Srednjovjekovna Arheologija II

  • View
    388

  • Download
    39

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Srednjovjekovna Arheologija II

Text of Srednjovjekovna Arheologija II

  • BIJAI U Bijaima je (antiki Siculi) , u sklopu prostrane antike villae rusticae na poloaju Stombrate

    poetkom 9. st. nastao vladarski posjed (predium, curtis) hrvatskih knezova Trpimirovia koji

    postupno prerasta u jedan od veih feuda kraljevskog teritorija (territorium regale). Trpimirovii

    obnavljaju starokransku crkvu (vjerojatno sv. Ivan) s baptisterijem te je posveuju sv. Marti.

    Crkva se spominje u ispravi kneza Muncimira iz 892. kao mjesto izdavanja vladarskih povelja i u

    natpisu na ciboriju crkve.

    Jaanjem kraljevskog feuda villa na Stombratama i crkva sv. Marte postaju sreditem gusto

    naseljenog prostora o emu svjedoe tri dosad otkrivena ranosrednjovjekovna naseobinska groblja

    (oko sv. Marte, Stombrate, Lepin) s karakteristinim grobnim nalazima dalmatinsko-hrvatske grupe

    od 9. do 10. st.

    Crkva

    Arheolokim istraivanjima

    otkriveni su ostaci trobrodne

    crkve s jednom etvrtastom

    apsidom i bogati fundus kamenih

    spomenika od starokranskog do

    predromanikog doba (6.-10. st.).

    Pri obnovi crkve na mjestu

    starokranske poruene

    polukrune apside, uz novu

    etvrtastu apsidu postavljen je

    sarkofag u kojem su pronaene naunice minjskog tipa koje se datiraju u 9. st. Ranokranski

    baptisterij uz junu stranu crkve prilagoen je i ostaje u funkciji.

    Crkva pripada tipu trobrodnih graevina s istaknutom sredinjom pravokutnom apsidom i dvije

    bone u ravnom zavretku zia bonih brodova. Brodovi su odijeljeni zidanim stubovima izduenog

    pravokutnog presjeka, kao u veini crkava 1. pol. 9. st. (Koljani, avi, Biskupija-Crkvina). Na

    sredini proelja je zvonik (poput onoga u Koljanima ili zvonika biogradske katedrale). Najblie

    tipoloke analogije nalazimo u sjevernoj Italiji, na prostoru akvilejske patrijarije. Titular crkve

    ukazuje na karolinko porijeklo, kao i ime sveenika Gumpertusa koji gradi crkvu, te namjetaj koji

    se natpisom i dekoracijom vee uz akvilejski prostor. Nalazi etverostranog ciborija i ulomaka

    nadvratnika s natpisom arheoloke su potvrde izravnih veza Trpimirovia s franako-akvilejskim

    kulturnim krugom u razdoblju kristijanizacije.

    3

  • Kameni spomenici

    Arheolokim iskopavanjima 1902.-1905. pronaeni su arhitektonski dijelovi est nadvratnika s

    natpisima uklesanima na prednjoj strani. Dva su otkrivena na prostoru ranosrednjovjekovne crkve, a

    ostali kao spolia u zidu poruene barokne crkvice istog titulara. Svi nadvratnici su preklesani od

    rimskih stupova te osim jednoga. Iako ni jedan nije sauvan u cijelosti, natpisi na njima uklesani

    mogu se smislom i sadrajem povezati. U njima se iskljuivo spominju klerici, akon i prezbiter

    Gumpert te prezbiter Gracijoz, kao osobe zaslune za izgradnju crkve. Kod sv. Marte bilo je sredite

    kneeva gospodarskog imanja villae, u sklopu ireg vladarskog posjeda u klikoj upaniji.

    Sveenici koji se spominju zacijelo su vodili upravu kneeva imanja, pa su davali naloge i nadzirali

    tijek izgradnje objekata namijenjenih kranskom kultu. Posebnu grupu ini pet dijelova nadvratnika

    s imenom misionara Gumperta, koji se spominje etiri puta, a koji se kao klerik za svoje misionarske

    slube u sv. Marti uzdigao od ranga akona do ranga prezbitera. Nadvratnici koji spominju

    Gumperta su nastali u relativno kratko vrijeme, izmeu 830ih i 840ih. Nadvratnik s imenom

    prezbitera Gracijoza mogao je biti postavljen desetljee ili dva poslije Gumpertovih nadvratnika.

    ) Na ulomku lijeve strane nadvratnika (slika desno) nalazi se

    poetak natpisa u kojem se

    spominje akon Gumpert koji je

    prvi imenom posvjedoeni misionar u hrvatskoj kneevini. Ime mu je germanskog porijekla. Sufiks

    -pert osobito je rairen u antroponimiji Langobarda pa je moda akon Gumpert misionar

    langobardskog etnikog podrijetla, koji je kao sveenik akvilejske patrijarije u slubi franakog

    cara, stigao u Hrvatsku. Grafijska obiljeja datiraju natpis u rano 9. st.

    Na dijelu desnog kraja nadvratnika je natpis koji pojanjava ulogu akona u izgradnji (izgradnja je

    oigledno pokrenuta po nalogu Gumperta, dok je jo kao akon slubovao pri sv. Marti).

    Njegovo ime se spominje na

    jo tri nadvratnika, od kojih

    se na jednom spominje kao

    prezbiter (slika lijevo).

    ) Na jo jednom ulomku nadvratnika (slika lijevo), natpis svjedoi o sveeniku, kranskog latinskog

    imena Gratiosus ili moda Gratianus, kao jednom od

    crkvenih dostojanstvenika koji je sudjelovao u

    izgradnji crkve ili dijela sakralnog kompleksa

    sv. Marte.

    4

  • ) Od trabeacije oltarne pregrade sauvan je zabat i dva arhitrava (slika dolje). Trabeacija je ukraena pasjim skokom na obodu i pletenicom u dnu, a meu njima je natpis. Arhitrave dijeli anepigrafski

    zabat. Prvi je natpis imao tekst molitvenog Sanctusa (Svet, Svet, Svet), a drugi je bio posvetnog

    karaktera od kojega je sauvan zavrni dio sa spomenom ene i sinova nepoznatog donatora.

    ) Pronaen je jo jedan zabat (slika desno) sa sredinjim poljem oivienim uskim pojasom s

    kukama na vrhu i irokim lunim pojasom na

    donjem dijelu. Kuke su zbijene, a luni je pojas

    ispunjen ritmiki ralanjenim nizom uzlova od

    troprutih vrpci. U sredinjem polju su dva sueljena

    pauna koji u kljunovima dre grozd. Iznad paunova i

    ispod grozda je po jedna esterolatina rozeta. U

    samim uglovima sredinjeg polja su dvije manje ptice. Datiran je u 1. pol. 9. st.

    ) Pronaen je i plutej (slika lijevo) ija se prednja ploha sastoji od sredinjeg polja i istaknute rubne letve na gornjem dijelu. Na letvi je vodoravni motiv

    dvoprute lozice. Na sredinjem polju je veliki viepruti kri

    oko kojega je s jedne strane motiv dvoprute lozice koja se

    povija oko vodoravne haste, a s druge su dvije rozete

    (virovita i vielatina). Ispod drugog kraka vodoravne haste

    ostaci su triju palmeta s obrubljenim i zaobljenim listovima.

    ) Rekonstruiran je luk oltarne ograde (slika desno), kojemu je ukrasno polje ispunjeno etveroprutom

    pletenicom s krievima u sredini. Na tjemenu luka

    pletenicu prekida kri rairenih krakova.

    5

  • ) Dva ulomka etvrtastih stupica od dovratnika portala (slika lijevo) imaju ukrasna polja rasporeena na jednu iru i jednu uu, bonu plohu, na kojima su troprute

    pletenice.

    ) Pilastar oltarne ograde (slika desno), ije je ukrasno polje ispunjeno troprutom mreom od udvojenog niza uvorenih

    krunica prepletenih mreom rombova, datiran je u 1. pol.

    9. st.

    ) Rubni dio pluteja iz 7./8. st. je kasnije, u

    1. pol. 9. st., preraen u

    pilastar (slika desno). Na

    ranijem licu pluteja je

    ornament vieprutih krunica u koje je upisan obrubljeni kri.

    Nakon preklesavanja, ukraena mu je i druga strana u

    sredinjem polju je niz uvorenih krunica prepletenih

    nepravilnom troprutom mreom udvojenih rombova.

    ) Jo jedan, vei ulomak pilastra datiran je u 1. pol. 9. st. Ima ukrasno polje s troprutom pleternom mreom (slika desno).

    ) Tijekom istraivanja 1902.-1905. pronaen je niz ulomaka ciborija. Najvei broj ulomaka otkriven je na prostoru nekadanje

    ranokranske i predromanike krstionice. Na temelju

    pronaenih fragmenata rekonstruiran je etverostranini ciborij (slika dolje).

    Ciborij se sastoji se od etiri

    monolitne stranice koje se spajaju

    u koaru nad kojom je piramidalni

    krov (rekonstruiran), s originalnim akroterijem.

    Visok je 4,5 m. Konstrukcija je postavljena na

    etiri stupa s kapitelima. Stranice su ispunjene

    predromanikim plitkoreljefnim ukrasom sa

    stilskim odlikama ranog 9. st. Uz rubove svake

    stranice provlai se natpis koji tee vanjskim i

    unutarnjim platem ciborija.

    6

  • Vanjske strane ciborija:

    y Sredinju kompoziciju, omeenu motivom ueta, ispunjavaju dva pauna s grozdom u kljunu (analogije na

    ciboriju iz crkvi S. Andrea Cata Barbara na Eskvilinu iz

    ranog 9. st.). itavim rasponom luka prua se iroki pojas

    nasuprotno postavljenih i uvorenih pereca. Rupe na

    prednjim i bonim krajevima sluile su za pridravanje

    zavjesa (vela) i svjetiljki. Na luku stranice je loe sauvan

    i prilino manjkav latinski natpis koji se nastavlja na

    sljedeim dvjema stranicama. Natpis zapoinje

    simbolikom invokacijom u znaku kria, a slijedi tekst

    koji se obraa vjernicima, s isticanjem Svetog Trojstva.

    y I na sljedeoj strani je u gornjem pojasu vijenac s kukama koje su oslonjene na niz stiliziranog kimatija.

    Pod njim je motiv ueta i pojas troprutih, meusobno

    prekrienih polukrunica. U uglovima sredinje

    kompozicije je motiv troprute uvorene vrpce. Luk

    ispunjava tropruta pletenica (analogija je rimski ciborij iz

    crkve sv. Bazilija, iz doba pape Grgura IV. (827-844.)).

    Na rubu luka su vrlo skromni ostaci natpisa gdje se

    raspoznaje ime sv. Ivana. Navod Krstiteljeva imena

    povezan je uz raniju tradiciju baptisterija, to je prilikom

    postavljanja novog, predromanikog ciborija ponovno

    osnaeno i u sadraju natpisa.

    y Gornji friz sljedee stranice istovjetan je prethodnima kuke i kimatij. U gornjim je uglovima sredinje

    kompozicije, obrubljene motivom ueta, prikaz dvaju lavova. Luk arkade ispunja mreasti uzorak

    troprute vrpce (analogija je luni otvor ciborija katedrale u Puli, izraen u doba biskupa Antonija, u

    ranom 9. st.). U natpisnom polju zavrava prva tekstovna cjelina. Natpis govori o obnovi koja je

    nainjena u ast sv. Marte.

    Isticanje dvaju svetaca titulara: sv. Ivana (Krstitelja) i sv. Marte, otkriva