skripta - Vicko Kapitanović

8/10/2019 skripta - Vicko Kapitanovi

1/23

Kranska arheologija je historijska nauka koja se bavi prouavanjem kranske starine naosnovu spomenikih svjedoanstava, tj. spomenika i predmeta iz ranog doba kranstva, uz

pomo komparativne historije religijaipozitivne teologije. Srodna je kasnoantioji biblijskojarheologiji.

S obzirom na vremensko razdoblje, bavi se prouavanjem spomenika koji su nastali poslijeKristovog roenja.Veina autora ograniava razdoblje prouavanja na doba od prvih poetaka kranstva dosmrti Grgura Velikog (604.), a neki i do kraja 7., odnosno poetka 8. st.Obio se dijeli na:starokransku, odnosno ranokransku, i na ranosrednjevjekovnu.Spomenici se obino dijele na: arhitektonske, ikonografske, epigrafske i zanatske predmete.Arhitektonskisu spomenici razliite graevine podignute za bogotovlje (crkve, bazilike,krstionice) i za pokapanje pokojnika (groblja: na otvorenom ili podzemna).

Ikonografski spomenicipredstavljaju stvarnost, vjerovanje i shvaanje na likovan nain(slike, mozaici, kipovi).

Epigrafskisu spomenici natpisi na tvrdi, trajnim materijalima kao to su kamen, drvo, posudeitd.

Zanatski su predmeti odreeni za svakodnevnu upotrebu, bilo privatnu ili javnu, posebno zabagosluje (posude, svjetiljke, itd.)umetniki zanati(artes minores).

Biljeke iz historije prouavanja

Don Frane Buli(18461934) je najzaluniji za upoznavanje kranskih spomenika nahrvatskom podruju, koji je glas o kranskm spomenicima pronio svijetomotac arheoloke

nauke u Hrvatskoj.1893. godine fra Lujo Marun(18571939)zaetnik starohrvatske arheologije, je osnovao

Prvi muzej hrvatskih spomenikau Kninu koji je kasnije Stjepan Gunjaa (1909 1981) preniou Split, gdje je 1976. godine smjeten u novu zgradu pod nazivomMuzej hrvatskiharheolokih spomenika(jedan od 4 kapitalna objekta hrvatske kulture).

Vano je istraivanje vezano za starokransku Salonu.U BiH su se arheologijom u poetku skoro iskljuivo bavili franjevci (hronika fra NikoleLavanina,Zemljopisno-povjesno opisivanje Bosnefra Ivana Jukiate lanci fra MartinaNedia). Vie podataka od fra Antuna Kneeviau IV sveskuBosanskog prijateljate

posebno fra Petar Bakulau svom Shematizmu.

Nakon 1888. godine (osnivanje ZM u Sarajevu) i 2. svjetskog rata, kranskom su searheologijom bavili Vaclav Radimskyi posebno iro Truhelka(prirunik Starokranskaarheologija). U BiH je kranske spomenike opisivao Dimitrije Sergejevskii uro Basler(prirunik Kranska arheologija).

Pisana vrela

Prema naravi se vrela mogu svrstati u 2 grupe:

-spomenici ili izravna vrela

-pisana ili neizravna vrelaSveto pismoStari Novi zavjet usmjerni su prema Kristu kao sreditu kranstva.


2/23

DidacheNauk (dvanaestorice) apostola. Izgleda da je djelo redigrirano u Siriji prije 150.godine po Kr. Otkrio ga je u Carigradu metropolit Bryennos 1876. godine u kodeksu 1056.

godine. Sadri moralne, liturgijske i disciplinske propise rane Crkve. Za arheologa su posebnovani odlomci koji govore o euharistijskoj gozbi i o obredu krtenja, jer pomaurazumijevanju crkvene arhiteture, posebno krstionica, bazilika i groblja.

Apostolska predajaHipolitova Apostolska predaja iz poetka 3. st.(oko 215.) sadripravila o posveenju i funkcijama razliitih crkvenih redova, euharistijskom slavlju i obredukrtenja. Za arheologa je posebno vaan drugi dio, u kome se opisuje obred krtenja i krizme,i trei koji opisuje razliite liturgijske obrede.Apostolski ocicrkveni oci koji su imali stvarnu ili pisanu vezu s apostolima (KlementAntiohijski, Ignacije, Polikarp, Papija). U svojim spisima su ostavili vane vijesti o ureenjuCrkve do svog vremena.

Apologistipruaju podatke koji su nuni za razumijevanje kranskog simbolizma iprvobitnih ostvarenja. Posebno je bitan sv. Justin (oko 165.) koji je u svoje 2 apologije

upuene rimskim carevima Antoninu Piju i Marku Aureliju ostavio opis euharistijskih slavljasvoga doba koje se odvijalo u crkvenim kuama (domus ecclesiae) od kojih nema sauvaniharheolokih ostataka iz prva dva stoljea.Protuheretiki spisikoliki su utjecaj imali gnostici i montanisti na kransku umjetnost.Ostali kranski pisci od 3. do 6. st.Tertulijan, Minucije Feliks, Hipolit Rimski, KlementAleksandrijski, Ciprijan i Laktancijan. Otac crkvene historije je Euzebije Cezarejski

(Crkvena historijau 10 knjiga iPalestinski muenici). U prvoj Euzebije donosi mali odlomak

iz jednog polemikog djela sveenika Gaja, koji je svjedoanstvo za tropeje (nadgrobnespomenike) koji su bili podignuti nad grobovima Petra i Pavla. Tk. donosi i itav svoj govor

koji je odrao u bazilici u Tiru (uvid u razvoj bazilika). Tu su i ostali crkveni pisci:Ambrozije, Jeronim, Damaz, Augustin, Grgur iz Nise, iril Jeruzalemski, Ivan Krizostom itd.Apokrifni spisispisi pisani stilom bliskim Bibliji i biblijskim piscima. To su uglavnomromansirano proireni, katkad skraeni ili iskrivljeni biblijski kanonski tekstovi. Radiouvanja istoe kanonskih knjiga Biblije, Crkva ih je zabranjivala, ali oni su se ipak irili.

Npr. Testamentum Domini Nostri Jesus Christi(Oporuka Gospodina naega Isusa Krista)-prema kojima je sam Krist oporuno ostavio pravila o zgradama za bogosluenje i ustrojstvuCrkve.

Acta et passiones martyrumprocesi muenika- uz suca, procesu je pristustvovaoslubenik koji je imao zadatak doslovno zapisati pitanja upuena optuenom i optuenikoveodgovore. Taj je inovnik nazvan notarius iliexceptor. Dokumenti koji danas idu podimenom Actase najveim dijelom temelje na prepisima ili izvodima slubenih spisa ili naizvjetaju oevidaca.Kalendaricrkvene su zajednice sastavljale posebne popise muenika u kojima je bilooznaeno ime muenika, dan pokopa (depositio) i mjesto gdje mu je grob.Martirologijidonosili su i dr. podatke, kao npr. ime cara u ije je vrijeme bilo progonstvo,vrsta muenitva.Sakramentaristare zbirke tekstova za bogosluje i za blagoslove (dananje misale). Uztekstove odreene za itanje i molitve, bila su naznaena i groblja u kojima se nalaze grobovi

muenika i praznici kada se slave, te biografski podaci koji se mogu otkriti u molitvama.Vani su najstariji: Leonov ili Veronski, Gelazijev i Grgurov (po imenima papa).


3/23

Popisi papa i biskupau ivotopisima se esto spominju izgradnje ili obnove graevina,darivanje posua ili dr. podaci vazani za spomenike.Putopisi i mjestopisinastali su iz potrebe da se mnogim hodoasnicima koji su hodoastilina grobove muenika, ili na sveta mjesta, prue vodii koji bi ih obavijestili o tim mjestima.Putopisi koji opisuju sveta mjesta u Palestinu:Hodoae na sveta mjestahodoasniceEgerije ili Eterije; papirus sauvan u katedrali u MonziBiljeka o uljima s grobova muenikakojih tjelesapoivaju u Rimu(ovaj je putopis sastavio, po nalogu kraljice Teodolinde,

sveenik Ivan u vrijeme Grgura Velikog).

Arhitektonski spomenici

Naini gradnje

Opus quadratumzid od etvrtastih, pravilno klesanih, kamenih blokova.Opus latericiumzid od simetrinih opeka ili kamena, pravougaonog oblika, postavljenih

dijagonalno i povezanih vapnom. U upotrebi od Augusta do Teodorika, ugl. za zidove

hodnika.

Opus reticulatumzid od malih blokova postavljenih dijagonalno, na rubovima, zidniobrub, uren duguljastim blokovima kamena na uglovima zgrade uz vrata i prozore.Upotrebljavao se potkraj Republike do Nerona.

Opus reticulatum mixtumili Opus mixtum (opera listata) je zid od malih kamenihblokova, postavljenih dijagonalno, pojaanih slojevima cigle (redovno 5-6 slojeva). Mreastasu polja redovno vea. U upotrebi je za vrijeme Flavijevaca, te nestaje iz upotrebe u vrijemeAntonina.

Opus sectilezidni ili podni ukrasi od izrezanih komada mramora u pravilnim oblicima.Opus signinumpodna i zidna buka mjeana s komadiima terakote ili cigle.Opus spicatumpodnica izraena od malih izduenih ploa ili cigla sloenih okomito jednana drugu,

Opus vittatum mixtumzid graen naizmjeninim slojevima duguljastih ili etvrtastihkamenih blokova i cigle u pravilnim ili nepravilnim razmacima. etvrtasti se blokovi

pojavljuju ugl. i 3 st. a zatim nestaju kao graevinski oblik.Hronoloki se ovaj opus dijeli na 2 razdoblja: Tip A (zid graen naizmjeninim slojevimakamena i cigle i to jedan red kamena i jedan red cigle) te Tip B (naizmjenini duguljasti

blokovi tufa i cigle razmjeteni u bilo kojem obliku osim ve navedenog).Opus vittatum simplexzid od duguljastih blokova kamena raen bez posebnih pravilaslaganja.

Opus antiquum vel incertumzid od grubo klesanog kamena, mogao je biti bez redova,vezan uz buku ili u slojevima s vodoravnim fugama.

Graevine i obredi prije ozakonjenja kranstva (Domus ecclesiae)

Najranije poznato sastajalite krana bila je dvorana posljednje veere (Cenaculum),nazvana gornja soba, smjetena na spratu zgrade gdje su se Kristovi uenici, poslije njegovog

uskrsnua, sastajali na molitvu.


4/23

Najstarije su graevine sauvane iz 3.st. To su bile privatne kue s nekoliko prostorija koje subile prilagoene bogotovnim potrebama. Najpoznatija je u Dura Europusu(grad koji jeizgradio neki vojni zapovijednik Aleksandra Velikog za obranu Eufrata). Izgraena jeoko232., a sruili su je Parti 265. godine. Imala je nekoliko prostorija oko atrija (dvorita) usreditu zgradeu koju se ulazilo kroz trijem. Raspored zgrade odaje da se najvea prostorijakoristila za okupljanje vjernika. Imala je vjerovatno pomini oltar. Soba do te dvorane, sluila

je za agape a iza nje se nalazila krstionica oslikana prizorima iz Starog i Novog zavjeta, dok

su sobe na spratu sluile za stanovanje.

Krstionice i krtavanje

Dura Europosima sve oznake kasnijih krstionica, tj. prostor odvojen od dvorane zaslavljenje euharistije, kupku ili krstni zdenac s nebnicom na 2 stupa koja se na zadnjoj strani

opire na zid. Strop nebnice i neki drugi dijelovi stropa su oslikani zvijezdama, dok su na

zidovima prizori iz Starog zavijeta. Susjedna se dvorana, osim za gozbe, koristila i kao

prostorija za krizmavanje (consignatorium).

Domus ecclesiae i euharistijsko slavlje

Euharistijsko slavljeje bilo in zahvale Bogu i gozba na kojoj su krani crpili snagu hraneise Kristovom rijejui njegovim tijelom. slavljenje euharistije uPrvoj apologiji sv. Justina(oko 165.).

Ponekad su se krani sastajali na molitvu i u grobljima, naroito na godinjice muenika.

Najkasnije potkraj 2.st. su privatne kue preureene za potrebe bogosluja.Primanje novih lanova u Crkvukatekumenat.Minucije Feliks(Octavius), mjesta na kojima su krani odravali svoje sastanke nazivasacraria(svetita). Kasnije su tekva bogotovne dvorane nazvane domus ecclesiae(kuacrkve). Arheoloki ostaci nisu posvjedoili nijednu takvu bogotovnu graevinu u prva 2stoljea (nesigurni i oni iz 3.st.).U drugoj polovici 3.st. oblikovala se sve vie graevina domus ecclesiae, ili jednostavnoecclesiaili dominicum(gospodnja kua, crkva) koja je prethodila kranskim bazilikama.

Nakon ozakonjenja kranstva

Izgraivane su krstionice, bazilike, grobne memorije ili mauzoleji i humanitarne graevine.

Krstionica i pripadajue prostorije

Krtenjeje najsveaniji obred kranstva. Obuvatalo je uvijek odricanje od sotone ili zloga,samo krtenje i krizmu. Za ovaj su se obred, tokom 4.st. i kasnije, poele graditi posebnegraevine zvane krstionicaili baptisterij. Krstionica se redovno gradila uz graevinu u kojojsu se krani okupljali na molitvu, a ta se graevina nazivala crkva, ili po obliku graevine

bazilika.Prema arhitektonskoj slinosti s nimfejima, nekad se naziva nympheum.


5/23

Kupka ili zdenacfons (vrelo).Prema obredu krtenja (tinctio), nazivala se tinctorium.Prema Tertulijanovoj usporedbi krana s ribicamapiscina.Prema pojmu pranja istonog grijehalavacrum.

Na Zapadu je krstionica bila podignuta neovisno u crkvi. Na Istoku je ee povezana uzcrkvu, no bilo na Istoku ili Zapadu, mogla je biti s bilo koje strane (J ili S, I ili Z), uz apsidu

ili uz predvorje. Tek rijetko se nalazila u prostoriji ispod bazilike ili u samoj bazilici.

U starijem razdoblju kranstva, dokaz je postojanja biskupskog sjedita.Ako su istom mjestu otkrivene dvije krstionice, najee su pripadale dvjema razliitimzajednicama (Ravenna iSalona, tj. katolika i arijanska zajednica).Uz krstionicu su najee graene 1-3 pripadajue prostorije koje su je okruivale.Uzima se da su krstionice imale barem 2 prostorije, jednu u kojoj je bio smjeten krstnizdenac i drugu, zapadno od nje, u kojoj je biskup dijelio krizmu, nazvanu kasnije krizmaonica

(consignatorium).

Klupa uza zid u drugoj prostoriji dokazivala je da su se tu okupljali katekumeni na pouku, pa

je po tome nazvana katekumenej.

Pisani izvori:Katehezamasv. irilarazlikuje vestibul od krstionice (unutarnje kuite)odnosnosancta sanctorum ilisacrarium(svetinja nad svetinjama ili svetite).Takav vestibulse nalazi u lateranskoj krstionici, a u mnogim drugim nedostaje.

U krstionici na brdu Neboi u Garizimuu Palestinupostojale su zidne klupe u krunomhodniku, a u Gemili nie u zidu (za odlaganje odjee).Prema Testamentum Domini, katekumenej je pripadao zgradi crkve. U mnogim bazilikama je

za katekumenej mogao posluiti narteks ili neka od pomonih prostorija.

Salonitanska krstionica i pripadajue joj prostorijeprostorija na Z je smatranakrizmaonicom ili konsignatorijem, I od krstionice vestibul ili katekumenej. Tk. i Dyggveovarekonstrukcija. Krstni zdenac je bio izgraen u obliku kria.U novije vrijeme je obred neto izmjenio Rendi-Mioevigradsku ulicu koja polazi s Istrane apsida dvojnih bazilika naziva po biskupu Petru (Petrova ulica).

Arhitektonski oblici bazilika

Krstionice su izgraivane u obliku krunice, etverougaonika, mnogougla ili dodavanjem niau etverokoljkastom obliku ili u obliku etverolista, esterougla ili osmougla.Kvadratni i pravougaoni oblici su simbolizirali Kristov grob, kri 4 strane svijeta, tetragramimena Jahweh i 4 evanelja. Kri je prizivao u pamet Kristovu smrt koja usmruje krtenikovgrijeh. esterougao je podsjeao na stvaranje. Osmerougao je skretao panju na osmi dan,dan Kristova uskrsnua.

Na Zapadau prevladavaju okrugli i vieougaoni oblici, dok su na Istoku ei kvadratni ipravougaoni oblici.

Najei je osmougaoni oblik (oktogon) u razlim kombinacijama: jednostavni osmougao sniama ili bez njih u okolnom zidu; krino oblikovan osmougao s ukrtenim apsidama;osmougao u etverougaoniku s unuatrnjim nizom stupova.

Rijetke si krstionice u obliku kria (u Puli), jer su takav oblik imali krstni zdenci. To jegraevina od 5 u kri sloenih kvadrata s tim da su otvorima krakova koji su usmjereni prema


6/23

sreditu dodana po 2 stupa koja slue za ukras, a jo vie za podravanje kupolekoja seuzdizala iznad sredinjeg kvadrata. ei su okrugli i esterougaoni oblici krstionica (Zadar).

Krstni zdencipiscinae: kod nekih unutranjost je bila u obliku kria ili etverolista, izvanasu mogli biti kruni, pravougaoni, kvadratni, ovalni, osmerougaoni, esterougaoni u oblikukria (Salona), etverolista ili zvjezdoliki.Prema arheolokim ostacima, dubina se zdenca kree od 35 cm do 2 m. Redovno suukopavani u zemlju i obzidani zidom koji se poneto uzdizao iznad poda krstionice, no bilo jei zdenaca podignutim na podu do visine neto manje od metra u koje se ulazilo prislonjenimstubama. Neki zdenci imaju na sebi dovode i odvode za vodu (napajali se vodom direktno s

izvora), drugi imaju samo odvode, a nemaju dovode (voda se donosila pa isputala) a treinemaju ni dovoda ni odvoda (sve se vrilo runo).U velikim zdencima koji su se napajali tekuom vodom krtavalo se uranjanjem (perimmersionem).

Plitki zdenci koji imaju dovode, kao i oni bez dovoda krstilo se polijevanjem (per

efusionem).

Nad zdencom se uzdizala nebnica (ciborij, baldahin), na kojoj su bili zastori od dragocijene

tkanine koja je zastirala zdenac a simbolizira nevinost.

Ravenna (arijevski te katoliki krstni zdenac).Tk. zdenac iz Mogorjela.

Odvijanje obreda

Ako su uz krstionicu bile kupaonice, pripravnici za krtenje su se prvo okupali da bi potom

pristupili egzorcizmuili zaklinjanju protiv zlih sila. Okrenuti prema Z, odricali su se sotone(ovo je odricanje u nekim krajevima bilo popraeno i pljuvanjem). Nakon toga odlazili su usvlaionicu gdje su se svlali, nakon ega bi pomazani uljem silazili u krstni zdenac gdje biih krstitelj 3 puta uronio ili polio vodom. Nakon krtenja, u samoj krstionici ili nekoj posebnoj

prostoriji bili su pomazani uljem krizme tj. krizmani.Oblaili su bijele haljine (znakduhovnog preporoda), primali biskupov blagoslov i ukljuivali se u crkvenu zajednicu u

bazilici i pristupali priesti. Krstitelj je bio biskupili sveenik (akon). Obred se odravaojednom godinje, redovno u uskrsnoj noi, a kasnije, posebno na Istoku, za vrijeme boinogbdijenja ili Duhova, ili za vrijeme veih praznika.Trostruko uranjanje podsjea na 3 dana izmeu Kristove smrti na Golgoti i uskrsnua izgroba.

Ranokranske crkve

Crkvaoznaava kransku zajednicu ili zajednicu istovjernika i zgradu u kojoj se zajednicasastaje. Arheologija se bavi samo graevinom namjenjenom za bogosluje.Bazilikapreuzeta iz klasine svjetovne arhitekture (graevina za javno okupljanje). Ime se

posebno proirilo od Konstantinova vremena. U nekim krajevima domus (kua), aula(dvorana), u Rimu titulus (naslov), u Siriji oratorij, laa, kua, svetite.

Nastanak i razvoj


7/23

Do 19.st. je prevladala pretpostavka da se kranska bazilika arhitektonski razvila od rimskebazilike prilagodbom kranskom bogosluju. Postoji vie miljenja o njenom nastanku:Prvo, koje se obazire samo na arhitektonske elemente te trai njihov uzor u prethodnojarhitekturi.

Jean Paul Richterje vidio uzor u podzemnim grobnim graevinama i grobnimbazilikama.Franz Xaver Krauspretpostavlja da je nastala kao arhitektonski spoj grobne trihore i

privatne dvorane, dok drugi nalaze uzor u spajanju arhitektornskih elemenata rimske kue(Pompeji).

Drugo, da je nastala kao izvorna kranska graevina, podutjecajem liturgijskih potreba.Tree, koje prihvata veina arheologa, pokuava spojiti prethodna dva.Euzebije Cezarejski, u svom govoru prigodom posvete bazilike u Tiru.

Sastavni dijelovi bazlike

Vie prostora za liturgijsku upotrebu. Razdioba vjernika na razliite razrede je uvjetovalaispred crkve izgradnju vie prostorija za smjetaj katekumena i pokornika, dok su u glavnojunutarnjoj prostoriji, samo krtenici, ukoliko nisu bili javni grjenici, mogli sudjelovati ueuharistiji.

Vanjski dijelovi

Atrijprostor ispred proelja bazilika. To je nenatkriveni prostor okruen sa 3 ili sve 4 strane

trijemovima ili porticima (redovi stupova). Trijem koji okruuje atrij oblikuje natkrivenihodnik, koji moe biti otvoren na sve strane ili zatvoren zidom s vanjske strane.Na Istoku su este crkve s trijemom ili stupovima sa 3 strane, dok je 4.istona stranazatvorena proeljem crkve. Na Zapadu je stupovlje redovitije sa sve 4 strane(quadriporticus) bazilika na Marusincu u Saloni.Prostor atrija se nekada ureivao kao perivoj i zasaivao cvijeem-paradisus (raj).U samostanima uobiajen i kasnije se pretvorio u klaustar.U srednjem vijeku, pretvoreni u groblje.

U sreditu je redovno bio bunar ili esma za ritualno pranje (cantharus).Ispred ili umjesto atrija neke su crkve na Istoku imale propileje (propilaea), tj. trijem kakav se

upotrebljavao i pred ulazom u poganske hramove.

Pore atrij, narteks proelje, krstionica i krov Eufrazijane.

Narteksnarthexje poprena prostorija uz proelje bazilike. Ako proelni zid dijeli lae odnarteksa, naziva se vanjski narteks (egzonarteks)-rairen na maloazijskoj obali i u Grkoj, aako se ne zapaa izvan vanjkih zidova crkve i tvori neku vrstu zasebnog prostora samih laa,onda je unutarnji (endonarteks).

S laama je bio povezan vratima koja su nazvana speciosa (krasna).Narteks je na poetku sluio za smjetaj katekumena i pokornika, osim javnih grjenika.

Poslije ukidanja katekumenata, naroito nakon 7.st., sve vie nestaje iz crkava ili se koristi udruge svrhe.


8/23

Salona(bazilika na Manastirinama).

Proelje iliportalje glavni ulaz u neki prostor, odnosno svaki ukraen ulaz. Za ulaz susluila 1 ili 3 vrata, ve prema tome je li bila jedna ili vie laa. Povie njih se u sredininalazio prozor, ponekad s 2 pokrajnja okna kada su postojale sporedne lae ili galerije.

Nekada je proelje popraeno s 2 tornja sa strane koji su mogli sluiti kao utvrde.

UnutranjostLaau irem smislu obuhvaa itav prostor unutar crkve. Jedan dio je namjenjenliturgijskim slubenicima i naziva se svetite (sanctuarium), prezbiterij (presbyterium) ilikor (chorus), a drugi dio quadratus populiili lae u uem smislu rijei, atrij, narteks, i

propileji namjenjeni su vjernicima. Redovno je svetite od ostalog dijela bilo odijeljenopregradom. Nekad je svetite, zbog ambonas kojega su se itala svetopisamska itanja,sezalo duboko u lau.

Broj laa je uvijek bio neparan, jedna, tri do devet. Najee su bazilike s 3 lae. Sredinja jelaa bila redovno veih razmjera od ostalih koje su nie i ue i nazivaju se pobonim laamaili trijemom (navatelle vel portici). Da bi se razlikovale, te lae se esto nazivaju, jednasa

strane poslanicei druga sa strane evanelja(a cornu epistolae; a cornu evangelii). Pri tom

treba obratiti panju da je strana poslanice lijeva, a strana evanelja desna, s obzirom na oltar,a ne na onog ko stoji pred oltarom.

Lae su bile podijeljene nizom stupova ili pilastarakoji su podupirali lukove ili vodoravnekamene grede. U 5.st. se poinje pojavljivati umetak ili impost, u obliku obrnutog donjegdijela piramide (impost iz Porea, Bribira i Klobuka). Taj je umetak tipian za bizantijsku

arhitekturu, a sluio je kao spojnica izmeu kapitela i luka i davao graevini lakou. Nanjemu je esto uklesan chrismon, kri ili monogram graditelja bazilike.Stupovi su podignuti od poda na niski potporni zid (stilobat). irina pobonih laa je redovno

polovina irine sredinje lae.Krovna konstrukcija ranijih bazilika je bila drvena, pokrivena ciglom. Od 5.st. poela se svevie upotrebljavati kupola, presvoenje prostora bez drveta.Podnica je bila esto ukrana mozaicima.Mramorne trensene u otvorima prozoraublaavali su jake zrake sunca ili propuh. U nekimsu bazilikama prozori bili potpuno zatvoreni obojenim staklom ili tankim prozirnim ploamaalabastera.

Na bazilici sv. Pavla izvan Zidina u Rimubilo ak 107 prozora razliite veliine.Kad je nad pobonim laama bio podignut jo jedan sprat ili galerije, gradili su se dodatnimali okrugli prozori nazvani okna ili okaca (oculi). Apside su bile bez prozora.

Transepttrans septum(preko pregrade, tj. preko pregrade prezbiterija) ili poprena laa- unekim crkvama lae ne dopiru do zida apside ve samo do prezbiterija gdje su se ukrtavale s

poprenom laom i tako oblikovale slovo T oznaavajui simbol kria. Duina transeptaobino zauzima irinu graevine. Po duini zavrava ravnim zidovima, ali nekad moezavravati i polurunimu obliku apside.

Neki arheolozi razlikuju 2 tipa: kada lae dopiru samo do transepta i ne zadiru u poprenulau (Basilica orientalisi Manastirine u Saloni)-transept moe biti jedinstven ili trodjelno


9/23

podijeljen stupovima; kada se lae na odreenoj udaljenosti od prezbiterija savijaju idjelomino ili potpuno okruuju prezbiterij, oblikujui na krajevima dva slobodna prostora.Pvi tip je arheoloki potvren u Rimu i Milanu, a odatle se preko Salone proirio na Istok.

Prezbiterijprostor izmeu apside i laa namijenjem kleru u bogoslunim obredima. Nazivpotjee od gr. rijei to znai stariji, a u kranstvu se upotrebljavao za crkvene starjeine(sveenike). Naziva se i sacrarium(prostorija u paganskom hramu), sanctuarium, pa i kor.Da bi bio vidljiviji podignut je za nekoliko stepenica od razine poda bazilike. Odijeljen je

pregradom od prostora za vijernike. Veliina prostora prezbiterija uvjetovala je sadraj, kaoto je oltar, apsida, katedra, klupe za sveenike, ambon i kriptakoja se nalazila ispod

prezbiterija.

Oltarje sveto mjesto gdje se odvija kranska rtva mise. U bogosluju podsjea na stolKristove posljednje veerei na Golgotu, jer se na njemu obnavlja Kristova rtva s kria.

Latinska ga vrela nazivaju altare(oltar), ara(rtvenik), mensa (stol).Prema arheolokim ostacima, 2 oblika: Oltar u obliku stola- sastojao se od mramorne ploe

podignute na jednoj ili na etiri noge. Drugi oblik je blok(bilo da je jedinstvena obraenagromada kamena ili zidana obrada). Tome treba dodati tronoac(prikazan na Kapelisakramenata u Kalistovim katakombama u Rimu). Mnogi taj tronoac, zbog starine freske,dre prvobitnim oblikom i tipinim oltarom prvih kranskih zajednica. Kasnije su se pojavilioltari u obliku sarkofagaili kovega.Mogao je biti izraen od kamena ili drveta, a mogao je biti i zidan te prekriven skupocjenimmetalima. Mogao je biti pokretan i nepokretan. Redovno je bio smjeten u sreditu

prezbiterija.Na S Jadranui u Norikubio je gotovo u sreditu lae. Sveenik je slavio misu okrenut puku.U Sirijije oltar bio blie apsidi, pa ak na jednom mjestu naslonjen i uza sam zid, todokazuje da je sveenik sluio misu okrenut vjernicima leima.Od 5.st. u oltar se polau relikvije svetaca membra Christito pretvara oltar u Kristov grob.Od 4.st. poelo se postavljati vie oltara u crkvu. ini se da su sluili u razliite svrhe, najprijeza odlaganje darova.

Ciborij ilibaldahinciborium, tegurium,srednjevjekovni tiburiumje baldahin iznad oltaraizraen od drveta ili kamena, koji nose stupovi. Javlja se ve od 4. st.. To je na 4 stupa

postavljeni natkriva. U starini je takav natkriva nad grobom ili prijestoljem simboliziraosvetost mjesta, to su krani prihvatili u grobljima, bazilikama i krstionicama. U bazilikamasu s ciborija visjela 4 zastora (tetravela) kojima se u vrijeme pretvorbe zaklanjao oltar.

Apsidaexedraili hapsidaje polukruni zid kojim je zavravao prezbiterij ili crkva;prikladnost smjetaja katedre(cattedra) i sjedala za sveenike(subsellia) koji su sjedili sastrana biskupu.

Testamentum Domini navodi da se katedra treba uzdizati na 3 stepenice iznad razine

prezbiterija.

Apsida je simbolizirala mistini vez izmeu slavne i vojujue Crkve. U apsidi su oslikaniKrist kao uitelj na katedri ili Krist meu apostolima.


10/23

Bazilike su veinom imale samo jednu apsidu, u ravnini sredinje lae.Uz nju su sa strana u ravnini pokrajnih laa mogle biti prostorije, kao protesis, diakonikon,baptisterijili neka druga nadogradnja.

Manji broj crkava ima 3 apside, sredinju veu i dvije manje zvane conchulae (male koljke)-naziv im je dao sv. Paulin.

Cambipretpostavlja da su mogle sluiti za antifonalno liturgijsko pjevanje.U nekim bazilikama je mogla biti podignuta nekoliko stepenica,gradata.

Graena je kao dio vanjskog zida u polukrugu. Iznutra predstavlja najukraeniji dio crkve.Neke crkve nasuprot apside imajuprotuapsidu, smjetenu ispred ulaza u lae.

Sjedala za biskupa i sveenike(catedra i subsellia)bila su smjetena u apsidi, podignutana nekoliko stepenica, tj. stolica (solium, tribunal) za biskupa, s visokim naslonom za lea inaslonom za ruke. Simbolino je oznaavala Kristovo prijestolje.U poetku je katedra bila drvena i prijenosna. Jedini sauvan primjerak takve prijenosne

katedre, datiran prije 7.st., jeste drvena katedra bogato ukraena figurama izraenim ubjelokosti u Ravenni, koja se pripisuje biskupu Maksimijanu(545553). Drvena katedra ubazilici sv. Petra, koju su nekad smatrali da je preureena rimskasedia gestatoria (premanovijim autorima potjee tek iz 13.st.).U bazilikama su katedre uzidane uz rub apside ili izraene u mramoru te bogato ukraenesimbolima ili prizorima iz Starog i Novog zavjeta. Uz nju su, kao sastavna cjelina, izgraenesa strana zidane ili drvene klupe za sveenike. Njihov je raspored mogao biti polukruni, uzluk same apside, ili pravougaoni, kada je katedra bila u apsidi, a sjedala za sveenike(subsellia) sa strana oltara.

Ravenna: bjelokosna katedra; Pore: kamena katedra.

Pastoforiprostorije sa strana apside ili prezbiterija u bazilici. inile su ih 2 prostorije:prothesis(za pripremanje darova za euharistiju) i diaconicon(za odlaganje crkvenog posuai odjee).Iz zapisa uApostolskim konstitucijama(nalau da crkva na Istoku treba imati s obje strane

pastofore i kada se svi prieste, akoni preuzimaju preostale estice i odnose ih u pastofore) iu Testamentum Domini(da diaconicom treba biti na desnu stranu ulaza u crkvu i da se uz nj

treba nalaziti i gazophylacium, tj. riznica u koju se odlau darovi vjernika).Izabrani hljeb i vino u diakonikonu odlagali bi se, do prikazanja u pastoforima.

Pjevalite ili korsolea, schola cantorumje u bazilikama bio etverougaoni ograenprostor pred svetitem, esto podignut za jednu ili dvije stepenice, odakle su pjevai ili kleruestvovali pjevanjem u bogosluju. U nekim bazilikama je on sezao sve do sredinje lae.Kao najstariji primjer navodi se u bazilici sv. Marka u Rimuiz 5.st.. Poseban poticaj razvoju

pjevanja u bogosluju dao je na Zapadu dao je papa sv. Grgur Velikisa svojom obnovomcrkvenog pjevanja. Rijetki ostaci ograda pjevalita potjeu uglavnom, osim iz Manastirina uSaloni, tek iz 7.st..


11/23

Ambontribunal, pulpitum, pyrgusje podignuto postolje s kojeg se u crkvi itaju svetitekstovi, navijeta Boija rije, daju obavijesti ili pjevaju kratki otpjevi. U izuzetnisluajevima je sluio za sudite.Prema Testamentum Domini, treba biti blizu oltara. Najee se nalazi na desnu stranu oltarau sredinjoj lai.Neke ga bazilike nisu ni imale.

Najjednostavniji oblik je bilo ravno postolje, esto od samo jednog kamena, na koje seuspinjalo s nekoliko stepenica. Neki su uz to imali i nadstreicu na stupiima, ana ambon seuspinjalo na dva ograena ulaza. Najrasprostranjeniji i najraskoniji amboni bili su izgraeniu zidnoj tehnici, obloeni mramorom i ukraeni simbolima, s natkrovljem ili bez njega i s dva

prilaza, I i Z.

Poseban oblik imaju amboni ili bemesirijskih crkava. Ti amboni svojim oblikom oponaajuapsidu. Potkoviastog oblika, podignuti su oko metar i pol iznad razine poda. U unutranjostisu smjetena sjedita za sveenike i u sredini luka biskupsko sjedite, a u nekim sluajevimaizgleda da je bio podignut i oltar.

Ambon epistolae, Roma S. Clemente.

Ambon bazilike u Poreu.Sirijskabema.

Galerije ili matronejimatronaea, tribunaesu prostorije podignute jo jedan ili 2 sprata,nad bonim laama ili uz unutranjustranu proelja. Bile su jednako iroke kao i bone lae,ali manje visoke, s otvorima prema srednjoj lai i prozorima koji su osvjetljavali itavuunutranjost crkve.Od srednje lae su ih dijelilipilastrii stupovi s niskim zatitinim zidom ili mramornim

pregradama. U njih se ulazilo uza stube iz atrija ili iz tornjeva na proelju. Posebno proirenpo Grkoji Maloj Aziji. U Rimuse poeo pojavljivati tek u 6.st. Taj je prostor bionamjenjen enama.Salona, bazilika s galerijama.

Pregradecancella, septum, ili ogradesu i prije koritene za pregraivanje pojedinihprostora. Razlikuju se 2 tipa: s punim ploama (plutei) i sa upljim ploama (transenne).Pluteji su se upotrebljavali za ambone, oltare, pjevalita i objekte koji su zahtjevali potpunozatvaranje. Transenesu koritene za prozore, pregrade izmeu laa i za pregrade kroz koje seeljela postii vidljivost.Bile se arhitektonski ukraene. Jednostavniji su se sastojali u obrubu ploa. Uobiajeni su bilikri i monogrami, a od 6.st. pleter ili geometrijski likovi. Rijee ivotinjski ili biljni motivi.Oltarna pregrada iz Salone.

Plutej, Split, Krstionica katedrale.

Transena, Knin

Oltarna pregradacancella, ili ograda je dijelila prostor za vjernike (quadratum populi) odsvetita ili prezbiterija, u koji je obinim vjernicima bilo strogo zabranjeno pristupati. Od toga

je na Istoku bio izuzet car, koji je smatran posveenom osobom. Sastojala se od ploa

(pluteja, ili trenzene) koje su nalijegale u niske pilastre ili u etvrtasta postolja, s kojih su sedizali stupovi na kojima jepoivala epistilna greda (pergula), s koje su visjeli zastori koji su


12/23

sluili za zaklanjanje obreda posveenja. Od toga e se kasnije u bizantskim crkvama razvitizatvorena pregrada sa stupovima koji podravaju slike, zbog ega je i prozvana ikonostas.Biskup, sveenici, akoni, podakoni, itai, pjevai, a moda i askete, imali su svoja posebnamjesta. Moda su i meu enama prednost imale diakonise, djevice, udovice, a potom suslijedila djeca i sav ostali puk.

U trobrodnim bazilikama ene su bile smjetene u lijevoj (sjevernoj), a mukarci u desnoj(junoj) lai. U jednobrodnim su mukarci bili ispred ena.Ciborij i oltarna pregrada bazilike sv. Petra

Oltarna pregrada, Sv. Martin u Splitu

Kriptapodzemni prostor ispod svetita koji je skrivao relikvije svetaca, odnosno mjesto nakojem su se uvale relikvije. Radi se o etvrtastoj prostoriji u kojoj je bio grob muenika nakojim je bio podignut oltar. Od 6.st. , poevi od crkve sv. Petra u Rimu, izgrauju se

polukrune kripte u koje se pristupa sa strana trijumfalnog luka. Ide se zatim hodnikom du

polukruga apside u ijem se sreditu jedan krak odvaja do mjesta na kojem su poloenerelikvije. Sama prostorija u kojoj su bile smjetene relikvije imala je otvore zatieneeljeznim reetkama ili mramornim tranzenama (fenestellae confessionis) prema prezbiterijui prema polukrunom hodniku. Tako su vjernici mogli pristupiti relikvijama i dodirnuti ih

predmetima (brandea, palliola) koje su poslije uvali kao dragocijenosti i relikvije (reliquiaeex contactu). Ponekad su postojali i otvori odozgo (cattaractae, umbilici).

Kripta u Rimu, sv. Pankracije

Novigrad u Istri, kripta.

Oblici bazilika

Vanu je ulogu, zbog statike i teine, igrala krovna konstrukcija. Krovna kostrukcija na dvijevode uvjetovala je izduljenje graevine, dok su lukovi i kupole omoguili centralnugraevinu. Kranske su bazilike imale 1 od 3vrste krovne kostrukcije: drvenu dvoslivnu, nasvod ili kupolu.

Krovna kostrukcijana dvije vode (capriata) sastojala se od greda u obliku trokuta od kojihje jedna stranica poivala na zidovima, a dvije su sluile za podravanje krova. Jeftiniji odsvodova i kupola takav je krov imao nedostatak to je bio podloan poaru. A i duina greda

je ograniavala irinu, pa uprkostehnici spajanja greda, irina srednje lae nije prelazila 15 m.Krov stare bazilike sv. Petra u Rimu

Svodzaobljeno zidana krovna konstrukcija u obliku poluvaljka, pa je nazvana bavastimsvodom. Bila je otporna na vatru i trajnija, ali i skuplja. U jednobrodni graevinama problem

pritiska na zidove rjeavao se izgradnjom pilastara na koje su se naslanjali lukovi, na koje seprenosila teina svoda.

Kupolase razvila iz lukova i svodova. Dostizala je velike razmjere kao u obnovljenom

Panteonu iz 2.st. (42 m). Da bi se teina smanjila, upotrebljavao se lagani maerijal kao to jesedra(rijeni vapnenac) ili uplji glineni elementi, pa a i amforenataknute jedna na drugu,


13/23

prstenasto rasporene ili postavljene tu i tamo u svod. Rebra koja se pokazuju prema vani iliunutar graevine, odnosno obuhvaena u sami svod, tvore mreu koja podrava teinu ostalegrae. Prema vani su se podizali ipotporni zidovi (kontrafori). Svi ti nosivi dijelovi, kupole,

pilastri i stupovi, potporni zidovi i lukovi nazvani su kosturom zgrade. Spajanje etvrtastihili vieugaonih zgrada s krunom kupolom. Premoivanje se pokualo ostvariti postavljanjem

podupiraa (konzola) na uglovima. Napredak je postignut presvoivanjem od zida na zid uuglovima kao u mauzoleju Dioklecijanove palae. Bolje rjeenje je postignuto upotrebom

posebnog elementa (pennachio) tj. proirivanjem i zaobljivanjem stranica uglova u luk.Odvajanje tog elementa od kupole dopustilo je izgradnju u poetku niskog, a potom vieg

prstena izmeu kostura i kupole (tambur, tamburro=bubanj) koji je omoguio rasvjetukupole i unutranjosti crkve te dao vitkost i lakou itavoj graevini.Nin, sv. Kri, crkvica s tamburom i kupolomAja Sofia, potporni zidovi

Bazilike izduenog oblika

Bazilike pravougaonog oblika, koje zavravaju s jednom ili s vie apsida, smjetne I-Z,nazivaju se bazilikama izduenog (longitudinalnog) tipa ili nekad, bazilkalnog tipa.Zidovi srednjeg broda na kojima se nalazi mnotvo prozora poivaju, svom svojom teinom is teinom krova, na pilastrima i stupovima. Arhitrav je zamijenjen lukovima. Od 5.st. izmeukapitela i luka ubacuje se novi umetak, impostkoji e se u nekim graevinama s kapitelomsliti u jednu jedinstvenu cjelinu, bizantski kapitel-impost.

Kod bazilika koje su imale poprenu lau (transept), na kriitu sa sredinjom laom

podignut je luk nazvan trijumfalnim.Lateranskabazilika

Centralne graevine

Centralna je graevina rasporeena u krug oko sredinje osi, a zidovi su zaobljenih linija skontrastima svjetla i sjena. Glavni dio graevine je kupola, prema kojoj je proraunatanosivost zidova kostrura zgrade. Moemo razlikovati okrugle i jednostavne vieugaonegraevine, pilobate, sloene i krine.

Okrugle i mnogougaone ili poligonalne graevineimaju samo jednu prostoriju, a krovkod jednostavnih poiva izravno na zidovima (mauzoleji i krstionice). Kod razvijenih krov

poiva na stupovima ili pilastrima oko kojih je dopunski krug koji slui kao deambulatorij.

Pilobatisu graevine s vie polukrunih apsida u krinom obliku. Obino su tri zbog egase esto kae da su izgraene u obliku trolista ili trikonhalne(trokoljkast)-mauzoleji,krstionice i martiriji a kasnije i prezbiteriji. Mogu biti etverolisne (etverokoljkast)-imajuulogu nosaa. Trolist prelazi na transeptu- zavravao polukrunim zidovima .Primjer: Bilice kod ibenika, Pridraga kod Zadra, trihora kapele sv. Andrije, iz 6.st., kod

Eufrazijane u Poreu. etverolisne imaju 4 apside i ovaj oblik je upotrebljivan bilo za malegraevine (kapele i krstionice) ili za velike (bazilike).


14/23

Pridraga

Koln: Sv. Gereon

Krine bazilike

Izgaene u obliku kria. Ukoliko krakovi kria nisu uklopljeniu graevinu, oni tvoreslobodan kri. Kada su krakovi ugraeni unutar 4 zida graevine, govori se o oblikuugraenog ili upisanog kria. Na Zapad je ovakav tip srednjoazijske crkve stigao uglavnom

preko Dalmacije. Tu po simbolici spadaju i graevine u obliku slova T (tau), ali se zapravoradi o uzduenim (longitudinalnim) graevinama s transeptom.

Crkve mjeovitog tipa

Nazvane su tako zbog toga to se u njima isprepliu razliiti tipovi gradnje, koje izvana nije

jednostavno odgonetnuti. Tako se nekad moe ispreplitati osmerougao i ugraeni kri sniama i etverouglovima koji su izvana teko prepoznatljivi. Takva je crkva Svete Mudrosti(Aja Sofija) koja se podie na izduljenom esterouglu koji nosi kupolu. Sva ostala graevina,tj 4 polukupole na I i Z, moni pilastri koji podupiru lukove i svodove te sporedne lae i

pseudolae su ustvari u ulozi nosaa ili podupiratelja ogromne kupole.

Nazivi bazilika

Tituli i dijakonijetitulus (naslov) oznaavan je, u prvim stoljeima, prema kranima u

Rimu prve bogoslune dvorane u privatnim kuama (domus ecclesiae). Kue su, u Rimu,imale drvenu plou (tabella) ili natpis (titulus) kao znak raspoznavanja. Kasnije su paperazdijelile Rim na titule, koji su prema Li ber Pontif icali snalikovale malim biskupijama

(upama).U 6.st. su svi nazivani svetakim imenima. Tituli se spominju i na natpisima uSirmijumu.

U Rimu su bila brojna i sredita dobrotvornosti tj. dijakonije(sluiti)- postojale su 24dijakonije. Rimski tituli i dijakonije imaju posebnu vanost u razvoju crkvene hijerarhije. Odvoditelja tih ustanova razvio se kardinalski zbor: presbyteri cardinalesi diaconi cardinales

kojima su pridrueni episcopi cardinales, tj. ordinariji biskupija oko Rima.

Gradske i izvangradske bazilike, martyr ia i ecclesiae geminataebazilike u gradskimzidinama namijenjene redovnom bogosluju. S obzirom na poloaj u samom gradu (basilicaeurbanae, intra moenia), s obzirom na svagdanje bogosluje dominicumili basilicaedominica. Krani su podizali i crkve nad grobovima svetih krana ili muenika. One suzapravo grobne, a po poloaju, izvan zidina, prigradske ili izvangradske (extra moenia).Mogle su biti na otvorenom prostoru (sub divo) ili pod zemljom. Izdanak grobne bazilike je

martyrium(svjedok), kultna graevina podignuta na mjestu muenitva. Obiljeja kaospomenici (tropeji) na grobovima apostola Petra i Pavla. Dvojne crkve ili crkve bazilike,

ecclesiae geminatae, nastaju od kraja 4.st. u mnogim mjestima. Po nekimje jedna sluila za

katehezu a druga za bogosluje.Neki u njima vide sliku Starog i Novog zavjeta ujedinjenog uKristovoj milosti.


15/23

Velike ili patrijarhalne bazilike(4 bazilike u Rimu): bazilika sv. Ivana na Lateranu,

papinsko sjedite do 11.st.; Sv. Petar u Vatikanu; Sv.Pavao izvan zidina i Sv. MarijaVelika. Tu je i Sv. Lovro izvan zidina. U novije vrijeme patrijarhalnim bazilikama su

proglaene i crkva sv. Franje i Sv. Marija Aneoska u Asizu.Vie crkava ima naziv manjih bazilika.Dvojne bazilike u Saloni.

Humanitarne graevine

Uz bazilike su nastala i svratita i prihvatilitaza starije osobe, kupalita, kako bi kraniizbjegli porocima koji su se dogaali u javnim kupalitima, i stanovi za kler i crkveneslubenike. Tako je Sv. Lovro izvanzidina imao 2 kupalita, toplo i hladno, a vea cjelinahumanitarnih graevima vjerovatno je postojala i uz bazilike u Poreu i u Saloni.

Obredi i groblja

Za oskrnavatelje grobova su odreivane teke kazne koje predviaju ak i kaznu uz prisilnirad u rudniku (domnatio ad metalla).

Grobne su komore sadravale dvije prostorije: jednu niu, u kojoj se nalazio grob i jednu viu.Nekad se iznad grobne komore nalazila jednostavna terasa (solarium). Prostor je mogao biti

zatien krovom ili odrionom odnosno sjenicom (pergula, trichila, triclia, calyba), a ublizini je mogao biti bunar za vodu. Zidovi su se ukraavali freskama. Uz zidove su senaslanjale klupe (triclinia). Bogatije su grobove okruivali vrtovi (cepotahia, horti) s

ogradom. Uz grobove se se povremeno odravali obredni skupovi popraeni obrednimljevanicama i gozbom (epulum).

Nastanak kranskih groblja

U rimskom svijetu nain ukapanja pogana i krana bio je potpuno slian. Mrtvo se tijelopralo, mazalo mirisnim uljima, balzamiralo ili umatalo u pokrov. Grobovi su se nalazili

uglavnom izvan gradkih zidina. Uz tijelo se se esto postavljale ampule s mirisnimtekuinama.Grobovi iskopani u stijeni za jedan ukop (Isusov grob), ili vie pokojnika (Lazarov grob).Izdubine u kamenu sline sarkofazima, grobovi u zemlji (formae), sline kranskimhodnicima katakombama (npr. grobovi proroka na Maslinskom brdu kod Jeruzalemaili u Rimu).

Pretkransko podzemno groblje u Anziuiz 4-3. st. sastoji se od 3 hodnika.Groblje (cimiterium, poivalite, odmorite; ili accubitorium, accumbere, leati) mjesto je

poivanja u isekivanju uskrsnua. Od poganske pogrebne gozbe nastao je kranskirefrigerium(refrigeratio), od glagola refrigerare (osvjeiti) i u klasinom smislu oznaavaokrepljenje hranom i piem.

Groblja i nain ukapanja na otvorenom prostoru


16/23

Prema arheolokim istraivanjima prva zasebna kranskagroblja poela su nastajati tekpolovinom drugog stoljea, tj. oko150. godine.Pagani su ve ograivali (per circuitum) svoje groblje na otvorenom, pod vedrim nebom(sub divo). To se ograivanje nazivalo metare tumulum, ponere ili figere tumulo metas.Groblje sv. Kalista ograen zidovima (maceria, muro cinctus).Groblje na otvorenom openito se nazivao area. Da bi se razlikovalo groblje od grobljanazivali su ih po imenima vlasnika zemljita, npr. u Africi Area Macrobi Candidiani, AreaEvelpi, u Umbriji Area Vindiciani. Kad je area nalikovala perivoju nazvali su je hortus ili

agellusto znai vrt, njivica ili dobarce. Na jednom salonitanskom natpisu pie in hortoMetrodori. U Milanuse spominje hortus Philippiitd. Area u obliku koja ne okruivalanadgrobni spomenik nazvana je cepotaphium(vrt i grob zajedno). Vlasnik cepotafija

nazivan je domnipredius tj. praedii dominus ili domnifunda, domnaedius, dominedius.

Najtraenija su mjestau grobnoj arei bila uz ogradni zid, koji je esto bio natkriven krovom(protectum, teglata), u predvorjima (vestibuli) kapela (cella) i stepenita, te trijemovima

(porticus) bazilika.

Neki su kranski spomenici, najprije sarkofazi, smjeteni u zidne udubine u obliku polukruganazvane arcosolium. Drugi su imali nadstreje poput nebnice odnosno baldahina (tegurium,ciborium) koji je natkriljivao oltar u starokranskoj bazilici naznaujui simbolino nebeskisvod.

Neki su grobovi bili opasani ogradnim stupiima ili kamenim reetkama (transenae, clatri,na jednom salonianskom natpisu) povezani malim stupiem.Kada su stupii zavravali poprsjima ili likom Dobrog Pastiranazivali su se hermulae(deminutiv od Herma) to oznaava Hermovo poprsje.Transenamasu se zatvarali prozori i

otvori za svijetlo (lucernaria).Arkosolij i (pseudo)tegurij ili ciborij nad sarkofagom

Split,katedrala, sarkofag s pastirom i strigilima.

Bribir: hipogej sa sarkofazima

Posebni grobovi u obliku bunara (a pozzo) u kojima su mjesta za pokojne bila ukopana u

plohu sa strane a na drugu je stranu ili u sredini ostajao slobodan prostor koji je omoguavaopristup do svakog mjesta ukopa.

Grob u zemlji se nazivao forma ili locus. Kada je imao vie leajeva za pokojne nazivao sepolisomus. S obzirom na broj leaja mogao je biti bisomus, trisomus, quadrisomusitd.

Nekad su grobovi raeni jedan do drugog odijeljeni zidom tako da je svaki imao svojupokrovnu plou. Prema broju leeva koji su smjetani u svaki takad odjeljak (locus) nazivanisu biscadens, tercadensitd.

U Salonisu se pokojnici ukapali u sve takve vrste grobova: u rake pokrivene crijepom,

komade amfora, drvene kovege, olovne i kamene sarkofage, rake s bavastim svodom, svodoravnom ploom u razini tla i podignute iznad tla te grobove u obliku bunara (a pozzetto).

Na temelju natpisa sauvanog na jednom grobu, Cambije opravdano upozorio da se nazivpiscina (koji se inae upotrebljava za krstni zdenac) oznaavao zapravo grobnu komoru.Grob a pozzo u ManastirinamaRaskoniji nadgrobni spomenici nazvani su monumentum, memoria, cella i cubiculum, a

niziv mausoleumse upotrebljavao samo za velike nadgrobne graevine.


17/23


18/23

Od 15.st. nastaju i zbirke natpisa. Meu sakupljaima su bili: Istranin Pier Vergerio;Ciriaco Pizzicollije skupljao natipise po Iliriku, Epigrammata reperta per I ll yricum.

Zbog skupnog prouavanja natpisa nastale su zbirke nazvane corpus. Najpoznatija zbirkastarih natpisa je Corpus inscriptionum Graecarumi Corpus inscri ptionum Latinarum.

Latinino pismo se iz arhajske kapitale razvilo u 3 oblika: kvadratnu kapitalu, rustinukapitalu i kursivnu kapitalu. Kvadratna kapitala(capitalis quadrata) je sveani oblik pismakojim su se pisali tituli. Naziv slova je uzet prema proporciji visine i irine jer se veina slovamoe smjestiti u kvadrat.Drugi oblik, capitalis rusticaje neto izdueniji oblik i moe se smjestiti u pravougaonik.Poseban oblik takve kapitale je capitalis actuariajer se upotrebljavala u javnim ispravama,

posebno vojnikim diplomama u bronci. Slova su joj izduena i neproporcionalnog oblika.Trei oblik je kurzivna kapitala, koji se upotrebljavao pri pisanju otrim predmetom naobukanim zidovima. To je pismo slobodnih i brzih poteza bez naroite tenje za ljepotom.Trogirski natpis, kurzivna kapitala.

Uncijalno pismo (uncia)okruglog je oblika. ee je u natpisima na grkom u kojem jekarakteristino uncijalno slovo C umjesto .Skraivanje se postizalo upisivanjem samo prvih slova neke rijei.Dis Manibus=D.M.=duama pokojnika, no kada je uz kranski znak onda se ita DeoMaximo (Previnjem Bogu).Sveta imena (nomina sacra).

Skraivanje se postizalo i povezivanjem dvaju ili vieslova, najvie u sredini pojedine rijei.Odatle je proisteklo skraeno pisanje vlastitih imena ili monogramu kojem su slovarasporeena oko jednog ili dva temeljna slova koja pruaju klju za razumijevanje.

Krani su naroito koristili, u skraenom obliku, kao monogram Isusovo lino ime ili nazivKrist, to je znailo pomazanik ili izabranik.Monogram salonitanskog biskupa Honorija

Apexje posebni znak u obliku otrog naglaska nad vokalima. Oznaavao je duinu vokala, ilidvoglase (diftunge) ili se oznaeno slovo italo dva puta.Silicuskoji se biljeio kao apostrof nad suglasnicima oznaavao je udvostruavanjesuglasnika.

Hederae distinguentesu obliku listia brljena su u carskom razdoblju dobile dekorativnuulogu i mogle su stajati i izmeu slova u istoj rijei.Kriptogram u kome rije zamjenjuje drugu rije s istim zbrojem vrijednosti naziva se psefija(broj).

Pri ispisivanju odreenog natpisa s nedostacima, oteenjima itd.: izvorni se tekst objavljujevelikim slovima (epigrafskom majuskulom).

Salonanatpisi spominju muenike i salonitanske biskupe. Tako se za grobove spominjunazivi acra, piscina, sarcophagus i sepulcrum.

Natpis na sarkofagu kranke Asklepije-Salona.U Sirmiju,na groblju sv. Sinerota pojavljuju se nazivi titulus i memoria.

N irem podruju Z Ilirika: hiv requiescit (ovdje poiva), in pace (u miru), depositio (ukop),bonae memoriae (blage uspomene), sluga Boiji, prijetnje zbog oskvrnua groba i oznaka

vjerske zajednice.


19/23

ALEGORIJA I SIMBOLIKA NA RANOKRANSKIM SPOMENICIMA

Na grim i rimskim mozaicima i freskama se esto moe vidjeti kao ukras lik ribekao simbolsamog Kristagrki naziv IXY(Isus Krist Sin Boiji Spasitelj). Vie riba oznaavalo jekrane prema Klementu Aleksandrijskom, koji opisuje Krista kao ribara ili premaTertulijanovomtumaenju prema kojem se krani raaju u vodi na novi ivot.Uz ovaj, poznat je i znak Krista kao likjanjeta, prema Ivanu Krstitelju koji je nazvao Krista

prije krtenja na Jordanu: Evo jaganjca Boijega koji odnosi grijeh svijeta=tako jepredstavljen i u vienjima u Otkrivenju.Krist kao Helios.

Mit o Orfejukoji svojim sviranjem na liri okuplja ivotinje, zamijenjen je likom Kristadobrog pastira koji snagom svoje rijei okuplja due.Mit od Endimionu, gospodaru smrti i pastiru; o Aristeju i Hermu Krioforu, kranima su

posluili da prikau Krista u liku dobrog pastira, koji uva svoje stado i nosi izgubljenu ovcu

na ramenima.

Do 4.st. Krist je prikazivan golobrad.

Prikazivanje Bogorodicemogla je posluiti neka boica (Pomona i Isida); prikazana jeobino u sjedeem poloaju s djetetom u naruju koje pokazuje prisutnima, najesemudracima (od 2 do 4, kasnije se ustalilo 3).

Na jednom prizoru u Priscilinim katakombama u Rimuprikaz Dobrog pastira s 2 ovce itreom na ramenima. U uglu sjedi ena s djetetom uz koju jedna osoba die ruku s ispruenim

prstom. Arheolozi smatraju da je to Marija a osoba koja pokazuje prstom na zvijezdu na

nebeskom svodu je poistovjeana s prorokom Balamom.

Posebno je poznat prikaz u Grkoj kapeli u Pricilinim katakombama, nazvan fr actio panis.Na gozbi sudjeluje 7 osoba pred kojima se nalazi hljeb, riba i vino.

ovjekova tenja za Bogom je uprizorena u liku dva jelena koji se u (rajskom) vrtu napajajuna kantarosu. Ponekad je prikazana u liku golubica, ali i ovaca uz potok koji izvire na rajskom

brdu podno kria koji simbolizira Krsta, kao na sakofagu u Saloni.Nain molitve rairenim rukama, najee oranta, tj. enski lik koji pokazuje duu pokojnikau stavu molitve.

Aureolaoko glava kranskih svetaca vue svoj korjen iz grkog i rimskog prikazivanjaboanstava svjetlosti osjenjenih zrakastim nimbusom, to je kasnije dobilo oznaku boanstva,ili nadljudskosti. Krani su je u poetku upotrebljavali za istaknute osobe, a kasnijeiskljuivo kao oznaku svetosti.Riba=katakombe sv. Kalista, Pore(starokranski oratorij)Janje=Pore, Eufrasiana, Krist, Boje janjeSalona, Vatikan, Novalja=dobri pastir

Rim=Prisciline katakombe=detalj Balaamovo prorotvoRim=katakombe sv.Kalista=euharistijska gozba

Pompeji=paganski prikaz, dvije psihe skupljaju cvijeeDomitiline katakombe=kranski prikaz, Amor i psihe skupljaju cvijeeLivija u molitvi, Kranska oranta, Novalja=monik s prikazom Marije moliteljice

Nova simbolika


20/23

Meu starije prikaze iz 3.st. spadaju kunja Adama i Eve, Noa u arci, Izakovo rtvovanje,Balaam koji pokazuje zvijezdu, David, Suzana, Danijel meu lavovima, tri mladia uuarenoj pei i Tobija s ribom.U 4. st. Adam i Eva u raju zemaljskom, u trenutku istjerivanja iz raja i u pratlji Kaina i Abela

koji prinose rtve.Noa je vie puta prikazan u arkosolijima i na zidovima podzemnim dvorana u katakombama,ili na sarkofazima, u arci s rairenim rukama u obliku orante, uz njega je golubica, ponekadgavran, koji donose maslinovu granicu.esti su prizori ivota proroka Jone, kojima se predoavala Kristova smrt i uskrsnue (kakoga bacaju u more i prodire ga morska neman, neman ga izbacuje na obalu, Jona trai utoiteu hladovini i tuan lei pod sjenicom usahlog brljena).Danijelmeu lavovima, naee prikazan gol.Mojsijeprikazan kako odrjeava obuu ili kako udara tapom po stijeni iz koje izvire voda.

U prikazu Isakova rtvovanjaprikazan je Abram, Izak se bremenom drva na ramenima,rtvenik, ovan i ponekad Boija ruka.Davidje rjee prikazivan i to s prakom kojom pobjeuje Golijata.Suzana: kao oranta s velom izmeu dva starca; starci optuuju Suzanu podiui prst; Suzanaslua Danijelovu oslobaajuu presudu dok osuuje strace; Suzana zahvaljuje za osloboenjeu drutvu mua i dvije slukinje, te najkarakteristinija Suzana kao ovca izmeu dva vuka(Pretekstatove katabombe, Rim).

Prikazi svadbe u Kani Gali lejskoj, ozdravljenje uzetoga, slijepca od roenja i ene koja jebolovala od krvarenja te uskrsnue Lazarovo.

Rim=katakombe sv. Petra i Marcelina, Adamova i Evina kunja, kraj 3.st.Danijel=relikvijar iz Novalje

Noa u arci, Rim, katakombe sv. Petra i Marcelina, kraj 3.st.

Bogorodica s djetetom, Rim, Prisciline katakombe, polovina 3.st.

Ribar i krtenje, Rim, katakombe sv. Kalista

Oblici krieva:crux immissas jednakim krakovimacrux commissas jednim (donjim) duim krakomcrux dissimulataprikriveni kricrux Tu obliku grkog slova T (tau)=nekada nazvan i crux commisacrux gammata, tetragammaton ili svastikau obliku 4 ukriena grka slova (gama)crux decusatapoloeni kri ili doslovno prevedeno deseteraki kri prema slinosti srimskim brojem x

crux coronataovjenani kri, tj, kri u vijencucrux ansatau obliku egipatskog ancha, hjeroglifa kojim se oznaavao ivot, krani su ga

preuzeli kao simbol onoga koji je za sebe samoga rekao da je ivot.

Riba u moru ili janje uz kri, odnosno na ramenima pastira, oznaavalo je kranina.

Oranta ili golubica simbolizirale su duu pokojnika.Ptica feniks i paun simboliziraju uskrsnue i neumrlost due.


21/23

Uz to su se koristili i prikazi sidra (prikrivenog kria) kao znaka nade, i palme ili vijenca kaoznaka pobjede.

ISTAKNUTE KRANSKE GRAEVINE

Rim

Prvu kransku baziliku na Zapadu dao je izgraditiu Rimu car Konstantinu ast Spasitelju,koja je dobila naziv majka i glavarica svih crkava i Rimu i u svijetu. Bazilika je izgraena,nakon pobjede nad Maksencijem, na mjestu vojarne konjanika koji su se borili protiv

Konstantina. Imala je 5 laa, a zbog utog numidijskog mramora kojim je iznutra bulaobloena Grgur Velikiju je 591. nazvao zlatnom. Bila je izgraena u obliku slova T, stranseptom koji je strio mimo zidova poprenih laa. Uz nju je izgraena krstionica.Kapela sv. Venacijauz lateransku krstionicu, izgraena u 7.st., ima vrijednost za arheologe

zbog prikaza Batlehemai Jeruzalema. U njoj su pokopane moi istarskih i dalmatinskihmuenika.U obliku slova T, izmeu 325. i 350. stara crkva sv. Petra Apostolana vatikanskom

breuljku. Uz desno krilo njenog transepta papa Damazje dao podii krstionicu, a naokolosu bile izgraene kapele i mauzoleji. Apostolov grobu sreditu prezbiterija bazilike. Iznadgroba je podignut etvrtasti nadgrobni spomenik u obliku otvorene kapelice, s otvorom prema

prostoru za vijernike (slino kao u bazilici uskrsnua u Jeruzalemu). Iznad je podignutbaldahin na 4 stupa, s kojeg je visila zlatna kruna koja je imala ulogu svijenjaka. Grob semogao vidjeti kroz otvor fenestella confessionis.

Konfesijaili polukruna kripta.

Jeruzalem

Bazilika na Kristovomgrobu koja je podignuta u vrijeme cara Konstantina. Nakon to je135. na mjestu Jeruzalema izgraena Aelia Capitolina, na Golgoti je podignut hram boiceTiche, Astata. Kada je 326. Konstantinova majka Jelenaposjetila Jeruzalem, mjesni biskup

Marcel dao je pod njenim pokroviteljstvom sruti poganski hram u potrazi za ostacimaKristovog groba. Otkrivena je litica breuljka Kalvarije s grobovima, od kojih je jedan bio

prazan, to je povezano s Kristovim uskrsnuem, pa se vjerovalo da bi to bio Kristov grob.Konstantin je odredio sauvati grob pa je dao unaokolo izrezati stijenu te izgraditi krunugraevinu, zvanu anastasis(ustajanje, buenje, uskrsnue).

Konstantinopol (Carigrad)

Velebna bazilika u ast Isusu Kristu, posveena u vrijeme Konstancija II(360.) i temeljitoobnovljena u vrijeme Teodozija II(405415); izgorjela u poaru 532.. Justinijanje njenommjestu dao izgraditi novu, povjerivi izgradnju Antemiju iz Trala i Izidoru iz Mileta. Na njoj

je radilo 10 hiljada radnika tokom 6 godina i posveana je 537.. Imala je atrij (kasnije

poruen) i narteks. Tlocrt joj je 77 x 72 m. Imala je 3 lae s apsidom na sredinjoj lai nadkojom se die velianstvena kupola promjera 31m i 56m visine.


22/23

Solun

Bazilika sv. Dmitra ili Demetrija, sirmijskog muenika, koji je za vrijeme provale novihnaroda prenesen u Solun. Na bazilici sv. Demetrija transept koji obavija apsidu.

Sakralne graevine u I Iliriku

Sirmiumnekadanja carska povremena rezidencija i najvaniji grad u Iliriku.Justinijana ICariin Grad, I od Nia,. Tu je car Justinijan 535. osnovao nadbiskupiju.Katedrala uz koju su graevine, o kojimase raspravlja pripadaju li nadbiskupijskoj palai,itav niz crkava, kao bazilika s kriptom, bazilika s akropolom, krina bazilika, dvostruka

bazilika, bazilika s transeptom, trolisna crkva i jednobrodna crkva.

StobiJI od Velesa u Makedoniji na utoku Crne reke u Vardar, s episkopalnim centrom inekoliko drugih bazilika.

Poznatija kranska groblja

U Palestinisu se ouvali preteno kranski grobovi izdubljeni u kamenim hridima. Znakkria na vanjskoj strani zatvora groba oznaava da je u nj bio poloen kranin.Podzemni grobovi u boliku katakombi, a najpoznatiji primjer su tzv. Grobovi Proroka.

Groblja s kranskim simbolima naroito od 4.st.. groblja na Bliskom Istoku, Grkoj, S

Africi, kao i u zemljama evropskog juga. Po arhitektonskom grobnom sklopu istie se Salona.

Grobovi apostolskih prvaka

Od svih grobova krani su posebnu vanost pridavali grobovima apostolskih prvaka Petra iPavla. Njihovi su grobovi naznaeni u starim hodoasnikim vodiima (Itineraria) uz rimskeceste Via Corneliai Via Appia.

Vatikanska nekropolanastala je prije muenike smrti apostola Petra.Konstantinova bazilika, kasnije renesansna bazilika. Iskapanja ispod bazilike su otkrila 2 reda

mauzoleja.

Posebno je zanimljiv mauzolej Mili mauzolej Julijevacau nekropoli. Krajem 3. ili

poetkom 4.st. mauzolej je postao kranski ili se porodica preobratila na kranstvo.Na zidovima su jo ostale ouvane scene u mozaiku: Jonabaen morskoj nemani, pastir iribar. Na svodu je slika Heliosa na koiji koju voze dva konja bijelca. Umjetnik je prikazaoKrista koji se kao Nepobjedivo sunce (Sol invictus) vraa Ocu u Slavu.Pronaen je zid obojen crvenom bojom (muro rosso) koji se savija oko neugledna griba snekoliko ostataka kostiju, ali bez lobanje, i veliki broj grafita, meu kojima i komadi buke sdijelom natpisa: neki su arheolozi zakljuili da je to Petrov grob, tj. da je na tom mjestu

ukopan Apostolski prvak kojemu je podignut spomenik, koji oko 125. spominje sveenik Gaj.


23/23

Grob apostola PavlaPavao je prema predaji ubijen i pokopan uz Ostijsku cestu. Nadnjegovim se grobom podizao spomenik (tropej). Otkrivena ploa s natpisom Paulo ApostoloMart(yri). Ploa je imala 3 upljine od kojih je jedna okrugla vjerovatno bila otvorena prijenego to je uklesan natpis, dok su druge dvije nastale kasnije i otetile natpis. Prekrivala jeudubinu u podu , a otvor je mogao posluiti da se na relikvije mogu izliti mirisna ulja. Drugasu dva otvora mogla posluiti hodoasnicima za reliquiae ex contactu.

Katakombepodzemna groblja uz ceste starog Rima.Kalistove katakombeu nima je pokopano vie papa i biskupa. Ime su dobile po akonuKalistu, svom prvom poznatom upravitelji, koji je kasnije, kao papa, vie volio biti ukopan ukatakombama uz Via Aurelia.

Groblje je sastavljeno od vie samostalnih groblja spojenih u jedno. njemu se posebno istiekripta papa. U njoj je poloeno 9 papa i vie biskupa. Papa Damazdao je u 4. st. poljepatikriptu i ukrasiti je s 2 stupa nad kojima je stajao arhitrav s kojega su visjele svijetiljke.

Sastavio je tk. i 2 hvalospijeva, jedan u ast muenika poloenih u katakombama, a drugiposveen papi Sikstu II. Siksto IIIdao je postaviti plou u kripti s njihovim imenima.Dojmiljiva je kripta u kojoj je navodno bio grob sv. Cecilije. U odvojku poznatom kao

cripte di Lucina nalaze se mnogobrojne freske s prizorima iz Svetoga pisma i simbolimaeuharistije.

Groblje ad catacumbas ili katakombe sv. Sebastijana.Ad catacumbasse nazivalo grobljenastalo na desnoj strani kod treeg miljokaza Via Appie. Oko polovine 3.st. na njemu je

podignuta memoria apostolorum.

Rim=Lateranska bazilika

Vatikan=stara bazilika sv.PetraRim=crkva sv.Petra, rekonstrukcija konstantinskog prezbiterija

Jeruzalem=Crkva sv.Groba

Aja Sofija=Sveta Mudrost

Iustiniana I=episkopalna bazilika s krstionicom

Jeruzalem=tzv. Grobovi proroka

Napulj=groblje sv. Januarija

Vatikanska nekropola=Krist-Helios na sunevim kolimaMemorija sv. Petra

Documents

skripta - Vicko Kapitanović