HRVATSKA USMENA KNJIŽEVNOST

TEORIJE DOSELJAVANJA HRVATA

1. IRANSKA Hrvati su došli sa područja iza Kaspijskog jezera

2. Hrvati kao narod, kultura su se pojavili u Češkoj, Ukrajini te potom došli na područje

Hrvatske

3. Hrvati su autohtoni na području na kojem žive gdje su samo kroz povijest promijenili ime

MIT, RELIGIJA, MAGIJA, RITUALI

Razlika između magije i religije?

Magija tehnički podražaj, magijom se nastoji utjecati na okolinu, promijeniti ju, podrediti

ju sebi (nastoji se utjecati na vremenske uvjete, itd)

Religija religija s druge strane nastoji razumijeti te pojave, ali ne i utjecati

Ceuzus je 180.god po. Kr. optužio Krista da je bio čarobnjak, da je učio čarolije u Indiji

Mit on se prenosi preko mitske priče koja se prenosi preko usmenog pripovijedanja. Mitovi

žive, oni se naime stalno mijenjaju, transformiraju, ali poruka je uvijek ista!

Definicije mitova: postoje ih nekoliko

1. Freud: mitovi predstavljaju potisnuto, odnosno infatilne strahove i mitove naziva snovi

ranog čovječanstva, mitovi su dakle nastali iz potisnute podsvijesti, iz onog izvornog.

2. Carl Gustav Jung: osporio je Freudeovu teoriju; on naime ne prihvaća nesvjesnost kao

izvor mitologije i mitove naziva kolektivno nesvjesno nije pojedinac izmislio priču

nego kolektiv.

3. Metrodor iz Lambsaka: analizirao je Homerova djela i zaključio da likovi imaju

simboliku; Agamemnon je eter, Ahilej je sunce, Dioniz je slezena, a Apolon je žuč.

4. Brunislaw Malinowski: mitovi objašnjavaju običaje i potiču dotično ponašanje, mitovi kao

edukativni obrazac.

5. Claude Levi-Strauss: predstavnik strukturalizma, naziva mit intelektuarnim naporom a taj

intelektuarni napor objašnjava suprotnosti i razlike u prirodi a tu dihotomiju vidi u

odnosima (crno – bijelo, mokro – suho, muško – žensko), sve su to razlike koje održavaju

ravnotežu

6. Bocaccio: tvrdio je da je mitologija kršćanska alegorija. Kršćanstvo je ''produžena ruka''

alegorije.

7. James Georg Frazer: zastupao je mišljenje da kršćanstvo nije ništa drugo nego varijacija

na neku pogansku temu.

1

8. mythos, grč. javlja se prvi put kod Homera – govor, javni govor, razgovor, činjenica,

prijetnja, zadatak, itd. mythos se razlikuje od logosa a Platon kaže da mit ima odgojnu

funkciju a s druge strane kaže da je bezvrijedan.

9. Schelling: tvrdi da je mit doslovno istinita spoznaja.

10. Vladimir Propp: dolazi do ideje da je mit pripovjetka o bogovima i božanskim bićima u

čiju istinitost narod vjeruje.

PRISTUPI TUMAČENJU MITOVA:

1. Funkcionalistički pristup (određenje povijesti)

2. Simbolički pristup

3. Strukturalistički pristup

NAČINI PROUČAVANJA MITOVA:

1. Sinkronijska perspektiva (sve mitove shvaćamo na isti način)

2. Dijakronijska perspektiva (uzmemo jedan motiv i uspoređujemo ga kroz razdoblja)

KULTURA U HRVATA

DEFINICIJA KULTURE HRV. NARODA

Kultura hrv. naroda je zbroj svih materijalnih, duhovnih, socijalnih dobara koja su se tijekom

vremena skupila u njemu. To je vrijeme od trenutka dokumentirane povijesti (40-e god. 7.st.)

ali je to i ono vrijeme koje su Hrvati donijeli iz nepoznate domovine u novu i koji su se

sačuvali u običajima.

Praslavenska hrv.kultura: drvena kuća, preslica, ratarske skale

Grčka/rimska kultura: kamena kuća, peka, lončarija, pokrivači

Brončano doba: ilirska kapica

LEGENDA O DOSELJAVANJU HRVATA

Hrvati su došli pod vodstvom 5 braće: Kluk, Lobel, Muhlo, Kosec i Hrvat te 2 sestre Tuga i

Buga. Ovu usmenu predaju je zabilježio Porfirogenet.

Usmena legenda o hrvatskim praocima: Šeh, Lek i Mek koji su porijeklom iz Krapine

GOTTSCHALK; 9.st živio je na Trpimirovu dvoru i u svom djelu Responsa di diversis

zapisao je kako u tek pokrštenih Hrvata postoji dosta poganskih obilježja.

''Kad je, naime, Trpimir, kralj Slavena polazio protiv naroda Grka i njihova patricija, a budući

da je naše imanje (selo) bilo na samoj granici skora rata, rekao sam mu (Gottschalku, učeniku)

neka ide i da što bi god kralju ili njegovoj vojsci bilo potrebno, neka im kako i treba, u svemu

2

pomogne. Ali sam ga obvezao strašnom zakletvom gospodinu bogu, da ne uzima oružja i da

ne ide zajedno s vojskom, nego jašući za njom, neka pomno pazi kakve će biti kretnje onoga

našeg konja i kako će se on ponašati. Otprije sam, naime, posve sigurno znao da će dolazeća i

skora pobjeda pripasti onoj skupini ljudi, konji kojih će veselo napredovati i svojim

pobjedničkim kretnjama pokazivali radost. A tako se doskora i dogodilo upravo onako, kako

je unaprijed otkrila kretnja vesela konja'' antropomorfna obilježja konja

Hrvatska se nekoć nazivala Kurecija a narod Kureti. Bili su vrlo ratoborni, bez zaštite su se

izvrgavali vojsci

BADNJA NOĆ

Badnja noć najbajkovitija je u godini, a karakteriziraju je: unošenje badnjaka, posipanje žitom

badnjaka i onoga koji ga unosi, slama, svijeće, molitva, večera, bor, jaslice, čekanje polnoćke,

zdravice, čestitarski ophodi: koledanje, betlehemari, betlemašice, kabanari, posjete prijatelja i

susjeda; odlazak na polnoćku. Spominjanje drveta (badnjaka) u Hrvata seže u 1272. godinu,

ali o Badnjem danu i Badnjoj noći u hrvatskoj znanstvenoj literaturi do polovice

devetnaestoga stoljeća nema značajnijih stručnih i znanstvenih radova. U običajima, obredima

i ophodima u Badnjoj noći opažaju se drevni pretkršćanski motivi, a glavna im je značajka

apotropejska i panspermijska. Kićenje drvca se prvi puta spominje u 16.st. u Njemačkim

gradovima, do ruralnih područja nije prešlo sve do 18.st. Kasnije se to drvce prenijelo i u

drugim kulturama. To prvo drvce je bilo hrast a onda se prebacilo na kićenje jelke.

Jelka: simbol božanskog trojstva; jer je u obliku trokuta.

YGGDRASIL – sveto drvo; bor, jelka, hrast

Funkcija hrasta u Badnjoj noći – od njih se najčešće pali badnjak

Dva principa badnjaka kod Hrvata

U hrvatskoj su tradicijskoj kulturi dvije vrste badnjaka. Prvu vrstu predstavljaju lisnate grane

cera ili ljeskove grane do dva metra duljine sa što više resa. Ti badnjaci stavljani su nad vrata,

pod strehu ili na krov kuće i imaju estetski karakter. Drugu vrstu čine tri komada drveta, od

kojih je najdulje dužine metar do dva i debljine trideset do pedeset centimetara, koji su se

nekoć ritualno uvečer unosili u domove i palili na ognjištima. Obred unošenja pratili su:

tradicionalni katolički pozdrav; čestitanja; posipanja žitom (pokatkad i slamom); polijevanje

vinom; molitve, posebice, preporuke.

3

U 6.st je zapisano da su barbarski narodi palili drvo badnjak.

Kristijaniziranje badnjaka: paljenje badnjaka na Badnju noć, urezivanje križa, polijevanje

vinom – asocijacija na Posljednju večeru, tako se poziva euharistija, kruh i vino – donosi

blagostanje

Unošenje slame – simbolizira Kristovo rođenje na slami u štalici

Stavljanje bršljana na prozore – apotropejski oblik, obrana od nadnaravnog negativnog

Simbolika paljenja svijeća – predstavlja božansko svijetlo, 3 svijeće, 3 božanske osobe

SVETA TRI KRALJA (Baltazar, Melkior, Gašpar)

Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, ili Vodokršće predstavljaju završetak božićnih blagdana.

Nekada se taj blagdan zvao Tri mudraca od istoka. Badnjak koji se stavljao na Badnju večer

da malo gori s ostalim drvima dogorio bi na Tri kralja. To je značilo da su božićni blagdani

završili. Toga dana iz kuće se iznosi i božićni bor. Posjeti obitelji, prijateljima, susjedima u

božićno vrijeme i blagoslov vode na Bogojavljenje kraj su radosnih, božićnih blagdana.

Oni nisu bili kraljevi, već mudraci

Darovi: smirna – pomazanje (simbol novog kralja), tamjan – tjera zle duhove – duhovna

vrijednost, zlato – monetarna vrijednost

Vjerske obrede čine: blagoslov vode, škropljenje blagoslovljenom vodom, blagoslov kuća.

Svjetovni su obredi: maskirani ophodi (zvjezdari i koledari), te apotropejski obredi. Svjetovni

obredi podrijetlo baštine iz drevnih mnogobožačkih vremena.

Izvođenje obreda sinkretizira različite oblike narodnog stvaralaštva od glazbe i plesa do

teatarskih elemenata i usmenih književnih oblika. U izvođenju su do naših dana sačuvani

samo blijedi odbljesci nekadašnjih obreda. Kao i druge i te su obrede pratile lirske pjesme.

Pjesme koje su pratile blagdan Sveta tri kralja mogu se motivski razvrstati na vjerske i

svjetovne. Neke od tih pjesama vezane su uz Sv. tri kralja, a neke su izvođene i u drugim

obredima i prigodama. Jezik tih pjesama karakteriziraju slikovitost, emocionalnost,

ritmičnost, harmoničnost.

Uz blagdan Sveta tri kralja kod Hrvata i drugih naroda vežu se određena narodna vjerovanja

poput onih da će sretnim biti onaj koji oko ponoći vidi otvoreno nebo. Tom blagdanu pripada

i apotropejski obred kupanja u obližnjim rijekama.Narodni obredi i pjesme koje su ih pratile

imaju životnu, socijalnu, teološku i estetsku funkciju. Golemo je njihovo značenje u očuvanju

4

hrvatskoga nacionalnoga i vjerskoga identiteta. Sačuvani su zapisi riznica etnološkog,

usmeno-književnog, filološkog, antropološkog, teološkog, etnomuzikološkog i lingvističkog

blaga.

5