Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj („zelena pedagogija“) Ana Vrbičić Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Slavka Krautzeka bb

jednopredmetni studij pedagogije, 3. godina prediplomskog studija

Sažetak Ovaj rad daje definiciju glavnih pojmova vezanih za odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, kao i pregled važnih godina i dokumenata koji su ključni za početak priče o održivom razvoju. Ukratko je objašnjena povijest koncepta održivog razvoja, njegove značajke, principi i važnost implementacije u odgoj i obrazovanje. Objašnjena je i Strategija održivog razvoja u Republici Hrvatskoj. Nadalje su prikazane odrednice koje mora imati odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, argumenti koji potvrđuju njegovu nužnost, mogući nositelji i odgovorni u tom procesu, a dati su i primjeri dobre prakse u području rada za promicanje održivog razvoja u Republici Hrvatskoj. Zaključak sumira najbitniju poruku koja se može izvući nakon istraživanja ove važne problematike našeg modernog društva – nužno je kroz odgoj i obrazovanje pružiti učenicima znanja o održivom razvoju.

Ključne riječi Agenda 21, odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, održivost, održivi razvoj, stanje Zemlje

Uvod Svijet nepovratno doživljava brojne promjene i Zemlja trpi posljedice načina života svih nas koji na njoj živimo i opstajemo svakoga dana. Još 70-ih godina 20. stoljeća javnosti je postajala sve jasnija činjenica kako naša, mahom potrošački i industrijski usmjerena civilizacija, postaje prijetnja golom opstanku (Škugor, 2008). Kako je škola po samoj

2

definiciji odgojno-obrazovna ustanova, potrebno je promišljati koja sve znanja i vještine moramo podučiti djecu kako bi jednog dana i njihova djeca bila sretni i zadovoljni stanovnici ove naše planete. Segment koji svakako treba biti implementiran u obrazovne kurikulume u školama jest odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, odnosno izgradnja znanja i vještina potrebnih za život, koji i drugi poslije nas mogu nastaviti voditi. Odgovoran suživot s drugim ljudima najbolje se uči upravo kroz odgoj i obrazovanje djece u školama i predškolskim ustanovama. Jednom usvojene navike teško će „ispariti“, no svakako, opet ovise o čitavom društvu i stanju svijesti unutar njega.

Što je to održivi razvoj? Rast i razvoj bilo kojeg područja i elementa u društvu zasigurno ima svoja ograničenja, kao i principe po kojima se isti element održava.

Održivi razvoj zahtijeva jedan novi način razmišljanja koji se mora temeljiti na dogovorenim vrijednostima i odlikama demokratskih društava. Jedino informirani i educirani građani te dionici mogu odgovorno odlučivati o pitanjima održivog razvoja unutar svoje zajednice kojoj pripadaju. Održivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija prema kojima se gospodarstvo i socijalni sektor mogu razvijati bez štetnih posljedica na okoliš i prirodne izvore koji su bitni za daljnju ljudsku djelatnost. On se naslanja na ambicioznu ideju po kojoj razvoj, trošenjem neobnovljivih izvora energije, devastiranjem i zagađivanjem okoliša, ne smije ugroziti budućnost generacija nakon naše.1

Danas, u konceptu održivog razvoja, ishodište nalaze svi moderni gospodarski i društveni trendovi jer su štete okolišu štete sveukupnom društvu te obrnuto – djelovanje u zaštiti okoliša donosi korist u obliku gospodarskog rasta, zapošljavanja i konkurentnosti. Globalno gospodarstvo mora odgovarati ljudskim potrebama i opravdanim htijenjima, ali razvoj treba smjestiti u ekološke granice planeta.2 Vidljivo nam je kako, ako želimo živjeti u doista demokratskom društvu, moramo naraštajima osiguravati sve više sadržaja koji potiču demokratsko razmišljanje, koje između svih postavki, definitivno treba sadržavati i: uvažavanje drugih ljudi uz uvažavanje okoliša i prava na jednakost, ali i jednakost u korištenju resursa na pravilan način, pravo na informacije pa tako i one koje omogućuju svjesnost o stanju u društvu i svjesnost o načinima promjene loših navika života, odnosno društva. Sve su to postavke, odnosno vrijednosti koje zasigurno treba implementirati u obrazovanje današnje djece jer ipak na mladima svijet ostaje. Bitno je samo kakav svijet im ostavljamo.

1 Održivi razvoj. URL: http://www.odraz.hr/hr/nase-teme/odrzivi-razvoj (28.3.2012.) 2 Pavić-Rogošić, L. (2010), Održivi razvoj. URL: http://www.odraz.hr/media/21831/odrzivi_razvoj.pdf (31.3.2012.)

3

Održivost vs. rast Između održivosti i rasta postoji konstantna napetost, kako konceptualna, tako i ona praktične naravi. Održivost je više težnja, a rast stoji kao stvarnost i činjenica. Opstanak kao cilj mora sprječavati rast pod svaku cijenu. Rast pod svaku cijenu pohlepan je i neodrživ, no ide ruku pod ruku s profitom koji svi žele. Rast u biti hrani profit. Ipak, rast ne jamči opstanak niti mora značiti razvoj. Međutim, taj isti rast neupitna je dogma suvremenoga društva. Rast koji proždire ljude i prirodu podsjeća na maligni tumor koji se nezaustavljivo širi i prijeti nam. Takva smrt je u ekološkom, a i društvenom smislu, odavno već u tijeku. Održivost se stoga, na tom horizontu, javlja kao nada i smisao, kao šansa i lijek (Lay, 2007).

Smatram višestruko korisnim prenositi učenicima u školama činjenice o tome kako nije sav uspjeh čovjeka definiran u materijalnom posjedovanju, već u bivanju i to u suživotu s drugima. To bivanje je moguće ostvariti i bez narušavanja prirode koja nam, na kraju krajeva, to bivanje i omogućava. Pošto smo svjesni medija kakvim su današnja djeca okružena, kao i negativnih poruka kojima su obasipana, ovakve ideje vjerojatno zvuče kao utopija, no, što se problematike održivog razvoja i promjene koncepcije u umovima ljudi tiče, do nekih promjena mora doći. Težnja je to većine razvijenih zemalja.

Povijest ideje i koncepta održivog razvoja Prije nekih četrdesetak godina počelo se uviđati kako nije moguće imati zdravo društvo te kvalitetno gospodarstvo u svijetu prepunom siromaštva i opterećenom narušavanjem i zagađivanjem okoliša. Gospodarski se razvoj zasigurno ne može zaustaviti, no možemo promijeniti njegov smjer kako bi bio što manje poguban za buduće naraštaje. Izazov današnjem dobu jest upravo to mijenjanje smjera kako bismo mogli ostvariti društveni razvoj i živjeti život kojem nećemo ostaviti katastrofalne posljedice za život naših potomaka. UN-ov Skup o Zemlji, održan 1992. u Rio de Janeiru, koji je do tada okupio najveći broj čelnika vlada, usmjerio je svjetsku pažnju na najkritičnija pitanja pred kojima se svi nalazimo i usvojio Agendu 213, globalni plan djelovanja radi njihova rješavanja. Konferencija je jasno pokazala kako o okolišu i o gospodarskom i društvenom razvoju više ne možemo razmišljati kao zasebnim kategorijama. Deklaracija iz Rija sadrži osnovna načela na kojima države moraju zasnivati buduće odluke i programe, uzimajući u obzir djelovanje društveno-gospodarskoga razvoja na okoliš. Konferencija UN-a o održivom razvoju u Johannesburgu održana 2002. pokazala je da nije baš puno učinjeno, a i ona sama će biti zapamćena kao 3 Agenda 21 polazi od pretpostavke da je zajedničko i odmjereno rješavanje pitanja okoliša i razvoja jedini način osiguranja sigurnije i uspješnije budućnosti. Agenda 21 predstavlja globalni konsenzus i preuzimanje obaveze surađivanja u razvoju i zaštiti okoliša na najvišoj političkoj razini. Prepoznato je da je održivi razvoj ponajprije obaveza vlada koje su nadležne za izradu državnih strategija, planova i programa, no prepoznaje se i važna uloga drugih dionika i društvenih skupina. Također je prepoznato da su za ostvarivanje ciljeva Agende 21 potrebna značajna financijska sredstva te pomoć zemljama u razvoju. Suradnja među državama bitna je za učinkovito i ravnomjerno raspodijeljeno globalno gospodarenje koje svima može pomoći na putu ostvarivanja održivog razvoja. Pavić-Rogošić, L. (2010), Održivi razvoj. URL: http://www.odraz.hr/media/21831/odrzivi_razvoj.pdf (31.3.2012.)

4

summit kompromisa između Europe i SAD-a, između razvijenih i nerazvijenih. Otkad je, još 1987. godine, UN-ova Komisija za okoliš i razvoj definirala održivi razvoj kao „zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe“, on je postao jednim od ključnih elemenata u formuliranju i provođenju razvojnih politika u svijetu. Operacionalizacija koncepta i njegova primjena u praksi rezultat su teorijskih i političkih težnji usmjerenih prema osiguravanju dugoročnog razvoja ljudskog društva i očuvanju okoliša. U tom procesu, ključni događaji i pokretačka snaga bili su svjetski skupovi u Riju i Johanesburgu te usvajanje Milenijske deklaracije UN-a u rujnu 2000. Od razine UN-a (i Komisije UN-a za održivi razvoj) i brojnih multilateralnih i međunarodnih institucija i organizacija, preko vlada pojedinih zemalja i EU pa sve do civilnog sektora i lokalne samouprave, provođenje koncepta održivog razvoja pitanje je na kojem rade milijuni ljudi širom svijeta.4

Navedeni datumi, kao i dokumenti, samo nam potvrđuju globalni kontekst i dimenziju problematike odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Nesumnjivo i naša zemlja spada u krug zemalja koje se svakako više moraju angažirati u operacionalizaciju ciljeva ovakve vrste obrazovanja koji zatim mogu biti implementirani u ciljeve općeg obrazovanja.

Principi održivog razvoja Globalno prihvaćeni principi održivog razvoja definirani su kroz Deklaraciju iz Rija i Agendu 21, Deklaraciju i Plan provedbe iz Johannesburga i principima Milenijske deklaracije UN-a (koji su pretočeni u Milenijske razvojne ciljeve).

Ovi se principi sažeto mogu prikazati na sljedeći način:

integriranje pitanja okoliša u razvojne politike;

internalizacija troškova vezanih za okoliš (tj. prevođenje eksternih troškova degradacije okoliša u interne troškove zagađivača/korisnika);

sudjelovanje svih društvenih dionika u donošenju odluka kroz procese savjetovanja i dijaloga te stvaranje partnerstva;

pristup informacijama i pravosuđu;

generacijska i međugeneracijska jednakost (uključujući i rodnu ravnopravnost) i solidarnost;

princip supsidijarnosti (hijerarhije odnosno međuzavisnosti) između lokalne i globalne razine;

pristup uslugama i financijskim resursima koji su neophodni za zadovoljavanje osnovnih potreba.

4 Pavić-Rogošić, L. (2010), Održivi razvoj. URL: http://www.odraz.hr/media/21831/odrzivi_razvoj.pdf (31.3.2012.)

5

Navedeni principi predstavljaju prizmu kroz koju bi trebali biti sagledani postojeći problemi i izazovi za održivi razvoj pojedinih država, odnosno okvir u kojem su definirani ciljevi, zadaci i mjere za provođenje politika održivog razvoja. Polazeći od gore navedenog, održivi razvoj podrazumijeva:

uravnotežen i pravičan gospodarski razvoj koji se može održati u dužem vremenskom razdoblju;

smanjenje siromaštva kroz osnaživanje siromašnih i osiguranje njihovog boljeg pristupa neophodnim uslugama i sredstvima;

sudjelovanje svih zainteresiranih strana u procesima odlučivanja (nacionalne i lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, poslovni sektor, profesionalne organizacije, sindikati), uz promoviranje dijaloga i postizanje povjerenja kako bi se razvio društveni kapital;

pažljivo upravljanje i očuvanje (u najvećoj mogućoj mjeri) neobnovljivih resursa;

racionalnu/održivu upotrebu energije i prirodnih izvora (vode, zemljišta, šuma, itd.);

smanjivanje otpada, učinkovito sprječavanje i kontrolu zagađenja te smanjivanje (na najveću moguću mjeru) ekoloških rizika;

unaprijeđenje sustava obrazovanja i zdravstva i poboljšanje u pogledu ravnopravnosti spolova;

zaštitu kulturnih identiteta, tradicije i nasljeđa.5

Strategija za održivi razvoj u Republici Hrvatskoj U kontekstu razgovora o odgoju i obrazovanju za održivi razvoj, svakako je važno spomenuti i strategiju donesenu s ciljem implementacije ideja održivog razvoja na državnoj razini. Zakonom o zaštiti okoliša iz 2007. određena je Strategija održivog razvoja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Strategija) kao dokument koji dugoročno usmjerava gospodarski i socijalni razvoj te zaštitu okoliša prema održivom razvoju. Strategija, usvojena u veljači 2009. u Hrvatskom saboru, sadrži temeljna načela, postavlja osnovne ciljeve i mjere održivog razvoja gospodarstva, održivog socijalnog razvoja i zaštite okoliša te identificira ključne izazove u njihovu ostvarivanju. Usmjerena je na dugoročno djelovanje u osam ključnih područja na kojima se temelje i strateški pravci razvoja Hrvatske. U Strategiji je naglašeno da je u svakom od osam ključnih izazova važno, između ostalog, podići obrazovnu razinu svih građana i graditi društvo temeljeno na znanju te podupirati kulturu istraživanja i ulaganja u

5 Pavić-Rogošić, L. (2010), Održivi razvoj. URL: http://www.odraz.hr/media/21831/odrzivi_razvoj.pdf (31.3.2012.)

6

razvoj. Strategija naglašava potrebu intenzivnog i kontinuiranog informiranja javnosti s ciljem podizanja svijesti građana i poticanja na sudjelovanje te pretpostavlja proces dogovaranja kako bi se odredili prioritetni gospodarski, socijalni i okolišni izazovi i mjere.6

Može se pronaći dosta argumenata za implementiranje principa održivog razvoja u mnoge segmente društva. Hrvatska je mala zemlja, kako veličinom teritorija, tako i brojem stanovnika. Zemlje poput naše pogoduju održivom razvoju i dosezanju održivosti, posebice ukoliko za tako nešto imamo biološko-ekološke temelje te određene prirodne resurse (primjerice, pitku vodu, čist zrak, plodno tlo, itd.) Za poboljšanje stanja i kvalitetno provođenje implementacije ideja održivog razvoja, počevši od obrazovanja najmlađih, treba imati jasne ideje koje valja tkati i pisati na način da budu jasne akterima i društvenim snagama koje su stvarni nositelji održivog razvoja. Intersektorska suradnja ministarstva znanosti i obrazovanja s drugim ministarstvima ključna je za intelektualnu artikulaciju i društvenu promociju održivosti i održivog razvoja (Lay, 2007).

Obrazovanje za održivi razvoj Desetljeće obrazovanja za održivi razvoj projekt je UN-a za razdoblje od 2005. do 2014. godine. Projekt je to pokrenut s ciljem da se svima omogući pristup obrazovanju i mogućnostima za učenjem vrijednosti, ponašanja te stilova života, prijeko potrebnih za održivu budućnost i pozitivnu društvenu preobrazbu. Od samih početaka pa do danas, projekt je postigao dobre rezultate, no još puno toga se može i treba napraviti, s obzirom na opseg problema s kojima se susrećemo na planetarnoj razini (Rodić, 2010). Pitanje implementiranja tema održivog razvoja tj. učenja i odgoja za održivi razvoj, svakako sa sobom povlači i pitanja kojima se preispituje "uporabna vrijednost" mnogih školskih sadržaja za život učenika. Upravo o tome govore i sljedeći citati: „Obrazovanje za održivi razvoj danas je moderna tema... U kurikulumu naše današnje škole, najveća se gužva i borba vodi oko tradicionalnih nastavnih predmeta i količine njihova sadržaja, koje svatko maksimalno želi ugurati u već odavna pretrpani nastavni program... Već od samog polazišta, dakle vrijednosnog sustava cilja i zadataka odgoja i obrazovanja, malo tko se osvrće na didaktičko pitanje: Učimo li za školu, ili za život?“ (Previšić, 2008) Smatram kako ovo pitanje stoji otvoreno na mnogim područjima našeg obrazovnog sistema koji ne nudi uvijek najbolja rješenja, stoga isto pitanje vrijedi i u kontekstu problematike obrazovanja za održivi razvoj. Ono je više nego ijedno drugo vezano za učenje za život, a ne samo za školu jer održivi razvoj osigurava život sam po sebi, uključujući brigu za životom idućih generacija.

U odgoju i obrazovanju za održivi razvoj treba svakako voditi računa da se ono ne odvija na način ovdje i sada, već sada za sutra, ponajprije jer ono uključuje znanja i vještina za suživot i snalaženje u današnjem svijetu promjena. Postoji više dimenzija održivosti na koje treba misliti prilikom obrazovanja i prenošenja znanja učenicima. Biološka i ekološka održivost jest održivost samog života i našeg prirodnog doma, a ekonomska održivost podrazumijeva 6 Pavić-Rogošić, L. (2010), Održivi razvoj. URL: http://www.odraz.hr/media/21831/odrzivi_razvoj.pdf (31.3.2012.)

7

sposobnost obnavljanja produkcije usluga i roba, kako bi se opstalo i stvaralo profit. Socio-kulturna održivost znači sposobnost zajednice ili nekog društva na određenom teritoriju da svojim djelovanjem i načinom života obnavlja svoj identitet i prenosi usvojene vrijednosti, dok je politička održivost sposobnost samodeterminacije nekog društva, da ono samo zna krojiti svoju sudbinu. Integralna je održivost na djelu onda kada se paralelno razvija održivost svih navedenih dimenzija (Lay, prema Rodić, 2010). Šoljan (prema Uzelac, 2008) navodi sljedeća polazišta i odrednice obrazovanja za održivi razvoj:

ono nije jednokratno učenje i konačni rezultat uspjeha, nego je trajna potreba za angažmanom djece i odraslih u učenju;

povezano je sa stalnim promjenama te su znanja o održivom razvoju sklona promjenama;

odgoj i obrazovanje za održivi razvoj tjera nas da budemo ukorak sa znanstvenim i drugim postignućima na tom polju te da i mi smjerokazima upravljamo budućnošću tog polja;

ono pokazuje tendenciju obuhvaćanja svih ljudi u svim životnim dobima.

Tematika održivog razvoja pretpostavlja doticaj s temama ljudskog razvoja, potreba i društvene odgovornosti. Ujedinjeni narodi su proglasili „Dekadu obrazovanja za održivi razvoj 2005. - 2014.“ U rezoluciji broj 57/254, kojom se proglašava ta dekada, naglašeno je da obrazovanje: mora inspirirati vjerovanje da svatko od nas ima snagu i odgovornost utjecaja na pozitivne promjene na globalnoj razini, predstavlja primarni agent transformacije prema održivom razvoju i povećanju kapaciteta kako bi se vizija društva pretvorila u realnost, promiče vrijednosti, ponašanje i životne stilove potrebne za održivu budućnost te jača kapacitete za promišljanje okrenuto budućnosti. Obrazovanje za održivi razvoj treba pridonijeti da ljudi budu svjesni realnosti svijeta, potaknuti ih da daju doprinos postizanju veće pravednosti, jednakosti i poštivanja ljudskih prava za sve. U sklopu takvog obrazovanja treba objediniti teme vezane za razvoj, ljudska prava, održivost, mir i prevenciju konflikata, međukulturalnost i sl. Održivi razvoj treba se promovirati kroz formalno, neformalno i informalno učenje, a edukatori moraju imati kompetencije za uključivanje tema održivog razvoja u proces učenja. Pri tome je važno voditi računa o osiguranju kanala za pravodoban pristup relevantnim informacijama. Pored ekonomskih i zakonskih instrumenata, obrazovanje i informiranje važni su instrumenti u nacionalnim strategijama za postizanje održivosti.7

Nositelji i odgovorni za promociju odgoja i obrazovanja za održivi razvoj

7 Pavić-Rogošić, L. (2010), Održivi razvoj. URL: http://www.odraz.hr/media/21831/odrzivi_razvoj.pdf (31.3.2012.)

8

Brojni su načini "promoviranja" održivog razvoja. Treba znati odabrati prave načine, počevši naravno od odgojno-obrazovnih institucija, što potvrđuje i (Rodić, 2010): „...održivi razvoj treba se promovirati kroz formalno, neformalno i informalno učenje, a edukatori moraju biti kompetentni za uključivanje tema održivog razvoja u proces učenja... Danas više nego ikada potreban je jedan globalni pristup učenju i poučavanju.“ Autor Matijević naglašava kako su u priču o održivom razvoju, uključeni i akteri civilnog društva: „...državne ustanove i nevladine organizacije u zadnjih dvadesetak godina upućuju učiteljima u raznim dokumentima poruke i ciljeve koje trebaju ostvarivati u procesu odgoja djece i mladih. Neki se od tih ciljeva eksplicite odnose na odgoj za održivi razvoj.“ (Matijević, 2008) Međutim, kako znamo da sve počinje "od vrha", bitno je uvažiti i taj aspekt: „...namjera osviještenih elita spoznaje na razini mnogih zemalja u svijetu jest da se hitno inicira, razvija i unaprijedi odgoj i obrazovanje za održivi razvoj. Valja otkrivati (nove) vrijednosti i sakupljati i širiti (nova) znanja. One vrijednosti održivosti i znanja koja vode razvoju u smjeru održivosti i primijenjenim konkretnim razvojnim rješenjima.“ (Lay, 2007) Državna uprava (dio nje koji se ne mijenja od izbora do izbora) najvažniji je kadrovski pogon organizaciji i društvenoj promidžbi samog održivog razvoja te praktičnih razvojnih solucija, ističe Lay (2007). Mediji također imaju enormno važnu ulogu unutar ovog procesa, kao što to naglašava Matijević (2008 : 86): „Generacije mladih koje odrastaju na prijelomu dvaju milenija više vremena provode uz ili s novim medijima, nego u školskim projektima koje kreiraju ili vode profesionalni pedagozi ili uz školske knjige.“ Nažalost ili nasreću, tomu je danas tako, no to ne smije umanjiti legitimnost i potrebu uključivanja predškolskih ustanova i škola, kao i ostalih institucija u cijelu priču oko obrazovanja za održivi razvoj.

„Svjetska financijska i gospodarska kriza na određeni je način i poziv da se ubrza prijelaz prema alternativnim ekonomskim sustavima, odnosno prema mehanizmima i načelima koja su bolje prilagođena društvenoj i okolišnoj dimenziji održivog razvoja. Očekujemo, dakle, da se pojave nove politike, novo zakonodavstvo, novi oblici upravljanja i to na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, kao i novi oblici učenja i poučavanja koji će pridonijeti da se te promjene uspješnije provedu.“ (Rodić, 2010)

Vrijednosti i temeljni sadržaji odgoja i obrazovanja za održivi razvoj Bitno je promišljati o tome koje sadržaje i koliku zastupljenost istih valja uvrstiti u programe odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Počevši još od predškolskog odgoja, važno je napomenuti činjenicu kako dijete, navikama i vještinama za održivi razvoj, može „baratati“ samo ukoliko se one poklapaju s njegovim aspektom zdrava življenja. Dijete će vjerojatno slijediti one dimenzije održivosti koje i samo drži privlačnima (Uzelac, 2008). Potrebno je istaknuti kako se dječje rasuđivanje o održivosti postepeno razvija i mijenja tijekom životne dobi. Takve su promjene općepoznate jer teku paralelno s napretkom samog dječjeg razmišljanja (Vasta, Haith, Miller, prema Uzelac, 2008). Mlađa djeca o okolišu razmišljaju vrlo konkretno, oslanjajući se na vanjske značajke (npr. „Okoliš je mjesto gdje se igram“), dok starija uzimaju u obzir i apstraktne vidove, poput brige o okolišu (Uzelac, prema Uzelac,

9

2008). Prema Previšić (2008), temeljne vrijednosti koje bi obrazovanje za održivi razvoj trebalo promicati, sasvim je moguće strukturno integrirati u kurikulum suvremenoga obrazovanja mladih. To su primjerice: poštivanje prava i dostojanstva čovjeka, uvažavanje kulturne, prirodne i društvene raznolikosti među ljudima, poštivanje prava i potreba budućih generacija, očuvanje životne okoline i života na Zemlji, kao i razvijanje odgovornosti za mir i nenasilje, kako prema socijalnoj, tako i prema prirodnoj okolini. Sve je ove sadržaje i načine didaktičkog rada u području čovjekova zdravog razvoja, potrebno provoditi kroz partnerstvo i povezivanje ljudi širom svijeta. To će pomoći i samo praćenje i vrednovanje znanja učenika s gledišta održivog razvoja te pomoći uočavanju dostignuća, ali i problema na lokalnim, regionalnim pa i međunarodnim razinama, ističe Previšić (2008).

Radna skupina UN-a je, u sklopu projekta Desetljeće obrazovanja za održivi razvoj, definirala 14 ključnih pojmova koje treba uključiti u obrazovne programe na svim razinama. To su: kritičko mišljenje, razumijevanje i sustavno promišljanje složene stvarnosti koja nas okružuje, promišljanje okrenuto budućnosti, planiranje promjena i upravljanje promjenama, interdisciplinarna povezanost, prilagodba stečenih iskustava različitim kontekstima konkretne stvarnosti, donošenje odluka čak i u nesigurnim okolnostima, sposobnost suočavanja s krizama i različitim opasnostima odgovornog djelovanja i na lokalnoj i na globalnoj razini, utvrđivanje i objašnjavanje vrijednosti, sposobnost da se djeluje uz poštivanje drugoga te da se prepoznaju dionici i njihovi interesi, kao i sposobnost da se na demokratski način sudjeluje u donošenju odluka i dogovara i postiže konsenzus. U većini zemalja ovim se pojmovima najveća se pozornost poklanja u osnovnom i općem srednjem obrazovanju, nešto manja u strukovnom obrazovanju i obrazovanju nastavnika te općenito u visokoškolskom obrazovanju. U predškolskom odgoju i obrazovanju tome se ne poklanja gotovo nikakva pozornost. To bi značilo da je u mnogim dijelovima svijeta uloga predškolskog odgoja i obrazovanja u planiranju i provedbi obrazovanja za održivi razvoj podcijenjena (Rodić, 2010).

Sellin, prema Anđić (2006) navodi kako obrazovanje za održivi razvoj ima sljedeće značajke: bavi se na integrirani način pitanjima očuvanja okoliša, problem zavisi o konfliktima između različitih faktora – ekoloških, ekonomskih, kulturnih i društvenih, smatra važnim društvenu, kulturnu, ekonomsku te biološku različitost, uključuje motivaciju za promjenom stila života i samog sebe, promišlja o kvaliteti života za sadašnje i buduće generacije, promišlja o odgovornosti za ljudske uvjete, kao i za ekosisteme, trebalo bi se zasnivati na lokalnom ekonomskom i ekološkom kontekstu, zatim imati regionalni, nacionalni i globalni kontekst te je integriran u svo učenje i poučavanje, kao i cjelokupan život škole.

Zaključak Važno je, s aspekta budućih odgojno-obrazovnih djelatnika, uvidjeti nužnost implementiranja obrazovanja za održivi razvoj u svakodnevni život i rad škola. Nužnost je to koja bi nam trebala na određeni način osigurati potomstvo svjesno svijeta u kakvom živi te potreba prilagodbe na promjene. No, prije svega, mi sami moramo postati svjesni istog. „Najgore bi, pak, bilo kada bi se shvatilo da tema obrazovanja za održivi razvoj traje koliko i Desetljeće UN-a posvećeno toj temi. Održivi razvoj mora postati trajna briga svekolikog čovječanstva,

10

pa stoga ni obrazovanje, kojemu se u svim dokumentima međunarodne zajednice pripisuje odlučujuća uloga u promicanju ekološkog odgoja i obrazovanja i ekološke kulture, ne može tome pristupati kampanjski. To je „vječna“ i prevažna tema, jer radi se o nama samima i našem opstanku na ovome planetu koji je jedini koji imamo.“ (Rodić, 2010)

Literatura 1. Anđić, D. (2007), Paradigmatski aspekti problematike okoliša i odgoj za okoliš i

održivi razvoj. Metodički ogledi, 14(2): 9-23.

2. Lay, V. (2007), Vizija održivog razvoja Hrvatske, u: Lay, V. (ur), Razvoj sposoban za budućnost. Prinosi razmišljanju održivog razvoja Hrvatske, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

3. Matijević, M. (2008), Uloga medija u ostvarivanju ciljeva cjeloživotnog učenja za održivi razvoj, u: Uzelac, V. (ur), Cjeloživotno učenje za održivi razvoj, Sveučilište u Rijeci, Učiteljski fakultet, Rijeka

4. Previšić, V. (2008), Globalne dimenzije održiva razvoja u Nacionalnom školskom kurikulumu, u: Uzelac, V. (ur), Cjeloživotno učenje za održivi razvoj, Sveučilište u Rijeci, Učiteljski fakultet, Rijeka

5. Rodić, I. (2010), Kako spasiti našu jedinu Zemlju?, Školske novine, 40(61): 15-18.

6. Škugor, A. (2008), Cjeloživotno učenje za održivi razvoj u studijskom programu/kurikulumu Učiteljskog fakulteta u Osijeku. Život i škola, 19. 159-168.

7. Uzelac, V. (2008), Teorijsko-praktični okvir cjeloživotnog učenja za održivi razvoj, u: Uzelac, V. (ur), Cjeloživotno učenje za održivi razvoj, Sveučilište u Rijeci, Učiteljski fakultet, Rijeka

8. Održivi razvoj. Dostupno na: http://www.odraz.hr/hr/nase-teme/odrzivi-razvoj (28.3.2012.)

9. Pavić-Rogošić, L. (2010), Održivi razvoj.

10. Dostupno na: http://www.odraz.hr/media/21831/odrzivi_razvoj.pdf (31. 3.2012.)