Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima Katedra za reprodukcijsku fotografiju Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

"TEHNIKE ODREðIVANJA EKSPOZICIJE"

SEMINARSKI RAD

Nositelj kolegija: Izv. prof. dr. sc. Darko Agić Voditelj rada: Studenti:

Dr. sc. Maja Strgar Kurečić Ivan Gabriš i Darko Škulj

Siječanj 2010.

2

Sadržaj Sadržaj.......................................................................................................................................................2

1. Uvod .....................................................................................................................................................3

2. Što je ekspozicija? ...............................................................................................................................4

3. Metode mjerenja svjetla .....................................................................................................................6

3.1. Vrste svjetla..................................................................................................................................6

3.2. TTL mjerenja svjetla ...................................................................................................................8

3.3. Mjerenje svjetla pomoću vanjskog svjetlomjera ...................................................................11

3.4. Anatomija svjetlomjera.............................................................................................................12

3.5. Siva karta ....................................................................................................................................14

4. Zaključak............................................................................................................................................16

5. Literatura............................................................................................................................................17

Popis slika

Slika 1 Grafički primjer ekspozicije ......................................................................................................5

Slika 2 Različite vrste svjetla ..................................................................................................................7

Slika 3 Mjerenje po cijelom kadru ........................................................................................................8

Slika 4 Center-weighted metering.........................................................................................................9

Slika 5 Spot mjerenje ............................................................................................................................10

Slika 6 Prikaz mjerenja upadnog svjetla .............................................................................................11

Slika 7 Mjerenje reflektiranog svjetla..................................................................................................12

Slika 8 Siva karta....................................................................................................................................15

3

1. Uvod

Fotografija kao riječ dolazi od grčkog φως phos ("svjetlo"), te γραφις graphis ("crtanje") ili

γραφη graphê, koje zajedno znače otprilike "crtanje pomoću svjetla". Fotografu je svjetlo sve.

Često se u fotografskim krugovima može čuti: "Bilo ti dobro svjetlo!"

Kako bi se snimila što bolja fotografija važno je što bolje izmjeriti svjetlo odnosno pravilno

postaviti parametre ekspozicije – otvor zaslona i brzinu okidanja. Da bi se to moglo postaviti

potrebno je pomoću jedne od mnogih tehnika odreñivanja ekspozicije izmjeriti svjetlo.

Kroz ovaj seminarski rad objašnjene su tehnike odreñivanja ekspozicije kako bi svi budući

fotografi bili upućeni u tu vrlo bitnu stavku prilikom fotografiranja.

4

2. Što je ekspozicija? U stvarnom životu fotografi se često izražavaju neprecizno, kolokvijalno ili se ne drže

definicija. Tako pojam ekspozicija poprima mnoga različita značenja:

o proces izlaganja neke foto osjetljive površine djelovanju elektromagnetnog

zračenja s ciljem dobivanja vidljive ili latentne slike.

o Rezultat tog procesa.

o U senzitometriji: umnožak intenziteta svjetla koje pada na neku površinu i

vremena osvjetljavanja. Jedinica je lumen sekunda.

o U fotografiji: izlaganje foto osjetljive površine djelovanju svjetla uz pomoć

fotoaparata ili aparata za povećavanje.

o Prilikom upotrebe fotoaparata: odreñena kombinacija otvora zaslona i brzine

zatvarača upotrijebljena za dobivanje slike.

o Kod povećavanja: pojam "ekspozicija" najčešće označava vrijeme osvjetljavanja.

U svakodnevnoj upotrebi najčešće koristimo definiciju da je ekspozicija odreñena kombinacija

otvora zaslona i brzine zatvarača fotoaparata.. Ako je uz vrijednost otvora zaslona i brzine

zatvarača navedena osjetljivost medija na svjetlost (ISO vrijednost) moguće je odrediti ukupnu

količinu svjetla kojom je on osvijetljen. Upravo ta ukupna količina svjetlosti koja dolazi na čip

ili film zapravo je ispravna definicija ekspozicije. Ekspoziciju, dakle, definiraju dva osnovna

(zaslon i zatvarač) i jedan dodatni parametar (ISO).

Veličina otvora zaslona odreñuje koliko svjetla će biti propušteno, a brzina zatvarača koliko

vremenski traje osvjetljavanje. Na svim foto aparatima zaslon i zatvarač kalibrirani su u istoj

skali i to tako da promjena za jednu jedinicu skale odgovara promjeni količine svjetla za faktor

dva. To znači ako zaslon zatvorimo za jednu jedinicu smanjili smo količinu svjetla na pola.

Ako brzinu zatvarača smanjimo za jednu jedinicu takoñer smo smanjili količinu svjetla na pola

početne vrijednosti. No ako smanjimo zaslon za jednu jedinicu, npr. s f/8 na f/11, a

produžimo vrijeme osvjetljavanja za jednu jedinicu, npr. s 1/250 na 1/125, količina svjetla

koja je došla na medij ostala je ista. To je prikazano na slici 1. Volumen cilindra je ukupna

količina svjetla koja dolazi na medij. On je definiran promjerom, koji predstavlja otvor zaslona

i visinom, koja predstavlja vrijeme osvjetljavanja. Moguće je više kombinacija koje propuštaju

istu količinu svjetla, tada kažemo da te kombinacije imaju istu EV (ekspozicijska vrijednost).

5

Slika 1 Grafički primjer ekspozicije

Drugo slikovito objašnjenje pojma ekspozicije može se prikazati pomoću slavine. Da bi se

napunila neka posuda do vrha sasvim je svejedno da li će se odvrnuti slavina samo malo (mali

otvor zaslona) i puštati vodu kroz duži vremenski period ( vrijeme ekspozicije) ili će se

odvrnuti slavina do kraja ( veliki otvor zaslona) te pustiti vodu kraći vremenski period. U oba

slučaja količina vode u posudi je jednaka, potpuno isto kao što je jednaka količina svjetla koja

padne na film ili senzor uz veliki otvor zaslona i kratko vrijeme osvjetljavanja ili mali otvor

zaslona i duže vrijeme osvjetljavanja.

Kada govorimo o pravilnim ekspozicijama, podeksponiranim i preeskponiranim fotografijama,

možemo reći da je pravilno eksponirana fotografija ekvivalent pravilno napunjenoj posudi.

Preeksponirana fotografija je ekvivalent prelivenoj posudi jer je količina svjetla odnosno vode

prevelika bilo da je razlog tome prevelik otvor zaslona ili predugo vrijeme eksponiranja.

Shodno tome podeksponirana fotografija je ekvivalent nenapunjenoj posudi jer u njoj nema

dovoljno vode kao što na fotografiji nema dovoljno svjetla. Razlog tome podjednako leži u

otvoru zaslona/slavine kao i u vremenu eksponiranja. Ili je trebalo još otvoriti slavinu/zaslon

ili je trebalo produžiti vrijeme ulijevanja/eksponiranja ili oboje.

Summa summarum je da su otvor zaslona i vrijeme eksponiranja meñusobno vrlo povezani.

Pravilno eksponirana fotografija dobiva se kad pravilno odrede oba parametra koja odreñuju

ekspoziciju. Preeksponirana fotografija nam govori da smo pretjerali ili prevelikim otvaranjem

zaslona, ili predugim vremenom eksponiranja, ili oboje. Podeksponirana fotografija nam

govori upravo suprotno; da smo štedjeli pri propuštanju svjetla do filma ili senzora bilo

premalim otvorom zaslona, bilo prekratkim vremenom eksponiranja, bilo oboje.

6

3. Metode mjerenja svjetla

Kako bi odabrali odgovarajući otvor zaslona i vrijeme eksponiranja potreban nam je

fotoaparat koji ima sustav za mjerenje svjetla. Takvi se sustavi u osnovi dijele na dva načina

mjerenja svjetla ovisno o tome mjere li svjetlost koja dolazi do fotoaparata, ili izravno mjere

svjetlost koja osvjetljava senzor. Prije ere digitalnih fotoaparata u jeftinim fotoaparatima se

koristio princip mjerenja svjetla koje je dolazilo do fotoaparata. Kraj same leće takvih

fotoaparata nalazio se senzor koji je procjenjivao svjetlost koja do njega dolazi i tako

odreñivao postavke zaslona i zatvarača. Taj princip je kao glavnu prednost imao jednostavnost

i nisku cijenu, ali je bio relativno nepouzdan.

U novije vrijeme takav način potpuno nestaje, jer je jednostavnije dio informacija sa digitalnog

senzora obraditi i tako procijeniti osvjetljenje scene. Takav način mjerenja je i točniji, jer

mjerimo upravo ono svjetlo koje dolazi da senzora (i koje će sačinjavati fotografiju). To svjetlo

dolazi kroz leću fotoaparata, pa se takav način mjerenja naziva TTL mjerenjem (eng. Through

The Lens - kroz leću). Na taj način eliminira se pogrešna mjerenja u slučaju raznih filtera i

dodataka na lećama, a smanjuje se i broj potrebnih dijelova fotoaparata (što utječe na cijenu).

Na većini današnjih fotoaparata može se birati izmeñu nekoliko različitih načina procjene

svjetla, a svi se oni baziraju na TTL mjerenju svjetla. Razlikuju se samo po tome što u obzir

uzimaju različite podatke o raspodjeli svjetlosti po kadru.

3.1. Vrste svjetla

Svjetlo je suština fotografa. Fotografi ne uzimaju sliku objekta. Oni zapravo snimaju svjetlo

koje se reflektira od objekta. Poznato je da neki znanstvenici smatraju da se svjetlost ponaša

poput valova (širi se iz jednog izvora). Einstein je dokazao da je svjetlo sastavljeno od sićušnih

diskretnih čestica koje je nazvao fotoni.

Svjetlo u fotografiji, prema izvoru nastanka, možemo podijeliti na:

o prirodno - dolazi od Sunca ili Mjeseca.

o umjetno - različite vrste fotografskih žarulja: halogene, opalne, blic, stroboskop...

Prema kvaliteti, razlikujemo ove vrste svjetla:

1. Direktno (izravno ili primarno) je svjetlo koje dolazi do predmeta neposredno od izvora, ne

prolazeći kroz prepreke. Takvo svjetlo ima oštre i duboke sjene.

2. Indirektno (neizravno ili sekundarno) daju tijela koja sama ne svijetle, već svjetlo prenose iz

izvora svjetla. Takva tijela svjetlo mogu odbijati ili reflektirati (npr: zid, strop ...), pa govorimo

7

reflektiranom svjetlu, ili svjetlo mogu raspršivati (npr: oblak, paus papir ...), pa govorimo o

raspršenom ili difuznom svjetlu. Ovakva svjetla imaju neoštre i plitke sjene.

Slika 2 Različite vrste svjetla

8

3.2. TTL mjerenja svjetla

Moderni fotografski aparati uglavnom nude ova tri načina mjerenja:

o Mjerenje po cijelom kadru – matrix, ESP, multi pattern

o Mjerenje s naglaskom na sredinu kadra – center weighted

o Mjerenje u točki – spot

Mjerenje po cijelom kadru

Praktično svi aparati nove generacije imaju ćelije za mjerenje svjetla rasporeñene preko cijelog

kadra. Broj i raspored ćelija, te pokrivenost kadra ovisi o modelu aparata. Kod ovog načina

mjerenja aktivne su sve ćelije, a u konačnici aparat izračunava prosjek ekspozicije prema nekim

matematičkim algoritmima koje su odredili proizvoñači.

Ovaj se način mjerenja koristi u slučajevima kad nam je sadržaj cijelog kadra podjednako bitan.

Automatika će najpreciznije odrediti odgovarajuću ekspoziciju cijelog kadra. Kod ovakvog

načina mjerenja u obzir se uzimaju odreñeni dijelovi (segmenti) kadra i osvijetljenost tih

dijelova utječe na konačnu procjenu.

Ovakav način mjerenja svjetla je posebno pogodan za fotoaparate koji nisu fiksirani na

klasične otvore zaslona i brzine zatvarača. Takvih aparata meñu digitalcima ima sve više,

jer više nema potrebe za ograničavanjem na klasične vrijednosti, a ovako se dobije mnogo

na fleksibilnosti. Razlog zašto segmentirani način mjerenja svjetla pogoduje ovako

konstruiranim aparatima je zapravo jednostavan: npr. ako uprosječena izmjerena svjetlost

kadra traži brzinu zatvarača od 1/187 pri otvoru zaslona f5.6, a aparat je ograničen na

klasične vrijednosti 1/125 ili 1/250 onda ćemo dobiti pomak ekspozicije u odnosu na

idealnu.

Slika 3 Mjerenje po cijelom kadru

9

Mjerenje s naglaskom na sredinu kadra

Ovo je klasičan način mjerenja iz doba dok je elektronika u fotografskim aparatima bila

oskudna. Osjetljivost sustava za mjerenje najveća je u sredini kadra i opada prema

rubovima. Naziv centre-weighted (centralno balansirano) proizlazi iz algoritma koji

procjenjuje svjetlo: naglasak se stavlja na središte kadra, tako da se centralnom dijelu slike

osigura korektna ekspozicija. Naravno u obzir se uzima i svijetlo sa rubova kadra, samo što

se njemu daje manja "težina" pa ono manje utječe na krajnju procjenu. Obično su algoritmi

procjene postavljeni tako da svjetlu u središnjem dijelu kadra daju prednost, tako da

centralni dio ima 80% utjecaja na konačnu procjenu, a rubni dijelovi preostalih 20%. Ovo

ukratko znači da će osvijetljenost objekta koji se nalazi u središnjem dijelu kadra imati

znatno veći utjecaj na krajnju procjenu od osvijetljenosti bilo kojeg objekta koji se nalazi

na rubu kadra.

Ovakva raspodjela utjecaja je optimalna u većini slučajeva. Čak i ako se sam objekt ne nalazi

točno u sredini kadra, ukupna ekspozicija slike će izgledati prirodno. Postoje naravno i

slučajevi kod kojih će ovakav način mjerenja uzrokovati pogrešnu procjenu i loše eksponiranu

sliku, ali za većinu scena baš će ovaj način procjene dati odgovarajuću ekspoziciju.

Slika 4 Center-weighted metering

10

Mjerenje u točki

Ovaj način mjerenja koristi samo centralni senzor svjetlomjera. Kod nekih DSLR-ova on

pokriva otprilike 2,5% kadra pa se mjeri jako malo područje. Ovakvo mjerenje omogućava

da se izmjeri svjetlost s neke male površine koja nam je izuzetno bitna za konačnu

fotografiju. Spot mjerenje ima relativno ograničenu primjenu u fotografiji, ali ipak postoje

situacije u kojima ni jedan drugi način mjerenja ne bi dao dobre rezultate. Radi se o

situacijama kada je potrebno točno eksponirati odreñeni objekt u kadru, a raspored svjetla

u kadru "zbunjuje" aparat u bilo kojem drugom načinu mjerenja. Tada se pribjegava spot

mjerenju koje u obzir uzima samo osvjetljenje malog područja u središtu kadra i

ekspoziciju prilagoñava isključivo u ovisnosti osvjetljenja središta slike. Zbog toga može

doći do pojave podeksponiranosti ili preeksponiranosti u ostalim dijelovima slike.

Ovakav način se najčešće koristi u svrhe tehničke fotografije (dokumentacija, kontrola

kvalitete, rezultati eksperimenata i sl.), zatim u uvjetima iznimno kontrastnog i zahtjevnog

osvjetljenja kadra, a i u umjetničkoj fotografiji se nekad pribjegava spot mjerenju u svrhu

vizualne izolacije subjekta.

Slika 5 Spot mjerenje

11

3.3. Mjerenje svjetla pomoću vanjskog svjetlomjera

Svjetlomjer je instrument koji prilikom fotografiranja mjeri apsolutni iznos svjetla. Svjetlomjer

očitava svjetlost i iskazuje očitano u nekim jedinicama, gotovo uvijek u relativnoj vrijednosti

ekspozicije. Svjetlomjer nam prikazuje koliko dugo treba osvjetljavati film ili čip pri nekoj

vrijednosti zaslona i osjetljivosti medija. Pri tome postoje dva sustava mjerenja. Jedan očitava

rasvijetljenost a drugi sjajnost. Fotografi kažu da jedan sustav mjerenja očitava upadno, a drugi

odbijeno svjetlo.

Naravno da se logičnija čini ideja mjerenja odbijenog svjetla, jer nas zanima intenzitet svjetlosti

koja dolazi do fotoaparata i osvjetljava film, no mjerenje svjetlosti koja dolazi od izvora u

nekim je situacijama jednostavnije i pouzdanije. Taj se princip najčešće koristi kod studijskog

snimanja, pogotovo kad se kao rasvjeta koriste studijske bljeskalice. Kod takvih snimanja

intenzitet svjetla je konstantan i mjerenje prije snimanja svake slike nije potrebno.

Postoje dva osnovna načina mjerenje svjetla svjetlomjerom:

1. Mjerenje upadnog svjetla

Svjetlomjer s difuzorom preko mjerne ćelije od objekta usmjeri se prema izvoru

svjetla. Na ovaj način mjeri se svjetlo koje pada na objekt. Boje na objektu reflektirati

će svjetlo prema svojoj mogućnosti refleksije. Ovo mjerenje je vrlo precizno, jer se na

taj način dobiju detalji iz sjene i iz osvijetljenih područja.

Slika 6 Prikaz mjerenja upadnog svjetla

12

2. Mjerenje reflektiranog svjetla

Svjetlomjer bez difuzora preko mjerne ćelije od fotoaparata usmjeri se prema objektu.

Ovim načinom mjeri se svjetlo koje se reflektira od objekta prema fotoaparatu. Na

objektu postoje osvijetljena područja i sjene. Radi toga treba biti pažljiv kod ovog

načina mjerenja, te se treba točno znati kakvu fotografiju se želi dobiti. Naime, kolika

važnost se pridaje sjeni, tj. kakva informacija se želi dobiti s osvijetljenih područja.

Konačnim izborom bitno se utječe na kontrast slike.

Izmjereno svjetlo s najtamnijih područja slike dalo je preeksponiran negativ i

“bljedunjavi” izgled fotografije. Izmjereno svjetlo s najsvjetlijih područja slike dalo je

podeksponiran negativ i “zagasiti” izgled fotografije.

Slika 7 Mjerenje reflektiranog svjetla

3.4. Anatomija svjetlomjera

Kao primjer za lakše razumijevanje rada svjetlomjera prezentirat ćemo sljedeću situaciju.

Možemo pretpostaviti da fotografiramo u crno-bijeloj tehnici, a svjetlo mjerimo kroz objektiv,

TTL. Želimo napraviti fotografiju nekog tamnog objekta na jakom sunčevom svjetlu, a taj

nam objekt ispunjava cijelo vidno polje. Obavimo očitanje, prilagodimo ekspoziciju i

fotografiramo.

Naš sljedeći motiv je svijetli objekt, u sjeni, on takoñer popunjava kadar. Ponovimo očitanje,

ono ispadne gotovo identično, fotografiramo s istim postavkama ekspozicije kao i prije. Kako

je svjetlomjer je očitao jednake vrijednosti dobili smo dvije fotografije za koje je negativ

primio istu količinu svjetla. Dakle, na fotografijama koje ćemo razviti oba će objekta imati isti

intenzitet zacrnjenja, na sivoj skali će izgledati vrlo slično. Kako to kad je jedan bio svijetli, a

drugi taman?

13

Problem je u tome da svjetlomjer ne zna kakva je scena s koje mjeri reflektirano svjetlo. U

principu, on jednostavno izmjeri intenzitet svjetla koje će osvijetliti film te tu vrijednost

pretvori nekim sustavom obrade podataka u nešto što fotografi razumiju, npr. kombinaciju

zaslona i brzine zatvarača. Ono što se nikad ne smije zaboraviti jest da sustav obrade podataka

u svjetlomjeru pretpostavlja kako je površina s koje je izmjerio svjetlo srednje reflektivna, tj. da

reflektira 12% svjetla koje je palo na nju.

Zašto baš ta vrijednost? Navodno su prvi proizvoñači svjetlomjera mjerili reflektivnost

različitih scena i ustanovili da najčešće fotografirana scena ima prosječnu vrijednost refleksije

12%. Za takvu scenu svjetlomjer, ako je dobro prilagoñen i kalibriran, daje ispravnu vrijednost

ekspozicije izraženu u kombinaciji zaslona i brzine zatvarača, te nas nikad ne optereće pravim

vrijednostima sjajnosti scene koju se snima. Ako je to istina onda fotografi zaista imaju sreće,

jer ta se vrijednost poklapa s refleksijom fotografske srednje sive površine. Istina je ipak

drugačija, 12% je odabrano jer se nalazi točno u sredini skale (preciznije ta vrijednost iznosi

12,5%). Kako sad to, zar srednje siva ne bi trebala imati 50% intenziteta? Objašnjenje je

jednostavno, ekspozicija u fotografiji raste ili opada geometrijskom progresijom, što

jednostavno rečeno znači da prethodnu vrijednost uvijek dijelimo ili množimo s dva. Evo

kako to izgleda:

100% - čista bijela površina

50% - vrlo svijetlo siva površina

25% - svjetlo siva površina

12,5% - srednje siva površina

6% - tamno siva površina

3% - vrlo tamno siva površina

1,5% - crna površina

Ovdje se govori o reflektivnosti površine, a ne o njezinoj boji, te se stoga ne smije 12%

reflektivnosti miješati s 12%-tnom sivom površinom. Uglačane crne površine mogu reflektirati

više od 50% svjetla koje padne na njih. Crna površina kako je navedeno u tablici znači da

svjetlomjer percipira kao crnu zato jer ne reflektira dovoljno svjetla.

Vratimo se na primjer s početka. Prilikom fotografiranja tamnog objekta treba se znati da on

reflektira manje od 12% i za odgovarajuću vrijednost smanjiti ekspoziciju. Tako će film dobiti

manje svjetla i objekt će na fotografiji biti taman, kao što u stvarnosti jest. Isto tako prigodom

mjerenja svijetlog objekta treba se povećati ekspoziciju jer on reflektira više od 12% svijetla.

14

Tako će film dobiti više svjetla nego što ga je izmjerio svjetlomjer i scena koju snimamo bit će

na fotografiji odgovarajuće svijetla.

Osnovna jedinica SI sustava za intenzitet svjetla (simbol "I") ili kako to još nazivamo

svjetlosnu jakost je kandela [cd]. Svjetlosni tok je mjera količine svjetla koju izvor svjetla

emitira u prostor, definirana kao intenzitet svjetla rasporeñen po prostornom kutu

(steradijanu). Jedinica je lumen [lm]

Rasvijetljenost ili osvijetljenost (simbol "E") je prosječan svjetlosni tok izračen na odreñenu

površinu postavljenu na neku udaljenost od izvora. Jedinica rasvijetljenosti je luks [lx] odnosno

[lm/m2].

Ono što zanima fotografa jest svjetlost koja dolazi do filma, a ona ovisi o sjajnosti. Sjajnost je

pak definirana rasvijetljenošću i refleksivnošću površine. Različite će površine imati različitu

sjajnost pri istoj rasvijetljenosti, npr. crna tkanina će imati puno manju sjajnost od stiropora ili

aluminijske folije, iako su identično osvijetljene. Sjajnost se mjeri u [cd/m2] tj. mjeri je

svjetlomjer. Takvo očitanje ne bi imalo previše smisla jer bi ga nekako morali preračunavati u

vrijednosti ekspozicije. Postoje tablice u kojima su vrijednosti već preračunate. Tako iz njih

možemo očitati da za vrijednost sjajnosti od 128 cd/m2, ako je u aparatu film od ISO 100/21°,

EV iznosi 10 (EV = exposure value – ekspozicijska vrijednost). Sada još treba preračunati EV

u kombinaciju brzine zatvarača i otvora zaslona i tek tada možemo namjestiti fotoaparat za

snimanje.

Upravo zbog ovog kompliciranog načina računanja i preračunavanja svjetlomjer fotografima

uvelike olakšava posao.

3.5. Siva karta

Svjetlomjer je u fotoaparatu namješten tako da pretpostavlja kako izmjereno svjetlo dolazi od

scene koja ima faktor refleksije 12%. Za one fotografe koji žele biti precizni prilikom

odreñivanja faktora refleksije postoji jednostavan način mjerenja – mjerenje sivom kartom.

Siva karta je komad kartona koji je s jedne strane obojan u neutralnu sivu, a s druge u bijelu

boju. Siva strana reflektira točno 18% svjetla koje padne na nju, a bijela 90%. Siva

neutralna znači da ima isti koeficijent (faktor) refleksije u cijelom spektru, tj. da je njezina

refleksija neovisna o temperaturi svjetla pri kojem snimamo. Svaki bi fotograf trebao imati

sivu kartu. Kad procijeni da je scena koju želi fotografirati prosječne reflektivnosti, sivu

kartu ostavlja u torbi, no ako subjekt snimanja nije prosječan, jedini način ispravnog

odreñivanja ekspozicije je upotreba tog nadasve korisnog komada kartona. Sve što tada

15

treba učiniti jest uperiti svjetlomjer na sivu kartu i eksponirati prema vrijednosti koju

pokaže svjetlomjer. Kako je siva karta točno prilagoñena svjetlomjeru, nikakve dodatne

korekcije nisu potrebne. Zašto se govori o 12% refleksije ako siva karta ima 18%

refleksije? Zato što uz nju dolaze upute koje objašnjavaju da je treba postaviti tako da je za

trećinu kuta koje zatvara izvor svjetla s fotografskim aparatom okrenemo prema izvoru

svjetla, kako horizontalno tako i vertikalno. Na taj se način njezin koeficijent refleksije

promjeni tako da do svjetlomjera dopire samo 12% reflektiranje svjetlosti.

Za lakše razumijevanje, evo i primjera. U zimsko doba ima poprilično snijega što znači i

puno mogućnosti da fotografiranjem zimskih scena bijeli pokrivač dobije prljavu sivu boju

jer naš svjetlomjer pretpostavlja da je on prosječno siv te ga takvim nastoji i "prikazati".

Prije fotografiranja postavimo sivu kartu tako da je osvijetljena isto kao naša scena i lagano

je okrenemo od fotoaparata prema izvoru svjetla, otprilike za trećinu kuta koju aparat

zatvara s izvorom svjetla. Izmjerimo ekspoziciju na sivoj karti, pazeći da ne nju ne padne

naša sjena. I to je sve. Vrijednost ekspozicije koju smo tako očitali možemo upotrijebiti za

fotografiranje bez dodatnih korekcija. Snijeg će na našoj fotografiji ispasti bijel, baš kako i

treba, jer reflektira više svjetla od sive karte.

Koja je korist od bijele strane. Ona reflektira točno 5 puta više svjetla od sive. Ako

fotografiramo pri slabom svjetlu refleksija od sive strane možda neće biti dovoljno jaka da

je naš svjetlomjer registrira. Tada koristimo bijelu stranu, a nakon očitanja smanjimo

dobivenu vrijednost za 2 1/3 ekspozicijske vrijednosti, ili prije mjerenja podijelimo

osjetljivosti našeg filma s 5 i postavimo tako dobivenu vrijednost kao novu osjetljivost.

Peterostruko veće očitanje kompenzirali smo tako što smo svjetlomjeru lagali da je film za

kojeg mjeri pet puta manje osjetljiv, pa će mu on za mjerenu scenu odrediti pet puta više

svjetla, upravo onoliko koliko smo izmjerili koristeći bijelu stranu. Osim toga, ta se strana

može iskoristiti za prilagoñavanje balansa bijelog na digitalnim foto aparatima i video

kamerama.

Slika 8 Siva karta

16

4. Zaključak

Nemoguće je snimiti tehnički ispravnu fotografiju, a da se pritom nije izmjerilo svjetlo. Točno

mjerenje svjetla umanjuje mogućnost da snimljene fotografije budu ili preeksponirane i

podeskponirane. U nekim slučajevima moguće su korekcije npr. kod studijskog snimanja, dok

je kod nekih potpuno nemoguće vratiti vrijeme ili zaustaviti vrijeme, a snimak dogañaja je ili

"spaljen" ili pretaman.

Postoji nekoliko tehnika odreñivanja ekspozicije i svaka na svoj način omogućava pravilno

podešavanje fotoaparata i daju fotografu priliku da snimi pravilno eksponiranu fotografiju.

Kao što je ranije objašnjeno najjednostavnija je tehnika mjerenja svjetla pomoću svjetlomjera

koji je ugrañen u fotoaparat (tzv. TTL), zatim malo složenija tehnika je mjerenje svjetla

pomoću vanjskog svjetlomjera, dok neki fotografi koji žele biti potpuno sigurni da je

izmjereno svjetlo realno koriste i sivu kartu.

Ponovno treba naglasiti da je svjetlo za fotografa sve i njegovo ispravno mjerenje često može

napraviti veliku razliku izmeñu odlične, dobre i loše fotografije.

17

5. Literatura

o http://hr.wikipedia.org/wiki/Fotografija

o http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/anatomija-svjetlomjera

o http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/svjetlomjer

o http://www.fot-o-grafiti.hr/novosti/savjeti/mjerenje-svjetla-kako-mjeriti

o http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/nacini-mjerenja-svjetla

o http://www.tomislavdekovic.iz.hr/clanci/fotografija/mjerenjesvjetla.html

o http://www.hrphotocontest.com/index.php?menu=18&id=63

o Scott Kelby – Knjiga o digitalnoj fotografiji, Miš Zagreb, 2007.