Semianrski Rad - Crash Testovi

  • View
    229

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Semianrski Rad - Crash Testovi

1. UVOD Poetkom sedamdesetih godina brojne evropske institucije su poele raditi na razvoju procedura i opreme za vrenje testova koji bi osigurali poveanje pasivne sigurnosti putnika u vozilima. Kao rezultat toga, devedesetih godina razvijena je procedura crash testova za zatitu putnika kod frontalnih i bonih sudara, te djelomina kod naleta automobila na pjeaka. U poetku u Evropi i SAD provoeni su samo frontalni sudari, nakon ega je poelo testiranje na bone kolizije i pri naletu na pjeaka. Prve evropske crash testove, ija je namjena bila detaljnije upoznavanje kupca sa sigurnou vozila, izvodio je njemaki auto-klub ADAC. Tom prilikom je koritena tehnika frontalnog udara vozila o vrstu prepreku, nakon ega su se rezultati takvih crash testova poeli objavljivati kao javne informacije, dostupne potencijalnim kupcima. Evropski program ocjenjivanja novih automobila - EuroNCAP-a razvio se tokom 1996. godine, a inicijator njegovog nastanka bila je Svjetska automobilistika organizacija - FIA.

1

2. EVROPSKI PROGRAM OCJENJIVANJA NOVIH AUTOMOBILA EuroNCAP EUNACAP je formiran da kupcima prui relevantnu informaciju o sigurnosti automobila, sa namjerom njihove zatite, proizvoai automobila su na poetku iznosili prilino negativne stavove na raun programa za testiranje novih automobila. Na poetku izvoenja testiranja po jasnim procedurama jedini automobil koji je podnio boni udar zahvaljujui svom SIPS (Side Impact Protection System) bio je Volvo S40 i on je osvojio maksimalnu, ocjenu od etiri zvjezdice. Drugi proizvoai automobila su smatrali uslove testiranja prestrogim. Javno objavljivanje rezultata testova uticalo je da nakon prvih testova veina proizvoaa u sljedeim serijama svojih automobila naprave znatna poboljanja sa aspekta sigurnosti putnika u unutranjosti vozila. Uticaj programa crash testova poinje sve vie rasti, to se poelo odraavati i na prodaju automobila, to je doprinijelo da automobilska industrija obrati adekvatnu panju u izradi sistema zatite vozaa i putnika u automobilu. Od oktobra 1998. godine svi modeli automobila koji se prodaju u Evropi moraju proi crash test. Pored EuroNCAP-a postoje i sjevernoameriki (US NCAP), australijski (AU NCAP) i japanski NCAP program od kojih je australijski usaglaen sa EuroNCAPom. USNCAP i JP NCAP (japanski) u veini testiranja su isti sa ENCAP-om, s tim da postoje razlike u procedurama pojedinih testiranja ili naina ocjenjivanja. Uvoenjem zranih jastuka i crash testova, broj ljudi poginulih i povrijeenih od putnikih automobila smanjuje se svake godine. Na poetku 20. stoljea sigurnosne regulacije uope nisu postojale. Tokom 30-ih godina, auto-moto industrija je poela primjeivati visoke stope smrtnosti i povreda u saobraaju. Nakon Drugog svjetskog rata poduzet je niz mjera kako bi se automobili uinili sigurnijim. Lutke za crash testove, sline onima koje je razvio Prvi tehnoloki sigurnosni sistem FTSS, znatno su doprinijele boljoj mogunosti identifikacije naina na koji se automobili mogu uiniti sigurnijim. Godine u historiji razvoja crash testova i sigurnosti putnika koje su obiljeile razvoj crash testova su sljedee: 1966. potpisan je akt o sigurnosti nacionalnog saobraaja i sigurnosti automobila, koji je zahtijevao od vlade da postavlja sigurnosne standarde za nove automobile, 1969. predlau se pasivne ukorne mjere kako bi se zatitili putnici u vozilima koji se nisu vezali pojasevima, 1972. proizvoa automobila Ford pravi prvi eksperimentalni zrani jastuk, 1973. General Motors proizvodi 1000 chevroleta sa eksperimentalnim zranim jastucima, 1977. svi novi automobili prodati u SAD moraju imati prednje zrane jastuke ili sigurnosne pojaseve sa automatskim zatezanjem najkasnije do 1984. godine, 1986. NHTSA doputa proizvoaima automobila da ispune mjere zatite vozaa, tako da e najkasnije do 1990. svi imati barem zrani jastuk na vozaevoj strani, 1987. NHTSA produava krajnji rok do 1994. godine, 2

1988. Chrysler postaje prva amerika automobilska kompanija koja je kao standardnu opremu u svoje automobile ugraivala i bone zrane jastuke, 1991. donosi se zakon koji nalae da svi automobili moraju imati zrane jastuke najkasnije do 1998, a kamioni najkasnije do 1999. godine, 1993. od proizvoaa automobila zahtijeva se da ponu uvoditi i zrane jastuke namijenjene putnicima automobila i manjih kamiona.

3

3. NAJPOZNATIJI CRASH TESTOVI Najpoznatiji testovi (prezentovanje ljudskog tijela) koji su se obavljali kroz historiju crash testova i koji se jo obavljaju su: testovi na ljudskim leevima, testovi na ivotinjama i testovi na lutkama dummy test.

3.1. Testovi na ljudskim leevima Prvi crash testovi vreni su uz koritenje ljudskih leeva. Koristili su se svrhom dobivanja osnovnih informacija o nainu na koji ljudsko tijelo reaguje na sile koje se javljaju u saobraajnoj nezgodi. Ponekad su na leeve bili montirani akcelerometri koji su mjerili ubrzanje tijela prilikom direktnog prednjeg sudara dvaju putnikih automobila. Iako su testovi na leevima donijeli traene rezultate koji su pomogli spasiti mnoge ivote, pojavljivalo se dosta problema (razmatrana su pitanja moralne i etike prirode rada). Isto tako, rezultati koje su ti testovi pruali bili su upitni zbog injenice da su najee koritene starije osobe, odnosno nisu predstavljali karakteristike prosjenog vozaa ili putnika. Takoer, ni povrede koje je le pretrpio prilikom sudara nisu mogle biti procjenjivane zbog prethodnih povreda koje je to tijelo doivjelo tokom ivota. Do sredine 1950-ih godina veina informacija dobivena iz testova sa ljudskim leevima ve je bila istroena. Poslije navedenog perioda testiranja su vrena na ivotinjama. Testovi su doprinijeli da se kreira unutranjost automobila (mjesto i pozicija volana, mjenjaa, rune konice, retrovizora, mekoa materijala kojim su obloena sjedita, instrumenttabla i sl.).

3.2. Testovi na lutkama - "dummy test" Lutke su trebale da simuliraju tijelo ovjeka tokom sudara, radi prikupljanja podatka koje se ne mogu dobiti uz pomo ovjeka. Veina crash testova danas u svijetu provode se koritenjem lutke poznatom kao Hybrid III.Lutka je graena od materijala koji u dobroj mjeri mogu oponaati ljudsko tijelo i elemente pokretljivosti tijela. Meutim, do nastanka lutke pod nazivom Hybrid III, desio se period razvoja lutki koje su koritene u ispitivanjima i crash testovima. Saumel W. Alderson 1949. godine kreirao je prvu lutku za crash testove, zvanu Siera Sam (Sierra Sam je bila 95-postotna muka lutka, tj. via i tea nego 95% mukaraca), u obzir je uzeo dotadanja dostignua dobivena iz testova na leevima i ivotinjama. Prva uloga lutke je bila za testiranje u avionima, a nedugo nakon prve lutke razvijena je i lutka za testove na putnikim automobilima. Pored Sierra Sama, u narednom periodu razvijen je i Sierra Stan, proizveden za Ford i GM. Poslije Sierra Stana u GM-u su 1971. godine proizveli lutku Hybrid I. Ova lutka se jo 4

naziva i 50-postotna muka lutka, jer sadri karakteristike prosjenog mukarca u visini, teini i proporcijama. Nakon toga, proizvele su se bolje i sofisticiranije lutke. Godine 1972. u testove je uvedena i lutka Hybrid II, koja je imala poboljane reakcije ramena, kime, i koljena, kao i bolji nain dokumentiranja tih reakcija. U toku 1973. godine, NHTSA u suradnji sa kompanijom General Motors napravila je novu lutku koja je trebala dati rezultate u nekoliko specifinih podruja, to je kasnije dovelo do proizvodnje lutke Hybrid III 1976. godine, i cijele familije lutaka Hybrid III u narednom periodu. Lutka Hybrid III je 50-postotna muka lutka visoka 168 (cm), i teka 77 (kg). Lutka Hybrid III zauzima mjesto vozaa u svim IIHS djelominim prednjim crash testovima. Pored lutke Hybrid III (50 % muke lutke), napravljene su i lutke pod nazivom Veliki brat (95-postotna muka lutka, visoka 188 (cm), a teka 100 (kg), zatim enska lutka Hybrid III (petpostotna enska lutka, 152 cm visoka i teka 50 kg) kao i dvije djeije Hybrid III lutke koje predstavljaju trogodinje (15 kg) i estogodinje (21 kg) dijete.

Slika 1: Familija lutaka Hybrid III Prednost ovih lutaka sastoji se u tome to je bilo koji dio lutke tipa Hybrid III zamjenjiv nekim drugim dijelom istog tipa, te to se jedna lutka moe iskoristiti i vie puta, a ako bi se bilo koji dio u procesu testova pokvario ili unitio, jednostavno se moe zamijeniti. Lutka Hybrid III sa punom standardnom opremom je vrijednosti oko 150.000 (eura). Crash Test Dammies, odnosno lutke za provoenje crash testova, iji je razvoj krenuo 50-ih godina, odigrale su veliku ulogu u poveanju sigurnosnog segmenta automobila. U periodu od 1971. godine do danas smijenile su se tri generacije Hybrid modela koji su i nakon toga dodatno unapreivani dodavanjem ili poboljavanjem brojnih senzora, te imitacijom ljudskog tijela. Crash Test Dummies su lutke koje prezentuju prosjenu osobu (vozaa, putnika), koje su opremljene nizom sofisticiranih senzorskih sistema koji mjere razliita optereenja. Uloga ovih lutaka je od velikog znaaja jer je jedino tako mogue u potpunosti i dovoljno precizno simulirati uticaj sila koje se razvijaju prilikom sudara na vozaa i putnike. U sluaju testova naleta na pjeake koriste se umjetni zglobovi, takoe opremljeni mjernim sistemima. Hybrid III, a kasnije 5

razvijena i lutka pod nazivom EuroSID-1, lutke su koje se koriste u testovima EuroNCAP-a. Hybrid III je lutka konstruirana kako bi se prikupili podaci o frontalnim sudarima, a EuroSID-1 slui za prikupljanje podataka pri testovima bonih sudara. Obje lutke su napravljene od elinog kostura, gumene vanjtine, te opremljene nizom mjernih instrumenata.

Slika 2: Crash test lutke Hybrid III i

EuroSID-1

Njihova najznaajnija uloga je da to vjerodostojnije prikau povrede koje nastaju tokom saobraajnih nezgoda. To je postignuto postavljanjem raznih senzora u njihovoj unutranjosti, te simuliranjem najvitalnijih dijelova ljudskog tijela, meu kojima se najvie panje poklanja povredama glave, vrata, grudnog koa te abdomena. Senzori biljee sile koje dje