Sadržaj Red.br. Str.

1. Uvod 32. Ekologija i ekološki problemi 4

2.1. Ekološka svijest 42.2. Istraživanje uzorka 52.3. Osnovna razmišljanja o mogućim rješenjima 6

3. Globalni ekološki problem 73.1.Obama i ekološki problemi 73.2.Ekološki problem svih nas 8

4. Ekološki problemi Sarajeva 94.1. Upravljanje kvalitetom rada 94.2. Zaštita vodnih resursa 104.3. Korištenje i upravljanje zemljištem i šumama 104.4.Upravljanje otpadom 104.5. Ugroženost prostora 104.6. 26 prioritetnih projekata 104.7. Grad Sarajevo godinama gomila, a ne rješava probleme 11

5. Zaključak – Prava kriza čovječanstva 146. Literatura 16

1. Uvod

Ekologija (grč. oikos: dom, prebivalište + logos: nauka) je nauka o životnoj okolini. Pojam ekologija uveo je Charles Darwin 1856. u svojoj knjizi "Porijeklo vrsta".

Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i matematici. U zadnje vrijeme, informatika igra veliku ulogu u sintezi i sabiranju ekoloških podataka. Ekologija potiče od grčkih riječi oikos :dom i logos :rasprava, izučavanje.

Ekologija pokušava pronaći odgovor i rješenje brojnim problemima okoliša koji nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su ljudskog porijekla. Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih teških metala i pesticida. Nuklearne elektrane proizvode velike količine radioaktivnog otpada, čija manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde.

Dakle, ekologija se suočava sa problemima u okolišu. Odgovori nisu uvijek evidentni ni jednostavni ni lagani. Kako ekološki problemi postaju sve više javno popraćeni, ekologija je postala poprilično uopćena riječ usprkos njenom izvornom znanstvenom karakteru.

Ekologiju je vrlo teško svrstati kao ostale, preciznije nauke, kao matematiku ili biologiju Početkom 20-tog vijeka, naučnici iz raznih disciplina su se postepeno suočavali sa problemima čiji odgovor je zahtijevao sintezu iz dvije, ili čak tri razne nauke. Prije toga, hemičari su se bavili isključivo hemijom, biolozi biologijom, fizičari fizikom. Početkom 1960-tih godina, čuveni američki biolog, Rachel Carson, je napisala revolucionarnu knjigu, The Silent Spring (1962.). Centralna tema ove knjige je bila žestoka kritika upotrebe pesticida DDT, koji je prouzročio razne mutacije u brojnoj flori i fauni. Ova knjiga je zabilježila visok broj prodaja i konzekventno je 'probudila' ekološku svijest. Ukratko rečeno, ekologija je rođena u 20-tom stoljeću, mada se ipak može reći da su ekolozi, tj. da je ekološki prilaz problemima, postojao daleko prije toga.

2

2. Ekologija i ekološki problemi

Objekt ekologije je proučavanje povezanosti između biljaka i životinja, sa njihovom fizičkom i biološkom okolinom, a ekologija se kao zasebna znanost razvila kao grana biologije. Prvo razjasnimo razliku između fizičke i biološke okoline. Pojam fizička okolina obuhvaća svjetlost i toplinu, atmosferu, vodu, vjetar, kisik, ugljični dioksid i sastojke tla dok biološka okolina obuhvaća životinje i biljke. Dakle cilj ekologije nije samo proučavanje raznih živih organizama, već i okoline u kojoj ti živi organizmi žive, odnosno sve faktore koji mogu utjecati ili koji utječu na život živih organizama u njihovoj prirodnoj okolini iz čega se jasno vidi da je riječ o kompleksnoj i veoma obuhvatnoj disciplini. Budući je ekologija izuzetno kompleksna disciplina, potrebne su joj druge discipline poput hidrologije, klimatologije, oceanografije, kemije, geologije i mnogih drugih da bi se mogla u potpunosti shvatiti i proučavati.

Početak moderne ekologije obično se povezuje sa Charlesom Darwinom i njegovom teorijom evolucije i prirodne selekcije gdje je između ostalog ukazao na čvrstu povezanost između životinja i njihovog prirodnog staništa. No ta čvrsta povezanost često se narušava od strane ljudi koji smatraju da Zemlja ima jedinu svrhu da služi njima u udovoljavanju njihovih potreba, a u čije planove obično ne ulazi i briga za životinje i biljke koje su prije živjele na mjestima koje su ljudi zauzeli i prilagodili svojim potrebama. Nažalost, homocentrični sustav po kojoj sva prirodna dobra služe samo iskorištavanju od strane ljudi još je uvelike prisutan u svjetskoj filozofiji, iako se mora priznati kako se sve više naglašava i ekocentrični sustav sa polazištem u ekosistemu, odnosno ukupnosti živih i neživih organizama na zemlji. Uostalom to je i glavni razlog zašto je danas broj ugroženih životinja izuzetno velik, zašto se uništavaju šume diljem svijeta i zašto možemo vidjeti onečišćenje u gotovo svakom dijelu svijeta.

Ekologija je nešto što uvijek završi na drugom mjestu – odmah iza ekonomije i naše potrebe za novcem i moći. Ovim omalovažavanjem našeg planeta dobiva se dojam da se Zemlja zapravo ne vrti oko Sunca, već da se vrti oko novca. Ekologija je uvijek negdje iza i može opstati samo ako joj ekonomija to dopusti, a to se nažalost događa vrlo rijetko.

Ekološki problemi su danas daleko ozbiljniji nego ikad prije i jednostavno moramo nešto poduzeti ako želimo da ljudska rasa opstane na planetu zvanom Zemlja. Problemi koje imamo neće jednostavno nestati. Globalni ekološki problemi zahtijevaju globalnu akciju, akciju na razini cijelog svijeta.

2.1. Ekološka svijest

Najveća zagađenja na svijetu nastaju zbog fosilnih goriva. Moderno društvo je jednostavno nezamislivo bez benzina, nafte i ugljena koji dominiraju industrijskim svijetom. Umjesto da se vlade bogatih država što više okrenu iskorištavanju alternativnih i obnovljivih izvora energije kao što su energija vjetra, energija sunca, energija vode i geotermalna energija one su uglavnom više okrenute smanjenju zagađenja nastalog uporabom fosilnih goriva kao što je primjerice uvođenje bezolovnog benzina. Alternativni izvori energije, ako se i koriste, koriste se samo u bogatim zemljama koje tako nastoje spriječiti odnosno umanjiti zagađenje u vlastitoj zemlji i to često na račun siromašnih država u čija područja se prebacuju prljave industrije, a oni samu nemaju ni dovoljno sredstava ni dovoljno znanja za bilo kakvo razmišljanje o ekologiji, već ovise o zastarjelim zagađujućim tehnologijama bogatijih zemalja.

3

Ljudi još uvijek usprkos primjetnom povećanju ekološke svijesti ne vide da su sami odgovorni za očuvanje planeta Zemlje jer je očito jako teško priznati vlastite greške i nastojati ih ispraviti. No nešto se mora poduzeti da se sačuva planet te su se počeli osjećati i neki pomaci na tom polju tako da situacija nije sasvim bezizlazna. Također je trenutno teško, gotovo nerealno očekivati razvijenu ekološku svijest od stanovnika siromašnih zemalja jer je njihov primarni cilj preživljavanje, a ekologija im nije ni na kraj pameti, a tako će ostati i dalje ukoliko se bogate zemlje budu i dalje bavile samo svojim ekološkim problemima, a zanemarivale stanje u siromašnim zemljama. U stvari je za početak rješavanja ekoloških problema potrebna jedna globalna akcija, jer pojedinačne akcije nisu i ne mogu biti dovoljne na globalnom planu. Da bi se uspjelo u tome nije potrebna strategija ekstremnih poklonika ekologije koji su mišljenja da bi se svijet trebao vratiti na razdoblje prije Jamesa Watta, odnosno prve industrijske revolucije, te se odreći svih prednosti moderne tehnologije.

Naprotiv moderne tehnologije bi se morale koristiti na način koji bi omogućio sklad između ekologije i industrije što znači da bi naglasak trebao biti na uporabi energetskih izvora koji najmanje zagađuju okoliš, odnosno prije spomenutih obnovljivih izvora energije. Moderne tehnologije mogu se pozitivno iskoristiti u sprečavanju ekoloških katastrofa, nadzoru nad ugroženim životinjama, sprečavanju nastanka ekoloških katastrofa i cjelokupnom razvoju ekosistema, samo ih treba usmjeriti u tim pravcima.

Krajnje je vrijeme da se čovječanstvo u potpunosti posveti očuvanju svog prirodnog staništa, odnosno planeta Zemlje, koja je već do te mjere narušena zagađivanjem i uništavanjem okoliša da smo i sami postali svjedoci negativnih posljedica od kojih je svakako najočitija globalna promjena klime koja u zadnje vrijeme dobiva sve više medijskog prostora. Također je prijeko potrebna i odgovarajuća zakonska podrška koja bi trebala u stopu pratiti razvoj novih tehnologija dopuštajući uporabu onih tehnologija koje ili uopće nemaju ili imaju minimalne negativne posljedice na prirodu, odnosno okoliš. Od pasivnog promatranja nema koristi, a i dovoljno smo se već nagledali ekoloških katastrofa. Vrijeme je da se krene u akciju spašavanja našeg planeta, možda čak i krajnje vrijeme.

2.2. Istraživanje uzroka

Da bi se zadržao pregled nad različitim ekološkim problemima, korisno je istražiti veze između različitih oblasti, vezanih za ekološke probleme. Današnje stanje je svima poznato: najveći zagađivači okoliša su najveće industrijske države, ali i treći svijet je natjeran da također iscrpljuje prirodu, ne bi li sebi osigurao barem osnovno za preživljavanje.

Kolikim dijelom se čovjek i ono što uradi može smatrati prirodnim? Ako se cijeli ekosustav Zemlja, uključujući čovjeka i cijelu civilizaciju, definira kao priroda, onda problem odjednom iščezne. Posmatrajući geološke etape, prijeteća ekološka katastrofa postaje samo jedna od katastrofa u nizu koje priroda sama po sebi reguliše. Da li će ljudi uopšte i koliko njih preživjeti tu katastrofu, prestaje biti važno jer će ekosustav Zemlja i dalje funkcionisati, iako u početku poprilično oslabljen. Ovaj način posmatranja te problematike se čini realnim, ali nam, uzimajući u obzir činjenicu da čovjek ne može uvijek pobijediti, ne može pomoći dalje. Ali ako prirodu posmatramo kao ono što čovjeka i njegovu civilizaciju okružuje, to jest flora, fauna, atmosfera, okeani i sve prirodne raznolikosti na kopnu, onda se moramo zapitati, kada čovjek prestaje da živi u toj prirodi, da živi sa istom. U principu on to čini već sa svojom pojavom u evoluciji. Svojom inteligencijom je u stanju da prvo prevari prirodu, a kasnije da je uobliči kako želi i da je „pljačka“ i postavi se iznad nje. Mehanizam kojim je to činio je uvijek bio i ostao isti: nastanjivanje, preoblikovanje prirode, tehnologizacija.

4

To sve pak ne vodi nužno do jake štete, učinjene okolišu. Postojale su kulture koje su mijenjale prirodu ali su ipak živjele u skladu s njom. To nije samo pitanje broja stanovnika. Vrijednosni sustavi, religije i filozofije ukazuju na različita shvaćanja prirode. U slučaju kršćanske Europe sa njenom maksimom „Podredite sebi Zemlju“, od vremena renesanse, ljudska sposobnost da oblikuje prirodu je prevazišla sve ranije dimenzije. Krajem 20. stoljeća je takva granica preoblikovanja (gotovo da se može reći i razaranja) dostignuta, kakva se prije 50 godina nije mogla ni naslutiti. Ljudska civilizacija će pod ovakvim uslovima razaranja prirode biti moguća samo još nekolicinu generacija. U svako doba su urbane kulture najviše donijele smeća i oštećenja u okolišu - neka se uzme u obzir samo Rimsko carstvo - ali u ovom stoljeću svemu tome dodatno pridodaju milionske metropole i okrutno velik broj ljudi na cijelom svijetu. Prirodni sklad i „ljudski“ princip maksimiziranja koristi (tj. povećanje individualnog osjećaja ugodnosti kao ultima ratio) očito predstavljaju suprotnost koja postaje sve veća, što se čovjek više urbanizira.

Do sada je čovjek bio u stanju da nadjača sklad u prirodi, ali u svijetu koji je sam sebi stvorio, poprilično dugo se zavarava smatrajući da sve funkcioniše po njegovim zakonima iako u gradovima dolazi do sve jačeg zagađenja i nedostatka vode. Prioriteti današnjeg modernog čovjeka u industrijaliziranom svijetu se uopšte ne poklapaju sa prirodnim pravilima o skladu u prirodi.

2.3. Osnovna razmišljanja o mogućim rješenjima

Tržište se u zadnjih 200 godina razvilo bez imalo razumijevanja za ekologiju. Prirodne katastrofe u zadnjim stoljećima ukazuju na to da se taj tempo iscrpljivanja prirode neće više moći dugo nastaviti i da smo osuđeni na globalnu katastrofu gigantskih razmjera, ako se mnogo toga ne promijeni. Međutim, šta tačno promijeniti? Već oko postavljanja ciljeva vezano za sve moguće reforme koje se tiču ove problematike, radilo se tu o reformama koje se odnose na pojedine države ili one, koje se mogu smatrati reformama globalnih razmjera, postoje nesuglasice. I sama kompleksnost ekološkog problema općenito je tako velika, da više i ne postoje jednostavna rješenja. Promjene u vrijednosnom sustavu industrijskih država, migracije, religijski i nacionalni sukobi se više ne mogu posmatrati odvojeno od ekološkog problema.

Kako uvesti mehanizme regulisanja koji bi sustav vratili u produktivnu komunikaciju sa prirodom? Sa novim vrijednosnim sustavom, promjenama u sustavu ili čak sasvim novim sustavom? Rješenje ovih pitanja samo nije dovoljno. U sadašnjoj situaciji nije dovoljno, vratiti se životu u skladu sa prirodom. Već uništeni dio prirode se mora dodatno obnoviti. Pogotovo u europskim industrijskim državama se više i ne može reći, kako je priroda tamo izgledala izvorno. Šuma, kao posljednji ostatak prirode (ostatak neiskorištene površine se može slobodno nazvati agrarnom stepom), je stoljetnim promjenama, iskorištavanjem i istrebljivanjem njene površine izgubila svoje pravo lice. Međutim, postoji li uopšte izvorno lice šume? S parolom „nazad prirodi“ se ne stiže daleko, pošto se šuma ne može definirati iz prošlosti. Osim toga nam nedostaje i osjećaja za prirodu. Naravno da je svako od nas oduševljen posebnim krajolicima i prirodnim panoramama, ali malo tko drveće i cvijeće smatra osjetljivim bićima. Jednostavno su naizgled nezahtjevna kulisa koja je uvijek tu. Taj osjećaj za prirodu se ne može naučiti. Radi se o nečemu što je drugačije od znanja koje se odnosi na to, kako priroda „funkcioniše“.

Naš prirodno-znanstveni i tehnički svjetonazor nam omogućava da sve posmatramo u mehanizmima i funkcijama, ali na taj način ne možemo riješiti ekološki problem. Naš sustav

5

obrazovanja ne nudi rješenje za ovu vrstu neznanja i u današnjoj urbaniziranoj kulturi koja je orijentirana prema potrebi za konzumiranjem je zaista nejasno, kako buduće generacije odgojiti sa takvom vrstom osjećaja za prirodu. Našu nesposobnost buđenja osjećaja za prirodu uveliko povećava i umanjenost sposobnosti osjećaja koja je izazvana medijima putem kojih dolazimo do prezasićenosti doživljavanja. Lov za brzom, površnom srećom i otupljivanje prirodnih osjećaja su zatrpali dubinu osjećajnosti. To se, uostalom, može primijetiti i kod međuljudskih odnosa. Ipak i ljude oko sebe moramo shvatiti kao dio prirode.

3. Globalni ekološki problem

Trenutni sustav ekonomije u svijetu je ekološki gledano prava katastrofa. Industrijske države su, nakon što su toga postale svjesne, započele prve reforme metoda u proizvodnji i polako počinju da vrše pritisak i na zemlje trećeg svijeta. Taj pritisak je, naime, sebičan sve dok industrijske države ne osiguraju financije i to sve do sada liči na pokušaj, da se potencijalni konkurenti i druge kulture drže nerazvijenima i ovisnima. Da li je treći svijet uopšte u stanju da u trenutnom sustavu bilo kakvu reformu sprovede samostalno? Politika razvoja u zadnjih 20 godina nije uspjela i ono malo zemalja koje su se priključile industrijskim državama (npr. Tajvan, Hongkong, Južna Koreja), postigle su to samo uz plaćanje cijene još većeg uništavanja okoline.

Da li je svjetsko tržište opće rješenje koje neke zemlje u razvoju i pojedini teoretičari u industrijskim državama traže? Pojedine države bi se dalje specijalizirale na nekolicinu grana ekonomije da bi održali konkurenciju. Ovisnost ionako slabih država bi se pri tome povećala, potražnja na određenim tržištima bi imala još gore posljedice, nego što je to do sada ionako bio slučaj. Bilo kakvi scenariji, koji bi od industrijskih država zahtijevali solidarnost, su zasigurno irealni. U današnjem stanju bi moglo doći do političkog pritiska na kooperaciju, ali bi to zbog sebičnosti sjevera moglo ubrzati stvaranje zida koji bi imućne dijelio od manje imućnih. Alternativa bi bila stvaranje ekonomskih blokova unutar trećeg svijeta sa određenom zaštitom po uzoru na SAD, EU i Japan. Te države bi se morale odreći privilegija jeftine radne snage, ali bi svoje sirovine mogli prodavati za cijene koje su dostojne čovjeka. Osim toga bi se omogućilo donekle samostalan kulturni razvoj i održavanje identiteta o čemu u trenutnom sustavu nema govora. Ipak su šanse za pomoć u razvoju od industrijskih država u zamjenu za političke usluge za mnoge države trećeg svijeta bile atraktivnije nego međusobna kooperacija, zbog čega je mlađa povijest trećeg svijeta bogata ratovima.

Ekonomske znanosti u zadnjim godinama nisu mirovale i pozabavile su se ekonomijom okoliša. Centralni problem, međutim, izgleda da nisu nemogućnost kvantificiranja zagađenja tla, vode i zraka kao i određivanje eksternih troškova (tj. troškovi koji nastaju putem oštećivanja okoliša procesima proizvodnje) koji se ne mogu obuhvatiti tržištem, jer za njih tržište ne postoji. Proizvodi koji ne oštećuju okoliš i čija cijena uzima u obzir eksterne troškove su skuplji. Ekonomsko tržište se očito ne nosi sa tom novom problematikom, budući da ista ne pronalazi put u njegovu strukturu. Upitno je da li u okvirima ekonomskog tržišta uopšte može postojati uspješna ekonomija okoliša.

3.1. Obama i ekološki problemi

Ekologija i zaštita okoliša su definitivno područja za koja su se predsjednik George W. Bush i njegova administracija najmanje interesirali, štoviše, čini se da su davali sve od sebe da spriječe ozbiljniji razvoj obnovljivih izvora energije. Hoće li SAD postati ekološki osvještenije s Obamom na čelu? Ako je suditi prema Obaminim predizbornim govorima i

6

uzbuđenju koje vlada među ekološkim udrugama u SAD-u, moglo bi se reći da im slijedi „zelena revolucija“ u nadolazećim godinama.

Stavi li se početna euforija sa strane, u sljedećih nekoliko godina biti će izuzetno mnogo posla samo kod popravljanja svih šteta koje je napravila Busheva administracija, a ekološki problemi postaju sve ozbiljniji. Nužne promjene koje bi se trebale dogoditi u sljedećim desetljećima su kraj dominacije fosilnih goriva i vrlo jak zaokret prema obnovljivim izvorima energije poput energije vjetra i solarne energije. Energetski lobiji koji promoviraju korištenje ugljena i nafte još uvijek su daleko najsnažniji lobiji na svijetu, pa će zaokret prema obnovljivim izvorima biti jako težak.

Prema planovima Baracka Obame u pogledu rješavanja problema klimatskih promjena, 175 milijardi dolara biti će usmjereno prema obnavljanju energetskog sektora u SAD-u s ciljem revitalizacije ekološke politike kreiranjem pet milijuna novih „zelenih“ radnim mjesta. Plan za rješavanje problema klimatskih promjena također uključuje i 80% smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2050 godine. Sve ove promjene zaista bi mogle u SAD-u stvoriti jak „zeleni“ energetski sektor u godinama koje dolaze.

Gotovo je nevjerojatno vidjeti tako veliki optimizam u raznim ekološkim udrugama nakon gotovo desetljeća mraka koje je došlo s Georgom W. Bushom. Još uvijek postoji neugodna financijska kriza koja bi mogla sve planove znatno usporiti jer već sad mnoge kompanije upadaju u velike probleme i mogle bi nestati s tržišta ako se takvo stanje nastavi. Ali usprkos svim problemima, među ekolozima ponovno se rađa nova nada.

3.2. Ekološki problem svakog od nas

U suštini se ekološki problem odnosi na problem svijesti o očuvanju okoliša svakog pojedinca. Nedostatak svijesti o okolišu nije neophodno izraz sebičnosti ili nezainteresiranosti. S jedne strane nedostaju potrebne informacije o povezanosti pojedinca s ekološkim problemom, s druge strane se štete koje su nastale zbog određenog načina ponašanja pojedinaca ne mogu zamijetiti ili samo nakon dužeg vremena, tako da osjećaj krivice za učinjenu štetu nikada ne nastane. Mora se stvoriti osjećaj za vrijednost okoliša u tolikoj mjeri da se u trenutku nanošenja štete odmah javi osjećaj krivice. Zato se bez sumnje može tvrditi da odgovornost za moguće rješavanje ekoloških problema, kao i za same probleme, pada na samog čovjeka, koji s obzirom na njegovu veliku tehničku i naučnu moć i ekološku svijest može kako zaštititi prirodu, tako je i razoriti ili je dalje „stvarati“ u stanju dinamičke ravnoteže.

Uzmemo li u obzir ljudski udio u ekološkoj krizi, moramo spomenuti da se tropske šume sijeku brže nego ikada. Po procjeni se ukupno 20.4 miliona hektara tropskih šuma uništi godišnje (što odgovara veličini Paname). Nestajanje tropskih šuma je iz više razloga zabrinjavajuće. Glavni razlog je uništavanje načina života mnogih nedužnih plemena. Uzmimo u obzir i podatak da ove šume sadrže daleko najveće svjetske zalihe biljnih i životinjskih vrsta i uništavanje istih bi predstavljao težak udarac stalnoj ljudskoj potrebi ljudske vrste da održi obnavljanje usjeva otpornih na štetočine. To bi također bio udarac plodnosti i divoti samog života. U razaranje prirodne, životne sredine se bez sumnje ubraja i demografska eksplozija stanovništva, jer se ljudsko stanovništvo sada udvostručuje svakih 30 godina. Tako enormno povećanje stanovništva na Zemlji najprije povećava gustoću naseljenosti, koja po svojoj prirodi više zagađuje u cjelini prirodnu, životnu sredinu; drugo, tako veliki porast stanovništva prirodno vrši u velikim razmjerima pritisak na povećanje

7

poljoprivredne proizvodnje za neusporedivo većom proizvodnjom životnih namirnica, te izgradnje stanova, škola, bolnica i osposobljenost raznovrsnih kadrova koji će se starati o tom stanovništvu i dr. Milioni stanovnika umiru od gladi, u raznim dijelovima svijeta, na desetine miliona samo u zemljama EU je nezaposlenih itd.

Ekološki problemi modernog svijeta su toliko obimni da prevazilaze moć efektivne intervencije bilo koje pojedinačne zemlje, organizacije, struke, nauke i discipline. Samo zajednički saznajmo-praktički napori svih zemalja, mogu da ublaže zastrašujuće posljedice ekološke katastrofe. Danas je sazrela teorijska i politička svijest da je pitanje budućnosti čovjeka neraskidivo povezano sa pitanjem budućnosti prirode. Uzimajući u obzir sve stvari koje čovjek čini, a koje direktno ili indirektno potiču nastajanje ili pogoršanje ekološkog problema, jedino preostaje ukazati na konkretne stvari, na koje bi čovjek mogao pripaziti u slučaju da želi da pridonese poboljšanju stanja u svijetu.

Razmišljate li ikada da li svjesno štedite električnu energiju, da li koristite javna prijevozna sredstva ili preferirate vlastiti auto, da li često koristite baterije, da li se tuširate umjesto da se kupate...? Često ljudi ne razmišljaju o navedenim stvarima ili ih uzimaju zdravo za gotovo. Nadam se da će vas naš tekst potaknuti na razmišljanje o povećanju svijesti o očuvanju okoliša.

4. Ekološki problemi Sarajeva

4.1. Upravljanje kvalitetom zraka

Mjerenja su pokazala da je na području središnje gradske općine loš kvalitet zraka, posebno u hladnijem dijelu godine. Uzroci zagađenja zraka su: povećana emisija produkata sagorijevanja fosilnih goriva – ispušnih gasova iz starih automobila, kućnih ložišta i industrijskih postrojenja gdje nisu uvedene mjere za smanjenje zagađenosti, kao i spaljivanje otpada na deponijama. Od mjera za bolji kvalitet zraka predlaže se, između ostalog, redovni monitoring, stimulisanje potrošnje zemnog gasa i drugih čistijih energenata (posebno u zimskom periodu), izgradnja longitudilanlih saobraćajnica, modernizacija i okrupnjavanje kotlovnica uz prelazak na manje štetna goriva.

4.2. Zaštita vodnih resursa

Na teritoriji općine Centar postoji više površinskih vodotoka. U rijeku Miljacku ulijevaju se Koševski i potok Sušica koji nastaju od većeg broja vrela i manjih potoka. U sadašnjim uslovima, protičući kroz urbane dijelove Općine ovi potoci su praktično kolektori otpadnih voda. Među problemima ističu se: neadekvatno vodosnabdijevanje pojedinih dijelova Općine (Barice, Mrkovići, Nahorevo, Kromolj, Poljine, Slatina, Radava, Tihovići); nedovoljna zaštita izvorišta; neizgrađenost centralnog kanalizacionog sistema i direktno ispuštanje otpadnih voda u površinske tokove i podzemne vode; stvaranje divljih deponija smeća u koritima i na obalama vodotoka; aktivna klizišta. Stoga se predlaže: proširenje centralnog vodovodnog sistema; stalna sanitarna kontrola lokalnih izvorišta; dovršetak izgradnje kanalizacione mreže i separacija fekalne od kišne kanalizacije; izgradnja adekvatnih septičkih jama za više domaćinstava u padinskim područjima, ukoliko je to najoptimalnije rješenje.

8

4.3. Korištenje i upravljanje zemljištem i šumama

Na teritoriji naše općine struktura zemljišta je sljedeća: 47,97% poljoprivredno, 31,23% šumsko i ostatak je neplodno gdje su na 21,57% izgrađeni stambeni i industrijski objekti i saobraćajnice. Uočljivo je da urbanizacija uglavnom zahvata najkvalitetnije kategorije poljoprivrednog zemljišta koje bi ubuduće trebalo zaštititi. Probleme predstavljaju erozija tla i klizišta (uzrokovana bespravnom gradnjom i sječom šuma); nedovoljna revitalizacija zemljišta, deponija i deminiranih područja; zagađenost poljoprivrednog zemljišta. Stanje u oblasti zaštite i korištenja šumskih ekosistema nije zadovoljavajuće. Kako je šumsko područje pod jakim negativnim antropogenim uticajem, funkcije šume u ekološkom, socijalnom i ekonomskom smislu dovedene su na minimum. Problemi su: uzurpacija šumskog zemljišta, šumske goleti, bespravna sječa, oštećenja požarima, prisustvo stoke, odlaganje otpada, bespravna gradnja, otvaranje kamenoloma i vještačko izazivanje klizišta i erozija, nedovoljan rad inspekcijskih organa.

4.4. Upravljanje otpadom

Uz opis projekata koje je Općina realizirala (uklanjanje divljih deponija, izgradnja niša za kontejnere i drugi) navedeni su i predstojeći zadaci: educirati stanovništvo o upravljanju otpadom, utvrditi i urediti lokacije za veći broj kontejnera za otpad i nastaviti izgradnju niša, uspostaviti sistem odvojenog prikupljanja otpada, identificirati i sanirati divlje deponije, pooštriti kontrolu odlaganja otpada posebno opasnog itd.

4.5. Ugroženost prostora

Već dugi niz godina izraženo je konstantno ugrožavanje prostornog razvoja i estetskog izgleda središnje gradske općine. Tu je prije svega nedovoljno uređena infrastruktura, bespravna gradnja stambenih i poslovnih objekata, ulična prodaja i reklamni panoi na nedozvoljenim mjestima, nedostatak parking prostora, zapuštene zgrade i javne površine između objekata i drugo. Kao prioritetni ciljevi navode se: zaustavljanje bespravne gradnje i drugih nezakonitih pojava ugrožavanja prostora, adekvatna zemljišna politika koja će stimulisati razvoj, kvalitetnije planiranje i izgradnja saobraćajnica, inspekcijska kontrola i dosljedna primjena zakonske regulative u oblasti upravljanja prostorom.

4.6. 26 prioritetnih projekata

Nakon usvojenih prijedloga iz javne rasprave, dokument sadrži i listu od 26 prioritetnih projekata, sa naznačenim rokovima, nosiocima aktivnosti i procjenom potrebnih sredstava. Među prioritete svrstani su:

- praćenje kvaliteta zraka, - zaštita izvorišta pitke vode Uroševo vrelo i Vrela voda, - sanacija lokalnog vodovoda Radava, - sanacija Koševskog potoka, - separacija fekalne od kišne kanalizacije, - upravljanje otpadom, - edukacija i projekti reciklaže tečnog i čvrstog otpada, - izgradnja niša za kontejnere, sanacija divljih deponija, - suzbijanje ambrozije, izgradnja javnih toaleta, - donošenje programa uređenja korita i obala Miljacke,

9

- zaštita i upravljanje zemljištem u skladu s ekološkim zahtjevima, - analiza provodivosti planske dokumentacije, - proizvodnja ''urbanog eko povrća'' u zatvorenom prostoru, - stvaranje baze podataka o bespravno izgrađenim objektima,- usvajanje Plana programiranog i kontroliranog korištenja prirodne cjeline područja

''Skakavac'' te zaštita i drugih spomenika prirode na području Općine, - uspostavljanje eko informacionog sistema Općine Centar; donošenje eko programa na

nivou mjesnih zajednica,- donošenje programa edukacije građana o zaštiti okoliša, - otvaranje ambulante porodične medicine u MZ ''Pionirska dolina-Nahorevo'',- gasifikacija naselja Nahorevo, Kromolj i Poljine.

4.7. Grad Sarajevo godinama gomila, a ne rješava probleme

Za razliku od nekadašnjeg olimpijskog Sarajeva koje je bilo ponos SFRJ, današnje Sarajevo je jedan od najružnijih i najneurednijih gradova u regionu. Istina i dan danas se ponosimo čaršijom i onim malim prostorom što se zove najužom gradskom jezgrom. To najuža gradska jezgra je naslijeđe Turske i Austrougarske imperije. U periodu socijalima, grad se značajno proširio i stambeno i industrijski. Dakle stvarane su nove vrijednosti. Šta imamo od 92. godine na ovamo? Nemamo stvaranja nove vrijednosti ali imamo strahovitu devastaciju Sarajeva ne samo tokom rata, nego i poslije rata. Uništavanje zelenih površina (izrazit primjer je Novi grad), da bi se na njihovom mjestu postavili objekti kojekavih tajkuna i suzio prostor za normalno življenje građana je primjer bez presedana. Za nevjericu ali je zastrašujuće da je grad za samo posljednjih 15 godina izgubio 1/3 zelenih površina i parkova.

Prijedlozi rješavanja ekoloških problema grada Sarajeva u budućnosti:

1. Podići svijest građana po pitanju urbane kulture

Evidentan je nedostatak urbane kulture življenja kod velikog broja građana. Ovo se može mijenjati educiranjem u redovnom obrazovnom procesu, a naročito putem medija. Ideja o gradskoj TV je dobra, ukoliko to ne bude trik za neku partijsko-poslušničku TV. Ali ukoliko bi ta TV žestoko tukla i po gradskim i opštinskim strukturama koje ne rade svoj posao i bila servis građana, onda je treba podržati.

Nekada je u Beogradu na radiju Studio B postojala izuzetno slušana jutarnja radio-emisija, koju je vodio legendarni Đoko Vještica. Na prijave i primjedbe građana koji su se direktno javljali u studio, Đoko Vještica je telefonski, pronalazio i uživo zvao odgovorne gradske vlasti ili pojedince eksplicitno zahtijevajući odgovore i rješavanje svih vrsta gradskih problema (udarne rupe i oštećenja na ulicama, čišćenje snijega, skidanje ledenica, neispravni liftovi, uklanjanje starog i oštećenog drveća, čuvanje kućnih ljubimaca po stambenim zgradama, odvođenje otpada, pranje ulica, probleme parkiranja, itd.). Beograd se odužio zaslužnom Đoki Vještici dajući ime jednom bulevaru u Novom Beogradu po njegovom imenu. Osim direktnog efekta na funkcionisanje gradskih vlasti i inspekcija, rasla je svijest o odgovornosti i zadovoljstvo građana, jer su znali da se mogu negdje javiti kada uoče gradske probleme.

U svakom slučaju , dok se gradska TV etablira treba raditi sa postojecim resursima, mediji moraju otpočeti na razvijanju pozitivnog javnog mnijenja i povesti odlučnu kampanju podizaja urbane kulture življenja.

10

2. Poboljšati očajno stanje sarajevskih ulica i saobraćajnica

Stanje gradskih ulica u Sarajevu je nedopustivo loše, gore nego u Tirani. Izuzev glavne gradske saobraćajnice, koja zadovoljava kakve takve standarde, sve ostalo je u katastrofalnom stanju. Neobjašnjiva je pojava da se tako olako izdaju dozvole za prokopavanje ulica, pa imamo vrlo čestu situaciju prekopa ulica bukvalno na svakih 5 metara. Naknadna sanacija se nikada ne uradi kvalitetno pa su ulegnuća i udarne rupe svakodnevnica. Motorizovani građani prilikom registracije uredno plaćaju tzv. nadoknadu za puteve, koja za vozilo od 1900 ccm iznosi oko 100 KM godišnje, i imaju pravo da zahtijevaju da ulice budu u primjernom stanju. Nekvalitetno sanirani prokopi oštećuju vozila, usporavaju saobraćaj i izazivaju nezadovoljstvo i revolt.

3. Saobraćajni haos

Sve prisutni saobraćajni haos nije prvenstveno posljedica velikog broja automobila, već neadekvatnih saobraćajnica u gradu. Gradu su potrebne minimum 3-4 petlje, tzv. vertikalne saobraćajnice (recimo Otoka, Nedžarići, Higijenski zavod, Skenderija). Zar grad ne može finansirati izradu sveobuhvatnog projekta koji će garantovati smanjenje gužvi i normalno odvijanje saobraćaja u narednih 30 godina. Zaboraviti Sarajevsku IPSU i slične domaće projektantske kuće, koje nisu u stanju projektovati ni kvalitetnu stambenu zgradu, treba angažovati međunarodne kompanije.

Postoje takva rješenja, a građani Sarajeva i BiH spremni su i samodoprinosom učestvovati u implementaciji, kao što su to do sada i bezbroj puta činili.

I kakav je to kod nas običaj, dozvoljavamo gradnju u zonama i na trasama već planiranih saobraćajnica. Zašto ostavljamo problem budućim generacijama. Prije 5-7 godina nije bio problem graditi saobraćajnicu od Stupa do Vogošće. Tko je dozvolio tako masovnu gradnju, tik uz magistralni put. Kako i čijim novcima ćemo obeštećivati rušenja koja su neminovna. Jasno je da je korupcija dostigla takve razmjere i dimenzije da nas već počinje razarati iznutra.

4. Očistimo Sarajevo

Gradonačelnika bi trebao da pokrene široku akciju i da naredna 2010. godina bude u znaku akcije naziva OČISTIMO SARAJEVO. Nije u Sarajevu problem što neki građani tu i tamo bace smeće, cigaretu ili slično. To naši komunalci u gradu prije ili kasnije saniraju i što se tiče toga grad je prilično čist. Problem je dublji tamo gdje prestaje nadležnost komunalnog preduzeća.

Kada stranci ili državnici koji posjećuju grad, siđu sa aerodroma i nastave vožnju prema gradu, prvi dojam o gradu i našoj BH kulturi, doživljavaju odmah na magistralom putu Sarajevo-Zenica (prodaja uglja na otvorenom prostoru, rasuti građevinski materijal, kojekave Zaklopače, starudije i otpadi, polovne građevinske mašine, pijačne tezge pored same magistrale i ostali jad, pored koga svaki dan prolazimo). Zato što prolazimo svaki dan, više to i ne primjećujemo i ne reagujemo a i ne znamo kome bi se požalili. Ipak strancu ili nekome ko je rijetko u Sarajevu, ovu sliku ne mogu popraviti ni blještavilo Ferhadije ili velelijepost katedrala i sarajevskih džamija.

11

Novi grad najzapušteniji je dio Sarajeva, iako u odnosu na povoljne karakteristike i topologiju zemljišta, te prijeratno urbano naslijeđe ima najveće pogodnosti da ne liči na Harlem, kao što je to danas slučaj. Sjeverni ulaz u grad oko Stupske petlje je katastrofalan, posebno nedjeljom, gdje se čitav prostor pretvara u buvlju pijacu. Gdje se god okrenete grad je prepun divljih tezgi, deponija auto otpada, divljih pijaca. Očigledno je da gradske inspekcije ne rade svoj posao. Niko nije zagovornik da se ljudima uzima kruh iz ruku, ali se to sve može regulisati na zadovoljavajući način. Ako se gradi objekat gradilište mora biti propisno ograđeno prikladnom zatvorenom ogradom koja neće narušavati izgled, stovarišta ograđena da se zadovolje estetski kriterijumi itd.

Poznato je da postoje propisi koji obavezuju vlasnike, da recimo redovito podrezuju živu ogradu jer se uz ulicu ne može postavljati ograda od bodljikave žice i slično. Ne može nitko obavljati privatnu djelatnost na javnim površinama kao što je to slučaj sa mnoštvom privatnika (prodavnice, autopraonice, fast food koji su uzurpirali trotoare, pa čak i dijelove ulica). Živjeti i raditi u gradu ali tako da nikome ne smetaš je osnovni princip urbane kulture. Iz grada moramo iskorijeniti neugledno i vratiti estetiku i ljepotu.

Ako hoćemo ozbiljnije da pričamo o turizmu ili da održimo sjaj Sarajevo film festivala, moramo očistiti Sarajevo.

5. Morbidna slika koju stvaraju sarajevska mezarja i groblja

Značajan dio gradskih površina prekrivaju groblja i mezarja. Nepotrebno je ulaziti u etičko- kulturne možda i u istorijske ili urbane razloge zašto se postojeća groblja i mezarja nalaze tamo gdje se nalaze ali je evidentno da stvaraju morbidnu sliku. Psiholozi možda mogu otkriti i dublje razloge koliko recimo ovakva mjesta utiči i na psihu mladih naraštaja i slično. Ali gdje god se okrenete ili bilo s koje strane dolazite u grad nezaobilazna slika su groblja i mezarja. Naročito strance prođe jeza i nelagoda na Stupskoj petlji.

Zašto nikome u Sarajevu ne pada na pamet, a svugdje u svijetu se uz groblja sadi drveće? Jednostavna i mala investicija da se oko navedenih mjesta zasadi zimzeleno drveće i stvori prirodna zelena zavjesa koja bi bila oku i duši ugodna.

6. Zasaditi 500 000 stabala zimzelenog drveća u Sarajevu

Posljedice devastacije i ratom nužne sječe drveta u Sarajevu se i dan danas osjećaju. Drveće nije obnovljeno u dovoljnoj mjeri a i postojeće se stalno oštećuje i na meti je raznih vandala. Nekažnjeno se oštećuju i odstranjuju stabla i u najužem dijelu grada, uzrokovano dobrim dijelom i zbog neučinkovitog rada eko-policije i loše svijesti građana, koji ne prijavljuju i ne surađuju u rasvjetljavanju slučajeva.

Potrebno je u gradu hitno zasaditi barem 500.000 novih jedinki stabala, u čemu treba povesti opštu akciju. Bitno je da široke mase, a posebno mladi učestvuju u akciji jer je to najbolji način za jačanje ekološke svijesti. Izvanredan primjer postoji u Makedoniji. Po jedan dan u proljeće i jesen, Makedonci posvećuju Danu drveta. Tog dana je neradni dan i svi odlaze na pošumljavanje. Vlada obezbjeđuje sadnice i organizira prijevoz do mjesta opredijeljenih za pošumljavanje. U proljeće 2008. godine, posadili su 2 miliona, a u jesen 5 miliona stabala. Originalna ideja koja je već izazvala interesovanje u cijelom regionu.

12

5. Zaključak – Prava kriza čovječanstva

Planet Zemlja je za sad naš jedini dom, a prema svim pokazateljima tako će i ostati još jedno duže vrijeme. Zbog toga si moramo priznati jednu veliku ironiju koja nam se događa: na našem planetu svakim danom ima sve više i više ekoloških problema. Kud god pogledamo, počevši od mjesta u kojem živimo pa sve do ledenih slojeva Antartike i ispraznih pustinja u Africi, čovjek može uočiti nešto što se svuda događa – ekološke probleme.

U doba velike industrijalizacije zapadnih država isključivo se gledalo na ekonomski učinak svega što je rađeno, a ekologija je jednostavno bila potpuno zanemarena. Tek kad su nastali ozbiljni problemi u obliku kiselih kiša i velike količine sitnih čestica u zraku, zapadne zemlje su počele pridavati određenu pozornost ekologiji i to samo kod rješavanja trenutno vidljivih problema. Što se tiče dugoročnih problema poput globalnog zatopljenja – to je još uvijek na drugom mjestu jer za sad su posljedice male i gotovo neprimjetne, a buduće generacije će se valjda snaći. Zemlje koje su trenutno u razvoju slijede iste principe ekonomskog proboja kao i zapadne zemlje u doba industrijalizacije te nemaju obzira za okoliš. Ali ekologija se sve više vraća i o njoj se sve više priča zbog toga jer nam priroda polako ali sigurno okreće svoje drugo lice, lice s puno ožiljaka od silnih ekoloških problema.

Mi živimo u doba najgore krize u povijesti čovječanstva. Strašno puno ljudi na svijetu živi u gladi ili na rubu gladi, ali mi poprilično uspješno uspijevamo ne obazirati se na njih i njihove probleme. Mi uspješno od hrane radimo razna goriva u obliku biodizela i bioetanola, a naši dragi političari nas uvjeravaju da je sve to zapravo super ideja jer ćemo smanjiti uvoz nafte – ako bude sreće možda čak i za nekoliko postotaka. Nikoga zapravo nije briga što ćemo mi ta biogoriva jako skupo platiti kroz više cijene hrane (koju naravno uvozimo jer je nema dosta zbog toga što hranu koju imamo pretvaramo u goriva), veće ukupne emisije stakleničkih plinova, a na kraju i zbog veće cijene goriva jer hrana koju pretvaramo u gorivo postaje sve skuplja. Ali unatoč svemu tome – mi ćemo za razliku od onih koji već sad nemaju hrane preživjeti. Oni vjerojatno neće – nemaju dovoljno plodne zemlje za proizvodnju hrane, a nemaju niti dovoljno novaca da uvoze sve skuplju hranu.

Ali koga zapravo briga za njih? Sve dok uspijevamo utažiti svoju žeđ za novcem i luksuzom – nama je dobro. I uvijek tražimo još više. Ova nezasitnost je zapravo glavni pokretač svih ekoloških problema koji postoje. Kapitalizam sa sobom nosi kapitalne dobiti i to je mjerilo uspjeha neke kompanije. Ako je dobit veća – kompanija je bolja. A dobit se uvijek može povećati ako natjeraš ljude da rade više, a smanjiš glupe izdatke kao na primjer izdatke za očuvanje okoliša. U budućnosti će se morati pojaviti neka bolja ekonomsko-društvena uređenja, samo se trebamo nadati da to neće doći prekasno.

Situacija je toliko izvan kontrole da glavni ekološki problem – globalno zatopljenje – nitko na visokoj razini ne gleda ozbiljno, ali ako raste cijena nafte onda se stvara frka i panika. To je tužna ekološka realnost u kojoj živimo. Dobro znamo da radimo veliku štetu planetu, ali sve dok dobit raste šteta je prihvatljiva. A lista ekoloških problema sve je veća – klimatske promjene, globalno zatopljenje, zagađenje okoliša, ugrožene životinje itd.

Da bi se stvarno nešto pokrenulo na bolje potrebno je da visoko rangirani političari budu na strani ekologije, a ne na strani ekonomije. I to ne samo u vrijeme predizborne kampanje, već i nakon izbora jer tek tada mogu napraviti promjene. Papa Ivan Pavao II je 1990 godine na svjetski dan mira izgovorio vrlo zanimljivu rečenicu: „Ozbiljnost ekološke situacije otkriva u

13

kako je dubokoj krizi ljudski moral“. A to je bilo prije gotovo 20 godina (tada se isto glavni svjetski političar prezivao Bush).

14

6. Literatura

1. Ekološki problemi suvremenog prometa : zbornik radova naučnog skupa, Sarajevo, oktobar/listopad 2003.2. www.ekoloskiproblemi.blogspot.com3. www.ekoakcija.com4. www.centar.ba5. www.sarajevo.co.ba6. www.upnt.org7. www.vesti.kombib.rs

15