjenjem. Porazom kod Visa izgubila je prevlast na Jadranu, pa traži oslonac u Austro-Ugarskoj i Njemačkoj u borbi protiv francuske kolonijalne politike na Mediteranu. Italija osvaja kolonije u Crvenom moru - Etiopiju, Somaliju, te Libiju (Tripolitaniju).

Balkanski ratovi 1912-13

Neuspjesi Turske u ratu s Italijom pobudili su balkanske države da zaključe savez za borbu protiv Turske. Glavni je pobornik stvaranja tog saveza bila Rusija, zbog svojih interesa. Balkanski su ratovi produbili suprotnosti među balkanskim državama. Tu su situaciju nastojali iskoristiti sile Trojnog saveza (Njemačka, Austro-Ugarska i Italija) i sile Trojnog sporazuma (Antanta – VB, Francuska, Rusija)

Prvi svjetski rat

VB je izgrađivala svoju pomorsku moć. Flotnim je programom 1889 prihvaćena doktrina “standard dviju sila” po kojoj VB treba biti jača od dvije slijedeće najjače flote zajedno.

No ulaskom u 20. stoljeće mlade industrijske zemlje nameću joj jak tempo u pomorskom naoružavanju. Najveća prijetnja VB je nagli pomorski uspon Njemačke. Britanska je tu prijetnju pokušala ukloniti sporazumima o razoružanju, a kad to nije uspjelo prihvaćena je utrka u naoružanju.

Povod za rat bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu, kada je AU objavila rat Srbiji.

Rusija je naredila mobilizaciju, Njemačka objavila rat Rusiji i Francuskoj.

Dan kasnije u rat je stupila VB. Italija je objavila neutralnost.

Tako je počeo rat koji je prerastao europske okvire i postao svjetski.

Britanski Admiralitet je ispravno zaključio da prevlast na moru može postići širokom blokadom njemačke obale, pa ju je poduzeo od prvog dana rata.

Njemačka je mornarica operirala po doktrini malog rata (akcije lakih pomorskih snaga, podmornički i krstarički rat). Osim Krstaričke eskadre postojale su i pomoćne krstarice. To su bili trgovački brodovi velikog radijusa s maskiranim naoružanjem. Vijali su neutralne zastave i bili opskrbljeni lažnim ispravama. 1917 Nijemci su odlučili slomiti VB neograničenim podmorničkim ratom.

1918 Saveznici su uložili svoje napore na zaštiti pomorskog prometa - prevoženju američke robe u Europu i blokiranje njemačkih podmorničkih baza (Sjeverna baraža duga 240 NM).

Revolucionarni val potaknut februarskom revolucijom u Rusiji izazvao je ustanak mornara (Kielski ustanak, 1918) čime je počela novembarska revolucija u Njemačkoj. Revolucionarni val zahvatio je i primorske centre u AU i prerastao u ustanak mornara u Boki kotorskoj.

Nakon potpisivanja primirja, Njemačka je Flota otvorenog mora odvedena u Scapa Flow gdje je razoružana i stavljena pod kontrolu britanske flote. Britanci su njemačku flotu željeli uništiti, a ostali podijeliti je. Dilemu su riješili sami Nijemci. 1919 njemačke su posade same potopile svoje brodove.

Saveznici nisu priznali predaju AU flote Kraljevini SHS, već su je nakon nekoliko dan podijelili Britanci, Francuzi i Talijani.

Period između dvaju svjetskih ratova

Pomorski rat je znatno utjecao na tok i ishod prvog svjetskog rata. Pojavom novog oružja, lakih pomorskih snaga, podmornica i mornaričke avijacije bitno se izmijenilo pomorsko ratovanje. U pomorskoj strategijskoj teoriji sve se više ističe povezanost operacija na kopnu i na moru, te jak utjecaj podmornica i zrakoplova u pomorskom ratu.

Prvi svjetski rat nije riješio suprotnosti među zaraćenim stranama. Washingtonskim ugovorom o pomorskom razoružanju 1922, zemlje potpisnice su prihvatile proporcionalan odnos tonaže kapitalnih brodova. No u međuvremenu počinje obnova njemačke flote. 1939 Hitler daje prioritet flotnom programu “plan Z”. SAD i VB daju prednost izgradnji bojnih brodova, dok jedino Japan posvećuje veliku pažnju izgradnji nosača aviona.

Drugi svjetski rat

Utjecaj mora na ishod rata bio je veći nego ikad u povijesti. Rat na otvorenom moru vodio se uglavnom za osiguranje pomorskih komunikacija, a u obalnim je vodama dobio karakter amfibijskog rata.

Pitanja za ponavljanje1. Engleska kao pomorska velesila? Koji je vladar dao Engleskoj

izrazito maritimni smijer? Opišite Cromwellov Navigacijski akt.2. Pomorski uspon Francuske? 3. Falački rat? 4. Počeci ruskog okretanja moru? 5. Što je to krstarički rat?6. Što je potaknulo rat za španjolsku baštinu? Koja je najjača sila

na moru nakon rata za španjolsku baštinu? 7. Što je potaknulo rat za austrijsku baštinu? 8. Zašto je Egipat bio važan Napoleonu i Englezina? 9. Koja je najveća pomorska bitka u Engleskoj povijesti?10. Kako je Napoleon nastojao poraziti Englesku?11. Zašto je došlo dobitke kao Visa između Francuza i Engleza?12. Navedite dva velika poraza Napoleona u bitkama na kopnu.13. Kakva je sudbina Napoleona nakon Bitke naroda?14. Što se događa s hrvatskim teritorijem u Napoleonovo doba?

15. Što se naziva prijelaznom epohom u brodogradnji i brodarstvu. Koje su tri inovacije u brodogradnji unaprijedile brodarstvo prijelaznog razdoblja.

16. Navedite pomorske ratove prijelazne epohe. 17. Koji je vladar zaslužan za ponovni uspon engleske

mornarice u prijelaznoj epohi. 18. Razlog izbijanja Krimskog rata? 19. Tko je najveći suparnik Engleske u prijelaznom razdoblju? 20. Razlozi secesijskog rata? U čemu je značaj rata između SAD

i Španjolske?21. Opišite situaciju u Svijetu krajem 19. i početkom 20.

stoljeća.22. Opišite englesku doktrinu standard dviju sila?23. Kako se vodio rat na moru u 1. svjetskom ratu? 24. Sudbina njemačke flote nakon 1. svjetskog rata? 25. Opišite situaciju u Svijetu između dva svjetska rata. 26. Kako se vodio rat na moru u 2. svjetskom ratu?