islamskamisao.fis.edu.rsislamskamisao.fis.edu.rs/vol/Islamska misao 5.pdf · ISLAMSKA MISAO Osnivač i izdavač: Fakultet za islamske studije Novi Pazar Za izdavača: Doc. dr. hfz

ISLAMSKA MISAOOsnivač i izdavač: Fakultet za islamske studije Novi PazarZa izdavača: Doc.dr.hfz.AlmirPramenkovićGlavni urednik: Doc.dr.hfz.AlmirPramenkovićPomoćnik urednika: Doc.dr.HajrudinBalićRedakcija: Prof.dr.MehmedMešić,prof.dr.Sulejman Topoljak,prof.dr.ŠefikKurdić,prof.dr.IsmailPalić, prof.dr.DžemaludinLatić,prof.dr.MetinIzeti, doc.dr.SaminaDazdarević,doc.dr.HajrudinBalićŠerijatski recenzenti:Mr.SenadHalitović, Mr.EnverOmerovićTehnički urednik: SenadRedžepovićLektor: Dr.RefikSadikovićŠtampa: El-Kelimeh,BeogradTiraž: 500primjerakaAdresa redakcije: Fakultetzaislamskestudije, TrgGaziIsa-begaIshakovića, 36300 Novi Pazar

CIP - Katalogizacija u publikacijiNarodna biblioteka Srbije, Beograd

378:28

ISLAMSKA misao : godišnjak Fakulteta za islamske studijeu Novom Pazaru / glavni urednik Almir Pramenković . - 2007, br.1 - . Novi Pazar (Gradski trg) : Fakultetza islamske studije, 2007- (Beograd : El-Kelimeh). -24 cm

GodišnjeISSN 1452-9580 = Islamska misao (Novi Pazar)COBISS.SR-ID 141771532

Štampanje ovog broja pomoglo jeMinistarstvo vjera i dijaspore Republike Srbije

ISLAMSKA MISAO

GodišnjakFakultetazaislamskestudijeNovi Pazar

5

UVOD ��7

Prof. dr. Džemal Latić ��9JEZIK KUR’AN-I KERIMA ��9

Prof. dr. Mehmed Mešić ��21ĐOZIN DOPRINOS U RAZUMIJEVANJU SAVREMENE ISLAMSKE MISLI ��21

Prof. dr. Safvet HalilovićORIJENTALISTI I KUR’AN ��35

Prof. dr. Šefik Kurdić ��65PRUŠČAK I HANDŽIĆ – AUTENTIČNI PREDSTAVNICI BOŠNJAČKE ŠKOLE HADISA ��65

Dr. Hajrudin Balić ��89MEVLUD U BOŠNJAČKOJ TRADICIJI I NJEGOVA ŠERIJATSKA UTEMELJENOST ��89

Prof. dr. Metin Izeti ��107UNIVERZALNOST KOMENTARA U AKAIDSKOM SISTEMU EBU HANIFE ��107

Doc.dr. hfz. Almir Pramenković ��121ISLAM I MUSLIMANI: UZROCI USPJEHA I DEKADENCE, IZAZOVI I PERSPEKTIVE ��121

ISLAMSKA MISAO • 2011 • BROJ 54

SADRŽAJISLAMSKA MISAO • NOVI PAZAR, 2011 • BROJ 5

Prof. dr. Sulejman TopoljakNAZERIJETUL-MILK – TEORIJA VLASNIŠTVA U ISLAMSKOM PRAVU ��139

Dr. Džemil Bektović ��175DŽAMIJA – EPICENTAR ISLAMSKOG ŽIVOTA ��175

Mr. Sead Ibrić ��197RAD ISLAMSKE ZAJEDNICE U SANDŽAKU TRIDESETIH GODINA XX STOLJEĆA ��197

DODATAK ��339

ISLAMSKA MISAO • 2011 • BROJ 5 5


UVOD

UVOD

Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru je istinski hram kako vjerskog tako i svjetskog znanja Bošnjaka užeg i ši-reg područja. Sa svojih šest odsjeka fakultet prati dinamičan ra-zvoj kako klasične i savremene islamsko-društvene misli, tako i tokove savremenog odgoja i obrazovanja. Ova respektabilna visokoškolska institucija svojim svršenicima nudi priliku za ak-tivan angažman i učešće na polju odgojno-obrazovne i nauč-no-istraživačke misije na prostorima našeg govornog područja a može se reći i šire.

U oblasti kadrovske politike ovaj fakultet iz dana u dan bilje-ži progresivan napredak, što je, može se reći, najveći potencijal ove institucije. Na njemu je angažirano preko trideset uposle-nika sa najvećim naučnim zvanjima sa najpoznatijih univerzite-ta kako iz lokalne zajednice tako i iz okruženja. Profesori koji opslužuju na ovoj renomiranoj ustanovi su već prepoznatljivi učesnici u naučno-istraživačkim projektima i naučnim konfe-rencijama kako na lokalnom tako i na međunarodnom nivou.

Od samog osnivanja Fakultet za islamske studije ima jasan cilj – spajanje univerzalnih vrijednosti vjere sa najnovijim dosti-gnućima savremene znanosti kao i očuvanje univerzalnih mo-ralnih vrijednosti, njihovo propagiranja i primjenjivanje.

Osnovni moto FIS-a jeste afirmacija mira, dobrosusjedskih odnosa, osvješćivanje, borba protiv nereda i svih oblika de-strukcije, autentična prezentacija islama, kao posljednje Božije poslanice, i njegovo ispravno razumijevanje i primjena u savre-menom vremenu i prostoru.

Spajanje pozitivnih tokova tradicije sa zahtjevima vremena formula je uspjeha. Toga su mnogi muslimani danas već dubo-


UVOD

ko svjesni i na taj način prevazilaze krizu identitete o kojoj se u posljednjem desetljeću mnogo govori.

Islamsko poimanje znanosti, islamsko bankarstvo, institu-cija prevencije, islamska osiguravajuća društva itd. projekti su koji utiču na svjetske tokove i bude interese akademske javnosti u svijetu općenito, a posebno na Zapadu.

U tom smislu FIS izdaje peti po redu časopis Islamska mi-sao koji, kao i svi prethodni, u sebi involvira radove i studije iz različitih naučno-obrazovnih oblasti, koji su plodovi dugogo-dišnjeg iskustva i rada nastavnika ovog fakulteta. Po ovim stu-dijama i radovima se zorno vidi da Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru ima respektabilan nastavnički kadar, koji prati mnoga vrijedna postignuća na područjima društvenih nauka u savremenom svijetu. K tome, radovi koji su objavljeni o ovom broju Islamske misli pokazuju da je sve više mladih ljudi na Fa-kultetu koji se bave ulogom i značajem vjere u obrazovanju, nauci, kulturi, pravu, očuvanju životne sredine, itd.

Imajući sve ovo u vidu, peti broj Islamske misli, koja sadrža-va studije i radove nastavnika FIS-a, predstavlja kvalitetan do-prinos savremenim znanstvenim tokovima.

Preporučujući ovaj broj Islamske misli, izražavam nadu da će Fakultet za islamske studije nastaviti sa ovim projektom, da će isto tako pokrenuti još više ovakvi i sličnih općekorisnih projekata, da će se studenti i profesori fakulteta uključivati sve više i više u vannastavne i društvenokorisne aktivnosti i na taj način svjedočiti svoju osnovnu ulogu i cilj postojanja, ulogu lu-čonoše koji će svakom ko želi, na svakom mjestu i u svakom vremenu, jasno definirati puteve sreće i prosperiteta na ovom svijetu i spasa i vječnosti na onom.

S tim željama i nadama molimo Uzvišenog Allaha da nam podati mir, sigurnost i napredak, kao i radost i lagodu u činjenju dobrih djela.

Bihać: 15. 10. 2011. god. Prof. dr. Sulejman Topoljak

JEZIK KUR’AN-I KERIMA


Prof. dr. Džemal Latić


MJESTO ARAPSKOGA JEZIKA U SEMITSKOJ PORODICI JEZIKA

Arapski jezik, na kome je objavljen Kur’an-i kerim, pripada semitskoj grupi jezika. Općepoznato je da je Sem (Sam) bio jedan od trojice Nuhovih, alejhi’s-selam, sinova, uz Hama i Jafeta (Yafath), od kojih vode porijeklo tri velike zajednice ljudskog roda nakon potopa koji je zadesio Nuhov, a.s., narod.

Semitskim jezicima govore oni narodi koji su naseljavali zapadni dio Azije i neka područja koja graniče s afričkim kontinentom. Riječ je o jednoj grupi srodnih jezika čiji su zajednički elementi nastali iz jedne, trokonsonantske glagolske osnove (al-fi’l al-thulāthiyy), po čemu su ovi jezici jedinstveni među ostalim jezicima Svijeta.

Pored ove osnovne karakteristike semitskih jezika, druga njihova karakteristika je neodvojiva od nje, a riječ je o derivaciji (al-ištiqāq), obilju izvedenica svih vrsta riječi iz spomenute osnove. Ti jezici obiluju guturalima (arapski i hebrejski) i emfatičnim zvucima (ṣ, c,̣ ṭ, q i dr.), razlikuju muški i ženski rod imenica, imaju jedninu, množinu i dvojinu, zavisni način, itd. Zbog tih osobina, semitski jezici, zapravo, i nisu

PROF. DR. DŽEMALUDIN LATIĆ


sistemi (kao što su to njihove gramatike), već prije: način ponašanja, pojedinačni akti određeni motivom, strukturom i komunikativnom uspješnošću. Otuda se značenje u tim jezicima intuira; razumijevanje značenja prethodi dekodiranju gramatičke strukture teksta ili iskaza. 1

U semitske jezike spadaju: akadski (al-lugha al-akādiyya), ken’anski (al-lugha al-kan’āniyya), aramejski (al-lugha al-arāmiyya) i arapski jezik.

Akadski jezik obuhvata babilonski i ašurijski dijalekt. Prvi je bio jezik semitskih naroda koji su živjeli na području južnog Iraka 3000 godina p.n.e., sa Babilonom kao svojom prijestolnicom, a drugi je bio jezik naroda koji su se sa Arabijskoga poluotoka iselili u sjeverni Irak oko 2500. g. p.n.e., sa Ašurom kao svojom prijestolnicom. Ovaj jezik se ne smatra semitskim jezikom. 2

Ken’anskim jezikom su govorila plemena koja su oko 2000. g. p.n.e. naseljavala područje Palestine i Sirije kao i neke otoke “Bijelog mora” (al-baḥr al-abyad) ili Sredozemlja, a njegovi najpoznatiji ogranci bili su feničanski i hebrejski.

Aramejskim jezikom govorila su plemena koja su se doselila na Arabijski poluotok iz područja Babilona i Ašura između 14. i 12. st. prije n.e. Taj jezik je vremenom prevladao nad akadskim i ken’anskim u tolikoj mjeri da se njime sporazumijevalo u svim područjima Iraka, Sirije, Palestine i njihove okoline u periodu između 300.g. prije n.e. i 600. g. n.e. Njegov najpoznatiji dijalekt je sirski (al-lahdža al-suryāniyya). Jednim od istočnih narječja

1 Šire o klasifikaciji i osobinama semitskih jezika v. u: Hrvatska enciklopedija (HE), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1999, IX, 683. 2 Ibid., IX, 683.



aramejskoga jezika, jevrejskoaramejskim, napisan je Babilonski Talmud, dok su biblijskim aramejskim napisani neki dijelovi Biblije (dijelovi Ezrine i Danijelove knjige) te Jerusalimski Talmud, mnogi rabinski spisi i midraši.

Iz starijega ken’anskoga jezika, kojim su govorili stanovnici drevne Palestine prije 2. milenija prije n.e., razvio se hebrejski jezik, kojim su napisani gotovo svi spisi Hebrejske Biblije, odn. Starog zavjeta. �

Nakon muslimanskih osvajanja u 7. st., spomenutim područjem aramejskoga jezika zagospodario je arapski jezik.

“Arabijski poluotok je centralno područje gdje su živjeli Semiti budući da su se Sem i njegovi potomci ovdje nastanili i razmnožili. Otuda je arapski jezik osnovica svih semitskih jezika; arapski jezik se na Arabijskom poluotoku i dalje od njega razgranao u dijalekte iz kojih su kasnije nastali koliko slični, toliko različiti jezici. Ima mišljenja da je jezik poslanika Ibrahima, a.s., bio staroarapski – pošto je on morao da se sporazumijeva dok je boravio u dolini Mekke. Kur’an evidentira ovaj njegov boravak ovdje i ističe da on nije bio ni jevrej ni kršćanin već hanif, muslim. Njegovo porijeklo je blisko Semu. El-Mes’udi tvrdi da je sin Semov bio Erfahšez, koji je imao sina Šaliha, koji je bio sin Faligov, a Falig je bio djed Ibrahimov, a.s.,” tvrdi Abdul-Džalil er-Rahman. 3

Ova teza savremenog arapskog filologa u dobroj mjeri proturječi dosadašnjim istraživanjima objavljenim na Zapadu i, dok ne bude naučno potvrđena, ostat će u domenu teološkog pristupa ovom pitanju. Da li je pra-semitski jezik zaista bio arapski? Da li je poslanik Ibrahim, a.s., koji je živio 18 stoljeća prije n.e., zaista govorio arapskim jezikom?

3 V. šire u njegovoj studiji Lugat al-Qur’an al-karim, Aman, 1981, 34.



Prema posljednjoj enciklopediji Kur’ana objavljenoj na Zapadu, arapski jezik, zajedno sa južnoarapskim i etiopskim jezicima, pripada jugozapadnom ogranku semitske porodice afro-azijskih jezika.4 Ova klasifikacija se – prema autorima ovog izdanja - do danas smatra nespornom, “iako neka gledišta zahtijevaju posebno razmatranje” budući da grupa jezika koji pripadaju semitskoj porodici nije toliko divergentna i heterogena kao npr. grupa indo-evropske porodice; varijeteti unutar semitske porodice imaju trend da pokažu više kontinuitet u sličnostima sa ostalim ograncima nego zasebnost unutar njih, i takav proces je uočljiv od najstarijih vremena do danas.

Na stranicama ove studije često će biti isticana kur’anska tvrdnja da je Bog, dželle šanuhu, Svoje Objave slao na različitim jezicima, tj. da je svaki poslanik (resul) i vjerovjesnik (nebijj) govorio jezikom svoga naroda, da posljednja u nizu tih Objava, Kur’an, sadrži učenja ranijih Objava, itd. Budući da su tzv. ulu’l-‘aẓm (“poslanici Odluke”): Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s., živjeli i djelovali u području koje se, manje- više, u najširem smislu, poklapa sa pojasom semitskih jezika, te da je izvjesno da su Musaova Objava, Tevrat / Tora, kao i Davudova Objava, Zebur / Psalmi bili ispisani na hebrejskom, a Isaova Objava, Indžil / Evanđelje, na aramejskome jeziku, onda je i pitanje o povijesnom prožimanju tih Objava, jezika i naroda koji su njima govorili u tefsirskoj nauci i orijentalistici bilo tretirano sa posebnom pažnjom, o čemu ćemo govoriti na stranicama koje slijede.

Rana historija arapskoga jezika, kako pokazuju i gornja

4 V� Encyclopaedia of the Qur’an (EQ), glavni urednik Jane Danmen McAuliffe, Brill, Leiden – Boston – Köln, 2001., (“Arabic Language”), v. I, 129 i d.



dva navoda, još nije sa sigurnošću etablirana, i to zbog jednostavnog razloga: zato što ne postoje izvori na temelju kojih bi se rekonstruirao najraniji pisani arapski jezik. Naziv pra-arapski jezik često se upotrebljava za označavanje onoga jezika na kome su napisani drevni semudski, lihjanski, safaitski i hasaitski zapisi. 5 Neki arabisti, kao npr. K. Versteeg, predlažu da se taj jezik, koji bi mogao predstavljati najraniju fazu u razvoju arapskoga jezika, naziva Ranim sjevernoarapskim jezikom - kako bismo ga mogli razlikovati i od pra-arapskog i od onoga jezika koji je prethodio arapskome jeziku prije njegove kodifikacije u 2./8. st., a koji se naziva Ranim arapskim jezikom.6

Sve do pojave Kur’ana arapski je bio jezik poezije i usmene tradicije. Postoji tek nekoliko jako kratkih pisanih zapisa nastalih stoljećima prije kur’anske Objave: pet redova zapisa iz Nemare koji potiču iz 328. g. prije n.e., koji imaju neke karakteristike nabatejskog pisma, ali su suštinski, u jezičkom smislu, identični onome jeziku koji se u arabistici s ne baš puno preciznosti naziva klasičnim arapskim jezikom. Uz ovaj zapis, tu su još i zapis iz Zebeda (512.g. prije n.e.), zapis iz Džebel Usejsa (528.g. prije n.e.), zapis iz Harana (568.g. prije n.e.) te zapis iz Ummi’l-Džimala (6. st. prije n.e.). Svi oni svjedoče o ranoj fazi arapskoga pisma te o jeziku koji je bio sličan klasičnom arapskome jeziku, jeziku koji jeste bio u upotrebi na Arabijskom poluotoku i u njegovom susjedstvu i na kome su njegovi govornici, eto, ostavili kakve-takve umjetničke zapise.

Najstariji uzorci drugog izvora klasičnog arapskoga jezika, njegove predislamske poezije, sežu tek do početka 6. st. n.e.

5 Ibid., 128.6 V. K. Versteeg, The Arabic Language, Edinburgh, 1997.



Jezik ovog poetskoga korpusa, izbrušen i čvrsto organiziran na formalnoj ravni, ne može izravno reprezentirati lingvističke varijetete koji su bili u svakodnevnoj upotrebi arabljanskih nomadskih plemena ili stanovnika naseljenih mjesta, zbog čega filolozi, sve do 20.st., postavljaju opravdano pitanje u kojoj mjeri su postojale razlike između jezika ove poezije i arabljanskih vernakulara u predislamskim vremenima. Većina filologa zastupa gledište da su “poetski koine” ove poezije i jezik arabljanskih vernakulara formirali situaciju diglosije te da oni predstavljaju jedan te isti jezik.

Varijeteti toga jezika, vrlo slični klasičnom arapskome jeziku, bili su u upotrebi nekoliko stoljeća prije Muhammedove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Objave i prostirali su se ne samo na području Arabijskog poluotoka nego i u dijelovima Plodnog polumjeseca. “Mi znamo – kaže Herbrjøn Jenssen – da su na nekom od tih varijeteta ispisani spomenuti i eventualni ostali zapisi kao i poetske tvorevine, ali mi ne znamo ko su bili ti koji su govorili ovim varijetetima, koje ime su dali svome jeziku i u koje svrhe su, osim zapisa i poezije, ti varijeteti još bili upotrebljavani. Isto tako, ne znamo kolike su bile razlike između tih varijeteta budući da se jedan od njih, naime klasični arapski jezik, sačuvao sve do naših dana zahvaljujući svome tekstovnom korpusu i sistematičnoj deskripciji.”7

Klasični arapski jezik je naziv za al- fuṣḥ̣ā - jezik Kur’an-i kerima; to je jezik koga je Kur’an, kao njegova najveća knjiga, sačuvao živim sve do naših dana i na čiju je “sistematičnu deskripciju” izravno i najbitnije uticao. To je formalni jezik koga treba razlikovati od kolokvijalnoga jezika u svim periodima tokom razvoja arapskoga jezika, kao i od srednjovjekovnog i od 7 EQ, I, 130-131.



modernog arapskoga jezika (al-lugha al-‘arabiyya al-ḥadītha). U isto vrijeme, tim terminom se označava i stil toga jezika, što je, u metodološkom smislu, činjenica od prvorazredne važnosti za poglede koje ćemo iznositi kroz čitavu ovu studiju.

Za istraživače Kur’ana izuzetno je važno istaći da je arapski jezik, do pred samu Objavu, prošao kroz dugu fazu kultiviranja (tahdhīb), “glačanja” i selekcioniranja; njegova posljednja faza u 7. st. n.e. bila je faza njegovog razvoja i usavršavanja do koje nije bio došao nijedan drugi (semitski) jezik u vrijeme objavljivanja Kur’ana.

Kur’an je „svjestan“ raskoši i kultivacije jezika na kome je objavljen; on veliča i jezik kao urođenu ljudsku sposobnost komuniciranja8 i arapski jezik kao poseban, izabrani „sistem znakova“ označen kao lisān ‘arabī mubīn - „jasni arapski jezik“ 9 na kome je Uzvišeni odlučio da objavi Svoju posljednju Knjigu preko poslanika Muhammeda, s.a.v.s. U tom smislu, Kur’an, da bi izrazio svoj koncept jezika, upotrebljava riječ lisān, dok drugu riječ za isti pojam, lugha, koja je bila vrlo česta u klasičnom arapskome jeziku, uopće ne upotrebljava osim u deriviranim oblicima laghw i lāghiya (lit. prazan, razmetljiv govor).

Lisān se u Kur’anu javlja 25 puta, i to 15 puta u singularnoj, a 10 puta u pluralnoj formi, alsina. (Drugi pluralni oblik, alsun¸ Kur’an nigdje nije upotrijebio.) Kada god se lisān nađe u pluralnoj formi, on označava jezik kao organ sporazumijevanja ( isto značenje ova riječ ima samo u 6 slučajeva singularne forme), dok u ostalim slučajevima ona označava (i) govor ili akt govorenja. 8 Npr. al-Balad, 9: „A zar čovjeku nismo dali jezik (lisan) , i usne dvije..?9 Al-Nahl, 113.



Za muslimanske teoretičare jezika Kur’ana izuzetno važnim se čini ajet: Wa-mā arsalnā min rasūlin illā bi-lisāni qawmihi li yubayyina lahum – „Mi nismo poslali nijednog poslanika a da on nije govorio jezikom naroda svoga kako bi im mogao objasniti.“ 10 Zaključak koji se izvodi iz ovog ajeta je slijedeći: i poslanik Muhammed, s.a.v.s., govorio je jezikom svoga naroda, dakle – arapskim, odn. kurejševičkim, šire: hidžaskim dijalektom toga jezika.

Drugi dio prethodnog ajeta uspostavlja uobičajeni koncept jezika kao artikulacije misli (tabyīn), koja je, na drugome mjestu, označena kao poseban Božiji dar čovjeku: ‘allamahu’l-bayān – „Bog podučava čovjeka jasnom izražavanju mišljenja,“ 11 a Svoju Knjigu je učinio lahkom za izgovor, „na jeziku tvome“ (yassarnāhu bi-lisānika), 12 i pamćenje (wa laqad yassarna’l-Qur’āne li’dh-dhikri – „ a Kur’an smo učinili lahkim za pamćenje“)13 „Tvoj jezik“ je, prema muslimanskim teoretičarima, vernakular kurejševičkog plemena u kome je rođen poslanik Muhammed, s.a.v.s., a prema većini arabista, to je predislamski pjesnički koine, hipotetički jezički konstrukt. Postoji i treće mišljenje prema kome je jezik Kur’ana posljednja homogenizacija kurejševičkog vernakulara i jezika predislamske poezije, ali će prisustvo brojnih dijalekata arapskoga jezika u Kur’anu te raznovrsna legitimna čitanja (al-qirā’āt) kur’anskog teksta tezu o njegovoj diglosiji opovrgavati tezom o njegovoj poliglosiji.

Kur’anska upotreba glagola bayyana u 4. glagolskoj vrsti pomoći će nam da bolje shvatimo atribut mubīn, koji je 10 Ibrahim, 4.11 Al- Rahman, 4.12 Al-Duhan, 58.13 Al-Qamar, 18.



deriviran iz toga glagola a koji pobliže označava i kur’anski arapski jezik (lisān ‘arabī mubīn) i Kur’an kao objavljenu Knjigu (kitāb mubīn).14 Taberi je taj atribut protumačio na slijedeći način:“na arapskome jeziku, koji sve čini jasnim“.15 Kur’an je, u pogledu jasnog izražavanja, sačinio i opoziciju arapskome jeziku upotrijebivši pojam ‘adžam-a, ne-Arapa, stranca: ‘adžamī 16 je, prema tome, nejasni, tuđinski govor; jasnoća je Božiji dar arapskome jeziku. No to nije samo jasni, nego i stilogeni jezik, jezik nenadmašnoga Allahovoga umijeća da Svoju poruku prenese ne samo u jasnom nego i u najljepšem jeziku i stilu. Stoga su rani muslimanski teoretičari, na temelju tzv. ajeta o Izazovu (al-tahaddī) i zadivljeni pred kur’anskim jezičkim čudom, ustanovili teoriju o nenadmašnosti (al-mu’džiza) Kur’ana: kao „najveće čudo / mudžiza“ ( al-mu’džiza al-kubrā ), Kur’an je i najveći dokaz Muhammedova, s.a.v.s., poslanstva; svojim jezikom i stilom on nadmašuje jezik i stil slavnih arapskih predislamskih pjesnika i proroka. Njegov jezik je dar svim Arabljanima /Arapima; on je indikator arapskog identiteta; on je, dakle, nešto više od jezika. Arapski je, sa kur’anskom Objavom, postao jezik islama, štaviše, dio islama, srčika njegove kulture, te se, zbog tih razloga, prostire dalje i šire od svojih jezičkih granica. U svojoj „Historiji Damaska“ (Tārīkh madīnat Dimašq) ibn ‘Asākir (preselio na A. 571./1176.) navodi izreku poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u kojoj stoji: “O, moj narode! Bog je jedan i isti, a i otac (Adem) nam je isti! Niko od vas nije naslijedio arapski jezik od svoga oca ili majke; arapski je navika jezika, pa ko god govori arapski,

14 Al-Baqara, 168. i na brojnim drugim mjestima.15 Tabari, Tafsir, xix, 112. – ibn Džarir al-Tabari ( ), pisac najpoznatijeg, tridesettomnog komentara Kur’ana tradicionalističkog smjera. 16 Al-Nahl, 103. (“Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina…”).



on je Arap!“17 Muslimanski lingvistički imaginaire o arapskome jeziku podupire i izjava ibn ‘Abbasa (preselio na A. 69./688.) koji je rekao:“Ademov jezik u Džennetu bio je arapski, ali kada je on iskazao neposluh svome Gospodaru, On ga je lišio toga jezika i on je počeo govoriti sirskim jezikom. Međutim, kada mu je Allah, iz Svoje milosti, primio pokajanje, ponovo mu je dao arapski jezik.“18

Klasična tefsirska literatura puna je teza o superiornosti arapskog nad drugim jezicima. Sa’lebi, Begavi, Vahidi, Nisaburi i Ebu Hajjan u svojim tefsirima tvrde da je Allah, dž.š., podučio Adema svim jezicima (Begavi navodi da je tih jezika bilo 700.000!), ali kada su se njegovi potomci raspršili po svijetu, svaki od njih je govorio po jedan jezik.19 No i kada se odbace sva pretjerivanja i kontradiktornosti iznesena u ovom mitu o jednom jeziku (jevrejski teolozi su ustanovili svoj mit o „svome“ svetom jeziku tvrdeći da je Adam govorio sirijskoaramejskim i da je na Zemlji, u njegovo vrijeme, bilo 72, 70 ili 80 jezika!), muslimanski naučnici su ostali pri tezi da je na početku Vremena postojao samo jedan jezik, da je tome jeziku Bog podučio Adema i ljudski ord i da je taj jezik bio arapski - zato što je Kur’an objavljen na arapskome jeziku, zato što je poslanik Muhammed bio Arap i zato što je poticao iz plemena Kurejš. Ostali jezici nastali su kasnije, u vrijeme Nuhovih, a.s., potomaka, nakon Potopa. Preuzimajući od ibn ‘Abbasa, ‘Abdul-Kahir el-Bagdadi (preselio na A. 429./1037) kaže da je prvi koji je govorio arapski bio Ismail, da je njegov jezik bio 17 Navedeno prema:EQ, I, 135.18 Ibn ‘Asākir, Tārīkh, vii, 407; Suyūtī, Muzhir, I, 30. – Navedeno prema: EQ, III, 118�19 V. Tha’labī, Tafsīr kur’anskog ajeta 55,4; Baghawī, Ma’ālim, iv, 266; Wāhīdī, Wasīt, i, 116; Nīsābūrī, Tafsīr, i, 220; Abu Hayyān, Bahr, i, 145 na kur’anski ajet 2, 31. – Navedeno prema: EQ, III, 118.



„čisti arapski“, tj. kurejševički arapski, „budući da se arapski Kahtana i Himjara (južnoarapski) govorio prije Ismaila.“ 20

Summary Classical literature of the commentaries on Quran is full of

theses about the superiority of Arabic over other languages. Sa’lebi, Begavi, Vahidi, Nisaburi and Ebu Hajjan claim that Allah swt taught Adam all languages (Begavi states that there were 700,000 such languages), but when his descendants scattered around the world each of them spoke one language. Thus, when we reject all the exaggerations and contradictions expressed in this myth of a single language (Jewish theologians created their myth of “their” sacred language claiming that Adam spoke Syriac-Aramaic and that during his time there were 72, 70 or 80 languages!), Muslim scholars accepted the thesis that at the beginning of time there was only one language God taught Adam and human kind, and that language was Arabic - because the Qur’an was revealed in Arabic, because the Prophet Muhammad was an Arab and because he came from Quraysh. Other languages developed later, at the time of Noah’s descendants, after the Flood. Taking over from Ibn ‘Abbas, ‘Abdul al-Qahirah al-Baghdadi (died in 429/1037) says Ishmael was the first to speak Arabic and that his language was “pure Arabic”, i.e. Quraysh Arabic, “since Qahtani and Himjar Arabic (south Arabic) were spoken earlier, before Ishmael.”

20 Zarkašī, Bahr, ii, 16; Suyūtī, Muzhir, I, 27. – Navedeno prema: EQ, III, 119.

ĐOZIN DOPRINOS U RAZUMIJEVANJU SAVREMENE ISLAMSKE MISLI


Prof. dr. Mehmed Mešić


Husein Đozo pripada grupi učenjaka koji su dali nemjerljiv doprinos razvoju i razumijevanju islama, kao i savremene islamske misli na ovim prostorima. Njegov najviši doprinos je na području tumačenja Kur’ana. On je nastojao da svoje interesiranje u intelektualnom radu pozicionira kao put reformističke i modernističke orijentacije, inspiriran idejama vjerskog modernizma prisutnog u Egiptu, a naravno kroz ličnosti Muhameda Abduhua, Rešida Rida’a i drugih. Sve teme kojima se on bavio u svojoj vjerskoj i svakoj drugoj dogradnji su aktuelne prirode sa jasno i vidljivom intencijom progresa i napretka muslimana, koji su bili izloženi taklidu (slijepom oponašanju). Taklid je, svakako, bio i ostao najveći uzrok pada (dekadence) i zaostalosti muslimana. To se moglo uočiti na njegovim predavanjima u kojima je često govorio protiv taklida.

Zadovoljstvo je imati priliku da se, kroz istraživanje, dočara čitaocima lik našeg najvećeg alima. Prije negoli počnemo

PROF. DR. MEHMED MEŠIĆ


bilo šta pisati o Đozi, počet ćemo sa njegovom biografijom. Husein Đozo rođen je 1912. godine u Barama, Ilovača kod Goražda. Osnovnu školu je završio u svom rodnom mjestu. Završio je medresu Mehmed-paše Kukavice u Foči. Međutim, prema Đozinom pasošu izdanom od strane države Kraljevine Jugoslavije 1934. godine, rodno mjesto Huseina Đoze je selo Vranići kod Čajniča, srez Drinski.21Dalji nastavak školovanja je u Sarajevu u Merhemića i Gazi Husrev-begovoj medresi. Šerijatsko-sudačku školu je završio 1933. god. da bi sljedeće, 1934. godine, kao stipendista Vakufske direkcije, otišao u Kairo i upisao El-Azhar šerijatsko-pravni fakultet. Diplomirao je 1939. godine. Po povratku u Sarajevo radio je kao profesor arapskog jezika u Okružnoj medresi, a 1941. godine postavljen je za vjersko-prosvjetnog referenta u Uredu Reisu-l-uleme. Godine 1945. osuđen je na pet godina zatvora strogog zatvora. Poslije izlaska iz zatvora radio je u nekim sarajevskim preduzećima, da bi 1960. godine prešao u Vrhovno islamsko starješinstvo kao vjersko prosvjetni referent i profesor na Fakultetu islamskih nauka. Taj posao obavljat će sve do svoje smrti 1982. god.22

Đozo je predavao na Fakultetu islamskih nauka i Gazinoj medresi. Čitav svoj život posvetio je tumačenju Kur’ana. Njegov rad na tefsiru može se podijeliti u tri etape:

− Prva etapa nastupa 1962. godine, tada je Đozo započeo sa prevođenjem i tmačenjem Kur’ana. Ta etapa traje sve do 1966. godine. Đozini radovi objavljivani su u Glasniku VIS-a pod nazivom „Tumačenje Kur’ana“.

21 Ejub Dautović, Analiza tefsirskog mišljenja Husein ef. Đoze u VIS-ovom komentaru Kur’ana, Zenica, 2004, str. 14.22 Jusuf Ramić, Tefsir historija i metodologija, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2001, Str. 275.



− Druga etapa počinje njegovim pozamašnim radom kada su nastale tri sveske iz tefsira koje su štampane pod naslovom „Prijevod Kur’ana s komentarom“. Taj period je vezan za 1966. i 1967. godinu.

− Treća etapa je period kada se Đozo ponovo vraća prevođenju Kur’ana.

Bio je to period od 1974. do 1976., tada je Đozo svom svojom snagom radio na prevođenju sure Alu Imran. Sve je to pisao u Glasniku VIS-a pod naslovom „Prijevod Kur’ana s komentarom“.

Da bi nam bilo što jasnije morat ćemo pojasniti sva ova tri razdoblja i etape u kojima ćemo izložiti Đozin doprinos prevođenju Kur’ana, kao i njegov doprinos shvatanju islama.

U ovoj prvoj etapi koja je trajala od 1962. do 1966. Đozo je dao svoj veliki doprinos i objavivši dvadeset i dva nastavka iz tefsira Kur’ana. To je period značajan za Đozu jer je upravo u tom periodu završio i protumačio prvu suru (El-Fatiha) i stigao do druge sure, do njenog sedamdesetog ajeta.

Vrlo je važno napomenuti da je Đozo umjesto originalnog arapskog teksta donosio transliteraciju. Sve je to bilo pod pokroviteljstvom islamske zajednice. Tako je Jasini-šerif transliteriran. U uvodu Jasini-šerifa stoji:

„Odavno se kod nas osjeća potreba za štampanjem pojedinih kur’anskih sura latinskim slovima. Naš muslimanski svijet ne poznaje arapsko pismo. Stariji svijet koji je to u mektebima učio tokom vremena je zaboravio.“23

23 Sulejman Kemura i Ibrahim Imširović, Jasini-šerif, Glasnik VIS-a, VII(XIX)/1956, br. 7-9, str. 207.



Bio je to veliki iskorak koji je napravio Đozo sa svojim pomagačima u cilju velikog doprinosa i olakšanja učenja Jasini-šerifa i drugih sura.

U slijedećem džepnom izdanju Jasini-šerifa se kaže:

„Naglašavamo da je transkripcija, tj. pisanje arapskog teksta latinicom, ovako kako smo učinili, samo olakšanje čitaocu koji ne zna arapsko pismo i podsticaj istom da što prije nauči arapski tekst učiti (slovima), a u granicama glasovnih mogućnosti.“24

Đozo je kao svaki drugi mufessir tumačio Božiju knjigu, ali je često puta nailazio na određene kritike. Đozo je naravno davao pojašnjenja kada bi se ona tražila od njega. Čitajući Glasnik nailazimo na rečenicu sljedećeg karaktera: „Oni su razapeli Isusa“ (misli se na Jevreje). Poslije Đozinog komentara pojavile su se kritike, tako da je glavni i odgovorni urednik Glasnika Muhamed Hazim Tulić, pozvao Đozu i zamolio ga da da svoje obrazloženje i objašnjenje. Veliki alim Đozo se ljubazno odazvao i dodao:

„Pišući o stavu Jevreja prema islamu, dotakao sam se usput i njihova stava prema drugim religijama. Tvrdokorno čuvajući svoj privilegovani položaj, oni su odbijali svaki kompromis sa svakim. Tako je došlo do njihovog neprijateljskog stava prema Isau, alejhis-selam. Historija je stavila njima na dušu razapinjanje Isusovo, što se sve do danas smatralo kao historijska činjenica. Govoreći u spomenutom članku općenito o stavu Jevreja prema drugim religijama, ja sam spomenuo da su ga oni razapeli, misleći na optužbu koja se njima pripisuje. Time nisam pomislio da negiram svakome poznato, pa valjda i meni, kur’ansko:

24 Nijaz Šukrić, Uvod u Jasini-šerif, Sarajevo, 1979, Str. 12-13



A nisu ga ni ubili ni razapeli (En-Nisa, 157).

To je svakako kredo za svakog muslimana koji ga se drži. Upuštati se u raspravu kako je Allah spasio Isaa, a.s., nije zadatak na koji ovdje želimo dati odgovor.25

Po pitanju namaza Husein Đozo je na stanovištu da se namaz ne može prevoditi kao molitva. Kako on kaže: „Namaz je najvidljiviji izraz javnog očitovanja, odanosti i zahvalnosti prema Bogu, kao i samokontrola i polaganje računa za svoja djela. U njemu se ne moli, niti je njegova svrha molba. Islam propisuje drugi način molbe“. 26

Međutim, Enes Karić, tumačeći ajet Obavljajte molitvu, kaže: „Klanjajte namaz“.27

Kao što smo to već spomenuli sada prlazimo na tu drugu etapu Đozinog upornog rada na polju nauke, Kur’ana, tumačenja i komentara. Ovaj period, kao što smo to već naglasili, obiluje plodnim radom Huseina Đoze, kada su nastale tri sveske njegova tefsira, koje su, kao što znamo, objavljene pod imenom „Prijevod Kur’ana s komentarom“. On ove sveske nije potpisao, ali nema ni najmanje sumnje da li su one njegov plod. On je prije pojave prve sveske počeo raditi pod svojim imenom u Glasniku VIS-a, a zatim je, nakon pojave treće sveske, nastavio raditi u Glasniku VIS-a, sa prevođenjem i tumačenjem Božije Knjige, što je razriješilo ovo pitanje, ako je uopće i bilo pitanje! Ovo mišljenje podržavaju znameniti i poznati autoriteti poput Hilme Neimarlije u Zborniku radova

25 Husein Đozo, Tumačenje Kur`ana,Glasnik VIS-a, XXII/1964, 12,str.579.-Jedno objašnjenje,Glasnik VIS-a,XXVIII/1965, 1-2, str. 4.26 Husein Đozo,Tumačenje Kur`ana, Glasnik VIS-a,XIII/1962, 10-12, str. 317.27 Tvrto Kulenović, Glasovi svete Knjige, Odjek, 4/95, str. 20.



Islamskog teološkog fakulteta.28

Kao dokaz da su sve sveske tumačenja Kur’ana Đozino dje-lo, ide u prilog činjenica da je Đozo dao intervju jednom egi-patskom listu, kada je rekao da sada radi na jednom prijevodu Kur’ana s komentarom i da je objavio već tri sveske tefsira.29 U svojim komentarima i tumačenjima Husein Đozo pokušava otkriti smisao ajeta ili niza međusobno povezanih ajeta, poku-šava objasniti i prenijeti ljudima pouku i poruku, kao i gledište savremene nauke. Svrha tumačenja jeste da ukaže na temelj-na učenja Kur’ana i da islamskim koncepcijama da noviju i sa-vremeniju interpretaciju, u kojoj će svaki musliman moći naći potrebna i odgovarajuća rješenja za sve probleme s kojima se susreće u svakodnevnome životu.

I kao što smo već spomenuli ostao nam je treća etapa Đo-zinog rada na polju približavanja i afirmacije kur’anske misli ljudima gdje god se nalazili. Njegov neumorni trud nastavlja se tumačenjem sure Alu Imran (Imranova porodica), treće ku-ranske sure. Ova sura, kao što je to svima poznato, ima dvjesta ajeta. Đozo je protumačio sto i osamdeset. Sva ova tumačenja su objavljena u Glasniku VIS-a. Husein ef. Đozo kaže: „Svaka generacija mora dati svoj doprinos u razradi kuranske misli, ukoliko želi da živi u njenom duhu i da u njoj traži rješenja za pitanja koja joj život postavlja, a život je uvijek u kretanju.“ 30

Ono što se može zapaziti tokom čitanja tefsira Huseina Đoze jeste preferiranje razuma u tumačenju Kur’ana, te se o njemu s pravom može govoriti kao o nosiocu racionalnog 28 H.Neimarlija,Prijevod Kur`ana s komentarom,Zbornik radova ITF-a, 1/230.29 M.H.Ebu Hattab,Likaun mea Husein Đozo,Minberul-Islam, XXIX/1971, 6, 198�30 Islamski glas, II/1936, br. 24, str.1-2.



tefsira kod nas.

Drugi projekat ponosnog alima Huseina Đoze bio je transli-teracija Kur’ana. Ovaj projekat je vjerovatno bio velik zalogaj kao i projekat tumačenja (komentara) Kur’ana, te je, Božijom voljom, uspio onoliko koliko je uspio, ali ni jedan ni drugi nije završen.

Raspravljajući o problemu obnove u islamu, i pogrešnog shvatanja pojma reforma od strane mnogih muslimana, Đozo kaže:

„Ne znam kako se i odakle udomilo među muslimanima posve pogrešno mišljenje da reforma u islamu znači izmjenu i dopunu njegovih principa, građenje i zagovaranje reforme zna-či, prema njihovom mišljenju, isto što i zahtijevanje da se islam ukloni sa pozornice života, jer je isti proživio svoje vrijeme i više ne može biti regulator ljudskih odnosa.

A je li tako? Odgovaram: i jest i nije. Jest, jer ono što mi danas radimo i ono na čemu smo, nema ništa zajedničkog sa pravim islamom, nego je, naprotiv, u najjačoj oprečnosti sa nje-govim učenjem. Zar propovijedanje nerada, letargije, učenje da su vjera i nauka dva nepomirljiva neprijatelja i da je neznanje temelj ibadeta, apstinencija od svakog javnog djelovanja, po-vlačenje sa svih polja ljudske djelatnosti, možemo nazvati isla-mom, i zar to ne treba izmijeniti.

Nije, jer čista nauka islama i njegovo pravo učenje ne trpe promjene i ne podliježe zakonu izmjene. Što je savršeno to ostaje kao takvo uvijek, jer nema razloga njegovoj promjeni. Principi i učenje islama u čiju savršenost ne sumnja nijedan iole pametan čovjek, ne mogu biti predmet izmjene i dopune, jer bi to demantiralo njihovu apsolutnu savršenost ili bi značilo svje-



sno i voljno vraćanje natrag, što opet dolazi u sukob sa svim zakonima socijalnog razvića. “31

Kaže Husein Đozo: „Sasvim je jasno da se Božija Riječ ne može pravilno shvatiti ni primijeniti bez najdubljeg poznava-nja života. Pod racionalnom metodom treba podrazumijeva-ti korištenje naučnih sredstava, dostignuća i otkrića u svrhu upoznavanja života, razrade i primjene savremene islamske misli. Ovaj metod ne znači potpuno negiranje metode tradici-onalizma. On znači samo kritički prilaz u ocjeni tradicije, a ne njeno odbacivanje. Proces tumačenja kur’anske misli razvijao se u kontinuiranom kretanju, koje nije smjelo biti prekinuto ni zaustavljeno.“32

Smatram da su Đozini odgovori na ovakva pitanja od vital-nog i krucijalnog interesa za čitaoce ovog teksta, jer će na ovaj način uvidjeti kako i na koji način je Đozo tumačio Kur’an i samim time dao svoj veliki doprinos razumijevanje savreme-ne islamske misli. Osjećam potrebu da obradim još jedno vrlo važno pitanje i dam Đozin komentar i samim tim dokažem Đozino shvatanje smisla reforme u islamu.

Đozo se pita: „Pa, šta je smisao reforme u islamu?“

Veliki islamski učenjak šejh Muhammed Abduhu raspravlja-jući o ovom problemu u svom poznatom djelu islam i kršćan-stvo veli: „Cijela moja mukotrpna borba i težnja svih mojih na-stojanja kretale su se oko dvije stvari: oslobođenje ljudske mi-sli od okova taklida i poimanje islama u duhu prvog, drugog i trećeg stoljeća. Iz toga slijedi smisao reforme i čišćenja islama

31 Izabrana djela.knj.1, Islam u vremenu,Husein Đozo, Sarajevo, Elkalem, 2006, str. 47.32 Islamski glas, II/1936, br. 24, str.1-2.



od svega onoga što se je tokom vremena pod raznim utiscima u njega ubacilo i postalo njegovom sadržinom, a, ustvari, stoji u opreci s njegovom čistom naukom i drugo: samostalno i direktno proučavanje vjere“. Smisao prvoj tačci nam pomenuti učenjak određuje kad kaže: „Najsvetija dužnost svakoga ali-ma je stati u odbranu pravog islama, a najenergeničnije povesti borbu protiv bidata koji su već dobili oblik dogme.“33

Husein Đozo dodaje:

„I zbilja je islam u velikoj potrebi čišćenja. Ljudi i pojedine frakcije koji su islam uzimali samo kao sredstvo za postignuće svojih ličnih ciljeva unijeli su u njega bezbroj čudnih stvari i htjeli od te Božanske mudrosti napraviti ‘Hiljadu i jednu noć’. Derviški redovi, a naročito onaj ekstremno-mistički pravac među njima sa svojim budističkim gledanjem na život i zagova-ranjem nirvane, zamalo što ljudsku misao ne upraviše stazom koja ne korespondira sa naukom islama. Zahvaljujući silnoj snazi njegovih uzvišenih načela, a ne njegovim sljedbenicima, svi ti negativni i razorno djelujući elementi ne mogoše od njega načiniti ono što su načinili od kršćanstva i drugih religija. No, to ipak ne znači da nisu u njegovu čistu nauku ubacili trunja, koje treba čistiti.“34

Poznati islamski filozof Džemaludin Afgani, upitan šta je smisao njegovog reformističkog pokreta kada je islam sa Bo-žije strane zaštićen od promjene, kaže: „Cilj našeg vjerskog pokreta je predstaviti islam onakvim kakav jest, a eliminirati ono što su mu ljudi imputirali i što ga predstavlja u krivoj sli-33 Husein Đozo, Islam u vremenu, Izabrana djela, knjiga 1, Sarajevo, El-Kalem, 2006, str. 697.34 Husein Đozo, Islam u vremenu, Izabrana djela, Knjiga 1, El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 48.



ci. Trudimo se da dokažemo da kada i kadar ne znači ostaviti svako nastojanje za bolju budućnost i spasavanje iz ovog opa-snog stanja. Isto tako hoćemo da upozorimo muslimane da je njihovo tumačenje hadisa koji govore o pokvarenosti zadnjih vremena sa sugestijom za povlačenjem iz života i apsolutnim distanciranjem od tih tokova, posve pogrešno.“35

U daljnjem objašnjenju o značaju reforme i shvatanju i ra-zumijevanju savremene islamske misli Đozo dodaje:

„Reforma u islamu znači vraćanje islamu, a ne odstupanje od njegovih velikih ideja. Ogromna je greška pojedine današ-nje omladine i pojedine uleme što smatra idžtihad u današnje vrijeme udaljavanjem od vjere, a ne približavanjem istoj. To je svakako velika greška i užasan grijeh, a dolazi otud što smo već odavno potpuno zamijenili Božije riječi - Kur’an, i Pejgam-berove izreke - hadis, za riječi i izreke običnih ljudi i na taj način derogirali ta dva glavna vrela islama. I idžtihad, koji traži od muslimana da su u stalnoj i direktnoj vezi sa Kur’anom i hadisom, kod onih koji su se slijepo i objeručke prihvatili tu-đeg mišljenja i to smatraju vjerom, znači odstupanje od vjere. Idžtihad nas upućuje na dvije vrlo važne stvari: prvo - da prin-cipi Kur’ana sadrže vječite i apsolutne istine, koje su podesne za sva vremena i sve strane svijeta, kako je to javno potvrdio Kongres održan u Lahaju od 2. do 6. septembra 1932. Godine, ustvrdivši da islamskom pravu ne manjka ništa što bi ga moglo učiniti nepodesnim da ostane vrelom svjetskog prava, i dru-go - da je Svemogući svojom pravednošću obdario i nas i one poslije nas najvećom počašću da možemo direktno iz Kur’ana crpiti njegove velike ideje i propise. Na kraju Đozo kaže: Do-sta je zabluda, dosta je lutanja! Hoćemo da shvatimo islam i 35 Islamski glas, II/1936, br. 24, str. 1-2.



da nas povede onamo gdje je vodio i one koji su ga razumjeli i postupali po njemu.“36

Upravo su ovo bili načini kako razumjeti dvije vrlo važne stvari u islamu: taklid (slijepo slijeđenje), i problem reforme u islamu, ja sam upravo odabrao ova dva pitanja i dao obrazlože-nje spomenutih alima.

Kao što vidimo, doprinos Huseina Đoze na svim poljima je bio ogroman i od neprocjenjive važnosti i vrijednosti. Svako ko je poznavao Đozu bio je uvjeren da će njegovim dolaskom na sve važne funkcije dati neprocjenljive rezultate, i da će doći do intelektualne obnove rada Islamske zajednice kao i oživlja-vanja islamske misli na ovim prostorima. Husein Đozo je izra-stao, duhovno i intelektualno, u atmosferi epohalno oglašenih napora vodećih ličnosti islamskog svijeta na ponovnoj aktua-lizaciji i afirmaciji izvornog nauka islama. Još kao učenik Šeri-jatsko-sudačke škole u Sarajevu počeo je ispoljavati samostalni i buntovni odnos prema postojećoj stvarnosti muslimanskog svijeta i njezinu drastičnom odudaranju od islamskog ideala života. A nadahnut idejama Afganija, Abduhua, Rešada Ridaa istinski se uključuje u rad na putu prosvjetiteljstva, dajući sve od sebe. 37

Đozo je znao da su dinamika života, viši nivo obrazovanja, ekonomski napredak te razni ideološki trendovi sve više zao-kupljali i opterećivali ovdašnjega muslimanskog vjernika. Želio je da novonastale situacije i nagomilane potrebe vjernika ade-kvatno vremenu i prostoru, a u skladu s islamskim učenjem, riješi upravo na najjednostavniji i najbliži način. Tako, Husein Đozo 1965. godine u broju 3-4, na strani 104., uvodi novu 36 Ibid,str. 1-2.37 17.Husein Đozo,Fetve I, Bemust, Sarajevo, 1999, str. 5.



rubriku „Pitanja čitalac i naši odgovori“.

Husein Đozo će na ovaj način dati svoj veliki doprinos a ta pitanja su obuhvatala domen iz cjelokupnog čovjekovog živo-ta, a pogotovo iz oblasti šerijatskog prava. Đozo je odgovo-rio na više od 876 postavljenih pitanja. Pitanja su svrstana po oblastima, i najveći broj pitanja je iz oblasti ibadeta i to:

− 224 pitanja odnosi se na namaz i sve što je vezano za namaz.

− 16 pitanja tretiraju problematiku posta.

− 28 pitanja postavljeno je iz oblasti zekata i sadekatu-l-fitra.

− 30 pitanja vezano za propise obavljanja hadža. 38

38 Ibid., str. 6.



ZAKLJUČAKHusein ef. Đozo, kao velikan, kao čovjek koji je znao da

tumači živu kur’ansku misao, koja važi za sva vremena, sva mjesta i prilike, dokazao je da savremena kur’anska misao živi i obuhvata sve prostore. Znao je da svaki povijesni trenutak uzima iz Božije Riječi koliko mu u datom trenutku, prema nivou razvoja i shvatanju života treba. Stoga je nesumnjivo, Đozo kao reformator i živi učesnik recepcije tih ideja na Zemlji, dao svoj veliki doprinos razradi savremene kur’anske misli i pomogao afirmaciji njezinih ideja i rješenja kod ljudi naših prostora.

CONCLUSION Husein ef. Đozo, a great man, a man who knew how to

interpret divine thought of Quran, which is valid for all times, all places and occasions, proved that the modern divine thought of Quran is still alive and applies to all spaces. He knew that every moment in history takes from the Word of God in a given moment and according to the level of development and understanding just as much as it needs. Therefore, it is undoubted that Đozo as a reformer and a living recipient of these ideas gave his great contribution to the development of contemporary Quran thought and facilitated recognition of its ideas and solutions for people in our region.

ORIJENTALISTI I KUR’AN


Prof. dr. Safvet Halilović


UvodKur’an je posljednja Božija objava ljudima i glavni izvor

islama. Sačuvan je u originalnom obliku jer je potonjim generacijama prenesen apsolutno pouzdanim putem – mutevatir predajom (er-riwaya el-mutewatira), koja, gledano s naučne strane, ne ostavlja mogućnost za bilo kakvu sumnju. Orijentalizam ili orijentalistika su pojmovi koji se prilično često spominju na našim prostorima. Označavaju grupu znanstvenih područja koji su u vezi s proučavanjem Istoka (Orijenta), njegove povijesti, jezika i kultura. Ljudi koji se bave orijentalizmom nazivaju se orijentalistima. Iako je pojam orijentalizam općenit i područje njegovog djelovanja ne ograničava samo na islam i muslimane, činjenica je da je glavna sfera interesovanja orijentalista upravo islam u svim svojim segmentima: jezičkom, kulturnopovijesnom, vjerskom, zakonodavnom, političkom, znanstvenom itd.

U ovom rada se razmatra stav orijentalista prema Kur’anu časnom. Prije navođenja tih stavova dat je kratak historijski presjek o nastanku orijentalizma, njegovom razvoju i glavnim

PROF. DR. SAFVET HALILOVIĆ


predstavnicima. Iako su imali i određene zasluge na planu izučavanja islama, neosporna je činjenica da su orijentalisti, tokom duge povijesti (s obzirom da začetke orijentalizma treba tražiti još u vremenima krstaških ratova), nanijeli ogromnu štetu islamu i muslimanima. Današnja islamofobija koja vlada u svijetu, u velikoj mjeri, uzrokovana je upravo djelovanjem orijentalista i njihovih krajnje neobjektivnih pisanja o islamu, njegovim izvorima, učenjima i kulturi.

Stavovi izneseni u ovom radu potkrijepljeni su citatima iz relevantne orijentalističke literature. U radu je korištena, uglavnom, historijsko-analitička metoda.

Historijska pozadina nastanka orijentalizmaZačetke orijentalizma treba tražiti u prvim, negativnim

dodirima između Zapada i muslimana koji su se desili za vrijeme krstaških ratova. Ti “sveti ratovi” nisu rezultirali time da Zapad, s obzirom da je upoznao kulturu koju je smatrao superiornijom od svoje, pristupi istinskom upoznavanju islama i njegovih izvora. Naprotiv, duhovne (i vojne) pobjede muslimana potakle su crkvene ljude da shvate da moraju biti intelektualno spremni razumjeti svoga neprijatelja kako bi odbranili svoje vjerovanje a potom pozvali muslimane u kršćanstvo. Tako su nastale studije o islamu na Zapadu. Njihov cilj je, dakle, u samom početku bio apologetske naravi, s obzirom da je islam u to vrijeme, i kulturno i civilizacijski, bio superiorniji od kršćanskog učenja. Poslije je tome pridodata i misionarska komponenta.

Dakle, prvi interesi za izučavanje islama javili su se tokom krstaških ratova. Petar Veliki, uticajni opat iz Clunya u Francuskoj, instruirao je Roberta Kettonskog da uradi prvi



prijevod Kur’ana na latinski jezik, eksplicitno kazavši da je cilj tog projekta “pobijanje kur’anskog učenja.”39 Prijevod je završen 1143. godine i, naravno, prijevod načinjen s takvim neprijateljskim motivima nije mogao biti vjeran originalu i pouzdan kao izvor informacija o islamu. Tako je i bilo. Ta iskrivljena latinska verzija (prijevoda) Kur’ana bila je i nakon pet stoljeća osnova za sve prijevode na druge evropske jezike. Opat je na raspolaganju imao i antiislamsku polemičku literaturu koja je sa arapskog prevedena na španski jezik.

Istraživači su, uglavnom, saglasni o godini u kojoj se pojavio taj prijevod (1143.), iako se spominju imena većeg broja prevodilaca. Istaknuti bosanski intelektualac i naučnik iz prve polovine 20. vijeka šehid Mustafa Busuladžić, pišući o prvim prijevodima Kur’ana u svijetu, zabilježio je sljedeće: “Prvi prijevod Kur’ana izrađen je u Španjolskoj još dok se nalazila u političkom krugu islama, na poticaj svećenika Pietra Maurizia, zvanog Venerabile. Kako je u to doba Španjolska privlačila kršćanske učenjake iz čitave Europe, zemlju posjeti Maurizio između 1141. i 1143. U želji da kršćanskim apologetičarima i misionarima pruži čvrstu podlogu za njihove protuislamske rasprave tom prilikom nađe dvojicu dobrih poznavalaca jezika koji su bili u stanju prevesti Kur’an: Engleza Roberta iz Retinesa i Nijemca Hermana Dalmata. Nih dvojica uz suradnju Petra od Toleda, koji je obavio latinsku redakciju prijevoda, i Francuza Petra iz Poitersa, Maurizieva tajnika, izradiše prvi latinski prijevod Kur’ana 1143. godine. Taj prvi latinski prijevod Kur’ana služio je punih pet stoljeća sve do Maraccieva prijevoda

39Ismail Ibrahim Nawwab, Orijentalne studije: pregled korijena, Beharistan, časopis za kulturu, dvobroj 5/6, zima/proljeće 2002., preveo Ahmet Alibašić, str. 124.



kao jedina podloga bezbrojnim protuislamskim raspravama u Europi.” 40

Trinaesto stoljeće bilo je svjedokom intenzivnih napora svećenstva da savlada arapski jezik i doktrine islama. Najbolja ilustracija tog napora su život i djelo gorljivog majorskog svećenika Raymonda Lulla. Prije nego je konačno izgubio svaku nadu u to da će ikada pokrstiti muslimane osim silom, Lull je naučavao da će kršćanski misionari, ako se naoružaju dobrim poznavanjem muslimanskih svetih spisa i religije, moći svoje vjerske rivale debatom i argumentima prevesti u kršćanstvo. Učenje arapskog jezika zarad misionarskih ciljeva bilo je naglašeno među dominikancima i franjevcima u 13. stoljeću.41

S obzirom da je izučavanje arapskog jezika i islama u početku bilo isljučivo u prerogativi svećenstva, razumljivo je da su studije u vezi s islamom, njegovim izvorima, kulturom i naslijeđem ostali taocem antiislamskog duha i predrasuda. Međutim, evidentno je da su takve tendencije ostale i poslije križarskih ratova kada se orijentalne studije više ne vezuju samo za svećenstvo i crkvene krugove. U jednom pismu napisanom davne 1636. godine, rektor Univerziteta Kembridž, napisao je pismo koje može poslužiti kao relevantan argument u otkrivanju i definisanju ciljeva orijentalizma u vremenu rađanja evropskog imperijalizma. U tom pismu, između ostalog, piše:

“Posao koji kanimo poduzeti nije samo zarad unapređenja dobre književnosti, iznoseći na svjetlo mnogo znanja koje je još uvijek zaključano u tom jeziku, već i radi služenja kralju i državi u našoj trgovini s tim istočnim narodima i, s Božijom 40 Mustafa Busuladžić, Muslimani u Evropi, Sarajevo, Sejtarija, 1997., str. 167-168. 41 Ismail Ibrahim Nawwab, cit. djelo, str. 124-125.



pomoći, radi širenja granice Crkve i propagiranja kršćanske vjere onima koji su sada u mraku…” 42

Iz spomenutih riječi sasvim je jasno da su motivi za studiranje arapskog jezika ostali isti i u sljedećim stoljećima. Zato nije nimalo čudno što su se orijentalisti, u većini slučajeva, otvoreno stavili u službu zapadnog (imperijalističkog) kolonijalizma. Također, oni su često bili u sprezi s kršćanskim misionarima kao i svjetskim cionističkim pokretom.43

O vezi orijentalista sa kolonijalizmom postoje brojne studije. O tome, kao i o vezi orijentalizma s kršćanskim misionarstvom i cionističkim pokretom, opširno i veoma argumentovano pisao je rahmetli dr. Ahmed Smajlović u doktorskoj disertaciji: Felsefetul-istišrâq ve eseruha fil-edebil-’arebijjil-mu’âsiri (Filozofija orijentalizma i njen uticaj na savremenu arapsku književnost).44 Disertacija je visoko rangirana u naučnim krugovima i smatra se vrlo važnim izvorom za proučavanje nastanka orijentalizma, njegove filozofije, pravaca, ciljeva, predstavnika, kao i uticaja orijentalizma na savremenu arapsku i slamsku misao, književnost i filozofiju. Studija koju je sačinio rahmetli dr. Smajlović također govori o zaslugama orijentalista na planu izučavanja islama ali, istovremeno, na vrlo objektivan način kritikuje orijentalizam s obzirom da su upravo orijentalisti, tokom povijesti, često pogrešno, 42 Vidjeti: A. J. Arberry: Oriental Eseys; Portraits of Seven Scholars, London, 1960., p. 12. Navedeno prema Isma’il Nawwab, cit. djelo, str. 125.43 Vidi: dr. Ahmed Smajlović: Felsefetu-l-istišrâki ve eseruha fi-l-edebi-l-’arebijji-l-mu’âsiri, Kairo, Daru-š-šuruk, str. 119-153. 44 Disertacija je odbranjena na Fakultetu za arapsku filologiju Univerziteta Al-Azhar, 1974. godine sa najvećom ocjenom (mertebtu-š-šerefi-l-ula), a publikovana u izdanju kairskog Daru-š-šuruka 1980. godine. Kasnije je, s obzirom da je naišla na veoma dobar prijem čitalaca i postala tražena, ponovo štampana.



tendenciozno i neobjektivno govorili i pisali o islamu, što je uzrokovalo i, nažalost, još uvijek uzrokuje izuzetno velike teškoće, probleme i predrasude kada je u pitanju razumijevanje islama, njegove kulture, izvora, povijesti, zakonodavstva i sitema vriejsnosti. Nema sumnje da je današnja islamofobija koja je evidentna na svim stranama svijeta, naročito u evropskim zemljama i Sjedinjenim Američkim Državama, upravo rezultat tendencioznog i iskrivljenog pisanja orijentalista o islamu.

Doprinos orijentalizma izučavanju islamaPotrebno je istaći da su orijentalisti, uprkos predrasudama

koje su imali i koje još imaju prema islamu i muslimanima, imali i određene zasluge na planu proučavanja islama, njegovih izvora, kulture i povijesti. Ovdje se prvenstveno misli na to da su orijentalisti obradili i objavili (štampali) rukopise nekoliko značajnih djela od kojih se neka s pravom ubrajaju u primarne izvore islamske povijesti. Ta djela objavljivana su na arapskom i drugim jezicima muslimana nakon intenzivnog studiranja jezika – i to po najvišim znanstvenim standardima. Taj naporni, skupi i nemjerljivo vrijedan posao poduziman je u vremenu kada se do rukopisa dolazilo uz velike muke i bez pomoći elektronske tehnike.

Takav primjer je izvanredno izdanje Taberijeve Povijesti (Tarihu-t-Taberi) koju je Jan de Goeje izdao tokom dvadeset godina uz pomoć orijentalista iz Holandije, Njemačke i Italije. Važnost tog djela za poznavanje povijesti prva tri stoljeća islama je, doista, ogromna. Neki istraživači čak tvde da bez Taberijeve Povijesti povjesničari ne bi imali sigurnu osnovu za upoznavanje tog vremenskog perioda.45

45Vidjeti: Ismail Nawwab: Orijentalne studije; pregled korijena, Beharistan,



Jedno od značajnih djela koja su pripremili i štampali orijentalisti je El-Kâmil fi-t-târih (Kompletna povijest) autora imama Ibnu-l-Esira (neki to djelo nazivaju Ibn Esirova Povijest), a koje je pripremio i štampao orijentalista Carl Tornberg� Također, ovdje se mogu svrstati i Ibn Sa’dovi Tabekati, djelo koje je štampano u izdanju orijentaliste Eduarda Sachaua.

O tome koliko su spomenuti orijentalistički projekti značajni govori činjenica da neka orijentalistička izdanja iz 19. vijeka nisu još zamijenjena s obzirom na kvalitet uloženih napora njihovih autora. Rade se reprint izdanja tih knjiga, što, po sebi, dovoljno govori o ozbiljnosti i preciznosti njihovih prvih priređivača.

Briljantan projekat koji su započeli i završili evropski orijentalisti je i Indeks Poslanikovih hadisa (El-Mu’džem el-mufehres li elfâzil-hadis). Taj projekat koji je započeo orijentalista Arent J. Wensinck trajao je punih pedeset godina. Prvi tom tog enciklopedijskog djela izišao je iz štampe 1936. u Lajdenu, a posljednji, osmi tom, pojavio se tek 1987., dakle, pola stoljeća kasnije. Sve vrijeme orijentalisti iz više evropskih zemalja permanentno su radili na tom velikom projektu koji, uistinu, ima ogromnu vrijednost. U tom djelu su, abecednim redom, poredane riječi (elfaz) Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa koji se nalaze u devet poznatih hadiskih zbirki (El-Kutub ettis’ah) a to su: dva sahiha (Buharija i Muslim), četiri sunena (Et-Tirmizi, Ebu Davud, En-Nesai’, Ibn Madže), dva musneda (Ahmed ibn Hanbel i Ed-Darimi) i El-Muvetta’ (Malik ibn Enes). Istina, islamski učenjaci su i ranije imali određene indekse i metode za pronalaženje hadisa u tzv. kutubul-atraf, ali projekat koji su realizirali evropski orijentalisti predstavlja novi pristup

časopis za kulturu, dvobroj 5/6, str. 127.



koji je, možda lakši za iznalaženja hadisa, iako Indeks u sebi sadrži određene manjkavosti koje su poznate onima koji su ga koristili u svom naučnoistraživačkom radu.46

Opus interesovanja orijentalista, uistinu, veoma je širok i raznolik: desetotomni katalog muslimanskog novca, kao i višetomna zbirka arapskih natpisa iz svih muslimanskih zemalja, samo su neki primjeri njihove originalnosti i upornosti na putu stjecanja znanja.47

Orijentalisti su zaslužni i za brojne kataloge, biografije, monografije, bibliografije, studije, prikaze i druga djela koja su, svakako, doprinijela upoznavanju Zapada s islamom i njegovom kulturnom baštinom. Jedno od tih vrijednih dijela je Târihul-edebil-’arebi (Povijest arapske književnosti) koje je napisao njemački orijentalista Carl Brockelman (1867-1956), na arapskom i njemačkom jeziku.

Interesantno je da su neki orijentalisti, studirajući islam, postali muslimani. Tačno je da je njihov broj neznatan u poređenju s brojem ljudi koji se bave orijentalizmom, ali je to, svakako, zanimljiva pojava. Francuzi Rene Guenon (Abdul-Vahid Jahja) i Vincent Mansour Monteil, Švicarci Frithjof

46 Ovdje se konkretno radi o brojnim hadiskim pojmovima (riječima) koji su preneseni u El-Kutub et-tis’ah, ali ih nema u Indeksu, tako da istraživač ne može s potpunom sigurnošću tvrditi da određeni hadisi nisu preneseni u tim zbirkama ukoliko bi se oslanjao u pronalaženju (tahridžu) hadisa, isključivo na ovaj orijentalistički Indeks. U klasičnim djelima (kutubu-l-atraf) čiji su autori muslimani, a koja služe za pronalaženje hadisa (tahridžu-l-ehadis), počeci (ili dijelovi) hadisa koji se nalaze u dotičnim zbirkama u cijelosti su poredani abecednim redom, što je daleko sigurnije, iako je, kao što smo rekli, Indeks koji su sačinili orijentalisti praktičniji i lakši za upotrebu s ozirom da je i njegov format daleko manji.

47Vidjeti: Isma’il Nawwab: cit. djelo, str. 127.



Schoun i Titus (Ibrahim) Burckhardt, Mađar Abdu-l-Karim Germanus, Britanac Martin Lings i Amerikanac Thomas Irving su prvorazredni orijentalisti koji su objektivno i bez predrasuda pristupili izučavanju islama, da bi ga potom prigrlili i služili mu.48

Također, orijentalista Neal Robinson, autor djela Discoverning the Qur’an (Otkrivanje Kur’ana, publikovano 1996.), studirajući Kur’an, kojem je pristupio objektivno i bez predrasuda, prihvatio je islam i postao musliman.49

U novije doba postoje pojedinci među orijentalistima koji su napisali veoma korisna djela o islamu i Muhammedu, a.s., iako nisu, barem zvanično, primili ili obznanili islam. Jedan od njih je i američki orijentalista Edward W. Said, koji je, inače, arapski kršćanin, porijeklom iz Palestine. On se školovao i živio u Sjedinejnim Američkim Državama, gdje je predavao na elitnim univerzitetima (Columbia University, John Hopkins University i dr.) Autor je više studija, među kojima su posebno značajne Orijentalizam i Krivotvorenje islama�

Također, njemačke orijentalistkinje Annemarie Schimmel i Angelika Neuwirth napisale su veoma korisne studije o islamu. Angelika Neuwirth je autor djela Studien zur Komposition der mekkanischen Suren (Studije o skladu mekkanskih sura, objavljeno 1981.), u kojem je pokušala objektivno tretirati navedenu problematiku. Profesorica Annmarie Schimmel je autor više studija i knjiga o islamu, njegovoj povijesti, kulturi i poslaniku itd. Prema mišljenju nekih istraživača orijentalizam u Evropi sa njenim djelima zadobiva jedno drugo lice, ali nije u

48Ibid., str. 129.49 Murad Wilfried Hofmann, Kratki vodič kroz Kur’an, s engleskog preveo Mirnes Kovač, Sarajevo, El-Kalem, 2010., str. 131.



mogućnosti pobijediti sve pravce koji još uvijek lutaju u svojim predrasudama.50

Iskustva profesora Es-Siba›ija s orijentalistimaDr. Mustafa es-Siba’i je jedan od istaknutih isalmskih

učenjaka u 20. vijeku. Zapravo, on je prava enciklopedija islamskih znanosti, naročito iz područja fikha i hadisa. Rođen je u Homsu (Sirija) 1915. godine. Školovao se u Siriji i Egiptu gdje je i doktorirao na čuvenom Univerzitetu Al-Azhar, 1949. godine. Potom se vraća u Siriju gdje radi kao profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Damasku. Za vođu (muršida) sirijskog ogranka pokreta Muslimanska braća (El-Ihvânul-muslimun), izabran je 1952. godine, a 1955. izabran je za dekana Šerijatskopravnog fakulteta. Pokreće mjesečnik Hadâretul-islâm (Civilizacija islama) koji je i uređivao niz godina. Autor je brojnih djela i studija iz oblasti islamskog prava i povijesti. Umro je u Damasku 1967. godine.51

Profesor Mustafa es-Siba’i veoma rano je postao svjestan problema muslimanskog svijeta i aktivno se uključio u njihovo rješavanje. Učestvovao je u odbrambeno-oslobodilačkom ratu koji su vodile arapske zemlje protiv Izraela i njegovih mentora 1948. godine kao komandant jedne dobrovoljačke vojne formacije iz Sirije. Vrijeme u kojem je proživio svoju mladost i školovanje bilo je u znaku kolonijalizma i njegovih marionetskih režima u Siriji i Egiptu.

50 Vidjeti pogovor djelu Muhammed, alejhisselam, kao divan uzor, autorice Annemarie Schimmel, s njemačkog preveo i pogovor napisao Muhamed Baščelić, Libris, Sarajevo, str. 159.51 Opširniju biografiju vidjeti u: Hajrudin ez-Zirikli: El-A’lam, Biographical Dictionary, Darul’ilm lil-melajin, Bejrut, deveto izdanje, 1990., VII, str. 231-232.



Svjestan dubine i složenosti problema s kojima je suočen islamski svijet, dr. Es-Siba’i je proveo mnogo vremena analizirajući uzroke koji su doveli do dekadence muslimana.

Mnogo je putovao po islamskom svijetu, ali i po Zapadu. Na svojim putovanjima po Evropi imao je bliske kontakte sa vodećim orijentalistima svog vremena. U tim kontaktima mnogo je naučio o orijentalizmu i njegovim predstavnicima u modernom dobu, došavši do čvrste spoznaje da ciljevi orijentalizma u savremenom dobu, u osnovi, nisu mnogo različiti od ciljeva klasičnih orijentalista. O iskustvima stečenim u susretima i razgovorima s evropskim orijentalistima prilikom svojih putovanja po Evropi iznio je veoma važna svjedočanstva u svojoj knjizi El-Istišrak vel-mustešrikun - ma lehum vema ‘alejhim (Orijentalizam i orijentalisti - za i protiv).52 U nasavku ćemo donijeti neke fragmente iz ove izuzetno korisne knjige.

“Prije posjete većini velikih evropskih univerziteta, 1956. godine, napisao sam knjigu Es-Sunne ve mekanetuha fit-tešri’il-islami (Sunnet i njegov značaj u islamskom zakonodavstvu). U njoj je bio i kraći osvrt o orijentalizmu i orijentalistima. Međutim, nakon što sam posjetio spomenute univerzitete, razgovarao i raspravljao s njihovim profesorima, samo je pojačano moje ubjeđenje u istinitost svega što sam napisao o njima i njihovoj prijetnji za cjelokupno islamsko naslijeđe, svejedno radilo se o vjeri i zakonodavstvu ili kulturi i civilizaciji. Vidio sam da ti ljudi gaje veliku netrpeljivost prema islamu, Arapima i muslimanima.

52 Knjigu je na bosanski jezik preveo Nezir Halilović, svršenik Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, a objavljena je 2003. godine Iako po obimu nije velika, ova knjiga je izuzetno značajna. Autor ovog rada je za bosanski prijevod napisao predgovor.



Prva osoba s kojom sam se sastao na svom putu bio je profesor Anderson, šef Odsjeka za proučavanje porodičnog prava koje se primjenjuje u islamskom svijetu, na Institutu za orijentalne studije pri Londonskom univerzitetu. Profesor Anderson završio je Fakultet teologije na Univerzitetu Kembridž. Pored toga, bio je - kao što mi je sam pričao - član Generalštaba Britanske armije u Egiptu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ispričao mi je da je u Egiptu naučio književni arapski jezik na predavanjima koja su jednom sedmično, tokom cijele godine, održavali profesori s Azhara na Američkom univerzitetu u Kairu. Naučio je i arapski kolokvijalni (narodni) jezik u kontaktima s Egipćanima. Specijalizirao se u islamskim studijama na predavanjima o islamu koja je slušao od Ahmeda Emina, doktora Taha Husejna i šejha Ahmeda Ibrahima. Nakon završetka Drugog svjetskog rata napustio je vojnu službu i postao šef navedenog Odsjeka pri Londonskom univerzitetu.

Ne želim da navodim sve primjere njegove netrpeljivosti (i neprijateljstva) prema islamu, o čemu mi je mnogo pričao dr. Hamud Gurâbe, tadašnji direktor Islamskog kulturnog centra u Londonu. Bit će dovoljno da spomenem ono što mi je lično rekao profesor Anderson o tome kako je oborio jednog svršenika Al-Azhara, koji je došao na Londonski univerzitet da doktorira u oblasti islamskog zakonodavstva. Oborio ga je samo zato što je za doktorsku disertaciju uzeo temu Prava žene u islamu. U toj disertaciji kandidat je – pričao je profesor Anderson – ustvrdio na osnovu (nekakvih) dokaza da je islam dao ženi puna prava(?).

Čuvši to, bio sam iznenađen i upitao sam tog orijentalistu:

‘Kako ste mogli oboriti čovjeka i spriječiti ga u doktoriranju samo zbog toga? Pa zar vi ne zagovarate slobodu misli i govora



na svojim univerzitetima?’

Odgovorio mi je:

‘Taj student je uporno govorio: ‘Islam je dozvolio ženi to i to, islam je odlučio za ženu to i to…’ Je li on možda glasnogovornik islama pa da govori u njegovo ime? Ili je, pak, on Ebu Hanife ili Šafija pa da govori tako u ime islama? Što se tiče njegovih mišljenja i teorija o pravima žene u islamu, o tome nemamo nikakve navode ranih islamskih pravnika. Taj student je bio puno uobražen i zadivljen sobom, kada je umislio da bolje razumije islam nego Ebu Hanife i Šafija!’’

To su riječi orijentaliste koji je još živ.53 Nije mi poznato da li još uvijek obavlja istu funkciju na Londonskom univerzitetu ili je, pak, otišao u penziju.

U Škotskoj sam posjetio Univerzitet Edinburg. Tamo sam na čelu Odsjeka za islamske studije zatekao svećenika obučenog u civilno odijelo. Taj čovjek je vjersko zvanje istakao zajedno sa imenom na vratima svoje kuće.

I na Univerzitetu u Glazgovu, također u Škotskoj, šef Odsjeka za arapske studije bio je svećenik. On je ujedno bio i predsjednik Kršćanske misionarske ekspedicije u Kudsu (Jerusalemu) gotovo punih 20 godina. Tamo je naučio arapski jezik koji je govorio kao da mu je maternji, a također, poznavao je i narodni arapski kojim je govorilo lokalno stanovništvo. O tome mi je lično govorio prilikom jednog našeg susreta. S njim sam se upoznao ranije, još 1954. godine u Libanonu, prilikom održavanja konferencije o islamsko-kršćanskom dijalogu.

Na Univerzitetu Oksford, na položaju šefa Odsjeka za 53 Treba imati u vidu da je spomenuta knjiga napisana početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća.



islamskoarapske studije, zatekao sam Jevreja koji je veoma sporo i s naporom govorio arapski jezik. On je radio u Britanskoj obavještajnoj službi za vrijeme Drugog svjetskog rata, u Libiji. Tamo je naučio arapski kolokvijalni jezik libijskog podneblja. Nakon rata vratio se u Englesku i postao šef navedenog odsjeka na Oksfordu. Iznenađujuće je to što sam u njegovom planu i programu predavanja koja drži studentima na Odsjeku za orijentalistiku našao komentar nekih kur’anskih ajeta iz Zamahšerijinog poznatog komentara El-Keššaf, zatim neke hadise iz Buharijinog i Muslimovog Sahiha, kao i određene fikhska poglavlja iz kapitalnih djela hanefijskog i hanbelijskog mezheba, a taj čovjek nije u stanju da dobro razumije ni jednostavnu rečenicu iz običnog arapskog dnevnog lista.

Na Univerzitetu Kembridž šef Odsjeka za arapsko-islamske studije bio je poznati orijentalista Arberry. On je bio specijalista samo za arapski jezik i njega smo već spominjali. U toku razgovora, rekao mi je: ‘Mi orijentalisti često činimo velike greške u našim studijama u vezi s islamom. Mislim da mi ne bi trebalo da zalazimo u ta područja jer ste vi, Arapi i muslimani, meritorniji od nas u tim istraživanjima.’

Nisam siguran da li je to rekao samo iz kurtoazije ili je u to doista vjerovao.

U Mančesteru, u Engleskoj, sreo sam se sa prof. Robsonom. Posjedovao je Ebu Davudov Sunen u rukopisu. On je, inače, autor nekoliko djela iz povijesti hadisa u kojima se uglavnom slaže s ekstremnim orijentalističkim tendencijama. Pokušavao sam da mu objasnim kako su ranije orijentalističke studije tendenciozne i neznanstvene. Iznio sam neka Goldziherova mišljenja i argumentirano ukazao na neke povijesne i naučne greške koje je učinio. Njegov odgovor bio je:



‘Nema sumnje da savremeni orijentalisti imaju veće mogućnosti za upoznavanje s izvorima islama nego što je to imao Goldziher, s obzirom da su štampana i publikovana brojna djela islamske literature koja nisu bila poznata u Goldziherovo vrijeme.’

Tada sam mu rekao: ‘Nadam se da će vaša orijentalistička istraživanja u ovom stoljeću biti bliža istini i objektivnija od onih koja su pisali Goldziher, Margoliouth i njima slični.” Kratko mi je odgovorio: “I ja se nadam.’

Na Univerzitetu Lajden u Holandiji, susreo sam se sa Schachtom, jevrejskim orijentalistom njemačkog porijekla. On je savremeni nosilac i zastupnik Goldziherovih ideja u podmetanju i spletkarenju protiv islama i iskrivljavanju njegovih doktrina. S njim sam dugo raspravljao o Goldziherovim greškama i njegovom namjernom iskrivljavanju tekstova koje prenosi iz naših izvora. U početku je on uporno odbijao da to prizna. Naveo sam primjer onoga što je napisao Goldziher o povijesti sunneta, pa ga je to iznenadilo. Kako smo sjedili u njegovoj privatnoj biblioteci, odmah je uzeo spomenutu Goldziherovu knjigu i provjerio moje riječi. Potom je rekao: ‘U pravu ste, Goldziher je ovdje uistinu pogriješio.’

Upitao sam ga: “Da li je to samo greška?”

To pitanje ga je naljutilo, pa je rekao: ‘Zašto imate loše mišljenje o njemu?’

Nisam mu na to ništa odgovorio nego sam prešao na analizu onoga što je Goldziher rekao o imamu ez-Zuhriju i Abdul-Meliku ibn Mervanu. Naveo sam povijesne činjenice u vezi s tim pitanjem koje opovrgavaju sve ono što je tvrdio Goldziher. Nakon rasprave o toj temi rekao je: ‘Da, i ovo je Goldziherova



greška, ali zar naučnici ne mogu pogriješiti?’

Odgovorio sam mu: ‘Goldziher je začetnik i osnivač orijentalističkog pravca koji svoje stavove o islamu temelji na događajima iz islamske povijesti. Zašto nije upotrijebio svoj princip i u ovom slučaju kada je govorio o imamu ez-Zuhriju? Kako je sebi mogao dozvoliti da ustvrdi kako je ez-Zuhri izmislio hadis koji govori o vrijednosti Mesdžidul-Aksaa samo da bi zadobio Abdul-Melikovu naklonost, koji je tada bio u ratu sa Ibn ez-Zubejrom? Iako je povijesno utvrđeno da se Ez-Zuhri susreo s halifom Abdul-Melikom tek nekoliko godina nakon ubistva Ibn ez-Zubejra.’

U tom momentu Schachtovo lice je požutjelo i rukama je počeo pokazivati znakove nervoze. Na njemu se vidio bijes i nestabilnost. Razgovor sam završio rekavši mu: ‘Takve ‘greške’ – kako ih vi nazivate – raširile su se u prošlom stoljeću, a vi orijentalisti ih prenosite jedan od drugog kao da su naučne činjenice. Do nas, muslimana, te knjige su došle tek nakon smrti njihovih autora. Ja se nadam da ćete vi, u sadašnjem vremenu saslušati naše primjedbe u vezi s vašim greškama kako biste ih ispravili dok ste živi, da i one ne bi bile prihvatane kao ‘naučne’ činjenice!’

Taj orijentalista radio je kao profesor na Kairskom univerzitetu (koji se ranije zvao Univerzitet Kralj Fuad) i autor je djela iz oblasti povijesti islamskog zakonodavstva koje je puno izmišljotina i iskrivljavanja, potpuno po uzoru na svog učitelja Goldzihera.

U Švedskoj, na Univerzitetu Upsalla, sreo sam se s njihovim vodećim orijentalistom Nebirgom. On je nadgledao korekturu Ibnul-Hajjatove knjige El-Intisar, djela koje je – koliko se



sjećam – ranije štampano u izdanju Ledžnetut-te’lif vet-terdžeme, u Kairu. S njim sam nadugo i naširoko razgovarao o istraživanjima orijentalista i njihovim djelima o islamu i povijesti islama. U toku razgovora spominjao sam Goldzihera, njegove greške i namjerna iskrivljavanja činjenica. Nakon razgovora o tome, on mi je rekao:

‘Goldziher je u prošlom stoljeću imao veliku popularnost. On je tada bio veliki autoritet za orijentaliste. Međutim, u ovom stoljeću, nakon što su se raširile islamske knjige koje ste vi štampali, njegov autoritet nije poput onoga u prošlom stoljeću. Mislim da je Goldziherovo vrijeme prošlo.’

Hvala Allahu, dž.š., prilikom mog putovanja Evropom posjetio sam sve značajnije univerzitete u Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Finskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Francuskoj. Prilikom tih posjeta susreo sam se s orijentalistima koji su živjeli u tim sredinama. Na osnovu onoga što sam spomenuo ranije i što sam zabilježio u svojim memoarima o kontaktima s orijentalistima za vrijeme tog putovanja, jasne su sljedeće činjenice:

Prvo: Ogromna većina orijentalista su ili svećenici ili osobe koje su u direktnoj vezi s kolonizatorskim režimima ili su, pak, Jevreji. Malo je među njima onih koji se ne mogu svrstati u jednu od tih grupa.

Drugo: Orijentalizam je mnogo slabijeg intenziteta u nekolonizatorskim zemljama, poput skandinavskih, nego što je u kolonizatorskim državama.

Treće: Savremeni orijentalisti u nekolonizatorskim zemljama odriču se Goldzihera i njemu sličnih koji su pretjerali u svojoj pristrasnosti.



Četvrto: Orijentalizam, u globalu, vodi korijene iz Crkve. U kolonizatorskim državama orijentalisti stoje rame uz rame s Crkvom i Ministarstvom vanjskih poslova tih zemalja i uživaju njihovu svestranu pomoć.

Peto: Velike kolonizatorske sile, poput Velike Britanije i Francuske, i dalje ustrajavaju u korištenju i usmjeravanju orijentalizma kao glavnog sredstva za rušenje islama i iskrivljavanje slike o muslimanima. Na primjer, u Francuskoj, sve do danas dvojica istaknutih orijentalista, Massignon (Masinjon) i Blatcher (Blačer), rade u Francuskom ministarstvu vanjskih poslova kao eksperti za pitanja Arapa i muslimana.

U Engleskoj, kao što smo vidjeli, orijentalizam ima značajno i ugledno mjesto na univerzitetima London, Kembridž, Oksford, Edinburg, itd. Tim odsjecima uglavnom rukovode Jevreji ili Englezi koji su u čvrstim spregama s kolonijalizmom, ili kršćanski misionari. Oni su najuporniji da djela Goldzihera, Margolioutha, kasnije Schachta i njima sličnih, ostanu glavni izvori studentima orijentalistike sa Zapada kao i onima iz arapsko-islamskog svijeta koji žele doktorirati kod njih. Oni ne dozvoljavaju odbranu naučne disertacije, doktorata, ukoliko ona objektivno govori o islamu i (raz)otkriva izmišljotine orijentalista.

Dr. Emin el-Misri pričao mi je o svojim teškoćama i problemima u vezi s temom doktorske disertacije iz oblasti filozofije, koju je želio odbraniti na jednom engleskom univerzitetu. On je završio Fakultet islamskih nauka na el-Azharu, kao i Fakultet književnosti i pedagogije na Kairskom univerzitetu. Potom je otišao u Englesku na postdiplomski studij iz filozofije gdje je želio i doktorirati. Nakon što je sagledao nastavni plan i program Univerziteta, naročito u



vezi sa studiranjem islamskih znanosti, bio je silno iznenađen onim što je pronašao u orijentalističkoj literaturi koja je bila puna napada i neutemeljenosti. To je naročito bilo izraženo kod Schachta, te je odlučio da tema njegovog doktorata bude: ‘Kritika Schachtove knjige o povijesti islamskog zakonodavstva.’ Tražio je od profesora Andersona da mu odobri navedenu temu i bude mentor, ali je on odbio tu temu. Nakon mnoštva molbi i pokušaja, vidio je da je sve beskorisno. Razočarao se u Londonski univerzitet te otišao na Kembridž. Na Odsjeku za islamske studije počeo je tražiti mentora za istu temu, ali niko nije pristao da mu bude mentor na toj temi. Nakon mnogo pokušaja i molbi, kada je već pomislio da će na kraju, ipak, pristati rekli su mu doslovno:

‘Ako želiš da doktoriraš, prođi se kritike Schachta, jer Univerzitet ti nikada neće odobriti navedenu temu!’

Nakon toga, vidio je da mora ostaviti izabranu temu, te je uzeo temu: “Metodologija kritike hadisa na primjeru hadiskih učenjaka” i ta tema je odmah odobrena. Na toj temi je i stekao doktorat. On trenutno radi kao profesor na Šerijatskopravnom fakultetu Univerziteta u Damasku.

To bi bio kratki pregled onoga što sam lično otkrio kod orijentalista, pogotovo kad je u pitanju Goldziher i njegova djela. Cijelo jedno poglavlje u svojoj knjizi Es-Sunnetu ve mekânetuha fit-tešri’il-islâmi posvetio sam raspravi o njemu, njegovim djelima i idejama. U tom poglavlju sam argumentovano iznio pristrasne napade tog jevrejskog orijentaliste, kao i njegovo iskrivljavanje tekstova i naučnih činjenica, te interpretiranje povijesnih dešavanja sukladno cilju koji želi ostvariti. Također, ukazao sam na njegovo oslanjanje na literaturu koja, gledano s naučnog aspekta, nema vrijednosti, kao i namjerno zaobilaženje



relevantnih naučnih izvora koje su priznali naši autoriteti i istaknuti znanstvenici.“54

Odnos orijentalista prema Kur’anuČinjenica je da su orijentalisti – i ranije i novije dobi

– posvetili veliku pažnju proučavanju Kur’ana. Različite teme u vezi s Kur’anom, njegovom objavom, čuvanjem, pisanjem, tumačenjem itd., bile su predmet orijentalističkih studija. Također, brojni događaji i ličnosti iz prvog perioda islama, naročito iz vremena hulefâi-râšidina (prve četverice halifa), bili su veoma interesantni orijentalistima. U svemu tome, orijentalisti su često izvrtali povijesne činjenice ili ih interpretirali tendenciozno i neznanstveno. O tome postoje mnoge knjige i studije napisane na arapskom i drugim jezicima.55

54 Ovo su bili fragmenti iz Es-Siba’ijevog djela ElIstišrak vel-mustešrikun, izdanje Darul-Verrak, Rijad, 1999., str. 6586, uz skraćivanja. 55 Od studija na arapskom jeziku, pored spomenute disertacije rahmetli dr. Ahmeda Smajlovića značajna su i djela: Muhammed el-Gazali: Difâ’un ‘anil-’akideti veš-šeri’ati didde metâ’inil-mustešrikine (Odbrana vjere i šerijata od orijentalističkih napada), Kairo, Darulkutubil-islamijjeti, peto izdanje, 1988., (knjiga je ustvari kritika Goldziherove knjige El’Akidetu veš-šeri’atu fil-islam – Vjera i zakon u islamu); Nedžib el-’Afifi: ElMustešrikune (Orijentalisti ), Kairo, Darul-Me’ârif, 1964.; Malik ibn Nebi: Intâdžulmustešrikine ve eseruhu fil-fikril-islâmijjil-hadis (Orijentalistička literatura i njen uticaj na savremenu islamsku misao), Darul-iršad, Bejrut, 1969.; dr. Muhammed Ebu Šehbe: Difâ’un ‘anis-sunneti ve reddu šubehil-mustešrikin (Odbrana sunneta i odgovor orijentalistima), Matbe’atul-Azhar, Kairo, 1967.; Ibrahim ‘Abdul-Medžid el-Lebban: ElMustešrikune vel-islâm (Orijentalisti i islam), Medžme’ul-buhusil-islamijjeh, Kairo, 1970.; Ibrahim Ahmed Halil: El-Mustešrikune velmubešširune fill-’âlemil-’arebijil-islâmi (Orijentalisti i kršćanski misionari u arapsko-islamskom svijetu), Mektebetul-va’jil-’arebi, Kairo; dr. Muhammed Ebu Lejla: El-Kur’ânul-kerimu minel-menzuril-istišrâki - dirâsetun nakdijjetun tahlilijjeh (Kur’an časni iz perspektive orijentalista, kritičko-analitička studija), Darun-nešri lil-džami’at, Kairo, 2002.



Evidentno je da neki orijentalisti čak i samom vlastitom imenu posljednje Božije objave – Kur’anu, negiraju izvornost. To, naravno, treba posmatrati u kontekstu poznate kršćansko-judaističke tendencije osporavanja autentičnosti Kur’ana

Documents

islamskamisao.fis.edu.rsislamskamisao.fis.edu.rs/vol/Islamska misao 5.pdf · ISLAMSKA MISAO Osnivač i izdavač: Fakultet za islamske studije Novi Pazar Za izdavača: Doc. dr. hfz