KONTROLA EMOCIJA

SEMINARSKI RAD

SADRŽAJ:

1. Uvod..........................................................................................................................................1

2. Emocije.....................................................................................................................................2

2.1 Vrste emocija...................................................................................................................3

3. Kontrola emocija.......................................................................................................................5

3.1 Gledanje u lice svakoj emociji.........................................................................................6

3.2 Izbjegavanje emocionalno zasićenih situacija.................................................................6

3.3 Povećanje spremnosti za presretanje neugodnih situacija...............................................6

3.4 Reinterpretiranje situacije................................................................................................7

3.5 Angažiranje aktivnošću....................................................................................................7

3.6 Otkrivanje humora...........................................................................................................8

3.7 Uklanjanje briga...............................................................................................................8

3.8 Fizička relaksacija............................................................................................................8

4. Emocije na poslu – pokazati ili prevladati?..............................................................................10

4.1 Kako naučiti upravljati emocijama na poslu, i zašto je to važno?...................................10

4.2 Kako kontrolirati stresne situacije, kako ih na vrijeme prepoznati?................................10

4.3 Kako izbjeći konflikte u radnoj okolini, kako se "smiriti "? ...........................................11

4.4 Treba li pod svaku cijenu izbjeći zaplakati na poslu ili je ipak bolje pokazati emocije,

može li plač naštetiti karijeri?................................................................................................11

4.5 Je li štetno i na koji način dugotrajno potiskivanje emocija na poslu?............................11

5. Zaključak...................................................................................................................................12

Literatura.......................................................................................................................................13

1. UVOD

Emocije su jake snage koje utječu na naše svakodnevno ponašanje. Ljudi se smiju, plaču,

zaljubljuju ili raznose zgrade pod utjecajem emocija. Zato je kontrola emocija pravo umijeće

i zahtijeva cijeloživotno učenje. Cilj ovog rada je pobliže objasniti emocije i preporuke kako

se one kontroliraju.

Rad je pisan indukcijsko – dedukcijskom metodom i podijeljen je u tri dijela. U prvom dijelu

se govori općenito o emocijama, njihovo značenje i vrste podjele prema različitim stavkama.

U drugom dijelu se pokušava dati savjete za što bolju kontrolu emocija koji mogu pridonijeti

subjektivnom i objektivnom olakšanju u teškim i neugodnim situacijama. U trećem se pak

dijelu opisuje kontrola emocija na poslu kroz pitanja trebaju li emocije prevladati ili ih treba

potisnuti u različitim situacijama.

1

2. EMOCIJE

Emocije su posebna vrsta psihičkih procesa u kojima se odražava naš odnos prema

objektivnoj stvarnosti, ljudima, postupcima ili doživljajima1, ukratko, duševna stanja koje

doživljavamo u određenim okolnostima. Za naše je zdravlje nužno osvijestiti emocije i

izražavati ih, kako bi naša energija imala kvalitetan nivo i slobodno tekla našim tijelom.

Emocije se manifestiraju kroz2:

Emocionalni doživljaj (strah)

Emocionalno ponašanje (bijeg)

Fiziološke promjene u tijelu (bljedilo, tremor..)

Dimenzije emocija3:

Intenzitet (jake – slabe)

Osjećaj napetosti i opuštanja

Hedonski ton (ugodno – neugodno)

Stupanj složenosti (jednostavne – složene)

Emocije su rezultat međusobnih utjecaja bioloških karakteristika pojedinaca (uzbudljivosti,

reaktivnosti, temperamenta) i njegova socijalnog učenja, te pod snažnim utjecajem

kulturalnih ideala. Međukulturalno se razlikuje pridavanje važnosti pojedinim emocijama,

nazivima za emocije i situacijama koje izazivaju emocije. Strastvena ljubav je jedna od

emocija koja se javlja u mnogim kulturama4.

1 www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/4._Emocije_i_ei.ppt 2 www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/4._Emocije_i_ei.ppt 3 www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/4._Emocije_i_ei.ppt 4 http://hr.wikipedia.org/wiki/Osje%C4%87aji

2

2.1 Vrste emocija

Četiri su temeljne emocije: radost, tuga, strah, ljutnja – a njihov intenzitet ovisi o vanjskim

podražajima5. Međutim, emocije se mogu podijeliti i prema složenosti na6:

Jednostavne (radost, iznenađenje, strah, tuga, srdžba i gađenje)

Složene (ljubav, ljubomora, zavist, ponos, krivnja itd.)

Ujedno se mogu podijeliti i u odnosu na događaj7. Ukoliko se radi o pozitivnom događaju,

emocija je pozitivna, npr: nada, sreća, zadovoljstvo, ljubav. No ukoliko je događaj negativan

(odnosno ako je percipiran kao negativan), javljaju se negativne emocije: ljutnja (srdžba),

tuga, zavist, ljubomora, mržnja, strah, gađenje, stid.

Začuđenost može biti i negativan i pozitivan osjećaj predstavljajući šok, preneraženost,

zapanjenost, zadivljenost.

Emocije mogu biti i8:

Adekvatne: Naš emocionalni doživljaj je adekvatan situaciji na koju reagiramo i po

kvaliteti i po intenzitetu i po dužini trajanja.

Suprimirane: Izražavanje naših emocija je prigušeno našim odgojem, zabranama u

djetinjstvu pri formiranju referentnog okvira. Kao posljedica toga događa se da neke

emocije ili sve nismo u stanju izraziti.

Eskalirane: Izražavanje naših emocija je prenaglašeno pojačano jer smo u odgoju

tokom formiranja referentnog okvira dobili dozvolu i poticaj za izražavanje emocija.

Prema jačini emocije mogu biti:

Afekti: Svaka emocija postaje afekt kada se razvije do velikog intenziteta. Pri afektu

nam je jako smanjena svjesna kontrola vlastitih postupaka. Afekt je izuzetno jak, ali

kratko traje. U stanju smo uraditi i reći stvari zbog kojih se kasnije kajemo.

Strasti su kada naše emocije imaju veliku jačinu i dugo traju. To je pretjerana

emocionalna usmjerenost na neke sadržaje.

5 http://www.portalalfa.com/mambo/index.php?option=com_content&task=view&id=238&Itemid=183 6 www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/4._Emocije_i_ei.ppt7 http://hr.wikipedia.org/wiki/Osje%C4%87aji 8 http://bs.wikipedia.org/wiki/Emocija

3

Raspoloženja su emocije blagog intenziteta, a mogu dugo trajati. Osnovna

karakteristika im je da su prijatna ili neprijatna.

Slika 1. Emocionalni model Roberta Plutchika

4

3. KONTROLA EMOCIJA

Događaji koji pokreću emocije različiti su, i često ih nismo u mogućnosti kontrolirati. Ono

što možemo kontrolirati su naše reakcije.

Naša je reakcija na emocionalne podražaje ili događaje koji pokreću emocije iznimno važna

za to kako se osjećamo i hoćemo li održati svoje zdravlje. Kada nas netko povrijedi, razljuti,

rastuži ili prestraši trebali bismo reagirati na način da izrazimo emociju. Tako će nam emocije

omogućiti rasčišćavanje sa situacijom. Ukoliko to ne učinimo, emocije ćemo potisnuti, a to

dugoročno znači da ćemo “sredstvo za čišćenje” zadržati u sebi, u nekom dijelu tijela i u

konačnici time riskirati da ugrozimo zdravlje. Dugo potiskivane i neizražene emocije mogu

uzrokovati mnoge bolesti.

Djeca spontano izražavaju emocije. Njihove su reakcije spontane i prema tim reakcijama

možemo lako pretpostaviti što im se dogodilo. Ako ih rastužimo, zaplaču. Kad ih preplašimo

– vrisnu. Kada ih razveselimo – smiju se, a kada ih naljutimo mršte se i ovisno o intenzitetu

ljutnje reagiraju na bezbroj načina.

Međutim, roditelji i odrasli djecu često uče da zatome osjećaje, da ne reagiraju te na taj način

stave emocije u društveno prihvatljiv kontekst. U školi i obitelji se obično uči samo da čovjek

treba kontrolirati ponašanje (nemoj vikati, tući se), a obično su iskazivanje i kontrola emocija

tragično zapostavljeni, odnosno tretirani na krive načine.

Muški spol se uči hrabrosti što je u redu, ali im se zabranjuje iskazivanje osjećaja tuge putem

plakanja ("dečki ne plaču"), pa oni tugu često pretvore u bijes, dok se ženskom spolu

zabranjuje iskazivanje osjećaja ljutnje putem vikanja ("curice koje se ljute su ružne"), pa one

ljutnju pretvore u tugu. Kada odrastu, jednako tako se ponašaju. Ali tada su posljedice

nesagledive.

Iako svaka od osnovnih emocija ima svoju svrhu, društveno je neprihvatljivo plakati pred

skupinom – jer time pokazujemo slabost, vikati i ljutiti se nije pristojno, a ponekad se

(zamislite) nije lijepo ni smijati (ako je preglasno)9.

9http://www.portalalfa.com/mambo/index.php?option=com_content&task=view&id=238&Itemid=183

5

Kontrola vlastitih emocija od najvećeg je praktičnog značaja za svakog pojedinca. Neugodne

emocije su velika opasnost za čitavu psihološku stabilnost ličnosti i one predstavljaju

psihičke traume (povrede) koje ugrožavaju mentalno zdravlje i osjećaj osobne sreće i

dobrobiti čovjeka kojim ovladaju.

Međutim, s druge strane, zbog svoje specifične prirode emocije su relativno neovisne o našoj

volji i ne potpadaju pod svjesnu "komandu" čovjeka. Prema tome, emocije se ni ne mogu

kontrolirati direktno, nego samo indirektno, tj. jedino što se može učiniti jest izbjegavanje

situacija u kojima se javljaju nepoželjne emocije i osiguravanje uvjeta u kojima će što prije

nastupiti emocionalno rasterećenje. Zbog toga je dobro poznavati neke opće principe ovakve

emocionalne kontrole10.

3.1 Gledanje u lice svakoj emociji

U opasnoj situaciji, npr. kada se bojimo, treba samome sebi priznati strah. Inače, onaj koji u

takvoj situaciji osjeća strah, a prsi se pred drugima svojom "neustrašivošću", pati, zapravo, od

dvostrukog straha: od straha koji nužno proizlazi iz opasnosti same situacije i od straha da ga

netko "ne pročita" te otkrije da se iza njegove "neustrašivosti" krije, zapravo, strah. Ako

realno priznamo postojanje neke emocije, ako joj pogledamo u oči, ma koliko nam to bilo

neugodno, smanjit ćemo njezin intenzitet i na taj način sebi stvarno olakšati čitavu situaciju.

3.2 Izbjegavanje emocionalno zasićenih situacija

Ako ne možemo direktno ukloniti neku nepoželjnu emociju, možemo izbjeći situaciju u kojoj

se ona javlja pa tako indirektno ukloniti i nju samu. Ako netko, na primjer, strahuje od vožnje

avionom, neka ne putuje njime; tko se "živcira" na nogometnoj utakmici, neka ostane kod

kuće, itd.

3.3 Povećanje spremnosti za presretanje neugodnih situacija

Povećanje spremnosti za presretanje neugodnih situacija također zatupljuje oštricu neugodnih

emocija. Tako, na primjer, tko osjeća strah od ispita, najbolje će ga suzbiti ako dobro nauči

gradivo, itd.

3.4 Reinterpretiranje situacije

10 http://free-zg.htnet.hr/fritz75/psiho012.htm

6

Svakom se čovjeku ponekad neka situacija u kojoj se nalazi učini teška, puna opasnosti i

prijetnje, jednom riječju, upravo nerješiva. Ovaj osjećaj beznadnosti dolazi dobrim dijelom

od toga što nas takva situacija plaši i emocionalno uzbuđuje, što gubimo hladnokrvnost te je

ne možemo objektivno razmotriti. Zato je u takvim situacijama veoma važno reinterpretirati

sve dane elemente, po mogućnosti zajedno s nekim drugim čovjekom u kojeg imamo

povjerenja, za koga mislimo da nam može pomoći. Ovakav razgovor i reinterpretiranje teških

i neugodnih situacija nosi sa sobom nekoliko prednosti:

Samo oblikovanje u riječi, verbalizacija određene situacije prisiljava nas da je logički

objasnimo i drugome i sebi. Ovakvo racionalno prilaženje automatski smanjuje

osjećaj emocionalne napetosti jer je logično mišljenje "neprijatelj broj 1"

emocionalnih stanja, i obrnuto.

Ako smo drugome i sebi logično objasnili danu situaciju i tako olakšali emocionalnu

napetost, lakše ćemo vidjeti izlaz iz nje, što ga ranije nismo vidjeli baš zbog

emocionalnog balasta kojim smo bili opterećeni.

Onaj kojemu pripovijedamo tu za nas neugodnu stvar nije u tome toliko emocionalno

angažiran pa zato može gledati tu situaciju mnogo objektivnije, a to opet olakšava i

pronalaženje nekog rješenja. Čovjek koji prosuđuje sa strane ono što drugoga

emocionalno potresa uvijek je u stanju da to vidi "očima orla", iz šire perspektive, a

ne gleda na to "očima mrava", kao što to čini onaj o čijoj se koži radi i čija je

perspektiva zbog toga uska, subjektivna i iskrivljena. Zbog toga će i savjet što nam ga

može pružiti "čovjek sa strane" biti često značajna pomoć, ili čak i rješenje problema

koji nas muči.

Reinterpretacija i verbalizacija emocionalno zasićenih situacija jedna je od glavnih poluga za

postizanje emocionalnog rasterećenja i zbog toga se široko primjenjuje u svim metodama

rehabilitacije poremećene ličnosti.

3.5 Angažiranje aktivnošću

Ovo je stari, prokušani "recept" protiv nekih neugodnih emocija. Kada ne možemo izbjeći

opasne, teške ili neugodne situacije, angažirajmo se u nekoj aktivnosti, počnimo nešto raditi.

Tko ide kroz šumu i od straha pjeva, zaista razgoni strah jer je aktivan, nešto radi - pjeva. Ili,

poznato je iz rata da je za borce najteže iščekivanje juriša koji prati napetost i neugoda. Kada,

međutim, juriš otpočne i nastane kretanje, borba, akcija - ta se napetost gubi, odnosno

iščezava u kompleksu drugih, manje neugodnih emocija.

7

3.6 Otkrivanje humora

Svaka životna situacija, ma koliko bila opasna, neugodna ili čak tragična, neminovno sadrži u

sebi elemente humora. Te elemente treba znati uočiti i istaknuti jer će njihovo naglašavanje

bitno smanjiti postojeću emocionalnu napetost. Svaki je humor, pa makar to bio i "Galgen-

humor", bolji nego nikakav u takvoj situaciji.

3.7 Uklanjanje briga

Briga je najčešća neugodna emocionalna situacija s kojom se svatko susreće. Ona nije ništa

drugo nego maštanje o budućim neprilikama koje nas mogu zadesiti, te je zato prožeta

emocijama straha i tjeskobe. Poed opće metode verbalizacije, pri suzbijanju briga treba imati

u vidu još i ove elemente:

Nema se smisla "gristi" zbog onoga što je već prošlo jer se u prošlosti i tako ne da

ništa izmijeniti. Treba biti okrenut prema sadašnjosti i budućnosti jer tu možemo i

moramo djelovati na događaje.

Većina se briga ne ostvaruje, tj. u najvećem broju slučajeva ipak se sve završava

relativno dobro. Neke su ankete i ispitivanja pokazala da se svega oko jedne trećine

naših briga realizira negativno po nas, a čitave dvije trećine pokazuju se kao

nepotrebno plašenje samoga sebe. Ako se previše brinemo, trošimo uzaludno onu

energiju koja bi nam inače mogla dobro poslužiti za akciju kojom ćemo predusresti

eventualne poteškoće što nas zabrinjavaju.

Treba hladnokrvno analizirati što bi bilo čak i da se dogodi ono najgore zbog čega

smo zabrinuti. Onda ćemo obično utvrditi da čak ni to ne bi bilo tako užasno kao što

se čini na prvi pogled, jer, čini se da ima pravo ona izreka koja kaže da "ni vrag nije

tako crn kao što ga slikaju".

3.8 Fizička relaksacija

U posljednje vrijeme veoma se naglašava važnost fizičke relaksacije u borbi protiv

emocionalne napetosti. Činjenica je, naime, da je psihička napetost uvijek praćena fizičkom

napetošću određenih grupa mišića. Zbog toga relaksacija, tj. opuštanje mišića u fiziološkom

smislu, nužno dovodi i do psihičke, emocionalne relaksacije. Ali, na žalost, nije lako postići

potpunu fizičku relaksaciju pa zato danas postoje razrađeni čitavi sistemi za uvježbavanje u

što potpunijoj relaksaciji. Ako se jednom takva relaksacija postigne, onda je moguće - po

8

mišljenju nekih autora - gotovo potpuno ukloniti psihičku napetost i sve neugodne posljedice

koje ona izaziva.

Sve ovdje navedene mjere za emocionalnu kontrolu, naravno, nisu nikakav psihološki

univerzalni lijek, ali sve one mogu, u određenim okolnostima, pridonijeti subjektivnom i

objektivnom olakšanju u teškim i neugodnim situacijama.

9

4. EMOCIJE NA POSLU – POKAZATI ILI PREVLADATI?

Treba li potisnuti ljutnju ili pokazati emocije, kakve god bile? Čak i pred šefom?! Kako se

boriti sa stresom na sve zahtjevnijem tržištu rada? Kako sačuvati hladnu glavu? Sigurno i vas

na radnom mjestu povremeno zateknu neugodne i stresne situacije, na koje niste reagirali

kako je trebalo ili barem tako s gorčinom pamtite. Naporan dan često ne ostavi previše

vremena za racionalan i profesionalan pristup problemu, a neprimjerena reakcija može

ostaviti traga na karijeri, primjerice, usporiti napredovanje, ali i dovesti do zdravstvenih

problema11. Zaposlene ljude najčešće muči nedostatak otvorene komunikacije na poslu. Ne

znaju kako izraziti vlastito nezadovoljstvo i tražiti ono što bi željeli, a s druge strane često

nisu niti spremni adekvatno reagirati kada im netko drugi s posla želi ukazati na neke njihove

propuste. Zato na poslu često vlada naizgled harmonična klima, jer se ne razgovara o

problemima, dok stvarna efikasnost trpi, jer su svi svjesni mnogih nerazjašnjenih problema

koji su „gurnuti pod tepih“.

4.1 Kako naučiti upravljati emocijama na poslu, i zašto je to važno?

Sve do nedavno u poslovnom kontekstu nije se pridavalo dovoljno pažnje emocijama.

Smatralo se da na radnom mjestu treba dominirati razum, dok se emocijama pristupalo s

neznanjem i nerazumijevanjem (uglavnom ignorirajući ih ili osuđujući). Međutim, kod ljudi

su se evolucijski emocije razvile puno prije nego razum i imaju vrlo značajan utjecaj na naše

ponašanje. One su te koje će nas potaknuti na izuzetne rezultate ili će djelovati da na posao

dolazimo s grčem u želucu i nezainteresirano pristupamo svakodnevnim zadacima.

Upravljanje emocijama uključuje kako vještine upravljanja sobom (samosvijest,

samosvladavanje, samomotivaciju), tako i stvaranje klime u kojoj se otvoreno i konstruktivno

razgovara o problemima i dolazi do rješenja prihvatljivih za sve.

4.2 Kako kontrolirati stresne situacije, kako ih na vrijeme prepoznati?

Bez obzira koliko stres izgledao neracionalan, on zapravo uvijek slijedi jednu vrlo racionalnu

formulu: stres = povećana osjetljivost + osjećaj bespomoćnosti. Dakle, do stresa dolazi ako

nam je do nečega jako stalo, te ako osjećamo bespomoćnost da to dobijemo, odnosno

zadržimo. Po istoj formuli možemo kontrolirati stres: možemo razviti ravnodušniji stav

11 http://zena.hr/clanak/poslovni_savjeti/emocije_na_poslu_pokazati_ili_prevladati/1675.aspx

10

prema izvoru našeg stresa ili možemo smanjiti osjećaj bespomoćnosti tako da osvijestimo da

nam na raspolaganju stoji puno više rješenja nego što nam se to čini na prvi pogled.

4.3 Kako izbjeći konflikte u radnoj okolini, kako se "smiriti "?

Na poslu kada dođe do napete situacije najpametnije je ne rješavati problem odmah, jer

navala emocija blokira mozak koji u tom trenutku vrlo teško može definirati pravi uzrok

povišene tenzije, pa tako ne može niti pronaći konstruktivno rješenje. Preporučuje se izaći iz

situacije te provjetriti i smiriti emocije nekom antistres tehnikom (dubokim disanjem,

kratkom šetnjom ili nekom drugom fizičkom aktivnosti, crtanjem ili sl.). Nakon što se

emocije smire treba proanalizirati što je dovelo do njihovog aktiviranja, što se želi dobiti i

razmisliti o mogućim rješenjima prihvatljivim za sve. Tako pripremljen treba ići razgovarati i

zajednički s drugom stranom doći do konstruktivnog rješenja.

4.4 Treba li pod svaku cijenu izbjeći zaplakati na poslu ili je ipak bolje pokazati

emocije, može li plač naštetiti karijeri?

Emocije svakako treba proraditi, jer je to najzdraviji način za njihovo rješavanje. Međutim,

preporučujem da to osoba učini nasamo ili u društvu osoba u koje ima povjerenja. Otvoreno

iskazivanje emocija u samoj konfliktnoj situaciji u svakom slučaju treba izbjegavati, jer može

utjecati da se druga strana počne osjećati napadnuto. Tada može reagirati ili kontranapadom

ili razvijanjem osjećaja krivnje, što nisu emocije koje su preduvjet konstruktivnog rješavanja

problema.

4.5 Je li štetno i na koji način dugotrajno potiskivanje emocija na poslu?

Potiskivanje emocija je uvijek štetno jer dovodi do psihičkih i tjelesnih tegoba, kao što su

osjećaji nezadovoljstva i neispunjenosti, tuge, straha, grčenja u želucu, glavobolja i sl.

Jednako tako je štetno nerješavanje problema, jer sve što je neriješeno ponovno aktivira

potisnute emocije, što dugoročno može dovesti do ozbiljnih oboljenja. Stoga svakako treba

razviti vještine kako efikasnog smirivanja emocija, tako i efikasnog rješavanja problema, kao

preventive osjećaju trajnog nezadovoljstva.

11

4. ZAKLJUČAK

“Svatko se može naljutiti -to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u

pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način -to nije lako.”

(Aristotel)

Od Aristotela do danas samo najbolji znaju kontrolirati svoje emocije. Emocije su jake snage

koje utječu na naše svakodnevno ponašanje. Ljudi se smiju, plaču, zaljubljuju ili raznose

zgrade pod utjecajem emocija. Zato je kontrola emocija pravo umijeće i zahtijeva

cijeloživotno učenje. Svjesna kontrola emocionalnih stanja može uvelike uvećati osobne

snage pojedinca. Kontrola emocija ne znači ignoriranje istih, već njihovo prepoznavanje i

djelovanje na njih kad smatramo da je potrebno, a ne nekontrolirano i slučajno. Potrebno je

shvatiti da se svaka emocija pojavljuje s određenim razlogom i ima svoju svrhu te da nijedna

emocija nije nepotrebna. Bitno je samo da iz nje izvučemo ono najbolje.

12

LITERATURA

1. http://bs.wikipedia.org/wiki/Emocija

2. http://hr.wikipedia.org/wiki/Osje%C4%87aji

3. www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/4._Emocije_i_ei.ppt

4. http://sites.google.com/site/emocijesanda/vrste-emocija

5. http://free-zg.htnet.hr/fritz75/psiho012.htm

6. http://www.portalalfa.com/mambo/index.php?

option=com_content&task=view&id=238&Itemid=183

7. http://zena.hr/clanak/poslovni_savjeti/emocije_na_poslu_pokazati_ili_prevladati/

1675.aspx

13